Krpe koje peru tuđu nečist

“Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali… psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu (Marko Miljanov).

Krpe koje peru tuđu nečist

Piše: Slavko Mandić

Ništa novo u Crnoj Gori. Dešava se otvorena fašizacija društva pred očima javnosti koja prilično nezainteresovano posmatra svakodnevni institucionalni terorizam na crnogorska znamenja, simbole, jezik, graditeljsko nasljeđe, kulturu, antifašističku tradiciju, kao univerzalne vrijednosti kojima se svijet divio. U tom svijetlu treba posmatrati najnoviji nasrtaj pročetničkog trijumvirata oličenog u dijelu Savjeta podgoričke Narodne biblioteke “Radosav Ljumović”. Trojac u sastavu: Novica Đurić, Emilo Labudović i Bećir Vuković očigledno je dobio zadatak da se ova značajna institucija kulture preimenuje i da više ne nosi ime slavnog španskog borca, pjesnika i novinara, simbola otpora fašizmu, internacionalca koji je u španskoj epopeji život položio slijedeći ideale jednakosti  i slobode. Zbog toga, jasno je, ima Radosava Ljumovića grebe nerve četničke ideologije, koja se dokopala vlasti u državi koja je prva u porobljenoj Evropi ustala protiv fašističkog zavojevača 13. jula 1941. godine.

Vlast je razumjela da ne bi valjalo mnogo da talasa kada je sprovođenje ovog mračnug nauma u pitanju, da se možda ne uzburka javnost, pa je odlučila da njeni instrumenti izglasaju promjenu imena tako što će umjesto Ljumovića predložiti znamenitog Marka Miljanova Popovića, crnogorskog junaka, čuvenog vojskovođu, plemenskog prvaka Kuča, pisca i vojvodu. Znali su da ne postoji niko ko bi osporio  značaj Marka Miljanova. Računali su da će njihov prijedlog naići na odobravanje jer se radi o Crnogorcu i junaku, ali i piscu znamenitih Primjera čojstva i junaštva, što ga kvalifikuje da njegovo ime s ponosom nosi Narodna biblioteka. Kad je Marko Miljanov u pitanju, nijesu pogriješili. Radi se o velikanu koji je dobio zasluženo mjesto u crnogorskoj istoriji i kulturi. Mnoge ustanove, škole, ulice, trgovi nose ime Marka Miljanova, što jasno govori o činjenici da je on odavno dobio mjesto kakvo zaslužuje. I da se iza ove namjere krije drugačije skovana namjera.

Povodom ove javne sramote, koja u konačnici ne smije tako da se završi, oglasio se i gradonačelnik Glavnog grada Saša Mujović. On je kazao da Savjet biblioteke ima pravo na svoj stav i odluku, te da njegove članove ne treba unaprijed osuđivati za lošu namjeru ili atak na državu.

Nije to tačno gradonačelniče. Bećir zna zašto mora da glasa protiv pjesnika, čemu i on teži. Nije dobio najveću državnu nagradu za nenapisanu veš mašinu, niti su ovi dodati glasači pozitivno raspoređeni zahvaljujući  kvalitetu. Taman posla. Oni su tu da posluže u sramoćenju vlastite drzave, koju negiraju i Vučiću je na pjat prinose kad mu god zatreba. Očigledno je da nijesu znali ovi nadristručnjaci kako je Marko Miljanov gledao na one koji su u tuđini klevetali svoje kako bi se dodvorili tamošnjim vlastima i dobijali bilo kakvu apanažu. Morali bi da obnove gradivo i da opet pročitaju kako je vojvoda Marko cijenio one koji blate svoju domovinu. On je jasno znao reći: ČOEK BEZ DOMOVINE VIŠE I NIJE ČOEK.
Jeste li pročitali gospodo predlagači? Ako jeste, naučite naizust, pa čete možda razumjeti što znači riječ ČOEK.

Marko Miljanov bio je znameniti crnogorski junak, vojvoda i pisac. Zanimljive su njegove riječi koje je zabilježio Simo Šobajić. Naime, u Beogradu je pred vojvodom Markom jedan đak iz Crne Gore negativno govorio o knjazu i o Crnoj Gori. Na to mu je vojvoda rekao:

“Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali… psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu.

No, da ostavimo gospodara. On je čoek ka i mi, ka ja i ti, pa i on može da pogriješi, a da se na vrijeme ne ispravi… Ali, domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili usred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbačuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina. I kad se tako izgubi, ondar čoek postaje krdo. Čuvaj se toga, dijete, ka živoga ognja. Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek.”

Da je Marko Miljanov danas živ, kazao bi predlagačima da muče. Jer njemu ovakvi prijedlozi s namjerama mimo čojstva nijesu pristajali. A oni koji su predlagači s namjerom da skinu ime slavnog revolucionara i antifašiste nijesu ništa drugo do krpe koje peru tuđu nečist.