Home Blog Page 97

Demo(n)kratski „štos-majstori“

15

Demo(n)kratski „štos-majstori“

(umjseto kozerije)

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Gledam sliku Demo(n)krata  na jednom portalu i sama se „roje“ razmišljanja o abnormalnosti naše političke scene i njenih protagonista!

Zdenka „Petrol“, sudeći po utrošku goriva, nije noge spuštala „na zemljicu  crnu“! Da se sa ovim zasluženim nadimkom pojavila u vrijeme hiperinflacije devedesetih i nestašice goriva, zaprosio bih  je na cetinjski način:

„Ljepoto đevojko, misliš li se ti kopati kod nas?“

Ipak nepotrebno je bilo da penzionerima dijeli, savjet da jedu manje mesa i drugih „prestižnih“ kaloričnih namirnica! Mi to sebi svakako ne možemo priuštiti, ne makar svakodnevno, sa ovakvim penzijama! To me podśeti na Sloba, cetinjskog šereta i “štos-majstora“ kome je doktor, nakon moždanog udara savjetovao dijetu;  da ne jede meso, ribu, morske plodove, skorup i slične delicije! Slobo je nonšalantno odgovorio:

„To je lako, doktore, ja ništa od toga doma nemam!“

Kako su vlastoljubivi „osloboditeljski“ političari zabrinuti za zidare i ostale radnike koji po ovome žaropeku rade vani, zadržaćemo se još kod lucidnog Sloba! Vidi  njega isti ovaj doktor, kako otežano hoda po najžešćoj „nebeskoj jabuci“!

„Slobo, jadan, pazi se sunca! Znaš da je to opasno!“

„E moj doktore, mene je zadnji put ‘zviznulo’ u ladovinu!“

Pravila nema! Evo nas „zvižnjava“ svakodnevno, a mi ka’ da nam „macine trave“ daju za sva tri hipotetična obroka! Hvala, Zdenka, đe čula i đe ne čula!

Poznati su nam slučajevi iz zapadnih demokratskih društava da bilo kakvu političku karijeru ne mogu izgraditi ljudi koji nemaju skladne porodične  odnose! Kod nas je potpuno suprotno! Sex skandale, da ne pominjemo! Oni su kod nas poželjni,  sporadi napretka u službi! Elem, visoki politički djelatnici se javno odriču svojih očeva, vrhovne djelioce pravde supruge prijavljuju za nasilje u  porodici, a razmaženi (i ‘dobroćudni’, kako veli striko) sinovac službenim vozilom svog strica, predśednika Skupštine ide u ljudski „safari“ po sred Podgorice! Nakon pucnjave na dvojicu ljudi biva okrivljen samo za neovlašćeno korišćenje skupštinskog vozila! Žrtvama ovog „safarija“ ne pada na pamet da priznaju kako ih je neko ustrijelio! Nalećeli slučajno na zalutale metke nekog „neznanog junaka“! Ma, milina živa, da se čovjek prosto raspameti i naježi od ośećanja beskrajne bezbjednosti!

Slučajni predśednik sve više se u(i)življava u „neprijatnu dužnost“ koja ga je „zapala“ pred sve tužnijim skupom lobotomiranih birača! I ima „Prvu Damu“, iako naš zakon ne poznaje tu kategoriju! „Krapo“ na zimovanje u Italiju ima vojnu pratnju sa službenim vozilima!  Sreća što je Crna Gora članica NATO saveza, inače bi se njegovo putešestvije moglo protumačiti kao oružani “Drang nach Westen”, ili ono Josipa Broza: „Trst je naš-Korušku ne damo!“ A Spajković,  u mondenskim ljetovalištima ne žali par desetina hiljada eura samo za prestižne vrste šampanjca! Ministar policije ima divne kafene crevlje sa dva remika (kajiša)! Nađoh ih na internetu i nijesu skupe! Ima se-može se! Po  „komatu“ 900 €! U paru samo tričavih 1.800 eura! Ama iste takve je u jutarnjem TV programu nosao i bivši ministar, prekrstivši noge da se bolje śakte pred kamerama, ono kad je „odvalio biser“, na pitanje novinarke, što ga čini srećnim od kada  su došli na vlast: Za početak treba da smo srećni što smo se jutros probudili! Ima pravo čovjek! Bezbjednost građana je na prvom mjestu; puca se ovamo, puca se onamo, puca se svugđe! No, da se pripovrnemo kafenim crevljama! Takve iste nosi i načelnik beogradske policije osumnjičen  za učešće u ubistvu na Senjaku Aleksandra Nešovića-Baje. Tijelo je na osnovu indikacija „AI Medenog“ pronađeno nekoliko dana kasnije, zabetonirano u buretu! Bez crevalja! Da li je novi domaći ministar ove kondure (crevlje)  naslijedio  zajedno sa ostalim inventarom koji duži (jedan se izuo a drugi obuo, kako i pravedno jest’) ili se oni obuvaju preko sindikata policije!  Neke košta što košta, samo da đetići, svi do jednoga ostvare svoje „dječačke snove“! Kad malo bolje razmislimo, nema razloga za brigu!

Ipak, utješno je što je najbolji burek kod Sulja na Cetinju poskupio samo za duplo! Ja lično kupujem onaj sa sirom! Burek sa mesom ne mogu smisliti! Da mi se Zdenčica ne naijedi!

Mugoša: I pored brojnih pokušaja relativizacije, potvrđena relevantnost platorme opozicije

0
Boris Mugoša Foto Printscreen

Potvrdjena je, i pored bezuspješnih pokušaja relativizacije iste, po ko zna koji put relevantnost i kredibilnost platforme opozicije koja je precizno apostrofirala ključne izazove sa kojima se Crna Gora suočava u ovoj veoma važnoj fazi EU integracionog procesa, poručio je poslanik Evropskog saveza Boris Mugoša nakon što je sinoć došlo do dogovora vlasti i opozicije oko izmjena Ustava.

– Revidiranje problematičnih zakona, definisanje mehanizama za praćenje njihove primjene, imenovanje sudija Ustavnog suda, ustavne promjene, izbor kroz najširu saglasnost vlasti i opozicije članova Sudskog savjeta, Savjeta RTCG, Fiskalnog savjeta i raznih regulatornih tijela, mijenjanje izbornih zakona konsenzusom bez jednostranih pokušaja korekcije istih i utvrdjivanje mehanizama nadzora nad zapošljavanjem i trošenjem budžetskih sredstava uoči parlamentarnih izbora su stavke koje je neophodno realizovati u najkraćem mogućem roku- kazao je Mugoša u objavi na mreži X.

Zato, dodaje on, umjesto jeftinog antiEU etiketiranja opozicije, “privatizacije” EU zasluga, revizionističkih ideoloških poriva  potreban je fokus na EU agendu i na brojne izazove u velikom broju sistemskih segmenata (zdravstvo, ekonomija, socijala, obrazovanje, kultura, sport, bezbjednost, vladavina prava i borba protiv kriminala i korupcije).

– Preduslov za to je ozbiljnost i odgovornost aktera na političkoj sceni a dijalog i kompromis su jedina potvrda navedene političke zrelosti- poručio je Mugoša.

Milović: Knežević govori istinu, Pejović je Spajića nazvao izdajnikom

0
Andrej-Milovic-Foto-Screenprint-RTHN

Danas me je u Skupštini Crne Gore pominjao Milan Knežević i pozvao da kažem kako je bilo tokom sastanka sa njim. Istina je da smo bili kod Milana kući Boris Pejović i ja. Istina je da je Pejović tada bio ljut na Spajića i da ga je nazivao izdajnikom, kazao je na mreži Iks (X) bivši član Pokreta Evropa sad (PES) i ministar u Vladi Andrej Milović. 

Milović se oglasio nakon što su se u Skupštini oštro sukobili Knežević i Pejović.

Istina je, kako je dodao, da su tada Pejović i Spajić bili u svađi.

– I da je pred sam izbor Vlade Spajić rekao Pejoviću, tokom telefonske svađe, da neće biti potpredsjednik Skupštine, nakon čega se Pejović zaplakao i molio ga da bude potpredsjednik, pa je Spajić počeo da smije i da mu se sprda, te se na kraju smilovao da bude potpredsjednik. Na kraju su izgladili tako odnos i sad su u ljubavi – naveo je Milović

Uz nesporna neslaganja sa Kneževićem, kako je kazao Milović, smatra da treba da se vodimo tezom “Krivo sjedi, al pravo zbori” i potvrdio je da je Knežević rekao istinu.

– P.s. Ja Spajića tada nisam nazivao izdajnikom, danas imam drugačije mišljenje, ali o tome možda nekad kasnije – zaključio je.

Spajić: Imamo 300 ljekara više nego 2018. godine, interesuju se i iz regiona; Živković: Njih 250 je napustilo sistem javnog zdravstva od kad ste Vi premijer

0
Milojko Spajić, 6.7.2026. (Foto: Skupština Crne Gore/Jutjub)

Premijerski sat počeo poslije skoro sat i po kašnjenja, premijer pozdravio jučerašnji dogovor opozicije i vlasti

Spajić: Imamo 300 ljekara više nego 2018. godine, interesuju se i iz regiona; Živković: Njih 250 je napustilo sistem javnog zdravstva od kad ste Vi premijer

Albanski slikari Crne Gore (slikari Ulcinja) – most boja Mediterana

0

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik

Iz štampe je izašla reprezentativna dvojezična monografija na crnogorskom i albanskom jeziku „Albanski slikari Crne Gore – Most boja i Mediterana“ – „Piktorët shqiptarë në Malin e Zi – Urë e ngjyrave të Mesdheut“, izdanje JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore (CEKUM), posvećena stvaralaštvu albanskih slikara iz Ulcinja. Riječ je o značajnom kulturnom i izdavačkom poduhvatu koji predstavlja priznanje umjetnicima čija su djela, kroz više generacija, oblikovala jedno posebno mediteransko, albansko, ulcinjsko i crnogorsko likovno iskustvo. Monografija donosi izbor iz stvaralaštva dvanaest umjetnika, čija su imena u knjizi predstavljena dvojezično: Đerđ Noc Martini-Gjergj Noc Martini, Ruždi – Rudi Goga / Ruzhdi – Rudi Goga, Bilal Nikezić / Bilal Nikeziq, Naser Hasa / Naser Hasa, Vahida Hasanaga – Nimanbegu / Vahida Hasanaga – Nimanbegu, Mersiha Resulbegović – Mavrić / Mersiha Resulbegoviq – Mavriq, Edin Kaplani / Edin Kapllani, Jozo Kočović / Jozo Koçoviq, Brigita Antoni / Brigita Antoni, Aldemin Suka / Aldemin Suka, Jetmira Hodža / Jetmira Hoxha i Emina Nimanbegović / Emina Nimanbegoviç. Njihova različita generacijska, estetska i stvaralačka iskustva u monografiji oblikuju jednu širu likovnu sintagmu Ulcinja, Mediterana i Crne Gore.

Dvojezični karakter ove monografije ima posebnu vrijednost. Crnogorski i albanski jezik u njoj se susrijeću kao ravnopravni nosioci umjetničkog, mediteranskog i multikulturnog pamćenja. Time knjiga ne govori samo o slikarstvu, već i o zajedništvu jezika, kultura i identiteta koji se na prostoru Ulcinja i Crne Gore prirodno dodiruju, prepliću i dopunjuju. Ona potvrđuje da je kultura najljepša kada ne zatvara vrata, već ih otvara prema drugome, prema različitom, prema onome što nas ne udaljava, nego nas čini bogatijima. Upravo zato ova monigrafija ne govori samo dvama jezicima, već i dvjema bliskim kulturnim memorijama koje se u Ulcinju ne razdvajaju, nego prepoznaju kao dio iste mediteranske cjeline.

Prateći kulturnu scenu Crne Gore, imao sam čast i zadovoljstvo da se upoznam sa stvaralaštvom albanskih slikara iz Ulcinja. Prvo što me fasciniralo bila su snažna umjetnička djela koja odišu Mediteranom i Otrantom, na kapiji Ulcinja, tamo đe su se kroz vjekove nemirne istorije ispreplijetale civilizacije, brodovi, mornari, slikari, ribari i pjesnici. Ta umjetnost za mene nikada nije bila samo lični doživljaj, već duboka poruka o spoju tradicije i modernog izraza, o identitetu koji se izgrađivao u dodiru sa različitim kulturama.

Crna Gora, zemlja u kojoj se susrijeću planina i more, istorija i savremena umjetnost, kultura i identitet, vijekovima je bila inspiracija mnogim umjetnicima. Među njima posebno mjesto zauzimaju albanski slikari Crne Gore, čija djela predstavljaju spoj mediteranskog senzibiliteta, tradicije i modernog likovnog izraza. Ova monografija zato nije samo publikacija o slikarima, već likovno-esejistički osvrt na jedan dragocjeni stvaralački krug, na umjetnike koji su bojom, linijom, formom i unutrašnjom svjetlošću obogatili vizuelnu kulturu Crne Gore i Mediterana.

Kao Crnogorac, kroz ovo istraživanje i pisanje imao sam priliku da još dublje sagledam doprinos albanskih umjetnika vizuelnoj kulturi Crne Gore. Likovna scena naše države ne bi bila cjelovita bez njihovog doprinosa, bez njihovog mediteranskog kolorita, bez svjetlosti Ulcinja, bez mora, kamena, agruma, brodova, pejzaža i ljudskih sudbina koje su utkali u svoja platna. Njihova umjetnost odiše sunčevim odsjajem nad morem, živopisnim tonovima primorskih pejzaža, ali i introspektivnim promišljanjima o čovjeku, njegovom mjestu u vremenu i prostoru.

Jedna od dragocjenih manifestacija koja je svjedočila značaju ovih umjetnika bila je kolektivna izložba „Dio Mediterana“, koju je organizovao CEKUM. Upravo je ta izložba bila snažan podstrek da nastane ovako vrijedna monografija. Ona je otvorila prostor da se stvaralaštvo ulcinjskih slikara ne posmatra usputno, već sa poštovanjem, pažnjom i sviješću o njihovom doprinosu kulturnom identitetu Crne Gore.

U ovoj monografiji albanski slikari Ulcinja predstavljeni su kao čuvari svjetlosti Mediterana. Njihovi kistovi prepliću more, kamen, agrume i ljudsku sudbinu u neponovljive slike postojanja. Njihova djela su platna obojena bojama juga, ali i svjedočanstva o kulturnom identitetu i neprestanom dijalogu. U njima se osjeća dubina vjekova, miris soli, vjetra i zrelih narandži, dok svaki potez četkice odjekuje kao vizuelna poezija prostora kojem pripadaju. U njihovim slikama neprestano pulsira duh Ulcinja, stare masline koje svjedoče o istrajnosti i snazi, brodovi na horizontu kao simbol čežnje i slobode,  stijene koje se ne savijaju pred vremenom i valovima, modrina koja guta obzor i lica čiji pogledi kazuju priče bez riječi. Njihove slike su snažni prizori, ali i odrazi duše prostora u kojem su stvorene, prostora u kojem se more i kopno grle, u kojem svaki kamen nosi istoriju, a svaki val odnosi i vraća uspomene.

Monografija albasnkih slikara iz Ulcinja na slici Gzim Hajdinaga (izdavač) direktor CEKUM-a i  priređivač monografije Božidar Proročić

Posebno poštovanje u ovom tekstu želim da iskažem Gzimu Hajdinagi, direktoru CEKUM-a, čija su vizija, podrška i posvećenost bili od izuzetnog značaja za nastanak ove monografije. Njegov predgovor koji predstavlja uvod u ovu monografiju je i snažna poruka o smislu kulture, multikulture i umjetnosti u Crnoj Gori. Hajdinaga s pravom ističe da čovjek koji dolazi iz mediteranskih prostora nosi u sebi posebnu svjetlost – svjetlost mora, sunca, kamena natopljenog istorijom i jezika prožetog tolerancijom. Upravo iz te svjetlosti, kako on zapisuje, izrastaju boje, mirisi, sjećanja, umjetnost i čovjek.

Naročito je snažna njegova misao da su umjetnici, slikajući nebo i more, „naslikali i samu dušu Crne Gore“. Ta rečenica možda najtačnije određuje suštinu ove monografije. Jer albanski slikari Ulcinja nijesu naslikali samo pejzaže, portrete, more, barke, kamen, žene, masline, apstraktne prostore ili svjetlosne mediteranske horizonte. Oni su naslikali jedan duh, jedno vrijeme, jednu pripadnost i jednu Crnu Goru koja se prepoznaje po svojoj širini.

Još jedna Hajdinagina misao zaslužuje posebno mjesto: da umjetnost ovih slikara „ne pripada samo Albancima, već svima nama“, jer je dio kolektivnog identiteta Crne Gore, njenog otvorenog srca i multikulturnog duha. U toj rečenici sadržana je suština ove knjige, ali i suština jedne odgovorne kulturne politike. Umjetnost ne smije biti zatvorena u etničke, jezičke ili administrativne okvire i dimenzije. Ona je prostor u kojem se prepoznajemo, ogledamo i učimo da u tuđem vidimo i svoje.

Hajdinaga u predgovoru podsjeća i na misiju CEKUM-a da kultura nije samo nešto što treba čuvati, već nešto što treba živjeti. Upravo to je jedna od najvažnijih poruka ovog izdanja. CEKUM ovom monografijom ne čuva kulturu kao zatvorenu sintagmu prošlosti, već je predstavlja kao živu, stvaralačku i savremenu snagu. Kroz ovakve izdavačke poduhvate kultura manjina postaje vidljiva, dostojanstvena i ravnopravno prisutna u javnom prostoru Crne Gore. Zato je doprinos CEKUM-a ovom monografijom višestruk. To je doprinos kulturi Crne Gore, doprinos afirmaciji albanskog likovnog stvaralaštva, doprinos Ulcinju kao mediteranskom umjetničkom prostoru, ali i nastavak uspješne promocije multikulture, interkulturalnog dijaloga i kulturne različitosti. CEKUM ovim izdanjem pokazuje da manjinske kulture nijesu na margini kulturnog života, već jedan od temelja ukupnog kulturnog bića Crne Gore.

Ova monografija zato ima i dokumentarnu i umjetničku i simboličku vrijednost. Dokumentarna je jer okuplja i predstavlja stvaraoce koji zaslužuju ozbiljnu pažnju javnosti. Umjetnička je jer kroz reprodukcije, biografije i eseje otvara prostor za razumijevanje njihovih poetika. Simbolička je jer pokazuje da Crna Gora najljepše govori o sebi onda kada govori svim svojim jezicima, svim svojim bojama i svim svojim kulturnim glasovima. Upravo zbog toga, monografija „Albanski slikari Crne Gore – Most boja i Mediterana“ ne pripada samo jednoj instituciji, jednom gradu ili jednoj zajednici. Ona pripada svima koji vjeruju da je kultura najčistiji oblik susreta među ljudima. Ona je most između Ulcinja i Crne Gore, između crnogorskog i albanskog jezika, između lokalnog i univerzalnog, između tradicije i savremenosti, između mora i čovjeka. Ona potvrđuje da kultura nije samo ono što činimo, već ono što jesmo. Kroz djela ulcinjskih slikara vidi se da umjetnost ne poznaje granice, već samo ljepotu, istinu i trajnost. Njihova djela ruše udaljenosti, spajaju različite obale, jezike i sjećanja, potvrđujući da je ljepota najplemenitiji oblik razumijevanja među ljudima. Kako je i u predgovoru istaknuto, more i umjetnost ne poznaju granice oni poznaju samo svjetlost koja spaja obale, jezike i duše. U toj svjetlosti ova monografija dobija svoj puni smisao kao knjiga koja ne zatvara identitete, nego ih otvara jedne prema drugima.

Zato ova monografija predstavlja priznanje ulcinjskim umjetnicima, potvrda njihove vidljivosti i vrijednosti, ali i snažan doprinos CEKUM-a savremenoj kulturi Crne Gore. Ona nas podsjeća da se istinsko bogatstvo jednog društva ne mjeri samo njegovom istorijom i prirodom, već i sposobnošću da prepozna različitost kao ljepotu, kao snagu i kao dar. U toj svjetlosti, ova monografija ostaje trajni zapis o slikarima čije boje ne blijede, već ostaju pečat Mediterana, Ulcinja i Crne Gore pečat umjetnosti koja povezuje, oplemenjuje i čuva ono najbolje u nama.

SVJETSKO PRVENSTVO U FUDBALU: ČIP (NI)JE SAVRŠEN?

0


SVJETSKO PRVENSTVO U FUDBALU: ČIP (NI)JE SAVRŠEN?

Igra gubi, tamo gdje čip za dlaku pobjeđuje.

Piše Željko Rutović

Koliko je tek stranica teksta ispisano povodom ovovremenog negativnog i  nepovratnog uticaja mašine na čovjeka. Kolliko je izrečeno humanističko kulturoloških analiza  i upozorenja po kojima se pod uticajem pametnih tehnologija,  velikih baza podataka, algoritama i  čipova, mijenja paradigma epohe. Nažalost stiče se utisak da to previše u edukativnoj ravni i ne zanima sveukupnu javnost. Čovjek postaje svjesni digitalni podanik – dobrovoljac u mnogim novotehnološkim eksperimentima. Pobjeda digitalnih oligarha i tehnika nad logosom više je nego očita. Naravno, u svim ovim ubrzanim procesima nije imun  ni fenomen igre, njena ontologija i filozofija smisla.

Igra, taj poredak pra – autentičnosti koja u razlici bilježi smisao postojanja danas je pod uticajem mašinskog svijeta izložena raznim izazovima i  opasnostima.

Praksa ne opovrgava zabrinutost. Naprotiv.

Konačno, i kao kolokvij i pitanje – da li je čip i zašto (ne) savršen?

Može li implementiran u i oko čovjeka,  izračunati i izraziti njegovu suštinu, njegovo bivstvo. Gdje, kako i koliko pomaže, ako i gdje i zašto odmaže ljudskoj suštini. I suštinski kakvu kvalitativno vrjednosnu  nam pomoc, izuzmemo li mantre o efikasnosti, čip.donosi? Dijalog kojeg nema. Umjesto argumentum najšire inkluzije, živi se od spektakl iluzije.

Čip, ime kontrole i nadzora nad čovjekom? Homo mašina. A šta je između namjere i posledice, benefita i štete?

Između ostalog o ovom fenomenu nam govori  – upozorava ovogodišnje 2026. god. Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Jos preciznije, meč između Hrvatske i Portugala, na kojoj je čip – senzor ugrađen u fudbalsku loptu registrovao njen kontakt  sa kosom ( ! ) fudbalera,  što je  bio i dokaz – razlog za poništavanje gola Hrvatskoj, a time i uticaja na  mogući ishod meča u njenu korist. Tek i ovim povodom otvorila su se sa razlogom mnoga pojavna široka  pitanja mašinocentričnog svijeta. Makar i na kratko otvorena.

Lopta jeste okrugla, ali pokazalo se  da čip, ili odluke na njemu, nijesu baš savršene. A ljudski, sudijski faktor podlegao je radikalnom čip nalazu – pritisku odbijajući da prihvati i tumači ono sto se definiše igrom i prostorom, njenim konkretnim duhom i kontekstom, ne narušavajući pri tom dominantnost osnovnih pravila fudbalske igre. Konačno, dodir lopte i kose nije promijenio kretanje – putanju lopte, što i jeste sustina FIFINOG pravila, odnosno čip tehnologije, ovoga puta očito loše tumačene, sve do nivoa kafkijanske krivice.

Naime, riječ je gdje je granica između preciznih  nalaza i tehnoloških  inovacija, i onih koji obesmišljavaju ontologiju i prirodu igre, njenu magiju spontanost, lucidnost, intuitivnost i  nepredvidivost igre koju, pokazalo se, može obesmisliti senzor ugrađen u fudbalsku loptu.

Tek, procesi automatizacije i tehno intervencije široko i duboko integrisani, ipak ne mogu  do kraja biti linearno postavljeni.

Duh igre, ne samo kao sportski fenomen, već kao civilizacijsko – kulturološka dimenzija samo – potvrde čovjeka,  mora imati održivi balans između jasnih pravila i duha slobode igre, koja ne može biti oktroisana perifernim, senzorskim nano titrajima laboratorijskih mikroskopa, pod čijim uvećalima se ne vidi ono najbitnije – igra i u njoj čovjek. Kako na terenu, tako i emocijama  na tribinama.

U konkretnom tematu – povodu, igra gubi, tamo gdje čip za dlaku pobjeđuje.

Ne dozvoliti novu gradnju dok zaštita ne postane stvarna

1
Pogled na Bokokotorski zaliv Foto Skala
Novi izvještaj Centra za svjetsku baštinu, ICOMOS-a i ICCROM-a pred 48. zasijedanje Komiteta UNESCO-a

Ne dozvoliti novu gradnju dok zaštita ne postane stvarna

Iza diplomatskih pohvala Crnoj Gori zbog „angažmana i spremnosti“ da unaprijedi zaštitu Kotora stoji mnogo ozbiljnija poruka: sistem koji bi trebalo da čuva jedno od najvrednijih područja svjetske baštine još nije uspostavljen, razvojni pritisci ne prestaju, a posljedice brojnih pojedinačnih projekata godinama se ne sagledavaju kao cjelina

Kotor je ponovo pred Komitetom za svjetsku baštinu, a poruka iz Pariza, iako upakovana u uobičajeni administrativni jezik UNESCO-a, prilično je jasna: Crna Gora još nema pouzdan sistem kojim bi garantovala da će Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora biti zaštićeno od daljeg urbanističkog pritiska.

U najnovijem izvještaju o stanju očuvanosti ovog područja, Centar za svjetsku baštinu, ICOMOS i ICCROM priznaju da je država pokrenula određene procese, pripremila izmjene propisa i najavila nove planske dokumente. Ipak, istovremeno konstatuju da područje Kotora ostaje ranjivo zbog neprekidnih razvojnih pritisaka, nedovoljno sprovedenih mjera strateškog planiranja i zajedničkog, kumulativnog uticaja brojnih projekata.

Suština je da se više ne vjeruje obećanjima da će zaštita biti uređena naknadno, dok se u međuvremenu nastavlja izdavanje dozvola i odobravanje gradnje. U nacrtu odluke, pripremljenom za 48. zasijedanje Komiteta za svjetsku baštinu, koje će biti održano sredinom jula, od Crne Gore se zato traži da zadrži privremenu obustavu novih planskih dozvola, ali i zahtjeva za naknadno odobravanje nelegalno izgrađenih objekata. Moratorijum bi, prema ovom dokumentu, morao ostati na snazi sve dok Studija zaštite baštine i revidirani Plan upravljanja ne budu ne samo završeni, već i stvarno stavljeni u funkciju. To je jedna od najozbiljnijih poruka novog dokumenta: država ne bi smjela da ukine zabrane čim usvoji još jedan papir, već tek kada uspostavi mehanizme koji mogu kontrolisati gradnju, planiranje i zaštitu na čitavom području Kotora i njegove zaštitne zone. Sa druge strane, iako se država obavezala da će uvesti i moratorijum na gradnju u Herceg Novom još uvijek nije povukla nijedan potez da do toga zaista i dođe.

POHVALE I UPOZORENJA

UNESCO-ova tijela pohvaljuju spremnost države na saradnju, dostavljanje dokumentacije i odluku da započne izradu Studije zaštite i novog Plana upravljanja. Pozitivno se ocjenjuju i izmjene posebnog zakona o području Kotora, uvođenje strožih kontrola i zabrana novih koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina. Međutim, iza tih pohvala slijedi mnogo nepovoljnija ocjena.

Djelotvorna zaštita Kotora, kako se navodi, i dalje zavisi od dokumenata koji nijesu završeni. Ne postoje dovoljno jasne procedure za procjenu projekata, planski dokumenti nijesu u potpunosti usklađeni, a institucije nemaju jedinstven sistem odlučivanja. Zbog toga je priprema Studije zaštite i Plana upravljanja označena kao hitna.

Od države se traži da konačne nacrte tih dokumenata prije usvajanja pošalje Centru za svjetsku baštinu i savjetodavnim tijelima. Time UNESCO praktično zahtijeva kontrolu sadržaja prije nego što domaće institucije proglase posao završenim. Studija bi morala jasno da utvrdi što su vrijednosti zbog kojih je Kotor upisan na Listu svjetske baštine, na koji način se one štite i gdje su granice razvoja koji to područje još može da podnese. Traži se i posebna studija zaštitne zone, jer ona sada očigledno ne ispunjava u dovoljnoj mjeri svoju osnovnu funkciju – da zaštiti jezgro svjetske baštine od pritisaka iz neposrednog okruženja.

STOP ZA „ORAHOVAC“

Među konkretnim projektima posebno je izdvojen Hotel „Orahovac“. Savjetodavna misija iz 2025. godine taj projekat je označila kao potencijalno značajnu prijetnju izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti područja Kotora. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da je planiran unutar šumovitog priobalnog prostora koji nije samo neizgrađena parcela, već važan dio kulturnog pejzaža Boke. Zato se u nacrtu odluke traži da Crna Gora ne nastavlja realizaciju projekta dok Centar za svjetsku baštinu i savjetodavna tijela ne pregledaju ažuriranu projektnu dokumentaciju. Ovo nije formulacija kojom se traži još jedno mišljenje bez posljedica. To je jasan zahtjev da se projekat zaustavi dok međunarodni stručnjaci ne utvrde da li je uopšte prihvatljiv za prostor pod zaštitom UNESCO-a.

Dokument pokazuje i širi problem: posljednjih godina urađen je veliki broj procjena uticaja za hotele i druge razvojne projekte, ali se njihovi zajednički efekti nijesu dovoljno analizirali. Svaki objekat posmatran je gotovo kao zaseban slučaj, iako desetine „pojedinačno prihvatljivih“ intervencija zajedno mogu trajno izmijeniti pejzaž, obalu, istorijska naselja i način života u zalivu.

UNESCO sada zahtijeva redovan i proaktivan sistem za procjenu kumulativnih uticaja, kako se stanje ne bi analiziralo tek kada šteta postane vidljiva i teško popravljiva.

Pogled na dio nasute obale u Baošićima (FOTO: S. Vasiljević)

BAOŠIĆI UŠLI U DOSJE

U izvještaju je prvi put izričito evidentiran i slučaj neodobrenih radova u Baošićima, na katastarskim parcelama 771, 772, 773/1 i 774. Centar za svjetsku baštinu informacije o tom slučaju dobio je krajem februara od treće strane, nakon čega ga je Crna Gora obavijestila da je donijeto rješenje o obustavi radova i vraćanju lokacije u prethodno stanje, kao i da su pokrenuti pravni mehanizmi radi sprečavanja negativnog uticaja na zaštićeno područje.

Time su radovi u Baošićima prestali da budu samo domaći inspekcijski, upravni i politički problem. Slučaj je sada zvanično unesen u međunarodni izvještaj o stanju očuvanosti Kotora. Za državu to znači da više neće biti dovoljno da saopšti kako je donijela rješenje. Moraće da pokaže da je ono zaista sprovedeno, da je nezakoniti zahvat uklonjen i da je prostor vraćen u stanje koje neće ugrožavati vrijednosti područja. Upravo je jaz između donošenja rješenja i njihove primjene godinama jedna od najvećih slabosti sistema zaštite u Crnoj Gori.

PROSTORNI PLAN

Ni nedavno usvojeni Prostorni plan Crne Gore nije dobio bezuslovnu podršku. Njegovo usvajanje ocijenjeno je kao važan korak, ali UNESCO traži da bude dodatno usklađen sa tehničkom analizom ICOMOS-a iz aprila 2026. godine. Posebno se zahtijeva uklanjanje referenci na saobraćajni koridor preko poluostrva Luštica, nakon što je država saopštila da je od tog projekta odustala. Pozdravljeno je i odustajanje od mosta na Verigama, projekta koji se decenijama pojavljivao kao prijetnja vizuelnom i kulturnom integritetu zaliva. Ipak, nije dovoljno da se od spornih projekata odustane u političkim izjavama. Ta odluka mora biti unesena u planske dokumente, kako se iste ideje ne bi kasnije vraćale pod drugim nazivima ili kroz izmijenjene trase.

Od Crne Gore se traži i da uspostavi međuopštinski okvir upravljanja, jer područje svjetske baštine ne može biti efikasno zaštićeno ako Kotor, Tivat i Herceg Novi planiraju prostor odvojeno, bez jedinstvenih pravila i zajedničke procjene posljedica.

TURIZAM

Dokument posebno upozorava da budući Plan održivog turizma ne smije postati još jedan razvojni dokument kojim će se opravdavati povećanje broja hotela, posjetilaca i kruzera. Planiranje turizma mora biti podređeno Planu upravljanja i Studiji zaštite baštine, a ne obrnuto. Drugim riječima, najprije se mora utvrditi koliko opterećenje Kotor i Boka mogu da podnesu bez gubitka svojih ključnih vrijednosti, a tek potom planirati turistički rast.

Od stručne grupe koja priprema plan za period 2026–2030. očekuje se da razmotri i alternativna rješenja za pristajanje kruzera. UNESCO pritom naglašava da se dobrobit lokalne zajednice ne smije svesti samo na prihode od turizma, već da razvoj mora obuhvatiti i druge djelatnosti kompatibilne sa očuvanjem područja.

U izvještaju se, takođe, konstatuje da je objekat „Jugooceanije“ dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, ali se od države traži da dostavi dokumentaciju o planiranim intervencijama. Za prostor nekadašnjeg Hotela „Fjord“ najavljena je nova procjena uticaja na baštinu. I za jednu i za drugu lokaciju UNESCO očekuje redovno dostavljanje podataka i dokumentacije prije donošenja odluka koje bi mogle imati trajne posljedice. Poruka je da pravna zaštita sama po sebi nije dovoljna ukoliko se iza nje nastavi praksa netransparentnog planiranja, parcijalnih procjena i naknadnog opravdavanja već donesenih odluka.

DOKAZIV NAPREDAK

U dokumentu se ne predlaže da Kotor sada bude vraćen na Listu svjetske baštine u opasnosti, na kojoj se nalazio od 1979. do 2003. godine. To, međutim, ne znači da je opasnost otklonjena. Naprotiv, završna ocjena kaže da je stanje očuvanosti i dalje ranjivo i da će biti potreban kontinuiran i dokaziv napredak kako bi se spriječilo dalje pogoršanje izuzetne univerzalne vrijednosti područja.

Crna Gora bi novi izvještaj o sprovođenju svih zahtjeva trebalo da dostavi do 1. februara 2027. godine. Od nje se neće očekivati samo nove strategije, izmjene zakona i formirane radne grupe, već dokaz da su obustave sprovedene, sporni projekti zaustavljeni, planska dokumenta izmijenjena i kontrola gradnje zaista uspostavljena. Jer nakon godina upozorenja, problem Kotora više nije nedostatak analiza. Problem je što su analize uglavnom ostajale na papiru, dok je prostor nastavljao da se mijenja.

Savjet za upravljanje područjem Kotora probudio se tek pod pritiskom UNESCO-a

Savjet za upravljanje Prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora, koji se godinama sastajao jako rijetko iako bi prema zakonu trebalo da zasijeda najmanje jednom mjesečno, intenzivnije je proradio tek kada su upozorenja UNESCO-a, mogućnost moratorijuma i pitanje statusa Kotora na Listi svjetske baštine postali jedna od ključnih tema u crnogorskoj javnosti.

Zapisnici sa sjednica, u koje je Pobjeda imala uvid, pokazuju da je Savjet tokom 2025. i početkom 2026. otvorio gotovo sva pitanja koja se sada nalaze u novom izvještaju UNESCO-a – od nezavršenog Menadžment plana i kumulativnog uticaja gradnje do Hotela „Orahovac“. Međutim, dokumentacija istovremeno otkriva da nije riješen jedan od najosjetljivijih problema na koji je upozoravao i ICOMOS – mogući konflikti interesa među članovima tijela koje bi trebalo nepristrasno da štiti područje od razvojnih pritisaka.

Na VIII sjednici, održanoj 19. januara 2026, Savjet je odlučio da zapisnik sa prethodne sjednice dopuni izlaganjem Ilije Laloševića, prema kojem je pitanje Hotela „Orahovac“ razmatrano pred Nacionalnom komisijom za UNESCO i da je „kolega Srđan Marlović u konfliktu interesa“. Dopunjeni zapisnik je usvojen, ali iz njega nije vidljivo da je nakon ove konstatacije pokrenut bilo kakav postupak, da je razmatrano Marlovićevo izuzeće ili da su uvedena jasna pravila za prijavljivanje i upravljanje privatnim profesionalnim interesima članova Savjeta.

VIII zapisnik pokazuje i koliko je sporo odmicala izrada ključnog dokumenta. Iako je materijal nazvan „prvom fazom revizije Menadžment plana“, Aleksandra Lalatović je upozorila da on predstavlja samo skup interventnih mjera već sadržanih u predloženim izmjenama zakona i da nije ono što je UNESCO tražio. Aleksandra Kapetanović objasnila je da će se tek nakon tih privremenih mjera pristupiti izradi potpuno novog Menadžment plana. Uprkos toj primjedbi, dokument je usvojen sa sedam glasova za i jednim protiv.

Posebno oštra bila je rasprava o Hotelu „Orahovac“. Lalošević je tvrdio da se na lokaciji, pod izgovorom istražnih radova, izvode zahvati znatno većeg obima, kao i radovi na obali koja je zvanično zapečaćena. Ocijenio je da bi projekat mogao biti presudan za vraćanje Kotora na Listu svjetske baštine u opasnosti, a postojeću HIA studiju nazvao opravdanjem koje se bavi gotovo isključivo vizuelnim uticajem, bez adekvatnog razmatranja prirodne i kulturne baštine i vodoizvorišta. Savjet je nakon toga zatražio njegovo pisano viđenje studije i kompletnu dokumentaciju o projektu.

Zbirno posmatrani, zapisnici pokazuju da se Savjet jeste pokrenuo, ali uglavnom pod pritiskom rokova i UNESCO-a. Istovremeno, pitanja njegove nezavisnosti, konflikta interesa i stvarnog kapaciteta da kontroliše projekte ostala su bez jasnog odgovora. Posljednju sjednicu Savjet je, prema tvrdnjama izvora Pobjede, održao u aprilu ove godine.

Jokić priznao odgovornost za nezavršavanje Menadžment plana

Na sjednici Savjeta za upravljanje područjem Kotora, iz jula prošle godine, jasno je da je novi nacrt odluke Komiteta UNESCO-a iz 2025. očigledno podigao uzbunu među članovima ovog tijela. Predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić tada je kazao da je iznenađen vrlo nepovoljnim nacrtom odluke, te da prihvata odgovornost zbog toga što revizija Menadžment plana nije završena i poručio da dokument do 1. februara „mora“ biti dostavljen tijelu koje odlučuje o statusu Kotora. Istovremeno je upozoravao na moguću milionsku štetu od moratorijuma i tvrdio da je pravno nemoguće zaustaviti već odobrene procese. U istom zapisniku iz jula prošle godine navodi se da je predstavnica UNESCO-a Berta de Sancristobal direktno pozvala Jokića na odgovornost zbog nezavršenog Menadžment plana. Jokić je potom od Radne grupe zahtijevao izvještaje svakih 15 dana, od nadležnog ministarstva tražio da konačno imenuje predstavnika koji će dolaziti na sjednice, a članove podsjetio da je Savjet dužan da zasijeda svakog mjeseca.

Podsjetimo, kada je Pobjeda tokom 2023. godine objavila priču o mogućnosti stavljanja Kotora na Listu svjetske baštine u opasnosti, Jokić je tvrdio da je to samo mali „šum u komunikaciji“ sa UNESCO-om, potom je 2024. bagerima, bez ikakvih dozvola, prekopavao arheološki lokalitet Carine da bi na njemu izgradio sportske terene, a onda se naprasno 2025. godine, kada su obaveze prema UNESCO-u postale tema broj jedan, retorički pretvorio u velikog zaštitnika bokokotorskog nasljeđa.

Biserko: Crna Gora se postepeno oslobađa „srpskog sveta“, koalicija Vučića, Dodika i Kneževića opstaje na spoju ideologije i političkog interesa

0
Sonja Biserko Foto: Medija centar Beograd
Predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji kaže da će se pritisci na Podgoricu intenzivirati zbog završne faze integracija

Biserko: Crna Gora se postepeno oslobađa „srpskog sveta“, koalicija Vučića, Dodika i Kneževića opstaje na spoju ideologije i političkog interesa

„Kao predsjednik parlamenta Mandić je jedan od najvažnijih političkih aktera u Crnoj Gori i u posljednje vrijeme djeluje manje direktno vezan za Beograd nego ranije. Čini se da pokušava da izgradi sopstveni politički prostor, po modelu Milorada Dodika“, kaže Biserko

Posljednja saopštenja Ministarstva vanjskih poslova i odluka da se osobe privedene u Tivtu vrate u Srbiju, može se tumačiti kao signal da se Crna Gora postepeno oslobađa političkog i bezbjednosnog uticaja Beograda. To, međutim, ne znači da su svi mehanizmi tog uticaja nestali. Naprotiv, i dalje postoje politički, medijski, obavještajni i crkveni kanali preko kojih Beograd nastavlja da pokušava da utiče na unutrašnje prilike u Crnoj Gori, kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji, za Pobjedu.

Ističe da pokušaj Aleksandra Vučića da, slanjem aviona sa grupom lica iz Srbije u Tivat, proizvede bezbjednosni i politički incident tokom međunarodnog skupa nije uspio.

„Razlozi za to su višestruki: na skupu su bili prisutni vodeći evropski lideri, bio je pod pojačanim nadzorom zapadnih bezbednosnih službi, posebno francuskih i crnogorske bezbednosne službe reagovale su brzo i efikasno, sprečivši da taj pokušaj proizvede željeni efekat. Politička dinamika u Crnoj Gori je bitno drugačija nego pre nekoliko godina. Obeležavanje dvadeset godina obnove nezavisnosti pokazalo je da postoji široka društvena podrška evropskoj integraciji – oko 70 odsto građana podržava članstvo u Evropskoj uniji što potvrđuje da evropska perspektiva postaje dominantan strateški izbor crnogorskog društva. Premijer Milojko Spajić želi da njegova vlada dovrši pristupne pregovore i uvede Crnu Goru u Evropsku uniju. Ukoliko u tome uspe, prostor za projekte poput „srpskog sveta“, koji počivaju na političkom povezivanju regiona pod dominacijom Beograda, biće značajno sužen. Zato se može očekivati da će pritisci na Crnu Goru u narednom periodu biti intenzivirani, upravo zato što se njen evropski put nalazi u završnoj fazi“, navela je Biserko.

Na čemu opstaje koalicija Vučić, Dodik, Knežević: poslovima, propagandi ili želji za ,,velikom Srbijom“?

BISERKO: Koalicija Vučića, Dodika i Kneževića opstaje na spoju ideologije, političkog interesa i mreže ekonomskih i klijentelističkih veza. Te elemente nije moguće odvojiti – oni se međusobno dopunjuju. Ideja „velike Srbije“, odnosno koncept „srpskog sveta“, kao politički projekat nije ostvarena i pokazala je svoja ograničenja. Međutim, ona i dalje funkcioniše kao snažan mobilizacioni narativ. Održava uverenje da nacionalno pitanje nije završeno i služi za homogenizaciju biračkog tela, skretanje pažnje sa unutrašnjih problema i opravdavanje politike koja se predstavlja kao zaštita „srpskog nacionalnog interesa“.

Još čvršći temelj ove koalicije predstavljaju zajednički politički i ekonomski interesi. Mreže moći, klijentelizma i različitih poslovnih aranžmana stvaraju uzajamnu zavisnost političkih elita i omogućavaju očuvanje njihovog uticaja. Nacionalistička retorika zato nije samo ideološki okvir, već često služi kao politički paravan iza kojeg se učvršćuju postojeći centri moći i prikrivaju korupcija, zloupotrebe institucija i privatizacija države.

Da li je Milan Knežević posljednja uzdanica predsjednika Srbije u Crnoj Gori i da li je sada Srbija u mogućnosti, s obzirom na unutrašnjo-političke probleme, da destabilizuje Crnu Goru?

BISERKO: Milan Knežević jeste jedna od najistaknutijih političkih uzdanica Aleksandra Vučića u Crnoj Gori, ali nije jedina. Beograd i dalje raspolaže mrežom političkih, medijskih i društvenih aktera kroz koje nastoji da zadrži svoj uticaj, iako su ta uporišta danas znatno fragmentiranija nego ranije. Posebno važan kanal uticaja ostaje Srpska pravoslavna crkva, koja u pojedinim politički osetljivim trenucima može doprineti podizanju društvenih i političkih tenzija. Srbija je danas suočena sa ozbiljnim unutrašnjim političkim problemima i dubokom krizom legitimiteta vlasti, što objektivno ograničava njenu sposobnost da otvara nove regionalne krize. To, međutim, ne znači da treba potceniti mogućnost pokušaja destabilizacije. Iskustvo pokazuje da vlast u Beogradu u periodima unutrašnjih kriza često poseže za regionalnim pitanjima kako bi skrenula pažnju javnosti i homogenizovala svoje biračko telo.

Zbog toga je važno da institucije Crne Gore ostanu funkcionalne, da sarađuju sa evropskim i evroatlantskim partnerima i da ne dozvole da unutrašnje političke razlike postanu prostor za spoljne uticaje.

Možemo li očekivati da EU preduzme neke konkretne akcije u zaštiti Crne Gore ako režim u Srbiji nastavi sa provokacijama?

BISERKO: Evropska unija ima više razloga da nastavi snažno da podržava Crnu Goru na njenom putu ka članstvu. Prvi je unutrašnjo-politički – da se pokaže da politika proširenja nije zamrla i da i dalje može da proizvede konkretne rezultate. Drugi je strateški i geopolitički. Stabilnost Zapadnog Balkana, a posebno Crne Gore kao najnaprednije kandidatkinje, važan je element šire evropske bezbednosne arhitekture. Crna Gora ima i dodatnu stratešku vrednost jer izlazi na Jadransko more, što je čini relevantnim čvorištem u okviru šireg mediteranskog i bezbednosnog prostora Evropske unije. To joj daje značaj koji prevazilazi njenu veličinu i broj stanovnika. Zbog toga se može očekivati nastavak snažne političke i tehničke podrške evropskih institucija crnogorskim reformama i pristupnom procesu. Istovremeno, EU će verovatno insistirati na jačanju vladavine prava, otpornosti institucija i smanjenju ranjivosti na spoljne političke uticaje.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić je najavio da će u kabinet unijeti reprodukciju „Kosovskog boja“ autora Petra Lubarde. To je poruka Vučiću, da još uvijek računa na njega, ili EU?

BISERKO: To je politička poruka. Kosovo je i dalje jedno od najjačih identitetskih i simboličkih pitanja u srpskom političkom prostoru i ovakvi gestovi imaju mnogo šire značenje od kulturne ili istorijske simbolike.

Kao predsednik parlamenta Mandić je jedan od najvažnijih političkih aktera u Crnoj Gori i u poslednje vreme deluje manje direktno vezan za Beograd nego ranije. Čini se da pokušava da izgradi sopstveni politički prostor, po modelu Milorada Dodika – da zadrži bliske veze sa Beogradom i istovremeno pokaže da nije samo izvršilac politike Aleksandra Vučića.

Isticanje kosovske simbolike može se tumačiti kao poruka – sopstvenom biračkom telu, Beogradu, ali i međunarodnoj zajednici. Teško je reći da li je pre svega namenjena Vučiću ili Evropskoj uniji i Mandić želi da pokaže da nije odustao od politike identitetskih pitanja koja su ga politički profilisala.

Kosovo ostaje centralna tema političke mobilizacije u Srbiji. Vidovdanski skupovi i insistiranje na kosovskom narativu pokazuju da vlast i dalje koristi to pitanje za jačanje nacionalne homogenizacije i skretanje pažnje sa unutrašnjih političkih i društvenih problema. Međutim, uprkos toj retorici, realnost na terenu je drugačija – Kosovo funkcioniše kao nezavisna država, a mogućnost povratka na stanje pre 1999. ili pre proglašenja nezavisnosti praktično ne postoji. Upravo zbog toga kosovsko pitanje danas ima mnogo veću simboličku i političku nego praktičnu dimenziju.

U posljednjih mjesec dana predsjednik Srbije se sve više otvoreno povezuje sa kriminalcima u Skaj prepiskama, šta se dešava unutar kruga vlasti – kriminalni milje, Vučić je na mitingu 27. juna najavio nova pomilovanja?

BISERKO: Višemesečna politička kriza u Srbiji, koja traje gotovo dve godine i čiji su koreni nastali i ranije, ozbiljno je narušila legitimitet vlasti i predsednika Aleksandra Vučića, ali se još ne može proceniti kada bi moglo doći do političke promene, očigledno je da se sistem nalazi pod velikim pritiskom. U javnosti se sve češće pojavljuju informacije iz sudskih postupaka i Skaj komunikacija koje dovode u vezu pojedine osobe iz kriminalnog miljea sa ljudima bliskim vlasti. To dodatno pojačava utisak da postoje ozbiljne pukotine unutar vladajućeg kruga i otvara pitanje odnosa između političke moći i organizovanog kriminala.

Indikativan je i slučaj Milana Radoičića. Uprkos očekivanjima Evropske unije da bude procesuiran zbog događaja u Banjskoj, on se i dalje pojavljuje u javnosti, dok predsednik Vučić tvrdi da je postupak protiv njega politički motivisan i povezan sa Kosovom, a ne sa kriminalom. Takav odnos šalje poruku da vlast nema političku volju da otvori to pitanje, bez obzira na međunarodne pritiske.

U tom kontekstu, Vučićeva najava novih pomilovanja dodatno je izazvala pažnju javnosti. U politički polarizovanom društvu takve poruke neizbežno podstiču spekulacije o tome da li je reč o pokušaju učvršćivanja lojalnosti pojedinih struktura ili o pripremama za moguće političke promene. Ono što je izvesno jeste da rastuća politička neizvesnost dovodi do pregrupisavanja unutar vladajućih elita, pri čemu još nije jasno kako će se ti odnosi razvijati i ko će iz njih izaći kao ključni akter.

Portal Analitika

Popović: Pejović je Mandićev čovjek u PES-u, njegove optužbe liče na lošu političku komediju

0

Ako Mandićev čovjek u PES-u, Boris Pejović, želi da bude ozbiljno shvaćen, bilo bi korisno da prije nego optuži Demokratsku partiju socijalista za saradnju sa Aleksandrom Vučićem odgovori na nekoliko jednostavnih pitanja – kazala je portparolka i poslanica ove partije Sonja Popović.

Zašto je, kako navodi, pristao da u ime Andrije Mandića skreće pažnju sa našeg poziva nadležnim organima Republike Srbije i Aleksandru Vučiću da objave srpski pasoš predsjednika crnogorske Skupštine koji im je navodno otkazao poslušnost.

– Odnosno da postupe kao i u slučaju Milojka Spajića, kada su upoznali javnost sa činjenicom da je aktuelni premijer u nezakonitom posjedu crnogorskog državljanstva, jer posjeduje i državljanstvo Republike Srbije, stečeno nakon 2006. Nakon toga, Pejović može da objasni kako su ljudi koji godinama otvoreno njeguju najbliže političke odnose sa Beogradom postali stubovi vlasti u Crnoj Gori nakon promjene vlasti 2020. godine? Kako to da danas upravo oni predstavljaju parlamentarnu većinu, dok Pejović drugima dijeli lekcije o navodnoj saradnji sa Aleksandrom Vučićem – upitala je Popović.

Ona navodi da “nije Aleksandar Vučić vodio političku bitku za Nikšić zbog DPS-a, već da pomogne onima koji danas čine vlast u gradu pod Trebjesom”.

– Niti je slao svoje najviše stranačke funkcionere u Crnu Goru da ruše Demokratski front i PES, već da podrže njihovu pobjedu nad DPS-om. Zato je prilično neobično slušati predavanja o “Vučićevim saradnicima” upravo od onih koji su politički profitirali od takve podrške. Posebno je zanimljiva selektivna hrabrost Borisa Pejovića i aktuelne vlasti – glasni su i odlučni onda kada treba napasti DPS. Kada se otvore ozbiljna pitanja u odnosima sa Beogradom ili bezbjednosne teme koje se tiču Crne Gore, poput nedavne čarter ekskurzije u Tivtu, nastupi gotovo potpuna tišina – rekla je Popović.

Zbog toga, prema njenim riječima, Boris Pejović i njegova stranka, koja služi Andriji Mandiću nemaju politički kredibilitet da dijele lekcije o navodnoj saradnji DPS-a sa Aleksandrom Vučićem.

– Prije nego što ponovo pokušaju da napišu jeftini scenario u kojem su svi, osim oni “Vučićevi ljudi”, bilo bi dobro da objasne očiglednu političku kontradikciju: kako su upravo političari koje javnost godinama povezuje sa najbližim odnosima sa zvaničnim Beogradom postali ključni oslonac vlasti kojoj i sam pripada. Dok Pejović ne odgovori na to pitanje, podvlačim da njegove optužbe više liče na lošu političku komediju nego na ozbiljan argument – zaključila je Popović.

ETV

Raguš: Osnivači PES-a molili Vučića da im pomogne u borbi protiv Đukanovića

0
Marina Raguš (Foto: Srpska napredna stranka)

Potpredsjednica Skupštine Srbije u odgovoru potpredsjedniku Skupštine Crne Gore kazala da Pokret Evropa sad svoju politiku nema, već radi kako “nižerazredne birokrate iz inostranstva narede”

Raguš: Osnivači PES-a molili Vučića da im pomogne u borbi protiv Đukanovića