ČITANJEM PISANIH DOKAZA NASTAVLJENO SUĐENJE BIVŠEM GLAVNOM SPECIJALNOM TUŽIOCU, NEKADAŠNJEM VISOKOM POLICIJSKOM FUNKCIONERU I SUSPENDOVANOM TUŽIOCU

Čađenović: Izvještaj EUROPOLA nije dospio u medije dok smo Katnić i ja bili u SDT-u, zašto nije utvrđeno ko ga je proslijedio?!

Skupština Crne Gore sjutra bi trebalo da potvrdi rekonstrukciju Vlade, u okviru koje će NSD dobiti dva nova ministarska resora, najavljeno je iz te partije.

Poslanik NSD-a Jovan Vučurović biće predložen za ministra za odnose sa Skupštinom i inspekcijske poslove, dok će Radoš Zečević preuzeti resor saobraćaja. Prema ranijim najavama, potpredsjednička funkcija u Vladi trebalo bi da pripadne nekadašnjoj ministarki zdravlja i predsjednici Skupštine Glavnog grada Jeleni Borovinić Bojović.

Vujović, za Antenu M, ocjenjuje da je nastala „bizarna situacija“ u kojoj je dio nekadašnje koalicije Za budućnost Crne Gore napustio vladajuću većinu, dok je drugi dio ostao u vlasti.

„NSD će dobiti mandate u Vladi na osnovu koalicionog sporazuma, što je legitimno. Međutim, Demokratska narodna partija (DNP) više ne podržava Vladu i povukla je svoje ministre, a i dalje formalno ostaje dio iste koalicije. Zbog toga se postavlja pitanje na osnovu čega NSD dobija broj ministarskih mjesta, jer ta brojka koja je incijalno dodijeljena koaliciji ZBCG više „ne igra“ zato što DNP ne podržava vladajuću većinu“, rekao je Vujović.

On smatra da je ovakav rasplet politički kompromis koji odgovara i premijeru Milojku Spajiću i lideru NSD-a Andriji Mandiću.

„Možemo shvatiti, s jedne strane, da je ovo ustupak Mandiću, odnosno nagrada za lojalnost vladajućoj većini, a sa druge strane izbjegavanje jednog vrućega krompira – da se ponovo vrši preraspodjela ministarskih pozicija na bazi aneksa koalicionog ugovora. Tako da vjerujem da je ovo na neki način podmirilo potrebe s jedne strane NSD da ostane u vlasti i možda trpi doziranu štetu, a s druge strane i premijera Spajića koji je zadržao kontrolu nad parlamentom i vladajućom većinom“, ocijenio je Vujović.

Standard  Izvor: ANTENA M

Autor: Miodrag Vlahović

“Crvene linije“ se odavno ne spominju.

Degradacija i urušavanje crnogorskih institucija, retuširanje crnogorske istorije, negiranje crnogorskog identiteta, nipodaštavanje integriteta crnogorskog društva i države prolaze bez ikakve reakcije Bošnjačke stranke.

Aktuelno rukovodstvo partije crnogorskih Bošnjaka se ne osvrće na te teme. A i zašto bi, zakopano u jednonacionalnu političku logiku i rezon, čiji je najgori izraz sadržan u narativu da je dobar Bošnjak samo onaj koji je član stranke – na čijem je čelu sada Ervin Ibrahimović. Nema Bošnjaka van Bošnjačke, jer „nisu to naši“, kako nam je jednom priznao.

To je opasna i neinteligentna tvrdnja, čiji smo najnoviji tužni i nekulturni primjer vidjeli u sastavu zvanične delegacije Crne Gore na godišnjoj komemoraciji srebreničkog genocida: osim nekog nižeg službenika MVP – samo ljudi iz manje brojnih naroda u Crnoj Gori. To je (ne)voljna banalizacija tog Magnum Crimena, koji se ne tiče – kada je o Crnoj Gori riječ – samo crnogorskih muslimana i Bošnjaka.

Ali, lideri Bošnjačke stranke pristaju na – ili, još gore, favorizuju – takva inferiorna nacionalistička razumijevanja kome je i zašto taj genocid u Bosni i Hercegovini važan u našoj zemlji.

Razlog za to je teži od nedostatka znanja i političke pameti. Bošnjačka stranka je u koaliciji sa velikosrpskim nacionalistima i ostrašćenim negatorima svega crnogorskog – od imena i simbola, do crkve i države.

Kako se tamo Bošnjačka stranka našla je zastarjela priča. „Manjinske partije treba da uvijek budu dio vlasti“ je objašnjenje/opravdanje koje je odavno izblijedjelo. Ništa uvjerljivije nije i da su tu kolaboraciju vaktile aminovale (uz početno oklijevanje) i diplomatije SAD i nekih većih zemalja EU, u usiljenoj težnji da DPS i ES ostanu van vlasti.

Kao posljednja odbrambena mantra rukovodstva Bošnjačke javljaju se dosadne fraze o evropskim integracijama. „Vidimo se u EU“, slavodobitno ponavljaju partijski (pardon!) papagaji, kao da je to neka čudotvorna mađija koja lako odagna svaku, pa i najdobronamjerniju kritiku politike Ibrahimovićevog rukovodstva.

Rušenje Crne Gore je nebitno – zapravo nepostojeće – a prvaci, poslanici i ministri Bošnjačke stranke skladno nastupaju u etno-federalizaciji. Četnički vojvoda Mandić je tu, koalicioni Albanci takođe. Kratkovido, opasno i (auto)destruktivno. Primjer? Bosna i Hercegovina, prije rata. Neki drugi primjer? Bosna i Hercegovina – poslije rata!

Ibrahimović i ministri (o njihovom radu i „vannastavnim aktivnostima“ nemamo prostora, a ni vremena, čak ni o, sada već čuvenih, „deset odsto“) imaju staru računicu: bilo koja vlast će morati da računa na njih.

To je, generalno uzev, tačno. Kada se ta projekcija pretvori u „mi možemo sa bilo kakvom vlašću“ – a to današnje vođstvo Bošnjačke partije pokazuje bez stida i zazora, onda bi tu veleumnu političku logiku trebalo, ipak, malo korigovati.

Jer, bez obzira na ćutanje i namjernu inerciju od strane DPS i ES prema BS, taj iskaz, zapravo, glasi: „Bošnjačka stranka treba da bude u vlasti, ali u vlasti ne treba da bude bilo kakvo rukovodstvo Bošnjačke stranke“.

Razlika je, razumijemo se, ogromna. I već postoji.

Ervin Ibrahimović, dok, ovih dana, uči da čita „engleski“ (zakasnio je, na njegovu žalost, za – nadamo se iskreno – nastupajuće pristupne pregovore sa EU, kako su mu jasno poručili, prije neki dan, poslodavci njegovih koalicionih partnera), sada ima jedan ozbiljniji problem, o kojem se malo zna, a još manje govori.

Naime, kvalitet, da se tako izrazimo, njegove kolaboracije sa vojvodom Mandićem nije dovoljno dobar. Treba to jače i direktnije, traže neki iz partijskog rukovodstva.

Kada se pređe izvjesna linija, makar i ne bila „crvena“, onda treba računati na mogućnost da partijske pozicije, sinekure i privilegije ne budu ugrožene od strane aktuelne opozicije i kritičara, već od onih koji za pomenute povlastice i potpredsjedničke titule traže još, i još, i još… Velikosrpska idelogija nema granica, kada je o kolaboraciji riječ.

Tako će rukovodstvo Bošnjačke stranke – ako ne ranije, onda pred parlamentarne izbore 2027 – biti pred vrlo neprijatnom dilemom: što je skuplje – da se izađe iz koalicionog kola, ili da se u njemu ostane?

A Ervin Ibrahimović će neizbježno spoznati staru istinu o velikosrpskim nacionalistima, srpskoj crkvi i srpskom službama – da se vazda može naći poslušniji i „konstruktivniji“ koalicioni „partner“.

Prvu šansu, za jednog bošnjačkog političara, tj. onoga koji dolazi iz manje brojnih naroda u Crnoj Gori, Ibrahimović je već upropastio. Da ne dužimo s objašnjenjem – šifra tog fenomena se piše „Dritan Abazović“.

I drugu šansu će zauvijek propustiti, ukoliko pristane da stranka na čijem je čelu postane definitivni nacionalistički privjesak iste takve vlasti, koja razgrađuje i uništava našu zajedničku Crnu Goru.

A tu ga ne može spasiti ni to što je Bošnjak iz Bošnjačke stranke. To će mu, zapravo, biti otežavajuća okolnost.

I njemu, i stranci.

Pobjeda

Odluka južnokorejske kompanije Incheon International Airport Corporation (IIAC) da se povuče iz procesa dodjele koncesije za Aerodrome Crne Gore otvorila je jedno od najvećih pitanja u ovom postupku – zašto bi kompanija koja je bila ubjedljivo prvi ponuđač napustila projekat nakon što je pobijedila na tenderu?

Prema zvaničnoj rang-listi, ponuda Incheona bila je dominantna. Konzorcijum predvođen ovom kompanijom osvojio je 96,18 bodova, dok je drugoplasirana luksemburško-američka kompanija Corporación América Airports (CAAP) dobila 65,15 bodova. Razlika od više od 30 bodova pokazala je da je Incheon imao jasnu prednost u odnosu na konkurenciju.

Ipak, kompanija koja upravlja jednim od najuspješnijih aerodroma u svijetu odlučila je da odustane. Posebno intrigira činjenica da se Incheon nije javno oglasio sa detaljnim obrazloženjem odluke, niti je objasnio da li je razlog bio finansijski, strateški ili vezan za promjene unutar same kompanije.

U ovom trenutku prema nezvaničnim saznanjima portala Standard postoje najmanje dva razloga.

PREDUGA PROCEDURA NAKON PROGLAŠENJA POBJEDNIKA TENDERA

Prvi saznanjima Standarda prvi mogući razlog jeste činjenica da je period između proglašenja najbolje rangiranog ponuđača i završetka kompletne procedure trajao duže nego što je međunarodni investitor očekivao.

Za kompanije koje ulaze u velike infrastrukturne projekte, posebno u oblasti avijacije, vrijeme je jedan od ključnih faktora. Koncesija aerodroma nije samo upravljački ugovor, već višedecenijska investicija koja zahtijeva planiranje kapitala, angažovanje stručnjaka, pripremu operativnog modela i ugovaranje finansiranja.

Svako produženje procesa povećava neizvjesnost i može promijeniti početnu investicionu računicu. Kod projekta kao što su Aerodromi Crne Gore, gdje se očekuju velika ulaganja u modernizaciju Podgorice i Tivta, promjena rokova mogla je uticati na odluku uprave međunarodne kompanije.

DRUGI RAZLOG – PROMJENA U VRHU INCHEONA

Drugi, nezvanični, ali značajan faktor mogao bi biti promjena u vrhu menadžmenta Incheon International Airport Corporation.

Na čelu kompanije od juna 2023. godine nalazio se Lee Hag-Jae, bivši poslanik južnokorejske skupštine i politički kadar sa iskustvom u lokalnoj administraciji Incheona. On je bio imenovan kao deseti predsjednik kompanije i vodio je Incheon u periodu kada je kompanija počela snažnije da širi međunarodne poslovne aktivnosti.

Lee Hag-jae je početkom 2026. napustio funkciju predsjednika kompanije prije isteka mandata. Njegov odlazak otvorio je političke spekulacije o mogućoj kandidaturi za gradonačelnika Incheona, iako je kasnije izjavio da ne planira izlazak na lokalne izbore.

Njegova ostavka dogodila se u periodu političkih i upravljačkih turbulencija u kompaniji. Prema izvještajima južnokorejskih medija, Lee je tvrdio da je bio izložen pritiscima vezanim za kadrovska pitanja i upravljanje kompanijom.

Upravo tu nastaje prostor za pitanje: da li je promjena na vrhu kompanije promijenila i pogled na međunarodne projekte?

DA LI JE NOVA UPRAVA PROMJENILA PRIORITETE?

Za sada nema javno potvrđenog podatka ko je novi stalni predsjednik i izvršni direktor Incheon International Airport Corporation nakon odlaska Lee Hag-jaea. Zvanični podaci kompanije potvrđuju njegov završetak mandata, ali ne navode imenovanje novog predsjednika.

Zbog toga se ne može tvrditi da je nova uprava direktno donijela odluku o povlačenju iz Crne Gore.

Ali poslovna logika pokazuje da promjena rukovodstva u državnoj kompaniji ovakvog značaja često znači i novu procjenu međunarodnih investicija.

Projekat Aerodroma Crne Gore za Incheon nije bio mali poslovni potez. Radi se o dugoročnom ulasku na evropsko tržište, sa obavezama upravljanja aerodromima tokom više decenija i velikim investicionim planom. Takvi projekti obično zavise od jasne političke podrške, stabilnosti uprave i dugoročnog strateškog pravca kompanije.

PONUDA KOJA JE TREBALA PROMJENITI LICE CRNOGORSKIH AERODROMA

Konzorcijum predvođen kompanijom Incheon International Airport Corporation (IIAC) ponudio je model po kojem bi država Crna Gora zadržala vlasništvo nad aerodromskom infrastrukturom, dok bi privatni partner dobio pravo upravljanja i razvoja aerodroma Podgorica i Tivat kroz dugoročnu koncesiju.

Plan je predviđao 30-godišnju koncesiju, tokom koje bi Incheon preuzeo operativno upravljanje, povećanje kapaciteta, modernizaciju terminala i razvoj novih komercijalnih sadržaja. Ključni dio ponude bilo je ulaganje od oko 300 miliona eura u infrastrukturu dva aerodroma.

Prema planu razvoja, najveći dio investicija trebalo je da bude usmjeren na proširenje i modernizaciju terminalskih kapaciteta Aerodroma Podgorica, unapređenje putničkog iskustva kroz uvođenje savremenih tehnologija za upravljanje protokom putnika, povećanje kapaciteta za prihvat većeg broja aviona, razvoj dodatne aerodromske infrastrukture, kao i modernizaciju Aerodroma Tivat kao ključne vazdušne kapije crnogorskog turizma.

Korejska kompanija je u svojoj poslovnoj strategiji posebno naglašavala mogućnost da iskustvo upravljanja jednim od najpoznatijih svjetskih aerodroma prenese na crnogorsko tržište. Incheon International Airport Corporation upravlja Aerodromom Incheon u Južnoj Koreji, koji godinama spada među najefikasnije i najnagrađivanije međunarodne aerodromske sisteme u svijetu.

Pored investicionog programa, ponuda je za državu Crnu Goru sadržala i značajne direktne finansijske efekte. Model koncesije predviđao je jednokratnu koncesionu naknadu od 100 miliona eura nakon potpisivanja ugovora, kao i 35 odsto godišnjeg bruto prihoda aerodroma kroz varijabilnu koncesionu naknadu. Ukupna očekivana finansijska korist za državu procjenjivala se na više od jedne milijarde eura tokom 30-godišnjeg koncesionog perioda.

VLADA DAJE KONCESIJE DRUGORANGIRANOM PONUĐAČU ILI PONIŠTAVA TENDER?

Upravo zbog toga odluka Incheona da odustane izaziva dodatna pitanja.

Da li sada nakon što se kompanija koja je ponudila stotine miliona eura ulaganja, dugoročno upravljanje i razvojnu strategiju za dva ključna crnogorska aerodroma povukla prije konačne realizacije ugovora, Vlada Crne Gore planira potpisivanje ugovora sa drugorangiranim ponuđačem ili će tender koji su već obilježile brojne kontroverze biti poništen.

Povodom ovoga Standard je uputio pitanja Vladi Crne Gore, Ministarstvu saobraćaja i IFC konsultantskoj kući koja je bila angažovana na tenderu i od njih očekujemo odgovore.

Standard

ETV

Vlada Crne Gore donijela je odluku da privremeno koriguje akcize na gorivo kako bi ublažila očekivani rast maloprodajnih cijena, pa će građani u narednom obračunskom periodu dizel plaćati 1,65 eura po litru umjesto očekivanih 1,81 eura, dok će cijena benzina ostati nepromijenjena, iako je bilo izvjesno poskupljenje od sedam, odnosno osam centi po litru.

Iz Vlade su saopštili da je odluka donijeta nakon detaljne analize Ministarstva finansija o kretanjima cijena na međunarodnom tržištu nafte i njihovom uticaju na životni standard građana i poslovanje privrede.

– Kroz odlučnu intervenciju, Vlada će omogućiti da maloprodajna cijena goriva bude niža od aktuelne, pa će građani do narednog obračuna dizel plaćati 1,65 eura, umjesto očekivanih 1,81 eura, dok će cijena benzina ostati nepromijenjena, umjesto očekivanog skoka od sedam odnosno osam centi po litru – navodi se u saopštenju.

Kako ističu, mjera je dio odgovorne fiskalne politike čiji je cilj očuvanje kupovne moći građana, ublažavanje inflatornih pritisaka i podrška domaćoj privredi.

U Vladi podsjećaju da je rast cijena energenata posljedica poremećaja na međunarodnom tržištu nafte, geopolitičkih tenzija i sukoba na Bliskom istoku, na koje Crna Gora ne može da utiče.

– Vlada je i ranije koristila zakonsku mogućnost privremenog umanjenja akciza kako bi ublažila rast cijena goriva kada god je to bilo opravdano – navodi se u saopštenju.

Iz Vlade ukazuju i da se tokom turističke sezone mora voditi računa o načinu korišćenja budžetskih sredstava, imajući u vidu da značajan dio goriva u tom periodu kupuju strani turisti i tranzitni putnici.

– Tokom sezone ne treba stvarati ambijent u kojem bi se sredstva poreskih obveznika koristila za subvencionisanje potrošnje posjetilaca, umjesto za finansiranje zdravstva, obrazovanja, penzija, kapitalnih ulaganja i drugih javnih potreba – poručuju iz Vlade.

Dodaju da odgovorna fiskalna politika podrazumijeva donošenje mjera u trenutku kada najveću korist od njih imaju građani i domaća privreda, a ne kada bi njihov dominantan efekat bio pogodovanje sezonskoj potrošnji stranih državljana.

U Vladi najavljuju da će nastaviti da prate kretanja na tržištu i, u skladu sa fiskalnim mogućnostima, pravovremeno reagovati kako bi zaštitili standard građana i očuvali ekonomsku stabilnost.

Pogled na Bokokotorski zaliv

Kapetan Bruno Janković, predsjednik Udruženja ribara i poštovalaca tradicionalnog ribanja Kotor, poručuje da je stanje u Bokokotorskom zalivu dostiglo tačku u kojoj su ugroženi i bezbjednost na moru i opstanak tradicionalnog ribarstva.  

U razgovoru za Radio Suncobran, Janković kaže da pozdravlja napore Ministarstva pomorstva i svih službi za kontrolu saobraćaja na moru, ali upozorava da će bez odlučnijih sistemskih mjera rezultati biti ograničeni.

“Zaliv je postao premali za ovakav turizam”

Govoreći o stanju na moru tokom ovog ljeta, Janković ističe da je najveći problem nekontrolisani rast broja komercijalnih plovila.

“Naš zaliv je vazda bio mali, ali postaje sve manji jer ne može da podnese ovu ekspanziju turizma koja prelazi u stihijski turizam koji niko ne može da kontroliše. Zakoni postoje, pravila postoje, ali ih treba primjenjivati. Ne treba izmišljati toplu vodu – dovoljno je izaći na pontu i pogledati šta se dešava.”

Janković smatra da je novi državni sekretar za pomorstvo Goran Idrizović preuzeo veoma zahtjevan posao. “Vjerujem da će on uložiti sve od sebe, ali biće potreban čitav državni aparat da bi se stvari dovele u red. Gliseri voze gdje ne smiju i brzinama koje su zabranjene”. Posebno upozorava na svakodnevno kršenje propisa u Kotorskom zalivu.

“U akvatorijumu gdje je ograničenje šest čvorova gotovo niko ne vozi tom brzinom. Svi idu deset, petnaest, dvadeset čvorova. Glisiraju, ulaze među kupače, kupuju goste ispod ponti i riva. Ne treba da nas čudi ono što se desilo kod Plave špilje. Treba da budemo srećni što se ovakvi incidenti ne dešavaju svaki dan.”

Prema njegovim riječima, stanovnici Boke izgubili su mogućnost da bezbjedno koriste more ispred svojih kuća. “Neko je zbog svog interesa oduzeo pravo svim stanovnicima Boke da uživaju u moru. Više ne možete mirno da se kupate ispred kuće, da djeca nauče da plivaju ili da iz barke ribate. Sve je podređeno komercijalnim turama.”

“Potrebna je studija nosivosti zaliva”

Janković smatra da Boka mora jasno odrediti granice razvoja na moru.

“Kao što ne možete 500 litara vina staviti u bačvu od 100 litara, tako ni ovaj zaliv ne može da primi neograničen broj glisera, jahti i drugih plovila. Mora postojati limit. To nije pitanje zabrane turizma, nego održivosti.” Dodaje da bi razvoj hotelskog smještaja bio dugoročno korisniji od prekomjernog oslanjanja na jednodnevne izlete.

Koliko je vlast zabrinuta za građane najbolje vidimo iz povećanja cijena goriva, i to drastičnog, kakav se nikad nije desio u Crnoj Gori. Poskupiće sve vrste goriva, a najviše dizel, koji koristi najviše vlasnika automobila u Crnoj Gori.

Od ponoći će dizel poskupšiti za čak 14 centi, tako da će nova cijena iznositi rekordnih 1.84 €. Prošle sedmice dizel je poskupio 9 centi, što je ukupno za samo 7 dana 23 centa po litru.

Svima je jasno da su do sad građani jedva uspijevali nekako da krpe kraj s krajem, očekujući da Vlada preduzme mjere, kao u svim odgovornim država, i smanji akcize dok se snabdijevanje energentima ne dovede nu red. Ali je jasno da Spajiću i njegovom najbrojnijem kolektivu na svijetu to ne pada na pamet. Jer, kako reče potpresjedniva parlamenta izvjesna Zdenka Popović, svako povećanje je dobro za vlast, ali ne i za narod. Njima treba novac, a kako proizvodnje nema, mogu ga uzet jedino iz istanjalih džepova građana.

Narod je naučio da trpi, tako da je za očekivat da će i ovo proć bez ikakvih reakcija.

Čak i nakon ovog udara, koji opasno prijeti da razbuhva inflaciju i dovede do značajnog povečanja cijena roba i usluga, koje se ionako teško mogu izdržati sa današnjim cijenama.

OSNOVNI SUD U PODGORICI OCIJENIO DA OKVIR NE PREDSTAVLJA DIO ORUŽJA ZA ČIJE JE DRŽANJE POTREBNO POSEBNO ODOBRENJE

Veselin Barović oslobođen od optužbe za nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija

Osnovni sud u Podgorici oslobodio je Veselina Barovića od optužbe kojom je predstavljeno da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Kako se navodi u saopštenju, optužba se u bitnom temeljila na činjenici da je Barović neovlašćeno držao dio automatskog vatrenog oružja – okvir za municiju automata marke ” Hekler&Koch ” sa pripadajućom municijom i to 17 metaka kalibra 9x19mm.

– Sud je imao u vidu odredbu člana 3 stav 2 Zakona o oružju, kojom je propisano da se oružjem smatra svaki dio ili zamjenski dio koji je posebno namijenjen za vatreno oružje i bitan za njegovo funkcionisanje, uključujući i glavne djelove oružja, za čiju je nabavku potrebno odobrenje. Iz nalaza i mišljenja vještaka balističke struke Milovana Mihailovića proizlazi da je predmetni okvir za municiju automata marke “Heckler & Koch” odvojiv od oružja, odnosno da nije integralni dio oružja, te da ne spada u njegove glavne djelove – istaknuto je u saopštenju.

Stoga je, kako dodaju, sud našao da okvir ne predstavlja dio oružja za čije je držanje potrebno posebno odobrenje u smislu citirane zakonske odredbe.

– Nadalje, iz dopisa Ministarstva unutrašnjih poslova proizlazi da Barović posjeduje važeći oružni list za pištolj marke “Jericho”, model 941F, kalibra 9 mm Luger, dok je vještak potvrdio da se pronađena municija kalibra 9×19 mm može koristiti upravo za navedeno oružje – kazali su iz Osnovnog suda.

Imajući u vidu navedeno, sud je našao da u njegovim radnjama nijesu ostvarena bitna obilježja bića krivičnog djela koje mu je optužbom stavljeno na teret.

ETV

Analiza: Zatvaramo poglavlja, ne mijenjamo sistem

Ovakvoj Evropskoj uniji je upravo ovakva vlast u Podgorici po mjeri. Taman posla da sada neko krene u ozbiljne promjene sistema. Reforme su bolne, one traju, mogu donijeti napetosti u društvu. Kome to sad treba? Nikoga u Briselu ne zanima da li će Crna Gora u EU ući suštinski bolje ili slabije pripremljena. Greške koje su ranije napravile neke nove članice nijesu nam nauk. Školu ćemo očito sami platiti

Autor: Srđan Kusovac

Kakva će biti Crna Gora kada uđe u Evropsku uniju, kad god da se to dogodi? Što će građanima donijeti prvo jutro buđenja u članici EU, a što prve sedmice članstva? Nećemo se, nakon slavljeničkog šampanjca Marte Kos na Bobotovom kuku i busanja u prsa „vlasti koja je uvela CG u EU“, probuditi odjednom bogatiji, niti će plate preko noći porasti, a infrastruktura i usluge biti kvalitetniji. Neće biti odmah ni prilike za zapošljavanje u bogatijim zemljama Unije…Većini građana prvi dan u EU neće donijeti ništa.

Jedine „opipljive“ odnosno odmah vidljive promjene desiće se na granici s Hrvatskom – jedinoj našoj kopnenoj vezi s EU: Nestaće kolone kamiona jer neće biti carine, a državljani Crne Gore će moći na toj granici i na evropskim aerodromima koristiti traku označenu za građane EU. I neće više biti roaminga u državama EU.

Iskustvo trinaest država koje su od 2004. ušle u EU pokazuje da članstvo ne baš prvog dana, ali svakako u prve dvije sedmice donosi i značajno pojeftinjenje robe proizvedene u zemljama EU. Međutim, u vezi s ovim u crnogorskom slučaju treba biti oprezan jer nestanak carina donosi državi manjak prihoda.

U zemlji koja slabo što proizvodi osim hiljada nesposobnih partijskih uhljeba na platama iz budžeta, u zemlji u kojoj je država najveći poslodavac, a potpredsjednica parlamenta mudruje da je povećanje poreza na dodatu vrijednost dobro za državu iako je loše za građane, ne treba isključiti mogućnost da ostapbenderovska vlast, ako i tada bude činodejstvovala, kad već nema carina budžetsku rupu „riješi“ uvođenjem ili povećanjem nameta i dažbina na primjer na automobile i tehniku. To bi toliko ličilo na njih, odnosno to se od ovakve vlasti može očekivati s velikom izvjesnošću.

No, bez obzira na ove moguće smicalice, roba široke potrošnje bi trebalo da bude raznovrsnija. Crna Gora u okviru CETA nema carinske namete na prehrambene proizvode iz država regije, što proizvode iz Srbije i BiH čini najkonkurentnijima. Crna Gora na veći dio prehrambenih artikala uvezenih iz EU ne naplaćuje carinu, ali je naplaćuje na neke mliječne proizvode, neko povrće itd. Ti nameti će nestati. Konkurencija će u svakom slučaju pogodovati smanjenju cijena.

Što se tiče marži, ono što eventualno ne budu napravili crnogorski prodavci riješiće se vremenom, kao u ostalim novim članicama pritiskom sistema on-line trgovina i povoljne evropske distribucije. O kolikoj razlici može biti riječ govori činjenica da sam prošle sedmice kupio televizor koji je, identičan model, sve isto, u Hrvatskoj jeftiniji čak 20%.

Crnogorski proizvođači će morati da prilagode nazive, deklaracije i ambalažu robe strogim pravilima EU. Država će morati da osmisli i od kraja 2029. sprovodi prikupljanje najmanje 90% jednokratnih plastičnih boca i limenki.

Konačno, vidljive promjene pogodiće i kriminalce i ostale bjegunce od zakona: Potjernica izdata u bilo kojoj državi EU, odnosno Evropski nalog za hapšenje, znači da osoba za kojom traga neka država članica može bez ikakve dodatne papirologije biti uhapšena na cijeloj teritoriji EU i bez ekstradicionih procedura predata državi tražiocu.

I tu se popis momentalnih vidljivih promjena koje članstvo u EU donosi završava.

Priprema li vlast crnogorske proizvođače i distributere za sve ovo? Privredna komora radi godinama s evropskim partnerima sistemski dosta toga na edukaciji i koordinaciji. Centralna banka je nakon ozbiljnog rada prošle godine uspješno uvela Crnu Goru kao prvu državu Zapadnog Balkana u sistem jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA) u kojem su zemlje EU, AFTA i UK.

Vlada osim postojećih programa podrške unapređenju konkurentnosti privrede i dostizanju standarda nema nekih konkretnih aktivnosti na ovom planu.

Da li Vlada objašnjava nešto od svega ovoga građanima? Naravno da ne. Do prošlonedjeljnog zatvaranja pregovaračkih poglavlja 8 – Konkurencija i 29 – Carinska unija, o konkretnim koristima po građane nikada nije bilo ni jedne jedine riječi. Dan nakon zatvaranja ova dva poglavlja Vlada je objavila iz nekih akata prepisanu seriju birokratskih frazetina koje građanima nijesu pružile nijednu konkretnu informaciju.

Kako do ogromnog novca iz fondova EU

Crna Gora ulazi na začelje liste zemalja EU. Na dnu su, mjereno BDP p/c prema standardu kupovne moći (SKM), sada Bugarska i Grčka sa 68% prosjeka EU. Mjereno Eurostatovim pokazateljem stvarne individualne potrošnje (SIP) prema SKM, začelje drže Letonija i Mađarska sa 73% evropskog prosjeka.

Crna Gora je na 54% BDP p/c prema SKM i 71% SIP prema SKM. Ništa više neće značiti činjenica da je po oba parametra Crna Gora ispred preostalih pet država Zapadnog Balkana (BiH, Alb, Kos, Srb i SM). Više nećemo biti prvi u selu, nego zadnji u gradu.

Ali ovako loša pozicija je fantastična šansa za Crnu Goru. Začelje liste znači i najviše mogućnosti privlačenja novca iz izdašnih evropskih fondova i različitih stubova budžeta EU.

Neke nove članice EU koje su znale da privuku evropski novac i koje su mudro odlučivale gdje da ga ulože, preporodile su se. Apsolutni rekorder je Poljska koja je od ulaska u EU 2004. do 2023. samo iz strukturnih i kohezionih fondova EU (infrastruktura, ekologija, regionalni razvoj…) povukla 161 milijardu eura odnosno 135 milijardi više nego što je dala u EU. Ukupno je, s novcem iz budžeta EU Poljska u plusu rekordnih 245,5 milijardi. Obnovljene su hiljade kilometara pruga, izgrađeni vjetroparkovi na Baltiku, odrađena digitalizacija javne uprave… Samo u poljsku poljoprivredu je iz evropskih fondova ubrizgano više od 78 milijardi eura.

Rezultat svega toga je da je poljska privreda od ulaska zemlje u EU rasla prosječno 3,8% godišnje dok je istovremeno prosječni rast unutar EU bio 1,8% i da je Poljska danas među 20 najvećih ekonomija svijeta. Slično, premda ne tako uspješno, novac su povlačile i ostale nove članice – od Češke koja je s povučenim sredstvima u plusu 55 milijardi uloženih u modernizaciju industrije i infrastrukture i istraživačke centre zahvaljujući čemu je dostigla 90% prosjeka razvijenosti EU, do Hrvatske i Bugarske koje su u odnosu davanja u EU i povlačenja novca iz EU u plusu po dvadeset milijardi uloženih uglavnom u saobraćajnu infrastrukturu i poljoprivredu. Na to o kolikom novcu je riječ ukazuje činjenica da Crna Gora od turizma zaradi godišnje nešto manje od 1,5 milijardi eura, a da je kompletan državni budžet oko četiri milijarde.

Ali EU ne daje novac „na lijepe oči“. Povlačenje novca iz fondova iziskuje veoma komplikovane i precizne procedure. Rumunija je na početku gubila milijarde jer nije imala ljude koji znaju da napišu projekat, a Hrvatska je na početku kasnila zbog slabih administrativnih kapaciteta na lokalnom nivou.

Pelješki most finansiran 85 odsto iz fondova EU, foto: Vlada RH

Privlačenje ogromnog novca iz fondova EU nije posao političara, već armije stručnjaka (projektnih menadžera) koje su ove države morale hitno da stvore odnosno da obuče i ispraksiraju prije i neposredno nakon ulaska u EU. Poljska je, prema procjenama, u tu svrhu obučila između deset i petnaest hiljada ljudi, a sistem je decentralizovan i depolitizovan. Zato je bio tako uspješan.

Hrvatska je napravila sistem na čijem je vrhu Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije u Hrvatskoj (SAFU) kao ključna državna institucija koja s više od 2.500 zaposlenih kontroliše kako se troši novac iz fondova EU i odobrava isplate. Obrazovni sistem sadrži zanimanje „menadžer EU fondova“ za što je diplomu steklo više od 20.000 ljudi koji danas kao privatni konsultanti ili zaposleni u lokalnim razvojnim agencijama pišu projekte za privlačenje novca iz EU fondova. Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU godišnje obuči između nekoliko stotina i hiljadu službenika za SAFU i državne organe kako bi sistem uopšte bio održiv.

Gdje je danas na ovom planu Crna Gora?

Država godinama sprovodi nekakve obuke, ali danas u državnoj administraciji i lokalnoj samoupravi ima tek oko 500 službenika s iskustvom u upravljanju projektima EU. Dobar dio njih se, prema analizi Ministarstva javne uprave, ne bavi isključivo time, nego time pored drugih „važnih“ poslova koje im partijski ustrojene birokratije nameću. U civilnom i privatnom sektoru još je, po procjenama, tri do četiri stotine konsultanata i aktivista sposobnih da napišu i izvedu neki projekat EU.

Prema komparativnoj analizi Hrvatske, koja je u proces ušla s oko 3.000 službenika u državnom sistemu kontrole i pet do sedam hiljada na lokalnom nivou, pa je u početku opet kasnila i slabo privlačila evropski novac, Crnoj Gori je potrebno na državnom nivou 1.500 – 2.000 obučenih menadžera projekata podijeljenih između državne administracije, opština, nevladinog sektora i privrede. Kroz dva ciklusa obuke u okviru projekata Ready4EU, koji sprovode Ministarstvo javne uprave, Ministarstvo evropskih integracija i Uprava za ljudske resurse, i kroz treći ciklus koji je u toku, prošlo je 90 – 100 službenika. I to nijesu menadžeri EU projekata.

Ono što bi Vlada trebalo hitno da učini, kako ne bi došla u situaciju da gubi odnosno da, kada dođe vrijeme, ne može da povuče evropski novac potrebno je da:

1. Uvede dodatak na platu postojećih menadžera EU projekata kako je to učinila s IT stručnjacima, ne bi li tako smanjila odliv kadra. Jer ovo će u narednih desetak godina biti najtraženiji stručnjaci u Crnoj Gori;
2. Hitno s univerzitetima dogovori pokretanje licenciranog programa za menadžere projekata EU, kako je urađeno u Hrvatskoj i uvođenje specijalizacije pravnika, ekonomista i građevinskih inženjera za menadžere velikih infrastrukturnih projekata po rigoroznim evropskim PRAG i FIDIC procedurama;
3. Postigne politički dogovor da se velika javna ili državna preduzeća poput EPCG, Željeznice Crne Gore, Aerodroma i dr. umjesto na zapošljavanje partijskih uhljeba preorijentišu na stručnjake, jer te kompanije ovakve kakve jesu, sa stotinama ili hiljadama izmišljenih radnih mjesta ne mogu pripremati i izvoditi velike kapitalne projekte koji mogu biti finansirani novcem EU; i
4. Otvori ozbiljnu saradnju s NVO sektorom, jer administracija sama ovaj projekat ne može iznijeti.

Vlast na ovom planu ne čini ništa konkretno. Vlada je na 131. sjednici 18. juna ove godine odlučila da formira Centralnu agenciju za finansiranje i ugovaranje fondova EU, nalik hrvatskoj SAFU i sličnim agencijama u drugim zemljama. Ali to je tek jedan od potrebnih koraka. Agencija je onaj ko treba od 1. januara 2027. da bude na vrhu strukture. Problem je što strukture još nema na vidiku.

U parlamentarnoj proceduri je novi Zakon o lokalnoj samoupravi u kojem je Ministarstvo javne uprave prepoznalo potrebu za jačanje kapaciteta za pripremu i sprovođenje projekata finansiranih iz evropskih fondova pa je propisano da svaka opština mora da obezbijedi administrativne kapacitete za privlačenje fondova EU. Vidjećemo na što će ličiti zakon kada prođe parlamentarnu proceduru i kako bi ti administrativni kapaciteti mogli izgledati pod vlašću Darija Vraneša na primjer.

O tome kolika je dubina problema ukazuje i činjenica da niko iz vlasti do nedavno na ovu temu nije konkretno ni govorio kao o ozbiljnom izazovu.

Domet „reformi“

Ako Vlada ne priprema privredu i građane za ulazak u EU, ako ne objašnjava poljoprivrednicima da će kao mali proizvođači mliječnih proizvoda, maslina ili vina biti na zajedničkom tržištu od 450 miliona ljudi pometeni ako se ne udruže u zadruge i tako apliciraju za fondove EU, ako Vlada ne povlači konkretne poteze na pripremi za transfer u Crnu Goru novca kojeg bez ozbiljne pripreme i prakse nećemo ni omirisati, pitanje je što onda Vlada uopšte na planu evropske integracije radi?

Odgovor je da odrađuje tehnički dio posla. Utvrđuje i šalje u parlamentarnu proceduru zakone koje treba izmijeniti u skladu s obavezama članstva u EU. I razglaba o reformama koje navodno sprovodi. I, naravno, rješava kontinuirani za nju prioritetni problem – zapošljava partijske uhljebe.

Ovo ilustruju teme kojima se bavila Vlada u proteklih mjesec dana i neke činjenice iz dva Vladina ključna reformska dokumenta.

Vlada je od 18. juna do 13. jula održala tri sjednice i dvostruko više tzv. „telefonskih sjednica“ što je žargonski naziv za donošenje odluka bez zasijedanja. Procesuirani su u tih mjesec 21 zakon i 134 „kadrovska rješenja“.

Četvrti polugodišnji izvještaj o sprovođenju Reformske agende 2024-2027, koji je Vlada usvojila 9. jula, slavodobitno je predstavljen na konferenciji za medije, premda uz logično zamuckivanje i očit problem kada je trebalo za nešto vezati riječ „uspješno“. Uprkos pompi, uvid u dokument ukazuje da su od 41 „reformskog koraka“ 10 bile redovne obaveze predviđene za ispunjenje do kraja juna, a 25 je prenijeto od ranije. EU je prihvatila da su realizovana 34 „reformska koraka“, a ne 41, kako je to vidjela Vlada. U prethodnim izvještajima disproporcija Vlade i EU je bila još očitija.

Analiza makroekonomskih kretanja i strukturnih reformi za 2025, koji je Vlada usvojila na 132. sjednici 26. juna, sadrži, među ostalim i konstatacije o „institucionalnim reformama u svim vidovima transporta“ i „nastavljanju reformskih aktivnosti usmjerenih na unapređenje kvaliteta, dostupnosti i održivosti zdravstvene zaštite“. To se tvrdi za godinu u kojoj je dug Željezničke infrastrukture narastao na 3,9 miliona eura, 60% više nego 2024, a EU je u Izvještaju za Crnu Goru upozorila da su nagomilani dugovi ozbiljan rizik za održivost cjelokupnog željezničkog sistema, u godini štrajkova otpravnika i sudara između Trebaljeva i Mojkovca.

A kada je zdravstvo u pitanju tvrdnja o „unapređenju“ je izrečena u godini ugrožene održivosti sistema, visokih troškova liječenja za inače osigurane građane, nestašice ljekova, dugih lista čekanja i odlaska sve više ljekara iz državnih zdravstvenih ustanova.

U razvijavanju magle o postignućima i reformama 44. Vlade Crne Gore valja utvrditi i gdje se naša zemlja nalazi po relevantnim međunarodnim indeksima u odnosu na prethodna razdoblja.

Indeks ekonomskih sloboda svrstava Crnu Goru 2026. na 70. mjesto sa 63,8 bodova, što je slabiji rezultat nego prije „oslobođenja“. Slično je i kada je riječ o Indeksu percepcije korupcije. Bolji je, ali ne značajno, Indikator tranzicije.

Dakle, ni relevantni indeksi ne pokazuju razlog za ovoliki PR optimizam Vlade.

Tehnikalije i ozbiljne promjene

Nesporno je da Vladina Reformska agenda od 32 mjere i 130 „koraka“, koja je usvojena krajem septembra 2024, jeste skup reformi, ali je isto tako činjenica da je glavni cilj ovog dokumenta zadovoljavanje uslova za povlačenje novca iz evropskog Plana rasta za Zapadni Balkan. I taj skup reformi se, vidjeli smo, traljavo sprovodi. A je li on dovoljan da osigura Crnoj Gori sve koristi članstva u Evropskoj uniji? Naravno da ne. To su uglavnom tehnikalije.

Sprovodi li Crna Gora što osim toga? U izjavama i platformama za razgovore u Briselu sve pršti od suštinskih reformi, ali ih u stvarnosti slabo ima. Uostalom, da ima što, bi li vlast koja pompu pravi od otvaranja pola jedne gradske ulice i pola kružnog toka i za Dan državnosti navrat-nanos otvara nezavršeno Gradsko pozorište bez primjere predstave, propustila da od toga napravi feštu? Prema tome, nemamo nikakve reforme nego njihovu simulaciju.

Otvaranje pola Ulice Vojislavljevića i pola kružnog toka, foto: Sajt Glavnog grada

Ali nije ovdje problem to što Vlada Milojka Spajića simulira reforme. Problem je što je jasno da će Crna Gora to skupo platiti kada uđe u EU. Imamo primjere više članica koje su griješile na način kako sada to čini Crna Gora. Ali nam iskustvo drugih očito nije dovoljno. Tu školu ćemo morati sami da platimo.

Vidi li ovo EU? Naravno da vidi. Ali se ponaša u skladu s onom čuvenom Churchillovom opaskom svom ratnom izaslaniku u Jugoslaviji. Kada je Fitzroy Maclean 1943. izvijestio da se partizani jedini bore protiv Njemaca, ali da bi podrška Titovim pokretu značila pomoć dolasku komunista na vlast nakon rata, Churchill ga je upitao: Namjeravate li Vi živjeti u Jugoslaviji nakon rata? Ne, gospodine, odgovorio mu je brigadir. Ni ja, završio je polemiku britanski premijer dodajući da je ključno oslabiti Njemce, da o tome ko će biti na vlasti odluče kasnije sami Jugosloveni. Upravo tako se ponaša današnja birokratija EU. Ne žele ni da razmišljaju o tome kakva će Crna Gora ući u EU jer će to tada biti problem nekog drugog. Bitno je samo da uđe.

Zato je ovakvoj Evropskoj uniji upravo ovakva vlast u Podgorici po mjeri. Taman posla da sada neko krene u ozbiljne promjene sistema. Reforme su bolne, one traju, mogu donijeti napetosti u društvu. Kome to sad treba? Nikoga u Briselu ne zanima da li će Crna Gora u EU ući suštinski bolje ili slabije pripremljena. Evropskoj uniji sada po svaku cijenu treba jedno proširenje da pokaže kako je još uvijek živa. Kao što do prije neku godinu iz razloga unutar same Unije nikakvo proširenje nije dolazilo u obzir. Odabrana je Crna Gora, kao jedini realan kandidat. Horizont evropskih birokrata završava se trenutkom ulaska CG u EU. Dalje od toga niti žele niti su sposobni da vide.

Zato su verglanja i Milojka Spajića i Marte Kos i sjutra ko zna koga još ko dođe da se ogrebe o „zajednički uspjeh EU i CG“ o ne znam kako dubokim, smislenim i suštinskim reformama jeres spram vizije EU kakvu su imali njeni tvorci prije sedamdeset i kusur godina i evropskih vrijednosti.

Ko želi može u današnje koještarije o reformama da vjeruje, ali onome ko nešto zna o Evropi ovo što govori vlast u Podgorici i što podržavaju njihovi briselski pajtaši nalik je replikama one amaterske pozorišne trupe iz antologijske drame Iva Brešana „Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj“. U izmišljenom selu u Dalmatinskoj zagori neđe odmah iza rata lokalni moćnik odlučuje da odabrani mještani odigraju Hamleta. Seoskom učitelju, koji džaba upozorava na besmislenost ideje, naređuje da „doradi“ čuveno djelo jer je „Amlet sin napridnog kralja, kršan momak, pravi predstavnik radnog naroda“.

„Ja sam ljudi jedan strašni kralj
moja šaka udara ki malj
sve poda mnom kuka, pište, stenje
ljudi, stoka drvlje i kamenje.
Samo Amlet, e mu božju majku,
na meneka podiga je ajku.
Ali ja ću njemu na rep stati
i dvi ću mu po tamburi dati.“

„Pogledajte ljudi Polonija
što bi cilog vola sam izija.
Kralj ga uvik do sebeka diže
jerbo on mu golo dupe liže.“

„Ili jesam, ili ti ga nisam
niti znadem ko sam niti di sam.
Il ću biti ili ti ga neću
il ću pasti u nevolju veću.
Aoj kralju pljunem ti u lice
zašto gaziš narodne pravice.
Odi amo boga li ti tvoga
pa da vidiš brajko ko će koga
Kad te moja nožina propara
neće tebi tribati likara
nećeš našeg uživati truda
nećeš isti od labuda mu*a.“

E, ovo je spajićevska reforma.

Portal Analitika

Tivat Foto: TO

KAKO JE TIVAT, CRNOGORSKA PRESTIŽNA TURISTIČKA DESTINACIJA, POSTAO KLJUČNA TAČKA PREPLITANJA POLITIČKOG UTICAJA, KRIMINALA, BIZNISA, MEĐUNARODNIH FINANSIJSKIH AFERA

Dodikovi i Vučićevi ljudi od povjerenja „drmaju“ Bokom

Nešić i Ljevnaić su samo dio mnogo šire mreže uticaja kojom Vučić i Dodik žele da premreže Crnu Goru kroz politiku, biznis, kriminal, obavještajni sektor, crkvu…

Portal ETV

Izvor: M portal

Dok su crnogorska javnost i mediji fokusirani na Podgoricu zbog donošenja ključnih političkih odluka, na Kotor zbog obračuna dva lokalna klana koji je prerastao u globalnu prijetnju, na Cetinje zbog identitetskih pitanja… Tivat zbog svoje veličine uglavnom ostaje van interesovanja, što ga čini idealnim mjestom za malverzacije koje ostaju daleko od bilo čije pažnje. U jednoj od najmanjih, ali istovremno jednoj od najbogatijih crnogorskih opština, iza kulisa se igraju veoma ozbiljne igre moći, koje uključuju domaće i regionalne političke autoritete, koji pokušavaju da pojačaju svoj uticaj, a prije svega imovinu, u Crnoj Gori. Tu su i lokalni biznismeni koji diskretno ili manje diskretno koriste političke veze u zemlji i regionu kako bi se što bolje pozicionirali i zaradli, ali i oni globalno poznati zbog malverzacija sa političkim strankama u matičnim državama, potom lokalni politički moćnici, crkveni velikodostojnici, obavještajci…

M portal će se u narednim sedmicama i mjesecima baviti istraživanjem ovih veza.

Kada je 4. juna ove godine, samo dan uoči održavanja Samita Evropska unija – Zapadni Balkan u Tivtu, sa lokalnog aerodroma deportovano nazad u Srbiju 87 „lojalista“ Aleksandra Vučića, otkriven je djelić regionalne političko-poslovne slagalice čiji je cilj jačanje uticaja tzv. „srpskog sveta“ kroz novac i biznis. Naime, smještaj za svih 87 „lojalista“ trebalo je da obezbijedi Dejan Ljevnaić, u tom trenutku strateški direktor rizorta Luštica Bay. Ljevnaić se regionalno „proslavio“ tako što je, kao čovjek od povjerenja Milorada Dodika i direktor Olimpijskog centra „Jahorina“, ostavio dugove od oko 100 miliona eura, ali i po tome što je 2018. godine nagradu „Privrednik godine“ posvetio Dodiku i Željki Cvijanović. Dugovi su, ispostaviće se i u rizortu Luštica, njegov način rada. U isto vrijeme, svoj „poslovni zenit“ na mjestu direktora preduzeća „Putevi Republike Srpske“ doživljava i Nenad Nešić, kontroverzni bivši bosanski ministar sigurnosti koji je uhapšen 26. decembra 2024. godine, a nakon nekoliko mjeseci pušten da se brani sa slobode.

Gotovo polovina ukupnog duga OC „Jahorina“ koji je Ljevnaić napravio, 99 miliona konvertibilnih maraka odnosno 49,5 miliona eura, trebalo je da posluži kako bi infrastrukturno povezala stambeno naselje „Snježna dolina“. Taj stambeni kompleks je 2020. godine počeo da gradi upravo Nešić, sa svojim partnerima, narodnim poslanikom Aleksandrom Glavašem i opštinskim odbornikom Mladenom Lučićem. Tako se danas, zahvaljujući Ljevnaićevom zaduženju, Nešićevo naselje nalazi tačno uz samu ski stazu i šestosjed „Trnovo“, što značajno uvećava cijene izgrađenih nekretnina u „Snježnoj dolini“.

Političke i kriminalne veze

Nešić i Ljevnaić su ljudi od najvećeg povjerenja Milorada Dodika, ali i predsjednika Srbije Aleksadnra Vučića. Ljevnaić je od 2023. godine počasni konzul Republike Srbije na Palama.

Nešić ostvaruje svoje biračko pravo i u Republici Srpskoj i u Srbiji, a u izbornoj noći 2023. godine prisustvovao je proslavi Vučićeve pobjede u štabu SNS, zajedno sa predsjednikom Skupštine Crne Gore Andrijom Mandićem. Na fotografiji na kojoj su zagrljeni Nešić i Mandić nalaze se i Milorad Dodik, Aleksandar Vulin, gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić i ministar kulture Nikola Selaković, praktično sam „krem srpskog sveta“.

U to vrijeme, Nešić je već vlasnik brojnih nekretnina u Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Srbiji, o čemu su mediji detaljno pisali. Za razliku od njega koji je pažnju javnosti više privlačio svojim bahatim ponašanjem i izjavama nego rezultatima, Ljevnaić je diskretnije došao do nekretnina na crnogorskom primorju i, očigledno, pametnije prikrio svoje vlasništvo.

Izvori M portala tvrde da je Ljevnaić vlasnik najmanje jedne luksuzne nekretnine u Bokotorskom zalivu.

Osim sa Dodikom i Vučićem, Nešić ne krije ni svoje prijateljstvo sa „čelnim ljudima“ zemunskog/škaljarskog klana. Tako je najvjerovatnije 2023. godine, doslovno dok je bio na funkciji ministra sigurnosti BiH, nastala njegova fotografija na kojoj je zagrljen sa Lukom Bojovićem, a u društvu Ljubana Ećima. Fotografije Nešića, Bojovića, Ećima i njihovog društva objavio je portal istraga.ba 19. juna 2025. godine.

Nešićeve veze sa grupom Miloša Medenice

Nešić i članovi njegove porodice, supruga i brat, kupovali su nekretnine po Crnoj Gori i Srbiji upravo u toku njegovog mandata na mjestu diretkora preduzeća „Putevi RS“, za koji ga Tužilaštvo BiH tereti da je primao mito, zloupotrebljavao službeni položaj, prao novac, pribavljao protivpravnu imovinsku korist… U to vrijeme su stekli zemljište u Buljaricama (na ime Nešićevog brata Predraga), stan u Budvi (na ime njegove supruge Maje), ali i dva spojena penthausa na atraktivnoj lokaciji u Tivtu.

Dva penthausa u Tivtu, Donja Lastva, Nenad Nešić je kupio 31. jula 2020. godine. Prodavac je bila firma „Concord MNE“, a notarski akt o zaključenju ugovora o kuporpodaji dva apartmana u fazi izgradnje – broj 28 (182,46 m²) i broj 29 (163,55 m²), oba u potkrovlju, sa po dva pripadajuća garažna mjesta, sklopljen je kod notarke Branke Vuksanović. Nešić je u tom trenutku bio vršilac dužnosti direktora JP “Putevi Republike Srpske” i stanove nikada nije preveo na svoje ime.

U kupoprodajnom ugovoru, kako je pisao bosanski CIN, stoji „Sve isplate izvršiti po dogovoru isplatom ‘keš na ruke’ ili na račun ovlaštenog lica”. Tako je Nešić većim dijelom iskeširao iznos od 312.500 eura, a za preostali dio od 87.000 eura dao je punomoć jednom od vlasnika „Concord MNE“ da proda stan u Budvi koji je kupio sedam godina ranije i da novac prebaci na račun firme „Concord MNE“.

Za bosanski CIN notarka je prije godinu dana opisala odnos Nešića sa prodavcima: „Bili su u vrlo prijateljskim odnosima“.

Vlasnici firme „Concord MNE“ u tom trenutku su bili Marjan Bevenja i Petar Milutinović. Obojica su uhapšeni u aprilu 2022. godine kao članovi organizovane kriminalne grupe danas odbjeglog Miloša Medenice. U istom talasu hapšenja, slobode je lišen i Stevo Karanikić, još jedna od osoba povezana sa firmom „Concord MNE“. Prema Bevenjinom svjedočenju na sudu, Milutinović se u nekom trenutku povukao iz zajedničkog posla. Na portalu Poreske uprave Crne Gore, Bevenja se i dalje vodi kao izvršni direktor firme „Concord MNE“, a po 50 odsto vlasništva u istoj firmi imaju Nataša Bevenja i Vida Karanikić. Na imena njih dvije, ali i na firmu „Concord MNE“ vode se i nekoliko garaža i poslovnih prostora u zgradi u Tivtu u kojoj su i dva Nešićeva penthausa.

Četiri godine kasnije, Bevenja, Milutinović i Karanikić su prvostepeno osuđeni, kao pripadnici kriminalne grupe čiji je organizator Miloš Medenica, na višegodišnje kazne zatvora: Bevenja i Karanikić na po četiri godine zatvora za davanje mita i stvaranje kriminalne organizacije, a Milutinović na tri godine zatvora za produženo krivično djelo krijumčarenje cigareta.

Mjesec dana nakon što je Nešić uhapšen u BiH, crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo donijelo je naredbu UFIZ-S 1/25 od 28.01.2025. u kojoj se navodi da su dva stana u Tivtu u stvarnom vlasništvu Nenada Nešića, da nijesu „evidentirani u katastarskom operatu“, a istovremeno se navodi da je naložena zabrana raspolaganja i korišćenja nepokretnosti“. Rješenje Višeg suda u Podgorici (KRIS.br. 23/25 od 17.03.2025, upisano 20.05.2025), takođe zabranjuje raspolaganje, otuđenje i opterećenje nepokretnosti, a obje mjere pokrivaju i pripadajuća garažna mjesta.

Međutim, bez obzira na to što i SDT i Viši sud zabranjuju raspolaganje, korišćenje, otuđenje i opterećenje Nešićevih nepokretnosti u zgradi koja je vlasništvo „Concord MNE“, novinari bosanskog CIN-a su 29. jula 2025. godine zatekli Nešića na terasi njegovog luksuznog apartmana. U tom trenutku za Nešića, koji je pušten da se brani sa slobode, važile su mjere kojima mu je, između ostalog, bilo zabranjeno napuštanje BiH. Ipak, njegova advokatica Senka Nožica kazala je novinarima bosanskog CIN-a da je Nešiću sredinom jula 2025. Sud BiH odobrio putovanje na godišnji odmor, a iz Suda su im to djelimično potvrdili, navodeći da mu je odobren zahtjev za napuštanje teritorije BiH u kraćem periodu, kako su naveli „zbog postojanja objektivnih okolnosti, a na osnovu saglasnosti Tužilaštva BiH“.

Vrijeme prošlogodišnjeg Nešićevog odmora u njegovom luksuznom dupleksu poklapa se sa vremenom kada je Dejan Ljevnaić boravio u Boki i čekao zvanično imenovanje za direktora rizorta Luštica bej.

Nešić se u to vrijeme, kako je pisao portal ETV prošlog ljeta, u Tivtu sastao sa Miloradom Dodikom i kontroverznim popom Crkve Srbije Mijajlom Backovićem u restoranu Agape u Porto Montenegru. Taj susret se desio dan nakon što je Dodik u rizortu Portonovi razgovarao sa Ričardom Grenelom. Slučajnost ili ne, restoran pod nazivom „Agape“ u Banja Luci držale su kćerka i snaha Milorada Dodika, Gorica i Ivana, a nakon što je zbog američkih sankcija protiv Dodika zatvoren, na istom mjestu je otvoren „Agape best“ restoran, u vlasništvu Dodikovog rođaka.