Home Blog Page 98
0
ILUSTRACIJA: Andrija Mandić i Milojko Spajić sa zastavom Evropske unije (Foto: TV E)

Predsjednik NSD-a je, prema izvorima TV E, već preduzeo konkretne korake, ali njegova namjera, kao i premijera, nije postizanje dogovora sa opozicijom, već dovođenje opozicije pred svršen čin

Spajićev i Mandićev zakulisni dogovor: U slučaju da se sjutra ne krene u proces izmjena Ustava, sva krivica da se svali na opoziciju

Demokrate tvrdokorno insistiraju da neće po bilo koju cijenu – čak prijete i obaranjem sadašnje vlasti na državnom nivou – dozvoliti da se izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima vrate u skupštinsku proceduru. Nakon što je Mandić razgovarao sa Spajićem, lider PES-a pristao je da ne insistira dalje, već da se na jesen pristupi izmjenama Zakona o MUP-u i Zakona o ANB-u – kazao je Televiziji E izvor iz vrha parlamentarne većine

Dogovor vlasti i opozicije: Iniciraće izmjene zakona u oblasti unutrašnjih poslova i nacionalne bezbjednosti, radna grupa će pratiti njihovu primjenu

0
Delegacija EU u CG

Dogovoreno da će parlamentarna većina i opozicija težiti da odluke koje se odnose na izborne reforme uoči izbora 2027. godine donose konsenzusom

Dogovor vlasti i opozicije: Iniciraće izmjene zakona u oblasti unutrašnjih poslova i nacionalne bezbjednosti, radna grupa će pratiti njihovu primjenu

EVROPSKI SAVEZ obilježio drugu godišnjicu osnivanja: Nastavljamo da rastemo okupljajući se oko Crne Gore

0
Foto: Evropski savez

Evropski savez večeras je obilježio drugu godišnjicu osnivanja, uz poruku da je prerastao okvire političkog saveza i postao pokret koji okuplja sve dobronamjerne ljude oko zajedničke ideje evropske, građanske i uspješne Crne Gore.

Kako navode iz ove partije, tokom svečanosti su predstavljeni rezultati ostvareni u prethodne dvije godine, uz prisustvo brojnih članova, funkcionera, simpatizera, javnih ličnosti, predstavnika akademske zajednice, privrede i civilnog društva.

Na događaju je istaknuto da Evropski savez danas čini šest konstituenata SD, SDP, LP, SEP, BDP i PZT, kao i značajan broj istaknutih nestranačkih ličnosti, što je potvrda kontinuiranog rasta i otvorenosti prema svima onima koji iskreno žele da doprinesu odgovornoj politici i razvoju države.

Takođe, istaknuto je da političke promjene nijesu moguće bez vraćanja povjerenja u institucije i stvaranja ambijenta u kojem će javni interes uvijek biti iznad pojedinačnih i partijskih kalkulacija.

“Dvije uspješne godine postojanja na političkoj sceni potvrđuju činjenicu da je Evropski savez nastao iz uvjerenja da Crnoj Gori treba ozbiljnija i odgovornija politika, zasnovana na znanju, integritetu i zajedničkom djelovanju”, navodi ES.

Posebno je naglašeno da Evropski savez nastavlja da okuplja ljude koji nijesu nužno dio političkih struktura, ali žele da svojim znanjem, iskustvom i profesionalnim autoritetom nesebično doprinesu razvoju Crne Gore.

Prisutnima su se obratile nestranačke ličnosti admiral Dragan Samardžić, scenaristkinja, dramaturškinja i rediteljka Jelena Lela Milošević i magistar međunarodne ekonomije Vuk Pejović.

Admiral Dragan Samardžić kazao je da je kao vojnik, diplomata i čovjek koji je imao čast da devet godina bude na čelu Vojske Crne Gore i da predstavlja svoju državu u NATO-u, EU i OEBS-u, naučio jednu važnu lekciju, da kako je istakao, nijedna država ne postaje uspješna zato što ima savršene političare, već kao što je dodao, uspješna je onda kada ima jake institucije, odgovorne ljude i pravila koja jednako važe za sve.

“Prečesto su partijski, pojedinačni i kratkoročni interesi bili ispred državnog interesa. Država nije vlasništvo nijedne vlasti. Nije ni vlasništvo nijedne političke partije. Ona pripada svim njenim građanima. Političke partije nastaju i nestaju. Koalicije se stvaraju i mijenjaju. Funkcije dolaze i prolaze. Ali Crna Gora ostaje. Zato Crna Gora mora biti na pijedestalu naših zajedničkih vrijednosti. Samo takva država može biti u službi svakog svog građanina. Ako iz prvih dvadeset godina nezavisnosti izvučemo prave pouke, narednih dvadeset neka budu godine više reda, više odgovornosti i više budućnosti”, poručio je Samardžić.

On je podsjetio da je prije dvije godine imao čast da bude među nestranačkim javnim ličnostima koje su podržale Programsku deklaraciju Evropskog saveza jer je, kako je dodao, prepoznao vrijednosti za koje vjeruje da su potrebne
Crnoj Gori.

“Ali podržao sam ga i jer sam vjerovao da Crnoj Gori nije potreban samo novi politički subjekt. Potrebna joj je nova politička kultura”, rekao je Samardžić.

Jelena Lela Milošević istakla je da joj je čast da se obrati kao nestranačka ličnost i kao žena koja je cijeli svoj radni i stvaralački vijek provela u kulturi, te vjeruje da se identitet jedne države ne čuva samo zakonima i institucijama, već i knjigama koje pišemo, filmovima koje snimamo, predstavama koje igramo, jezikom kojim govorimo i vrijednostima koje ostavljamo generacijama koje dolaze.

“Kultura nije ukras jedne države. Ona je njeno pamćenje. Ona govori ko smo bili, ko smo danas i kakvi želimo da budemo.
Zato vjerujem da borba za evropsku Crnu Goru i borba za crnogorski identitet nisu dva različita puta. To je isti put. Evropa kojoj težimo nije prostor u kojem narodi zaboravljaju sebe. Naprotiv. Njena snaga je upravo u tome što čuva različite jezike, kulture, tradicije i identitete. Zato je očuvanje crnogorske kulture, našeg jezika, naše istorije i našeg državnog dostojanstva duboko evropska vrijednost”, kazala je Milošević.

Kako je naglasila odlučila je da kao nestranačka ličnost pružim podršku onima za koje vjeruje da mogu doprinijeti da Crna Gora bude demokratska, evropska i prije svega dostojanstvena.

“Kao neko ko dolazi iz svijeta kulture, želim javno da pružim svoju podršku Evropskom savezu. Ne zato što mislim da bilo koja politička organizacija ima sve odgovore, već zato što vjerujem da su evropske vrijednosti, građanska Crna Gora i očuvanje crnogorskog identiteta vrijednosti koje zaslužuju podršku”, kazala je Milošević.

Vuk Pejović, kazao je da dvije godine od rađanja ideje Evropskog saveza svi zajedno sa zadovoljstvom mogu reći da se ideja primila i nakalemila na ono što je građanska Crna Gora.

“I upravo ta građanska Crna Gora je danas jedina prava manjina u našoj državi, jedina istinska manjina koja nosi teret izuzetno teškog bremena da Crnu Goru izvede na pravi put”, istakao je Pejović.

Evropski savez je, kako je kazao, uspio da oživi ideju koja je nekad vukla Crnu Goru u teškim vremenima.

“Kao i kod svake velike ideje, glavni saveznik je vrijeme. A vrijeme je pokazalo da ideja raste brže nego sto je iko očekivao. U tradicionalno nestrpljivoj Crnoj Gori đe sve mora sad i odmah ideja o nadstranačkoj platformi zaživjela je brže nego što je iko očekivao. Ideja kao luka đe su dobrodošli svi koji nose Crnu Goru u srcu, đe nije potrebno klimati glavom da bi bio primljen, đe je slobodomosleći stav poželjan, luka koja prima sve one koji žele da ostave Crnu Goru ljepšu i bolju novim generacijama”, kazao je Pejović.

Evropski savez nastavlja da raste, okupljajući sve koji, kako kaže slogan ovogodišnjeg obilježavanja „Okupimo se oko Crne Gore”, vjeruju da se ozbiljne promjene mogu ostvariti jedino zajedničkim djelovanjem i da je okupljanje najbolji odgovor na političku polarizaciju koja predstavlja ozbiljnu prepreku razvoju crnogorskog društva.

Standard

Krpe koje peru tuđu nečist

0
Slavko Mandić (Foto: Televizija E)

“Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali… psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu (Marko Miljanov).

Krpe koje peru tuđu nečist

Piše: Slavko Mandić

Ništa novo u Crnoj Gori. Dešava se otvorena fašizacija društva pred očima javnosti koja prilično nezainteresovano posmatra svakodnevni institucionalni terorizam na crnogorska znamenja, simbole, jezik, graditeljsko nasljeđe, kulturu, antifašističku tradiciju, kao univerzalne vrijednosti kojima se svijet divio. U tom svijetlu treba posmatrati najnoviji nasrtaj pročetničkog trijumvirata oličenog u dijelu Savjeta podgoričke Narodne biblioteke “Radosav Ljumović”. Trojac u sastavu: Novica Đurić, Emilo Labudović i Bećir Vuković očigledno je dobio zadatak da se ova značajna institucija kulture preimenuje i da više ne nosi ime slavnog španskog borca, pjesnika i novinara, simbola otpora fašizmu, internacionalca koji je u španskoj epopeji život položio slijedeći ideale jednakosti  i slobode. Zbog toga, jasno je, ima Radosava Ljumovića grebe nerve četničke ideologije, koja se dokopala vlasti u državi koja je prva u porobljenoj Evropi ustala protiv fašističkog zavojevača 13. jula 1941. godine.

Vlast je razumjela da ne bi valjalo mnogo da talasa kada je sprovođenje ovog mračnug nauma u pitanju, da se možda ne uzburka javnost, pa je odlučila da njeni instrumenti izglasaju promjenu imena tako što će umjesto Ljumovića predložiti znamenitog Marka Miljanova Popovića, crnogorskog junaka, čuvenog vojskovođu, plemenskog prvaka Kuča, pisca i vojvodu. Znali su da ne postoji niko ko bi osporio  značaj Marka Miljanova. Računali su da će njihov prijedlog naići na odobravanje jer se radi o Crnogorcu i junaku, ali i piscu znamenitih Primjera čojstva i junaštva, što ga kvalifikuje da njegovo ime s ponosom nosi Narodna biblioteka. Kad je Marko Miljanov u pitanju, nijesu pogriješili. Radi se o velikanu koji je dobio zasluženo mjesto u crnogorskoj istoriji i kulturi. Mnoge ustanove, škole, ulice, trgovi nose ime Marka Miljanova, što jasno govori o činjenici da je on odavno dobio mjesto kakvo zaslužuje. I da se iza ove namjere krije drugačije skovana namjera.

Povodom ove javne sramote, koja u konačnici ne smije tako da se završi, oglasio se i gradonačelnik Glavnog grada Saša Mujović. On je kazao da Savjet biblioteke ima pravo na svoj stav i odluku, te da njegove članove ne treba unaprijed osuđivati za lošu namjeru ili atak na državu.

Nije to tačno gradonačelniče. Bećir zna zašto mora da glasa protiv pjesnika, čemu i on teži. Nije dobio najveću državnu nagradu za nenapisanu veš mašinu, niti su ovi dodati glasači pozitivno raspoređeni zahvaljujući  kvalitetu. Taman posla. Oni su tu da posluže u sramoćenju vlastite drzave, koju negiraju i Vučiću je na pjat prinose kad mu god zatreba. Očigledno je da nijesu znali ovi nadristručnjaci kako je Marko Miljanov gledao na one koji su u tuđini klevetali svoje kako bi se dodvorili tamošnjim vlastima i dobijali bilo kakvu apanažu. Morali bi da obnove gradivo i da opet pročitaju kako je vojvoda Marko cijenio one koji blate svoju domovinu. On je jasno znao reći: ČOEK BEZ DOMOVINE VIŠE I NIJE ČOEK.
Jeste li pročitali gospodo predlagači? Ako jeste, naučite naizust, pa čete možda razumjeti što znači riječ ČOEK.

Marko Miljanov bio je znameniti crnogorski junak, vojvoda i pisac. Zanimljive su njegove riječi koje je zabilježio Simo Šobajić. Naime, u Beogradu je pred vojvodom Markom jedan đak iz Crne Gore negativno govorio o knjazu i o Crnoj Gori. Na to mu je vojvoda rekao:

“Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali… psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu.

No, da ostavimo gospodara. On je čoek ka i mi, ka ja i ti, pa i on može da pogriješi, a da se na vrijeme ne ispravi… Ali, domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili usred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbačuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina. I kad se tako izgubi, ondar čoek postaje krdo. Čuvaj se toga, dijete, ka živoga ognja. Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek.”

Da je Marko Miljanov danas živ, kazao bi predlagačima da muče. Jer njemu ovakvi prijedlozi s namjerama mimo čojstva nijesu pristajali. A oni koji su predlagači s namjerom da skinu ime slavnog revolucionara i antifašiste nijesu ništa drugo do krpe koje peru tuđu nečist.

Otkazan boravak državljanima Rusije: Oduzeta sofisticirana oprema i računarski uređaji

0
Pronađena oprema (Foto: Uprava policije)

Nakon uručenog rješenja napustili su Crnu Goru

(FOTO) Otkazan boravak državljanima Rusije: Oduzeta sofisticirana oprema i računarski uređaji

UP o gradnji na ostrvu Sveti Nikola: Kriminalistički tehničar sačinio foto-elaborat, obaviješteno tužilaštvo u Kotoru

0
Gradnja pored mora (Foto: Ustupljena fotografija)

Na teren izašli prije dva dana, tužilac naložio da se sa utvrđenim stanjem upozna nadležna građevinska inspekcija

UP o gradnji na ostrvu Sveti Nikola: Kriminalistički tehničar sačinio foto-elaborat, obaviješteno tužilaštvo u Kotoru

Pista u Tivtu

0
Kako ugledni njemački list Business punk piše o Andriji Mandiću

Pista u Tivtu

Koalicija između Spajićevih Evropljana i DPS-a, formirana sada, a ne poslije izbora, bila bi odgovor. Ako se DPS ostavi po strani, Mandić će mjesece do izbora pretvoriti u svoju prednost. Zbog toga se ovaj prijedlog argumentuje iz Berlina

Autor: Susie fon den Štemen

Avion iz Beograda, 87 muškaraca sa krivičnim dosjeima, dva dana prije samita EU. Ova scena govori sve o zemlji koja upravo kuca na vrata Evrope. I o najmoćnijem čovjeku u njoj, koji je upravo tada ćutao.

Ujutro 3. juna čarter avion Air Serbia nije odvezen do terminala. Zadržan je na pisti u Tivtu satima, dok su crnogorska policija i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) provjeravale 87 putnika. Gotovo svi su imali krivične dosjee.

Jedan švajcarski list kasnije je napisao da je spisak putnika izgledao kao „ko je ko“ beogradskog podzemlja: osuđivani nasilnici, izbacivači i čovjek osuđen za pokušaj ubistva.

U prtljagu su pronađeni transparent s natpisom „Srbija pobjeđuje“, slogan predsjednika Aleksandra Vučića, kao i telekomunikacioni uređaj i brodska radio-stanica. Napolju su čekala dva autobusa sa srpskim registarskim tablicama.

Službe su izvukle jednostavan zaključak: radilo se o prethodnici koja je trebalo neformalno da „obezbjeđuje“ Vučića tokom samita. Prije 16 časova muškarci su vraćeni istim avionom nazad u Beograd.

Dva dana kasnije, u isti Tivat stigli su evropski lideri na Samit EU – Zapadni Balkan.

Beograd je reagovao onako kako Beograd reaguje – odmazdom. Građani Crne Gore bili su maltretirani na aerodromu, na granici su se stvorile kilometarske kolone, a srpska Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) upozorila je Vučića da ne putuje jer mu je život navodno ugrožen.

On je ipak doputovao.

Jedna zemlja vratila je avion, a druga je zbog toga praktično uzela pola regiona za taoca.

Sve to je izuzetno. Ali ono što je zaista izuzetno jeste – tišina.

Čovjek koji nije rekao ništa

Andrija Mandić je najmoćniji političar u Crnoj Gori: predsjednik Skupštine, lider najveće prosrpske političke snage i godinama najpouzdaniji Vučićev čovjek u Podgorici.

Ako je iko u ovoj aferi imao što da kaže, onda je to bio on.

Nije rekao ništa. Ni tog dana, ni poslije.

Jedan crnogorski list je polušaljivo pitao: „Gdje je zapravo Andrija Mandić?“

Drugi su govorili. Jedan poslanik vlasti pohvalio je policiju, opozicija je napala Vučića, Ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je optužbe o „hibridnom ratu“.

Samo predsjednik Skupštine, čovjek čija je čitava politička biografija vezana za Beograd, nije stao iza sopstvene policije. Sačekao je da se cijela stvar završi.

To je cijela priča u jednoj sceni.

Mandić ne viče kao njegov glasni politički saveznik Milan Knežević, kojeg Vučić sa govornica naziva „vođom srpskog naroda“. Mandić nosi evropsko lice, predstavlja se kao realista koji će se navodno opredijeliti za Zapad kada to trenutak bude zahtijevao.

Ta priča je vješto izgrađena. Funkcioniše zato što mlađi službenici EU više ne znaju ko je kada birao koju stranu.

Ali njegove stvarne političke sklonosti su jasne:

* njegova politička tradicija ostala je uz Miloševića 1997. godine;

* bila je protiv nezavisnosti Crne Gore 2006;

* bila je protiv ulaska u NATO;

* a sam Mandić sjedio je na optuženičkoj klupi u procesu za pokušaj državnog udara 2016, koji su podržavale ruske službe.

Mala zemlja, veliko pravo veta

Crna Gora je sićušna zemlja. Ima manje stanovnika od nekih evropskih metropola i skromnu ekonomsku snagu. U Evropskoj uniji to se ne osjeća.

U svim pitanjima koja zahtijevaju jednoglasnost – spoljna politika, porezi, izmjene ugovora – glas Podgorice vrijedi isto koliko i glas Berlina.

Jedna država, jedan veto.

Evropa je ovu lekciju već skupo platila – sa Mađarskom.

Jedna jedina država članica mogla je da odlaže sankcije, štiti autokrate i iznuđuje ustupke.

Crna Gora oblikovana Mandićevom političkom tradicijom, retorički evropska, a strukturalno usmjerena prema Beogradu, ne bi bila prijatan dodatak Evropskoj uniji.

Bila bi novi igrač sa pravom veta, kojim se upravlja iz Beograda.

Model nije grubo preuzimanje vlasti, već suptilna kontrola: nad ministarstvom unutrašnjih poslova, policijom i obavještajnim službama, uz prihvatljivo lice za Brisel.

Za takvu varijantu mala Crna Gora čak je pogodnija nego što je bila Mađarska: mali aparat, lak za upravljanje i sa malo međunarodne pažnje.

A nakon ulaska u EU nema druge šanse.

Jedini instrument pritiska jeste sama perspektiva članstva.

Kada se nagrada dodijeli, poluga nestaje.

Ono što se upravo odbacuje

Ovdje se pojavljuje ime koje Brisel danas posmatra gotovo isključivo kroz prizmu korupcionaških afera: Milo Đukanović.

Iskreno, uz njega se cijelog političkog života vezuje miris šverca cigareta i ličnog bogaćenja.

Bilo je istraga, u Crnoj Gori i inostranstvu.

Nikada nije bilo presude. Ostaje sama država.

Đukanović je 1997. raskinuo sa Miloševićem, kada je Crna Gora bila mala i okružena srpskom vojskom.

Mandićeva strana ostala je uz Beograd.

Godine 2006. doveo je zemlju do nezavisnosti, a 2017. uveo u NATO, uprkos pokušaju državnog udara koji je podržavala Moskva i čiji je cilj bio i njegovo ubistvo.

Crna Gora je jednostrano uvela euro mnogo prije članstva u EU.

Tri decenije vezivanja za Zapad isporučili su on i njegova partija, često onda kada je takav izbor imao cijenu.

Od 2023. više nije lider partije i povukao se iz prve linije politike. Ne radi se o njegovom povratku.

Radi se o njegovoj partiji – DPS-u.

Ta partija izgradila je iznutra arhitekturu evropskih integracija, poznaje svako pregovaračko poglavlje i sve odnose sa Briselom.

To iskustvo se ne može improvizovati, a njena prozapadna orijentacija je strukturna, a ne taktička.

Apsurd je u tome što Crna Gora prolazi kroz najtežu fazu pristupanja EU bez jedine političke snage koja je zaista zna da vodi kroz taj proces. Želja za Evropom nalazi se u Vladi.

Znanje se nalazi u opoziciji. Prozor se zatvara 2027. U junu 2027. održavaju se novi izbori. Ti izbori odlučiće ko će upravljati najvažnijom i vjerovatno nepovratnom fazom pristupanja EU. U najgorem slučaju, Mandić će postati najjača politička snaga i pokušati da preuzme Ministarstvo unutrašnjih poslova, policiju i službe bezbjednosti. To nije koalicioni partner kojim se upravlja uslovljavanjem.

To je strukturni problem. Njegova snaga raste svakim danom u kojem u koaliciji nema proevropske protivteže koja poznaje njegovu političku prošlost i ne dozvoljava da je zavara evropski kostim.

U tome je suština: Mandić se ne kontroliše iz Brisela. Kontroliše se tako što se pored njega postavljaju ljudi koji su lično proživjeli 1997. i 2016. godinu.

Takvi ljudi postoje. Oni sjede u DPS-u.

Koalicija između Spajićevih Evropljana i DPS-a, formirana sada, a ne poslije izbora, bila bi odgovor. Ako se DPS ostavi po strani, Mandić će mjesece do izbora pretvoriti u svoju prednost. Zbog toga se ovaj prijedlog argumentuje iz Berlina.

Njemačka danas ima uticaj na vremenski raspored i proces, a gotovo nikakav kada se nova arhitektura jednom uspostavi. Vrijednosti jedne zemlje štite se prije nego što se ugovor potpiše. Poslije toga dijeli se samo pravo veta. U Crnoj Gori je čovjek koji želi da drži to pravo veta početkom juna pokazao na čijoj je strani. Ne kroz priznanje pred kamerama. Već ćutanjem koje je bilo glasnije od bilo koje riječi.

(Business punk)

Pulević: Promjena imena biblioteke atentat ne samo na Radosava Ljumovića, već na epohu antifašizma

0
Vukić Pulević (Foto: UGC)

Crnogorski akademik smatra da to apsolutno nije korekno, ni prema istoriji Crne Gore, ni prema moralu građanske Crne Gore

Pulević: Promjena imena biblioteke atentat ne samo na Radosava Ljumovića, već na epohu antifašizma

Izvor: Antena M

Odluka članova Savjeta Narodne biblioteke “Radosav Ljumović” u Podgorici Novice Đurića, Emila Labudovića i Bećira Vukovića o promjeni imena te ustanove u Biblioteka “Marko Miljanov“.je udar na antifašizam, smatra akademik Vukić Pulević.

Pulević za Antenu M navodi da biblioteka sa ponosom nosi ime Radosava Ljumovića, te da se radi o ličnosti koja je obilježila jedno vrijeme. Smatra da je i Marko Miljanov istaknuta istorijska ličnost, ali da rokadu ne treba praviti. Radi se, kaže, o atentatu na antifašistički period Crne Gore.

– ‘To bi bio atentat ne samo na Radosava Ljumovića, nego na čitavu jednu epohu koja afirmisala Crnu Goru i stvaranje tadašnje Jugoslavije. Ovo je zlonamjerno sukcesivno poništavanje crnogorskih simbola, a oosim toga su pokušali i da izvrše podjelu među građanima – rekao je Pulević.

Smatra da to apsolutno nije korekno, ni prema istoriji Crne Gore, ni prema moralu građanske Crne Gore.

– I ovo ne smije nikako da se dogodi, ono šteti i kao priča. Makar i ne došlo do promjene imena, sama polemika i priča oko ovoga djeluje vrlo destruktivno – kazao je Pulević.

Ne odustaj, Vučko

6

Ne odustaj, Vučko

 Piše: Sreten VUJOVIĆ

Vučić: Nevjerovatna su mi objašnjenja da oni nisu za poređenje sa Vučićevićem, kad povuku zabranu i mi ćemo odustati od recipročnih mjera

Vjerovatni snajperista sa Jevrejskog groblja iz vremena genocidne opsade Sarajeva, nas izgleda više ničim ne može iznenaditi!  Ni u čemu nije originalan, osim, kako tvrde neki itlijasnki mediji, u organizovanju, pa i ličnom učešću u „Sarajevo safariju“! Nije originalan čak  ni u onoj izjavi da će za svakog Srbina ubiti 100 Muslimana! To su već  odavno kazali nacisti, u vrijeme II svjetskog rata, prije nego  što su im „antifašisti“, četnici izveli pred nišan đecu čuvenog V-3 u Kragujevcu!  Eto, onda je „red“ i sasvim „logično“ da  Orden šumaričkih mučenika dobije crkovni pedofil (jer on voli đecu) vladika Kačavenda, silovatelj i vjerovatno ubica mladića, bogoslova, Milića Blažanovića, kao da i boračke penzije dobiju „antifašisti“, oni koji su đecu iz kragujevačke škole izvodili na strijeljanje! Takav orden, prema istinskoj antifašističkoj percepciji je posthumno zaslužio profesor koji je i tada, kada su rafali govorili umjesto riječi „držao čas“! Taj orden je zaslužio i  Josef  Schultz, njemački vojnik,  koji je zajedno sa đacima otišao u Vječnost, odbivši da puca u njih!

Originalan je još u nečemu: Njegov omiljeni „ćevabdžija“ a kasnije „žrtveni jarac“ Belivuk sa svojom družinom prema izjavama koje potiču od samog Vučića (Sky Oskara) bavio se horor „gastronomijom“! Priśetimo se samo da se iz Crne Gore sa samita đe je uputio svoje kriminalce da „uče plivati“, vrnuo „mrtav gladan“!? Neodstajala mu je, veli,  izvorna, domaća kužina! Ne bi dobro bilo da je krepa’ u Crnoj Gori! Mi nemamo ćevapčiće pogodne njegovom „metabolizmu“! Namjerno pominjem deminutiv „ćevapčići“, jer se crnogorski jezik i u tome razlikuje od srpskog! Naime, srpski jezik ima deminutivni, ljubavni odnošaj prema hrani i piću: ćevapčići, sarmica, kafica, papričica, pićence i td!

No, vrnimo se „recipročnim mjerama“! Ni to nije ništa novo, ali bez „reciprociteta“ sa crnogorske strane! Mi svaku srpsku „pobegulju“ primimo kao najrođenijega, a oni se kasnije „ostrve“ protiv države koja ih je majčinski prigrlila! Primjer manastirke  (č)etnički čistog turizma, bivše manastirke „četvororučice“, Bradić, zatim „ugroženog“ kosovskog „aperisanog“ Srbina (do godine u Prizren), nekadašnjeg direktora crnogorskog Urgentnog centra, novopečenog bogataša! O Posrbicama ne treba ni pričati, jer eto, iako ne znaju plivati (osim prema Beogradu), vlasnici su luksuznih jahti i nekretnina  na primorju! Elem, „recipročne mjere“ bez „reciprociteta“ sa  crnogorske strane postojale su i u vrijeme Vladana Đorđevića, prije više od 100 godina, kada je  Vlada Kraljevine Srbije donijela uredbu o zabrani useljavanja i protjerivanju Cigana i Crnogoraca iz Kraljevine Srbije. Za mene riječ Ciganin nema pežorativno značenje, jer bi onda i veliki Puškin bio unižavatelj tog naroda (poema „Cigani“), već gajim duboko poštovanje prema izvornom imenu, pripadnika ove drevne kulture, a uz to bih unizio i mnoge znamenite Srbe toga porijekla, nekadašnje i aktuelne, a bili su i sada jesu značajna imena u kulturi, nauci,  svjetovnoj i visokoj crkovnoj vlasti!

Zato molim Aleksandra Vučića da ne ukida „recipročne mjere“  bez „reciprociteta“ sa crnogorske strane, da malo počinemo, odahnemo i predahnemo!

Istini za volju, jedini, poznati slučaj „recipropciteta“ sa crnogorske strane jeste “Međa Vuka Manitoga”, iz daleke prošlosti,  prisutna u narodnom predanju, a odnosi se na stari kameni bedem, ili graničnu liniju u Crnoj Gori. Vuk Maniti (za razliku od Vučića) je očigleno bio dalekovid, pa je pravio neku vrstu  crnogorskog „Kineskog zida“! Nije teško naslutiti, koja muka ga je na to naćerala! U drugim verzijama ista se građevina naziva i Dukljanova međa, pa se pripisuje legendarnom caru Dukljaninu!

Zato te ponovo molim, Vučiću, u znak pijeteta prema mučenom Vuku Manitome, ni manit ne ukidaj zabrane ulaska u Srbiju, da malo počinemo, odahnemo i predahnemo! Biće ti zahvalne generacije budućih Crnogoraca, kao što su Albanci zahvalni i Titu i Slobu !  Tito ih je oslobodio, a Slobo ujedinio i time omogućio međunarodno priznatu Republiku Kosovo!

KAD SPIN DOĐE PRED SUD: Sud traži ono što SDT nije dokazao mjesecima

0
Jovan Vukotić, Ivana Petrušić Vukašević i Miroslav Turković, Foto: ETV

Vraćanje optužnice Specijalnog državnog tužilaštva protiv Aleksandra Mijajlovića, Draga Spičanovića, Vladana Lazovića, Milovana Pavićevića, Andrijane Nastić i Predraga Boškovića nije obična procesna epizoda, niti tehnička dorada jednog tužilačkog akta.

Standard

To je trenutak u kojem je sud, poslije skoro dva mjeseca razmatranja, otvorio najvažnije pitanje ovog predmeta – da li je SDT, nakon više mjeseci istrage, prethodnog izviđaja i javnog pritiska koji je pratio slučaj, uspio da u optužnici činjenično odredi ono što je od početka predstavljano kao ozbiljna krivičnopravna konstrukcija.

Odgovor Višeg suda, makar u ovoj fazi postupka, nije povoljan po tužilaštvo.

Optužnica je vraćena da bi se ispravili nedostaci. Ali ti nedostaci, prema obrazloženju suda, ne zvuče kao puka formalnost. Sud ukazuje na nedovoljnu određenost radnje izvršenja krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije, na nedostatke koji se odnose na pojam koristi kao element krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, kao i na problem kod krivičnog djela odavanje tajnih podataka, jer se radi o djelu sa blanketnom dispozicijom, gdje se pojam podatka označenog stepenom tajnosti „interno“ mora vezati za poseban zakon.

Drugim riječima, sud nije rekao samo prepišite, dopunite, uredite. Sud je, u suštini, ukazao da u činjeničnom opisu optužnice nijesu dovoljno jasno postavljeni osnovni elementi krivičnih djela za koja se ljudi terete.

TRI DANA ZA ONO ŠTO NIJE URAĐENO MJESECIMA

Specijalno državno tužilaštvo sada ima rok od tri dana da podnese ispravljenu optužnicu i tu počinje suštinski problem ovog slučaja.

Ako su, kako ukazuju sagovornici Standarda, u predmetu postupala tri tužioca SDT-a, ako je prethodno vođen izviđaj bez zakonskog roka, ako je policija podnosila krivične prijave po nalogu tužilaca, ako je potom sprovedena višemjesečna istraga, nameće se pitanje – šta se realno može pronaći i činjenično popraviti za tri dana, ako nije utvrđeno u prethodnim mjesecima, pa i duže od godinu dana računajući izviđajni postupak?

Ovo pitanje nije političko već pitanje vladavine prava.

Jer optužnica nije medijsko saopštenje, konferencija za novinare, konstrukcija koja treba da ostavi utisak u javnosti. Optužnica mora da ima činjeničnu kičmu, ko je šta uradio, kada, kako, sa kim, sa kojom radnjom izvršenja, sa kojom koristi, kojim podatkom, kojim zakonom i kojom posljedicom.

Ako toga nema dovoljno u optužnici poslije istrage, onda rok od tri dana ne djeluje kao prostor za prikupljanje dokaza, već kao pokušaj da se već postojeća konstrukcija naknadno jezički spasi.

SUDSKA KONTROLA RASKLOPILA TUŽILAČKU KONSTRUKCIJU

Ročište za kontrolu optužnice pred vanraspravnim vijećem Višeg suda održano je 7. maja. Vijećem je predsjedavao sudija Zoran Radović, a članovi su bili Boris Savić i Vesna Kovačević.

Skoro dva mjeseca kasnije, vijeće je odlučilo da optužnicu vrati SDT-u na ispravku.

Ta vremenska distanca je važna. Sud nije reagovao impulsivno, niti preko noći. Optužnica je bila pod ozbiljnom kontrolom, a rezultat te kontrole je zaključak da postoje nedostaci u činjeničnom opisu krivičnih djela.

Posebno je važno što se nedostaci odnose na najteže tačke optužnice. Kod stvaranja kriminalne organizacije, sud traži određenost radnji izvršenja. Kod zloupotrebe službenog položaja, sud ukazuje na pojam koristi. Kod odavanja tajnih podataka, sud podsjeća da nije dovoljno samo napisati da je nešto tajni podatak, već se mora voditi računa o posebnom zakonu koji uređuje tajnost podataka.

To su temelji optužnice, a ako su temelji problematični, onda se ne radi o kozmetici.

OD OPTUŽNICE DO JAVNOG PROGONA

Ovaj predmet od početka nije živio samo u sudnici. Živio je u javnom prostoru, u naslovima, u političkim interpretacijama, u pokušajima da se pojedinci i čitave strukture unaprijed predstave kao dio kriminalne mreže.

Posebno problematičan segment je odnos prema pojedinim medijima, ali i prema dijelu političkih aktera koji su mjesecima targetirani i dovođeni u vezu sa kriminalom bez jasnog sudskog epiloga.

U javnosti se mjesecima stvarala atmosfera u kojoj su odabrani mediji, među njima Standard, Portal ETV, Antena M, Pobjeda, M portal i CDM, targetirani, dovođeni u vezu sa kriminalom ili predstavljani kao dio nekakvog nevidljivog mehanizma uticaja. Sličan obrazac primjenjivan je i prema pojedinim političarima, koji su kroz javne konstrukcije i političko-medijske interpretacije unaprijed gurani u zonu sumnje. Takav pristup je opasan, jer briše granicu između dokazivanja krivične odgovornosti i političko-medijskog obilježavanja.

U demokratskom društvu tužilaštvo ima pravo i obavezu da istražuje. Ali nema pravo da kroz neprecizne konstrukcije, posredne insinuacije ili ambijent sumnje pretvara medije i političke protivnike u kolateralnu štetu krivičnih predmeta.

Kada se novinari, redakcije, mediji ili političari guraju u kontekst kriminala bez jasnih dokaza, onda to više nije borba protiv kriminala. To je poruka svima koji nijesu dio poželjnog medijskog i političkog poretka da mogu biti označeni, disciplinovani i kompromitovani, a to je, za društvo koje se poziva na evropske standarde, ozbiljan alarm.

PRAVDA NE SMIJE BITI MEDIJSKA OPERACIJA

Najveća opasnost u ovakvim predmetima nije samo eventualno slaba optužnica. Još veća opasnost je kada se slaba optužnica nadomješta jakom medijskom kampanjom.

U takvom ambijentu, ljudi se prvo hapse u naslovima, zatim sude u komentarima, a tek onda dolaze pred sud. Javnost se priprema da vjeruje konstrukciji prije nego što vidi dokaze. A kada sud zatraži da se objasne osnovni elementi krivičnih djela, odjednom se pokaže da buka nije isto što i dokaz.

Upravo zato je odluka Višeg suda važna.

Ona ne znači da je predmet završen, niti da je bilo ko oslobođen. Ali znači da optužnica, ovakva kakva je bila dostavljena sudu, nije prošla prvu ozbiljnu sudsku provjeru bez ozbiljnih primjedbi.

To je činjenica koju više nije moguće prekriti saopštenjima, spinovima ili etiketama.

AKO POSTOJE DOKAZI, NEKA SE POKAŽU U OPTUŽNICI

SDT sada ima jednostavan zadatak, makar na papiru, da u roku od tri dana ispravi ono na šta je sud ukazao.

Ali suštinsko pitanje ostaje isto – da li se u tri dana mogu obezbijediti činjenični elementi koji, prema ocjeni suda, nijesu dovoljno određeni nakon višemjesečne istrage?

Ako postoje dokazi, oni moraju biti jasno opisani u optužnici. Ako postoji kriminalna organizacija, mora se znati koja je konkretna radnja izvršenja svakog okrivljenog. Ako postoji zloupotreba službenog položaja, mora se precizno objasniti korist. Ako postoji odavanje tajnih podataka, mora se tačno pokazati koji podatak, kojeg stepena tajnosti i u skladu sa kojim zakonom.

Bez toga, optužnica nije pravni akt koji vodi ka pravdi, već rizična konstrukcija koja može urušiti povjerenje u institucije.

A povjerenje u institucije ne ruši sud kada traži dokaze, već ruši tužilaštvo kada mjesecima gradi slučaj, a onda pred sudom mora da popravi osnovne elemente optužnice.

Ovaj slučaj više nije samo pitanje Mijajlovića, Spičanovića, Lazovića, Pavićevića, Nastić i Boškovića, već pitanje da li Crna Gora ima tužilaštvo koje optužuje dokazima ili atmosferom.

I pitanje da li se u ime borbe protiv kriminala može voditi progon ljudi, institucija i medija, pa tek naknadno tražiti pravni okvir za ono što je već unaprijed presuđeno u javnosti.