Različiti stavovi dvije strane o vlasništvu nad jedrenjakom „Jadran“ ostali nepromijenjeni

10/10/2026

U Zagrebu održan prvi sastanak crnogorske Komisije za uređenje odnosa sa Hrvatskom i hrvatskog Povjereništva za rješavanje pitanja povrata vojne imovine bivše SFRJ

Različiti stavovi dvije strane o vlasništvu nad jedrenjakom „Jadran“ ostali nepromijenjeni

I crnogorska i hrvatska strana su nakon sastanka saopštile da ostaju pri svojim stavovima o vlasništvu nad školskim brodom „Jadran“ i očekuje da se ovom, kao i o pitanju sukcesije vojne imovine, pristupi odgovorno, strpljivo i uz uvažavanje argumenata obje strane

Autorka:Đurđica Ćorić

Crna Gora i Hrvatska ostaju pri svojim stavovima o vlasništvu nad školskim brodom „Jadran“.

To je epilog prvog u nizu predviđenih sastanaka crnogorske Komisije za uređenje odnosa sa Hrvatskom i hrvatskog Povjereništva za rješavanje pitanja povrata broda „Jadran“ i druge vojne imovine bivše SFRJ, koji je juče održan u Zagrebu.

Crnogorsku delegaciju u Zagrebu predvodio je ministar odbrane Dragan Krapović, dok je na čelu hrvatskog Povjereništva bio tamošnji ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman.

I jedni i drugi ostaju pri svome

– Crna Gora ostaje pri svom stavu o vlasništvu nad školskim brodom „Jadran“ i očekuje da se ovom, kao i o pitanju sukcesije vojne imovine, pristupi odgovorno, strpljivo i uz uvažavanje argumenata obje strane – saopštili su iz crnogorskog resora odbrane nakon završenog sastanka.

Gotovo identičnu poruku su, nakon sastanka, uputili i iz hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova iz koga, takođe, navode da Zagreb ostaje pri svom stavu o vlasništvu nad školskim brodom „Jadran“ i da očekuje rješavanje ovog dugogodišnjeg otvorenog pitanja, kao i ostalih pitanja sukcesije vojne imovine.

Dvije strane, takođe, dijele stav da dalje konsultacije i razmatranje predstavljene dokumentacije treba da doprinesu pronalaženju održivog rješenja, u duhu dobrosusjedskih odnosa i konstruktivnog dijaloga.

– Crna Gora ostaje posvećena njegovanju dobrosusjedskih odnosa sa Republikom Hrvatskom i zahvalna je na dosadašnjoj podršci Hrvatske evropskom putu Crne Gore. Crna Gora odlučno nastavlja evropski put, ostajući posvećena otvorenom i konstruktivnom dijalogu, uz zaštitu svojih državnih interesa – zaključuje se u saopštenju Ministarstva odbrane Crne Gore.

Iz hrvatskog resora vanjskih i evropskih poslova, sa druge strane, ponavljaju da Hrvatska nastavlja da snažno podržava evropski put Crne Gore, uz očekivanje da se otvorena pitanja rješavaju „konstruktivnim dijalogom, u skladu sa preuzetim obavezama i evropskim vrijednostima“.

Prvi sastanak crnogorske Komisije i hrvatskog Povjereništva bio je posvećenim rješavanju pitanja školskog broda „Jadran“ koji je sagrađen 30-ih godina prošlog vijeka za potrebe Jugoslovenske kraljevske ratne mornarice, a koji je do raspada Savezne Federativne Republike

Jugoslavije bio usidren u luci „Lora“ u Splitu, odakle je 1990. godine prebačen na remont u Tivat i tu je ostao do danas.

Različita tumačenja

Republika Hrvatska brod „Jadran“, kao dio vojne imovine bivše SFRJ, smatra svojim vlasništvom i zahtijeva njegov povrat, ističući da je matična luka tog jedrenjaka bila u toj zemlji.

Crna Gora, sa druge strane, smatra da brod legalno i legitimno pripada njoj i poziva na istorijske okolnosti, odnosno na mišljenje Badinterove komisije iz 1991. godine, prema kome vojna imovina koja se u trenutku raspada SFRJ našla na tlu određene republike nekadašnje zajedničke države treba i da ostane u vlasništvu te republike.

Crna Gora upravo to koristi kao argument budući da se brod u trenutku raspada SFRJ nalazio u Tivtu. Crna Gora, takođe, osporava argument hrvatske strane o matičnoj luci broda „Jadran“, tvrdeći da vojni brodovi nemaju civilnu matičnu luku i da se ne upisuju u civilne registre brodova.

Hrvatska strana, međutim, naglašava da to što vojni brod nema civilnu matičnu luku ne znači da nema pravno definisano sjedište. Oni se u tom smislu pozivaju na pojam „luka baziranja“ ili „stalnog veza“, koji je koristila Jugoslovenska ratna mornarica.

Školski brod „Jadran“ (Foto: Pobjeda)

Hrvatska, takođe, pobija i mišljenje Badinterove komisije ističući da se „Jadran“ u Tivtu 1991. godine nije našao zato što je tamo bio stacioniran, već zato što je bio na redovnom tehničkom remontu u brodogradilištu „Arsenal“.

Crna Gora i Hrvatska su 2001. godine u Beču sklopile i Sporazum o sukcesiji koji predstavlja krovni međunarodni ugovor za podjelu imovine bivše SFRJ, a čije odredbe dvije strane u slučaju broda „Jadran“ takođe različito tumače.

Član 3 Aneksa tog sporazuma Crna Gora tumači doslovno, odnosno na način da pokretna vojna imovina SFRJ pripada državi sukcesoru na čijoj se teritoriji našla u trenutku kada je ta država proglasila nezavisnost. Budući da se brod u jesen 1991. godine nalazio na remontu u Tivtu, a da je Crna Gora proglasila nezavisnost 2006. godine kao nasljednica državne zajednice u kojoj se brod nalazio, zvanična Podgorica smatra da je brod legalno i legitimno u njenom posjedu.

Hrvatska se, međutim, poziva na drugi dio iste pravne regulative koji predviđa da se, ako je pokretna imovina naknadno ili neovlašćeno iznesena ili izmještena sa teritorije jedne republike radi remonta ili održavanja, mora vratiti državi sa čije je teritorije odnijeta.

KNEŽEVIĆ dao rok tužilaštvu od sedam dana, najavio tužbu protiv MEDENICE i zatražio procjenu bezbjednosti

10/10/2026

KNEŽEVIĆ dao rok tužilaštvu od sedam dana, najavio tužbu protiv MEDENICE i zatražio procjenu bezbjednosti

Ja nikada nijesam izbjegao nijedan odgovor. Ipak, nisam smatrao da onakve optužbe koje je Milošu Medenici pisala informativna služba DPS-a, koja je političko krilo kavačkog klana, zaslužuju ozbiljniju i raspravu i obrazloženje, kazao je lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević u emisiji ,,Fakti” na televiziji Adria.

Foto: Skupština CG

,,Međutim, kada je sve to uzelo maha i kada je on uključio ne samo moga brata nego i pola rođaka, bratstvenika i ljudi koji su se podigli sa mnom, onda je neophodno da neke stvari razjasnimo ne zbog ljudi koji me znaju nego zbog ljudi koji me ne znaju”, rekao je Knežević.

Potvrdio je da poznaje Branislava Savića Gugija, prenosi Adria.

,,Upoznali smo se u zatvoru 2018-te godine, dijelili smo sobu. Nas dvojica sa još četvoro ljudi, dijeli smo i dobro i zlo, spremali doručak, ručak imali zajedničke priče i muke. Ja se ne odričem prijateljstva i drugarstva sa njima jer su to bili možda najteži dani u mom političkom životu. Nema razloga da bježim od toga i nema razloga da bježim od toga. Nedavno kada smo bili u Šavniku jedan broj ljudi koji je bio sa mnom u zatvoru jer došao da me pozdravi”, rekao je Knežević.

Kako ističe, ljudima sa kojima je dijelio ćeliju je kasnije i pomagao a ticalo se i nekih zdravstvenih razloga i ne odriče ih se.

,,Eto odatle datira moje prijateljstvo sa Branislavom Savićem Gugijem i sa njegovom porodicom. Ako je meni Gugi Savić dao bilo kakav automobil a ne blindirani audi 6 ili 8 dabogda ja i svaki član moje familije poginuo. A ovi koji su plasirali te laži kroz operativu DPS-a i servirali ih Milošu Medenici neka isto ovako prođu kao ja. Ponavljam još jednom, ne audi 6 nego bilo koji automobil koji sam navodno dobio od Gugija, dabogda ja poginuo u njemu”, izričit je Knežević

Radi se, kako naglašava, o jednom besprizornom i suludom lutanju jer je poslanik Dragović iz PES-a, čitajući njegov imovinski karton saopštio da posjeduje neki audi A8.

Sada, ističe, želi to da razjasni.

,,Mi smo se 2012. formirali kao grupa birača Milana Kneževića i nijesmo bili registrovani kao politička partija. Tada smo morali da kupimo auto i bilo je nemoguće da se registruje na grupu birača nego na mene kao njihovog osnivača. Kupili smo partijsko auto u salonu Kramar, marke audi A6, 2007. godište koje se vodilo na mene u imovinskom kartonu”, objasnio je Knežević.

Pojasnio je i da kada su formirali partiju DRI je saopštila da je nemoguće da se prevede sa nevladine grupe birača na partiju. Dakle, to se auto vodilo kao partijsko a on je bio dužan da ga prijavljuje u imovinskom kartonu iako ga, tvrdi, nikada nije vozio.

U međuvremenu, to auto je, dodaje, došlo u stanje rashoda i prodato je izvjesnoj Nenezić Milijani za 4.000 eura.

Kazao je da nema problem da prođe i kroz poligrafe i saslušanja kada je u pitanju ta priča oko automobila.

Dotakao se i priče oko navodnog sastanka sa Dritanom Abazovićem i Gugijem u Rafailovićima istakavši da se i tu radi o jednoj brutalnoj laži.

,,Ja u Rafailoviće sigurno nijesam bio nekih 4-5 godina i pozivam tužilaštvo da me sasluša tim povodom da se jasno uvidi da se radi o konstrukciji koju montira DPS uz pomoć kavačkog klana a kroz usta Miloša Medenice. A što se tiče šest stanova o kojima priča Medenica neka pokažu prstom na te stanove i ja ću da ih poklonim a spreman sam i da idem u zatvor”, rekao je Knežević.

Sve je, prisjeća se, počelo kada je izjavio da ima operativna saznanja da kavčani imaju plan atentata na Aleksandra Vučića razmatrajući dvije opcije: računajući da će on da sleti na aerodrom u Zeti i da će da posjeti njegovu kuću a da će onda da ide za Tivat preko Podgorice i tražili su lokacije.

Komentarišući i to što ga povezuju sa Cijevnom komerc, Knežević je istakao da sa njima, porodicom Petrović, nikada nije imao poslovnu saradnju. Jedino ih povezuje, kako kaže, to što su iz Zete.

Kako dodaje, Miloš Medenica targetira ljude koji su svjedočili protiv njega a između ostalog su to ovi ljudi.

Knežević je pojasnio i situaciju koja se tiče medijskog linča i napada na njegovog brata.

,,Pošto je Miloš Medenica u saopštenju DPS-a izjavio da je moj brat na kamatu zajedno sa njegovim kumom uzeo servis od našeg brata Borisa Kneževića za 20.000 eura to znači da će Medenica ili taj koji mu je to rekao morati tu tvrdnju da dokaže pred sudom. A meni je taj rođak rekao da je spreman da dođe u studio da kaže da je sve brutalna laž i neistina. Vlasnik tog servisa je bio jedan moj rođak i jedan poznati fudbaler. Oni su posao prodali firmi Marka Paunovića prije šest ili sedam godina. Pošto je posao išao loše on je ponudio mome bratu i bratu od strica da preuzmu posao a ne da kupe servis. To moj brat čini 2023. kada sam ja bio protiv toga. Moj brat preuzima tada i dugovanja prema poreskoj i ostale obaveze…On nije nikakav ni vlasnik ni osnivač nego samo izvršni direktor u firmu za registraciju vozila. Taj poslovni objekat je izdao”, objasnio je Knežević.

Kazao je da daje rok od sedam dana da ga tužilaštvo sasluša a nakon toga će da podigne tužbu protiv Miloša Medenice. Tražio je i da nadležni naprave procjenu njegove bezbjednosti.

,,Mandić me pozvao i predložio da poslanici DNP ne budu u Skupštini kada se glasalo o inicijativi za njegovu smjenu”

U emisiji je bilo riječi i o tome da je predsjednik Skupštine Andrija Mandić četiri puta izbjegao smjenu te da Knežević ni danas nije dao glas za kvorum. Osvrnuo se i na 24. septembar kada je trebala da se održi sjednica Skupštine za smjenu Mandića.

,,Nikada neću dati kvorum za njegovu smjenu bez obzira na naše političke razlike i činjenice da smo napustili Vladu. Postoje ljudski principi koji prevazilaze politiku. Pokazalo je vrijeme da od nas sve zavisi, i sadašnji i budući procesi”, rekao je on.

Na pitanje da li je sastanak sa Mandićem bio vezan sa nedavanjem kvoruma te da li je on tražio pomoć Knežević je odgovorio:

,,Kada je DPS predao inicijativu nakon telegrama mi smo rekli da ćemo doći na sjednicu Skupštine i glasati protiv dnevnog reda jer smatramo da Ratko Mladić nije ratni zločinac. Kada smo vidjeli da su neki poslanici PES-a, BS-a i skoro svi nezavisni poslanici spremni da ga smijene kolaga Mandić me je pozvao i razgovarali smo o tome i on je predložio da poslanici DNP ne budu u Skupštini tog dana. Ja sam rekao da mi svakako nećemo dozvoliti da dođe do njegove smjene i da ću da razgovaram sa klubom poslanika. Mi smo obavijestili javnost i ništa nijesmo sakrili”, rekao je on.

Nakon što, kako pojašnjava, nijesu dali kvorum zvao ga je kolega Andrija Mandić i zahvalio se. Inicijativu za njegovu smjenu, kako ističe, ne bi podržali svakako, nevezano da li je tema Ratko Mladić ili nešto drugo.

Mandić je, smatra, svjestan toga da bi i neko iz reda njegovih koalicionih partnera digao ruku za njegovu smjenu. On se nalazi u parlamentarnoj većini i ne može stvarati sukobe jer je koalicija svakako krhka.

Napominje da ne bi isto postupili da je Milojko Spajić na mjestu Mandića te da oni nijesu rezervni igrači Vlade.

Demantovao je i navode da postoje bilo kakvi dogovori između njega i Andrije Mandića oko izlaska iz Vlade.

,,Smatram da je NSD imala mehanizme da spriječi Spajića oko Botuna i identitetskih pitanja. Naše razlike su evidentne ali ne bih nikada glasao da njegovu smjenu”, dodaje on.

Komentarišući izjavu koju je dao u Tužilaštvu a povodom izjava o Ratku Mladiću kazao je da je u CB imao jednu prijavu ali da se ispostavilo da ih ima dvije.

,,Meni je bilo jasno da me kažnjavaju jer sam onemogućio smjenu Mandića na pitanju Mladića. Očekivali su da kažem da to nije tako i da ću biti pritisnut prijavama. Mislim da su dobili jasan odgovor – ostajem pri stavu da je Ratko Mladić heroj”, ponovio je Knežević.

Izvor: adria.tv

Prekić o protjerivanju Zvinčuka i četiri ruska državljanina: Jasno da ne postoji politička volja da se ove stvari izvedu do kraja

10/10/2026

ISTORIČAR OČEKUJE OD PREMIJERA I DRUGIH ORGANA BEZBJEDNOSNOG SEKTORA DA NAM KAŽU KO SU TI LJUDI, ŠTO SU RADILI OVDJE I KO IM JE OBEZBJEĐIVAO LOGISTIKU

Prekić o protjerivanju Zvinčuka i četiri ruska državljanina: Jasno da ne postoji politička volja da se ove stvari izvedu do kraja

Portal ETV

Očekivao bih od premijera Milojka Spajića i svih organa bezbjednosnog sektora da nam kažu ko su ti ljudi, što su radili ovdje i ko im je obezbjeđivao logistiku. Jasno je da ne postoji politička volja da se ove stvari izvedu do kraja i da svjedočimo iznuđenim reakcijama – ocijenio je istoričar Adnan Prekić u emisiji “Od petka do petka” na Televiziji E komentarišući hapšenje i protjerivanje vođe i pripadnik ruske političko-hibridne mreže „Rybar“ Mihaila Zvinčuka, njegove supruge i još tri ruska državljanina.

Prekić kaže da je skoro siguran da se neće ići do kraja sa istragom i da će se zavrišti poput slučaja kada je smijenjen nekadašnji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Savo Kentera, kad smo takođe imali veliku akciju razbijanja propagandnih punktova Rusije.

– Ta akcije je samo počela i odmah je stopirana i mi ni danas ne znamo što se desilo. Mislim da će se to desiti i sa ovom akcijom – kazao je Prekić.

Čini mu se da je rezultat akcije i rezultat pritiska zapadnih partnera i prijateljskih agencija Crne Gore, a ne dio našeg autonomnog odnosa prema ovom problemu koji je, kako ocjenjuje, evidentan.

– Samo neko ko ne misli dobro ovoj državi može ignorantski da se odnosi prema ovom problemu – istakao je Prekić.

Komentarišući navode majke i babe žrtava masakra 2022. godine u Medovini Vesne Pejović, koja je rekla da je ubica Vuk Borilović pola sata prije zločina izašao iz Cetinjskog manastira i da je bio plaćen u manastiru da bi izvršio teroristički akt, naš sagovornik je kazao da nedostatak reakcije nadležnih organa predstavlja znak neozbiljnosti.

– Ne ulazeći u to je li tačno, ali sama činjenica da je prošlo mjesec-dva otkad su iznesei ovi navodi, da nemamo jasnu reakciju povodom slučaja koji se desio prije nekoliko godina, mislim da je to jako problematično – ocijenio je Prekić.

Smatra da je prvog dana kada je Pejović iznijela ove navode, neko iz vrha bezbjednosnog sektora je trebalo da kaže je li tačno ili nije, zato što su ovo stvari koje, kako je istakao, ne mogu nikog da ostave ravnodušnim.

– Ovo su jako ozbiljne optužbe koje moraju da se demantuju i ponude dokazi da to nije tačno ili da se objasni zbog čega četiri godine nakon zločina nemamo razjašnjen ovaj segment – kazao je Prekić.

Ocjenjuje i da je činjenica da Crna Gora ostaje nemoćna u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu.

Prekić dodaje i da je siguran da je desničarski klerikalni potencijal veliki i nije vezan samo za jednu vjersku organizaciju, što je katastrofalno za društvo koje je sekularno.

https://youtu.be/C3rhmevFZAg

Janjušević: Istraga o „Rybaru“ mora otkriti ko im je pomogao u Crnoj Gori

10/10/2026

BIVŠI POMOĆNIK DIREKTORA UPRAVE POLICIJE ZA PORTAL ETV

Janjušević: Istraga o „Rybaru“ mora otkriti ko im je pomogao u Crnoj Gori

Marija Žižić

Bivši pomoćnik direktora Uprave policije Nikola Janjušević ocijenio je da je protjerivanje Mihaila Zvinčuka, vođe ruske političko-hibridne mreže „Rybar“, njegove supruge i još troje ruskih državljana iz Crne Gore opravdano sa stanovišta nacionalne i unutrašnje bezbjednosti. Istakao je da istraga treba da utvrdi sa kim su te osobe bile u kontaktu i ko im je pružao logistitičku podršku.

U razgovoru za Portal ETV, Janjušević je kazao da istraga ne smije stati na odluci o protjerivanju, već da nadležni organi treba da ispitaju sve okolnosti njihovog boravka i aktivnosti u Crnoj Gori. Prema njegovim riječima, akcija Agencije za nacionalnu bezbjednost i Upravu policije, uz podršku međunarodnih partnera, bila je usmjerena na sprečavanje mogućih nezakonitih aktivnosti.

Janjušević je naveo da je Sektor granične policije donio rješenje o protjerivanju iz razloga nacionalne i unutrašnje bezbjednosti. Kako je kazao, kod tih osoba pronađeni su kamere, dronovi, više mobilnih telefona.

– Smatram da su ANB i Uprava policije donijele profesionalnu odluku, jer sve ukazuje na to da je njihov dolazak bio povezan sa pokušajem hibridnog djelovanja i destabilizacije države – ocijenio je Janjušević.

On je naglasio da treba utvrditi sa kim su ostvarivali kontakte, kao i da li su imali podršku pojedinaca ili organizovanih struktura u Crnoj Gori.

– Bez domaće logistike ne bi mogli da ostvare zadatak – kazao je Janjušević

Prema njegovim riječima, predmet treba ispitati do kraja, između ostalog i zbog mogućnosti sličnih situacija u budućnosti.

Govoreći o Mihailu Zvinčuku, Janjušević je naveo da je riječi o osobi koju povezuju sa ruskom obavještajnom službom GRU, odnosno Glavnom obavještajnom upravom Generalštaba Oružanih snaga Rusije. Zvinčuk je, prema dostupnim informacijama na koje se poziva Janjušević, prepoznat na nivou Evropske unije zbog aktivnosti koje se dovode u vezu sa podrivanjem i ugrožavanjem teritorijalnog integriteta, suverenitet i nezavisnost Ukrajine.

– Sve informacije ukazuju da je hibridna mreža „Rybar“ povezana sa ruskom obavještajnom službom GRU. Stejt department ukazivao je na aktivnosti ove mreže na političke procese i podsticanje podjela tokom izbornog procesa u Sjedinjenim Američkim Državama. Primjetno je i značajno širenje ove mreže na Zapadnom Balkanu u prethodnom periodu. Tako je „Rybar“ postao međunarodni projekat sa ozbiljnim hibridnim djelovanjem – kazao je Janjušević.

Dodao je da je Zvinčuk rođen 1991. godine i da je završio prestižne vojne škole i univerzitete u Rusiji.

Prema Janjuševićevim riječimam mreža „Rybar“ osnovana 2018. posebno je postala poznata tokom ruske agresije na Ukrajinu, nakon čega je proširila aktivnosti i na druge države i političke procese. Njeno djelovanje, kako navodi, karakterišu anti-NATO i antizapadni narativi, kao i poruke koje ističu rusko-srpsko jedinstvo. Janjušević je podsjetio da su Evropska Unija i Velika Britanija uvele sankcije Zvinčuku zbog aktivnosti koje se dovode u vezu sa ruskim djelovanjem i ratom u Ukrajini. Naveo je da je „Rybar“, prema dostupnim informacijama, širio uticaj izvan Rusije, uključujući Moldaviju, Jemen i zemlje Zapadnog Balkana, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj gdje je Zvinčuk namjeravao i da osnuje škole.

Janjušević je ukazao i na veze mreže „Rybar“ i sa vojnom kompanijom „Vagner“ i njenim osnivačem Jevgenijem Prigožinom, za kojeg je naveo da je finansijski podržavao ovu mrežu.

Biserko upozorava: Vučićev režim se neće lako predati, Srbija suočena s rizikom od nasilja

10/10/2026

Sonja Biserko Foto: Medija centar Beograd

PREDSJEDNICA HELSINŠKOG ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA SMATRA DA BI 25. OKTOBAR MOGAO BITI POČETAK DUGOG I MUKOTRPNOG PROCESA PROMJENE POLITIČKOG SISTEMA

Biserko upozorava: Vučićev režim se neće lako predati, Srbija suočena s rizikom od nasilja

Miraš Dušević

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Sonja Biserko, kazala je za Portal ETV da je, sudeći po raspoloženju građana i svemu što se do sada moglo čuti, studentska lista spremna da Aleksandru Vučiću kaže „ne“, ali da eventualna pobjeda studenata neće značiti kraj krize. Naprotiv, 25. oktobar mogao bi biti tek početak dugog i mukotrpnog procesa promjene političkog sistema u Srbiji.

– Studentska lista spremna je da Vučiću kaže NE – ocijenila je Biserko.

Ona je ukazala na to da su protesti u Srbiji posljednjih godina bili česti, ali da su posljednji postali kulminacija godinama nagomilanog nezadovoljstva, poniženja i osjećaja beznađa. Zbog toga, kako je navela, aktuelna dešavanja ne treba posmatrati samo kao protest protiv jedne vlasti, već kao izraz dublje potrebe društva za promjenom.

Ukoliko studenti pobijede, pred njima i društvom biće mnogo teži zadatak od same promjene vlasti. To će podrazumijevati dekonstrukciju sistema koji je Vučić izgradio, ali i suočavanje s nasljeđem prethodnih vlasti. Biserko smatra da taj proces neće biti ni brz ni lak i da sigurno neće proći bez otpora.

– Promjena vlasti sama po sebi neće značiti promjenu sistema – upozorila je ona.

Razlog za to vidi u ogromnoj ekonomskoj i političkoj moći koju je Vučićeva politička klika stekla tokom prethodnih godina, kao i u kontroli nad institucijama, medijima i značajnim dijelovima ekonomije. Zbog toga će, kako je istakla, biti neophodno vratiti institucije njihovoj osnovnoj funkciji, utvrditi odgovornost i razgraditi mreže zavisnosti koje su godinama stvarane.

Biserko upozorava i na mogućnost nasilja, ukazujući na svakodnevne provokacije i sve agresivnije ponašanje dijela Srpske napredne stranke (SNS), koji, prema njenoj ocjeni, pokazuju da postoji spremnost da se promjenama pruži otpor. Rizik bi, kako je navela, mogao biti posebno izražen ukoliko studentska lista pobijedi tijesnom većinom ili ako izborni rezultat bude osporavan.

S druge strane, ni eventualna Vučićeva pobjeda, prema ocjeni Biserko, ne bi nužno značila stabilizaciju njegovog režima. Takav ishod mogao bi predstavljati pobjedu bez stvarnog legitimiteta u velikom dijelu društva, naročito imajući u vidu da je Vučić već izgubio značajan dio političkog i moralnog autoriteta.

Zbog toga bi, smatra ona, čak i pobjeda Vučića mogla imati suprotan efekat od učvršćivanja njegove vlasti.

– Takva pobjeda mogla bi biti više uvod u kraj njegove vladavine nego njeno učvršćivanje – ocijenila je Biserko.

Govoreći o širem značaju aktuelnih dešavanja, ona je istakla da se u Srbiji sve snažnije osjeća potreba za promjenama i da je zemlja ušla u fazu u kojoj povratak na staro više nije moguć. Ipak, upozorila je da promjena vlasti neće preko noći promijeniti društvo, jer će otrežnjavanje, političko sazrijevanje i obnova povjerenja u institucije zahtijevati mnogo više vremena.

Zbog toga 25. oktobar, prema njenoj ocjeni, ne treba posmatrati kao završetak političke krize, već kao mogući početak tranzicije iz duboko zarobljenog sistema u društvo koje tek treba da nauči kako da funkcioniše bez autokratske kontrole.

– To će biti spor, težak i vjerovatno konfliktan proces – zaključila je Biserko, ukazujući na to da snažno izražena potreba za promjenom pokazuje da je taj proces već počeo.

Zvinčuk: Pitali su nas vrbujemo li za rat u Ukrajini, nijesu nam vratili oduzetu opremu…

10/10/2026

Otišli u Rusiju, ispratio ih ambasador

Zvinčuk: Pitali su nas vrbujemo li za rat u Ukrajini, nijesu nam vratili oduzetu opremu…

Protjerani ruski državljani, među kojima je i propagandista Mihail Zvinčuk, vraćaju se u Rusiju.

To je navedeno na Telegram kanalu organizacije “Rybar”, koju predvodi Zvinčuk.

Iako su navodno željeli za Beograd, ipak će u domovinu.

“S naše strane, želimo izraziti zahvalnost Mariji Vladimirovnoj Zaharovoj, diplomatama Drugog evropskog departmana, te ambasadama Rusije u Crnoj Gori i Srbiji za pomoć u razrješenju situacije”, naveo je Zvinčuk.

Inače, grupu je u Podgorici na aerodromu ispratio i ruski ambasador u Crnoj Gori Aleksandar Lukašik.

Petoro ruskih državljana jutros su uhapšeni u Risnu, gdje su bili u jednom hotelu. Oni su navodno povezani sa ruskom obavještajnom službom (GRU).

Među njima je i supruga Mihaila Zvinčuka Valerija.

“Sve je u redu sa nama zahvaljujući ambasadi i snažnoj reakciji javnosti”, poručio je Zvinčuk u videu objavljenom na Telegram kanalu.

Zvinčuk je pritom i govorio šta je radio u Crnoj Gori, pri čemu je iznio i navodne detalje sa samog ispitivanja u policiji.

“Htjeli smo da snimamo dokumentarni film. Ispitivali su nas da li vrbujemo strance za rat u Ukrajini… Zadržani smo osam sati”, rekao je on na Telegramu.

Tvrdi kako im oduzeta oprema nije vraćena.

Kaže i kako su juče htjeli da snimaju u Cetinjskom manastiru.

“Kontaktirali smo juče mitropolita, nam nije odgovorio, ali je policija došla ujutro”, dodao je on.

Naveo je i da su ih “pretresali bez protokola”.

Portal Analitika

Zvinčuk i još četiri ruska državljanina protjerani iz Crne Gore iz bezbjednosnih razloga

09/10/2026

ODUZETI DRON, KAMERE I VIŠE TELEFONA, OPREMA ĆE BITI VJEŠTAČENA

Zvinčuk i još četiri ruska državljanina protjerani iz Crne Gore iz bezbjednosnih razloga

Portal ETV

Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) identifikovale su pet ruskih državljana kojima je, iz razloga nacionalne i unutrašnje bezbjednosti, otkazan boravak i donijeta rješenja o protjerivanju iz Crne Gore, saopštili su iz Uprave policije. Među njima je i Mihail Zvinčuk, prepoznat kao vođa i pripadnik ruske političko-hibridne mreže „Rybar“.

Pored Zvinčuka, protjerana su još četiri državljanina Rusije: S. B. (36), K. D. (21), V. Z. (36) i P. L. (46), koji su u Crnu Goru ušli prije nepuna dva dana.

– Službenici Uprave policije su danas, zajedno sa Agencijom za nacionalnu bezbjednost i uz podršku međunarodnih partnera, realizovali ciljanu i koordinisanu akciju usmjerenu na sprečavanje, otkrivanje i neutralisanje nezakonitih aktivnosti na teritoriji Crne Gore, navodi se u saopštenju.

Nakon sprovedene kriminalističke, operativne i obavještajne obrade, utvrđeno je da ove osobe ne mogu nastaviti boravak u Crnoj Gori, pa su im, u skladu sa Zakonom o strancima, donijeta rješenja o protjerivanju iz razloga nacionalne i unutrašnje bezbjednosti.

– Oni su boravili u hotelu u Risnu, na teritoriji opštine Kotor, nakon čega su dovedeni u službene prostorije policije radi sprovođenja daljih službenih mjera i radnji – navode iz policije.

Tokom kriminalističkih radnji kod ruskih državljana pronađena je i oduzeta digitalna oprema i uređaji, uključujući opremu visoke rezolucije, dron, kameru, GoPro kameru i više telefonskih uređaja.

– Oduzeta oprema biće predmet odgovarajućih vještačenja i analiza, u cilju utvrđivanja njene namjene i svrhe korišćenja na teritoriji Crne Gore, saopštili su iz Uprave policije.

O događaju su obaviješteni Više državno tužilaštvo u Podgorici i Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru.

Evropska unija mu je, dodaju iz policije, uvela restriktivnu mjeru zabrane ulaska i tranzita preko teritorije država članica zbog aktivnosti koje podrivaju ili ugrožavaju teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost Ukrajine.

– Pravovremenom i koordinisanom reakcijom, organi bezbjednosno-obavještajnog sektora spriječili su potencijalno štetno djelovanje ovih lica na teritoriji Crne Gore, potvrđujući opredijeljenost institucija za dosljednu primjenu zakona, zaštitu nacionalne bezbjednosti i jačanje vladavine prava, kao ključnih principa na kojima počivaju evropske integracije i temeljne vrijednosti savremene Evrope – navodi se u saopštenju.

Iz Uprave policije i ANB-a poručuju da nastavljaju zajedničko i koordinisano djelovanje radi zaštite nacionalne i unutrašnje bezbjednosti Crne Gore, očuvanja stabilnog bezbjednosnog ambijenta, sprečavanja nezakonitih aktivnosti i pravovremenog prepoznavanja i suzbijanja bezbjednosnih rizika i prijetnji, uz kontinuirano unapređenje bezbjednosti svih građana.

Maske nijesu pale, jer ih nije ni bilo

09/10/2026

Maske nijesu pale, jer ih nije ni bilo

Piše: Slavko Mandić

Čujem često „maske su pale“ i ne mogu da vjerujem što zbore ovi ljudi? Koje su to maske koje ja nijesam vidio, a oni jesu? Valjda je to ono kad ti neko zabije nož u leđa figurativno (ali ne samo figurativno) i prozbori da ništa nije lično. Pa ti srećan i zadovoljan jer ne bi te on, no mora. Profesionalac je koji ispunjava zadato.
Plaćen je za takvu rabotu. Glumi da mu je žao što ti čini, potpuno bez osjećaja, ali su veći interesi u pitanju i tu nema zbora. Lični, a koji bi drugi pretvorili čeljade u
zvijer.

A mi, zakorovljene svijesti, posmatramo zbilju kao tuđu prćiju, dok nam antihristi bacaju kosku oko koje se koljemo bez prestanka. Śetim se one krilatice iz vremena
kad smo rađali ideju o obnovi države. Tada je inat kod nekih (ne)jakih političkih štihova ondašnjeg vremena prevladao patriotski razum. A inat ide ruku pod ruku s
interesom. Ne bi htjeli biti prvi. Htjeli bi da su najprviji. Nosioci svake vrijednosti i zaslužni tvorci državnih temelja. Kako to nije bilo moguće probudila se sičija, vazda pripravna, i pizma koje smo prepuni.

-E nećeš vala ti pa da đavo sve izije. I bili su spremni da odu s crnim đavolom. Da sve propadne. Nije to dozvolila savjest nekih drugih, kojih je tada bilo. Ośetili su
zlu uru i prizvali su se. Upravo ta krilatica: Oprosti, posa je posa, poručiše, da ne zborim kome , učinila je da crni đavo ne zavlada. Bio je tu, prisutan sve vrijeme i strpljivo vrijebao svoju uru.

Još jednom se sličnost pojavila na sceni kad je jedan dugački umislio da mu je vrijeme da postane kalif umjesto kalifa. Otvorio je ljesu đavolu da uđe, koristeći nebudnost i nesnalaženje odgovornih. Pokušaj je propao. Čekao se novi. I kako to obično biva, dočekao se jednog prolazećeg avgusta u litijaškoj tragikomediji koja je dojahala odnekud iz suśedstva, s pregojenim popovima, grešnim narodom i još grešnijim političarima svih vjera i nacija, mirisa i (ne)ukusa. Tadašnji politički nominativi četnikolika dešavanja nijesu shvatiti kao upozorenje, valjda zato što
politička zadriglost tadašnjih vlastodržaca nije ni pomišljala da im se može izmaknuti škanj sa kojim su bili srasli.

Priča s početka nije slučajna. Politički dželat je vrijebao. Učinio je kozmetičke prepravke koje su ga prikazale grđim no što je bio. Htio je privremeno da se učini drugačijim, kako bi se lakše probijao kroz otanjale zidove evropske demokratije. Da se prikaže onim što nije, pa kad mine vrijeme da zada završni udarac.

Upotrijebio je Vučićevu simboliku i počeo ponosno da grli evropske zvaničnike.
Ispijali su zajedno šljivovicu, a ne lozu koja je nacionalni simbol Crne Gore.
Valjda zato što je mogao glumit evropejca samo dijelom, a ne skroz, što god to značilo.

A ti si mu povjerovao. Kao onda onom grguravom nepomenu, koji nam je prodao i predao svetinje za bud zašto. Što je morao, jer je zajam za vraćanje a on je bio
grdan dužan. Znale su aždaje sve o tebi. Da samo treba da ti serviraju lijepu priču, pa ćeš ti leć na rudu. Tako je i bilo. Postao si ponosan što su baš tebe izabrali da se
podmetneš i poslužiš za viši cilj. Evropski, razumije se. Bio si zabludio, nepomenik je znao. Nije ti bilo jasno ko si i od kojih si. Zato je on bio tu da te vrnu na put sa koga ti više povratka neće biti. Ako mu uspije, ti si kriv, a ne on. Zapamti to golube pismonošo.

-Oni su prilagodljivci, rekoše uglas tobož ovi s ove strane etike, kad shvatiše da su opet izigrani. I da je ovaj ipak onaj isti vojvoda, a ne Evropljanin, pod čijim se velom skrivao. Sad shvatiše da nije trebalo zborit da su sve maske pale, jer ih nije ni bilo.

-Svako im vrijeme služi da se nakaleme na njega i da djeluju tiho, postupno, uspavljuju te retorikom koju voliš da čuješ, koliko god znao da je neiskrena i prepuna laži i obmana. Prija ti laž jer bi te istina obavezala da nešto učiniš. Da mrdneš konačno i počneš da ličiš na čeljade. Ovako je mnogo ljepše. Koprcneš se povremeno, htio bi da imaš lice, ali te naličje nadjača, pritiska i lomi ti čovjekolikost.

Sam si za to kriv. Ne osuđujem nikoga. Svi su ono što su bili, samo si ih htio drugačijim viđet. Kako bi ti pomogli da im se primakneš i ujediniš stvarnost. Tvoju i njegovu.

E moj rode!

Ko su uhapšeni ruski propagandisti povezani sa GRU, bračni par Zvinčuk?

09/10/2026

Ko su uhapšeni ruski propagandisti povezani sa GRU, bračni par Zvinčuk?

ANB i policija istražuju tokove novca u Crnoj Gori, ali i pružanje lokalne logistike bračnom paru.

Crnogorska Agencija za nacionalnu bezbjednost i Uprava policije u jutrošnjoj akciji u Risnu su lišili slobode Mihaila Zvinčuka i njegovu suprugu Valeriju, ruske propagandiste pod sankcijama Evropske Unije, kao i još tri osobe. Svi zajedno su povezani sa ruskom obavještajnom službom GRU.

Prema saznanjima M portala, policija i ANB istražuju kako je bračni par došao u Crnu Goru, ko im je pružio logističku podršku, a prate se i tragovi novca. Čitava operacija se sprovodi uz snažnu podršku inostranih partnerskih službi.

Međutim, bračni par Zvinčuk ima veoma razgranatu mrežu na Balkanu. Oni i Crnu Goru nijesu stigli kao grupa turista, već kao operativni vrh projekta “Rybar” – multimedijske propagandne mašinerije koju SAD procjenjuje toliko opasnom da je za njeno razbijanje raspisana nagrada od 10 miliona dolara.

Za propagandni rat, koji je za Putinov režim peeko platforme “Rybar” vodio bračni par Zvinčuk, Balkan je do danas bio jedno od najvažnijih “bojišta” protiv NATO i EU.

Banja Luka, Beograd, Mećavnik, Kusturica, hotel “Moskva”…

Za razliku od zapadne Evrope gdje su morali da se kriju, Zvinčuk i “Rybar” su u Republici Srpskoj dočekivani na institucionalnom nivou.

Istraživanja balkanskih istraživačkih medija, poput portala Detektor, otkrila su da je “Rybar” sklopio direktan dogovor s Agencijom za informaciono-komunikacione tehnologije RS radi otvaranja tzv. “medijske škole”.

Cilj ove škole bio je jednostavan: obučiti novu generaciju lokalnih novinara i blogera ruskim metodama informacijskog ratovanja.

Zvinčuk je otvoreno poručivao kako region mora naučiti da funkcioniše “bez zapadnih platformi poput Facebooka i X-a (Twittera)”, koristeći umjesto toga Telegram kao primarno oružje za destabilizaciju zapadnog narativa.

Zvinčukovo prisustvo zabilježeno je u Banja Luci čak i tijekom osjetljivih političkih procesa i vanrednih izbora 2025, kada je javno komentarisao kako su Republika Srpska i Kosovo “taoci veće geopolitičke igre” i slabe tačke preko kojih Zapad pritiska Rusiju.

Srbija je za bračni par Zvinčuk služila kao regionalna odskočna daska. Dok su u Bosni i Hercegovini gradili institucionalne veze, u Beogradu su radili u poluprivatnoj, ali vrlo javnoj sferi.

Zvinčuk je redovno držao predavanja i master-classove u kultnom beogradskom hotelu “Moskva”.

Ta su predavanja okupljala lokalne proruske aktiviste, desničarske administratore Telegram kanala i pojedine ljude iz medija. Preko regionalnog kanala “Balkanar”, koji je direktno povezan s “Rybarovom” mrežom, stvoren je informacioni sistem koji svakodnevno plasira targetirane antizapadne i antiNATO narative, prilagođene lokalnom mentalitetu i istorijskim traumama regije.

Veza sa rediteljem Emirom Kusturicom predstavlja vrhunac “Rybarovog” prodiranja u kulturnu i društvenu elitu Balkana.

Kusturica, poznat po svojim čvrstim proruskim stavovima, pružio je Zvinčuku idealnu platformu za legitimaciju njegovog rada.

Zvinčuk je bio istaknuti gost u Kusturičinom Drvengradu na Mećavniku, gdje je održan festival dokumentarnog filma pod znakovitim nazivom “RT.dok: Vrijeme naših heroja” (u organizaciji ruske državne televizije RT).

Upravo je s Mećavnika Zvinčuk slao poruke o potrebi srpsko-ruskog jedinstva u “odbrani tradicionalnih vrijednosti” i borbi protiv zapadnog kulturnog hegemonizma. Kusturičina podrška i autoritet poslužili su kao savršen paravan da se vojni obavještajni projekt i propagandni kanal pod sankcijama EU-a spakuje u celofan “alternativne kulture” i umjetničke slobode.

mportal

DR ADIS REDŽEPAGIĆ I VRIJEDNOST LJEKARSKOG POZIVA

09/10/2026

DR ADIS REDŽEPAGIĆ I VRIJEDNOST LJEKARSKOG POZIVA

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik

Plavsko-gusinjski kraj je maloj Crnoj Gori dao mnogo školovanih ljudi, čiji je rad postao važan i izvan zavičaja. Među njima su ljekari, naučnici, profesori i stručnjaci različitih zanimanja. Dovoljno je śetiti se pedagoga Jašara Redžepagića, ljekara i književnika Bajrama Redžepagića ili diplomate i naučnog radnika Sulejmana Redžepagića ali i mnogih drugih časnih insana iz ovoga brastva da se razumije koliko različitih puteva može krenuti iz jednoga malog grada. Toj priči o obrazovanju i radu pripada i dr Adis Redžepagić, stomatolog plavskog porijekla koji svoj profesionalni život vezuje za Podgoricu.

Gusinje je zavičaj dr Adisa Redžepagića, grad u kojem je rođen i odrastao i za koji su vezani njegovi porodični korijeni. U Gusinju je živio i radio njegov otac, rahmetli dr Ruždo Redžepagić, a iz Gusinja je i njegova majka Naza, rođena Hot. U priči o Adisu zato svoje mjesto imaju i njegovi roditelji, porodični dom i sredina u kojoj je stasavao. Činjenica da je i njegov otac bio ljekar daje ovom portretu posebnu porodičnu dimenziju. Naš brat Adis svoj profesionalni život vezuje za Podgoricu, a o njegovom radu pišem sa posebnim uvažavanjem, pominjući sa toplinom i Gusinje, iz kojeg je potekao.

Njegova ordinacija na Starom aerodromu osnovana je 2008. godine. Njeno trajanje podśeća na svakodnevicu jednoga zahtjevnog zanimanja, na obaveze koje se ponavljaju i odgovornost koja se svaki put iznova preuzima. Stomatolog radi neposredno uz čovjeka koji mu povjerava svoje zdravlje. Pacijent pritom često donosi i nelagodu, kod pregleda ili strah od onoga što ga očekuje. Profesionalnost se upravo u takvim okolnostima pokazuje kroz pažljiv rad i razumljivo objašnjenje. Ono što stručnjaku izgleda poznato za čovjeka u stomatološkoj stolici može biti sasvim novo iskustvo.

Na njegova vrata mogu pokucati prijatelji, pacijenti i ljudi koji mu se obraćaju prvi put, noseći neku svoju brigu. U njegovoj spremnosti da ih sasluša prepoznajem osobinu zbog koje ljekarsko zvanje dobija posebnu snagu. Nije svakome lako da zatraži pomoć, naročito kada mora da govori o strahu koji ga dugo prati. Zato mnogo znači susresti ljekara pred kojim se pitanje može postaviti slobodno, bez stida što nešto ne znamo. Takvu pristupačnost kod dr Adisa Redžepagića smatram važnim dijelom njegovog profesionalnog i ljudskog portreta.

U odgovorima čitaocima portala Stomatologija.me, objavljenim u julu 2023. godine, dr Redžepagić više puta naglašava potrebu za pregledom i utvrđivanjem uzroka tegoba. Izbor liječenja povezuje sa stvarnim stanjem zuba i potrebnom dijagnostikom. U tom pristupu prepoznajem važnu osobinu stručnog odnosa prema pacijentu spremnost da se odluka donese tek kada za nju postoji dovoljno osnova. Čitaocu se tako objašnjava i granica savjeta datog na daljinu. To je konkretno uporište za razgovor o njegovoj profesionalnoj odgovornosti.

Ženevska deklaracija Svjetskog ljekarskog udruženja tu odgovornost izražava riječima: „Zdravlje i dobrobit moga pacijenta biće mi na prvom mjestu.“ U toj kratkoj obavezi sadržano je mnogo svakodnevnih odluka, od pažljivog pregleda do izbora postupka koji odgovara potrebama pacijenta. Ona traži od ljekara da opravdava povjerenje svaki put kada mu neko povjeri svoju brigu. Upravo iz tog ugla posmatram i profesionalni odnos dr Redžepagića, kroz ozbiljnost sa kojom pristupa onome što pacijentu preporučuje.

Izraz „stara škola“ ovđe ima svoje puno i lijepo značenje. Njime opisujem shvatanje ljekarskog poziva u kojem znanje obavezuje, postupak mora biti promišljen, a riječ izgovorena pacijentu nosi težinu. Takva škola podrazumijeva da čovjek razumije zbog čega mu se nešto preporučuje i da ima prostora da pita. Ona traži savjesnost u sasvim običnom radnom danu, kada nema javnosti ni posebnog povoda. Savremena oprema i nove metode uz takav odnos dobijaju svoju pravu svrhu, da pomognu onome ko je došao po pomoć.

Za mene, kao novinara, ljekarska etika postaje najvidljivija u načinu na koji se postupa prema tuđoj ranjivosti. Ona se prepoznaje u poštovanju privatnosti, u pažljivo odabranoj riječi i u strpljenju za čovjeka koji isto pitanje postavi još jednom. Svako od nas može se naći u takvoj situaciji, ma koliko se inače smatrao sigurnim i dobro obaviještenim. Zato u odnosu dr Redžepagića prema ljudima posebno cijenim humanost i razumijevanje koje pripadaju samoj osnovi ljekarskog poziva. Takav odnos ostavlja pacijentu pravo da bude zabrinut, da traži objašnjenje i da sačuva dostojanstvo u trenutku kada zavisi od tuđe pomoći.

U predstavljanju ordinacije Redžepagić posebno je istaknuto nastojanje da se pacijent u opuštenoj atmosferi oslobodi straha. Vrijedi zastati kod te namjere. Strah nekome otežava već i odluku da zakaže pregled. Zbog toga način na koji mu se pristupi pripada ozbiljnosti posla. Objašnjenje koje može da razumije i osjećaj da njegovo pitanje zaslužuje odgovor pomažu mu da učestvuje u sopstvenom liječenju. Tu profesionalizam dobija ljudsku mjeru, u susretu sa stvarnom brigom jednog čovjeka.

Američki ljekar Francis W. Peabody u tekstu „Briga o pacijentu“, objavljenom u časopisu 1927. godine, zapisao je: „Vrijeme, saośećanje i razumijevanje moraju se nesebično pružati.“ Te riječi i danas podśećaju koliko je ličnog zalaganja potrebno da bi se drugi čovjek osjećao saslušanim. Vrijeme posvećeno njegovom pitanju, pažnja prema onome što ga uznemirava i spremnost da mu se nešto ponovo objasni pripadaju samom poslu. U takvom razumijevanju medicine nalazim i razlog da o dr Adisu Redžepagiću pišem sa posebnom toplinom.

Razumijevanje koje pokazuje prema prijateljima, pacijentima i drugim ljudima daje njegovom radu prepoznatljivu ljudsku toplinu. Posebno mi je važno da u toj priči ima mjesta i za onoga ko dolazi bez preporuke i poznanstva, oslonjen jedino na povjerenje u ljekara. Takav čovjek zaslužuje da bude primljen sa jednakim uvažavanjem. U tome vidim onu svakodnevnu pravičnost bez koje je teško govoriti o humanosti. Dr Adis Redžepagić za mene predstavlja jedan od onih rijetkih i dragocjenih bošnjačkih insana i primjera koji nas podśećaju koliko stručnost dobija na vrijednosti kada je prati obzirnost.

Javno odgovaranje na pitanja pacijenata ima i prosvjetiteljsku vrijednost. Stručno znanje na taj način postaje dostupnije ljudima koji medicinske izraze ne koriste svakodnevno. Za mali prostor kakav je Crna Gora, takav doprinos vrijedi i izvan same ordinacije. Kultura brige o zdravlju gradi se i kroz ovakva objašnjenja, kroz podsticanje da se pregled ne odlaže i da se odluke donose uz stručnu procjenu. Dr Redžepagić je svojim učešćem u toj rubrici dao prepoznatljiv prilog takvom razgovoru sa javnošću. Njegovo plavsko porijeklo otvara i širu temu o vrijednosti obrazovanja za male sredine. U životopisima ljudi poniklih u Plavu mogu se pratiti putevi prema univerzitetima, zdravstvenim ustanovama i naučnim institutima. Njihovi uspjesi pripadaju i mjestima u kojima su kasnije živjeli i radili. Zavičaj u toj priči ima razlog za ponos, a Crna Gora razlog da se pažljivije odnosi prema sopstvenom stručnom znanju. Dr Adis Redžepagić je dio te priče kroz svoj stomatološki rad u glavnom gradu.

Kada kao novinar pišem o ovakvim ljudima, ośećam obavezu da se zadržim i na onome što ne staje u kratak profesionalni životopis. Uz godine rada i podatke o ordinaciji, mjesto zaslužuje i spremnost da se sasluša tuđa briga. Ta spremnost ima posebnu vrijednost u danima kada smo svi skloni da žurimo i razgovore završavamo prije nego što smo se zaista čuli. U njegovom primjeru susreću se profesionalna ozbiljnost i bliskost koja ljudima olakšava da zatraže pomoć. Plav ima razloga da takve svoje ljude pominje sa naklonošću, a Podgorica da cijeni njihov doprinos svom svakodnevnom životu. Vrijednost ovoga poziva čovjek najlakše razumije kad mu zatreba pomoć. Tada mu je važno ko će ga saslušati, pregledati i objasniti šta slijedi. Zbog tog jednostavnog, svakodnevnog očekivanja vrijedi govoriti o stručnjacima kao što je dr Adis Redžepagić. Njegovo ime u ovom zapisu povezuje Plav sa Podgoricom i zavičaj sa profesijom koja traži stalnu odgovornost. Za malu sredinu značajno je da prepozna takav rad svojih ljudi. Za malenu Crnu Goru značajno je da zna koliko joj vrijedi svaki odgovoran ljekar.

Na kraju, želim da kažem da dr Adis Redžepagić pripada plejadi bošnjačke braće o čijem radu i ljudskim vrijednostima pišem sa posebnim uvažavanjem. U toj riječi, braća sadržani su moja bliskost, prijateljska naklonost i poštovanje prema ljudima sa kojima dijelimo ovu zemlju i odgovornost za njen život. Pisati o njima za mene znači sačuvati od zaborava njihove doprinose i posvetiti zasluženu pažnju onome što svakodnevno čine za druge. U tom krugu dr Adis Redžepagić ima svoje mjesto, stečeno znanjem, radom i razumijevanjem za čovjeka koji mu se obrati. Volio bih da ovaj zapis do njega stigne kao iskrena riječ uvažavanja, izgovorena za života i u vremenu njegovog rada. Mi koji pišemo imamo priliku da pažnju javnosti usmjerimo i prema ljudima čija se vrijednost potvrđuje u svakodnevnim susretima. Dr Adis Redžepagić zaslužuje takvu pažnju zbog profesionalne odgovornosti i ljudskosti koju unosi u svoj poziv. Neka i ova priča śedoči o poštovanju sa kojim pišem o njemu i o svojoj bošnjačkoj braći, čiji su znanje, rad i plemenitost dragocjen dio zajedničkog života Crne Gore.

1...192021...4,789 Page 20 of 4,789