UKIDANJE ČOVJEKA: FARME BEBA ?

07/08/2026

UKIDANJE ČOVJEKA: FARME BEBA ?

Piše: Željko Rutović

Najbogatiji čovjek svijeta Ilon Mask, prije nekih godinu i nešto više, obzanio je, ili najavio projekat pod intrigantnim imenom ” Farme beba “, vidjevši ga kao budućnost čovječanstva, tj. pomoć rastu nataliteta. U tom duhu i namjeni propagandno futuristički film predstavio je ” rađaonicu ” koja može, ili treba da uzgaja ” unutar vještačke materice i do trideset hiljada beba godišnje.

Autof filma biotehnolog Hašem el Gatli tvrdi da se ova ideja zasniva na pedeset godina naučnog istraživanja, smatrajući da bi ove ” rađaonice ” mogle biti u širokoj upotrebi za nekoliko decenija. Film prikazuje ” rađaonice ” sa hiljadama fetusa koji se razvijaju u posebnim kapsulama sa kontrolisanom temperaturom te pupčanom vrpcom pomoću koje se oni hrane i dišu.

Po ovom konceptu roditelji će moći da biraju genetski superiorniji embrion koji se takođe može genetski modifikovati prilagođavajući osobine, uključujući fizičku snagu kao i eliminaciju naslednih bolesti.

” Postrojenja “, tj. laboratorije i komore za rast dizajnirane su tako da simuliraju stvarne uslove u majčinoj utrobi sa senzorima koji prate vitalne funkcije beba. Komore posredstvom vještačke inteligencije kontinuirano skeniraju fetus te prate cjelokupni proces razvoja bebe. Roditelji pak, putem aplikacije, mogu u realnom vremenu da prate razvoj njihove bebe unutar kapsule zajedno sa prikazom njenih vitalnih podataka.

Pripovjedač u videu napominje kako je masivno postrojenje namijenjeno i ženama koje se plaše trudnoće. Znači, genetički inženjering, ” dizajniranje beba ” i ” “editovanje gena “više nijesu naučna fantastika, već veoma bliska, a po svemu sudeci i neizvjesna ili onespokojavajuća budućnost.

Ovaj projekat nedvosmisleno otvara brojna problematična etička pitanja. I ne samo etična. Pod uslovom da su tehnologije ” rađaonice ” bezbjedne i efikasne, postojaće bitna moralna razlika da li ćete nekoga genetički usmjeriti prema određenoj profesiji, primjera radi sportu, ili će se sjutra to dijete u odrastanju usmjeriti shodno prirodnim sklonostima određenoj sportskoj disciplini. Znači, pitanje je do koje granice, kako, zašto i da li uopšte intervenisati u prirodni poredak stvari i života? Gdje podvući crtu i pustiti prirodu da dovrši svoj proces. Za razliku od biokonzervativne škole, pripadnici bioliberalne struje smatraju da je naša moralna obaveza poboljšati čovjeka da, ukoliko je to moguće, u dizajniranju beba biramo najbolje.

Konačno, pitamo se šta je smisao našeg života ako od beba želimo pošto – poto napraviti superinteligentna bića.

O ovim predviđanjima još davne 1932. upozoravaše Haksli u svojoj antiutopijskoj knjizi ” Vrli novi svijet “. U svakom slučaju, nezavisno da li će, ili ne, ovaj ” projekat ” biti izvodiv, njegovo javno lansiranje je suviše govorljiva i problematična stvar. Iz više razloga.

” Prekompozicija” čovjeka, njegov inženjering i mašinska nadogradnja debelo su odmakli procesi ovog dehumanizujućeg vijeka. U tom, po mnogo čemu problematičnom vijeku, priroda se želi vještački nadomjestiti, čovjek unaprijediti i vještački stimulisati.

I samo eksploatisanje teme i javni diskurs opominjujuća su činjenica koja se ne može zanemariti. Svako imitiranje prirode i na njoj zasnovanih bioloških procesa nije ništa drugo do neetičko, antihumano dokidanje ontologije i biologije čovjekovog bića.

Inače, vijek eksperimenta, kao nijedan do sada, u relativno kratkom vremenu učinio je previše na ukidanju čovjeka. Otuda pažljivo treba pratiti globalne projektne inicijative koje rade na čovjekovom “poboljšanju”, koje za rezultat donose zabrinjavajuće opadanje njegovih kognitivnih sposobnosti, socijalne interaktivnosti i kritičke sumnje koja, primjera radi, neće ni obratiti pažnju na zagovaranje predmetne Maskove” farme ”

Sustinski, to i jeste finalni cilj ove epohe, vaspitati dolazeće generacije koje neće kritički propitivati svijet oko sebe, koje će u duhu bezpogovorne poslušnosti dobrovoljno i jednodimenzionalno sa – učestvovati u manipulativnim ideologijama obesmisljavanja svijeta i imena čovjeka u tom svijetu.

Kome i zašto ( ne ) treba čovjek koji pita i sumnja ?

Uostalom, kakav se čovjek danas traži ?

Bijes Vučića što mu se Crna Gora nije dala

07/08/2026

Crnu Goru Vučić ne smije da dira. Niti da joj išta prigovara a kamoli pripisuje. Genocid od strane krvavog palikuće Aleksandra Karađorđevića mora se stavit pred poslanike u crnogorskom parlamentu. To je najstrašniji genocid koji je u tadašnjoj Evropi iko napravio nad jednim narodom.

Bijes Vučića što mu se Crna Gora nije dala

Piše: Slavko Mandić

Ko zna što se muti u Vučićevoj glavi dugo već? Crnu Goru nikad nije volio i to je jasno pokazivao sve više iz dana u dan. Đukanović je bio državnik, a on ruska prišipetlja, koja je pokušavala da se malo očeše i o evropske fondove. Da se dodvori koliko god može, računajući da će Zaharovoj objasniti u četiri oka koliko je njegova politika „ni tamo, ni ovamo“ mudra. A ona mu je poručila da kad čita intervjue sa predsjednikom Srbije pita se da li tamo zaista postoji jedan preśednik Vučić. Portparolka MSP Rusije je tako odgovorila na pitanje RT Balkan o izjavi srpskog predsjednika da kupci municije proizvedene u Srbiji mogu da rade sˊ njom što god hoće. Braneći nemušto činjenicu da ukrajinska vojska srpskom municijom gađa njegovu rusku braću.

Vučić je prodajom municije Ukrajini, proizvedene u Srbiji, potpuno poremetio odnose sa Putinom. Ruski autokrata je pročitao njegovu dvoličnost i jasno mu preko glasnogovornice odredio buduće mjesto u njihovim odnosima. Bilo je to zasluženo poniženje koje je Vučića, silom prilika, okrenulo ka Si Đi Pingu, tražeći ovoga puta u ekonomski narastajućoj Kini partnera za sva vremena. Otuda Kinezima prodaja plodne doline Jadra za iskopavanje litijuma. Otuda Rio Tinto. Kineski graditelji po cijeloj Srbiji. Biliskost Kine i Rusije, nadao se, omekšaće Putina, dok će on zadovoljavati Ursulu von der Leyen nastavljajući nesmetanu prodaju srpske municije Ukrajini. Lagao je sve u nizu, pričajući jedno za domaću upotrebu, a sasvim drugo kad bi pošao u Brisel, Moskvu ili Peking. Mislio je da mu to može vječno trajati. Prevario se. Evropi je prijao ovakav srpsko-ruski odnos. Prihvatila ga je i njeni čelnici su se ljubili i grlili s njim, radujući se susretima, kao što to danas u Crnoj Gori čini komesarka za proširenje Marta Kos sa vojvodom od parlamenta, uz čašicu žestoke šljivovice.

Opraštali su mu svakakve gadosti koje je činio svome narodu. Prebijanje studenata, novosadsku tragediju, nerasvijetljena ubistva, tamničenja njegovih protivnika, pljačku, korupciju, formiranje kriminalnog Ćacilenda u srcu Beograda, đe su stolovale presuđene ubice, krimilalci, ulični razbojnici i po koji zalutali omladinski plaćenik. Tamo đe je svraćala čuvena plava pevaljka i politički bolesnici i ostrašćenici tipa Đuke, Ristićevića, Orlića, Brnabićke, Bakareca, preletača Jovanova i sijaset sličnih nepomenika i nepomenica.

Sve više, Vučića je izolovalo okruženje. Nije više bio rado viđen gost kod suśeda, ako se izuzme Republika srpska i Mile Dodik, mada je pitanje koliko i u tom odnosu ima iskrenosti.
Pa ipak, najviše ga je boljela Crna Gora. Kako je moguće, pitao se, da sva njegova logistika koju je stavio na raspolaganje litijašima 2020. godine, ogroman novac i svi popovi, pripadnici BIE koje je instalirao u Crnoj Gori i raznorazni sumljivci koji su mešetarili Crnom Gorom, nijesu bili dovoljni da obezbijede bespogovornu poslušnost i apsolutnu odanost njemu, samoproglašenom voždu sveukupnog srpskog naroda. Sada kada je konačno uspio da ukloni Đukanovića sa crnogorskog trona, njegovog stalnog kompleksa, mislio je da je stvar gotova i da će uspjeti od Crne Gore da napravi srpsku guberniju. Ali nije. Prevario se. Zalud potpuna srbofilija koja je zavladala nakon litijaškog preuzimanja vlasti i crkvenog formiranja Vlade koje je bilo otvoreno i javno. Bez obzira što je Crna Gora Ustavom definisana kao sekularna a ne vjerska država. To znači da je ona odvojena od crkve i da ni jedna vjerska zajednica nema status državne religije. Ali u praksi nije tako. Posebno ne nakon prevarnog potpisivanja takozvanog temeljnog ugovora, mimo zakona, a za račun bivšeg premijera Abazovića. Budžeti lokalnih uprava u kojima su vlast koalicioni Srbi dobrim je dijelom bio na raspolaganju Crkvi Srbije u Crnoj Gori. Davalo se i šakom i kapom. Stizali su „darovi“ iz „bratske“ Srbije pred izbore i kad je god trebalo.
Pa i pored svega Vučić nije uspio da zagospodari Crnom Gorom. Nije zbog toga mogao da sakrije bijes. Mržnja mu se ośećala u svakom javnom nastupu. Svaka mu je riječ vezana za Crnu Goru bila laž. Počeo je da napada ovdašnju vlast, prišivajući joj sve što mu je njegov um mogao iskonstruisati. Nije mogao da se pomiri što mu se ne dive i što ga ne smatraju svojim vrhovnikom. Manitao je kad bi dobio žestok odgovor iz Crne Gore kad god je pokušao da prisvoji crnogorske tradicionalne vrijednosti i značajne istorijske datume i pripiše ih Srbiji, potpuno svjestan da je, kao i mnogo puta do sada, uhvaćen u laži koja je lako dokaziva.

Bijesan što je Crna Gora poslala svoga predstavnike na proslavu „Oluje“, vojne operacije kojom je hrvatska vojska oslobodila dio svoje teritorije i zaokružila svoju cjelovitost, Vučić je u Mrkonjić Gradu, đe je zborio na skupu baš povodom „Oluje“, ali iz srpskog ugla gledanja, javno kazao da Crna Gora ne poštuje srpske žrtve. Kazao je da je crnogorsku vlast molio da ne slave ‘Oluju’ sa Hrvatima. Naravno da je slagao. Crna Gora nije slavila „Oluju“. Njen predstavnik, tačnije otpravnik poslova ambasade u Zagrebu je prisustvovao zvaničnoj ceremoniji poštujući domaćina, što je u skladu sa dobrosuśedskim odnosima. Crnoj Gori je tamo bilo mjesto, a Vučić bi trebalo da se zapita zašto je upravo njegova ideologija izazvala ratove, strahotna stradanja naroda svih vjera i nacija na prostorima bivše Jugoslavije. Ostavili su na ćedilu srpski narod u Krajini, kako bi ga Milošević upotrijebio za realizaciju bolesne ideje posrbljavanja Kosova Srbima iz Hrvatske. Nije mu to prošlo. Srbi iz Krajine su razumjeli koliko su im pomogla „braća“ iz Srbije, i taj monstruozni plan Miloševića je propao. Isto to, samo malo drugačije je želio da sprovede u djelo i Vučić, kad je politički ojačao. Ali on nije strateg. On je jednostavno apsolutista i propadajući samodržac i ništa više.

Zato je urlao na Crnu Goru iz Mrkonjić Grada. Odnos zvanične Podgorice prema Srbiji nije se promijenio ni nakon smjene vlasti predvođene Demokratskom partijom socijalista, kazao je i zapitao se: Pobijedili Srbi, pobijedile litije 2020. godine. Je li se nešto promijenilo? Nije, još gore je. Isto i još gore. Nikakvu promjenu vidjeli nijesmo. Baš nikakvu.
Je li Crna Gora dio NATO-a? Jeste, naravno. Zato što ih je bilo baš briga za Srbiju, baš ih je bilo briga za naše zajedničko stradanje 1999. godine, kazao je Vučić. Oni odoše u budućnost, a vi Srbi ostanite u prošlost, zaključio je ne objasnivši tamošnjem narodu ko Srbe konstantno šalje u prošlost i zbog koga oni nemaju šansu da vide budućnost? Decenijama i stotinama godina ista je priča. Svaki su rat izbubili. Svaki su i započeli.
Vučić je lagao da su u crnogorskoj skupštini donešene 4 deklaracije o genocidu u Srebrenici. Donešena je jedna, jer je to moralni čin. I jer je žalosna istina. Čak je i on jednom bio u Potočare.

Crnu Goru Vučić ne smije da dira. Niti da joj išta prigovara a kamoli pripisuje. Genocid od strane krvavog palikuće Aleksandra Karađorđevića mora se stavit pred poslanike u crnogorskom parlamentu. To je najstrašniji genocid koji je u tadašnjoj Evropi iko napravio nad jednim narodom. Tu sramotu ovakvim ponašanjem Vučića, Srbi ne mogu sprati. I mnogih tamošnjih Vučića. A ima ih ka paśih repova.

Crna Gora u finalu Svjetskog prvenstva!

07/08/2026

Ivana Savić je zablistala i sa 10 golova donijela finale (Foto: IHF)

Djelovalo je kao bajka – rukometašice Miloša Perovića su plesale terenom, stekle dvocifrenu prednost u 22. minutu, ali su opet morale da prođu kroz dramu, kao da drugačije i ne znaju. Srećom, sa novim hepiendom – Crna Gora je u finalu Svjetskog kadetskog prvenstva!

Lavice” su savladale prvaka svijeta iz 2024. godine Dansku 27:25 i ostvarile najveći uspjeh u istoriji naših najmlađih selekcija, jer su nadmašile bronzu sa Svjetskog prvenstva za juniorke 2010. u Južnoj Koreji, koja je bila uvod u sve velike podvige našeg rukometa.

Rival u finalu biće Španija, jedina selekcija koja je savladala Anđelinu Orbović i drugarice na ovom šampionatu. Vrijeme za revanš je u nedjelju od 17.30 časova.

Nakon uvodnih nekoliko minuta, u kojima je Sofije Hansen pronalazila put do mreže Maše Dubljević, Crna Gora je počela da igra spektakularnu odbranu i stekla samopouzdanje u napadu, koji je bio lepršav i efikasan.

Prednost je rasla iz minuta u minut, a već u 22. je bila dvocifrena, kada je Andrea Dragnić pogodila za 15:5.

Bilo je potom i plus 11 (16:5 i 17:6), a pri rezultatu 17:7 je Nejla Hodžić imala sedmerac. Nažalost, pogodila je Tilde Skov u glavu i dobila isključenje, a Danska iskoristila prednost da do odmora priđe na 17:11.

Muke su se nastavile i u 2. poluvremenu, jer je Ivana Savić “zaradila” drugo isključenje, a Danska u nekoliko navrata prišla na minus dva.

Tada se Savićeva vratila na teren, sa nekoliko sjajnih golova odbila nalete tima sa sjevera Evrope, ali je odbrana bila porozna.

Danska je prišla na 25:24, a onda je Jovana Tešović dala peti gol iz isto toliko pokušaja. Hansen je šutirala preko gola, Savićeva na drugoj strani iznudila sedmerac, a Dragnićeva ga iskoristila za 27:24 na početku 57. minuta.

Tada je bilo jasno da “kraljice drame” neće ispustiti pobjedu, da im je suđeno da se sa svojim najvećim rivalom Španijom bore za zlato u nedjelju u Piteštiju.

Ove generacije rukometašica sa Balkana i Pirineja godinama su vodile velike bitke na šampionatima Mediterana i uvijek je “crvena furija” pobjeđivala, do meča za bronzu na prošlogodišnjem Evropskom prvenstvu u Podgorici.

Neka i u nedjelju bude isti ishod, a i dobro je poznata floskula da je najteže dobiti istu selekciju dva puta na jednom takmičenju. Zato budite uz generaciju koja bi trebalo da proslavi crnogorski rukomet u decenijama koje slijede i Javni medijski servis, jer ćete finale moći da gledate na TVCG 2, Portalu RTCG i platformi MNE play.

U polufinalu je najefikasnija bila Ivana Savić sa 10 golova, Tešovićeva je dala pet, koliko i Andrea Dragnić, koja je dobila i priznanje za igračicu meča jer je imala i po tri asistencije i iznuđena isključenja, te dvije ukradene lopte.

Anđelina Orbović je dala tri gola, a Sofija Delević i Andrea Jovanović po dva, dok je Maša Dubljević upisala šest odbrana.

KRAJ: Danska – Crna Gora 25:27 Sjajna generacija crnogorskih rukometašica, rođenih 2008. godine i mlađih, igraće u finalu Svjetskog kadetskog prvenstva u Rumuniji. Tim Miloša Perovića je savladao Dansku 27:25 i ostvario najveći uspjeh u istoriji naših mlađih selekcija. 07. 08. 2026.19:16 >> 19:28

RTCG

Perović: U Crnoj Gori postoji volja da se suprotstavi napadima Beograda, ali bez pomoći iz Brisela i Berlina teško će se sprovesti u djelo

07/08/2026

Željko Perović, bivši ambasador Crne Gore u Beču Foto: Dragan Mijatović/Pobjeda

“Provokacije se nastavljaju. Vidi se pojačana aktivnost. Toga će biti još”

Perović: U Crnoj Gori postoji volja da se suprotstavi napadima Beograda, ali bez pomoći iz Brisela i Berlina teško će se sprovesti u djelo

Perović je uvjeren da u samoj Vladi postoji opstrukcija čiji je cilj sprečavanje dogovora sa Hrvatskom i članstva Crne Gore u Evropskoj uniji. „Zato su izbori sljedeće godine veoma važni, za nas možda i presudni. Nova vlada, što bi rekao pokojni general Kapičić, neće vrijedjeti ni boba ako u njoj ne bude crnogorskih stranaka“, istakao je on

Odnosi sa Hrvatskom od presudnog su značaja za Crnu Goru, posebno u završnoj fazi evropskih integracija, dok zvanični Beograd kroz različite oblike hibridnog djelovanja pokušava da ih naruši i uspori ulazak zemlje u Evropsku uniju, ocijenio je za portal Rmedia ambasador Željko Perović.

On smatra da obje države treba da teže kompromisu i otvorena pitanja rješavaju razgovorom eksperata, u prijateljskom tonu i bez svakodnevnog prelamanja tih tema u medijima.

„Za svaku zemlju politika odnosa sa susjedima jedna je od najvažnijih politika. Hrvatska je, pored Bosne i Hercegovine i Srbije, jedna od zemalja sa kojima je Crna Gora najbliža. Tako i treba da bude“, rekao je Perović.

Prema njegovim riječima, odnosi sa Hrvatskom, kao jedinom susjednom državom koja je članica Evropske unije i NATO-a, u ovom trenutku imaju presudan značaj.

„U svakoj prilici želim da istaknem značaj doprinosa Hrvatske i njene pomoći Crnoj Gori na evropskom putu. Nikada ne treba zaboraviti da je Hrvatska kompletnu prevedenu legislativu Evropske unije poklonila Vladi Crne Gore, što joj je značajno olakšalo rad“, naveo je Perović.

On je kazao da, prvi put nakon dužeg vremena, želi da pohvali ljude iz Ministarstva vanjskih poslova, kao i oba potpredsjednika Vlade zadužena za vanjske poslove.

„Povodom zahtjeva Hrvatske u vezi sa završetkom pregovora Crne Gore, čini mi se da ulažu napore kako bi se sa Hrvatskom adekvatno pregovaralo. Veoma je važno, prije bilo kakve ocjene, reći da to nije pitanje koje svakodnevno treba prelamati u medijima. To je pitanje za razgovor eksperata, u prijateljskom tonu i prijateljskoj atmosferi“, istakao je Perović.

On je ubijeđen da Hrvatska želi da Crna Gora postane članica EU, i to iz više razloga.

„Prije svega, Crna Gora joj je oduvijek bila dobar susjed, ako izuzmemo period koji ne želim ni da pominjem – period ničim izazvane agresije na Dubrovnik i okolinu. Hrvatska je dokazani prijatelj i, prema svim saznanjima kojima raspolažem, poprilično lobira za brži prijem Crne Gore u EU“, kazao je Perović.

Kako je naveo, Hrvatska lobira kod najznačajnijih članica EU, ali i kod država koje su neodlučne u vezi sa tim pitanjem, poput Holandije, Švedske i baltičkih zemalja.

VUČIĆEVA POLITIKA NASTAVAK JE ONE KOJA JE IZAZVALA ČETIRI RATA

Perović smatra da se postavlja pitanje zbog čega neko stalno otežava odnose Crne Gore i Hrvatske i njen evropski put.

„Znamo da srpsko rukovodstvo, ovo rukovodstvo i ova maligna politika, koja predstavlja problem čitavog Balkana, a ne samo odnosa Crne Gore i Srbije ili Crne Gore i Hrvatske, čini sve da spriječi ulazak Crne Gore u EU. Vidjeli ste ovih dana da je gospodin Vučić, koji predstavlja samo nastavak politike zla koja je izazvala četiri rata, pokvarila odnose sa svima i proizvela toliko žrtava tokom devedesetih godina, iz Mrkonjić Grada patetično govorio i optuživao Crnu Goru zato što njen predstavnik ide na obilježavanje ‘Oluje’“, rekao je Perović.

Prema njegovim riječima, „Oluja“ je veoma teško i bolno pitanje za obje strane.

„Tada se dogodio egzodus Srba. Srbija, nezavisno od zvaničnog Beograda, na to gleda na veoma težak i mučan način. Sa druge strane, operacija ‘Oluja’ bila je posljednja odlučna bitka. Hrvatska se konačno oslobodila od agresije Jugoslovenske narodne armije“, rekao je Perović.

On je naveo da je bilo prekoračenja u upotrebi sile i nevinih žrtava, ali da se odnosi ne mogu graditi neprestanim vraćanjem u prošlost.

„Sjetimo se da su Njemačka i Francuska stvorile Evropsku uniju samo nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata. Prema tome, ne možemo se vječno vraćati na nešto iz prošlosti“, poručio je Perović.

O OTVORENIM PITANJIMA TREBA DA RAZGOVARAJU EKSPERTI U PRIJATELJSKOJ ATMOSFERI

Perović smatra da se uvijek mora težiti kompromisu, koji podrazumijeva popuštanje obje strane.

„I Crna Gora i Hrvatska moraju da krenu od toga da se određeni kompromisi moraju praviti. Međutim, nekoliko stvari koje Hrvatska traži apsolutno stoje“, rekao je Perović.

Kada je riječ o granici između dvije države, on smatra da nema otvorenog pitanja u vezi sa razgraničenjem na kopnu.

„Tu nema priče. To je završeno 1992. godine. Robert Badinter je propisao granice i time je ta priča završena. Ekspertski timovi treba da nastave da rade na razgraničenju na moru, na ulazu u Bokokotorski zaliv“, kazao je Perović.

Govoreći o obeštećenju žrtava, Perović je naveo da obje države imaju obaveze.

„Kao što Crna Gora mora da obešteti Hrvate koji su stradali, tako i Hrvatska mora da obešteti porodice onih koji su stradali u Lori. Siguran sam da sa hrvatske strane postoji dobra volja“, rekao je Perović.

SREĆA JE ŠTO NAM POMAŽU BRISEL I BERLIN

On je, međutim, postavio pitanje da li Vlada Crne Gore ima dovoljno volje, odlučnosti i mehanizama da se suprotstavi hibridnom djelovanju zvaničnog Beograda, čiji je cilj, kako je ocijenio, da minira odnose Crne Gore i Hrvatske.

„Nijesam siguran da na to pitanje mogu odgovoriti pozitivno. Međutim, sreća je što je u Berlinu, odnosno u Briselu, donijeta odluka da Crna Gora, kao najmanja država i zemlja koja je najviše napredovala u odnosu na okruženje, praktično bude uvedena u EU“, kazao je Perović.

Ponovio je da ima riječi hvale za djelovanje Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore.

„Želim sada da kažem da možda postoji volja da se suprotstavimo hibridnim napadima vlasti u Beogradu. Ali bez pomoći sa strane, odnosno iz Brisela i Berlina, ta volja će se teško sprovesti u djelo“, smatra Perović.

On je uvjeren da u samoj Vladi postoji opstrukcija čiji je cilj sprečavanje dogovora sa Hrvatskom i članstva Crne Gore u Evropskoj uniji.

„Zato su izbori sljedeće godine veoma važni, za nas možda i presudni. Nova vlada, što bi rekao pokojni general Kapičić, neće vrijedjeti ni boba ako u njoj ne bude crnogorskih stranaka“, kazao je Perović.

Kako je naveo, nakon svega što su radile „oslobodilačke i osvetničke vlade“ formirane poslije 2020. godine, ponovo se probudila crnogorska svijest koja je, prema njegovoj ocjeni, jedno vrijeme bila zamrla.

PROVOKACIJE SE NASTAVLJAJU, BIĆE IH JOŠ

Komentarišući isticanje zastave sa četiri slova S na crkvi u blizini granice Crne Gore i Hrvatske, na području Herceg Novog, Perović je kazao da ga takav događaj ne iznenađuje.

„Provokacije se nastavljaju. Vidi se pojačana aktivnost. Toga će biti još“, upozorio je Perović.

On je kazao da u Ministarstvu vanjskih poslova postoji generacija diplomata starih između 40 i 50 godina, koja je već stasala i ima dovoljno iskustva da se nosi sa određenim problemima.

Komentarišući isticanje zastave sa četiri slova S na crkvi u blizini granice Crne Gore i Hrvatske, na području Herceg Novog, Perović je kazao da ga takav događaj ne iznenađuje.

„Provokacije se nastavljaju. Vidi se pojačana aktivnost. Toga će biti još“, upozorio je Perović.

On je kazao da u Ministarstvu vanjskih poslova postoji generacija diplomata starih između 40 i 50 godina, koja je već stasala i ima dovoljno iskustva da se nosi sa određenim problemima.

PRVI NA METI JE BIO MOMIR BULATOVIĆ, A SADA ANDRIJA MANDIĆ

Govoreći o, kako ga je nazvao, malignom uticaju iz Beograda, Perović je naveo da postoji nekoliko pravaca iz kojih se on sprovodi.

„Na prvom mjestu je djelovanje Srpske pravoslavne crkve. Samim osnivanjem četiri eparhije, koje nikada nijesu postojale, već je postojala Cetinjska mitropolija, sve je jasno“, kazao je Perović.

On smatra da je ono što se sada radi predsjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću već viđeno u posljednjih 30 godina.

„Prvi na meti bio je Momir Bulatović, nakon povratka iz Haga, kada je potpisao čuveni sporazum i kada je na njega krenula čitava obavještajno-medijska bulumenta. Poslije Momira Bulatovića krenulo se na Mila Đukanovića, pa na Novaka Kilibardu. Danas to doživljava Andrija Mandić“, rekao je Perović.

Prema njegovim riječima, danas postoji praktično čitav serijal tekstova usmjerenih na obračun sa Mandićem.

„To što on radi ne vidim drugačije nego kao poštovanje države Crne Gore. Sklon sam da vjerujem da on lično, svojim učešćem u vlasti, ne pravi opstrukcije ulasku Crne Gore u Evropsku uniju“, naveo je Perović.

On smatra da je veoma važno ono što Mandić radi, pod uslovom da tako nastavi i odupre se pritiscima.

„Andrija Mandić ima veoma jasnu politiku. Na kraju krajeva, za sebe je rekao da je onaj isti, samo malo pametniji. Volim da uzmem onaj dio koji mi se sviđa, da je malo pametniji, i da to znači: Crna Gora je moja država, pa ćemo se za imaginarno srpstvo brinuti kada uđemo u Evropsku uniju“, zaključio je Perović.

VESELINOV: Beograd pokušava da preuzme kontrolu nad MCP

07/08/2026

Beograd pokušava da, preko Srpske pravoslavne crkve, preuzme kontrolu nad Mitropolijom crnogorsko-primorskom, a za mitropolita hirotoniše osobu koja će biti vjerna beogradskoj kolonijalnoj ideji. To će izazvati dalje podjele unutar Crne Gore, a na koncu možda i preorijentaciju srpskih pravoslavnih vjernika i njihovo okretanje ka suverenoj budućnosti države.

To smatra penzionisani profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu i nekadašnji ministar u Vladi Srbije Dragan Veselinov, koji na taj način tumači podjele unutar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koji je uslijedio nakon što je srpski lider Aleksandar Vučić, aludirajući na pokojnog mitropolita Amfilofija, nedavno zaključio kako su u Crnoj Gori postojale ideje i pokušaji formiranja pravoslavne crkve bez prefiksa „srpska“. Ta Vučićeva izjava naišla je na oprečne reakcije Mitropolije crnogorsko-primorske na čelu sa mitropolitom Joanikijem, i Eparhije budimljansko-nikšićke, kojom rukovodi novoproglašeni mitropolit Metodije.

Dok iz Mitropolije osuđuju ovakav istup predsjednika Srbije, u Eparhiji ga, sa druge strane, smatraju „odgovornim, pravovremenim i korisnim“.

Profesor Veselinov, u izjavi za Pobjedu, pojašnjava kako zvanični Beograd, preko Srpske pravoslavne crkve, zapravo pokušava da uspostavi kontrolu nad Mitropolijom na Cetinju koja, kako je rekao, nikada nije zastupala ideju izdaje Crne Gore.

“To će vjerovatno dovesti do napada na mitropolita Joanikija sa pokušajem da se, umjesto njega, na Cetinju instalira ličnost koja će biti vjerna beogradskoj kolonijalnoj ideji. Ukoliko do toga dođe, to će vjerovatno izazvati dalju podjelu u okviru Crne Gore, a možda i preorijentaciju dijela srpskih vjernika u okviru pravoslavne crkve da se okrenu unutrašnjoj suverenoj budućnosti Crne Gore, što bi bilo dobro”, smatra Veselinov.

On ističe i kako je Vučićeva izjava protiv policentričnog srpstva zapravo centralistička imperijalna ideja da je Srbija gospodar svih Srba van moravske Srbije. To, kako objašnjava, uključuje Vojvodinu, istočnu Srbiju, Makedoniju, djelove Bosne i Hercegovine, Slavoniju, Kninsko zagorje, Knin, Liku i Crnu Goru.

“Crnu Goru onoliko koliko u Beogradu misle da su svi Crnogorci Srbi, a da Srbi u Crnoj Gori nemaju pravo na svoju srpsku državu”, navodi Veselinov.

Naglašava i da je riječ o izjavi „imperijalne i kolonijalne prirode Beograda“, koji želi da, pod firmom srpskog jedinstva, zagospodari imovinom i budućnošću svih Srba na svijetu.

“To je neprihvatljivo”, kaže Veselinov.

On smatra i da Crna Gora nema drugog izbora osim da na dva načina brani svoju nezavisnost. Jedan je, kako je objasnio, da je brani u ime etnocrnogorstva, a drugi u ime etnosrpstva.

“Jer nikada Njegoš nije tražio da se Crna Gora prisajedini bilo kome izvan sebe same”, poručuje naš sagovornik.

Profesor Veselinov ističe kako i sama Srpska pravoslavna crkva prolazi kroz unutrašnju borbu.

“U ovom trenutku se čini da je cetinjska Mitropolija cilj osvajanja beogradske interpretacije prava Crnogoraca na svoju suverenost. Beograd to neće i preko crkve hoće da preuzme cetinjsku Mitropoliju, koja nikada nije zastupala ideju izdaje Crne Gore”, zaključio je profesor Veselinov.

Veselinov: Sljedeći na spisku je Grigorije iz Njemačke

Nakon što se obračuna sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, naredni na udaru aktuelne politike zvaničnog Beograda biće mitropolit njemački Grigorije, smatra sagovornik Pobjede.

“Sljedeći na spisku je Grigorije iz Njemačke”, kaže Dragan Veselinov.

Na pitanje zašto on, Veselinov odgovara: „Zato što je pametan“.

KNEŽEVIĆ najavio: Za 15-20 dana objaviću dokument, posle toga Spajić ne može biti premijer

07/08/2026

Lider Demokratske narodne partije Milan Knežević najavio je da će objaviti dokument nakon koga će se vidjeti da li Milojko Spajić može da ostane na poziciji premijera. Naveo je i da mnogi ne mogu da ga pogledaju u oči, a najavio je da će dokument biti objavljen za 15, 20 dana, prenosi Pobjeda.

“Imamo od 13, do 15 odsto i nijedna vlada se neće moći formirati bez nas. Oni imaju problem sa mnom i neće me zaustaviti u iznošenju istine. Mnogi ne mogu da me pogledaju u oči, postoji strah između onoga što mogu da kažem i što ću već da kažem. Vidjećete za 15, 20 dana kakav ću dokument da objavim i vidjećete da li Milojko Spajić može da ostane na poziciji premijera. Čekam tajming kad ću da ga objavim i to pred izglasavanje ustvanih promjena i čekam sve da pitam da li posle ovoga možete da glasate za ustavne promjene”, kazao je Knežević za Adria televiziju.

On smatra da ako je i ovo iole demokratska država da nakon objavljivanja tog dokumenta, Spajić ne može više da bude premijer, a da će se Ustavni sud odrediti prema tome.

“Moraće da reaguje Ustavni sud, a tu dilemu može da riješi moj Aleksej, samo da mi iz Ustavnog suda ne kažu da moraju da se upoznaju sa materijom”, istakao je on.

Poručio je i da je izlazak DNP-a iz Vlade otvorio mogućnost Milojku Spajiću, njegovim službama i “onima koji su nas izdali da pokušaju da unište DNP što im nije uspjelo”

“Podsjećam da je Borovinić-Bojović željela da Podgoricu uvede u prinudnu upravu, a zauzvat je dobila, kao što je i dobila, mjesto potpredsjednice Vlade, a bilo je predočeno i bili smo optuživani danima da ćemo mi smjeniti Sašu Mujovića. Šta se desilo na kraju, Borovinić Bojović je potpredsjednica Vlade, Mujović je ostao na poziciji gradonačelnika, ustavne promjene su bile uslov da dođe do rekonstrukcije vlade, a onda su dogovorene sa DPS-om uz Satlera. Što znači da sam bio u pravu”, naglasio je on.

Kazao je da se rekonstrukcija krila od DNP-a, a dodao je da su rekonstrukcija i premijerski sat bili kad je bio u SAD.

“Naveo je da sve govori koliko cijeni ljude koje je predložio. Vidjeli ste koje je biografije dao”, rekao je on.

Izvor: Pobjeda

Određeno zadržavanje do 72 sata osumnjičenom zbog prijetnji poslaniku Nikoli Zirojeviću

07/08/2026

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je zadržavanje do 72 sata licu R.V., zbog osnovane sumnje da je učinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, saopšteno je iz ODT-a.

– Osumnjičeni je dana 18.jula 2026.godine uputio pismo poslaniku Nikoli Zirojeviću., sa riječima prijetnje porodici oštećenog, što je kod istog izazvalo osjećaj ugroženosti- kazali su iz ODT-a.

Od danas na snazi nova pravila u saobraćaju- strože kazne za kršenje propisa

07/08/2026

Prelazak ulice mimo pješačkog kažnjavaće se od 60 do 200 eura. Dodatno od 30 do 60 eura plaćaće se ako se na pješačkom prelazu koristite mobilni telefoni. Nova pravila i strože kazne za pješake i za ostale učesnike u saobraćaju donose izmjene Zakona o saobraćaju koje će važiti od danas.

Zakon donosi nova pravila i za buduće vozače. Za mlađe od 21 godinu noćna vožnja završava u ponoć, a ključevi automobila jačih od 80 kilovata ostaju kući, osim ako pored njih ne sjedi vozač sa pet godina iskustva.

– Mladi vozači, kada izađu iz auto škole, na kratko se pridržavaju saobraćajnih propisa. Međutim, kako vrijeme odmiče, oni zaboravljaju neke stvari, padaju pod uticaje drugih učesnika, okoline, društva i definitivno se ne pridržavaju saobraćajnih pravila. Nove odredbe Zakona o bezbijednosti saobraćaja trebalo bi da donesu neki pomak, da se smanji broj saobraćajnih nezgoda – kaže za Televiziju E vlasnik auto škole Boro Kilibarda.

Djeci mlađoj od 16 godina biće zabranjena vožnja električnih trotineta na javnim cestama. Ako ih policija zatekne, ceh plaćaju roditelji, i to do 400 eura.

– U posljednje vrijeme pojavila se jača serija elektičnih trotineta, koji mogu da idu 50 km/h, što predstavlja rizik za ljude koji šetaju ili voze bicikla. Veliki problemi su i padovi sa trotineta, tako da treba biti oprezan. Izmjene zakona trebalo bi da doprinesu bezbjednosti saobraćaja, kao u nekim razvijenijim zemljama Zapadne Evrope potrebna je registracija trotineta – kaže mladić koji koristi trotinet kao prevozno sredstvo.

Da su nova pravila bila hitno potrebna, pokazuje i crna statistika. Struka upozorava da neiskustvo i želja za dokazivanjem među mladima često vodi do tragičnih ishoda. U Crnoj Gori se, prema zvaničnim izvještajima Uprave policije u prosjeku svakog dana dogodi između 20 i 30 saobraćajnih nezgoda. U posljednjih mjesec na crnogorskim putevima poginulo je više od deset ljudi.

– Ograničenja koji je novi zakon uveo sigurno će doprinijeti da se sačuvaju mladi životi. Čini mi se da je najveći izazov dosljedna primjena zakona. Zakon treba primjenjivati odmah, rigorozno i striktno, u kontinuitetu. Izazov će biti obezbijediti adekvatne preglede svih mjesta gdje potrncijalno može biti pravljen prekršaj i imati monitoring nad tim – kaže Igor Radojević, saobraćajni vještak.

Struka ocjenjuje da novi zakon donosi jasnija pravila za sve učesnike u saobraćaju i otklanja brojne nedoumice koje su postojale u dosadašnjoj primjeni propisa. Pored ostalog, za malde i profesionlane vozače uvedena je nulta tolerancija na alkohol, ostali vozači bi mogli završiti u zatvoru od 15 do 60 dana ukoliko tokom vožnje bude otkriveno iznad jedan promil alkohola u krvi. Za korišćenje mobilnog telefona tokom vožnje predviđene su kazne od 90 do 250 eura, a u bazu prekršaja se upisuje i kazneni bod.

ETV

‘’Letopis Matice S(e)rpske’’ iz 1825/26.g. o C(e)rnogorcima

06/08/2026

Piše: Dr Goran Sekulović

Śedoci smo gotovo svakodnevno sistemskih i sistematskih nastojanja klerofašističke vlasti da u cilju posrbljavanja Crnogoraca i Crne Gore prikažu čitavu crnogorsku istoriju kao nepostojeću, odnosno srpsku. Zato se sve bitke koje je slobodna i nezavisna Crna Gora, dakle, Crnogorci prije svega, dobijala nad Turskom vojskom, sada prikazuju kao pobjeda Srba i Srbije, odnosno ‘’crnogorskih Srba’’. Nikada ni u jednom istorijskom dokumentu nećete naići na ‘’crnogorske Srbe’’, već isključivo na Crnogorce kao aktere vojne, vjerske, političke, državne i svake druge istorije Crne Gore. Prof. dr Milo Lompar neđe reče da se sada u savremenosti može prihvatiti da su neki ljudi u Crnoj Gori, ako to hože i žele, Crnogorci, ali da je u istoriji to sasvim drugačije i jasno, naime, da su to sve Srbi, ili kako on kaže – sa Njegošem je jasno, tu ne može biti pogađanja!? Upravo je suprotno: etnički i ideološki inženjering je učinio da se neki od Crnogoraca danas osjećaju crnogorskim Srbima, odnosno, kao Srbi, iako su etnički i nacionalno Crnogorci. I to se mora prihvatiti kao elementarna činjenica, jer u suprotnom izlaz bi bio samo oružani sukob. Ali, što se tiče istorije, tu je sve jasno i sasvim obrnuto od onoga što velikosrbi tvrde. Nikakvih crnogorskih Srba u istoriji nije niti bilo niti ih je moglo biti. Kao dokaz tome evo kako je čuveni časopis ‘’Letopis Matice S(e)rpske’’ o Crnogorcima pisao u svom prvom broju za 1825/26.g., štampanom u Budimu (tadašnja Srbija je bila provincija Turske), u kojem se, između ostalog bavio Crnogorcima, istorijom Crnogoraca i, kako se kaže, različnošću od svih drugih evropskih naroda. Naravno, niđe Srba tada nije bilo u Crnoj Gori, čak ni u Bosni niti drugdje, osim preko Save i Dunava đe su se preselili do kraja XVII-og vijeka.

‘’Ne samo zbog svoje k otečestvu i slobodi goreće ljubavi i mužestvene hrabrosti, no i zbog drugih sebi samo svojstvenih običaja i povedenija u životu jesu Crnogorci savršenijeg zaista poznanstva i mnogo dostatočnijeg, nego što imamo, opisanija dostojni. Oni sami po sebi sačinjavaju osobiti i od svih drugih naroda u Evropi sasvim različni narod: oni i dan današnji stoje nekim načinom još na prvom stepenu svog jestestvenog sostojanija imajući odlični svoj karakter, koji nas na sretna vremena starogrčka opominje.

No osim ovih opštih o njima za svakog narodoispitatelja važnih primječanija, jesu oni za nas Srbe tim još više znatni, što su s nama jednog pokoljenja, jednog jezika, jedne crkve i što mi pored svega toga ovu rođenu našu braću i sada još tako malo, uopšteno govoreći, poznajemo, da se po tome naše o njima poznanstvo ili nikakvo , ili sumliteljno i neiizvjesno nazvati može.

Namjerni smo, dakle, upotrebivši sredstva, koja su nam na ruci, Crnogorce u različnim njihovog života otnošenijama smatrati i od vremena na vrijeme u našu Letopis kratka o tom naznačenija stavljati, želeći da bi se o ovom, iz mnogog prizrenija doista važnom slovenskom kolenu drugi literatori, koji za to bolju priliku imaju, dostatočnije opisanije što skorije izdali.

Cijela zemlja crnogorska sastoji se iz visokih planina, koje leže između turske Albanije i ilirske Dalmacije, od doline Garbe južno, duž bosanske Hercegovine, do predjela Kastela – nova, a vostočno od oblasti kotorske; Crna Gora, dakle, stoji pod 36-37 stepenom dužine, a 42-43 stepenom geografske širine, okružena sa tri strane turskom, a sa četvrte negda venecijanskom Albanijom, imajući u svojoj okruženosti 100 milja (60 na jedan stepen računajući), a u cijeloj površini 418 kvadratnih milja. Ona je ime svoje po svoj prilici dobila od grdnih planina, na kojima visoke jele rastu, izgledajući naročito zimi crne i davajući čitavom predjelu neki užasni crnila vid. Italijani docnije prevedu naimenovanije ovo Crna Gora nazvavši je Montenegro (ili Monte nero).

Kad je ovo ime Crna Gora najprije postalo to se uprav znati ne može, jer se to ni u kakvom pisatelju drevnosti ili srednjeg vijeka ne nalazi. U vrijeme Livija i Plinija živjeli su u sadašnjoj Crnoj Gori narodi, koji su se zvali gentes labeates, blizu budućeg jezera skadarskog (lacus labeatis). Dok je carstvo carigradsko vladalo bila od Crne Gore Nahija Prevaltanija, koja se od bregova kotorskih do rijeke Drine, a katkad i do grada Dubrovnika (Durazzo, Dyrrachium (!) protezala i takim načinom časta Dalmacije, Albanije i Makedonije zanimala.

Uopšte prije nego što je ime Crnogorci postalo zvali su se tamošnji žitelji najprije Epiroti, a poslije Albanezi. Prije nego što su Rimljani Iliriju (Dalmaciju) osvojili, imala je Crna Gora svoje kraljeve. No kad je ilirski kralj Gencijus 168 po Hr. (bivši makedonskom kralju Perzeju protiv Rimljana pod Emilijem Paulom bojevavši u pomoći), od Lucija Anicija pobijen, zarobljen u Rimu u trijumfu vođen bio, i kad je Ilirija postala rimskom provincijom, oslobodi se čast Dalmacije, kojoj je i Crna Gora pripadala i učini još s nekoliko dalmatinskih gradova kao neku sojuznu republiku, koju poslije Avgust sebi pokori i k drugim istočnim carstva svoga oblastima pričisli.

U vrijeme velikog preselenja naroda napadali su na nju često Goti, a šestoga vijeka osvoje je slavenska pokolenja; poslije ovih pak potpade Crna Gora grčkom carstvu, a po tom kraljevima srpskim, koji su Bosnu, Bugarsku i čast stare Dalmacije sebi pokorili. no poslije padenija srpskog prestola ostane Crna Gora kao i druge susjedne zemlje pod svojim manjim poglavarima i knezovima, koji s venecijanskom republikom u tješnji sojuz stupe. U ovaj period pada život velikog jednog muža, slavnog Kastriote, inače Skenderbega, koji je slavom svojih junačkih djela čitavu Evropu do udivljenija doveo bio, i koji se nekim načinom smatrati može kao pravi junak od Epira i Crne Gore…’’

U prvom broju ‘’Letopisa S(e)rpskog’’ iz 1825/26.g. u poglavlju koje se bavi Sloveno – Serbskim koljenom, dalje se pod brojem 1. navode Bugari, navodeći đe se sve oni nalaze, a onda se govori i o samim S(e)rbima. ‘’Najpre u kraljevstvu Serbskom (sadašnjoj provinciji Turskoj Serf – Vilaet) s obe strane Morave izmeđ Timoka, Drine, hema, Save i Dunava obitavali; posle su pak naročito pri koncu 17 veka u Austr. Slavoniju i južnu Mađarsku prešli i tu se naselili. Oni se zloupotrebiteljno i Raci nazivaju ot inostrani; jer jedna čast Srbalja živi oko reke Raške, koja je nekad celu zemlju Serbsku na Serbiju i Rašku delila. U Serfvilaetu ima Serbalja 900000; u Mađarskoj pak, isključavajući Slavoniju, 558000, dakle svega 1258000; svi su vostočno pravosl. cerkve.’’ O Bosni i Bošnjacima se kaže: ‘’Bošnjaci žive izmeđ Drine, Verbasa, Save, Dalmacije i Hema, čislom 450000; ispovedaju i islam, ili su Rimokatolici, ili pravoslavni.’’

O C(e)rnogorcima se navodi: ‘’Cernogorci (Montenegri) nazivaju se Slovenski obitatelji planina Cernogorski u Turskoj Albaniji, koji se od primorja Antivarskog do Bosne proteže. Ot Turaka nikad nisu pokoreni bili; i dan današnji jesu slobodni i nezavisimi. S njima upravlja Episkop i Mitropolit Petr Petrović. Ima ih preko 55000 ljudi, koi su svi bez izjašija pravoslavni vost, cerkve sinovi.’’

Eto, tako kaže istorija, prije svega, srpska, ona nekadanja, prava, a ova nova, izmišljena, načertanijevska, ideološki i paravjerski, militantno i porobljivački, falsifikujući i zloupotrebljivački usmjerena klerofašistička velikosrpska etnički i vjerski inženjering instant ‘’nauka’’ neka im služi na čast. Ali, njima je etičko odavno izgubilo svaki smisao i na pijedestal svih ‘’vrijednosti’’ samo je (pre)ostalo etničko, filetističko, svetosavsko.

Radulović: STEGA je utemeljila državu, a duh Crne Gore ostaje nesalomljiv

06/08/2026

Obilježeno 230 godina STEGE

Radulović: STEGA je utemeljila državu, a duh Crne Gore ostaje nesalomljiv

Varaju se oni koji misle da će ovo guvno ostati pusto, bez ljudi i bez Crnogoraca. Ovo je manastir i zauvijek će biti crnogorski, kao što su crnogorske i naše crkve i naši grobovi. Popovi prolaze i odlaze, ali ono što vrijedi opstaje. Nedoder su oni koji traju, koji čuvaju sjećanje i vrijednosti koje treba prenositi budućim generacijama – kazao je on

Autor: J.Đ.-P.

Povodom 230 godina od donošenja istorijske Stege, na Cetinju je danas održan skup u organizaciji Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA), sa kojeg je poručeno da su vrijednosti na kojima je utemeljena crnogorska država i danas jednako snažne i obavezujuće.

Predsjednik STEGE Branislav Radulović podsjetio je da su se upravo na današnji dan, prije 230 godina, na Svetom Cetinju okupili Crnogorci kako bi dali zavjet međusobne vjernosti i jedinstva.

– Na današnji dan, ovdje na Svetom Cetinju, prije 230 godina okupili su se Crnogorci i dali zavjet – drug drugu, brat bratu, pleme plemenu – da se međusobno izdati neće. Tako je nastala istorijska Stega, prvi crnogorski zakonodavni akt, protoustav i prva crnogorska deklaracija o nezavisnosti, dokument koji je utemeljio državu Crnu Goru, učvrstio nacionalno jedinstvo i postavio temelje njene vjekovne državnosti – kazao je Radulović.

On je istakao da je obilježavanje ovog jubileja započelo poklonjenjem moštima Svetog Petra Cetinjskog u Cetinjskom manastiru, kao donosioocu Stege i jednoj od najznačajnijih ličnosti crnogorske istorije.

– Danas smo ovdje da se poklonimo našem vladici i našem svecu, Svetom Petru Cetinjskom, i ispunimo njegov zavjet „Na okup Crnogorci“. Simbolično smo se okupili na ovom guvnu, ispred svetog mjesta, da pokažemo da su duh Svetog Petra Cetinjskog, duh Stege i duh Crne Gore nesalomljivi – poručio je Radulović.

Govoreći o značaju istorijskog kontinuiteta crnogorske državnosti, on je naglasio da od Ivana Crnojevića do danas traje neprekinuta nit Crne Gore.

– Varaju se oni koji misle da će ovo guvno ostati pusto, bez ljudi i bez Crnogoraca. Ovo je manastir i zauvijek će biti crnogorski, kao što su crnogorske i naše crkve i naši grobovi. Popovi prolaze i odlaze, ali ono što vrijedi opstaje. Nedoder su oni koji traju, koji čuvaju sjećanje i vrijednosti koje treba prenositi budućim generacijama – kazao je Radulović.

Nakon njegovog obraćanja, okupljenima se besjedom obratio prvak Crnogorskog narodnog pozorišta i člana STEGA – e, Slobodan Marunović.

Video: Stega

1...707172...4,791 Page 71 of 4,791