NOVINAR NEDJELJNIKA RADAR KAZAO DA MEĐU TUŽIOCIMA IMA ONIH KOJI SU ODUVIJEK RADILI SVOJ POSAO I SKUPLJALI DOKAZE, ALI IMA I ONIH KOJI POKUŠAVAJU DA OPERU BIOGRAFIJU
Cvijić: Očekujem da se rasformiraju BIA, civilna i vojna tajna služba, sa pravim istragama da se krene kada se formiraju nova vlast i službe
Očekujem da se rasformiraju Bezbjednosno-informativna agencija, civilna i vojna tajna služba i da se krene sa pravim istragama tek kada se formiraju nova vlast i nove službe – kazao je novinar nedjeljnika Radar Vuk Cvijić u informativnoj emisiji “24 sata” na Televiziji E.
Smatra da će tek kada se postave novi ljudi na čelu pravosudnih institucija i policije krenuti prava istrage.
Ističe da je veliko nezadovoljstvo bilo prisutno u tužilaštvu i policiji u Srbiji, dodajući da su načelnika Uprave kriminalističke policije Marka Krička uhapsili njegovi potčinjeni.
– To govori o stepenu nezadovoljstva u policiji, a bilo je izraženo i kada je on postavljen van svih propisa, bez bilo kakve policijske škole. On je bio diler automobila u jednom servisu u Beogradu i tek posljednjih šest-sedam godina se uključio u službe bezbjednosti – naveo je Cvijić.
To je, prema njegovim riječima, izum bivšeg predsjednika Aleksandra Vučića da ih prvo pošalju u BIA-u da rade, pa onda navodno imaju iskustvo koje je potrebno za rad u policiji.
– To se dešavalo i ranije sa sada pomilovanom Dijanom Hrkalović, na primjer – rekao je Cvijić.
Komentarišući Vučićev spisak pomilovah istakao da se na njemu uglavnom nalaze ljudi koji su pokušali da “ubijaju studente, da ih gaze i prebijaju”.
– To je praktično priznanje sa potpisom Vučića, da su postojali njegovi batinaški odredi i paravojska. Pokušao je na kraju i da pokrade izbore stacionirajući tu paravojsku u “ćacilendu”, ali je odustao shvativši volju naroda koji je izašao na ulice da slavi pobjedu – istakao je Cvijić.
Komentarišući slučaj Alta banke navodi da je to bila praktično državna banka, jer su se sva plaćanja na kraju Vučićeve vladavine odvijala upravo preko nje.
– (Davor) Macura je prije dolaska Srpske napredne stanke na vlast bio vlasnik jedne mjenjačnice, a sa odlaskom naprednjaka sa vlasti otkrilo se da on ima ogromno ekonomsko carstvo. Znamo da je pokušao da pobjegne iz zemlje, a kakve su njegove veze i da li to ima veze sa stranim državama ili su jednostavno svi bili upućeni da posluju preko te nezvanične, ali faktički državne banke – naglasio je Cvijić.
Smatra da je bilo mnogo tužilaca kojima je bilo onemogućeno da rade, da su rasformirane radne grupe i da su ih smjenjivali.
– U to vrijeme je donijet i Mrdićev zakon na osnovu koga su sklonjeni tužioci. Među tužiocima ima onih koji su oduvijek radili svoj posao i skupljali dokaze svo ovo vrijeme, ali ima i onih koji pokušavaju da operu biografiju – rekao je Cvijić.
Najavio je da će u sljedećem broju ovog medija objaviti kako su prisluškivani kritičari režima, pa čak i tužioci koji su radili u postupku za rušenje nadstrešnice u Novom Sadu.
Zbogom, legendo! Poljud se emotivno oprostio od velikana: Samo nas nebo rastavit može!
PIŠE IVANA PRGOMET, STIPE ŠARIĆ
Uz taktove i stihove pjesme “Samo nas nebo rastavit može”, Mišin je lijes napustio Poljud. Tribine pjevaju uglas, kao i izvođači koji su se okupili na pozornici. Emocije su na vrhuncu, vide se i suze Mišinih fanova. Hrvatska glazbena estrada ostala je bez još jednog velikana.
Uz stihove pjesme “Poljubi zemlju” prepun Poljud dostojanstveno se oprostio od svoje ikone. Vozilo s lijesom prošlo je ispod istočne, zapadne i sjeverne tribine. Fra Ivan Utješinović, župnik Svete Trojice na Poljudu, predvodi odrješenje i zajedničku molitvu. Lijes je za to vrijeme bio ispod sjeverne tribine.
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Sasa Buric/Cropix
Marijan Kustic, Misina supruga Lidija
Sasa Buric/Cropix
Sasa Buric/Cropix
Sasa Buric/Cropix
Sasa Buric/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Bozidar Vukicevic/Cropix
Tom Dubravec/Cropix
Tom Dubravec/Cropix
Tom Dubravec/Cropix
– Svaka vam čast ljudi, ovo je Mišo zaslužija – poručio je Nižetić, koji je zapjevao “Ja ne mogu drugo nego da je ljubim”.
Emocije su na vrhuncu. S pozornice svira Mišina pjesma “Nikoga nisam volio tako”, a publika pjeva u sav glas. Vatreno je na Sjeveru, gdje se pale baklje. U transu se pjevaju najveći Mišini hitovi… Mladen Grdović pustio je suzu na početku izvedbe “Neka mi sude”.
Lidija Kovač, supruga Mate Miše Kovača, među prvima je došla na splitski Poljud. Stigla je vidljivo potresena u pratnji bliskih osoba, a koncert u čast Miši prati iz VIP lože u društvu premijera Andreja Plenkovića.
Lidija je tijekom cijelog koncerta na licu imala sunčane naočale, i to ne bilo koje – Mišine naočale Ray Ban, njegov zaštitni znak.
Hrabro se držala sve dok Mladen Grdović nije zapjevao “Još i danas teku suze jedne žene”.
Torcida je preko sjeverne tribine istaknula poruku za Mišu:
“Sada kad ti duša među zvizde kreće, čuvamo ti pismu, pivamo za tebe!”
Tom Dubravec/Cropix
Poljudski stadion polako se počeo puniti oko 16 sati, kako su i zamolili organizatori, iako je početak službenog programa u 17.30. Na razglasu s pozornice odzvanjaju Mišine pjesme, a na videozidu vrte se njegove fotografije. Ceremoniji na Hajdukovu stadionu prisustvovat će i premijer Andrej Plenković.
Na Poljud je stigao i Jole, koji će danas biti jedan od izvođača na Mišinu ispraćaju.
– Sretan sam i tužan u isto vrijeme. Tužan zbog povoda, a sretan što ćemo ga ovako ispratiti. Njega, Olivera, te veličine koje su to zaslužile – kazao nam je Jole, koji je istaknuo da će večeras najveći dio pjevanja zapravo odraditi publika.
– Ja tome svjedočim već 20-30 godina. Imao sam čast biti gost na njegova zadnja tri velika koncerta. Čovjek je jednostavno hipnotizirao svojom karizmom – zaključio je.
Jole
Stipe Šarić
Dražen Zečić također je jedan od izvođača danas, pjeva Mišinu pjesmu “Ti si pjesma moje duše”.
– Čast mi je i zadovoljstvo što su me pozvali danas. Emocije su podijeljene. Ispraćamo velikana, glazbenu legendu. Velikani odlaze… Odrasli smo na njegovim pjesmama. Ne bih htio da je pozornost na nama koji ćemo pjevati, nego na njegovim pjesmama koje ćemo pjevati. Želim da ga dostojanstveno ispratimo i da se, kad ova večer završi, pomolimo za njegovu dušu – rekao nam je Zečić.
Među prvima smo na poljudskom travnjaku sreli Mladena Grdovića. Sa suzom u oku priznao nam je da mu je teško zbog Mišina odlaska.
– Teško nam je bez Miše, bez obzira na to što je imao 86 godina. Vodio me sa sobom na turneju po Dalmaciji kad sam imao 17 godina. Upoznao sam ga u vrijeme kad sam baš snimio svoju prvu ploču. On je popravljao auto kod mog oca i brata, Citroena je imao, još se sjećam.
To je bila 1971. godina, kad je i nastradao s njime, a mislim da je te godine čak osvojio nagradu na “Splitu”. Ja sam tada imao 13 godina i pohađao sam glazbenu školu. I nije me zaboravio, jer kad sam napunio 17 godina, uzeo me sa sobom na turneju po Dalmaciji. Bio je svoj čovjek i ono što bi rekao, bez obzira na to bila istina ili ne, on je stajao iza svoje riječi. Volio je Hajduka i svaki klub iz Hrvatske koji je igrao vani. Danas će na Poljudu biti super, karte su se odmah razgrabile, odabir pjevača je, po meni, odličan. Njegovi ljudi koji su ga znali.
„ŠARENA PODRŠKA“ ATELJE U KOJEM RASTU TALENAT I PRIJATELJSTVO
Piše: Božidar Proročić
Na zidovima ateljea cvjetovi, naslikani predjeli i raznobojni oblici. Za zajedničkim stolom prilika da svako pronađe svoj izraz, podijeli zamisao i osjeti radost stvaranja. U podgoričkom naselju Zabjelo, Nevladina organizacija „Znam put“ kroz projekat „Šarena podrška“ povezuje umjetnost, učenje i druženje, gradeći prostor u kojem se uvažavaju različitosti i pažljivo njeguje svaki stvaralački korak.
Projekat se realizuje od septembra, a likovne radionice okupljaju djecu i osobe sa intelektualnim poteškoćama, kao i djecu bez teškoća u razvoju. Održavaju se dva puta sedmično, utorkom i četvrtkom, od 18.00 do 19.30 časova. U središtu ovog susreta sa umjetnošću nalazi se pojedinac, sa svojim interesovanjima, potrebama i mogućnostima, uz podršku da istražuje, uči i stvara sopstvenim tempom.
Radionicama rukovode Mirko Dragović, profesor likovne kulture i art terapeut, i Sara Milosavljević, defektološkinja. Njihova saradnja povezuje umjetničko iskustvo sa stručnim pristupom razvoju učesnika. Jedan dan sedmično radionice realizuju volonterski, ulažući svoje vrijeme, znanje i posvećenost u kontinuitet ovog programa.
Boje, mašta i zajedničko stvaranje u ateljeu „Znam put“.
Posebna pažnja posvećena je radu u manjim grupama, kako bi svaki učesnik dobio potrebnu podršku. Optimalnu grupu čini do šest učesnika, dok radionice socijalizacije i zajedničkih aktivnosti mogu okupiti do četrnaest. Dijeljenje materijala, dogovor o radu, međusobna pomoć i zajedničko stvaranje prilike su za razvijanje strpljenja, empatije, solidarnosti i timskog duha.
Uz podsticanje likovnog izražavanja, aktivnosti su usmjerene na razvoj psihomotorike, koncentracije, radnih sposobnosti i samostalnosti. Kroz igru, upoznavanje boja i oblika i tematski osmišljene zadatke, učesnici dobijaju prostor da otkrivaju svoja interesovanja i razvijaju vještine. Važan dio tog procesa jeste ohrabrenje da pokušaju, donesu sopstvenu odluku i prepoznaju vrijednost uloženog truda.
U takvom okruženju prijateljstvo nastaje kroz zajedničko iskustvo. Učesnici se upoznaju, sarađuju i uče da poštuju različite načine izražavanja. Upravo se u tim svakodnevnim susretima ostvaruje smisao inkluzije: da svako bude prihvaćen, uključen i ravnopravan u zajedničkim aktivnostima.
Stvaralački rad uz stručnu podršku.
Nakon tri mjeseca stvaralačkog procesa planirana je likovna izložba van Podgorice. Radovi nastali uz saradnju umjetnika i defektološkinje trebalo bi da široj publici približe talente i postignuća učesnika. Izložba će biti i prilika da se razgovara o mogućnostima osoba sa invaliditetom, njihovom stvaralaštvu i značaju dostupnih kulturnih sadržaja.
Poziv da se pridruže ovoj priči upućen je roditeljima i starateljima. Mogu upoznati stručni tim, razgovarati o potrebama i interesovanjima svoje djece i, u dogovoru sa voditeljima, uključiti ih u radionice. Njihovo učešće kroz saradnju, razmjenu iskustava i ohrabrivanje djece dragocjeno je za stvaranje povjerenja i osjećaja sigurnosti. Porodice djece sa i bez teškoća u razvoju imaju priliku da zajedno podrže odrastanje u duhu razumijevanja i prihvatanja.
Atelje NVO „Znam put“ nalazi se u Ulici 27. marta na Zabjelu, u prvoj zgradi preko puta Zabjelske Vektre, pored radnje „Boje i lakovi“ i Avena centra. Za informacije o radionicama i mogućnostima uključivanja dostupan je broj telefona 067 492 654.
Radionice se održavaju utorkom i četvrtkom od 18.00 do 19.30 časova.
Projekat „Šarena podrška“ podržalo je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava Crne Gore.
Svaki novi crtež nosi nečiji izbor, trud i pogled na svijet. Kada mu poklonimo pažnju, stvaramo prostor da njegov autor bude viđen i saslušan. Zato je poziv roditeljima ujedno i poziv da zajedno sa djecom otkriju koliko mogućnosti može otvoriti jedan susret sa umjetnošću. U ateljeu „Znam put“ taj susret počinje bojama, a nastavlja se prijateljstvom i povjerenjem u sebe.
U aprilu 2021 Gradski portal je objavio moj intervju – u susret godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti – koji je radila Milena Pejović.
Intervju je – poslije litijaških promjena u Gradskoj televiziji, pod vođstvom PES i uz kontrolu srpskih službi (BIA, prije svih) – uklonjen sa portala, kao i svi moji tekstovi.
Takva staljinističko-fašistička praksa je opstala na toj “TV Sorboni”, kako ju je jednom slavodobitno nazvao aktuelni PES gradonačelnik Podgorice.
Zamolio sam Slavka Mandića i portal Radio Skala da objave intervju – da ne čekamo za to dvadeset i prvu godišnjicu obnove nezavisnosti.
Uzaludna su brisanja, liste zabranjenih i bojkoti. Rukopisi ne gore.
Gradski portal: Jednom prilikom ste izjavili da ste bili jedan od rijetkih koji je dao podršku predsjedniku Đukanovića da potpiše Beogradski sporazum i da je taj potez predstavljao političku briljantnost crnogorskog rukovodstva. Zašto je ovaj potez bio neshvaćen u tom trenutku, naročito od strane izvornih suvrenista?
Vlahović: To je strateški i istorijski “među-potez”. Vrijeme ga je potvrdio. Taada bilo nerazumijevanja i interpretacija tog potpisa kao odustanka od referenduma. Mnogi suverenisti su tada imali jedan problem koji bih, u najbenignijem značenju riječi, nazvao jednodimenzionalno posmatranje stvarnosti. Ili, možda, preciznije: isključivanje iz analize i političke projekcije nekih dimenzija političke i ukupne realnosti. (Ranijih godina, sredinom i krajem devedesetih – bilo spočitavanja da, ukoliko ne kažete eksplicitno i definitivno da ste za nezavisnost – onda ste protiv nje. Neki od nas su ukazivali da istorija, nažalost, može da pokaže da mi nećemo obnoviti nezavisnost. Bio sam protiv logike da sve propada ako nismo nezavisni i zato se rado sjetim mog teksta za Našu Nedeljnu Borbu koji se u originalu zvao “Potreba za radikalnim strpljenjem”.
Smatrao sam tada da je strpljenje jedina radikalna stvar koja treba da postoji u crnogorskoj politici i da moramo, kao odgovorni ljudi, biti spremni na istorijski scenario da, možda, Crna Gora nikad neće obnoviti nezavisnost, ali da moramo očuvati integritet države i naroda, etnički, nacionalni, multikulturni identitet, da moramo sačuvati Crnu Goru kao istorijsku činjenicu, kao kapacitet da se, ako ne sada, onda jednog dana, u sljedećoj generaciji, proces emancipacije završi. Protiv toga su bili mnogi zadrti, tvrdi, isključivi suverenisti, bacali su sumnju na ljude koji problematizuju i analiziraju našu neposrednu i dalju budućnost kroz razne scenarije, od kojih je jedan, potpuno legitimno, i nažalost vrlo moguć, bio da ne budemo nezavisni. Nisam prihvatio da je to “izdajnički” način razmišljanja i da je to “nedovoljno crnogorski” način razmišljanja. Mislio sam da je najcrnogorskije upravo razmišljati o svim opcijama i uvijek tražiti način da se promoviše činjenica, projekcija, kulturna i istorijska stvarnost koja se zove Crna Gora.
Često najkraći put između dvije tačke nije prava linija. On se možda čini najkraćim, ali se često pokazuje, i u našoj istoriji se puno puta pokazalo, da prava linija nije najkraći put između dvije tačke. Ili da to nije put koji dovodi do one druge tačke. Tako da je Beogradski sporazum bio proizvod sagledavanja činjenica da mi u tom trenutku nismo bili sazreli kao društvo da završimo proces obnove nezavisnosti, zatim, da u našem društvu još uvijek nije postojao koncenzus da to treba uopšte da radimo. Međunarodna konstelacija, odnos i raspored snaga na međunarodnom planu, bila je takva da niko nije imao razumijevanja za naše aspiracije. Jedni su nam govorili da nas shvataju, ali da treba da to zaboravimo, zato što je to opasno i može nas povesti u rat, drugi su govorili da ne treba to da radimo zato što tada međunarodne zajednica nije znala šta će sa Kosovom, a treći su bili protiv zato što su oni, u svojoj kući, imali problem koji im je ličio na našu situaciju.
Dakle, mi nismo imali mogućnost da idemo na referendum 2002. godine i Đukanović je to shvatio. Istovremeno Beogradski sporazum je napravio na način je to bio jedan amalgam, spoj i mješavina političko-pravnog teksta, aranžman koji je, u nekim svojim segmentima, bio čak i fluidan, nedovoljno detaljno definisan. Ovo je omogućavalo interpretacije da je to, sa jedne strane, novi konfederalni sporazum i da vodi u savez nezavisnih država, a sa druge strane, da je to ulazak u čvrstu federaciju u kojoj će na kraju Srbija da “poklopiti” i progutati Crnu Goru. Obje strane su bile u pravu zato što je Sporazum zapravo omogućavao primjenu oba koncepta.
Đukanović je u tom ključnom momentu novije crnogorske istorije shvatio da najkraći put nije i najbolji, već da može biti i ćorsokak, i time pokazao da je veliki političar i istorijska ličnost. Shvatio je da je potrebno mudro i strpljivo sačekati da sazrenu uslovi, da se crnogorsko društvo politički i “psihološki” pripremi za ovaj korak, da region postane bolji teren za tu crnogorsku namjeru i da dobijemo bolje razumijevanje međunarodne zajednice.
Beogradski sporazum je bio privremeni aranžman u trajanju od tri godine koji je potvrdio i garantovao naše pravo da idemo na referendum. Pristali smo na još jednu godinu odlaganja zato što je to bila naša taktička pozicija – da je potrebno radikalno i mudro strpljenje i da je bolje sačekati još jednu godinu da bi se stvar završila na demokratski i miroljubiv način, bez žrtava, bez konflikta, bez socijalnih sukoba i potresa, što smo, takođe, uspjeli. I to je, pored rezultata, naravno, najveća vrijednost referenduma iz maja 2006. Beogradski sporazum je, u vertikali crnogorske diplomatije, jedan od najljepših momenata crnogorskoh državničkog i diplomatskog znanja i mudrosti.
Gradski portal: Nakon pada Miloševića, dosovci postaju miljenici međunarodne zajednice i jednom prilikom predsjednik Đukanović je istakao da su te godine bile teže nego godine sukoba sa Miloševićem.
Vlahović: Nije bilo lako proći kroz taj period, ne samo zablude, već i jednog isforsiranog pristupa međunarodne zajednice prema novoj vlasti u Beogradu. Bilo je potrebno vrijeme da se na relevantnim adresama shvati da je Koštunica predstavljao nastavak Miloševićeve politike, samo bez mogućnosti da izaziva ratove. Postojala je konfuzija na međunarodnoj ravni, ali postojao je i isfabrikovani optimizam u mnogim segmentima i srpskog i crnogorskog političkog društva da će sve biti dobro kada smo se konačno oslobodili Miloševića. Uostalom, i danas postoji neka vrsta slične autohipnoze povodom takozvane nove demokratske vlasti u Crnoj Gori.
U periodu od sredine 2004. do novembra 2006. godine bili ste ministar vanjskih poslova CG. Kako je tada međunarodna zajednica gledala na projekciju nezavisnosti Crne Gore i početak priprema za referendum? Možete li nam reći kako je izgledala “kohabitacija” sa saveznim Ministarstvom spoljnih poslova i odnos diplomatkim korom u Beogradu? Pojedini ambasadori u Beogradu, poput ambasadora SAD, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske otvoreno su se suprotstavljali ovoj ideji.
Tri gospodina koja ste pomenuli imali su neke personalne i specifične poglede na crnogorsko-srpske odnose. Naravno, u jednom značajnom segmentu njihove diplomatije govorile su tada o demokratizaciji odnosa Srbije i Crne Gore i bilo je veoma teško objasniti da Crna Gora ne može i ne treba da bude sredstvo za demokratizaciju Srbije, niti može da bude nadomjestak Srbiji za kosovski nerješivi čvor.
Predsjednik Đukanović s pravom govori o tom periodu kao najtežem i najkompleksnijem za bavljenjem državnom politikom. Nakon preuzimanja funkcije ministra inostranih poslova, moje prvo službeno putovanje, u avgustu i septembru 2004. godine, bilo je Berlin-Pariz-Njujork-Vasington. Na posljednjoj instanci, u Vašingtonu, imao sam razgovor u Stejt departmentu, a nakon toga Glas Amerike organizovao je pres konferenciju. Na toj konferenciji obratio se jedan srpski novinar i slavodobitno pročitao zvanični stav Stejt departmenta u kojem se navodi da Stejt department „podržava demokratsku Crnu Goru u demokratskoj državnoj zajednici“. Na to sam odgovorio da sam zadovoljan ovim stavom i da veoma cijenimo stav naših američkih prijatelja i partnera, ali da neće Amerika odlučivati o statusu Crne Gore – nego crnogorski građani. Dodao sam da mi taj stav doživljavamo kao podršku našoj poziciji upravo zbog insistiranja naših američkih prijatelja na demokratičnosti procesa.
Tada smo, na moj prijedlog, uveli spoljnopolitičke konsultacije kod predsjednika Vlade na kojima učestvuju predsjednik Vlade, predsjednik države, pa čak i predsjednik državne zajednice i, naravno, ministar inostranih poslova – sa ciljem da usaglasimo, izbjegnemo improvizaciju i napravimo neku vrstu zajedničke projekcije, čak i vokabulara, izraza koje ćemo koristiti za pojedine situacije. Imali smo potrebu da budemo mudriji od onoga što je uobičajni način razmišljanja u Crnoj Gori.
Imao sam veliko zadovoljstvo što smo predsjednik Vlade Đukanović i ja kao ministar inostranih poslova, čak i bez dogovora i bez konsultacija, u nevezanim razgovorima povodom najvažnijih tema i u susretu sa veoma važnim sagovornicima, imali identične iskaze i objašnjenja. To mi je veoma pomoglo jer je, na nekim adresama, pa čak i kod nas kući, postojalo uvjerenje da je to što ja pričam neka vrsta improvizacije nekog ko je bio liberal i jedan od vođa mirovnog pokreta, da ja to pričam iz uvjerenja, a ne zato što je to stav Vlade. A zatim, tokom susreta sa Đukanovićem, čuju iste iskaze …
Nažalost, i tada i danas povodom nekih kapitalnih stvari pokazujemo lošu osobinu: simplifikujemo stvari, gledamo ih jednodimenzionalno i pravolinijski i očekujemo “instant rješenja”. Kao politička nacija smo nestrpljivi i smatramo da, ako se stvari ne završe odmah i onako kako mi mislimo, onda je nemoguće da ih završimo, na kraju, i da ne treba da ih završimo. Đukanović je veliki političar i veliki državnik upravo zbog toga jer je u tadašnjim kompleksnim situacijama i ukupnim političkim aktivnostima i projekcijama nije pristupao jednodimenzionalno i ishitreno.
Gradski portal: Možete li nam reći nešto više o procesu pregovara sa Evropskom unijom oko organizacije referenduma i nezabilježenom uslovu da 55% glasača mora da se opredijeli za nezavisnost da bi EU prihvatila takav ishod referenduma?
Vlahović: Želio bih da prije toga naglasim dvije stvari. Kada sam preuzeo dužnost dogovorio sam sa predsjednikom Vlade važnu stvar: a to je da ne ponavljam dotadašnji “modus operandi”, odnosno da, kao ministar vanjskih poslova, ne čekam šta će da kaže premijer da bih narednih dana to isto potvrđivao, razrađivao i ponavljao za njim, nego da stvar uradimo obrnuto, kako, uostalom, i treba – da važne spoljnopolitičke stvari strateškog i taktičkog karaktera prvo kaže ministar inostranih poslova, pa da ako se uspostavi, fudbalski rječnikom kazano, da je ministar malo “u ofsajdu”, da je istrčao previše, da je nešto pogriješio ili pretjerao, da onda predsjednik Vlade to ispravi i koriguje, ako je potrebno, ili podrži, pa i da pojača, ako nam je to u interesu. To je bio veoma važan detalj i toga smo se držali.
Druga važna stvar je bila što sam insistirao na tome da bude veoma jasno da je šef crnogorske diplomatije i formalno i suštinski ministar inostranih poslova Republike Crne Gore. Moj uslov je bio da je centrala u Podgorici, a ne u Beogradu. U Beogradu nije postojalo Ministarstvo inostranih poslova Srbije, nego je Ministarstvo inostranih poslova Državne zajednice bilo de factoministarstvo inostranih poslova Republike Srbije, a istovremeno je bilo pokušaja da se ponaša kao vrh piramide diplomatske strukture u kojoj se nalazi i Crna Gora. Ja sam to jasno odbio. Interesi Republike Crne Gore i Republike Srbije bili su suprotstavljeni u mnogim važnim stvarima, ne samo međusobnim odnosima, već i prema spoljnopolitičkim kapitalnim situacijama i problemima, uključujući generalnu orijentaciju prema evroatlanskim strukturama.
Od početka sam imao situacije da moram da objašnjavam našim značajnim partnerima da ja predstavljam crnogorsku diplomatiju i da ću uvijek podržati sve dobre stvari koje radi moj srpski kolega, ministar inostranih poslova Državne zajednice. Kada sam, recimo, u posjeti nekoj zemlji, ako ambasador nije iz Crne Gore, iz te ambasade koristim samo vozača i vozilo. Nije postojala mogućnost da na sastancima prisustvuju diplomate iz Srbije, ne zato što sam smatrao da su to loše diplomate, već zato što su oni diplomate druge zemlje. To što smo tada bili u privremenom formalno državno-pravnom, državno-političkom aranžmanu sa Srbijom – to je druga stvar, koju mi nismo, i sve da smo htjeli, mogli da negiramo. Beogradski sporazum je jasno ukazivao na individualnost država članica i Ministarstvo inostranih poslova Crne Gore bio je jedan od iskaza te individualnosti.
U komunikaciji sa važnim zemljama situacija je bila veoma delikatna zato što je naša intencija da postanemo nezavisni kroz proces koji je bio regulisan Beogradskim sporazumom doživljen kao disturbacija, narušavanje “status quo” koji se dominantno vezivao za problem Kosova, odnosno za taj i druge teške probleme probleme Srbije. Nije postojala spremnost za rješavanje ove situacije, pa je crnogorsko inistiranje na referendum doživljavano kao neka vrsta smetnje njihovim politikama u tom trenutku. Naša diplomatija, predvođena predsjednikom Vlade i u izvedbi ministra inostranih poslova (i nekolicine naših dobrih ambasadora), uspjela je, već na početku, da tu vrstu nespremnosti pretvori u veoma jasno iskazani interes relevantnih adresa međunarodne zajednice da komuniciraju (i) sa crnogorskom stranom i da cjelokupan proces koji je bio vezan za referendum dovede do kraja na način koji je u svojoj suštini bio anti-balkanski: bez sukoba, bez gubitaka, bez žrtava, mirnim demokratskim procesom.
Gradski portal: To potvrđuje i činjenica da je gospodin Solana čestitao obnovu nezavisnosti i prije zvaničnih razultata.
Vlahović: Postojala je jasna projekcija oko toga. Najvažnija stvar je, sa moje tačke gledišta, to što smo prihvatili uslov 55%. Iz istih kulturoloških i socio-političkih razloga o kojima sam ranije govorio, imali smo jednodimenzionalnu i ljutitu reakciju na ideju da nam za obnovu nezavisnosti treba 55%. Uspjeli smo da, kroz komunikaciju sa međunarodnom i unutrašnjom političkom zajednicom, smanjimo autodestruktivni elemenat koji je postojao u našoj zajednici da to ne smijemo prihvatiti, da bi to bila izdaja naših nacionalnih interesa i da je jedan glas više dovoljan. Ne, nije bio dovoljan – jer ne bi bio prihvaćen kao takav.
Ponosan sam na to što sam, po sugestiji predsjednika Vlade, u februaru 2006. godine, pripremio za naše inostrane partnere Aide Memoire (“promemoriju”, to jest), koja govori o prijedlogu da se na crnogorskom referendumu primijeni pravilo 55%. Stavili smo do znanja da smo otvorili vrata, ali smo upozorili na opasnost da Evropska Unija nije definisala sta će se da dogoditi ako budemo imali jasnu većinu koja se opredijelila za nezavisnost ali ne i dovoljnu. U nejavnim razgovorima ukazivali smo na to da ne postoji recept za taj scenario i da ako se to desi da ne obnovimo nezavisnost, ipak će biti jasno da Državna zajednica Srbija i Crna Gora više ne može postojati jer u jednoj od dvije države članice ne postoji većina koja podržava opstanak te zajednice. Imali smo sreću da ne dođemo u situaciju da podrška za nezavisnost ne bude, recimo, 54.9%.
Morali smo da ubijedimo relevantne faktore međunarodne zajednice da smo kooperativni, da želimo da, zajedno sa njima i uz njihov blagonaklonan stav, završimo taj postupak, s jedne strane mirno, demokratski i civilizovano, a sa druge strane, da pokažemo odlučnost da ne odustanemo od referenduma i da primijenimo svoje pravo koje je bilo definisano Beogradskim sporazumom.
Isticali smo da je u interesu Evropske Unije da idemo na referendum – jer je to projektovano Beogradskim sporazumom.
Možda neka moja insistiranja nisu bila najpopularnija u određenim evropskim krugovima, ne zato što su bila pogrešna ili netačna, nego zato što su otkrivala da je jedan dio i briselske i beogradske politike u tom trenutku, ipak, bio nedovoljno korektan prema Crnoj Gori. Ali šta da radimo, mora se tako kada se brani zemlja!
Gradski portal: Kako ste se izborili za crnogorsku pregovaračku poziciju i kapacitet na početku pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji 2005. godine?
Vlahović: Naslijedio sam situaciju da šef tih pregovora nije bio ministar vanjskih poslova, već ministarka za ekonomske odnose sa inostranstvom i evropske integracije.
U završnoj rundi u pregovora, u Beogradu, u Palati federacije (šef delegacije državne zajednice bio je Vuk Drašković, šef srpske delegacije bio je Miroljub Labus, ministrica Gordana Đurović bila je šefica naše delegacije) uspjeli smo da se izborimo da postoje četiri kapaciteta u kojima naša strana učestvuje u ovom procesu: kapacitet Državne zajednice, kapacitet Republike Srbije, kapacitet Republike Crne Gora i četvrti, koji je takođe postojao: kada pravila važe i za državnu zajednicu i za obje države članice. Kao pravnik insistirao sam to raščistimo da na početku – da u tom procesu identiteti i interesi budu razlučeni na četiri nivoa. Uspjeli smo u tome.
Sa druge strane stola bili su šef pregovaračkog tima EU Rajnhard Pribe i ambasadori EU u Beogradu. Moj personalni utisak je, možda pretjeran ili samohvalisav, da je bilo dovoljno situacija, kojih se sjećam, u kojima je sa druge strane stola bilo iznenađenja što crnogorska delegacija neke stvari uopšte zna, još bolje umije da reče i najbolje smije da reče. Moje najveće zadovoljstvo je bilo da drugoj strani objasnimo da mi možda bolje umijemo da predočimo naše probleme nego što oni umiju da ih vide. Nismo se plašili toga, nismo imali tu vrstu zazora, da kažemo da, ne samo da su u pravu oko kritike, već je stvar još gora i navedemo razloge zbog kojih je to tako. Bili smo svjesni da otklanjanje insuficijencija, nedostataka crnogorskog društva nisu pitanje jednokratne odluke i da se ne mogu riješiti na referendumu, već su pitanje socijalnih, ekonomskih, političkih i kulturoloških procesa koji će trajati godinama. Mi nismo izuzetak od pravila da “socijalni inženjering” treba voditi korak po korak, kao što je govorio Karl Poper. To je politika: evolutivne, kontrolisane i projektovane promjene koje vode ka boljitku i koje ne razaraju zajednicu i društvo u čije ime se vode. To je bila naša politika tada.
Osnovi nedostatak i primarni problem nove crnogorske vlasti je, uz to što vodi anticrnogorsku politiku u svim značenjima te riječi: protiv crnogorske stvarne nezavisnosti, protiv multikulturalnosti, protiv zajedničkog života, što vodi jednu politiku koja je lišena elementarnog samopoštovanja, poštovanja naše zajednice, naše realnosti, naše istorije i svih nas koji živimo u Crnoj Gori. Pri tome su, u brojnim segmentima, sasvim nekompetentni. Tu ne mislim samo na diplomatiju.
ADVOKATICA NEKADAŠNJEG ŠREDSJEDNIKA CRNE GORE PORUČUJE DA MRŽNJA NE MOŽE BITI OSNOV ZA KRIVIČNO GONJENJE
Vujanović nakon saslušanja Đukanovića: „Uobraženi umovi iz Vlade“ udarili na pravosuđe, ovo je opasan upliv politike
Nažalost, neki uobraženi umovi iz Vlade, neke pameti koje su sebi dale za pravo da konstruišu neku novu sudsku praksu, konstruisali su, u stvari, čitavu ovu zamisao i napravili protivzakoniti uticaj na zaštitnika imovinsko-pravnih interesa da preduzme gonjenje, čime su praktično izvršili krivično djelo protivzakonitog uticaja, koje ne zastarijeva. Tako da ćemo se ovim povodom još gledati. No, nije ni zaštitnik naivan u ovom postupku. On postupa na osnovu Zakona o državnoj imovini. Tu su propisana sva njegova ovlašćenja i među tim ovlašćenjima apsolutno nema nijedne riječi da on može da preduzima krivično gonjenje – naglasila je Vujanović
Advokatica Svetlana Vujanović poručila je da se tokom četiri decenije sudijske i dvije godine advokatske karijere nikada nije susrela sa situacijom u kojoj Vlada preuzima krivično gonjenje umjesto državnog tužilaštva. Tvrdi da je riječ o protivzakonitom uticaju na pravosudni sistem i da postupak protiv nekadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića neće moći da opstane.
Vujanović, koja zastupa nekadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, ocijenila je da je postupanje Vlade Crne Gore u predmetu koji se odnosi na privatizaciju Telekoma nezakonito i da predstavlja opasan upliv politike u pravosudni sistem.
– Dakle, u mojoj četrdesetogodišnjoj sudskoj praksi, kao sudije od osnovnog do Vrhovnog suda, i dvije godine advokatske karijere, nijesam imala priliku da se suočim sa ovakvom situacijom, niti da o njoj pročitam u bilo kojem naučnom radu ili udžbeniku krivičnog prava. Dakle, danas se ovdje Vlada Crne Gore pojavila da preduzima gonjenje umjesto državnog tužilaštva, navodno u ime Crne Gore i građana Crne Gore. Država ima državne organe – Vladu i državno tužilaštvo. Svako radi svoj posao u okviru svoje nadležnosti. Nijedan od ovih organa ne može preuzeti nadležnost i odgovornost drugog – istakla je Vujanović.
Ona smatra da je Vlada na taj način pokušala da utiče na rad crnogorskog tužilaštva.
– Vlada je, nažalost, odlučila da izvrši upliv u crnogorsko tužilaštvo i to je vrlo opasna stvar, jer je to, u stvari, upliv politike u pravosudni sistem. Ja sam sigurna da će ovo biti zaustavljeno vrlo brzo, jer vjerujem u nezavisnost i samostalnost sudija – poručila je advokatica.
„Neki uobraženi umovi iz Vlade konstruisali su novu sudsku praksu“
Vujanović kazala i da su neki predstavnici izvršne vlasti koji su osmislili ovakav način postupanja.
– Nažalost, neki uobraženi umovi iz Vlade, neke pameti koje su sebi dale za pravo da konstruišu neku novu sudsku praksu, konstruisali su, u stvari, čitavu ovu zamisao i napravili protivzakoniti uticaj na zaštitnika imovinsko-pravnih interesa da preduzme gonjenje, čime su praktično izvršili krivično djelo protivzakonitog uticaja, koje ne zastarijeva. Tako da ćemo se ovim povodom još gledati. No, nije ni zaštitnik naivan u ovom postupku. On postupa na osnovu Zakona o državnoj imovini. Tu su propisana sva njegova ovlašćenja i među tim ovlašćenjima apsolutno nema nijedne riječi da on može da preduzima krivično gonjenje – naglasila je Vujanović.
Prema njenoj ocjeni, zaštitnik nije smio da postupi po nalogu Vlade koji smatra nezakonitim.
– Zato nije mogao da postupa prema nezakonitom nalogu Vlade, koja je, da bi preuzela gonjenje, samo napravila štetu i teže povrijedila prava Mila Đukanovića. Mržnja ne može biti osnov za preduzimanje krivičnog gonjenja – poručila je Vujanović.
„Sudija za istragu morao je da preispita ko ima ovlašćenje da traži saslušanje“
Advokatica je kritikovala i postupanje sudije za istragu, navodeći da je prije saslušanja morao da utvrdi da li su ispunjeni zakonski uslovi za takvu radnju.
– Nažalost, sudija za istragu je morao prvo da preispita da li onaj ko danas ovdje traži da se Milo Đukanović saslušava u svojstvu osumnjičenog ima to ovlašćenje. On je morao da utvrdi da li Vlada i zaštitnik imaju ispunjene uslove. To je izostalo -kazala je Vujanović.
Istakla je da su Đukanović i njegov pravni tim došli pred sud iz poštovanja prema toj instituciji, ali da su uvjereni da postupak neće biti nastavljen.
– Evo, mi smo došli iz poštovanja prema sudu, ali ovo će se, budite sigurni, zaustaviti. Ovo neće ući u krivično postupanje, jer krivični postupak još nije počeo. Ali oni su ostvarili svoj efekat. Oni žele da Milo Đukanović dođe pred vas, da se zove osumnjičenim, iako ga ja ne mogu zvati osumnjičenim, jer se na osnovu radnje koju državni organ sprovodi mimo zakona niko ne može smatrati osumnjičenim – poručila je advokatica.
Dodala je da je odbrana sigurna u svoj pravni stav.
– Za sve smo spremni i sigurni smo da od ovoga nema ništa, da je ovo upliv politike – kazala je Vujanović.
Đukanović se, po savjetu advokatice, nije izjašnjavao
Vujanović je saopštila i da se Đukanović, na njeno insistiranje, nije izjašnjavao o navodima iz podneska na osnovu kojeg je pozvan pred sudiju za istragu.
– Đukanović se, po mom insistiranju, nije izjašnjavao ni o čemu. Savjetovala sam mu da se apsolutno ni na jednu riječ iz tog podneska ne izjašnjava, jer bi time dao legitimitet ovoj radnji, a mi nijesmo htjeli da to dozvolimo – objasnila je ona.
Kako je dodala, dodatni apsurd predstavlja odgovor koji je dobila od sudije za istragu na pitanje ko u ovom postupku nastupa umjesto državnog tužioca.
– Uz to, jedan dodatni nonsens u svemu ovome jeste to što je sudija, na moje insistiranje da kaže ko je ovdje tužilac koji stupa na mjesto državnog tužioca, rekao da je to zaštitnik imovinsko-pravnih interesa – zaključila je Vujanović.
Tužilaštvo ranije utvrdilo da je nastupila apsolutna zastara
Nekadašnji predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović pozvan je pred sudiju za istragu Višeg suda u Podgorici zbog sumnji u korupciju prilikom privatizacije Telekoma 2005. godine, iako je crnogorsko tužilaštvo ranije ocijenilo da je nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja.
Što donose današnji međuizbori za američki Kongres
Početak kraja američkog Vučića
Istraživanja i analize daju demokratama 95% šansi da osvoje Predstavnički dom, a više od 70% šansi da osvoje oba doma Kongresa. To donosi Trumpu gubitak kontrole nad političkim procesima, ali i izvjesne kongresne istrage. Vladao je Amerikom onako kako je Vučić vladao Srbijom. Jedan je pao spektakularno, a drugi će kroz niz koraka od kojih je današnji jedan od najvažnijih
Srđan Kusovac
Ovaj utorak označiće početak kraja političke svemoći i bahatosti Donalda Trumpa. Demokrate će na današnjim izborima za Predstavnički dom i trećinu Senata Kongresa, prema istraživanjima javnog mnijenja, analitičkim prognozama i kladionicama, pomesti Trumpove republikance koji od izbora u jesen 2024. imaju tijesnu većinu u oba doma. Oni danas brane neodbranjivo jer je razlika takva da nije pitanje hoće li republikanci izgubiti nego s kolikom razlikom će demokrate pobijediti.
Istraživanje, koja u kontinuitetu provode Ipsos i Reuters, pokazuje trend kontinuiranog rasta demokrata i pada republikanaca od početka 2025, a naročito u protekla tri mjeseca.
No, istraživanja znaju i da promaše prije svega zbog poznatog odbijanja radikalnih glasača u svim društvima da se anketarima iskreno izjasne. Zato je u posljednje vrijeme sve relevantnija platforma Polymarket koja funkcioniše na jednostavnom principu – kvotu određuju ulaganja za jednu ili drugu opciju.
Ova platforma, koju stručnjaci u posljednje vrijeme prate pomnije nego ranije jer je sve protekle izbore „pogađala“, davala je u ponedjeljak, dan pred izbore, 95% šansi da demokrate preuzmu Predstavnički dom, 73% šanse da budu većina u Senatu, i 71% šanse da pod svoju kontrolu stave oba doma Kongresa.
Statistički model čuvenog analitičara Natea Silvera poklapa se sa Polymarketom za Predstavnički dom, dok za Senat on daje demokratama 80% šansi. Pri tome, on napominje da republikanci iz dana u dan padaju.
Trump – od kmečanja do prijetnji i neizvjesnosti
Svakako zna i vidi sve ovo i Donald Trump. Tokom čitave kampanje je nastupao na predizbornim skupovima republikanaca ne bi li im pojačao šanse, ali je na kraju tipično kmečanje na račun medija, i jeftini humor na račun prethodnika Joea Bidena i Baracka Obame, zamijenio prijetnjom.
„Postaću gospodin Veto“, kazao je svjestan da od 3. januara, kada novi saziv Kongresa stupi na dužnost, slijede blokade njegovih politika, i njegove blokade odluka Kongresa.
„Oni će slati zakone, a vi stavite veto. Na kraju, nakon mjesec ili dva konstantnih veta – znate, to je samo gubljenje vremena – oni će doći i postići ćemo dogovor“, kazao je Trump u intervjuu New York Postu objavljenom u neđelju.
Iako Trump govori o blokadama, stanju uobičajenim širom svijeta za političke kohabitacije, može se lako pokazati, i vjerovatno će se pokazati, da će ta vrsta odluka Kongresa biti njegova najmanja briga.
Demokratska većina u oba doma Kongresa, za razliku od sadašnje republikanske, donosi Donaldu Trumpu potpuni gubitak kontrole nad političkim procesima. Nema usvajanja konzervativnih zakona, nema dodatnog smanjenja poreza ili finansiranja projekata koje demokrate ne podržavaju.
Predstavnički dom kontroliše državnu kasu. To znači da svaki budžet ili odluka o podizanju granice duga, što je u SAD uvijek aktuelno, a s Trumpovim mahnitanjem koje je u nebesa podiglo cijene energenata više nego izvjesno, dovode do blokada rada vlade (Government shutdowns) i do teških kompromisa. Sa demokratskom većinom u Senatu, Trump više ne bi mogao imenovati konzervativne sudije u vrhovne ili federalne sudove, niti slobodno birati ministre i ambasadore.
Ali sve to još nije ono po njega najgore. Osvajanje većine i preuzimanje predsjedavanja svim ključnim odborima u oba doma omogućava demokratama da krenu punom parom u kongresne istrage. A Trump je tu više nego zahvalna mušterija.
Samo poigravanje berzanskim cijenama nafte ponovljenim izjavama biće s Iranom rata, pa biće mira, pa opet nanovo biće rata, zrelo je za ozbiljnu kongresnu istragu. A gdje je sve drugo? I demokrate i mediji su nebrojeno puta postavljali pitanja o Trumpovoj administraciji, njegovim poslovima, vezama politike koju je vodio i poslova kako ličnih, tako i njegovih prijatelja i saveznika. I, konačno, Kongres ima mogućnost pokretanja procedure opoziva predsjednika (Impeachment).
Eventualno zadržavanje kontrole republikanaca nad Senatom, pomoglo bi Trumpu tek djelimično. Mogao bi imenovati sudije, ne bi bilo prijetnje opozivom, ali bi istrage ostale, samo bi se preselile u Predstavnički dom.
Zašto republikanci gube
Na pitanje što je dovelo do situacije da nakon što su republikanci 2024. pobijedili i u trci za predsjednika i u oba doma Kongresa, sada ovako gube – najjednostavniji odgovor bi bio: Uzrok je Donald Trump. To je tačno, ali samo djelimično. Trumpova avanturistička politika napumpala je cijene goriva i podigla troškove života prosječnog Amerikanca. Ali je toga bilo i ranije. Gorivo je u jednom navratu 2022. čak bilo skuplje nego danas. Srozanju životnog standarda treba dodati i apatiju i slab odziv tradicionalnih republikanskih glasača. Ali i tradiciju.
Stranka iz koje su predsjednici tradicionalno gubi međuizbore. Od kraja II sv. rata do danas bilo je ukupno 20 međuizbora. Predsjednikova stranka je izgubila Predstavnički dom 18 puta. Rijetki su izuzeci da je na međuizborima stranka iz koje je predsjednik zadržala ili povećala većinu u Kongresu.
Foto: Screenshot
Uspjelo je to kada su veliki igrači napravili velike stvari – demokratama 1934. nakon što je Franklin D. Roosevelt usred Velike depresije lansirao ekonomski program New Deal koji je spasio Ameriku i vratio Amerikancima vjeru u sistem, i 1998. nakon što je Bill Clinton ostvario vrhunsku ekonomsku stabilnost i rast.
Treći je slučaj uzrokovan dramatičnim događajem. Republikanci su dobili međuizbore 2002, kadaje George W. Bush godinu dana nakon terorističkih napada 11. septembra personifikovao neophodno nacionalno jedinstvo.
Vladajuće stranke, pogotovo ako imaju potpunu vlast – i predsjednika i većinu u oba doma – gube jer kod pobjednika nestaje entuzijazam, a kod opozicije raste mobilizacija i motivacija. Ako je pri tome na vlasti predsjednik koji je problematičan ili kontroverzan – gubitak se povećava dramatično kao npr. nakon afere Watergate, kada su tri mjeseca nakon ostavke predsjednika Richarda Nixona njegovi republikanci izgubili čak 48 mjesta u Kongresu.
Što poslije Trumpa
Ne treba daleko gledati za nalaženje odgovora. Donald Trump se kao predsjednik u SAD ponašao onako kako se u Srbiji ponašao Aleksandar Vučić. Iako su vladali u različitim političkim sistemima, ustavnim okvirima i geopolitičkim okolnostima, dijelili su politički stil nacional-populizma.
Institucije su podredili sebi po sistemu ja sam najvažnija institucija. Političke odluke se nijesudonosile u institucijama, već unutar njihovog najužeg kruga.
Političku scenu su pretvorili u permanentno ratno stanje. Društvo su oštro podijelili na „patriotsku“ većinu i „izdajničku“, „neprijateljsku“ manjinu. Sredina ili kompromis u njihovom političkom rječniku ne postoje.
Ratovali su s kritičkim medijima. Obojica su tvrdili da mediji „šire laži“, Trump ih je proglašavao za „neprijatelje naroda“, a Vučić nazivao „antidržavnim“ i „tajkunskim“. Istovremeno su obojica imala potrebu konstantne dominacije javnim prostorom. Trump je to radio nepredvidivim objavama na društvenim mrežama, a Vučić kroz gotovo svakodnevna, višesatna televizijska obraćanja i vanredne konferencije za medije.
Davali su velika obećanja megaprojekata: Trump je obećavao izgradnju zida i povratak fabrika sloganom „America First“, dok je Vučić koristio narative o „Zlatnom dobu“, izgradnji auto-puteva i projektu EXPO. Obojica su se hvalili istorijskim ekonomskim uspjesima, često koristeći kao „dokaz“ selektivnu statistiku.
Tvrdili su da su pokrenuli privredna čuda: Sprovodili su navodne esencijalne ekonomske reforme, pri čemu je suština dilova ostala izvan očiju javnosti. Trubili su svakodnevno o privrednim čudima, a troškovi života su rasli.
Oni su „žrtve“ i „spasioci“: Obojica su sebe prikazivala kao mučenike koje „mračne sile“ (strane ambasade, domaći izdajnici, globalisti) neprekidno napadaju samo zato što brane interese sopstvene države.
Neprijatelj je elita: Trump se „borio“ protiv „vašingtonskog močvarnog sistema“ (the swamp) i „duboke države“, a Vučić protiv „bivšeg režima“, „tajkuna“ i „kruga dvojke“.
Direktna veza s bazom: Predstavljali su se kao autentični glas „običnog naroda“ – Trump američke radničke klase, a Vučić „običnih, poštenih ljudi“ u Srbiji.
Zahtijevali su apsolutnu lojalnost. Eliminisali su unutar svojih stranka unutarpartijsku opoziciju, a saradnike birali na osnovu lične lojalnosti, a ne stručnosti.
Gradnja spomenika sebi: Imali su potrebu ostavljanja kič građevina kao spomenika sebi – Vučić Beograda na vodi, a Trump vašingtonske Trijumfalne kapije i proširenja Bijele kuće.
Međuizbori su kresanje krila Donaldu Trumpu, prvi, ali presudan korak u okončanju njegove apsolutističke vlasti. Od 3. januara kada novi saziv Kongresa preuzme dužnost Donald Trump će imati veoma ograničenu moć. Kao što je nemoguće zamisliti vladavinu Aleksandra Vučića bez apsolutne kontrole nad Skupštinom Srbije, tako je nemoguća dosadašnja vladavina Donalda Trumpa bez podrške Kongresa.
Trump je u SAD nailazio na snažan otpor duboko ukorijenjenih nezavisnih institucija koje su koliko-toliko ograničavale njegovu moć, dok je Vučić u Srbiji imao sve pod sobom. Zato je i njegov pad bio ovako spektakularan.
U slučaju Trumpa neće biti spektakularnog pada. To će se dešavati kroz niz koraka. Sigurno je da će brojne institucije koje su se i do sada odupirale pokušajima apsolutističke vladavine Donalda Trumpa biti ohrabrene novom političkom realnošću. Ne treba isključiti ni neke nove vjetrove unutar Republikanske stranke.
Trump se ne može treći put kandidovati, a republikanci s njim na vlasti nemaju čemu da se nadaju. Možda pod prijetnjom moguće bipartijske saradnje u kongresnim istragama, a to ne bi bilo prvi put, Trump čak naprasno „odluči“ da odstupi. On je tip vladara koji ne umije da vlada drugačije nego kad drži sve pod kontrolom. Ima poprilično ozbiljnih analitičara koji odavno prognoziraju da će on teško dočekati kraj mandata.
Radovi na budućem trgu u Pljevljima posvećenom srpskom patrijarhu Varnavi u punom jeku (Foto: Pljevaljski portal)
Pljevljak prijavio policiji ozbiljne prijetnje kojima je bio izložen na jednoj društvenoj mreži
Čabarkapa: Za spomenik Varnavi više od milion eura, a spomenik palim partizanima na Stražici propada
Ne mogu da shvatim da se izdvaja milion i 200.000 eura za spomenik Varnavi i rekonstrukciju trga oko spomenika, a ignoriše se i svjesno se dozvoljava propadanje spomenika partizanima, antifašistima. Namjerno se urušava istorija i identitet jednoga naroda, naše nasljeđe, a favorizuje se fašizam. Realnost Crne Gore 21. vijeka je gaženje i uništavanje antifašističkih temelja države – poručuje Ilija Čabarkapa
Pljevljak Ilija Čabarkapa prijavio je policiji ozbiljne prijetnje kojima je bio izložen na društvenoj mreži Fejsbuk od osobe koja se predstavlja kao Milutin Lekić, pored ostalog, poručujući mu: ,,ti misliš da niko ne zna đe se ti nalaziš, pa budalo jedna…samo kažem…ima svakakvih ljudi budalastih, pijanih a ti si provokator klasični a takvi skoro uvijek izvuču deblji kraj“…
Policija je, kako je Čabarkapa kazao za Portal ETV, u neđelju od njega uzela izjavu, tako da sada čeka izjašnjenje.
Povodom prijetnji on se javno obratio i funkcioneru Nove srpske demokratije i poslaniku u Skupštini Crne Gore Milanu Lekiću, jer mu je, prema informacijama kojima raspolaže, prijetnje uputio njegov bratanić. Od poslanika Lekića traži da se založi za obnovu spomenika palim partizanima na Stražici koji je u lošem stanju.
Čabarkapa je prijetnjama bio izložen zbog komenatra na tekst Pljevaljskog portala o postavljanju spomenika srpskom patrijahu Varnavi Rosiću u Pljevljima, koji, kako kaže, sa uređenjem trga košta više od 1.200 000 hiljada eura.
– Moj komentar na ovu objavu glasi: „Šta vele da li se partizanski spomenik na Stražici srušio posle kiše ili odolijeva još vremenu jesu li biste kumova Mila i Đorđa još tu ili“. Mislio sam na spomenik partizanskim palim borcima u Pljevaljskoj bici, kao i žrtvama fašističkog terora iz Drugog svjetskog rata. Prijetnjama je reagovao taj Lekić, kojeg ne poznajem i nikad ga u životu nijesam vidio, a komentarisao je i moj nedavni susret sa Zorislavom Lekovićem, četničkim vojvodom, koji me zvao da mi vrati crnogorsku zastavu koju je na jednom skupu oteo jednoj djevojci, mojoj rodici. U komentaru je napisao da je šteta što me Zorislav nije naučio pameti – kaže Čabarkapa.
Lekić je u komentarima napisao i: „aha,aha,aha,aha…samo polako, spustićeš se ti u grad“, na što mu je Čabarkapa uzvratio da se nađu ispred hotela…
Sagovornik Portala ETV ogorčen je fašizacijom društva u Pljevljima, ali i odnosom države prema ovom gradu.
– Jako sam tužan i zabrinuit, crnogorska država ponaša se kao da Pljevlja nijesu dio Crne Gore, žmuri otvorenih očiju na sve što se ovdje događa. Ljudi su zaplašeni posljednjih šest godina. Mnogi su odselili. Bježe iz ovoga grada – kaže Čabarkapa.
Ogorčen je što se u njegovom gradu brutalno gazi antifašističko nasljeđe.
– Moji preci su bili oficiri crnogorske vojske, perjanici, antifašisti. Đeda su mi ubili četnici, pet metaka su mu ranjenom sasuli u čelo. Ali, nijesam ostrašćen. Družio sam se sa sinom jednog od četnika koji se iživljavao nad grobom mog đeda. Gostio sam ga u kući mnogo puta. A ovi nesrećnici dolaskom na vlast puštili su toga đavola iz boce. I opet je zaživjela ta četnička ideologija. Rijetki su koji im se suprotstvljaju. Moram da reagujem, iz civilizacijskih pobuda i zbog zdravoga razuma – poručuje Čabarkapa.
Nada se da će se država „probuditi“ i, kako kaže, konačno zaštiti i sebe i svoj identitet i svoje građane.
– Da sam u prilici rado bih tražio i od Evropske unije da se uključi, da razumiju naš problem, četnička ideologija je povampirena. Reagovao sam zato što Opština može da izdvoji milion i 200.000 eura za spomenik Varnavi, vrlo spornoj ličnosti, a spomenik partizanski na Stražici propada. U veoma je lošem stanju, napukao je i postoji vjerovatnoća da se sruši, ali niko se ne osvrće na to. Tražimo da se spomenik sanira, kao i spomen obilježje Trećoj proleterskoj udarnoj sandžačkoj brigadi, jer je i on u katastrofalnom stanju – ističe naš sagovornik.
Uvjeren je da u Crnoj Gori postoje „organizovane četničke grupacije“ koje koordinisano djeluju i koje zastrašuju građane koji se pobune protiv urušavanja antifašističkih temelja naše države.
– Neću odustati od zahtjeva da država i opština zaštite ove spomenike. Ne mogu da shvatim da se izdvaja milion i 200.000 eura za spomenik Varnavi i rekonstrukciju trga oko spomenika, a ignoriše se i svjesno se dozvoljava propadanje spomenika partizanima, antifašistima. Namjerno se urušava istorija i identitet jednoga naroda, naše nasljeđe, a favorizuje se fašizam. Realnost Crne Gore 21. vijeka je gaženje i uništavanje antifašističkih temelja države. I nijesmo spremni svi da ćutimo na to – poručio je Čabarkapa.
Nova srpska demokratija, čiji je lider predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić ima jako uporište u Pljevljima. Ta partija promoviše četnički pokret koji je u Drugom svjetskom ratu sarađivao sa fašistima, ali i počinio brojne brutalne zločine u Crnoj Gori, pa i Pljevljima. Mandić se ranije hvalio titulom četničkog vojvode. Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš, kadar je ove stranke, poklonik i propagator četničke ideologije, kao i velikodržavnog projekta susjedne Srbije – „srpski svijet“, a u njegovom mandatu ovaj grad je bukvalno „saoizovan“.
Zorislav Leković je u novembru 2021. brutalno napao mirovnu aktivistkinju Sabinu Talović, u centru grada, naočigled brojnih ljudi. I on se predstavlja kao četnički vojvoda. Suđeno mu je za izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a u maju 2022, u Višem sudu u Bijelom Polju, izrečena mu je mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstenoj ustanovi. Sudeći prema tome da su se on i Čabarkapa sreli kako bi mu vratio crnogorsku zastavu koju je prije nekoliko godina oteo, Leković je završio sa liječenjem.
NEIZVJESNA UPLATA ZA 2.482 POLJOPRIVREDNIKA: Joković ne zna kako će Euro model uticati na penzijsko osiguranje
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstava i vodoprivrede još ne zna kako će Euro model, čija je primjena najavljena od januara naredne godine, uticati na registrovane poljoprivredne proizvođače koji su sami sebi uplaćivali penzijsko-invalidsko osiguranje.
Euro model predvidio je ukidanje doprinosa za penzijsko osiguranje, a očekuje se da dilemu poljoprivrednika razriješi Fond PIO.
Kako će se Euro model odraziti na poljoprivrednike koji sebi uplaćuju osiguranje „Dan“ je pitao Vladimira Jokovića, ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
„Ne znam ništa dok ne vidim predlog Euro modela. Predlog još nisam vidio i ne znam kako će za to ići“, kazao je Joković.
Iz Ministarstva poljoprivrede „Danu“ je saopšteno da je, prema zadnjem spisku koji su dobili od Poreske uprave, broj poljoprivrednika koji su uplatili sredstva od 1. jula 2025. godine do 31. decembra 2025. godine 936 korisnika.
„Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede snosi 40 odsto ukupnih troškova, a 60 odsto osiguranik. Broj aktivnih osiguranika upisanih u registar je 2.482“, saopšteno je iz Ministarstva.
Da li će poljoprivrednici od 1. januara moći nastaviti da plaćaju osiguranje informaciju nema ni Mladen Stanović, sekretar za poljoprivredu Opštine Zeta. Opština Zeta je subvencionisala poljoprivrednicima 50 odsto sredstava koje su bili u obavezi da uplaćuju Fondu PIO.
„Ove godine smo kao podsticajnu mjera uveli da od ukupnog iznosa sredstava koje oni uplaćaju Fondu PIO, 50 odsto mi isplaćujemo. Polovinu od ukupnog iznosa poljoprivrednicima je uplaćivalo Ministarstvo, dok je od preostalih 50 odsto Opština isplaćivala pola toga iznosa. Kod nas je ove godine 23 ljudi apliciralo za ovu mjeru i što će biti sa njima, veliko je pitanje i ja na to odgovor nemam. Vidim da se ide u pravcu da će posle Nove godine stupiti na snagu Euro model i mislim da ni oni što ga propisuju ne znaju šta će da se desi. Pitanje je šta će biti u budućnosti“, kazao je Stanović.
Poljoprivredno osiguranje za sebe i suprugu za minule četiri godine uplatio je Zoran Anđušić iz Zete, poljoprivrednik koji proizvodi žitarice. Da li će to činiti i od januara naredne godine, Anđušić kaže da nema informacija.
„Poljoprivredno osiguranje za mene i suprugu sam aktivirao 2023. godine i uplatio sam četiri godine. Ja sam čuo za Euro model ali što će biti dalje i da li ćemo moći i dalje da uplaćujemo poljoprivredno osiguranje – to ne znam. Ta povoljnost nam je značila mnogo jer ako dočekamo godine starosti mogli bismo ostvariti penziju. Ja imam deset godina staža, a supruga osam godina staža i ako ne povežemo taj staž da imamo makar 15 godina staža nećemo imati uslov za penziju. Možemo samo da čekamo i da vidimo što će biti od 1. januara“, kaže Anđušić.
Zlatko Vujović i Čedomir Čupić (Foto: Pro et Contra/Televizija E )
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Podgorici poručuje da je Crnoj Gori dovoljno da se Srbija ne bavi njome
Pobjeda studenata velika vijest za region, demontaža Vučićevog režima bila bi ogroman uspjeh
Ima mnogo trezvenih ljudi u okviru ove Studentske liste. Ja mnoge od tih ljudi poznajem. Tu je 160 doktora nauka, potvrđenih u nauci. To nijesu neki ljudi s lažnim diplomama, to su ljudi s velikim iskustvom i rezultatima u okviru onoga čime su se bavili. Tako da će sve te mitomanije, ta nacionalistička opterećenja, čak i kod nekih od njih, splasnuti kada se suoče s realnošću, a ta realnost jeste pogubna u samoj Srbiji – kazao je Čupić
Pobjeda Studentske liste dobra je vijest, prije svega, za građane Srbije, a s druge strane, velika je vijest i za region, s obzirom na to što je radio zvanični režim Aleksandra Vučića i cijeli sistem koji je on izgradio. Međutim, treba da imamo realna očekivanja od Studentske liste. Oni su jedna heterogena struktura, različitih identiteta i vrijednosti, i samim rušenjem Vučićevog režima napravili su izuzetno važnu stvar. Njima će trebati vremena da konsoliduju vlast, ali i odnose unutar sebe. Treba im dati prostor, ne treba imati velika očekivanja. Ako bi uspjeli da demontiraju kriminalni režim Aleksandra Vučića i njegov sistem vladavine, trebalo bi da im budemo zahvalni, i to s puno prava, kazao je profesor Fakulteta političkih nauka u Podgorici (FPN) Zlatko Vujović, gostujući u emisiji „Pro et Contra“ na Televiziji E.
Vujović smatra da bi jedna od najvažnijih posljedica političkih promjena u Srbiji mogla biti demontaža medijskog sistema koji je, kako tvrdi, godinama služio interesima Vučićeve vlasti i imao uticaj i izvan granica Srbije.
– Ako demontiraju sistem medija, Pink, Informer, Adria TV ovdje i druge televizije, to je sjajna vijest, ne samo za građane Srbije, nego i za nas, da ne gledamo to ni ovdje. Tako da ih maksimalno podržavam. Očekujem da će se Srbija u prve dvije-tri godine baviti samo sobom i da neće biti zainteresovana da vodi neke bitke za Nikšić, za Crnu Goru i slično – naveo je Vujović.
Prema njegovim riječima, promjena vlasti mogla bi označiti i kraj dosadašnjeg centralizovanog sistema političkog uticaja i finansiranja, zbog čega očekuje da će u javnost dospjeti informacije o vezama pojedinih političkih i drugih aktera u regionu.
– S druge strane, vidite, tamo više nema velikog kapa, kao što je to do sada bilo. Nemate vi jednu adresu na koju možete da odete i tražite milion, dva, tri, četiri… Evo, vidjeli smo kako su kriminalci finansirali litije preko sina Aleksandra Vučića i Srpske pravoslavne crkve (SPC). Sve su to neke stvari koje će tek isplivavati – rekao je Vujović.
“Srbiji su potrebne nezavisne institucije, a ne novi vođa”
Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Čedomir Čupić ocijenio je da Studentska lista ima značajan intelektualni i stručni potencijal, te da među njenim članovima ima mnogo ljudi koji razumiju ozbiljnost problema s kojima se suočava srpsko društvo.
– Ima mnogo trezvenih ljudi u okviru ove Studentske liste. Ja mnoge od tih ljudi poznajem. Tu je 160 doktora nauka, potvrđenih u nauci. To nijesu neki ljudi s lažnim diplomama, to su ljudi s velikim iskustvom i rezultatima u okviru onoga čime su se bavili. Tako da će sve te mitomanije, ta nacionalistička opterećenja, čak i kod nekih od njih, splasnuti kada se suoče s realnošću, a ta realnost jeste pogubna u samoj Srbiji – kazao je Čupić.
On je naglasio da bi prioritet nove vlasti trebalo da bude obnova institucija i uspostavljanje sistema u kojem će zakon, a ne politička volja pojedinca, određivati način njihovog funkcionisanja.
– U Srbiji sada treba oporaviti institucije. Institucije treba da budu nezavisne i zavisne samo od zakona, a vlast promjenljiva. Nova vlast koja bude formirana treba da se oslobodi autoritarnog obrasca. Srbija je pritisnuta tim obrascem od 1804. godine. Tu se uvijek tražio neki vođa. Ovo je jedan pametan način. Sadašnji pobjednici apeluju da same institucije obave svoj posao – istakao je Čupić.
“Crnoj Gori je dovoljno da se Srbija ne bavi njome”
Govoreći o mogućem zaokretu spoljne politike Srbije, Vujović je ocijenio da ne treba očekivati brze promjene u odnosu prema Crnoj Gori, niti u vrijednosnim i političkim opredjeljenjima srpskog društva.
Ukazao je na dugogodišnji uticaj provladinih medija na oblikovanje javnog mnjenja, posebno kada je riječ o odnosu prema Evropskoj uniji i Zapadu.
– Strateški interesi su i dalje različiti. Trebaće mnogo vremena da u Srbiji stasaju neke generacije koje će biti privržene drugačijim vrijednostima. Ali ukidanje ovakvih medija, koji su bili pod kontrolom i koji su gradili antizapadno javno mnjenje u Srbiji, veoma je važno. Studenti nijesu mogli pobijediti s evropskim zastavama na mitinzima, bez obzira na to što očekujem da će se unaprijediti odnos Srbije prema tom pitanju. Zašto? Zato što svega 35 odsto građana Srbije u ovom trenutku podržava Evropsku uniju, a to je rezultat jedne prljave kampanje koju je u kontinuitetu vodio Aleksandar Vučić – kazao je Vujović.
Iako očekuje određeni napredak u odnosima dvije države, smatra da bi za Crnu Goru najveći rezultat bio prestanak političkog miješanja Beograda u njene unutrašnje prilike.
– Očekujem boljitak, ali sam veoma skroman u očekivanjima kada je riječ o promjeni te politike prema Crnoj Gori. Crnoj Gori je dovoljno da se Srbija ne bavi njome. Dovoljno je samo to. Nemojte se baviti nama, nemojte pokazivati aspiracije da uređujete odnose ni u Crnoj Gori ni u drugim zemljama i region će vam biti zahvalan – poručio je Vujović.
On je ukazao i na potrebu rasvjetljavanja uloge Srbije u političkim i izbornim procesima u Crnoj Gori, navodeći da postoje brojna pitanja koja bi mogla biti otvorena nakon promjene vlasti u Beogradu.
– Nije legitimno finansirati političke partije, kupovati glasove, dovoditi autobuse s biračima ovdje. Nije legitimno korišćenje državnih resursa Srbije i medija. Sada možemo slobodno reći da su se koristile finansije Telekoma Srbije, koji je u vlasništvu države Srbije, kako bi se vodile kampanje protiv određenih političkih subjekata u Crnoj Gori, a podržavali neki drugi. Pa ih onda rotiraju, mijenjaju i tako dalje, kako bi bili glavni igrač bez kojeg se ne može u Crnoj Gori – naveo je Vujović.
Osvrćući se na inicijativu Pokreta Evropa sad za kontrolno saslušanje povodom hibridnog miješanja, kazao je da bi trebalo istražiti ne samo ruski već i srpski uticaj na političke procese u Crnoj Gori od 2016. godine.
– Srbija je aktivna u izbornim procesima u Crnoj Gori od 2016. godine. Mislim da će doći vrijeme da se istraži koja je bila uloga Srbije, a ne samo Rusije, u svemu tome. Srbija je aktivni učesnik. Mnogo je Pandorinih kutija. Jedna će biti i za Crnu Goru. Šta će iz toga da iskoči, ne znam, ali znamo da su određene političke partije dobijale novac. Da li će se to moći dokazati, u kojem obimu je taj novac išao i kome, da li je korišćen za finansiranje potpuno ekonomski nerentabilnih medija u Crnoj Gori, koji postoje samo da bi djelovali kao politički projekti vlasti u Srbiji, sve su to pitanja koja će se otvarati – kazao je Vujović.
Prema njegovoj ocjeni, rasvjetljavanje takvih veza moglo bi dovesti i do promjena na političkoj sceni obje države.
– Vjerovatno će neki političari morati da se povuku s političke scene, ne samo u Srbiji već i u Crnoj Gori – dodao je Vujović.
“Vučićeva vlast počivala je na ucjenama, posljedice će se vidjeti i u regionu”
Čupić je ocijenio da u Crnoj Gori i dalje postoji uvjerenje da Srbija može presudno uticati na njene unutrašnje prilike, iako smatra da takva percepcija ne odgovara stvarnim mogućnostima Beograda.
Govoreći o odnosima pojedinih crnogorskih političara s dosadašnjom vlašću u Srbiji, posebno se osvrnuo na lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića.
– Ovdje su ljudi još opterećeni time da Srbija može nešto Crnoj Gori. Ona ne može ništa Crnoj Gori. Meni je žao ovog Kneževića. Talentovan je čovjek za neke stvari, a onda ga gledam kako kao ponizan čovjek ide na te Vučićeve skupove po Srbiji – kazao je Čupić.
On je ustvrdio da je Vučićev sistem vlasti bio zasnovan na različitim oblicima ucjena i da su takvim odnosima, prema njegovim riječima, bili obuhvaćeni i pojedinci iz drugih država regiona.
– Vučićeva vladavina u Srbiji bila je vladavina ucjena. Mnogo je ljudi bilo ucijenjeno, po raznim osnovama. To je do perfekcije bilo napravljeno. Tako je ucijenio i mnoge ljude iz regiona koji su se s njim upustili u poslove i sve će to izlaziti na površinu – zaključio je Čupić.
SUMNJIVE VEZE VLASTI I SRPSKOG BIZNISMENA: Ilustracija – Macura, Abazović i Spajić (Foto: Ilustracija: Portal ETV )
ISTRAŽIVANJE ETV: Hoće li crnogorski istražitelji razotkriti veze Alta grupe sa ,,postavgustovskim premijerima”
Kako su Abazović i Spajić favorizovali Macurin biznis u Crnoj Gori
Poslovanje Davora Macure, vlasnika Alta banke, Alta pej grupe, ali još 15 kompanija ispituje se u Srbiji gdje je sinoć i uhapšen. Za razotkrivanje uticaja režima Aleksandra Vučića u Crnoj Gori biće značajno da se otkriju veze Macurinih kompanija i crnogorskih političara. Tim prije što su dvije Vlade – Dritana Abazovića i Milojka Spajića – davale velike pogodnosti za zaduživanje kompanije Luštice bej kod Alta banke
Politički pad Aleksandra Vučića imao je ,,domino efekat” – značio je i početak pada mnogih pločica u mozaiku vlasti Srpske napredne stranke. Jedan od onih koji su pali je i Davor Macura, vlasnik Alta banke i vlasnik još 15 kompanija koje posluju u Srbiji i regionu.
RAZOTKRIVANJE MREŽE: ,,SLUČAJ PREMIJERA ABAZOVIĆA”
Macura je uhapšen prošle noći u Beogradu. I tek će da se otvaraju mnoge afere o sprezi biznisa i Vučićeve vlasti, ali i uticaju na politička i biznis dešavanja u Srbiji. No, priča o širenju njegove Alta imperije istovremeno je i priča o političkom uticaju vlasti Aleksandra Vučića, ne samo u Srbiji, već i u Crnoj Gori.
Televizija E i Portal ETV objavljivali su podatke o zaduživanju kompanije Luštica bej divelopment kod Alta banke i to sa kamatama od čak 11 odsto.
A kako je pisao M portal, iz hronologije dešavanja jasno je da je Alta banka u Crnoj Gori zamah dobija za vrijeme Vlade Dritana Abazovića. Baš kao i biznis brata tadašnjeg crnogorskog premijera Džihana Abazovića, ali ne u Crnoj gori već u Srbiji.
ZLOUPOTREBA PREMIJERSKE POZICIJE: Dritan Abazović, nakon izbora Vlade Crne Gore(Photo: UGC )
Postoji jasna uzročno posljedična veza. Vlada Dritana Abazovića u septembru 2022. odobrava kreditno zaduženje Luštice kod beogradske Alta banke, prvo na iznos od 8,3 miliona, a onda i za kredit u iznosu od 3,5 miliona eura.
Nedugo zatim u Beogradu, brat tadašnjeg crnogorskog premijera, Džihan Abazović otvara kliniku „Biocell hospital“ zajedno sa Milicom Đurđić, partnerkom tadašnje srpske premijerke Ane Brnabić.
Nije slučajnost što su se Džihan Abazović i Milica Đurđić za otvaranje bolnice kreditno zadužili kod – Alta banke.
TROUGAO: BEOGRAD-BANJA LUKA-PODGORICA
Glavna urednica M portala Danica Nikolić u razgovoru za Televiziju E ističe da je slučaj Alta banke i Davora Macure su veoma važan kako bi se razotkrilo na koje je sve načine Aleksandar Vučić uticao na društvene, ekonomske i političke procese u Crnoj Gori.
Nikolić napominje da sva istraživanja oko poslovanja Alta grupe navode da postoji trougao Beograd – Banja Luka – Podgorica u smislu finansijskog, ekonomskog i političkog djelovanja Aleksandra Vučića.
RAZOTKRIVANJE MREŽE BIZNISA I UTICAJA VUČIĆA: Danica Nikolić, glavna urednica M portala(Photo: Portal ETV )
-Istraživanje nam je pokazalo da je Alta banka imala dva velika kredita podignuta u vrijeme Vlade Dritana Abazovića. Jedan je bio oko 8,5 miliona, drugi u iznosu od 3,5 miliona, kasnije su refinansirani kroz kredit kod druge banke pod povoljnijim uslovima – kaže za ETV Danica Nikolić.
Naglašava da se anonimna krivična prijava već nekoliko mjeseci nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu, dokumenat koji pokazuje da su ti krediti uzeti po izuzetno nepovoljnim uslovima – uz kamate koje su išle čak i do 11 odsto!
– I to u trenutku kada su ostale banke koje posluju u Crnoj Gori davale mnogo povoljnije uslove za kredite koji su se odnosili na privredu, posebno na turizam – kaže Nikolić.
BIA, BRATE, BIA…
Na upit Televizije E iz Specijalnog državnog tužilaštva nije bilo odgovora da li je otvoren izviđaj na osnovu krivične prijave.
Da sve bude zanimljivije, do kraja avgusta je direktor za strateške projekte kompanije ”Luštica Bej” bio Dejan Ljevnaić, bivši je član srpske BIA, direktno povezan i sa vlašću Aleksandra Vučića i Milorada Dodika.
VEZE POLITIKE I SLUŽBE: Vučić i Ljevnaić, ilustracija(Photo: Ilustracija Portala ETV )
Upravo je Ljevnaić, tadašni direktor Luštica bej, rezervisao krajem jula smještaj u Luštici, u hotelima ,,Čedi” za Vučićeve lojaliste koji su namjeravali da čarter avionom dođu u Tivat na samit čelnika Evropske unije. Kada se sve razotkrilo, Ljevnaić je morao da ode iz Luštice bej…
SPAJIĆEVE ,,ALTA IGRE”
U razgovoru za ETV, Danica Nikolić napominje da zbog veza sa Macurinim kompanijama ne treba istraživati samo odgovornost Vlade Dritana Abazovića, već i ulogu Vlade Milojka Spajića.
-Prije svega zbog toga što je Vlada Crne Gore dala posredno odobrenje da Luštica bej – kompanija opterećena sa dva kredita kod Alta banke u ukupnom iznosu od oko 11 miliona i 800 hiljada eura – to zaduženje refinansira kreditom kod Crnogorske komercijalne banke. U tom cilju, Vlada Milojka Spajića je 29. juna ove godine, na telefonskoj sjednici, dala saglasnost Luštici bej da državnu zemlju, marinu i šetalište u Radovićima (!), založi u korist Alta banke za novi kredit od 15 miliona eura?!
TAJNI DOGOVORI SA ALTA BANKOM I MACUROM: Premijer Milojko Spajić(Photo: UGC )
Tačno mjesec dana kasnije, Spajićeva Vlada je povukla saglasnost bez ikakvog obrazloženja.
-Kod tog posljednjeg kredita koji je Vlada Milojka Spajića prvo odobrila, pa povukla odobrenje, jako je bitno znati da je pod hipoteku bio stavljen dio crnogorske obale. Ono što se odnosilo na obalno podrčje Luštice – marina, šetalište. Dakle: u slučaju da kredit ne bi bio isplaćen, Davor Macura i Alta banka bi doslovce postali vlasnici tog dijela crnogorske obale – zaključuje Danica Nikolić.
HOĆE LI SE DOZNATI ISTINA?
Centralna banka Crne Gore oduzela je sinoć dozvolu za pružanje platnih usluga „Alta pay group“, preko koje je vlasnik zatvorene srpske Alta banke poslovao u Crnoj Gori i planirao da naredne godine preuzme Addiko banku.
Ali to ne znači da istraga o poslovanju kompanija Davora Macure u Crnoj Gori treba da stane. Tim prije što je Alta banka registrovana u Srbiji koja nije uvodila sankcije Rusiji. Zato će biti važno da crnogorski istražitelji utvrde je li Alta grupa posredno poslovala ruskim kapitalom i na crnogorskom tržištu. Zato će biti važno istražiti i tokove novca Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Naravno, ukoliko crnogorski istražni organi i institucije uopšte imaju želju da se istina o opasnim vezama sumnjivog novca Vučićevog režima i crnogorskih vlasti do kraja razotkrije.
