Home Blog Page 56

“The New Serbian Response”

0
Miodrag Vlahovic foto Huan Fernandez
Miodrag Vlahovic foto Huan Fernandez

Commentary

“The New Serbian Response”

By Miodrag Vlahović

We did not have to wait long.

It so happened that the war criminal Mladić died two or three weeks after the speech by Chetnik duke Mandić, in which he announced a “new Serbian response”—a sort of (let us call it that) new political platform for “national reconciliation” in Montenegro.

Without repeating things said so often and descriptions of the situation that have long since become tedious: the Chetnik duke has confirmed, once again, who and what he is, and what he intends for us.

The expression of condolences over the death of the criminal Mladić provides the answer to the dilemma—if such a dilemma ever existed—regarding what that “new Serbian response” actually is.

There is, therefore, no “new” response, nor can there be one. The response is the same—buried and rusted following numerous military and political defeats—and that is how it will remain.

Nazi-chauvinist politics is exactly what it is. That historical corpse cannot be spruced up: it is recognizable at every turn, in every gesture and statement. A Chetnik duke is a Chetnik—a beard, a cockade, and a fur cap are not needed to recognize that fact.

One could debate just how “Serbian” that response actually is. The upsigned belongs to those who believe that equating hatred, nationalism, and the worst atrocities with so-called “Serbdom” constitutes a monstrous historical fraud and a crime against the Serbian people. Yet, it is the Serbs themselves who must come to realize this truth.

What concerns us is the position and influence of Andrija Mandić.

With or without a “new Serbian response,” the current Speaker of the Parliament steers the course of Montenegrin politics—confronted by a—pardonez moi—neutered opposition and coalition partners who are incompetent, incapable (and terrified!).

Mandić calls the shots—while Spajić maneuvers between the desire to profit from state loans, tenders, and government-to-government (G2G) contracts and the need to engage in politics beyond the monotonous mantra of European integration.

Mandić also has accomplices—most notably Vučić’s court jester, Knežević, who attacks and undermines Spajić on Mandić’s behalf as well; the goal is to discredit the competition ahead of the 2027 elections.

Mandić also enjoys the tragicomic, almost vaudevillian support of Commissioner Kos, who disregards not only political norms but common sense itself by perceiving merit and European credentials in a hardline nationalist and a Serbian-Russian proxy.

Our Western friends—especially the Europeans—know everything about Mandić, yet they tolerate his presence in the government because they see the confusion, inertia, and political ineptitude plaguing Spajić and his cohort. The priority is to close (at least) all remaining accession chapters; they will figure out the next steps once the votes are tallied in the summer of 2027…

In the meantime, the Chetnik duke will fully exploit his lobbying connections and other ties to the Trump administration and Israel—telling them he stands as a bulwark defending Christianity, or rather, that he is part of a united front against Islam. Birds of a feather flock together.

That is why his “new Serbian response” is at once nauseatingly, repulsively transparent and false, yet also a godsend of a populist formula for a supposedly “new” and “conciliatory” policy—one that, lo and behold, the European Commissioner for Enlargement embraces and cherishes.

The sense of unease—stemming from the fact that this disgrace is glaring and reeks foully—provoked by Mandić’s expressions of condolence and his repeated paeans to a war criminal will eventually pass. Commissioner Kos will remain silent, and EU Ambassador Sattler won’t utter a peep: after all, justifying war crimes and glorifying war criminals is merely “Balkan folklore,” for heaven’s sake!

Thus, Montenegro is condemned to revel in its own tragicomedy. There is no serious response from the opposition or intellectuals to the “new Serbian response.” Nor is there an authentic, new Montenegrin political platform—or even an awareness of the need for one.

Elections are awaited, yet mental and political inertia—along with sheer dullness—prevent any proper scrutiny of the collaboration between Ibrahimović’s Bosniak Party and the nationalist posturing of Gjeloshaj and Camaj. “Don’t touch that—they might become our coalition partners!”

In such an atmosphere of “opposition wisdom” and strategic savvy, the substance and content of politics become irrelevant, while empty phrases and petty politicking take center stage. So does the hunt for enemies where none exist—an inevitable, and—let us not forget—particularly unintelligent pursuit.

That is why you shouldn’t ask why Mandić is gaining ground. He was the one who best grasped the existence of a massive political void and thought to fill it with content that suited his agenda.

There is nothing new in his “new Serbian response.” And why should there be? At least Mandić has a slogan—whereas our opposition doesn’t even have one!

But then again, you must admit, that is hardly news anymore.

“Novi srpski odgovor”

0
Miodrag Mićo Vlahović Foto: Pobjeda/Mara Babović

Komentar

“Novi srpski odgovor”

Piše: Miodrag Vlahović

Nismo dugo čekali.

Pogodilo se da je ratni zločinac Mladić umro dvije ili tri sedmice poslije govora četničkog vojvode Mandića, kojim je najavio “novi srpski odgovor” – nekakvu (nazovimo je tako) novu političku platformu za “nacionalno pomirenje” u Crnoj Gori.

Da ne ponavljamo mnogo puta rečene stvari i opise situacije koji su odavno dosadni: četnički vojvoda je potvrdio, opet, ko je i što je i što nam misli.

Saučešće povodom smrti zločinca Mladića je odgovor na dilemu – ako je ona uopšte postojala – što je taj “novi srpski odgovor”.

Nema, dakle, “novog” odgovora, niti ga može biti. Odgovor je isti, zakopani i zarđali, poslije brojnih ratnih i političkih poraza – i takav će i ostati.

Naci-šovinistička politika je to što jeste. Taj se istorijski leš ne može našminkati: prepoznaje se na svakom koraku, u svakom gestu i izjavi. Četnički vojvoda je četnik – brada, kokarda i šubara su nepotrebne da bi se to prepoznalo.

Koliko je taj odgovor srpski – možemo raspravljati. Gorepotpisani je od onih što misle kako je identifikacija mržnje, nacionalizma i najgorih zločina sa tzv. “srpstvom” najgora istorijska podvala i zločin prema srpskom narodu. Ali, tu istinu sâmi Srbi moraju da spoznaju.

Ono što nas brine je pozicija i uticaj Andrije Mandića.

Sa ili bez “novog srpskog odgovora”, aktuelni predsjednik Skupštine kormilari crnogorskom politikom – suočen sa, pardon, uškopljenom opozicijom i nekompetentnim i nesposobnim (i prestrašenim!) koalicionim partnerima.

Mandić se pita – dok Spajić lavira između želje da zaradi na svim državnim zajmovima, tenderima i G2G ugovorima i potrebe da se bavi politikom mimo jednolične mantre o evropskim integracijama.

Mandić ima i pomagače – među kojima se posebno ističe Vučićeva dvorska luda Knežević, koji napada i dezavuiše Spajića i u Mandićevo ime: treba kompromitovati konkurenciju za izbore 2027.

Mandić uživa i tragikomičnu, gotovo vodviljsku podršku komesarke Kos, koja ignoriše ne samo politička pravila, već i zdrav razum – kada u teškom nacionalisti i srpsko-ruskom igraču prepoznaje kvalitet i legitimaciju za evropsku politiku.

O Mandiću znaju sve naši zapadni prijatelji – posebno evropski – ali ga tolerišu u vlasti, jer vide konfuziju i inerciju, kao i političku nesnalažljivost Spajića i družine. Treba (bar) pozatvarati sva preostala poglavlja, pa će vidjeti što će i kako će kada budu prebrojani glasovi na ljeto 2027 …

Četnički vojvoda će, do tada, maksimalno koristiti lobističke i druge veze prema Trampovoj administraciji i prema Izraelu – kojima može da priča da je na braniku odbrane hrišćanstva, to jest da je dio fronta protiv islama. Sličan se sličnome raduje.

Zato je njegov “novi srpski odgovor” istovremeno bjutavo i odvratno providan i lažan, ali i bogomdana populistička formula o tobožnjoj “novoj” i “pomiriteljskoj” politici – koju, eto, i evropska komesarka za proširenje grli i ljubi.

Izvjesna neprijatnost – jer je ta sramota očevidna i vrlo neprijatnog mirisa – koju može izazvati Mandićevo saučešće i hvalospjevi koje je ponovio za ratnog zločinca će proći. Prećutaće je komesarka Kos, a neće ni zucnuti EU ambasador Satler: opravdanje ratnih zločina i slavljenje ratnih zločinaca je samo balkanski folklor, pobogu!

Tako je Crna Gora osuđena da uživa u sopstvenoj tragikomediji. Nema ozbiljnog odgovora opozicije i intelektualaca na “novi srpski odgovor”. Nema ni autentične, nove crnogorske političke platforme. Niti ima svijesti o njenoj neophodnosti.

Čekaju se izbori, a mentalna i politička inercija i tupost ne dozvoljavaju ni da se na pravi način problematizuju kolaboracija Ibrahimovićeve Bošnjačke stranke i nacionalističke egzibicije Gjeloshaja i Camaja. “Ne diraj, mogu nam biti koalicioni partneri!”

U takvoj atmosferi opozicione političke mudrosti i strateške pameti suština i sadržina politike postaju nebitni, a prazne fraze i politikanstvo dominiraju. I traženje neprijatelja đe ih nema, neizbježno. I posebno neinteligentno, da ne zaboravimo.

Zato ne pitajte zašto Mandić napreduje. On je najbolje shvatio da postoji ogromna politička praznina i sjetio se da je ispuni sadržajem koji mu odgovara.

U njegovom “novom srpskom odgovoru” nema niti jedne novosti. A i zašto bi bilo? Mandić bar ima parolu – a naša opozicija nema ni to!

Ali, ni to odavno nije novost, priznaćete.

Čanak: Zabrana govora Mićanoviću dodvoravanje beogradskom režimu, ministarstva kulture ne smiju postati ministarstva cenzure

0
Foto: Prtscr/Youtube / Nenad Čanak (Photo: @KTV Televizija)

Čanak: Zabrana govora Mićanoviću dodvoravanje beogradskom režimu, ministarstva kulture ne smiju postati ministarstva cenzure

Standard

Zabrana govora glumcu Draganu Mićanoviću na filmskom festivalu u Herceg Novom predstavlja dodvoravanje beogradskom režimu, kazao je u informativnoj emisiji “24 sata” Televizije E osnivač i nekadašnji predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak.

On je naglasio da u demokratskom društvu nedopustivo da ministarstva kulture postanu ministarstva cenzure.

“Uloga glumaca kao javnih ličnosti nije samo u tome da prave filmove koji će praviti razonodu ljudima, nego da u određenom smislu budu i savjest građana zemlje u kojoj žive i rade“, poručio je Čanak.

Govoreći o zabrani govora Mićanoviću, Čanak je kazao da bi čitava zajednica filmskih radnika i glumaca morala da se oglasi.

Čanak je kazao da događaji u Srbiji nijesu pitanje koje Crna Gora može da posmatra sa strane, navodeći da je Crna Gora jedan od ciljeva velikosrpskog projekta.

Prema njegovim riječima, upravo zbog toga nije jasno zašto se Crna Gora ne bi osvrtala na ono što se događa u Srbiji.

Komentarišući odnos predsjednika Skupštine Andrije Mandića, lidera DNP-a Milana Kneževića i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Čanak je kazao da se njegova politika dijametralno razlikuje od Mandićeve, ali da njegovu politiku treba ozbiljno analizirati.

„Mislim da je ovaj njegov potez zahlađenja odnosa sa Beogradom taktički, jer je on shvatio da je evropska budućnost Crne Gore nešto što nadilazi lokalne razmirice balkanskih plemena i da sada tu treba tražiti svoje mjesto. Ako bih htio da se malo našalim, rekao bih: bolje biti četnik u Evropskoj uniji nego biti četnik u „srpskom svetu“, em su bolji uslovi života, em je manja konkurencija“, poručio je Čanak.

Govoreći o najavljenim parlamentarnim izborima u Srbiji, Čanak je kazao da je skeptičan, navodeći da se izbori ne dobijaju onda kada neko želi da ih dobije, već kada postoji čvrsta organizacija i koordinisan rad.

„Srpska napredna stranka je ovoga trenutka, nažalost, jedina organizovana snaga u Srbiji, što je posljedica sistemskog uništavanja političkih stranaka i uopšte političkog života u Srbiji, a naročito političkih stranaka proevropske orijentacije. Oni su se već angažovali, rade svoj posao, organizovali su call centar i rade sa svima onima kojima su podijeljena državljanstva Srbije u sjeveroistočnoj BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, na sjeveru Kosova“, pojasnio je Čanak.

Dodao je da ne vidi da postoji konsenzus oko prioriteta.

„Da li je prioritet srušiti Vučića, ili promjena sistema, što ja mislim da bi moralo biti, jer sama fizička promjena, personalna promjena na čelu Srbije ne znači ništa“, istakao je Čanak.

Sagovornik TV E smatra da će, dok god je u Srbiji dominantan velikosrpski koncept, Crna Gora biti izložena pokušajima uticaja iz Beograda.

„Kada kažem „srbovanjima“, tu ne mislim na etničke Srbe, nego na političke Srbe. Razlikujemo te dvije stvari. Etnički Srbin se rađa. Ja sam Srbin, ali politički Srbi su oni koji svoje centralističke i totalitarne, u suštini, namjere kriju iza etničkih simbola i etničke istorije, onda se služe raznim lažima, u krajnjoj liniji. Moja unuka ide u šesti razred osnovne škole i njen otac mi je poslao fotografiju njenog udžbenika iz istorije u kojem piše da su slovenski narodi na Balkanu Srbi i sad ne znam koga sve nabraja, a u 20. vijeku su nastali Crnogorci i Makedonci. E sad, ako se to uči u osnovnoj školi, zamislite šta se tek radi onima koji su školu promašili“, zaključio je Čanak.

Izvor: ETV

Digitalni dokazi ne mogu biti iznad nacionalnog zakonodavstva, povjerenje među državama nije dovoljno

0
Iz emisije Dokaz

Advokati specijalizovani za istrage kriptovanih aplikacija u emisiji “Dokaz” na TV E govorili o tome zašto se SKY, EncroChat i ANOM ne mogu koristiti kao dokazi u sudskim postupcima

Digitalni dokazi ne mogu biti iznad nacionalnog zakonodavstva, povjerenje među državama nije dovoljno

Knežević: Protiv sam ulaska u EU ako to znači da Srbi treba da izbrišu svoj duhovni kod

0
Milan Knežević FOTO SCG
Poručio je lider Demokratske narodne partije

Knežević: Protiv sam ulaska u EU ako to znači da Srbi treba da izbrišu svoj duhovni kod

Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević kritikovao je ideju da se pitanja identiteta ostave za period nakon eventualnog ulaska Crne Gore u EU. 

„Stvarno ne želim da odustanem i da čekam da Crna Gora uđe u EU da onda kažu: ‘Sad ostavite po strani identitetska pitanja’“, rekao je on u emisiji Klub Aplus.

Kazao je i da bi ulaskom u EU bez prethodnog rješavanja statusa srpskog jezika, on bio marginalzovan te bi se dodatno učvrstio položaj crnogorskog.

„Uradiću sve koliko je u mojoj moći da dođe do promjene Ustava kako bi srpski jezik bio izjednačen sa crnogorskim kao službeni“, poručio je Knežević.

On uvjerava da je aktuelni institucionalni položaj Srba u Crnoj Gori nepovoljan i da su, kako je rekao, svi ostali zadovoljeni i podmireni, izuzev srpskog naroda.

„Ako Srbi treba iz Crne Gore da uđu u Evropsku uniju, a da izbrišu svoj nacionalni, identitetski, duhovni i istorijski kod, onda sam i protiv takvog ulaska“, poručio je Knežević.

Vuković Spajiću: Dobro jutro, Kolumbo

0
Ivan Vuković.jpg

Vuković Spajiću: Dobro jutro, Kolumbo

Poslanik Demokratske partije socijalista Ivan Vuković reagovao je na saznanja premijera Milojka Spajića o mogućem hibridnom djelovanju susjednih država tokom zatvaranja pregovaračkih poglavlja u procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.

On je podsjetio da se vlast, dok su u DPS Crne Gore godinama unazad ukazivali na destruktivno političko djelovanje iz regiona, motivisano željom da se zaustavi evropski put Crne Gore, tome podsmijavala, optuživala ih za paranoju, sarađujući, kako kaže, donedavno sa promoterima takve politike u Crnoj Gori.

Spajić: Imamo operativne informacije da će zatvaranje poglavlja biti praćeno hibridnim djelovanjem iz dvije države regiona

Spajić: Imamo operativne informacije da će zatvaranje…

“Sada, pošto su izbori blizu, pa valja animirati međunarodne partnere, predsjednik Vlade “mijenja ploču” i ono što je do juče karakterisao kao “seoske teme” predstavlja kao hibridne prijetnje po Crnu Goru. Da nije providno, reklo bi se – “dobro jutro, Kolumbo””, naveo je Vuković na mreži X.

Umro ratni zločinac Ratko Mladić

3
Ratko Mladić (Foto: AP/Jerry Lampen)

U 85. godini u haškom zatvoru gdje je služio kaznu za genocid u Srebrenici, progon civilnog stanovništva, istrebljenja i ubistva, deportacije i nehumana djela…

Umro ratni zločinac Ratko Mladić

Spajić: Zatvaranje novih pregovaračkih pogavlja biće praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države iz regiona

0
Milojko Spajić

Premijer saopštio da imaju ozbiljne bezbjednosne operativne informacije

Spajić: Zatvaranje novih pregovaračkih pogavlja biće praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države iz regiona

Znamo za ove namjere i svjesni smo njihovog cilja. Pokušaji destabilizacije neće promijeniti naš kurs niti zaustaviti evropski put Crne Gore – poručio je Spajić

Jednostavno riješimo zlonamjerno nametnute neistine o crnogorskom identitetu

0
Foto: Privatna arhiva

Jednostavno riješimo zlonamjerno nametnute neistine o crnogorskom identitetu

Identitet se može zaštititi metodom jednostavne javne prezentacije/provjere/potvrđivanja dokaza o: državi, jeziku, zastavi, naciji i crkvi. Tako će biti onemogućeno uzaludno „osvajanje crnogorskog identiteta srpskim identitetom“ (pritom bratski odnos dvije države i dva naroda treba obavezno sačuvati od poznatih „piromana“)

Autor: Prof. dr Mihailo Burić

Živimo neko vrijeme u kojem se od identitetskih pitanja „ne može živjet“. Izmišljeni problem identiteta Crne Gore je zlonamjeran i nametnut. Istorija, pravo, politika, nauka i mediji dužni su da narod informišu o činjenicama i istini. Prezentiranje/poznavanje istorijskih dokaza, istine i relevantnih pravnih činjenica ne daje prostor za aktuelne manipulacije oko identiteta Crne Gore. Zato predlažem da jednostavno riješimo zlonamjerno nam nametnute neistine o crnogorskom identitetu. Identitet se može zaštititi metodom jednostavne javne prezentacije/provjere/potvrđivanja dokaza o: državi, jeziku, zastavi, naciji i crkvi. Tako će biti onemogućeno uzaludno „osvajanje crnogorskog identiteta srpskim identitetom“ (pritom bratski odnos dvije države i dva naroda treba obavezno sačuvati od poznatih „piromana“).

Država

Država je temelj identiteta. Zato građani moraju znati kako je nastala, od najstarijih vremena do danas. Jedna velika podvala nalazi se čak i na Vikipediji. Tamo stoji da je prva crnogorska država Duklja – prva srpska država. Takvo podlo izmišljanje i podmetanje zalazi duboko u moral i etiku, što nije predmet ovog teksta. Predmet ovog teksta su dokazi o državi, od prvih doseljavanja naroda na Balkan do danas, kako bi građani, posebno mlađe generacije, bili zaštićeni od lažne propagande. Duklja je prva crnogorska država (prema jasnim istorijskim dokazima).

Dukljanski Sloveni-Crnogorci postoje još od knjaževine Duklje, prvog oblika crnogorske državnosti. Prvi vladar knjaževine Duklje bio je arhont Petar (o čemu svjedoči pečat dukljanskog arhonta iz IX vijeka).

Duklja je prva crnogorska kraljevina, prepoznata od relevantnih međunarodnih institucija (Đurović M., i dr.). Kraljevina Duklja prvi put nestaje pod okupacijom Srba 1183–1186. godine. U Žitiju Svetog Simeona Stefana Prvovjenčanog opisano je da je Stefan Nemanja (veliki župan Raške, rodonačelnik srpske dinastije Nemanjića) „iskorijenio i razorio više gradova Duklje, te da ne osta kamen na kamenu, a samo je Kotor bio pošteđen“. Eto kako je Duklja bila srpska država.

Nakon raspada srpskog carstva Crna Gora se oporavlja. Crna Gora biva međunarodno prepoznata kao zasebna država u XV vijeku. To dokazuje prikaz crnogorske države na karti Evrope 1500. godine. U to doba na ogromnom prostoru Balkanskog poluostrva Otomanskog carstva, postojala je jedino država Crna Gora (prema karti Evrope).

Crna Gora i Srbija su priznate kao nezavisne države 1878. godine na Berlinskom kongresu (kao dvije potpuno samosvojne države, bez ikakve međusobne povezanosti).

Crna Gora 1918. godine ponovo nestaje aneksijom od strane Srbije, preko poznate nelegalne Skupštine („Organizovani i isplaćeni od okupacionih trupa Kraljevine Srbije, oko 160 domaćih izdajnika, posrbica, učestvovalo je 11/24–16/29. novembra 1918. u divljoj, po Ustavu Kraljevine Crne Gore nepostojećoj ’velikoj narodnoj skupštini srpskoga naroda’“). Tako Crna Gora nestaje 1918. godine, sve do 1941. godine (u periodu od 23 godine).

Danas su granice i teritorija države Crne Gore nesporne i riješene za vazda, pošto je Crna Gora stalna ravnopravna članica Ujedinjenih nacija, poslije 2006. godine. Time je konačno ograničena mogućnost fizičkog osvajanja Crne Gore po treći put.

Ovaj tekst je prezentirao dokaze na osnovu kojih se može apsolvirati i/ili provjeriti lažna priča o nekakvoj Crnoj Gori kao srpskoj državi, koja to nikada nije bila, osim u vrijeme okupacija 1183. i 1918. godine.

Jezik

Crnogorski jezik ima svoj međunarodni kod: CNR. To je zvanična međunarodna registracija jezičkog koda (koju vodi Library of Congress SAD – Kongresna biblioteka SAD). ISO registracija potvrđuje da je „Montenegrin“ priznat kao posebno kodirana jezička oznaka prema direktnom zvaničnom zapisu ISO 639-2: Jezik: Montenegrin, Kod: cnr, Datum uvođenja: 21. decembar 2017.

I time bi trebala biti završena svaka priča o zvaničnom državnom jeziku Crne Gore. Postoje naravno različite lingvističke analize. Ali je pravno i državno ovo pitanje apsolvirano. Neki procesi o sličnosti crnogorskog i srpskog jezika ne mogu imati uticaja na njegov pravni status. „Ujdurme“ počinju još od prevoda Njegoševog „Gorskog vijenca“ sa crnogorskog na srpski jezik. Taj prevod se kamuflirano prikazivao kao „prerada“ Dušana Bogosavljevića u Beogradu 1927. godine. Tada Crna Gora nije postojala, jer je bila tokom 23 godine anektirana Srbiji. To je svakako bio „zgodan trenutak“ da se prevod nazove preradom/prepričavanjem, a ne prevodom. „Gorski vijenac“ međutim sadrži originalne crnogorske riječi: vijek, svijema, ljudskijem, viđe itd. „Ako je nešto slično, to nije i isto.“ Srpski i crnogorski jezik jesu slični, ali nijesu i isti. Za zaključiti je da ako poštujemo civilizacijske, pravne i međunarodne norme, više pitanje jezika ne može biti alat za narušavanje crnogorskog identiteta. Toliko o tome da Crnogorci nemaju svoj jezik.

Zastava

Ne postoji poznati primjer suverenih država koje imaju istovremeno ravnopravne i zakonom utvrđene dvije državne zastave. Država po pravilu ima jednu državnu zastavu. Druge zastave, ako postoje, imaju drugi državno-pravni značaj/status i značenje. Kraljevina Crna Gora je u periodu 1910–1918. godine imala samo jednu državnu zastavu. Ustavom iz 1905. godine, u članu 39, propisuje se da su „Narodne boje crvena, plavetna i bijela“, što nema veze sa državnom zastavom. Te boje samo asociraju na narodnu nošnju (crvena gornji dio odijela, plavetna pantalone – dimije, a bijela gete – čarape).

Državna zastava u Kraljevini Crnoj Gori je isticana i nošena u svim prilikama (državnim zgradama, vojnim objektima, paradama, ratovima). To je bila crvena zastava sa bijelim/srebrnim dvoglavim orlom, uz državna i dinastička obilježja (alaj-barjak). Krstaš-barjak sa bijelim krstom na crvenoj podlozi je tradicionalni vojni barjak (četna/komandna zastava).

Državna zastava današnje Crne Gore je kao i zastava Kraljevine Crne Gore, samo što je lav ispod orla premješten na mjesto oznake N. I. na orlu. Zastava današnje Crne Gore, članice UN, u kontinuitetu je sa zastavom Kraljevine Crne Gore. Današnja državna zastava se ne može ni mijenjati ni zamjenjivati na neutemeljenim zahtjevima. Toliko i konačno o državnoj zastavi.

Nacija

Aktuelno potiranje crnogorske nacije najlakše se može razjasniti preko vladara Petrovića, koje „prekrstitelji“ najviše forsiraju (da su Srbi, a ne Crnogorci). Pa da vidimo.

Petar I Petrović kaže: „Crnogorci, o Crnogorci! Tako vi svega što vam je najmilije, tako vi ovog i onoga svijeta, tako vi duše i obraza, tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice, tako vi dana današnjega, tako vi vaše đece, tako vi neba i mora na njinim rukama, tako vi dana na njinom licu, tako vi sunca u njinom glasu, ne budite tuđa metla i lopata, ne ližite od tuđe šake, ne obijajte tuđe pragove, ne dajte se varati, ne dajte se kupovati, ne budite tuđa sreća, vrćite se sebi i svome. Pod svoje nebo, na okup! Oko svoga sunca, Crnogorci.“ Petar I poziva Crnogorce (a ne Srbe) da ne budu izdajnici, što definiše njegov odnos prema svojoj naciji.

Petar II Petrović Njegoš kaže: „Ada čoče, Božija ti vjera, znam ja tu veselu Srbadiju, no kuđ su joj ti sinovi junaci bili, dok joj nije Bog dao Karađorđa. Ta vi svi fastaste jednoga njega junaštvom, a kad vi Bog njega uze između vas, a vi sve sunovrat u turski jaram opet! No kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje (srpske vladare, ako neko to ne zna), ni za Murate (Turke), ni za Bonaparte (Francuze); oni svi biše i preminuše, a Crna Gora ostade dovijek i strašnog suda, u svojoj volji i slobodi, a to ti je slavi“ („Golubica” 1843/44, knj. V, str. 18–22). Petar II jasno svrstava Nemanjiće sa Turcima i Francuzima, tako da je potpuno jasno da Crnogorci ne pripadaju nijednoj od ove tri nacije.

Kralj Nikola Petrović kaže: „Ko crnogorstvu ne bio vjeran, bogom i ljudima svuđ bio ćeran.“ Valjda je na osnovu ovoga jasno da kralj Nikola pripada „Crnogorstvu“, i da se time distancira od drugih nacija.

I narodna nošnja, posebno i precizno, označava dva posebna naroda. „Crnogorci sačinjavaju osobit i od svih drugih naroda u Evropi sasvim različit narod“ (Matica srpska, 1826. godine). Treba posebno zahvaliti Matici srpskoj što je još prije tačno 200 godina definisala Crnogorce kao poseban narod.

Današnje stanje odnosa Srba i Crnogoraca najbolje objašnjava statistika. To je odnos dvije veoma različite države (Crna Gora sa 623.633 stanovnika iz 2023. godine, 10,5 puta je manja od Srbije, sa procjenom od 6.594.901 stanovnika iz 2025. godine). Od 1981. godine do danas broj Crnogoraca u Srbiji se smanjio za 86,3%. Od 1948. godine broj Srba u Crnoj Gori se povećao za oko 27 puta. I pored svih „poduhvata“, broj Crnogoraca, kao vodeće nacije u Crnoj Gori, održao se sve do danas.

Crkva

Ivan Crnojević je osnivač države Crne Gore (nastavak Duklje), grada Cetinja, Cetinjskog manastira i Crnogorske pravoslavne crkve (sve je dokumentovano). U Atinskoj Sintagmi (odobrenoj od Carigradske patrijaršije) iz 1855. godine crkveni pravnici Georgije Ralis i Mihailo Potlis navode da je Crnogorska mitropolija autokefalna. U Odluci Svetog sinoda Crne Gore od 16. decembra 1918. godine, prije aneksije u Kraljevinu Srbiju/Jugoslaviju, stoji izričito da je: „Sv. autokefalna Crkva u Crnoj Gori“. Srpski autor Nikodin Milaš u Crkvenom pravu iz 1902. godine, koristeći Sintagmu, naveo je Crnogorsku mitropoliju kao autokefalnu („Zadar 1890. godine. Pravoslavno crkveno pravo“). Crnogorska mitropolija je postala samostalna poslije ukidanja Pećke patrijaršije. To je kasnije priznala Carigradska patrijaršija. U Zakonu Srbije o vjerskim zajednicama iz 2006. godine jasno piše, u članu 11, da se SPC priznaje kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu „Načertanija o duhovnoj vlasti“, odluke Narodne skupštine Knjaževstva Srpskog od 21. maja 1836. godine, kao i Zakona o SPC iz 1929. godine. Prema ovim podacima apsurdne su tvrdnje o kontinuitetu SPC, na osnovu kojeg neopravdano „svojata“ CPC. Logično je i jasno da SPC i CPC nijesu imale nikakve veze sve do aneksije 1918. godine. Autokefalna pravoslavna Mitropolija je definicija i u Ustavu Svetog sinoda u Knjaževini Crnoj Gori, sa grbom Knjaževine Crne Gore, Cetinje, K. C. Državna štamparija 1904. godine.

U Ustavu Knjaževine Crne Gore 1905. godine, u članu 40, jasno piše: „Crnogorska je Crkva autokefalna“. I pored potpuno jasnih dokaza o državnoj CPC, SPC je uspjela da otme crnogorska groblja, manastire, crkve i dio teritorije. Narod veli da to ne može biti srećno, jer je oteto prokleto. „Temeljni ugovor je toliko transparentno nezakonit i neustavan, da je politizovani Ustavni sud pobjegao od njegovog rješavanja.“Ali što je najvažnije, Crna Gora neće nikada prihvatiti da stvarnost prilagodi lažima. Imaće, kao i uvijek, svoju CPC koju je neovlašćeno/nasilno otuđio jedan predsjednik vlade Crne Gore. Pogotovo što je crkveno-pravno nesporno da je CPC bila autokefalna.

„Osvajači/oslobodioci“ treba da znaju da je Crna Gora oduvijek bila država (nije se otcijepila), da su Crnogorci osobit narod u Evropi, da je crnogorski jezik kodifikovan i međunarodno verifikovan, da je državna zastava zastava kontinuiteta Kraljevine Crne Gore, te da je CPC autokefalna (što joj je nasilno oteto, i biće vraćeno ako ima Boga i pravde). Ovih pet elemenata identiteta trebaju biti anticipirani od našeg naroda, kako bi se spriječio dalji uticaj neistina i zbunjivanje naroda. Poseban doprinos razjašnjenju našeg identiteta dala su naša braća Srbi (Matica srpska): „Crnogorci sačinjavaju osobit i od svih drugih naroda u Evropi sasvim različit narod“, i poznati srpski političar: „Svi su bili Crnogorci, i nije im se država zvala Srbija nego Crna Gora, i nije im se vojska zvala srpska vojska nego se zvala crnogorska vojska, i nije im se crkva zvala srpska crkva nego se zvala Crnogorska pravoslavna crkva. Ovo ne smije niko da razvaljuje.“

Crna Gora nema potrebe da se, pored jasnih dokaza i dokumenata o pet identitetskih pitanja, dalje „prepire“ sa bilo kim. Crna Gora neće nikada prihvatiti da stvarnost prilagodi lažima.

Pobjeda

Šljunak i penzioneri

0
blob

Šljunak i penzioneri

Ali, Milojko vodi računa o dignitetu Vlade. U kojoj niko nikoga očima vidjet ne može. Zato su uveli telefonske sjednice. Da se čuju mogu. Da se gledaju – jok.

Autor: Zoran Piperović

M portal

27.08.

11:33h

Bilo je ovako.

Satler se pobunio zbog eliminisanja beogradskog glumca da ne otvori Filmski festival u Herceg Novom. Bio je ljut tom prigodom.

Kako ćete u EU narativom kojeg Markez opisuje u svojoj knjizi “Putovanje po Istočnoj Evropi”, uzviknuo je.

Režao je kao tigar. Ne Ranko – Tigar. Nego kao evropski i podgorički.

Baca mu se trud uložen u vlast, kojim gura njen ulazak u civilizovani svijet.

I DPS se pobunio.

Kada je glasao izmjene Ustava. A onda se udarao šakama u glavu što to može da proizvede po Crnogorce. Ali kao vaspitani, glasali su da se Evropljani ne ljute. Malo li je.

Čudo je DPS.

Onda se javio kao pravi Singapurac i Japanac i Milojko. Nos mu se okide. Cenzura ulaska u EU. Izribao je B.B. jer je znao da takvu komandu Katiću samo Ježov iz našeg sokaka može da izda.

Bilo je burno.

Ruše mu rejting i prestiže ih Milan Knežević. Demokrate za duplo.

Ali, Milojko vodi računa o dignitetu Vlade. U kojoj niko nikoga očima vidjet ne može. Zato su uveli telefonske sjednice. Da se čuju mogu. Da se gledaju – jok.

Da bi umirio Satlera i Spajketa, da bi zaboravio Herceg Novi i Miloša Medenicu, B.B. je juče kazao na Skupštini da je Bemax po urednoj koncesiji, koja je bila jeftina, od 2015. do 2019. godine vadio šljunak iz Morače. Što se danas direktno odražava na visinu penzija u Crnoj Gori. I to sedam godina poslije. Što je posve tačno. To bi potvrdili i najbolji japanski ekonomisti. Je li tako Milojko?

Kada bih vam analizirao što je sve izgovorio tim povodom, morao bih nakon toga sam sebi da napišem uput kojim sebe upućujem u Dobrotu.

Nijesam po prvi put ljut na Bokija. Priznao je da Bemax nije nezakonito eksploatisao šljunak, već je to radio ugovorom o koncesiji.

Što će Dritana baciti u očaj. Koji je tvrdio da Bemax besomučno krade iz Morače. Iz toga će se problema izvaditi tako što će kao za Krstoviće kazati – da nikada nije pomenuo da ta firma otima nešto iz te rijeke. Dobar je Boki. I DPS je dobar. Miki i Satler su najbolji kada su u vezi sa sobom.

PS: Izem ti državu u kojoj je ćutanje najrašireniji oblik javnog mišljenja, a partijsko puvanje – zna se đe, najrašireniji vid javnog ponašanja.

PS. 1: Sve tragedije osim “Kralja Lira” i “Čekajući Godoa” su grčke.

Čija je ova naša, znaćemo uskoro – a kada će to biti, kome je to bitno.

U tome je naša tragedija.