Podsjetio je da je posljednjih pet godina izložen progonu, nakon što je Agenciji za sprječavanje korupcije i drugim nadležnim institucijama podnio prijave protiv čelnih ljudi CGES-a, kompanije u kojoj je zapošljen.

ZLOUPOTREBA INSTITUCIJA

– Kao što sam Vas ranije upoznao, zaštita zviždača koja mi je bila određena aktom Agencije za sprječavanje korupcije od 19. 05. 2023. godine, ukinuta mi je presudom Upravnog suda Crne Gore U.br.10579/23 od 10. 01. 2025. godine, po tužbi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića.

Rukovodstvo Agencije za sprječavanje korupcije, pod očiglednim uticajem člana Savjeta, nezakonito odbija da postupi po toj presudi i u ponovnom postupku riješi moj zahtjev za zaštitu. Da ovi moji navodi ne bi ostali na nivou pretpostavki i subjektivnog mišljenja, još jednom ukazujem da Agencija kao izgovor za nepostupanje po presudi Upravnog suda navodi da im je stupanjem na snagu Zakona o sprječavanju korupcije („Službeni list Crne Gore“ br. 54/24), prestala nadležnost u dijelu zaštite zviždača i da je to sada pitanje koje se rješava pred sudom. Ovo je pravni nonsens, jer sam zahtjev za zaštitu podnio 23. 11. 2022. godine i prilikom rješavanja istog se nikako ne može primjeniti zakon koji je stupio na snagu 12. 06. 2024. godine – objasnio je u pismu.

Istakao je da rješenje Vrhovnog suda Crne Gore Uvp.br. 81/25 od 16. 10. 2025. godine, u kojem je precizno navedeno da je za rješavanje po njegovom zahtjevu nadležan upravni organ, potvrđuje da nije prestala nadležnost Agencije.

– Dakle, upravni organ, a ne sud. Ovlašćena lica Agencije za sprječavanje korupcije, da bi prikrili nezakonito postupanje i progon kojem sam izložen, ne poštuju čak ni stavove Vrhovnog suda Crne Gore, donijete u konkretnoj pravnoj stvari – dodao je zviždač.

Kao posebno bitno istakao je i postupanje Specijalnog i Vrhovnog državnog tužilaštva, koji su odbacili krivičnu prijavu koju je podnio protiv čelnih ljudi ASK zbog nepostupanja po presudi Upravnog suda.

– O kakvoj zloupotrebi institucija sistema je riječ potvrđuje činjenica da tužioci koji su postupali po mojoj krivičnoj prijavi, očigledno namjerno i smišljeno, nijesu „vidjeli“, niti su uzeli u razmatranje Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore Uvp.br. 81/25. Jedino tako su i mogli obrazložiti svoju odluku – napisao je zviždač u obraćanju Kos i Satleru.

Da je izložen institucionalnom progonu dokazuje, smatra on, i postupak sudske zaštite zviždača koji je bio primoran da pokrene pred Osnovnim sudom u Podgorici.

– Tužba za sudsku zaštitu zviždača predata je Osnovnom sudu u Podgorici 18. 03. 2025. godine. Iako je proteklo godinu i sedam mjeseci od predaje tužbe ovaj postupak nije okončan, a kako stvari stoje i neće u skorije vrijeme. Ročišta se smišljeno i nepotrebno odlažu. Sljedeće ročište je zakano za 14. 12. 2026. godine. Podsjećam da je postupak sudske zaštite zviždača po zakonu hitan – naglasio je ziviždač iz CGES-a.

PITANJA ZA EVROPSKE IZASLANIKE

Kao građanin Crne Gore, koji iskreno vjeruje u ideju Evropske unije, napisao je on, postavio je Kos i Satleru nekoliko pitanja: da li su upoznati sa sličnim primjerom u bilo kojoj zemlji Evropske unije, da je zviždaču ukinuta zaštita, a posebno na način kako je to urađeno njemu, da li su u zemljama Evropske unije obavezujući stavovi Vrhovnog ili bilo kog drugog suda, da li su upoznati sa sličnim primjerom u bilo kojoj zemlji Evropkse unije da postupak sudske zaštite zviždača traje godinu i sedam mjeseci, bez izgleda kada će taj postupak biti okončan, da li je ovakvo postupanje sa licima koja prijave sumnju u korupciju evropski standard, te da li njegova porodica i on, nakon pet godina institucionalnog progona, imaju pravo na normalan život u državi Crnoj Gori?

– Apsolutno imate pravo da ne odgovorite ni na ovo moje obraćanje. Međutim, onda Vas molim makar da razmislite da li u Vašim budućim izjavama treba da ohrabrujete građane Crne Gore da prijave sumnju u korupciju, a posebno da ih uvjeravate kako će oni koji to urade biti zaštićeni od strane institucija sistema. Moj primjer dokazuje, ne samo da neće, nego će postati žrtve tog sistema. Da budem vrlo precizan i direktan, ja sam postao žrtva sistema, jer je u zloupotrebe koje sam prijavio uključena supruga aktuelnog predsjednika Crne Gore – Jakova Milatovića, gospođa Milena Milatović, koja je, da bi me zastrašila i ućutkala, najprije učestvovala u montiranju disciplinskog postupka protiv mene, a kasnije i svjedočila u istom – napisao je zviždač iz CGES-a.

Milatović je direktorica Sektora za finansijske i ekonomske poslove u CGES-u.

– Zato, na kraju, ono što najmanje očekujem od Vas jeste da sljedeći put, kada budete ispijali zdravicu u čast ispunjenosti mjerila za zatvaranje poglavlja, posebno Poglavlja 23 i Poglavlja 24, sjetite se kako ispunjenost tih mjerila izgleda u realnom životu jednog građanina Crne Gore – zaključio je zviždač iz CGES-a.

SRAMOTA ASK-A I OSTALIH INSTITUCIJA

Slučaj ovog čovjeka zaista je drastičan primjer institucionalnog progona zviždača, ali i slika slabosti institucija u odnosu na moćne pojedince i strukture u državi. I ono što je posebno porazno, jeste činjenica da brutalno iživljavanje nad institutom zviždača predvodi institucija koja bi trebalo da bude prva linija odbrane prava ovih

ljudi – Agencija za sprječavanje korupcije. Član Savjeta ASK-a, advokat Mladen Tomović, kao pravni zastupnik CGES-a, pokrenuo je pred Upravnim sudom postupak protiv Agencije, odnosno proces za ukidanje zaštite zviždaču i uspio u tome. Ono što daje poseban pečat ovoj priči, jesu činjenice da je tadašnji direktor ASK Dušan Drakić, bio prijatelj, ali i klijent Tomovića, kao i tadašnja šefica sektora za zaštitu zviždača Kristina Braletić, sada direktorica ASK, te da Upravnom sudu, kako ih optužuje uzbunjivač iz CGES-a, nijesu dostavili ključni dokument na osnovu kojeg mu je data zaštita 2023. godine.

Tomović, iako prijatelj i advokat Drakića i Braletić, učestvovao je u izboru i jednog i drugog za čelne ljude Agencije, a na sjednici Savjeta u maju, na kojoj je izabrana Braletić, dogodio se niz skandala, upravo zbog ove činjenice. I sam Drakić podnio je tužbu Upravnom sudu protiv ASK zbog izbora Braletić, između ostalog, ukazujući na potencijalni sukob interesa.

– Posebno i dodatno naglašavamo i ukazujemo da je tokom postupka otvoreno pitanje mogućeg sukoba interesa pojedinih članova Savjeta ASK-a u odnosu na izabranu kandidatkinju za direktora tužene. Međutim, umjesto prethodnog odlučivanja o navedenom pitanju i potpunog otklanjanja svih okolnosti koje bi mogle izazvati sumnju u nepristrasnost članova Savjeta tužene u donošenju odluka tokom postupka, isti je nastavljen – piše u njegovoj tužbi.

Zanimljivo je da je Braletić odmah po imenovanju izjavila, komentarišući slučaj zviždača iz CGES-a, da je njeno „profesionalno mišljenje u konkretnom slučaju da Agencija treba da postupi po ukidnim razlozima iz presude Upravnog suda Crne Gore“, ukazujući na iste činjenice na koje upozorava i sam uzbunjivač. Da je Agencija odluku donijela „prije nastupanja izmjena i dopuna Zakona o sprječavanju korupcije kada je u pitanju oblast zaštite zviždača“.

Međutim, mjesec kasnije, 16. juna, na adresu zviždača stiglo je obavještenje, da je „Agencija nakon dostavljanja predmetne presude donijela više podnesaka u kojima“ je njega i njegove punomoćnike obavijestila da stupanjem na snagu Zakona o sprječavanju korupcije (Sl. list Crne Gore, br. 54/24) Agenciji za sprječavanje korupcije prestaje dalja nadležnost pružanja zaštite zviždačima“?

– Godine 2011. javno sam iznio informacije i navode o mogućim krivičnim djelima u okviru Srpske pravoslavne crkve, uključujući navode o seksualnom zlostavljanju djece, kao i o smrti djeteta. Smatram da tada nijesam dobio odgovarajuću institucionalnu podršku kako bi se svi navodi koje sam iznosio provjerili i rasvijetlili – napisao je Jovanović u dopisu Dolovac, u koji Portal ETV ima uvid.

ISTRAGE BEZ REZULTATA

Istakao je da je prema njegovim saznanjima i dokumentaciji koju posjeduje, tokom 2013. godine „učestvovao u aktivnostima koje su se odnosile na policijsko lišenje slobode više lica, uz odobrenje nadležnog tužilaštva i drugih bezbjednosnih organa Republike Srbije“.

– Te aktivnosti povezujem sa slučajem koji je u javnosti poznat kao slučaj Kačavenda i sa sumnjama na postojanje organizovane mreže seksualnog zlostavljanja maloljetnih lica. Međutim, koliko mi je poznato, dokumentacija iz tih aktivnosti nije dospjela do nadležnog tužilaštva, niti je, prema mojim saznanjima, povodom nje pokrenuta odgovarajuća istraga – istakao je on.

Upoznao je Dolovac da je imao i kontakte sa pripadnicima Službe za borbu protiv visokotehnološkog kriminala, u periodu kada je njen načelnik bio Saša Živanović.

– Ni nakon tih kontakata nije došlo do sveobuhvatnog postupanja po informacijama koje sam iznosio. Tokom proteklih petnaestak i više godina bio sam izložen ozbiljnim pritiscima i prijetnjama zbog nastavka bavljenja slučajevima mogućeg seksualnog zlostavljanja djece i drugim sumnjama na krivična djela u okviru Srpske pravoslavne crkve. U više navrata protivpravno sam lišavan slobode od strane lica koja su se predstavljala kao službenici Bezbjednosno-informativne agencije. Upućivane su mi i prijetnje smrću, kao i prijetnje drugim oblicima nasilja, uz poruke da odustanem od daljeg iznošenja ovih informacija – saopštio je Jovanović vrhovnoj tužiteljki Srbije.

Istakao je da o tim događajima posjeduje dokumentaciju.

– Obraćao sam se policiji i tužilaštvu. U jednom od obraćanja dobio sam odgovor da lišenje slobode i prijetnje smrću u okolnostima koje sam prijavio nijesu krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, uz savjet da se ponovo javim nadležnima ukoliko se takav događaj ponovi. Molim da se i ovaj navod provjeri uvidom u evidencije i spise nadležnih organa – napisao je Jovanović.

Upoznao je Dolovac da je nakon 2007. godine uspio da pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine pokrene predmet koji se odnosi na sumnje da je u manastiru Crkve Srbije ubijeno dijete.

– I u vezi sa tim predmetom bilo je različitih pritisaka i provokacija. Predmeti i prijave na čije se postupanje pozivam, a koji se odnose na informacije koje sam dostavio, godinama nijesu dobili odgovarajući epilog. Posljednji sastanak imao sam sa istražnim tužiocem gospodinom Filipom Boškovićem, ali, koliko mi je poznato, ni nakon toga nije došlo do pomaka koji bi razriješio iznijete sumnje – naglasio je on.

STRAHUJE ZA BEZBJEDNOST

Ukazao je tužiteljki da raspolaže obimnom dokumentacijom, uključujući forenzičke nalaze i stručna mišljenja, te da su dio tih materijala „razmatrala četiri stručnjaka iz inostranstva, koji su se izjasnili o relevantnosti dostavljenih podataka i mogućnosti postupanja nadležnih organa Republike Srbije“.

– Posjedujem i drugu dokumentaciju za koju smatram da može biti od značaja za provjeru navoda i utvrđivanje eventualne odgovornosti konkretnih lica – dodao je on.

Jovanović je istakao da se osjeća životno ugroženo i da su se „zabrinutost i osjećaj nesigurnosti dodatno pojačali nakon nedavnih događaja u društvu i institucijama“.

– Zbog toga molim da se moj zahtjev razmotri hitno, uz procjenu potrebe za odgovarajućim mjerama zaštite, ukoliko nadležni organi utvrde da za to postoje uslovi – zahtijevao je on.

Portal ETV objavio je u junu informaciju da se Jovanović obratio tužiocu Filipu Boškoviću kojeg je obavijestio da je u Okružnom javnom tužilaštvu Istočno Sarajevo – Kancelarija Vlasenica, u Bosni i Hercegovini, dao izjavu o okolnostima sumnjive smrti bogoslova Milića Blažanovića u manastiru Crkve Srbije – Papraća kod Zvornika.

Saopštio mu je, pored ostalog, da postoje indicije koje ukazuju na moguće učešće visokih državnih institucija u prikrivanju pojedinih slučajeva, kao i na izbjegavanje utvrđivanja odgovornosti kako pojedinaca, tako i institucija.

– Takođe, postoje navodi da mreža povezana sa ovim slučajevima prevazilazi granice jedne države i obuhvata područje Balkana, uključujući Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, kao i pojedine zemlje Evropska unije i Sjedinjene Američke Države. Postoje i indicije da prikrivanje slučajeva pedofilije u okviru SPC može dosezati do najviših nivoa državne vlasti u Srbiji, uključujući i aktuelnog predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića. Mislim da sam zato bio na udaru prijetnji. Stojim Vam na raspolaganju za sve dodatne informacije i pojašnjenja – napisao je u junu Jovanović tužiocu Boškoviću.

OZBILJNE OPTUŽBE NA RAČUN KAČAVENDE

Bogoslov Milić Blažanović stradao je pod sumnjivim okolnostima u maju 1999. godine, a Jovanović godinama tvrdi da je mladi bogoslov ubijen i da je od 1997. godine bio žrtva silovanja vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende.

Zvanična verzija, međutim, je da se 19-ogodišnji Blažanović ubio u svojoj sobi u Manastiru Papraća improvizovanom bombom.

Jovanović je, prema sosptvenom svjedočenju, tada služio kod Kačavende i ubrzo poslije zločina, sa još jednim svještenikom, napuštio je Manastir Papraća.

Crkva Srbije penzionisala je Kačavendu 2013, godinu pošto je istražiteljima dostavljen video snimak na kojem se vidi kako on seksualno opšti sa jednim dječakom.

Jovanović se godinama bori da istina o zločinima u Crkvi Srbije, koji se primarno odnose na seksulano zlostavljanje đece, bude objelodanjena i dobije sudski epilog.

Tvrdi da su Kačavendine seksualne zločine prikrivali i velikodostojnici Crkve Srbije u Crnoj Gori – pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović i aktuelni Joanikije Mićović. Jovanović kaže da je Mićović bio u komisiji koja je vodila istrage o prijavama pedofilije i da je svaka okončana uz obrazloženje da nema dokaza.

Crnogorskom tužilaštvu, kako smo pisali, dostavio je dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije – u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.

U Crnoj Gori je, u maju 2021, štampano knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o zločinima episkopa.