Naime, nakon što je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić izrazio saučešće povodom smrti Ratka Mladića, koji je u Hagu osuđen za ratne zločine, uslijedile su oštre reakcije iz hrvatske vlade, Evropskog parlamenta, civilnog sektora i opozicionih partija. Kritikujući ovaj potez kao neprihvatljiv i suprotan osnovnim evropskim vrijednostima, ove reakcije istovremeno otvaraju pitanje usaglašenosti zvanične crnogorske politike sa proklamovanim strateškim ciljem – punopravnim članstvom u Evropskoj uniji.
Mandićava izjava saučešća Mladićevoj porodici ne doprinosi ni dobrosusjedskim odnosima ni evropskom putu Crne Gore, poručili su iz Ministarstva vanjskih i evropskih poslova republike Hrvatske, prenosi Dan.
,,Izražavanje saučešća povodom smrti pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića od strane predsjednika Skupštine Crne Gore neprihvatljivo je i protivno vrijednostima na kojima počiva EU. Takve poruke ne doprinose evropskom putu Crne Gore. Hrvatska će u pristupnim pregovorima nastaviti da insistira na dosljednom ispunjavanju svih kriterijuma, uključujući suočavanje s prošlošću, procesuiranje ratnih zločina, poštovanje presuda međunarodnih sudova i dobrosusjedske odnose”, naveli su iz hrvatskog MVEP-a.
Na potez šefa crnogorskog parlamenta oštro je reagovao i predsjednik Odbora za vanjsku politiku u hrvatskom saboru Andro Krstulović Opara. Kako je ocijenio, posebno je problematično što ovakva poruka dolazi od predsjednika parlamenta države koja teži ka EU.
,,Tragično je za zemlju kandidatkinju za članstvo u EU kada ovakvu objavu potpiše predsjednik Skupštine”, naveo je Krstulović Opara.
Da se evropski put ne može graditi dok se istovremeno podrivaju evropske vrijednosti poruka je i poslanice u Evropskom parlamentu Sunčane Glavak.
,,Poruka koju je Mandić poslao sramotna je i nedopustiva. Mandić nije privatna osoba, nego predsjednik parlamenta države koja želi u EU. Njegove javne poruke imaju posebnu političku i institucionalnu težinu. Mladić je pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine i osoba je koja zavređuje najdublji prezir. Prećutkivati njegove zločine, a isticati generalski čin, neprihvatljiva je relativizacija genocida i duboko nepoštovanje prema žrtvama. Crna Gora ne može graditi evropsku budućnost okrećući leđa vrijednostima na kojima EU počiva. Evropski put nije samo zatvaranje poglavlja; on zahtijeva jasno suočavanje s prošlošću i poštovanje presuda međunarodnih sudova”, izričita je Glavak.
Poruke koje su nakon Mandićevog saučešća stigle Crnoj Gori treba ozbiljno da shvate premijer Milojko Spajić, ministri i ostali koalicioni partneri, poručuju iz Evropskog saveza. Sličnu poruku poslala je i funkcionerka GP URA Ana Novaković Đurović, navodeći da većina koju predvode Spajić, Mandić, Aleksa Bečić i Ervin Ibrahimović zapravo suprotna svim EU vrijednostima i principima o kojima govore.
Kada je riječ o predstavnicima vlasti, juče su se oglasili iz Bošnjačke stranke, kao i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj. IZ BS su pozvali nadležne institucije da ne okreću glavu od veličanja zločina, a umjesto komentara na Mandićevu poruku, branili su svoj ostanak u vlasti ciljevima na evropskom putu. Đeljošaj je naglasio da za Albanski forum nema dileme da je jedini pravac evropska, građanska i evroatlantska Crna Gora, kao i da neće dozvoliti da bilo ko zaustavi evropski put.
DPS: Još jedna bruka za Crnu Goru
Iz DPS-a su saopštili da Mandićeva izjava ovodom Mladićeve smrti predstavlja još jednu bruku koju aktuelna većina priređuje Crnoj Gori.
,,Ovakav postupak nije privatni čin, već akt predsjednika Skupštine Crne Gore, funkcije za koju Mandić neprestano dokazuje da je nije dostojan i sa koje kontinuirano narušava imidž države i nanosi štetu dobrosusjedskim odnosima. Na kraju, ovaj telegram je slikovit primjer ‘evropske transformacije’ Andrije Mandića i njegovog kredibiliteta da predvodi dijalog o pomirenju. Ipak, gori od njega su oni koji mu, zarad sopstvenih fotelja, privilegija i interesa, omogućavaju da na ovakav način bruka Crnu Goru i državno dostojanstvo”, navodi se u saopštenju DPS-a.
Iz NVO Centar za građansko obrazovanje navode da je Mladićeva smrt ogolila dubinu problema suočavanja sa prošlošću u Crnoj Gori, te da Mandić nije jedini koji se u ime aktuelne vlasti i državih institucija oprostio od ratnog zapovjednika Vojske Republike Srpske ili mi odao poštovanje.
,,Posebno brine što dio tih ljudi vrši vlast, upravlja institucijama i javnim resursima ili pripada partijama parlamentarne većine, dok se istovremeno Crna Gora predstavlja kao država pred vratima EU. Evropska Crna Gora ne može se graditi uz slavljenje osuđenih za genocid i ratne zločine”, naveli su iz CGO.
Glumac Vučić Perović posvetio je nagradu Herceg Novi Film Festivala za najbolju mušku ulogu u filmu “Oče naš” svom kolegi Draganu Mićanoviću, dok je scenarista Vladimir Arsenijević, koji je nagrađen zlatnom mimozom za scenario filma „3 nedelje posle“, citirao dio iz njegovog cenzurisanog govora predviđen za otvaranje festivala.
Podsjećamo, Mićanović nije otvorio 39. Filmski festival u Herceg Novom zbog toga što je u govoru koji je pripremio kritikovao vlast u Srbiji, što se zalagao za slobodu govora i umjetničkog stvaralaštva.
Reditelj nagrađenog filma “Oče naš” Goran Stanković čitao je govor glumca Perovića, u kom je naveo da iz umjetničkih razloga nagradu posvećuje Mićanoviću.
– Izuzetno mi je žao što nisam sa vama večeras i što nisam u mogućnosti da vam se lično obratim. Privatne obaveze su bile neodložne. Prije svega želim da se zahvalim svima vama koji godinama radite na tome da ovaj festival opstaje i traje. Filmski festival Herceg Novi jeste svojevrsni prozor u svijet za mnoge građane Crne Gore i za sve njene goste, jer im pruža priliku da isprate najnovija filmska ostvarenja iz zemlje i regiona – naveo je Perović u govoru.
Zahvalio se i cijelom autorskom timu filma “Oče naš”, navodeći da je saglasan sa tim da u životu nema prečića, ali da su njegova prečiča do ove nagrade bili upravo sve kolege i partneri sa kojima je učestvovao u stvaranju ovog filma.
– Rođen sam u Kotoru, u duši sam Bokelj, a to za mene znači ono što sam jednom davno pročitao: Biti istinski Bokelj znači ne pripadati nijednoj opciji koja nas dijeli nacionalno i vjerski, moramo biti nešto drugo – samosvojstveni u različitosti pripadanja, jer mi Bokelji jesmo različiti. Zato, iz umjetničkih razloga, ovu nagradu posvećujem svom kolegi Draganu Mićanoviću – poručio je Perović.
Njegov govor dočekan je uz aplauz publike.
Arsenijević se od srca zahvalio na ovoj značajnoj nagradi za film “3 nedelje posle”.
– Sada, nakon premijere u Karlovim Varima, prikazivanjima u Puli, Sarajevu i konačno ovdje u Herceg Novom, jedna stvar je jasna – naš film nalazi put do srca publike, a tema kojom se bavi ma koliko mračna bila, relevantnija je nego ikad – istakao je Arsenijević.
Dodaje da su svi uložili 10 dugih godina na stvaranju ovog filma.
– Pokrenut prevashodno samoubistvom dječaka Alekse Jankovića, koji nije izdržao nasilje koji je nad njim sistematski sprovodila vazda brutalna većina, on priča o Srbiji i turobnim dinamikama društva koje je dozvolilo da zlo prodre preduboko u njegove pore, već predugo živi i koje ostavlja neizbrisiv trag na našu djecu. Ujedno to je priča koja je, nažalost, razumljiva svima ma gdje živjeli – rekao je Arsenijević.
Dodao je da “čak i ako stvari kod vas još nisu otišle toliko daleko, nije nimalo izvjesno da u budućnosti neće”.
– Zato, da citiram riječi glumca Dragana Mićanovića iz jednog sjajnog govora koji nije bio u prilici da održi: “Ono što se dešava sada nama ovde, može se desiti sutra tamo vama”. Niko nije pošteđen ukratko – poručio je Arsenijević.
I njegov govor dočekan je uz aplauz publike i ovacije.
Arsenijević je kazao da ovu nagradu posvećuje kćerki Nori i supruzi Mileni.
– Dvijema najvažnijim osobama u mom životu, bez kojih sve što radim ne bi imalo baš nikakvog smisla – zaključio je Arsenijević.
Savjetnik predsjednika Crne Gore lajkovao objavu Kadića o Mladiću: “Đenerale, nek je tvojoj majci hvala…”
Portal ETV
Nebojša Vuksanović, savjetnik predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića za unutrašnju politiku i privredni razvoj, lajkovao je objavu donedavnog direktora Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore Vuka Kadića u kojoj on veliča pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Kadić je na društvenoj mreži Iks (X) Mladiću poželio vječnost uz stihove:
“Đenerale, đenerale, nek je tvojoj majci hvala, što junaka rodila je da se srpstvu vrati slava”.
Na tu objavu Vuksanović je reagovao “lajkom”.
Iz Kabineta predsjednika Crne Gore danas je saopšteno da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, kao i za druge najteže ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
– To nije pitanje političkog stava, već činjenica utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog suda i, kao takva, ne smije biti predmet političkog relativizovanja – naveli su ranije u saopštenju.
Lajkovi na objavu Vuka Kadića
Osuđeni za ratne zločine Ratko Mladić preminuo je juče u 85. godini.
Bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Haški tribunal proglasio ga je krivim za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini (BiH).
Mladić je bio komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske od 1992. do 1995. godine.
Imao je više moždanih udara, usljed čega je bio u teškom zdravstvenom stanju.
Mladić se od 2024. godine nalazio u pritvorskoj bolnici u Hagu, gdje je bio pod palijativnom njegom zbog teškog zdravstvenog stanja.
Mehanizam u Hagu je više puta odbio zahtjev da bude pušten na privremenu slobodu na liječenje u Srbiji.
Umjesto inteligentnog sluge i komfora svakodnevlja ovovremena digitalna ” pametna ” tehnika postala je snažno oružje nadzora pomoću kojeg se sve više vlada i upravlja društvom.
Nova tehnološka rješenja ubrzano mijenjaju iskustva i modele čovjekove najšire komunikacije. Tako generisanje , integracija i strukturisanje korisničkih podataka postaju današnji osnov novog personalizovanog iskustva automatizovanih interakcija u okviru kojih se pruža uvid u potrebe korisnika i njihovih zelja. Za rezultat smo dobili mehanizam nadgledanja društva posredstvom softvera društvenih mreža kao očitu i sveprisutnu zloupotrebu ličnih podataka. Mehanizmi odbrane djeluju labavo i nemoćno. Giganti poput Gugla, Fejsbuka, Instagrama, Jutjuba, Pinteresta, funkcionišu na bazi algoritama koji neprestano provjeravaju početne strane njihovih korisnika, što jeste osnov za razne tehnike manipulacija i ubjeđivanja posredstvom softvera. Cilj ovih aplikacija jeste da korisnik provede što više vremena upotrebljavajući ih jer će na taj način biti izložen većem broju reklama za prozvode i usluge koje ga interesuju ili bi ga mogle interesovati. No, kako aplikacija zna šta da nam prikaže i šta nas zanima? Nepregledne baze podataka svakog ko je pristupio društvenim mrežama, počev od informisanja i hobija, do političkog opredjeljenja, osnova su za zloupotrebu, kako u marketinške tako i u političke i manipulativne svrhe.
Politička dešavanja ovog vijeka govore nam da je upotreba psihometrije, oblasti moderne psihologije uticala na poremećaj – inženjering mnogih globalnih izbornih procesa. Konkretno, riječ je o tehnologiji – modelu određivanja karakteristika ličnosti na osnovu profila društvenih mreža. Već poznato, riječ je o prodaji čovjekove pažnje, odnosno korisnika velikim oglašivačima koji reklamu prenose personalno do potencijalnog potrošača robe ili usluga a sve na osnovu korisničkih digitalnih tragova. Firme kao što su Acxiom, Experian, Datalogix, gdje god mogu kupuju privatne podatke ( od banaka, osiguravajućih društava, agencija za nekretnine, turističkih sajtova, trgovaca na malo, zdravstvenog sektora …) stvarajući ogromne baze podataka, poznate kao ” big data ” i kao takve ukrštaju, povezuju, analiziraju i preprodaju trećim licima.
Velike mreže onlajn platformi kao moćni agregatori podataka u svakom momentu u raznim životnim situacijama, znaju šta vas zanima, da bi taj sadržaj u realnom vremenu slali kao ciljano obavještenje pojedinačnom korisniku na početnu stranu što je i objava nestanka zajedničkog digitalnog prostora kojeg smo nekada nazivali internetom. Ovo je i osnov za postupno prediktovanje našeg.mišljenja ,npr.o određenom političkom pitanju. Ti rizični sistemi predatorskih modela nadzornog kapitalizma prate, analiziraju, predviđaju i utiču na društveno ponašanje ljudi.
Kako to djeluje u praksi?
Naime, određivanje tipa ličnosti analizira se preko njegovih lajkova, preciznije, na osnovu manje od deset lajkova ustanovljava se pet faktora čovjekove ličnosti -ekstroverzija, otvorenost, saradnja, savjesnost i neuroticizam, na osnovu čijih se vrijednosti, npr. pomoću sezdeset osam lajkova može odrediti boja kože, dok istraživanja govore da je osamdeset pet lajkova potrebno da bi se utvrdila partijska pripadnost.
Ovaj metod “psihološke tehnologije”, tj. njegova primjena uz podršku Kembridž analitike ” bila je ” presudna za pobjedu Donalda Trampa na predsjedničkim izborima 2016. godine. Naime, izvršni direktor kompanije ” Kembridž analitika ” Aleksandar Niks, izjavio je tim povodom da je kompanija ovom metodom izradila modele svih 230 miliona američkih birača koji su svaki ponaosob opisani sa po četiri do pet hiljada parametara.
A sad da vidimo u ovom diskursu , šta to o nama npr. znaju Gugl i Fejbuk, koji masovno eksploatišu i čuvaju ogromne količine podataka o svakome ko koristi njihove usluge.
Pa primjera radi Gugl čuva koordinate lokacija, istoriju pretraga, on pravi profil za potencijalne oglašivače na osnovu korisničkih informacija, uključujući pol, starost, hobi, tjelesnu težinu…čuva informacije o aplikaciji i ekstenzijama koje su korišćene na osnovu videa koji se koristi Gugl zaključuje da ćete uskoro postati roditelj, da li ste konzervativac, liberalni demokrata, da li ste depresivni, anoreksični…A sada da vidimo šta to kod Gugla u ” uslovima korišćenja piše: ” U zavisnosti od podešavanja koja ste odabrali vaše aktivnosti na drugim sajtovima i aplikacijama mogu da budu povezane sa podacima koje ste nam ostavili o sebi, kako bismo unaprijedili naše usluge i oglase koje vam predočavamo.”
Fejsbuk koga nemali broj sociologa informatičke ere smatra “najmoćnijim instrumentom za proučavanje ljudskog društva, koji pruža mogućnost vođenja eksperimenta sa milionima korisnika ” takođe memoriše korisnička interesovanja na osnovu stvari koje se lajkuju i šeruju, aplikacije koje se instaliraju, istoriju poziva, datoteke, fotografije i snimke, muziku..
Konačno, u dobu ” postprivatnosti “mnogo stvari, operacija i digitalnih praksi upućuje na zaključak da se je danas vrlo teško zaštititi od sve više sofisticiranijeg i sveobuhvatnijeg sistemskog praćenja onoga što na vebu radimo. Istina, za potpuno profilisanje čovjeka, filtriranje informacija o njemu i njegove zlo – upotrebe u razne svrhe, zaslužan je upravo on sam, jer značajan dio svoje privatnosti čini javnim, tj. lako dostupnim. Otuda i ne slučajno lideri velikih digitalno – tehnoloških korporacija samouvjereno – pobjednički izjavljuju da je ” privatnost mrtva “.
Premijer je saopštio vijest da nam prijete dvije države okruženja hibridnim djelovanjem koje treba da spriječi ili uspori naš ulazak u Evropu. Nije rekao koje, ali nije ni morao. Bar za jednu sto posto smo sigurni. Onu čiji finkcioneri ne skrivaju da je Vučić doveo ovdašnju litijašku družinu na vlast. Više ih nije briga što otkrivaju javnu tajnu. Treba se osvetiti Crnoj Gori za sve prisutniju nelojalnost, ne birajući sredstva. Novca Vučić ima. Od Ivanjice, oružja i municije i rasprodaje domaćeg bogatstva. Ulagao ga je u litije a potom kupovao glasove za njegove junoše po Crnoj Gori. Završio je Nikšić, Pljevlja, Herceg Novi. Slabije mu je išlo u Podgorici, a baš nikako u Budvi. Crnu Goru opsijedale su horde rusofila, BIA obučenjaka i univerzalnih razbijača, ćaci kriminalaca i plaćenika raznovrsnih navijačkih bandi. Oni su dovukli na čelna mjesta pomenutih opština nekakvu Šubaru, ili pljevaljskog Darija, uprkos činjenici da ne postoji natjecanje ili izbori na kojima bi legalno ove fizionomije mogle da odnesu prevagu. Djelovali su aktivno na cijelom prostoru države, pomognuti sve brojnijim popovima crkve Srbije. Sa njima, ruku pod ruku, brojni politički komandosi koji danas obraze ne suše oplakujući smrt Ratka Mladića, presuđenog ratnog zločinca i tvorca strašnog pogroma nad bošnjačkim narodom u Srebrenici, koji spada u jedan od najvećih genocida koje je svijet zabilježio.
Nije poznato kako je Milojko Spajić ośetio hibridne prijetnje koje su uzdrmale njegovu imperiju? Toliko je tekstova do sad napisano na ovim našim prostorima o hibridnom uticaju na Crnu Goru i o raznovrsnom djelovanju određenih službi koje djeluju, posebno u zadnje vrijeme, bez ikakvog zazora. Koliko se śećamo premijer se nije zapitao što će članovi Bezbjednosno informativne agencije (BIA) Srbije na otvaranju spomenika ratnom zločincu u Zaostru kod Berana, čiji je pokrovitelj bila Crkva Srbije? Kome su se javili i ko im je odobrio da budu tamo đe se udara u antifašističke temelje slobodarske Crne Gore. Takvih primjera je napretek
Ne može se pravdati da nije znao, ili da nije obaviješten. Ako i nije znao, zna dobro da će mu o tome sve reći njegov koalicioni partner, ili nešto više od toga, vojvoda od parlamenta. Ovoga puta, vjerovati je, dojava je stigla od međunarodnih partnera i evropskih sagovornika koji su ga upozorili o sve snažnijoj pojavi koordiniranih štetnih aktivnosti koje se planiraju i provode zlonamjerno po Crnoj Gori. Cilj im je da različitim sredstvima ugroze državu, destabilizuju je koliko je god moguće i spriječe je da se priključi porodici evropskih naroda. Nije to ništa novo. Jasno je da je hibridno djelovanje razgranata mreža koja djeluje kroz raznovrsne manipulacije informacijama, kibernetičke napade, uticajem na ekonomiju, politiku, izborne procese, prijetnje, prikrivene ali jasne, diplomatskim uticajem, medijskim manipulacijama…
Da se premijer okrenuo unutar svoga atara, kako bi to kazalo njegovo drugo državljanstvo, pronašao bi davno, ne samo strane uticaje, već možda i više ovih domaćih koje još jače i snažnije upiru prst u oko Evropi, prije svega susjednoj i prijateljskoj Hrvatskoj, nadajući se da će tako sopstvenoj zemlji zatrijeti put u Evropsku Uniju. Od potpuno nepotrebne i za Hrvate neprihvatljive Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, preko Prevlake, jedrenjaka Jadran, pokušaja skidanja table u Morinju, do osude prisustva predstavnika crnogorske ambasade na svečanosti u Kninu tokom obilježavanja godišnjice vojno-policijske operacije „Oluja”. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova, u junu 2024. odlučilo je da su Andrija Mandić predsjednik Skupštine, Milan Knežević poslanik i Aleksa Bečić potpredsjednik Vlade proglašeni nepoželjnima u Hrvatskoj. A od Hrvatske očekujemo pomoć i podršku na našem putu u EU. Ako nam je dio državnog vrha nepoželjan u Hrvatskoj, koliko to može biti ozbiljna smetnja na našem putu u EU, pitanje je na koje premijer nikad nije dao odgovor? Pa čak ni na činjenicu da nijesu svi u njegovoj Vladi za naše evropsko članstvo. Možda je zbog toga Spajić trebao da se pozabavi domaćim hibridima, koji dugo već uspijevaju u Crnoj Gori. A onda se iznenada dogodilo da odgovor Spajića Vučiću na zadatu temu nije bio po volji srbijanskom apsolutisti. Krenula je salva raznolikih Vučićevića na Crnu Goru. Kao po običaju, ponajviše laži, falsifikata, kleveta i uvreda. Što se dogodilo premijeru da mu hrabrost opomene obraz, teško je reći. Možda činjenica da mu se dopala evropska ideja više od one srbijansko-ruske koju mu je obećavao Vučić. Nakon premijera, krenuo je da grli Evropu i vojvoda od parlamenta.
Tamo ima više novca i više privilegija, računao je, a za identitetska pitanjinja imaće kad. Pa i za pretvaranje Crne Gore iz građanske države u onu konstitutivnih naroda. Sve može, ali ne dok se ne završi Evropa. Njegova nova drugarica više nije Ana Brnabić. To mjesto zauzela je Marta Kos, evropska komesarka zadužena da nas ućera u brazdu po svaku cijenu. Uz šljivovicu i par toplih vojvodinih zagrljaja i posao je skoro završen. Još da se zatvore sva poglavlja, ne zaslugom nego odlučnošću EU administracije i Crna Gora će u Evropu. Bez obzira što joj nivo evropske spreme ne doseše dalje od afričkih plemena iz prošlog vijeka.
Vojvoda od parlamenta je od tada do danas redovan u saopštavanju njegovih četničkih stavova jednom, a onda odmah potom i evropskih. Ili obrnuto, kakve je kad volje. Shvatajući da Evropa žmuri jer joj je Crna Gora i ovakva potrebna, parlament usvaja nelogične i besmislene tekstove zakona, koji su sopstvena suprotnost, nerijetko i administrativna glupost. Ko te pita, jasno je Mandiću. Zato gura i ne prestaje. Popraviće sve to gospođa Kos, i gospodin Satler zajedno sa njom. A možda neće ni trebati. Drugi je to plan, jasno je.
Andrija Mandić je uputio saučešće povodom smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Reagovala je Hrvatska koja je ovaj čin ocijenila kao “neprihvatljiv i protivan vrednostima na kojima počiva Evropska unija”.
I tako u krug. Gospođa Kos se ne oglašava. Ima kad. Nije preša. Oglasio se preśednik Milatović. Kazao je da odnos prema porodici preminulog Ratka Mladića ne može biti izgovor za relativizaciju ratnih zločina.
I tako zemaljski dani u Crnoj Gori teku. Red ovoga, red onoga, malo i jednoga i drugoga i eto nas pred vratima Evrope.
Šljivovice fala bogu velikome imamo dovoljno. Loza je u drugoj boci!
EU drastično snizila kriterijume (Foto: Vlada Crne Gore)
Izvori iz vrha EK tvrde da je cilj usporavanje evropskog puta naše zemlje
Ambasadori Kvinte obavijestili Brisel o pojačanom hibridnom uticaju na Crnu Goru
Crna Gora je pred vratima Evropske unije, ali bi je hibridno djelovanje moglo znatno usporiti, pa čak i spriječiti u toj namjeri. Na ovo već nekoliko godina upozoravaju brojni analitičari, a sada su informacije o mogućim opasnim posljedicama stigle i do samog vrha Vlade Crne Gore, a iste poruke stigle su i sa visokih evropskih adresa.
Sve je počelo upozorenjem iz Brisela. Naime, Radna grupa za proširenje Savjeta Evropske unije juče je ozvaničila da će na sastanku 1. septembra razmatrati – po nas – veoma bitne tačke: nacrte pozicija za zatvaranje četiri pregovaračka poglavlja u pregovorima sa Crnom Gorom.
U dokumentu Savjeta Evropske unije se navodi da će se razmatrati ispunjenost mjerila za zatvaranje poglavlja: 14 – transportna politika, 12 – bezbjednost hrane, 18 – statistika i 19 – socijalna politika i zapošljavanje.
Vuković Spajiću: Dobro jutro, Kolumbo
Evropski savez: Spajić diže uzbunu zbog struktura koje…
Prema informacijama Pobjede, pet stalnih predstavnika, odnosno ambasadora ključnih država članica EU, održalo je prije nedjelju dana u Briselu hitne konsultacije povodom posljednjih političkih i društvenih dešavanja u Crnoj Gori.
– Crna Gora se posljednjih nedjelja posebno dana suočava sa pojačanim hibridnim uticajem iz regiona, prvenstveno iz Srbije, čiji bi cilj mogao biti usporavanje ili ugrožavanje njenog evropskog puta – kazali su Pobjedi izvori iz samog vrha Evropske komisije.
Nakon konsultacija, ambasadori su, prema saznanjima Pobjede, neformalnim putem obavijestili Evropsku komisiju o zaključcima i preporukama koje se odnose na zaštitu pristupnog procesa Crne Gore.
– Evropski put Crne Gore mora biti zaštićen od hibridnih uticaja. Posljednja dešavanja shvaćena su veoma ozbiljno. Istovremeno, Crna Gora mora u potpunosti ispuniti svoj dio obaveza i sprovesti sve preostale reforme – kazao je Pobjedi izvor iz samog vrha EK.
Tokom popodneva je stiglo obraćanje predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića o istoj temi, u sličnom kontekstu.
– Imamo ozbiljne bezbjednosne operativne informacije da će najavljeno zatvaranje novih pregovaračkih poglavlja biti praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države iz regiona – naveo je on na društvenoj mreži X.
Prema nezvaničnim informacijama Pobjede, ovo upozorenje odnosi se na hibridna djelovanja iz Srbije i Albanije.
Komunikacija koja se pojavljuje u jednom predmetu kao komunikacija iz koje utvrđujemo da se dilovala droga, a onda u drugom predmetu ista ta komunikacija dokazuje da se ustvari radila nezakonita trgovina duvanskim proizvodima, najbolje govori koliko mi ne znamo što radimo u toj sudnici. To ne bi smjelo da se dešava, a dešava se, ocijenila je advokatica Bojana Franović Kovačević gostujući u emisiji „Dokaz“ na TV E.
Naime, upravo je istraživački tim Televizije E, analizom i upoređivanjem tri različita tužilačka akta, identifikovao najmanje dvanaest rečenica u porukama koje su istovjetne u različitim optužnicama i naredbama za sprovođenje istrage. Naime, iz analize materijala, koji je tužilaštvo koristilo da bi podiglo optužnicu protiv Aleksandra Mijajilovića za šverc cigareta i kasnije šverc narkotika, proizilazi sumnja da su specijalni tužioci nezakonito manipulisali Skaj materijalom i da su poruke iste sadržine, dostavljene od Europola, umetnuli kao navodno dokazni materijal u više različitih istraga.
Autorka emisije „Dokaz“ Svetlana Đokić pojašnjava da se ne radi o jednoj poruci već više njih potpuno identičnih, sa čak istim štamparskim greškama.
„Jednim optužnim aktom tužilaštvo tvrdi da je izvjesna osoba, a pozivajuće se na te poruke, krijumčarila cigarete. Nakon nekoliko mjeseci imamo novi optužni akt sa istim porukama i slovnim greškama, gdje navode da je ta ista osoba krijumčarila drogu. Kako je to moguće“, pitala je Đokić.
Svetlana Đokić(Photo: TV E)
Franović Kovačević odgovara da je moguće jer je sud dozvolio, te da nije moguće istu poruku pripisati kao dokaz za više krivičnih djela.
„Meni je problem i adresa zašto je to dozvoljeno i kako se to desilo na sudu. Sud je taj koji to nije smio da dozvoli. Ali sve to je postalo moguće jer sud ni u jednom trenutku nije napravio branu. I ni u jednom trenutku nije sve te stvari raščistio u fazi postupka koja je za to bila predviđena. Nije moguće da jednu istu poruku pripisujete da je poslalo više ljudi, nije moguće da jednu istu poruku pripisujete za dokaz za jedno izvršeno djelo i istovremeno drugo djelo“, ističe ona.
Upravo ovakav primjer, ocjenjuje Franović Kovačević, pokazuje koliko je „apsurdno tumačiti poruke bez drugih dokaza“.
„Cjepkanje predmeta i pravljenja velikog broja optužnica protiv istih ljudi, za istu vrstu krivičnih djela do ovoga je i dovela. Ne znam koja je bila logika za takvo postupanje i zbog čega je SDT izabralo taj put. Ali upravo taj put će najbolje da pokaže koliko taj materijal nije autentičan, koliko je spornog integriteta, koliko je ta obrada vrlo problematična i kontektualizacija tih poruka. Iz te situacije, ne znam za predmet nije moj, ali ako je tako kako ste naveli, najbolje vidite koliko je apsurdno tumačiti te poruke bez drugih dokaza“, poručila je Franović Kovačević.
Bojana Franović Kovačević(Photo: TV E)
„Argument tužilaštva najbolje pokazuje apsurd postupaka“
Advokatica se osvrnula i na situaciju koja se dogodila krajem jula kada je SDT tražilo izuzeće sudskog vijeća prilikom kontrole optužnice u predmetu protiv Aleksandra Mijajlovića i još pet osoba. Podsjetimo, nakon što je vijeće Višeg suda usljed nedostatka dokaza i činjenica vratilo optužnicu, u Višem sudu umjesto razmatranja “ispravljenog” optužnog akta tužilac Jovan Vukotić se obrušio na predsjednika vijeća Zorana Radovića, sudiju Borisa Savića i sutkinju Vesnu Kovačević navodeći da su oni u drugim slučajevima za ista krivična djela potvrđivali optužnice.
Franović Kovačević ističe da argument tužilaštva u ovom slučaju, najbolje pokazuje apsurd postupaka.
„Onog trenutka kada sud krene da se budi i da vraća optužnice na dopunu, vama se digne Specijalno državno tužilaštvo i traži izuzeće sudija jer nijesu zadovoljni njihovim odlukama. Kada ja kao branilac tražim izuzeće, optužena sam za opstrukciju postupka. Kada tužilac ustane i traži izuzeće, to je epski skandal, zato što je određeni sudija potvrdio pet takvih optužnica a neće šestu. Taj argument tužilaštva vam najbolje pokazuje apsurd tih postupaka“, naglašava ona.
„Napravili smo cirkus od sudnice, a javnost zadovoljna – dajte hleba i igara“
Mi nećemo riješiti pitanje organizovanog kriminala, ocjenjuje Franović Kovačević, već ćemo da uništimo to malo vladavine prava što nam je ostalo.
„Organizovani kriminal će da nastavi da funkcioniše, jer se protiv njega borimo nepodobnim sredstvima. Neko sjutra treba da odgovara za tu atmosferu i takve situacije u sudnici“, dodala je ona.
Franović Kovačević iskazala je zabrinutost zbog stanja u državi u pogledu pravosuđa, ističući da smo napravili cirkus od sudnice.
„Na današnji datum javnost je zadovoljna – dajte hleba i igara. Napravili smo cirkus od sudnice, prenijeli smo sve u medije i mislimo da je nešto urađeno. Suštinski vrlo sam zabrinuta kao građanin ove države, jer vidim da to uopšte nije put i način na koji se treba boriti protiv organizovanog kriminala. Nas to vraća na pitanje gdje je granica između vladavine prava i borbe protiv organizovanog kriminala. Ne treba da postoji granica. Vladavina prava služi da se stavi u svrhu borbe protiv organizovanog kriminala. Mi smo sad odlučili da je sklonimo sa strane“, ukazala je advokatica.
„Tužilac kaže postoje drugi dokazi, a oni budu potvrda o pretresu gdje nije pronađeno ništa“
Na pitanje da li je ukazivanje na sumnju dovoljno za podizanje optužnog akta, Franović Kovačević odgovara da nije.
„Bez drugih dokaza nije. Vi u fazi otvaranja istrage ukazujete na sumnju i onda pokušavate da prikupite dokaze koji će taj stepen sumnje da podigne na dovoljan nivo da se podnese optužnica i otvori glavni pretres. Problem svih tih predmeta tog tipa je što drugi dokazi ne postoje“, rekla je Franović Kovačević u emisiji „Dokaz“.
Često, kaže, imamo situaciju u sudnicama da tužilac kaže postoje drugi dokazi, a da ti drugi dokazi budu potvrda o pretresu gdje nije pronađeno ništa.
„Zapisnici i službene zabilješke gdje je ko zatečen i u kojem trenutku, iz kojih opet – ne zaključuje se ništa. Imamo predmete gdje sjedimo po pet sati u sudnici i čitamo dokaze za koje ni tužilac ni odbrana nemaju ništa da kažu, jer jednostavno nisu povezani sa krivičnim djelom“, istakla je Franović Kovačević.
Ona kaže da zbog toga često sudije pita – zbog čega ovo dozvoljavate?
„Odgovor – predloženi su optužnicom. Tačno je, ali oni (sudije) imaju pravo da kažu – ovi dokazi se ne bave uopšte događajem koji je predmet ovog postupka. Ali to zapravo služi da tvrde da postoje drugi dokazi, a kada ih analizirate vidite da ih nema. Ako postoji samo to i ništa drugo, to je najbolji pokazatelj da to ne služi ničemu“, zaključila je Franović Kovačević.
Dvanaesti je dan mjeseca maja, godine 1992. Traje Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Radovan Karadžić je iznio plan za uspostavu etnički čiste srpske države u BiH.
Ratko Mladić uzme riječ. Kaže: ne može to tako. „To je, ljudi, genocid“, rekao je.
Tri godine kasnije Mladić je ušao u Srebrenicu.
**
Šetajući ulicama Srebrenice, Mladić je dijelio čokolade i bombone prestravljenoj djeci čije će očeve i stariju braću koji čas kasnije ubiti. Djeca su drhtavim rukama stezala te slatkiše kao obećanje da sve će, nekim čudom, na kraju biti dobro.
Najmlađa žrtva genocida u Srebrenici zvala se Fatima Muhić, od majke Have i oca Hajrudina. Rođena je i ubijena u istom danu. Od smrti je nije spasilo ni to što je rođena u bazi UNPROFOR-a u Potočarima. Ujedinjene nacije, UNICEF i sva udruženja za brigu o djeci ovoga svijeta nisu je mogla spasiti od srpske vojske koja je ubila nekoliko sati staro dijete.
Tako mala djeca ne jedu čokoladu.
**
Čitav prostor uz Drinu bio je prostor genocida. Srpska je vojska dva puta pokušala od Bošnjaka etnički očistiti Podrinje, shodno doktrini po kojoj Drina ne može biti granica među Srbima. Zločini iz 1992. bili su replika onih iz 1942.
Ratni zločini počinjeni u Bosni, uključujući i genocid, nisu bili nikakav incident ili čin pojedinca. Od prvoga trena oni su bili planirani; bili su presudni dio plana za stvaranje Republike Srpske.
U Foči su prije 30 godina igrali fudbal ljudskim glavama. U Zvorniku su ubijali muškarce a žene odvodili autobusima u Banju Koviljaču, u Srbiju.
U Višegradu su ljude zatvarali u kuće a onda te kuće palili. Bošnjake su usred bijela dana ubijali na mostu a njihova tijela bacali u rijeku.
Zabilježen je razgovor između rukovodstva hidroelektrane Bajina Bašta i braće Lukić. Uprava elektrane tražila je da Lukići ubijaju manje. Žalili su se da Drina nosi više leševa nego što njihovi radnici mogu ukloniti. Tijela ulaze u turbine, rekli su, leševi bi mogli izazvati havariju pa bi dio Srbije mogao ostati bez struje.
Višegrad je bio prekriven crnim pernatim oblacima, jatima gavranova što na obalama Drine kljucali su tijela mrtvih koje su Višegrađani sa mosta, gdje vršene su masovne egzekucije, bacali u rijeku. Mrtvi su, naravno, nastavili da ih proganjaju. Mrtvi i jesu i nisu. Mrtvi su, naravno, uvijek tu – naročito onda kada tu više nisu.
Ljudi oko vas lažu o genocidu. Lažu kad kažu da im je žao. I toj laži sve je podređeno, sve je u njene mrke kočije, crnje od gavranova krila upregnuto: i vlada i predsjednik i parlament i sudovi i školski sistem i mediji i dobri pošteni ljudi, narod i nesretni im umjetnici osuđeni da laž kojoj su pristali da služe plate efemernošću svega što će ikada napisati, naslikati ili snimiti.
**
Prateći grupu planinara iz Sarajeva, dospjeli smo u planine Istočne Bosne. Nakon pet dana lutanja, optimizam kojim se odlikuju ljudi skloni sportu napokon je popustio pred razumom, te su se planinari složili s tvrdnjom koju smo izrekli još prvog dana našeg putovanja: zalutali smo.
Isprva je, doduše, izgledalo jednostavno izbaviti se iz bosanskih vrleti. Vođa ekspedicije, iskusni alpinista, tvrdio je kako je nemoguće izgubiti se u planini – dovoljno je, naime, samo ići naniže, i na kraju će se neminovno naići na neku dolinu u kojoj će, nužno, biti smješteno neko naselje.
Ono što je uslijedilo nagnalo ga je da redefiniše nemoguće. Bez obzira kako se dugo i uporno spuštali, na koncu bismo se opet našli na nekom planinskom vrhu, koji nam je izgledao visočiji od onoga s kojega smo se spustili.
Putem smo sretali primjerke lokalnog stanovništva, čije nas je ponašanje uplašilo i uvećalo parališuću snagu očajanja koje nas je obuzimalo.
Iskreno smo se obradovali prvom čovjeku kojeg smo sreli. Obratili smo mu se najuljudnije što smo mogli, ne skrivajući radost što ga vidimo. Čim smo progovorili, čovjek je u najvećem strahu vrisnuo i bezglavo pojurio niz brijeg. Čak i kada je zašao u šumu i nestao iz našeg vidokruga. Mogli smo čuti njegove krike dok je bježao od nas.
Drugoga čovjeka kojeg smo sreli oslovili smo probranim riječima, nudeći pritom i poklone za koje smo vjerovali da bi mogli pospješiti komunikaciju i ubijediti ga da nas uputi do najbližeg naseljenog mjesta. Uputio nam je pogled pun mržnje, brzo se prekrstio, tri puta pljunuo i dugačkim korakom nestao među hrastovim stablima.
Pokušali smo i s francuskim jezikom, za koji smo vjerovali da djeluje najotmjenije. Potom smo progovorili italijanski, koji odaje utisak miroljubivosti. Od pomoći nije bio ni engleski, za koji smo se nadali da će sugerisati našu kosmopolitsku prirodu. To je samo pogoršalo stvari. Naš govor dosegao je do tada neizgovorene visove uljudnosti: nakon dugačkog uvoda, punog riječi isprike zbog toga što ih ometamo u njihovim čobanskim poslovima, nezakonitoj sječi stabala ili krivolovu, slijedilo bi nekoliko iskaza poštovanja koje osjećamo za njihovu kulturu i običaje, iskreno priznanje da im nemamo namjeru nauditi, te više nego uglađeno pitanje – kako bismo, uz vašu nesebičnu pomoć, mogli napustiti ove misteriozne šume i kolosalne planine, koje se, međutim, za nas, ljude iz grada, otuđene od prirode, doimaju kao lavirint kojim, evo već danima, lutamo gladni, žedni i iznureni.
Ništa nije pomoglo. Na koncu smo se sa sjetom sjećali prvih dana našeg lutanja, kada je lokalno stanovništvo u strahu bježalo od nas. Jer njihov se strah ubrzo pretvorio u mržnju, te smo mi bježali od njih, dok su nas gađali kamenjem i prijetili sjekirama.
Bježeći tako, nabasali smo na patrolu SFOR-a koja nas je, polumrtve, odvezla u sarajevsku bolnicu.
Tamo smo upoznali doktora koji je rođen u planinama u kojima smo umalo ostavili kosti. Naša priča ga nije iznenadila. Stanovnici kraja u koji smo zalutali, objasnio nam je, ne vjeruju ljudima koji govore tečno i pristojno.
**
Mladić je osuđen za protjerivanje, progone, silovanje, okrutna i nečovječna postupanja, za kršenje zakona i običaja ratovanja, genocidnu namjeru u pet opština, genocid u Srebrenici…
Čovjek, odveć čovjek, koji je naredio snajpersku vatru u kojoj je ubijeno više od 1600 sarajevske djece, biće čije će riječi: “I kad god krenem pored Sarajeva, svratim ubijem nekog usput. Zato je bio prekinut ovaj saobraćaj za Sarajevo /nerazumljivo/ snajperski. Uzmem, sredim Turke, ko ih jebe” zauvijek odzvanjati ledenom prazninom svemira kao dokaz da je tama crnih rupa svijetla majska zora u poređenju sa mrakčinom koja zna naseliti ljudsku dušu, u sudnicu je ušao nasmijan, reklo bi se i: pun nade da bi mogao biti oslobođen.
**
Milan Knežević, lider Srba iz Crne Gore, na vijest o smrti čovjeka koji je rukovodio genocidom spjevao je pjesmicu koja kaže da svaki srpski dom ima jednog Ratka Mladića. To znači da svaki dom gaji jednog koji će počiniti genocid. A to opet znači da genocid na ovim prostorima ima svijetlu budućnost. Ništa neće ugasiti plamen genocida.
**
Ratko Mladić će biti sahranjen uz najveće državne počasti. Političari, umjetnici, elita takoreći, kao i građani Srbije, dijela Bosne i Crne Gore utrkuju se u izrazima divljenja njegovu liku i djelu. Mislim da se to, jezikom takozvane “međunarodne zajednice” koja je u taj projekat ukrkala tri decenije i stotine miliona eura, zove “suočavanje sa prošlošću i pomirenje”.
Razumnu čovjeku je od prvoga trena bilo jasno da sve to tek isprazni performans. Sankcionisanje počinilaca genocida i drugih ratnih zločina bilo je uzaludno, jer ga nije pratilo sankcionisanje ideologije koja je vodila njihove krvave ruke; ideologije koja je genocid i ratne zločine učinila integralnim dijelom nacionalnog i velikodržavnog projekta.
Ah, šta da se radi.
Možda sljedeći put, poslije sljedećeg genocida.
**
Ozbiljni ljudi za ozbiljne medije govore da je Mladić bio sadistički psihopata.
Moguće, no nebitno.
Vojno-politički plan po kojem je Mladić djelovao je bio sadističko-psihopatski.
Genocid u Srebrenici i ideja o etnički čistoj obali Drine bili su sadističko-psihopatski. Kao što je sadističko-psihopatska bila i opsada Sarajeva.
Čini se da učene pravničke, sociološke i filozofske glave imaju problem: kako misliti o velikim pokretima masa kada se one deševaju po sadističko-psihopatskim idejama?
**
Opsada Sarajeva trajala je 1425. dana.
Hitlerova opsada Staljingrada trajala je 163 dana.
Opsada Lenjingrada potrajala je 872 dana.
**
U banjalučkom zatvoru posjetili smo sredovječnu ženu iz Srebrenice. Humanitarna organizacija u čijoj pratnji smo bili uzaludno je kod srpskih vlasti pokušavala isposlovati da se ženi ukine pritvor.
Cjelokupna rodbina zatočene žene ubijena je u Srebrenici. Srpskim snagama trebalo je čitava dva dana da istrijebe sve ljude sa kojima je živjela u dvospratnoj kući koju će junačka vojska spaliti trećega dana. Oca su joj ubili pred kafanom u kojoj je svako jutro, u isto vrijeme, ispijao tursku kafu posluženu sa rahat lokumom – tako posljednjih trideset godina, još otkako je penzionisan. Na dan kad je srpska vojska ušla u Srebrenicu, nije bilo nikoga da ga usluži. Konobari su se skrivali pošumama i gorama. Djed je odbio da bježi. Obukao je odijelo koje je nosio kada je sahranio ženu, prošetao pustim ulicama Srebrenice, sjeo pred svoju kafanu i zagledao se u brda, pitajući se jesu li dovoljno velika da sakriju sve ljude njegovog grada.
Brda su skrila samo grobove ustrijeljenih, umlaćenih, zadavljenih, zaklanih, na komade isječenih. Žena iz banjalučkog zatvora godinama je uzalud obilazila brda ne bi li pronašla grobnicu u kojoj su sahranjeni njen muž, brat i dva sina.
Jednoga dana dobila je pismo u kojem je stajalo: “Ja sam ubio tvoju porodicu. Ako želiš da znaš gdje su pokopani, u nedjelju dođi u Banju Luku”. Ispod nečitkog potpisa, u post scriptumu, ubica je naveo vrijeme kada i ime kafane gdje ga je žena imala sačekati.
Ispostavilo se da je u pitanju popularni banjalučki lokal, koji žitelji tog grada rado posjećuju nedjeljom, kada čitave porodice tu dolaze ručati. Ubica je bio tačan – u navedeno vrijeme ušetao je u lokal, srdačno se pozdravljajući s konobarima i gostima. Zaboravimo na emocije; ovo je posao, rekao je kada je sjeo za sto za kojim je žena iz Srebrenice pila svoju tursku kafu s rahat lokumom. Ponovio je da zna gdje je pokopana njena porodica. Zna, jer on ih je “ne samo ubio, nego i ukopao” – tako je rekao.
“Za uslugu koju nudim, tražim simboličnih 1000 eura”, još je rekao. Žena je tada zaplakala. Slomila je čašu koju je držala u desnoj ruci i tom prilikom se gadno posjekla. Prevrnula je sto, podigla ruku iz koje je liptala krv, teturala od stola do stola, uzvikujući: “Ubice! Vaše su ruke krvave”!
“Policija je, srećom, bila blizu i hitrom intervencijom spriječila da očito neuračunljiva žena izazove veći incident”, pisale su sutradan banjalučke novine.
Kada smo u policiji pitali zašto je žena uopšte uhapšena i zadržana u zatvoru, rečeno nam je da je optužnica tereti da je “remetila javni red i mir”.
(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)
Hrvatska poslanica u EP: Sraman potez Mandića, relativizacija genocida neprihvatljiva
Hrvatska poslanica u Evropskom parlamentu (EP) Sunčana Glavak najoštrije je osudila, kako je rekla, sramotan i nedopustiv potez predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića koji je izrazio saučešće povodom smrti presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
„Andrija Mandić nije privatna osoba, nego predsjednik parlamenta države koja želi postati članica Evropske unije. Zato njegove javne poruke imaju posebnu političku i institucionalnu težinu“, napisala je Glavak na Instagramu.
Ona je podsjetila da je Mladić pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, te da je osoba koja zavrjeđuje najdublji prezir.
„Prećutkivati njegove zločine, a isticati generalski čin, neprihvatljiva je relativizacija genocida i duboko nepoštovanje prema žrtvama. Crna Gora ne može graditi evropsku budućnost okrećući leđa vrijednostima na kojima Evropska unija počiva. Evropski put nije samo zatvaranje poglavlja – on zahtijeva jasno suočavanje s prošlošću i poštovanje pravomoćnih presuda međunarodnih sudova“, poručila je Glavak.
Vučićev režim udario na Crnu Goru; Đenero: Diplomatska mreža Srbije lobira za blokiranje crnogorskih pregovora
Miraš Dušević
Upozorenja o mogućem hibridnom djelovanju protiv Crne Gore dobijaju novu težinu uoči završnice pregovora sa Evropskom unijom. Hrvatski politički analitičar Davor Đenero za Portal ETV ocjenjuje da Srbija, preko svoje diplomatske mreže, intenzivno lobira kako bi usporila ili blokirala crnogorski evropski put
On upozorava da se iza pojedinih poteza i opstrukcija mogu nalaziti akteri iz regiona, posebno strukture povezane sa režimom Aleksandra Vučića, ali ističe i da je u ovom trenutku od ključne važnosti očuvati stabilnost crnogorske Vlade i pregovarački zamah zemlje.
HIBRIDNO DJELOVANJE PROTIV CRNE GORE
Đenero smatra da je jasno da se radi o hibridnom djelovanju protiv Crne Gore, ukoliko se u završnici pristupnih pregovora plasiraju informacije sa ciljem destabilizacije vlasti.
„Sasvim je jasno da, kad aktivni obavještajac Srbije, povezan i s ruskim službama, Milan Knežević, lansira kvaziinformaciju o tome da je premijer Crne Gore bio rezervista Vojske Srbije i kad je ta objava trebala prouzročiti čak i opoziv premijera, da se radi o hibridnom djelovanju protiv Crne Gore u finalu pristupnih pregovora.“
Đenero je ovo kazao nakon objave premijera Milojka Spajića, koji je saopštio da postoje ozbiljne bezbjednosne i operativne informacije da će najavljeno zatvaranje novih pregovaračkih poglavlja biti praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države iz regiona.
SRBIJA ŽELI SPRIJEČITI ZAVRŠETAK PREGOVORA
Da je hibridnog djelovanja bilo i prije ove završne faze, Đenero kaže da pamtimo po tome što je tadašnji ministar poljoprivrede Crne Gore izazvao, kad je Francuska iskazala rezerve prema zatvaranju pregovaračkih poglavlja 11 o poljoprivredi i ruralnom razvoju, te 13. o ribarstvu.
„Izvjesno je da Srbija na svaki način želi spriječiti da Crna Gora u mandatu ove vlade završi pristupne pregovore, a vrlo je vjerovatno da se iza scene događaju brojne opstrukcije.“
DIPLOMATSKA MREŽA SRBIJE LOBIRA PROTIV CRNE GORE
Đenero smatra da je moguće da su u te opstrukcije uključeni i pojedini akteri iz Crne Gore, ali i da Srbija preko svoje diplomatske mreže aktivno djeluje protiv crnogorskog evropskog puta.
„Lako je moguće da su u većinu njih upleteni i akteri iz Crne Gore, koji su pod kontrolom režima Aleksandra Vučića, ali je izvjesno i to da diplomatska mreža Srbije intenzivno lobira, ne za otvaranje svojih blokiranih pretpristupnih pregovora, nego za blokiranje crnogorskih.“
STABILNOST VLADE KLJUČNA ZA EVROPSKI PUT
Uz rezerve prema premijeru Spajiću i, kako navodi, činjenicu da njegov „dosje“, kada je u pitanju državljanstvo Srbije, nije do kraja jasan, Đenero ističe da je sada od presudne važnosti očuvati stabilnost Vlade zbog temeljnog zajedničkog cilja crnogorskog političkog tijela – pristupanja Evropskoj uniji.
„Uz sve rezerve prema premijeru Spajiću, uz činjenicu da njegov ‘dosije’, kad je u pitanju državljanstvo Srbije, nije do kraja jasan, sada je silno važno očuvati stabilnost vlade, zbog temeljnog zajedničkog cilja crnogorskog političkog tijela – pristupanja Evropskoj uniji.“
NESTABILNOST BI MOGLA ZAUSTAVITI PREGOVORE
U ovom trenutku, kako ocjenjuje, Crna Gora ima snažan pregovarački zamah i povoljan evropski trenutak koji bi politička nestabilnost mogla ozbiljno ugroziti.
„U ovako osjetljivo vrijeme održavanje stabilnosti izvršne vlasti pitanje je temeljne političke odgovornosti, jer Crna Gora trenutno ima pregovarački momentum i sklopile su se evropske karte koje joj idu na ruku.“
Đenero upozorava da bi eventualna nestabilnost Vlade mogla imati direktne posljedice po pregovarački proces sa Evropskom unijom.
„Nestabilnost Vlade, sigurno, zaustavlja pregovore na nekoliko mjeseci, a tih nekoliko mjeseci bi moglo biti fatalno za pregovarački proces.“
