Jednostavno riješimo zlonamjerno nametnute neistine o crnogorskom identitetu

Identitet se može zaštititi metodom jednostavne javne prezentacije/provjere/potvrđivanja dokaza o: državi, jeziku, zastavi, naciji i crkvi. Tako će biti onemogućeno uzaludno „osvajanje crnogorskog identiteta srpskim identitetom“ (pritom bratski odnos dvije države i dva naroda treba obavezno sačuvati od poznatih „piromana“)

Autor: Prof. dr Mihailo Burić

Živimo neko vrijeme u kojem se od identitetskih pitanja „ne može živjet“. Izmišljeni problem identiteta Crne Gore je zlonamjeran i nametnut. Istorija, pravo, politika, nauka i mediji dužni su da narod informišu o činjenicama i istini. Prezentiranje/poznavanje istorijskih dokaza, istine i relevantnih pravnih činjenica ne daje prostor za aktuelne manipulacije oko identiteta Crne Gore. Zato predlažem da jednostavno riješimo zlonamjerno nam nametnute neistine o crnogorskom identitetu. Identitet se može zaštititi metodom jednostavne javne prezentacije/provjere/potvrđivanja dokaza o: državi, jeziku, zastavi, naciji i crkvi. Tako će biti onemogućeno uzaludno „osvajanje crnogorskog identiteta srpskim identitetom“ (pritom bratski odnos dvije države i dva naroda treba obavezno sačuvati od poznatih „piromana“).

Država

Država je temelj identiteta. Zato građani moraju znati kako je nastala, od najstarijih vremena do danas. Jedna velika podvala nalazi se čak i na Vikipediji. Tamo stoji da je prva crnogorska država Duklja – prva srpska država. Takvo podlo izmišljanje i podmetanje zalazi duboko u moral i etiku, što nije predmet ovog teksta. Predmet ovog teksta su dokazi o državi, od prvih doseljavanja naroda na Balkan do danas, kako bi građani, posebno mlađe generacije, bili zaštićeni od lažne propagande. Duklja je prva crnogorska država (prema jasnim istorijskim dokazima).

Dukljanski Sloveni-Crnogorci postoje još od knjaževine Duklje, prvog oblika crnogorske državnosti. Prvi vladar knjaževine Duklje bio je arhont Petar (o čemu svjedoči pečat dukljanskog arhonta iz IX vijeka).

Duklja je prva crnogorska kraljevina, prepoznata od relevantnih međunarodnih institucija (Đurović M., i dr.). Kraljevina Duklja prvi put nestaje pod okupacijom Srba 1183–1186. godine. U Žitiju Svetog Simeona Stefana Prvovjenčanog opisano je da je Stefan Nemanja (veliki župan Raške, rodonačelnik srpske dinastije Nemanjića) „iskorijenio i razorio više gradova Duklje, te da ne osta kamen na kamenu, a samo je Kotor bio pošteđen“. Eto kako je Duklja bila srpska država.

Nakon raspada srpskog carstva Crna Gora se oporavlja. Crna Gora biva međunarodno prepoznata kao zasebna država u XV vijeku. To dokazuje prikaz crnogorske države na karti Evrope 1500. godine. U to doba na ogromnom prostoru Balkanskog poluostrva Otomanskog carstva, postojala je jedino država Crna Gora (prema karti Evrope).

Crna Gora i Srbija su priznate kao nezavisne države 1878. godine na Berlinskom kongresu (kao dvije potpuno samosvojne države, bez ikakve međusobne povezanosti).

Crna Gora 1918. godine ponovo nestaje aneksijom od strane Srbije, preko poznate nelegalne Skupštine („Organizovani i isplaćeni od okupacionih trupa Kraljevine Srbije, oko 160 domaćih izdajnika, posrbica, učestvovalo je 11/24–16/29. novembra 1918. u divljoj, po Ustavu Kraljevine Crne Gore nepostojećoj ’velikoj narodnoj skupštini srpskoga naroda’“). Tako Crna Gora nestaje 1918. godine, sve do 1941. godine (u periodu od 23 godine).

Danas su granice i teritorija države Crne Gore nesporne i riješene za vazda, pošto je Crna Gora stalna ravnopravna članica Ujedinjenih nacija, poslije 2006. godine. Time je konačno ograničena mogućnost fizičkog osvajanja Crne Gore po treći put.

Ovaj tekst je prezentirao dokaze na osnovu kojih se može apsolvirati i/ili provjeriti lažna priča o nekakvoj Crnoj Gori kao srpskoj državi, koja to nikada nije bila, osim u vrijeme okupacija 1183. i 1918. godine.

Jezik

Crnogorski jezik ima svoj međunarodni kod: CNR. To je zvanična međunarodna registracija jezičkog koda (koju vodi Library of Congress SAD – Kongresna biblioteka SAD). ISO registracija potvrđuje da je „Montenegrin“ priznat kao posebno kodirana jezička oznaka prema direktnom zvaničnom zapisu ISO 639-2: Jezik: Montenegrin, Kod: cnr, Datum uvođenja: 21. decembar 2017.

I time bi trebala biti završena svaka priča o zvaničnom državnom jeziku Crne Gore. Postoje naravno različite lingvističke analize. Ali je pravno i državno ovo pitanje apsolvirano. Neki procesi o sličnosti crnogorskog i srpskog jezika ne mogu imati uticaja na njegov pravni status. „Ujdurme“ počinju još od prevoda Njegoševog „Gorskog vijenca“ sa crnogorskog na srpski jezik. Taj prevod se kamuflirano prikazivao kao „prerada“ Dušana Bogosavljevića u Beogradu 1927. godine. Tada Crna Gora nije postojala, jer je bila tokom 23 godine anektirana Srbiji. To je svakako bio „zgodan trenutak“ da se prevod nazove preradom/prepričavanjem, a ne prevodom. „Gorski vijenac“ međutim sadrži originalne crnogorske riječi: vijek, svijema, ljudskijem, viđe itd. „Ako je nešto slično, to nije i isto.“ Srpski i crnogorski jezik jesu slični, ali nijesu i isti. Za zaključiti je da ako poštujemo civilizacijske, pravne i međunarodne norme, više pitanje jezika ne može biti alat za narušavanje crnogorskog identiteta. Toliko o tome da Crnogorci nemaju svoj jezik.

Zastava

Ne postoji poznati primjer suverenih država koje imaju istovremeno ravnopravne i zakonom utvrđene dvije državne zastave. Država po pravilu ima jednu državnu zastavu. Druge zastave, ako postoje, imaju drugi državno-pravni značaj/status i značenje. Kraljevina Crna Gora je u periodu 1910–1918. godine imala samo jednu državnu zastavu. Ustavom iz 1905. godine, u članu 39, propisuje se da su „Narodne boje crvena, plavetna i bijela“, što nema veze sa državnom zastavom. Te boje samo asociraju na narodnu nošnju (crvena gornji dio odijela, plavetna pantalone – dimije, a bijela gete – čarape).

Državna zastava u Kraljevini Crnoj Gori je isticana i nošena u svim prilikama (državnim zgradama, vojnim objektima, paradama, ratovima). To je bila crvena zastava sa bijelim/srebrnim dvoglavim orlom, uz državna i dinastička obilježja (alaj-barjak). Krstaš-barjak sa bijelim krstom na crvenoj podlozi je tradicionalni vojni barjak (četna/komandna zastava).

Državna zastava današnje Crne Gore je kao i zastava Kraljevine Crne Gore, samo što je lav ispod orla premješten na mjesto oznake N. I. na orlu. Zastava današnje Crne Gore, članice UN, u kontinuitetu je sa zastavom Kraljevine Crne Gore. Današnja državna zastava se ne može ni mijenjati ni zamjenjivati na neutemeljenim zahtjevima. Toliko i konačno o državnoj zastavi.

Nacija

Aktuelno potiranje crnogorske nacije najlakše se može razjasniti preko vladara Petrovića, koje „prekrstitelji“ najviše forsiraju (da su Srbi, a ne Crnogorci). Pa da vidimo.

Petar I Petrović kaže: „Crnogorci, o Crnogorci! Tako vi svega što vam je najmilije, tako vi ovog i onoga svijeta, tako vi duše i obraza, tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice, tako vi dana današnjega, tako vi vaše đece, tako vi neba i mora na njinim rukama, tako vi dana na njinom licu, tako vi sunca u njinom glasu, ne budite tuđa metla i lopata, ne ližite od tuđe šake, ne obijajte tuđe pragove, ne dajte se varati, ne dajte se kupovati, ne budite tuđa sreća, vrćite se sebi i svome. Pod svoje nebo, na okup! Oko svoga sunca, Crnogorci.“ Petar I poziva Crnogorce (a ne Srbe) da ne budu izdajnici, što definiše njegov odnos prema svojoj naciji.

Petar II Petrović Njegoš kaže: „Ada čoče, Božija ti vjera, znam ja tu veselu Srbadiju, no kuđ su joj ti sinovi junaci bili, dok joj nije Bog dao Karađorđa. Ta vi svi fastaste jednoga njega junaštvom, a kad vi Bog njega uze između vas, a vi sve sunovrat u turski jaram opet! No kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje (srpske vladare, ako neko to ne zna), ni za Murate (Turke), ni za Bonaparte (Francuze); oni svi biše i preminuše, a Crna Gora ostade dovijek i strašnog suda, u svojoj volji i slobodi, a to ti je slavi“ („Golubica” 1843/44, knj. V, str. 18–22). Petar II jasno svrstava Nemanjiće sa Turcima i Francuzima, tako da je potpuno jasno da Crnogorci ne pripadaju nijednoj od ove tri nacije.

Kralj Nikola Petrović kaže: „Ko crnogorstvu ne bio vjeran, bogom i ljudima svuđ bio ćeran.“ Valjda je na osnovu ovoga jasno da kralj Nikola pripada „Crnogorstvu“, i da se time distancira od drugih nacija.

I narodna nošnja, posebno i precizno, označava dva posebna naroda. „Crnogorci sačinjavaju osobit i od svih drugih naroda u Evropi sasvim različit narod“ (Matica srpska, 1826. godine). Treba posebno zahvaliti Matici srpskoj što je još prije tačno 200 godina definisala Crnogorce kao poseban narod.

Današnje stanje odnosa Srba i Crnogoraca najbolje objašnjava statistika. To je odnos dvije veoma različite države (Crna Gora sa 623.633 stanovnika iz 2023. godine, 10,5 puta je manja od Srbije, sa procjenom od 6.594.901 stanovnika iz 2025. godine). Od 1981. godine do danas broj Crnogoraca u Srbiji se smanjio za 86,3%. Od 1948. godine broj Srba u Crnoj Gori se povećao za oko 27 puta. I pored svih „poduhvata“, broj Crnogoraca, kao vodeće nacije u Crnoj Gori, održao se sve do danas.

Crkva

Ivan Crnojević je osnivač države Crne Gore (nastavak Duklje), grada Cetinja, Cetinjskog manastira i Crnogorske pravoslavne crkve (sve je dokumentovano). U Atinskoj Sintagmi (odobrenoj od Carigradske patrijaršije) iz 1855. godine crkveni pravnici Georgije Ralis i Mihailo Potlis navode da je Crnogorska mitropolija autokefalna. U Odluci Svetog sinoda Crne Gore od 16. decembra 1918. godine, prije aneksije u Kraljevinu Srbiju/Jugoslaviju, stoji izričito da je: „Sv. autokefalna Crkva u Crnoj Gori“. Srpski autor Nikodin Milaš u Crkvenom pravu iz 1902. godine, koristeći Sintagmu, naveo je Crnogorsku mitropoliju kao autokefalnu („Zadar 1890. godine. Pravoslavno crkveno pravo“). Crnogorska mitropolija je postala samostalna poslije ukidanja Pećke patrijaršije. To je kasnije priznala Carigradska patrijaršija. U Zakonu Srbije o vjerskim zajednicama iz 2006. godine jasno piše, u članu 11, da se SPC priznaje kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu „Načertanija o duhovnoj vlasti“, odluke Narodne skupštine Knjaževstva Srpskog od 21. maja 1836. godine, kao i Zakona o SPC iz 1929. godine. Prema ovim podacima apsurdne su tvrdnje o kontinuitetu SPC, na osnovu kojeg neopravdano „svojata“ CPC. Logično je i jasno da SPC i CPC nijesu imale nikakve veze sve do aneksije 1918. godine. Autokefalna pravoslavna Mitropolija je definicija i u Ustavu Svetog sinoda u Knjaževini Crnoj Gori, sa grbom Knjaževine Crne Gore, Cetinje, K. C. Državna štamparija 1904. godine.

U Ustavu Knjaževine Crne Gore 1905. godine, u članu 40, jasno piše: „Crnogorska je Crkva autokefalna“. I pored potpuno jasnih dokaza o državnoj CPC, SPC je uspjela da otme crnogorska groblja, manastire, crkve i dio teritorije. Narod veli da to ne može biti srećno, jer je oteto prokleto. „Temeljni ugovor je toliko transparentno nezakonit i neustavan, da je politizovani Ustavni sud pobjegao od njegovog rješavanja.“Ali što je najvažnije, Crna Gora neće nikada prihvatiti da stvarnost prilagodi lažima. Imaće, kao i uvijek, svoju CPC koju je neovlašćeno/nasilno otuđio jedan predsjednik vlade Crne Gore. Pogotovo što je crkveno-pravno nesporno da je CPC bila autokefalna.

„Osvajači/oslobodioci“ treba da znaju da je Crna Gora oduvijek bila država (nije se otcijepila), da su Crnogorci osobit narod u Evropi, da je crnogorski jezik kodifikovan i međunarodno verifikovan, da je državna zastava zastava kontinuiteta Kraljevine Crne Gore, te da je CPC autokefalna (što joj je nasilno oteto, i biće vraćeno ako ima Boga i pravde). Ovih pet elemenata identiteta trebaju biti anticipirani od našeg naroda, kako bi se spriječio dalji uticaj neistina i zbunjivanje naroda. Poseban doprinos razjašnjenju našeg identiteta dala su naša braća Srbi (Matica srpska): „Crnogorci sačinjavaju osobit i od svih drugih naroda u Evropi sasvim različit narod“, i poznati srpski političar: „Svi su bili Crnogorci, i nije im se država zvala Srbija nego Crna Gora, i nije im se vojska zvala srpska vojska nego se zvala crnogorska vojska, i nije im se crkva zvala srpska crkva nego se zvala Crnogorska pravoslavna crkva. Ovo ne smije niko da razvaljuje.“

Crna Gora nema potrebe da se, pored jasnih dokaza i dokumenata o pet identitetskih pitanja, dalje „prepire“ sa bilo kim. Crna Gora neće nikada prihvatiti da stvarnost prilagodi lažima.

Pobjeda

Šljunak i penzioneri

Ali, Milojko vodi računa o dignitetu Vlade. U kojoj niko nikoga očima vidjet ne može. Zato su uveli telefonske sjednice. Da se čuju mogu. Da se gledaju – jok.

Autor: Zoran Piperović

M portal

27.08.

11:33h

Bilo je ovako.

Satler se pobunio zbog eliminisanja beogradskog glumca da ne otvori Filmski festival u Herceg Novom. Bio je ljut tom prigodom.

Kako ćete u EU narativom kojeg Markez opisuje u svojoj knjizi “Putovanje po Istočnoj Evropi”, uzviknuo je.

Režao je kao tigar. Ne Ranko – Tigar. Nego kao evropski i podgorički.

Baca mu se trud uložen u vlast, kojim gura njen ulazak u civilizovani svijet.

I DPS se pobunio.

Kada je glasao izmjene Ustava. A onda se udarao šakama u glavu što to može da proizvede po Crnogorce. Ali kao vaspitani, glasali su da se Evropljani ne ljute. Malo li je.

Čudo je DPS.

Onda se javio kao pravi Singapurac i Japanac i Milojko. Nos mu se okide. Cenzura ulaska u EU. Izribao je B.B. jer je znao da takvu komandu Katiću samo Ježov iz našeg sokaka može da izda.

Bilo je burno.

Ruše mu rejting i prestiže ih Milan Knežević. Demokrate za duplo.

Ali, Milojko vodi računa o dignitetu Vlade. U kojoj niko nikoga očima vidjet ne može. Zato su uveli telefonske sjednice. Da se čuju mogu. Da se gledaju – jok.

Da bi umirio Satlera i Spajketa, da bi zaboravio Herceg Novi i Miloša Medenicu, B.B. je juče kazao na Skupštini da je Bemax po urednoj koncesiji, koja je bila jeftina, od 2015. do 2019. godine vadio šljunak iz Morače. Što se danas direktno odražava na visinu penzija u Crnoj Gori. I to sedam godina poslije. Što je posve tačno. To bi potvrdili i najbolji japanski ekonomisti. Je li tako Milojko?

Kada bih vam analizirao što je sve izgovorio tim povodom, morao bih nakon toga sam sebi da napišem uput kojim sebe upućujem u Dobrotu.

Nijesam po prvi put ljut na Bokija. Priznao je da Bemax nije nezakonito eksploatisao šljunak, već je to radio ugovorom o koncesiji.

Što će Dritana baciti u očaj. Koji je tvrdio da Bemax besomučno krade iz Morače. Iz toga će se problema izvaditi tako što će kao za Krstoviće kazati – da nikada nije pomenuo da ta firma otima nešto iz te rijeke. Dobar je Boki. I DPS je dobar. Miki i Satler su najbolji kada su u vezi sa sobom.

PS: Izem ti državu u kojoj je ćutanje najrašireniji oblik javnog mišljenja, a partijsko puvanje – zna se đe, najrašireniji vid javnog ponašanja.

PS. 1: Sve tragedije osim “Kralja Lira” i “Čekajući Godoa” su grčke.

Čija je ova naša, znaćemo uskoro – a kada će to biti, kome je to bitno.

U tome je naša tragedija.

Amina Murić, nekadašnja članica Savjeta Radio-televizije Crne Gore, pravosnažno osuđena za zloupotrebu položaja u postupku nezakonitog reizbora Borisa Raonića za generalnog direktora, sada radi u Javnom servisu, pokazuje prilog emitovan u Dnevniku Televizije Crne Gore.

Murić je u dnevniku predstavljena kao predstavnica RTCG-a koja je prisustvovala Internacionalnom medijskom forumu: Islamska civilizacija, nova perspektiva, nova otkrića u Uzbekistanu.

Murić, tadašnji predsjednik Savjeta Veselin Drljević i članovi Filip Lazović i Naod Zorić osuđeni su na uslovne kazne zatvora od po sedam mjeseci zbog zloupotrebe položaja prilikom reizbora Raonića 2023. godine.

TV Vijesti pitala je ranije menadžment RTCG-a kad je Murić zaposlena i šta ce biti njena zaduženja, te da li je u redu zapošljavanje pavosnažno osuđene osobe za djelo koje je proisteklo iz članstva u najvišem tijelu tog istog Javnog servisa, ali odgovor nijesu dobili.

cdm

ANALIZA: BROJNI DOKAZI PREDSTAVLJENI TOKOM SUDSKOG PROCESA UKAZUJU DA PROGON BIVŠIH ČELNIKA SPECIJALNOG TUŽILAŠTVA I POLICIJSKOG FUNKCIONERA NEMA UPORIŠTE U PRAVU

KAZNA PRIJE PRESUDE: Katnić i Lazović zatočenici političke odmazde

Milivoje Katnić i Zoran Lazović koji su bili ključne figure u borbi protiv organizovanih kriminalnih grupa u periodu prije dolaska na vlast proruskih i prosrpskih društveno-političkih elita već treću godinu su u Istražnom zatvoru u Spužu, zajedno sa kriminalcima koje su procesuirali

JAČI GLAVNI SPECIJALNI TUŽILAC, SLABIJA KONTROLA: Do SDT-a i bez tužilačkog iskustva

Rasprava o izmjenama zakona kojima se uređuje rad državnog i Specijalnog državnog tužilaštva u Skupštini Crne Gore otvorila je mnogo šire pitanje od samog usklađivanja propisa sa evropskim standardima. Dok vlast predložena rješenja predstavlja kao dio reforme pravosuđa i ispunjavanja obaveza iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24, opozicija upozorava na moguće narušavanje ustavne podjele vlasti i slabljenje kontrole nad tužilaštvom.

U CGO-u, međutim, smatraju da se problem ne završava na pitanju ustavne podjele vlasti, već da predložena rješenja mijenjaju odnos između nezavisnosti i odgovornosti unutar samog tužilačkog sistema.

GST MOŽE PROTIV ODLUKE VDT-A

Predložene izmjene, kaže Vukčević, ugrožavaju adekvatnu kontrolu tužilaštva i doprinose prevelikoj koncentraciji moći, posebno kada je riječ o Glavnom specijalnom tužiocu. Objašnjava da je nesporno da je posao GST-a zahtjevniji od drugih tužilačkih poslova, zbog prirode kriminaliteta kojim se bavi, složenosti krivičnih predmeta, velikog broja optuženih, ali i rada izvan propisanog radnog vremena, što utiče i na njegov lični život.

“Stoga je ispravno i neophodno obezbijediti uslove za rad Specijalnog državnog tužilaštva koji će omogućiti nezavisnost u radu. Međutim, pogrešno je davati neprimjereno veliki obim ovlašćenja GST-u jer to nijesu zahtjevi Evropske unije, niti međunarodni standardi u uspostavljanju nezavisnog pravosudnog sistema”, kaže Vukčević.

Kao primjer navodi odredbu prema kojoj GST može podnijeti prigovor Tužilačkom savjetu kada VDT pojedine predmete ili radnje iz nadležnosti SDT-a povjeri Vrhovnom državnom tužilaštvu.

“Ukoliko se usvoji ova izmjena, biće narušeni hijerarhijska struktura tužilačke organizacije, jedinstvo državnog tužilaštva, kao i jasna linija odgovornosti“, kaže on.

Osim toga, dodaje, nije se pristupilo izmjenama zakonskog okvira za upućivanje na rad tužilaca.

“CGO je ranije upozoravao da se ustalila praksa po kojoj tužioci sa minimalnim iskustvom, na osnovu upućivanja na rad, preuzimaju najosjetljivije predmete organizovanog kriminala i visoke korupcije. Ta praksa dugoročno nije dobra ni za kvalitet istraga, ni za kredibilitet SDT-a, ni za povjerenje javnosti u tužilački sistem, pa je izmjenama zakona bilo neophodno obezbijediti transparentnu proceduru sa jasnim uslovima za upućivanje na rad”, objasnio je.

SPECIJALNI TUŽILAC BEZ ISKUSTVA U TUŽILAŠTVU

Na pitanje o mogućnosti da specijalni tužilac bude izabran među pravnicima sa deset godina iskustva, bez prethodnog rada u tužilaštvu ili sudstvu, Vukčević upozorava da je posebno problematično to što predlog ne ograničava broj takvih, nekarijernih tužilaca u SDT-u.

“Ovakva norma bi omogućila da neko ko je, recimo, 10 godina radio u državnoj ili privatnoj firmi, može da bude izabran za specijalnog tužioca. Uzimajući u obzir složenost posla koji obavlja specijalni tužilac, nije dobro ostavljati isuviše veliki prostor da ovaj posao obavlja neko ko nema iskustvo u državnom tužilaštvu ili sudstvu.

Ovakva norma ne bi bila sporna ako bi bilo predviđeno da se jedan tužilac u SDT-u bira na ovaj način, ali postojeći predlog izmjene ne pravi ograničenja u broju nekarijernih tužioca, pa bi bilo moguće  da oni u određenom trenutku predstavljaju većinu u SDT-u”, ističe Vukčević.

Osim toga, dodao je, predviđeno je i da GST može biti neko ko ima najmanje 15 godina iskustva na drugima poslovima, što povećava rizik da na čelu ove važne institucije bude lice koje nikad nije potpisalo optužnicu ili presudu.  

BEZ PROVJERE RADA, SA MJESTOM U VDT-U

Vukčević smatra da bi izuzimanje glavnog specijalnog tužioca iz sistema ocjenjivanja oslabilo njegovu odgovornost za rezultate rada i stavilo ga u povlašćen položaj u odnosu na druge tužioce i rukovodioce državnih tužilaštava, koji bi i dalje bili podvrgnuti ocjenjivanju i mogućim disciplinskim posljedicama.

“Odgovornost svih tužilaca, pa i GST-a, mora biti regulisana sa posebnom pažnjom jer ona omogućava profesionalno i časno vršenje tužilačke funkcije koje će doprinijeti većem stepenu povjerenja javnosti u tužilaštvo. Osim toga, ocjene iz izvještaja Evropske komisije pokazuju da su naši rezultati u oblasti disciplinske i etičke odgovornosti tužilaca i sudija nezadovoljavajući, pa bi usvajanje ovakve izmjene bilo u suprotnosti sa nalazima i preporukama koje smo dobijali od Evropske unije”, kazao je.

Dodatno, zabrinutost budi i predložena izmjena po kojoj će GST, po isteku mandata, obavljati funkciju državnog tužioca u Vrhovnom državnom tužilaštvu.

“Ako se usvoji ova izmjena, to će dovesti do nejednakog položaja ostalih rukovodioca državnih tužilaštava koji nemaju isto pravo. Ukoliko sistematski tumačimo ovu i prethodno navedenu izmjenu, to bi značilo da GST kojeg niko ne ocjenjuje, ima pravo da nakon kraja mandata obavlja funkciju tužioca u Vrhovnom državnom tužilaštvu. S druge strane, rukovodilac nekog drugog tužilaštva koji npr. svake godine dobije ocjenu “zadovoljava” neće moći da ima isto pravo kao GST”, naveo je Vukčević u razgovoru za Standard.

KAD SE EU KORISTI KAO POKRIĆE

Vukčević upozorava da postoji rizik da se, pod obrazloženjem usklađivanja zakonodavstva sa standardima Evropske unije, usvoje rješenja koja nijesu nužno dobra za jačanje nezavisnosti i odgovornosti institucija. Kako navodi, politički akteri u Crnoj Gori nerijetko pogrešno ili zlonamjerno koriste argument usklađenosti sa standardima EU.

“Pogrešno kada ne razumiju da postoji određeni broj oblasti koje nijesu uređene na isti način u većini država EU, što znači da nema ustanovljenih standarda. U takvim situacijama nije dovoljno pozivati se na zakonska rješenja koja su se pokazala kao dobra za jednu ili nekoliko država Evropske unije, jer takva rješenja ne moraju biti prilagođena kontekstu i demokratskoj tradiciji u Crnoj Gori”, navodi on.

Zlonamjerno, dodaje, kada neki politički akteri svjesno kreiraju pogrešnu sliku da su određene zakonske izmjene neophodne zbog preporuka Evropske unije, a suštinski je cilj usvajanja tih izmjena bio da se zaštite interesi njihovih političkih partija.

“Najbolji primjer za ovakvo zlonamjerno tumačenje bilo je opravdavanje usvajanja spornih izmjena Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) i Zakona o unutrašnjim poslovima”, kaže Vukčević.

Neophodno je, ističe Vukčević, da sve političke partije (a posebno vladajuće koje imaju veću odgovornost) shvate da dogovor oko najvažnijih pitanja u državi treba da postignemo otvorenim dijalogom između donosilaca odluka i stručne javnosti kroz djelotvornu javnu raspravu.

“Samo na ovaj način možemo postati zrelo demokratsko društvo koje je spremno da garantuje nezavisnost pravosudnog sistema”, zaključio je Vukčević u razgovoru za Standard.

LIDER DNP-A ČESTITAO MINISTARKI KULTURE I PREDSJEDNIKU OPŠTINE HERCEG NOVI AKO JE, KAKO KAŽE, NJIHOVA ODLUKE DA SE NE DOZVOLI BEOGRADSKOM GLUMCU DA OTVORI FILMSKI FESTIVAL U HERCEG NOVOM

Knežević podržava cenzurisanje Mićanovića: To je politički govor; Mugoša: Ne razumijete što je umjetnost u esenciji

Javni oglas za izbor direktora Nacionalnog parka Prokletije otvorio je novo kadrovsko pitanje u Javnom preduzeću za nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG). Dok se formalno traži kandidat koji ispunjava propisane uslove i kriterijume, prema informacijama iz više nezvaničnih izvora bliskih političkim strukturama u Plavu i Gusinju, u vrhu Bošnjačke stranke za tu poziciju favorizuje se Edin Garo Mulić, dok se istovremeno tvrdi da bi ishod postupka mogao biti poznat i prije njegovog okončanja.

Mulić je javnosti u Gusinju poznat po ranijem angažmanu u lokalnom javnom sektoru, gdje je bio predsjednik Upravnog odbora preduzeća Komunalne djelatnosti. Njegova politička povezanost sa Bošnjačkom strankom datira od 2020. godine, kada je, zajedno sa dijelom članstva Partije za Gusinje, među kojima je bio i odbornik Mesud Meče Čekić, pristupio BS-u.

Prema izvoru Standarda, upravo Mulić se trenutno pominje kao kandidat koji bi trebalo da preuzme rukovođenje NP Prokletije. Isti izvor tvrdi da se na direktoricu JPNPCG Marinelu Đuretić vrši pritisak da prihvati takvo kadrovsko rješenje, a da iza toga stoje strukture povezane sa Bošnjačkom strankom i ministar ekologije Damjan Ćulafić (Demokrate).

Zahtjev za komentar i pojašnjenje upućen je Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera i JPNPCG.

Sama procedura izbora direktora odvija se unutar JPNPCG. Riječ je o radnom mjestu u sistematizaciji preduzeća, a ne o javnoj funkciji koja se popunjava imenovanjem na mandat. Zato će, osim formalnih uslova konkursa, od značaja biti i način na koji će uprava preduzeća sprovesti izbor i obrazložiti odluku.

Javni oglas za direktora NP Prokletije objavljen je preko Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, a upravo bi dokumentacija kandidata i obrazloženje konačnog izbora trebalo da pokažu na osnovu kojih kriterijuma je odluka donesena.

Ukoliko Mulić bude izabran, takav potez dodatno bi dobio političku dimenziju, posebno imajući u vidu značaj koji NP Prokletije ima za opštine Plav i Gusinje.

Direktorica JPNPCG je u prethodnom periodu javno govorila o potrebi reorganizacije preduzeća, jačanja kontrole i unapređenja zaštite prirode. Đuretić je u novembru 2025. saopštila i da je NP Prokletije u prvih šest mjeseci godine ostvario rast prihoda od 55 odsto u odnosu na isti period prethodne godine.

Nacionalni park je zaštićeno područje od posebnog prirodnog značaja, a upravljanje njime podrazumijeva odgovornost za zaštitu prostora, kontrolu aktivnosti na terenu i sprovođenje planova upravljanja.

LOV KAO DIO JAVNOG PROFILA

Pažnju u slučaju Mulića privlače i njegove fotografije objavljene na javno dostupnoj Facebook stranici „Gusinski Lovci“, na kojima je prikazan sa odstrijeljenim divljim životinjama.

Same fotografije nisu dokaz da je bilo koja od aktivnosti bila nezakonita. Ipak, njegov odnos prema lovu relevantan je za javnu raspravu o izboru rukovodioca zaštićenog područja. Lov i upravljanje nacionalnim parkom nijesu sami po sebi nespojive oblasti, posebno imajući u vidu da JPNPCG u okviru svojih djelatnosti ima i upravljanje određenim aspektima lova i ribolova.

Međutim, od budućeg rukovodioca NP Prokletije očekuje se da zaštitu prirode i biodiverziteta postavi u središte upravljanja parkom. Zbog toga bi odnos prema lovu, zaštiti divljači i kontroli nezakonitih aktivnosti na području parka trebalo da bude poznat i transparentan dio profesionalnog profila svakog kandidata.

To je posebno važno u trenutku kada se Prokletije suočavaju sa ozbiljnim izazovima u zaštiti šumskog fonda, kontroli prostora i očuvanju biodiverziteta. Ministarstvo ekologije i JPNPCG su tokom prethodnog perioda više puta isticali potrebu za jačanjem nadzora i zaštite ovog područja. U aprilu ove godine, na sastanku sa direktorima nacionalnih parkova, među prioritetima su navedeni jačanje saradnje inspekcija i službi zaštite i efikasnije suzbijanje nelegalnih aktivnosti, uključujući krivolov.

Konačna odluka trebalo bi da pokaže da li će presudni biti stručnost, iskustvo i rezultati kandidata ili politička podrška koja mu se, prema informacijama naših izvora, pripisuje.

Mulić, ukoliko bude izabran, preuzeo bi odgovornost za upravljanje jednim od najznačajnijih zaštićenih područja u Crnoj Gori. Zbog toga bi javnost trebalo da ima uvid u kriterijume po kojima je izabran, njegovu biografiju, prethodno iskustvo i plan rada.

U međuvremenu, ostaje da nadležni odgovore na navode o političkom pritisku na rukovodstvo JPNPCG.