Veselin Milić, bivši načelnik beogradske policije, navodno je u Crnu Goru ušao preko graničnog prelaza Ranče, nakon boravka u okolini Priboja, a nakon objavljivanja snimka iz Portonovog za koji se tvrdi da ga prikazuje, morskim putem je napustio Crnu Goru i otišao u Hrvatsku, saznaje Standard iz pouzdanih izvora iz sektora bezbjednosti.
Prema informacijama istih izvora, Milić nije evidentiran na srpskom graničnom prelazu Jabuka, dok je njegov ulazak registrovan na crnogorskom graničnom prelazu Ranče. Kako navode izvori Standarda, taj pravac je iskoristio nakon što je prethodno boravio kod roditelja u Priboju, odnosno u selu između Priboja i Pljevalja, odakle je porijeklom.
Pouzdani izvori iz sektora bezbjednosti za Standard navode i da je Milić dan nakon objavljivanja snimaka iz Portonovog, za koje je objavljeno da navodno prikazuju njega kako se kupa u bazenu, napustio Crnu Goru morskim putem i otišao u Hrvatsku.
Prema tim informacijama, Milić je boravio u Portonovom, u kompleksu koji je zatvoren i obezbijeđen, a odlazak za Hrvatsku, kako tvrde izvori, uslijedio je zbog situacije sa dronom, ali i straha za ličnu bezbjednost usljed moguće osvete kriminalnih grupa nakon ubistva Aleksandra Nešovića Baje.
Izvori Standarda tvrde da je Milić, preko svojih kontakata na crnogorskom primorju, angažovao skipera iz Herceg Novog kako bi morskim putem napustio Crnu Goru.
Prema saznanjima iz bezbjednosnog sektora, na lokaciji u Portonovom koja je snimljena dronom nalazi se osam objekata sa zajedničkim bazenom. Jedan od objekata, prema navodima izvora, koristi Milić, odnosno u njegovom je vlasništvu, dok se u neposrednoj blizini nalazi objekat koji je, kako tvrde, povezan sa Sašom Vukovićem Bosketom, koji se nalazi u pritvoru zbog ubistva Nešovića.
Isti izvori navode da Milić i Vuković imaju zajednički gliser. Fotografija tog plovila, na kojoj se nalazi Vuković sa suprugom, ranije je objavljivana u medijima, a postala je dostupna javnosti nakon ubistva i Vukovićevog hapšenja.
foto: nova.rs / Vuković sa suprugom na gliseru
Podsjećamo, Standard je ranije objavio da se Milić navodno nalazi u Crnoj Gori, odnosno u Portonovom, nakon što je Miloš Medenica na svom Telegram kanalu objavio snimak iz drona za koji tvrdi da prikazuje Milića kako se kupa u bazenu.
Standard je tim povodom od Uprave policije tražio odgovor da li raspolaže operativnim saznanjima koja potvrđuju ili demantuju navode o Milićevom boravku u Crnoj Gori, da li je tim povodom ostvarena komunikacija sa nadležnim organima Srbije, kao i da li su od srpskih institucija zaprimljeni eventualni zahtjevi ili informacije u vezi sa njegovim boravkom u Crnoj Gori. Uprava policije nije odgovorila na ta pitanja.
Milić je nedavno podnio krivičnu prijavu protiv načelnika UKP Marka Krička i načelnika Službe za suzbijanje kriminala Boška Sekulovića, tvrdeći da su mu, kako je objavljeno, „namjestili“ slučaj ubistva Aleksandra Nešovića Baje.
Kako je pisao Radar, Milić je preko advokata Višem javnom tužilaštvu u Beogradu podnio prijavu, optužujući Krička i Sekulovića za krivotvorenje dokaza i selektivno prikazivanje činjenica kako bi ga povezali sa ubistvom na Senjaku. Milić je tvrdio da su postojali dokazi koji, prema njegovim navodima, nijesu potvrđivali sumnje protiv njega, ali da nijesu objektivno predstavljeni tužilaštvu.
Milić je prvobitno bio osumnjičen za pomoć učiniocima nakon ubistva Nešovića i uklanjanje dokaza, ali je Više javno tužilaštvo, nakon analize video-snimaka i drugih dokaza, odustalo od dijela tih optužbi. Postupak protiv njega nastavljen je zbog sumnje da nije prijavio izvršenje krivičnog djela.
Navode o njegovom ulasku u Crnu Goru, boravku u Portonovom i odlasku za Hrvatsku Standard iznosi na osnovu informacija dobijenih od pouzdanih izvora iz bezbjednosnog sektora.
Politikološkinja ukazuje da lokalne deklaracije o „otpriznavanju“ Kosova pokazuju slabost institucija i podređenost Ustava dnevnoj politici
Đukanović: Država ne haje za kršenje Ustava
Kada različiti nivoi vlasti šalju međusobno suprotstavljene poruke o pitanjima spoljne politike, država ostavlja utisak institucionalne neusklađenosti i nedostatka unutrašnje kohezije. To slabi kredibilitet Crne Gore kao međunarodnog partnera i stvara sliku da ni sama država nema jedinstven stav o pitanjima koja su u njenoj isključivoj nadležnosti, kazala je Nikoleta Đukanović
Najveća šteta inicijativa za poništenje odluke o priznanju Kosova nije u tome što one mogu promijeniti spoljnu politiku Crne Gore, jer to ne mogu, već što pokazuju koliko su nam institucije i dalje slabe i koliko je poštovanje nadležnosti, zakona i Ustava često podređeno dnevnim političkim interesima, kazala je za Pobjedu politikološkinja i docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović, ističući da institucije države ne reaguju dovoljno odlučno kada se prelaze granice ustavnih nadležnosti.
Deklaraciju o poništenju odluke o priznanju Kosova usvojile su opštine Zeta i Pljevlja, a inicijative je podnijela Demokratska narodna partija. Stranka Milana Kneževića nije tu stala, već je najavila slične inicijative u drugim opštinama. Posljednji odgovor dobila je iz Nikšića, gdje je lokalna vlast odbila da usvaja deklaraciju, poručujući – „Nikšić nikad nije priznao Kosovo da bi ga morao otpriznavati“. Inicijativa se krajem jula pomenula i u hercegnovskom parlamentu, gdje je Pokret narodnog povjerenja uputio poziv predsjedniku Skupštine opštine i svim odborničkim klubovima da se ova tema uvrsti u dnevni red. Deklaracije nemaju pravnu snagu, ali u političkom smislu imaju cilj – pridobijanje glasova srpske nacionalnosti.
Nikoleta Đukanović kaže da ove odluke nemaju pravno dejstvo jer lokalne samouprave nemaju ustavnu niti zakonsku nadležnost da odlučuju o pitanjima spoljne politike.
“Priznavanje ili nepriznavanje država isključiva je nadležnost državnih organa i tu ne može postojati dilema. Međutim, iako nemaju pravnu snagu, one imaju političku težinu. Njihov cilj nije da promijene međunarodnopravni položaj Kosova, već da pošalju političku poruku i mobilišu određeni dio biračkog tijela kroz identitetske teme. To je još jedan primjer kako se pitanja spoljne politike koriste za unutrašnje političke obračune”, istakla je Đukanović.
Kazala je da ono što zabrinjava jeste činjenica da ovakve inicijative pokazuju da dio nosilaca javnih funkcija ili ne razumije granice svojih nadležnosti ili ih svjesno zanemaruje.
“To dodatno narušava institucionalni poredak i šalje poruku da se nadležnosti mogu tumačiti u skladu sa političkim interesima”, istakla je Đukanović.
Na pitanje da li resorni ministar treba da reaguje i zašto se toleriše takvo „ponašanje“ opština, ona je istakla da nadležno ministarstvo svakako treba da reaguje, prije svega kako bi zaštitilo ustavni i zakonski poredak.
“Ne zbog toga što ove odluke mogu proizvesti pravne posljedice, već zato što država mora jasno pokazati da postoji hijerarhija nadležnosti i da se ona mora poštovati. Nažalost, u Crnoj Gori već duže svjedočimo slabljenju institucionalne odgovornosti. Često se dešava da se ne poštuju ni zakoni, pa čak ni Ustav, bez ozbiljnih političkih ili pravnih posljedica. Kada izostane odgovornost, stvara se utisak da svako može postupati izvan svojih ovlašćenja ukoliko za to postoji politički interes. To je mnogo ozbiljniji problem od same deklaracije. Problem nije samo što pojedina opština usvaja, već činjenica da institucije države ne reaguju dovoljno odlučno kada se prelaze granice ustavnih nadležnosti”, poručila je Đukanović.
Istakla je da deklaracije ne mogu proizvesti pravne posljedice, ali političke i reputacione svakako mogu.
“Kada različiti nivoi vlasti šalju međusobno suprotstavljene poruke o pitanjima spoljne politike, država ostavlja utisak institucionalne neusklađenosti i nedostatka unutrašnje kohezije. To slabi kredibilitet Crne Gore kao međunarodnog partnera i stvara sliku da ni sama država nema jedinstven stav o pitanjima koja su u njenoj isključivoj nadležnosti. Posebno zabrinjava što se takve situacije ponavljaju bez gotovo ikakvih posljedica. Time se postepeno relativizuje značaj pravnog poretka, pa čak i Ustava, što dugoročno predstavlja mnogo veći problem od pojedinačnih političkih deklaracija”, kazala je Đukanović.
Na pitanje kako to sve utiče na naš evropski put, ona je istakla da u Evropskoj uniji nije problem postojanje različitih političkih stavova, ali jeste kada institucije djeluju izvan svojih nadležnosti.
“Demokratija podrazumijeva pluralizam mišljenja. Problem nastaje kada institucije djeluju izvan svojih nadležnosti i kada različiti nivoi vlasti šalju međusobno suprotstavljene poruke o pitanjima koja predstavljaju isključivu nadležnost države. To pokazuje da Crna Gora još nije izgradila dovoljno snažne institucije niti kulturu poštovanja pravnog poretka. Evropska unija može ukazivati na te probleme i insistirati na reformama, ali ne može umjesto domaćih institucija uspostaviti vladavinu prava niti obezbijediti poštovanje Ustava”, istakla je Đukanović.
Prema njenim riječima, dodatni problem predstavlja činjenica da se i na državnom nivou često mogu čuti različite poruke o spoljnopolitičkim pitanjima, u zavisnosti od toga iz koje političke partije dolaze nosioci funkcija.
“Kada tome dodamo i lokalne deklaracije koje izlaze izvan okvira njihovih nadležnosti, dobijamo ozbiljnu institucionalnu disonancu koja narušava kredibilitet države i njenu sposobnost da prema međunarodnim partnerima nastupa jedinstveno i dosljedno. Na kraju, najveća šteta ovakvih inicijativa nije u tome što one mogu promijeniti spoljnu politiku Crne Gore, jer to ne mogu. Njihova najveća šteta je što pokazuju koliko su nam institucije i dalje slabe i koliko je poštovanje nadležnosti, zakona i Ustava često podređeno dnevnim političkim interesima”, istakla je Đukanović.
Blažić: Temeljno neznanje i loša namjera
Dekan Fakulteta za državne i evropske studije prof. dr Đorđije Blažić kaže za Pobjedu da lokalne deklaracije pokazuju „temeljno neznanje i lošu namjeru“ zagovornika teze o „otpriznavanju“ Kosova.
“Zaista ovo ne zavređuje komentar, naročito kad se ima u vidu da ova „tema“ jasno pokazuje temeljno neznanje, ali i lošu namjeru zagovornika ove teze. Ovo iz razloga što jedinice lokalne samouprave nemaju ni ustavne, ni zakonske stvarne nadležnosti da se bave takvim pitanjima koja su par exelans državna pitanja u nadležnosti države Crne Gore, a ne lokalnih zajednica. Najkraće rečeno, bilo bi smiješno da nije otužno”, kaže Blažić.
Ministru dovoljan tvit
Ministar javne uprave Maraš Dukaj ostao je nedostupan za razgovor o ovoj temi, a uzalud smo se više puta obraćali i šefici PR službe Milici Pejović.
Ona nas je uputila na ministrov raniji tvit, ali smatrali smo da je tema ozbiljnija od jednog tvita i insistirali na razgovoru sa Dukajem. Pejović čak nije ni odgovorila na naš zahtjev.
Nije to samo odnos prema medijima, već i prema javnosti koja treba da zna zašto država ne reaguje kada opštine izlaze iz okvira svojih ustavnih ovlašćenja.
Sjajne crnogorske kadetkinje nijesu mogle protiv sudijskih odluka, kojih je bilo više u prelomnim trenutcima utakmice. Sudili su Francuzi a utakmica je izgubljena za samo nekoliko minuta. Sjetićemo se ovom prilikom i sestara Bonaventure, mada je njihova krađa u finalu ženskog rukometnog turnira na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, u kojem je reprezentacija Crne Gore (“lavice”) igrala protiv Norveške, ostala do sad nezapamćena.
Lavice su dominirale tokom najvećeg dijela utakmice i bile u stalnim vođstvu sa jednim, dva i tri gola. A onda je uslijedio preokret. Kako i zbog čega najbolje se vidjelo u direktnom prenosu.
Zlatne crnogorske Lavice su srebtne na svijetu. U velikom finalu Svjetskog prvenstva za igračice do 18 godina, Španijje je na kraju slavila rezultatom 23:26 (12:11).
Ovo je izuzetan uspjeh naših kadetkinja. Nije potrebno govoriti koliko se u rukomet ulaže u Španiji a koliko u Crnoj Gori.
Istorija nikšićkog fudbala veliki je album dužne kulture sjećanja na koju se sa ponosom i nostalgijom pozivamo.
Jedna od porodica bez koje nema tog albuma i koja je bez dileme postala svojevrsna fudbalska nikšićka dinastija jeste porodica Međedović. Da, baš tako. Snažno je ta porodica utkala sebe u čvrste korijene, rezultate i uspjehe imena FK „Sutjeska“. Bez njih nema i ne može biti istorijske čitanke ovog kluba. Njihovo liderstvo, majstorstvo, poštovanje i odanost prema klubu nezaboravna su fudbalska stranica grada Nikšića. Pamte i prepričavaju to generacije navijača njihovog doba.
No, pođimo redom.
MIODRAG – DRAGAN MEĐEDOVIĆ ( 1950 – 2020 ), velikan čuvene Sutjeskine generacije iz sedamdesetih godina prošlog vijeka, čije je vrijeme obliježio skupa sa počivšim, velikim fudbalerima, Novakom Zekovićem, Gajicom Đurovićem, Bokanom, Tibljašom….Markantna bijaše Dragan pojava, koji je sa šesnaest ipo godina zaigrao za prvi tim Sutjeske na utakmici protiv Srema u Sremskoj Mitrovici. U pravom smislu riječi stameni, neustrašivi, izuzetno fizički spremni defanzivac pored koga se nijedan napadač, bez obzira na ime i klub, nije naigrao. Za njega, koga su mnogi upoređivali sa čuvenim reprezentativcem Jugoslavije Branom Oblakom, po riječima njegovih savremenika, nije bilo adekvatne zamjene.
Dragan je ostavio nesumnjivo častan trag, kako u Sutjesci i drugim klubovima za koje je nastupao, tako i u omladinskoj i seniorskoj reprezentaciji Crne Gore, kao i u olimpijskoj reprezentaciji Jugoslavije. Svakako, ne smiju se zaboraviti ni njegovi mečevi kako u malom fudbalu, tako i u sekciji veterana Sutjeske, kao ni trenerski uspješne godine rada sa mlađim selekcijama Sutjeske.
ZORAN MEĐEDOVIĆ, rođeni Draganov brat, Sutjeskin prvotimac, nesumnjivo i po ocjenama stručne javnosti jedan je od najvećih talenata one velike države SFRJ. Bijaše privilegija uživati u Zoranovim autentičnim fudbalskim bravurama. Rijetka i velika klasa prefinjenog driblinga i fudbalske inteligencije koja je pravila razliku dostojnu najvećih majstora ove igre. Njegov pregled terena bio je ravan najsavršenijoj magnetnoj rezonanci. Vidio je i dodavao loptu tamo gdje ni saigrač nije vidio sam sebe. Da nije bilo te kobne povrede koljena od strane Ahmetovića, na meču protiv Majdanpeka 1979. god, pitanje je bilo dana u kom će klubu tadašnje velike četvorke završiti. Zoran Međedović, koji onako svoj i poseban nije ličio nikom, a i teško je naći nekog ko bi njemu bio sličan. No, sudbine…kobna povreda lijevog koljena u dvadesetoj godini života definitivno ga je odvojila od terena kome bi, možemo samo pretpostaviti šta bi još dao.
Zoran nezaboravno i veliko ime Sutjeskine istorije.
DRAŽEN MEĐEDOVIĆ, sin Draganov, čuvena Sutjeskina desetka, od navijača nazvan ” mađioničar”, veliko je fudbalsko ime, sa kojim se grad Nikšić sa razlogom ponosi. A kako i ne bi, igrač je to koji je i srce i dušu dao svojoj Sutjesci. Publika to nepogrješivo prepozna i pamti. Nema dileme, baš kao i njegovi najrođeniji da je Drazen zaslužio veliko sjećanje i kao fudbaler i kao trener.
I ovdje se fudbalska loza ove porodice ne završava. Draganov i Zoranov sestrić, Miladin Bečanovic poznato i priznato je fudbalsko ime, koje je od Sutjeske, pa preko Partizana i Lila, Olimpika iz Marselja i Siona, pokazao svoje, bez sumnje veliko fudbalsko znanje prepoznato u međunarodnim širinama.
Poslije Dragana, Zorana i Dražena, i treća generacija Međedovića polako ali sigurno ide stopama svojih najrođenijih. Genetika i ovoga puta nesumnjivo potvrđuje svoje zakone, na radost fudbalskog Nikšića i fudbalske Crne.Gore.
Elem, rijedak i veliki primjer i na širim prostorima je fudbalska porodica Međedović koja je, ne samo fudbalski već i građanski primjer etičnosti, dostojanstva i kulture života, koju nenametljivo kao stil i vrijednost života njeguju i prenose u nasljeđe.
Konačno i definitivno, ponosni su gradovi sa ovakvim porodicama, sportistima i ljudima. I ostaje uvijek otvoreno pitanje da li su se i matični klub i grad adekvatno odužili ovim, i ne samo ovim, fudbalerima. Dominantno sjećanjem, pažnjom, poštovanjem i uvažavanjem. Jer, za svaki klub i svaki grad, oni su vrijednost i nasljeđe na kojima u komkretnom primjeru počiva istorija te kolektivne knjige Sutjeskinog sjećanja.
Treba li reći da su klubovi upravo onoliko veliki koliko se sjećaju svojih velikih. Svojih najvećih.
Međedovići, sa razlogom i zaslugom – nikšićka fudbalska dinastija.
Prof. dr Goran Škatarić ispred amblema Ujedinjenih nacija.
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik
Kada pišem, onda pišem lako samo onda kada iza imena stoje znanje, rad i akademske vrijednosti. Tada ne moram da tražim velike riječi niti da rečenicom uveličavam čovjeka. Dovoljno je da pažljivo pogledam put kojim je prošao i ono što je na tom putu ostavio. Upravo takav je prof. dr Goran Škatarić, redovni univerzitetski profesor, naučnik, ekonomista i agroekonomista, istraživač koji je svoje znanje vezao za pitanja važna čovjeku i državi. Njegov akademski put nije odvojen od života. U njemu se susreću rodna Zeta, univerzitetske katedre, poljoprivreda, ruralni razvoj, zemljište, voda, Skadarsko jezero i odgovornost prema generacijama koje dolaze.
žGoran Škatarić rođen je 2. avgusta 1967. godine u Podgorici, a njegovo odrastanje i prvi školski dani pripadaju Matagužima i Zeti. Zeta je bila prva velika knjiga iz koje je učio. U tom kraju vrijednost zemlje prevazilazi ekonomske pokazatelje. Ona se vidi u radu domaćina, u prinosu, u vodi koja daje život polju i u porodici koja opstaje od onoga što proizvede. Osnovnu školu završio je u Matagužima, a obrazovanje nastavio u Ekonomskoj školi „Mirko Vešović“ u Podgorici i Srednjoj poljoprivrednoj školi u Baru. Ekonomija i poljoprivreda tako su se rano našle na istom putu, a kasnije će postati dvije čvrsto povezane strane njegovog stručnog i naučnog rada. Rodna Zeta u njegovoj biografiji prevazilazi značenje mjesta porijekla. Vraćao joj se kroz istraživanja agrarne ekonomije, ruralnog razvoja, poljoprivrede i tradicionalne seoske arhitekture. Razumio je da zavičaj ne čuvamo tako što ga pominjemo u svečanim prilikama, već tako što poznajemo njegove potrebe i branimo njegovu mogućnost da traje. Zato je u njegovim radovima selo živa zajednica, a ne romantična slika prošlosti. Zemlja je resurs o kojem se mora odlučivati odgovorno, a ruralni razvoj pitanje ekonomije, demografije, kulture i opstanka.
Prof. dr Kornel Katoi, rektor Univerziteta poljoprivrednih nauka i veterinarske medicine u Klužu, i prof. dr Goran Škatarić.
U njegovom razumijevanju Zete domaćinstvo predstavlja dio snažne ekonomske jedinice. Ono je mjesto rada, porodične povezanosti i prenosa iskustva. Zemlja ima vrijednost dok se obrađuje, voda dok se njome razumno upravlja, a selo dok u njemu postoje ljudi koji mogu dostojanstveno živjeti od svoga znanja i rada. Zato se ruralni razvoj ne može svesti na jednu mjeru podrške ili na povremeno ulaganje. On traži puteve, tržište, obrazovanje, sigurnost proizvođača, očuvanu prirodu i razlog da mladi svoju budućnost vide u zavičaju. Škatarićeva naučna posvećenost tim pitanjima ima korijen u neposrednom poznavanju prostora. Zetu nije posmatrao spolja. Razumio je njene mogućnosti, teškoće i osjetljivu ravnotežu između savremenog razvoja i očuvanja vrijednosti koje su je oblikovale.
Poslije srednjoškolskog obrazovanja izabrao je oblast u kojoj se zemlja i voda proučavaju sa inženjerskom preciznošću. Studije vodoprivrednih melioracija završio je 1993. godine na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Melioracije podrazumijevaju uređivanje vodnog režima zemljišta, navodnjavanje, odvodnjavanje i zaštitu prostora od posljedica viška ili nedostatka vode. Iza tog stručnog naziva nalaze se sasvim životna pitanja. Kako plodnom zemljištu obezbijediti dovoljno vode. Kako sačuvati usjev od poplave ili suše. Kako upravljati resursom bez kojeg nema ni poljoprivrede ni opstanka naselja. Takvo obrazovanje razvilo je kod Škatarića sposobnost da prirodne procese posmatra povezano, da uzrok razdvaja od posljedice i da svaku intervenciju u prostoru procjenjuje prema njenom dugoročnom učinku.
Prof. dr Goran Škatarić sa međunarodnim kolegama i istraživačima tokom naučnog skupa.
Sa inženjerske osnove krenuo je prema agroekonomiji, tražeći odgovore koje tehničko znanje samo nije moglo dati. Postdiplomske studije završio je na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu sa prosječnom ocjenom 9,33, pod mentorstvom prof. dr Radovana Pejanovića. Magistarski rad posvetio je agrarnoj politici i ruralnom razvoju Crne Gore. Time je proučavanju zemljišta i vode pridružio tržište, institucije, razvojne mjere i položaj poljoprivrednog proizvođača. Doktorsku disertaciju iz ekonomskih nauka odbranio je 2010. godine, istražujući ruralni razvoj kao činilac održivog regionalnog razvoja Crne Gore. Taj obrazovni uspon nije bio promjena pravca. Bio je njegovo prirodno proširenje, od fizičkih uslova proizvodnje prema ekonomskim i društvenim uslovima opstanka ruralnih zajednica u različitim krajevima Crne Gore.
U centru njegovog istraživačkog opredjeljenja našao se čovjek koji živi izvan velikih urbanih centara. Škatarić je razumio da selo ne može opstati od povremenih obećanja niti od idealizovane slike prošlosti. Potrebni su proizvodnja, pristup tržištu, infrastruktura, obrazovanje, podsticajne mjere i mogućnost pristojnog života. Ruralna depopulacija zato je ekonomsko, demografsko i kulturno pitanje. Odlazak ljudi ostavlja neobrađenu zemlju, smanjuje proizvodnju, slabi lokalna znanja i povećava razlike među regionima. Održivi regionalni razvoj Crne Gore zavisi i od snage područja udaljenih od najvećih gradova. Država je uravnoteženija kada čovjek može da radi, zasnuje porodicu i vidi budućnost u kraju kojem pripada. Takva zajednica čuva proizvodni prostor, društvenu povezanost i kulturno nasljeđe svog kraja. Obrazovanje je nastavio da proširuje i nakon doktorata. Usavršavao se u oblastima zaštite životne sredine, zemljišta i voda, prečišćavanja otpadnih voda, ekološkog inženjerstva, prostornog planiranja i upravljanja prirodnim resursima. Studijski boravci u evropskim zemljama, državama regiona i Iranu omogućili su mu da izazove Crne Gore sagleda u poređenju sa iskustvima drugih sredina. Iz tih susreta nije preuzimao gotova rješenja, jer se nijedan model ne može jednostavno prenijeti u drugi prostor. Njihova vrijednost bila je u širenju stručnog pogleda i upoznavanju različitih načina zaštite voda, zemljišta i ruralnih područja. Tako je njegovo znanje postajalo sve obuhvatnije, a prvobitna inženjerska osnova dobijala ekološku, ekonomsku i razvojnu širinu.
Prof. dr Goran Škatarić predstavlja istraživanje o urbanom prostoru, kretanju stanovništva i regionalnim razvojnim razlikama u Crnoj Gori, na međunarodnoj naučnoj konferenciji CESGED.
Profesionalni put započeo je 1993. godine kao profesor u srednjoj školi u Baru. Već naredne godine radio je kao ekonomski savjetnik u Agrocentru u Podgorici, đe se približio praktičnim pitanjima agrarne privrede. Od 1999. godine djelovao je u komunalnom sistemu Podgorice, a 2000. imenovan je za izvršnog direktora JKP Golubovci. U AD „Plodovi Crne Gore“ obavljao je poslove zamjenika izvršnog direktora, savjetnika Upravnog odbora i izvršnog direktora. Kao zamjenik sekretara Sekretarijata za razvoj preduzetništva Glavnog grada radio je na pitanjima lokalne ekonomije, poljoprivrede, preduzetništva i podrške malim i srednjim preduzećima. Godine 2011. postao je sudski vještak, prihvatajući posao u kojem stručna procjena mora biti precizna, nepristrasna i jasno obrazložena. Rukovodeća mjesta naučila su ga da stručna odluka uvijek ima rok, cijenu i posljedicu. U komunalnom sistemu morao je razumjeti potrebe zajednice i organizovati ljude i sredstva. U agrarnom preduzeću pratio je put proizvoda od proizvođača do tržišta. Poljoprivredna proizvodnja ne završava se berbom. Proizvod treba prikupiti, sačuvati, standardizovati, plasirati i naplatiti, a svaki od tih koraka nosi svoj rizik. Rad u gradskoj upravi pokazao mu je koliko razvoj lokalne ekonomije zavisi od kvaliteta javnih mjera i sposobnosti institucija da prepoznaju stvarne potrebe proizvođača i preduzetnika. Kada je ušao u univerzitetsku nastavu, nije donosio anegdote iz prakse, nego provjereno razumijevanje načina na koji se teorijska odluka ponaša u životu.
Poslovi sudskog vještačenja i rukovodeće odgovornosti dodatno otkrivaju jednu važnu crtu njegovog profesionalnog profila. Stručnjak tada ne govori uopšteno, nego mora da stane iza nalaza, obrazloženja i odluke. Činjenice treba razdvojiti od pretpostavki, a svaki zaključak učiniti provjerljivim. Rukovodilac, sa druge strane, odlučuje u okolnostima u kojima se susreću potrebe ljudi, raspoloživa sredstva, propisi i ograničeno vrijeme. Škatarić je kroz takve poslove sticao osjećaj za mjeru i posljedice. Zbog toga je studentima mogao objasniti da znanje ne oslobađa čovjeka odgovornosti. Ono je povećava, jer onaj ko više razumije mora jasnije vidjeti i ono što dobra ili loša odluka može proizvesti.
Od 2011. godine angažovan je na Univerzitetu Donja Gorica, đe je predavao sistemsku analizu agrobiznisa, tržište agrarnih i prehrambenih proizvoda, agrarnu politiku, ruralni razvoj, ekonomiju poljoprivrede i menadžment ljudskih resursa. Te oblasti u njegovoj nastavi nijesu bile izdvojena ostrva znanja. Agrobiznis je predstavljao kao cjelinu koja povezuje proizvođača, preradu, distribuciju, tržište i potrošača. Agrarnu politiku objašnjavao je kroz njeno dejstvo na domaćinstvo i proizvodnju. Ruralni razvoj vraćao je pitanjima rada, infrastrukture, demografije i mogućnosti da čovjek ostane u svom kraju. Studentima je tako prenosio naučni okvir, ali i razumijevanje posljedica odluke. Njegovo predavanje imalo je težinu iskustva čovjeka koji je upravljao sistemima, ljudskim i finansijskim resursima i odgovarao za ostvareni rezultat.
Prof. dr Goran Škatarić sa kolegom na skupu Međunarodne istraživačke akademije nauka i umjetnosti.
Akademski put gradio je postupno, kroz zvanja docenta i vanrednog profesora. Godine 2024. izabran je za redovnog profesora na Univerzitetu Privredna akademija u Novom Sadu. Redovni profesor je najviše univerzitetsko zvanje i ne dobija se jednim radom, jednom knjigom niti protokom vremena. Ono se stiče višegodišnjim nastavnim, naučnim i stručnim rezultatima, objavljenim knjigama i radovima, radom sa studentima i vidljivim doprinosom razvoju naučne oblasti. Od redovnog profesora očekuje se da samostalno razvija istraživanja, čuva akademske kriterijume, podstiče mlađe kolege i učestvuje u stvaranju novih naučnih kadrova. Kod Gorana Škatarića to zvanje ima puno pokriće u decenijama obrazovanja, profesure, rukovođenja, istraživanja i objavljivanja. Ono označava dostignutu akademsku zrelost i novu obavezu prema univerzitetu i nauci.
Njegov univerzitetski angažman razvio se na više ustanova. Na Univerzitetu Adriatik u Baru predavao je ekonomiju, menadžment, ekonomiku sportskih organizacija i metodologiju naučnoistraživačkog rada. Na Univerzitetu Crne Gore bio je angažovan na Pomorskom fakultetu u Kotoru, Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Arhitektonskom fakultetu u Podgorici. Predmeti koje je predavao obuhvatali su menadžment ljudskih resursa, upravljanje pomorskim resursima, projektni menadžment, međunarodno poslovanje, marketing u sportu i ruralnu arhitekturu. Ta širina nije bila lutanje između nepovezanih tema. Njenu osnovu činilo je razumijevanje upravljanja, razvoja i odgovornog korišćenja resursa.
Prof. dr Goran Škatarić sa učesnicima stručnog susreta u prirodnom ambijentu Biogradskog jezera.
Angažman na različitim fakultetima tražio je sposobnost da se temeljno znanje prenese studentima različitih profesionalnih usmjerenja. Budućem ekonomisti upravljanje se objašnjava kroz tržište i poslovni sistem. Studentu pomorstva resurs se prikazuje kroz odgovorno korišćenje mora i pomorske privrede. U sportu se ekonomija i marketing vezuju za organizaciju, publiku i održivost institucije. U arhitekturi ruralni prostor traži razumijevanje načina života, graditeljskog nasljeđa i odnosa naselja prema pejzažu. Škatarić je u tim oblastima zadržavao zajednički kriterijum. Resurs se mora poznavati prije nego što se njime upravlja. Organizacija mora imati ljude sposobne da nose njene ciljeve. Projekat mora imati jasnu svrhu, realan plan i odgovornost prema sredini u kojoj se ostvaruje.
U komisijama za doktorske disertacije profesor se susreće sa radom koji želi da donese novo znanje. Tu nije dovoljno provjeriti urednost forme. Potrebno je procijeniti originalnost teme, naučnu opravdanost, izbor metoda, kvalitet izvora i snagu zaključaka. Potrebna je strogost koja štiti naučni standard i mjera koja mladom istraživaču pomaže da sazri. Škatarićevo članstvo i predsjedavanje takvim komisijama zato govore o akademskom povjerenju većem od kurtoaznog priznanja. Univerzitetska zajednica mu povjerava procjenu onih koji ulaze u krug doktora nauka. U tom poslu prenosi se kriterijum, a kriterijum je srce ozbiljne nauke. Budući istraživač mora naučiti da razlikuje pretpostavku od dokaza, uvjerenje od rezultata i dopadljivu tvrdnju od zaključka koji može izdržati stručnu provjeru.
Godine 2012. postao je direktor Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Na toj dužnosti susrela su se njegova prethodna znanja o vodama, zemljištu, ekonomiji, upravljanju i ruralnom razvoju. Skadarsko jezero zahtijeva razumijevanje biodiverziteta, ribarstva, turizma, kulturne baštine i života lokalnog stanovništva. Zaštita jedne vrijednosti utiče na sve ostale. Kvalitet vode određuje stanje živog svijeta. Način korišćenja zemljišta utiče na jezero. Turizam može ojačati lokalnu ekonomiju, ali mora sačuvati prirodnu vrijednost zbog koje se razvija. Ribarstvo i poljoprivreda daju egzistenciju ljudima čiji je život dugo vezan za taj prostor. Upravljati takvim područjem znači tražiti mjeru između zaštite i održivog korišćenja, uz svijest da prirodna dobra pripadaju čitavom društvu i generacijama koje dolaze.
Prof. dr Goran Škatarić tokom međunarodnog naučnog skupa posvećenog pitanjima razvoja, upravljanja i zaštite prirodnih resursa.
Od 2017. godine radio je kao savjetnik generalnog direktora Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore. Danas je stručni saradnik za zaštitu životne sredine u oblasti prirodne i kulturne baštine i održivog razvoja. Taj kontinuitet pokazuje da njegov odnos prema zaštićenim područjima nije bio vezan za jednu direktorsku dužnost niti za jedan period karijere. Savjetodavni i stručni poslovi traže praćenje stanja, razumijevanje propisa, saradnju sa različitim službama i sposobnost da se pojedinačni problem sagleda u okviru čitavog sistema zaštite. U njima se potvrđuje njegova dugoročna posvećenost prirodnim resursima Crne Gore. Znanje stečeno na fakultetima, u privredi i upravljanju ovdje je usmjereno prema očuvanju dobara čija se vrijednost ne može nadoknaditi kada jednom budu izgubljena. Njegovo učešće u izradi zakona, podzakonskih akata, razvojnih strategija i planske dokumentacije pokazuje drugi, manje vidljiv dio zaštite prirode. Zaštićeno područje čuvaju terenski nadzor, svakodnevno upravljanje, dobro postavljena pravila, pouzdani podaci i planovi koji unaprijed određuju granice prihvatljivog korišćenja. Prostorno-planska dokumentacija posebne namjene za Nacionalni park Skadarsko jezero mora uskladiti zaštitu prirodnih i kulturnih vrijednosti, infrastrukturu, turizam i potrebe stanovništva. Jedna neprecizna odredba može otvoriti prostor dugotrajnoj šteti, dok stručno zasnovano rješenje može spriječiti sukob interesa prije nego što nastane. U takvom poslu Škatarićevo znanje dobija javni značaj, jer stručna rečenica postaje dio odluke koja će oblikovati prostor tokom mnogih godina.
Njegove istraživačke teme odgovaraju i na izazove klimatskih promjena. Promjene u režimu padavina, duži sušni periodi, rizik od poplava i ubrzana degradacija zemljišta neposredno pogađaju poljoprivredu i lokalne zajednice. Znanje o melioracijama, upravljanju slivovima, zaštiti zemljišta i voda zato dobija novu važnost. Održivi razvoj u takvim uslovima nije udobna teorijska mogućnost, nego potreba da se rizici predvide i da se resursima upravlja pažljivije. Škatarićev rad pokazuje koliko su ekonomija i ekologija upućene jedna na drugu. Šteta na zemljištu i vodi postaje ekonomski gubitak, a dobra zaštita stvara uslove za sigurniju proizvodnju, turizam i život stanovništva. Naučnik koji razumije te veze može pomoći da javna odluka bude zasnovana na dugoročnom interesu, a ne na privremenoj koristi.
Naučni doprinos prof. dr Gorana Škatarića razvijao se kontinuirano kroz veliki broj autorskih i koautorskih radova. Dvadeset jedan rad indeksiran je u bazi Scopus, dok je šesnaest objavljeno u časopisima obuhvaćenim bazama SCI, SCIE, SSCI i A&HCI. Te oznake govore da su istraživanja prošla uređivačke i recenzentske postupke međunarodnih časopisa i da su dostupna široj stručnoj zajednici. Svaki takav rad izlazi pred istraživače koji mogu provjeravati njegov metod, upoređivati rezultate i koristiti zaključke u sopstvenim studijama. Škatarić je time pitanja važna za Crnu Goru, od agrarne ekonomije i ruralnog razvoja do zemljišta, voda i održivosti, unosio u međunarodnu razmjenu znanja. Istovremeno je iskustva drugih naučnih sredina približavao domaćim studentima, stručnjacima i institucijama.
Njegove knjige daju zaokružen oblik pitanjima kojima se posvetio. „Održivi razvoj: kriza ili regulacija?“ otvara raspravu o granicama razvoja i potrebi da se ekonomske odluke usklade sa mogućnostima prirode. „Agrarna politika i ruralni razvoj, iskustva Crne Gore, Srbije i Slovačke“ donosi uporedni pogled koji domaće izazove postavlja u regionalni i evropski okvir. „Tržište i promet poljoprivrednih proizvoda“ bavi se područjem bez kojeg proizvodnja ne može ostvariti ekonomsku svrhu. Poljoprivredni proizvod mora pronaći put do kupca, a taj put podrazumijeva organizaciju, standarde, tržišne informacije i razumijevanje cijene. Ovi naslovi pokazuju raspon Škatarićevog rada, od velikih pitanja održivosti i državne politike do konkretnih mehanizama agrarne ekonomije. Studentima pružaju sistematizovano znanje, a stručnjacima osnovu za dalje istraživanje i praktičnu primjenu.
Međunarodna vidljivost tog rada potvrđena je podacima AD Scientific Indexa od 28. jula 2026. godine. Prema ukupnom H indeksu, Goran Škatarić nalazi se na prvom mjestu u Crnoj Gori u oblasti Economics and Econometrics, a na četrnaestom mjestu među svim naučnicima u državi. H indeks ne mjeri broj objavljenih tekstova odvojeno od njihovog uticaja. On povezuje produktivnost autora sa učestalošću kojom drugi istraživači citiraju njegove radove. Zato ovo rangiranje treba razumjeti kao potvrdu da objavljeni rezultati nijesu ostali zatvoreni u časopisima. Drugi naučnici pronalazili su ih, koristili u svojim analizama, upoređivali sa sopstvenim nalazima i na njih se pozivali. Broj ne može opisati profesorsku posvećenost niti svaku vrijednost jednog istraživanja. Može pouzdano pokazati da je znanje ušlo u dalji naučni rad i da su teme kojima se Škatarić bavi dobile međunarodni odjek. Za crnogorsku nauku takva prepoznatljivost ima dodatnu vrijednost, jer pokazuje da istraživanja nastala u maloj sredini mogu biti potrebna široj akademskoj zajednici.
Saradnja sa Kinom, Iranom i drugim zemljama širi perspektivu njegovog rada o zemljištu, vodama i upravljanju slivovima. Prirodni procesi ne poznaju političke granice, a iskustva udaljenih krajeva mogu biti dragocjena kada se razumno prilagode domaćem prostoru. Članstvo u WASWAC-u i počasno članstvo u Watershed Management Society of Iran izražavaju povjerenje međunarodne stručne zajednice. Članstvo u Međunarodnoj istraživačkoj akademiji nauka i umjetnosti i Inženjerskoj akademiji Crne Gore potvrđuje naučnu i inženjersku širinu njegovog profila. Ta priznanja treba čitati odmjereno. Ona dolaze nakon knjiga, radova, projekata i dugog profesionalnog angažmana. Njihova prava vrijednost je u tome što stvaraju nove mogućnosti za razmjenu znanja i predstavljaju crnogorsku nauku u krugu ljudi koji se bave srodnim problemima. Nagrada „8. februar“ za 2020. godinu ima posebno mjesto jer je rodna sredina njome prepoznala njegov doprinos agrarnoj ekonomiji, ruralnom razvoju, naučnim publikacijama, tradicionalnoj ruralnoj arhitekturi Zete i očuvanju baštine. U tom priznanju njegov profesionalni put vraća se izvoru iz kojeg je krenuo. Ruralna arhitektura govori o načinu na koji se zajednica prilagođavala zemlji, vodi, klimi i radu. Kuća, pomoćni objekti i raspored imanja čuvaju znanje generacija koje su oblikovale kulturni pejzaž Zete. Kada takvi oblici nestanu bez proučavanja, ne gubi se jedino građevina. Nestaje dio razumijevanja života jednog kraja. Škatarićevo interesovanje za ovu oblast pokazuje da ruralni razvoj vidi kroz proizvodnju, kvalitet naselja, identitet i mogućnost savremenog života koji ne odbacuje naslijeđene vrijednosti.
Ipak, čovjeka određuju ono što je postigao i način na koji svoje postignuće nosi. Kao njegov prijatelj, kod Gorana posebno cijenim mirnoću znanja. Iza zvanja redovnog profesora nije podigao zid. Ostao je pristupačan, odmjeren i spreman da sasluša. Ne govori da bi pokazao nadmoć, niti se titulom služi da udalji ljude. Njegova riječ ima težinu jer joj prethode znanje i promišljanje. Njegova podrška vrijedi jer nije izgovorena reda radi. To se ne bilježi u citatnim bazama, ali se pamti među studentima, kolegama i prijateljima.
Zato je lako pisati o prof. dr Goranu Škatariću, ali je odgovorno pronaći riječi dostojne njegovog puta. Od Mataguža i rodne Zete, preko Beograda i Novog Sada, univerzitetskih katedri, privrednih sistema i Skadarskog jezera, do međunarodnih akademija i naučnih organizacija, gradio je isto uvjerenje da znanje mora služiti. Mora služiti studentu koji tek ulazi u nauku, domaćinu koji želi da ostane na svom imanju, instituciji koja odlučuje o razvoju i prirodi koja nema glas u našim raspravama, a trpi posljedice naših odluka.
U tome se nalazi prava snaga njegove akademske biografije. Zvanje redovnog profesora govori o visini do koje je stigao, a njegov rad pokazuje kome je to znanje namijenio. Rodna Zeta dala mu je osjećaj za zemlju i čovjeka. Univerziteti su mu dali naučnu disciplinu. Odgovorne dužnosti naučile su ga težini odluke. Međunarodna priznanja potvrdila su vrijednost rezultata. Sve je to spojeno u čovjeku čije ime izgovaram sa poštovanjem, ponosom i iskrenom prijateljskom toplinom. Prof. dr Goran Škatarić pripada onim ljudima iza kojih ostaju i znanje i djelo, a to je najčvršća mjera jednog naučnika i jednog života.
„Lavice“ su već napravile rezultat za istoriju, ali pred njima je još jedan korak – onaj koji bi im donio svjetsko zlato
Jedna utakmica dijeli mlade crnogorske rukometašice od najvećeg uspjeha u istoriji ženskog reprezentativnog rukometa. Crna Gora će danas od 17.30 protiv Španije igrati za titulu svjetskog prvaka na prvenstvu za igračice do 18 godina.
Bez obzira na ishod finala, generacija koja se u Rumuniji bori za zlato već je napravila podvig. Pobjedom nad Danskom u polufinalu rezultatom 27:25 obezbijeđena je najmanje srebrna medalja, što je najbolji rezultat jedne crnogorske ženske reprezentativne selekcije na svjetskim prvenstvima. Dosadašnji rekord bila je bronza juniorki iz 2010. godine.
Ipak, „lavice“ u finalni meč ne ulaze sa namjerom da se zadovolje istorijskim srebrom.
Na putu do zlata stoji Španija, reprezentacija koja je već jednom slavila protiv Crne Gore na ovom šampionatu. Upravo zbog toga završni duel prvenstva nosi dodatnu težinu, jer crnogorske rukometašice imaju priliku da uzvrate za prethodni poraz.
Kapitenka Anđelina Orbović vjeruje da ekipa može do pobjede, podsjećajući da su „lavice“ i u prvom duelu bile blizu trijumfa.
„Što se tiče meča sa Španijom, mislim da smo pokazale da možemo da igramo sa njima. I na ovom prvenstvu smo bile bliže pobjedi i imale smo je do samog kraja, ali vjerujem da ćemo je ostvariti u nedjelju“, kazala je Orbović.
Do finala je Crna Gora stigla kroz dramatičnu završnicu protiv Danske. Nakon što su „lavice“ imale ogromnih 11 golova prednosti, Dankinje su uspjele da se vrate u meč, ali je crnogorska selekcija izdržala pritisak i sačuvala pobjedu vrijednu plasmana u borbu za svjetsko zlato.
Za Orbović, uspjeh ove generacije nije rezultat samo onoga što je prikazano u Rumuniji. Temelj je, kako ističe, građen godinama.
„Ponosna sam i srećna što smo stigle do finala Svjetskog prvenstva. Vjerujem da to nije samo rezultat truda koji smo uložili tokom priprema za ovaj šampionat, već činjenica da smo svih ovih godina zajedno. Pokazale smo da funkcionišemo odlično i da imamo kvalitet za finale i da nas u ključnim trenucima nosi naše zajedništvo i želja da ostvarimo dobar rezultat“, kazala je kapitenka.
Ova generacija je prošle godine u Podgorici osvojila bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu, a sada ima priliku da napravi korak dalje i popne se na svjetski tron.
Za to će biti potrebno još 60 minuta maksimalne borbe.
„To je utakmica u koju staje sav naš trud, rad i odricanja koja smo dale svih godina. Vjerujem da će svaka djevojka dati posljednji atom snage, da ćemo se boriti do posljednjeg zvižduka i da ćemo u Crnu Goru donijeti zlatnu medalju“, poručila je Orbović.
„Lavice“ su već napravile rezultat za istoriju, ali pred njima je još jedan korak – onaj koji bi im donio svjetsko zlato.
Poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević ocijenio je da je simptomatično što se predstavnicima bezbjednosnog sektora „stalno dešavaju gafovi“ nakon što su u medijima objavljene njihove fotografije sa Naserom Nikovićem, čovjekom koji je osuđen na šest mjeseci zatvora u Albaniji zbog prevare.
– Dok su spremni da u svakog službenika Uprave policije upru prstom i prišiju mu potencijalne kontakte sa operativno interesantnim licima, u ovoj situaciji se sada vade da se on, ni u Crnoj Gori ni u Americi, ne vodi kao lice koje je činilo krivično djelo. Međutim, informacije koje su došle u crnogorsku javnost govore da je on zapravo za određeno krivično djelo osuđen presudom u Lješu, dakle u susjednoj Albaniji – rekao je Zirojević u izjavi za Antenu M.
Poslanik Evropskog saveza smatra da bi odgovor na pitanje da li se Nika nalazi u krivičnim evidencijama trebalo tražiti ne samo od Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država, čiji je državljanin, već i od Albanije.
Posebno mu je, kako je naveo, simptomatično opravdanje MUP-a za policijsko vozilo koje se nalazilo ispred automobila u kojem se kretao Nika.
– Nije to praćenje u punom smislu te riječi, ali je sasvim evidentno na osnovu snimka da je Nika, koji se vjerovatno vozio u privatnom vozilu, ispred sebe imao policijsku patrolu koja mu je čistila put – kazao je Zirojević.
Prema njegovim riječima, objašnjenje MUP-a da se policijsko vozilo kretalo ka mjestu saobraćajne nezgode „ne pije vodu“ ukoliko se uzme u obzir način na koji se drugo vozilo kretalo iza policijske patrole.
– Da je situacija zaista bila onakva kako tvrde iz MUP-a, da se policijsko vozilo kretalo na mjesto saobraćajne nezgode, nijedno drugo vozilo ne bi smjelo pratiti to policijsko vozilo. U takvim situacijama policijski službenici su dužni da zaustave vozilo koje je prešlo u lijevu traku i kreće se iza njih, jer ono čini više saobraćajnih prekršaja i u tom trenutku ugrožava bezbjednost svih drugih učesnika u saobraćaju – rekao je Zirojević.
On je ovaj slučaj povezao i sa drugim situacijama koje su se, kako je kazao, relativno skoro dogodile, uključujući slučaj novinarke iz Bosne i Hercegovine koja je boravila u Crnoj Gori.
– Uputio sam pitanja direktoru policije po kojem osnovu je ona de facto dobila status štićene ličnosti u Crnoj Gori, s obzirom na to da ga u slučaju Bosne i Hercegovine nema, a radi se o licu koje je u matičnoj državi čak hapšeno za odavanje tajnih podataka. Na ta pitanja još uvijek nijesam dobio odgovor – naveo je Zirojević.
Zbog svega toga ga, kako je rekao, ne bi iznenadilo da se u slučaju Nasera Nike radi o još jednoj zloupotrebi bezbjednosnog sektora.
– Postavlja se potpuno logično pitanje: da li svaki gost koji je na liniji sa ministrom unutrašnjih poslova ili direktorom Uprave policije ima pravo na policijsko vozilo ispred svog privatnog vozila ili na službenu pratnju, s obzirom na to da ne postoji nijedan akt koji im to omogućava? – kazao je Zirojević.
Prema njegovim riječima, posebno je simptomatično što se, kako tvrdi, sličan tretman odnosio i na drugo lice koje je pomenuo.
– Ono što je vrlo simptomatično, makar za ovo drugo lice o kojem govorim, jeste da ona važi za lice koje je blisko jednom kriminalnom klanu. Čudno je zbog čega ima takav tretman – rekao je Zirojević.
Zirojević je kazao da se sa sličnim praksama do sada nijesu susretali u Crnoj Gori.
– Na takve tretmane i na takve aktivnosti policije mogli smo da gledamo zapravo u susjednoj Srbiji. U Crnoj Gori do sada nijesmo. Ali Demokrate i ministar Šaranović uvode neke nove prakse kada je crnogorski bezbjednosni sektor u pitanju – ocijenio je on.
Poslanik Evropskog saveza smatra da bi cijeli slučaj trebalo dodatno ispitati i problematizovati dok se ne utvrde sve okolnosti.
Posebno je ukazao na, kako je kazao, zanimljiv odnos Nasera Nike prema Snežani Jonici, generalnoj konzulki Crne Gore u Njujorku, koja je prethodno obavljala funkciju vršiteljke dužnosti generalne direktorice Direktorata za normativno-pravne i kadrovske poslove u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
On je podsjetio i na ranije javno iznesen negativan stav Nike povodom naimenovanja Jonice za generalnu konzulku u Njujorku.
– Pročitao sam i stav Nasera Nike povodom naimenovanja Jonice za generalnu konzulku u Njujorku, koji je bio izrazito negativan. Sada treba vidjeti zbog čega je on tako naglo promijenio stav – od toga da Jonica nije dobrodošla u Njujorku do toga da se sada, u društvu sa ministrom unutrašnjih poslova i ostalim funkcionerima Ministarstva unutrašnjih poslova, druži sa Snežanom Jonicom – kazao je Zirojević.
Zirojević je na kraju pomenuo i ranije odnose Demokrata sa biznismenima, uključujući Čedomira Popovića, navodeći da bi zbog toga, trebalo posebno obratiti pažnju na kontakte funkcionera.
– Ako imamo na umu ponašanje Demokrata u prethodnom periodu u vezi sa Čedomirom Popovićem i sve ono što su radili kroz građevinske biznise u koje su iznenada sada upali njihovi brojni funkcioneri, onda treba širom otvoriti oči kada su u pitanju sastanci čelnika MUP-a, odnosno funkcionera Demokratske Crne Gore, sa ovim, rekao bih, sumnjivim biznismenom iz Sjedinjenih Američkih Država – zaključio je Zirojević.
Izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica podnio je juče ostavku na mjesto člana Komisije za sprovođenje izbora predsjednika i članova Centralne izborne komisije (CIK), pišu Vijesti.
Koprivica je u dopisu dostavljenom parlamentu, u koji su Vijesti imale uvid, naveo da je ostavku podnio zbog nedavne izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika kojima se, kako je kazao, učešće CDT-a u Komisiji čini bespredmetnim.
On smatra da nedavno usvojene izmjene Zakona, uz opravdano proširenje kruga kandidata za članstvo u CIK-u, dovode do toga da su stručni i profesionalni kriterijumi, koji su u prethodnom rješenju bili obavezni, pretvoreni u dodatne i praktično dobrovoljne.
,,Ovim je došlo do toga da obrazovanje u oblasti izbora, iskustvo u izbornim procesima, doprinos unapređenju izbornog zakonodavstva, obuke, naučni radovi, javna prepoznatljivost i poznavanje izbornog prava više nijesu kriterijumi na osnovu kojih Komisija bira”, ocijenio je Koprivica.
On je u dopisu istakao da se ono što je ranije bilo osnov za ocjenjivanje i izbor kandidata sada eksplicitno pretvara u fakultativne uslove, pojašnjavajući da su uslovi za članstvo u CIK-u tako praktično svedeni na biračko pravo, završen fakultet i deset godina radnog iskustva, od kojih pet u široko postavljenim oblastima izbora, političkog sistema, pravosuđa ili zaštite ljudskih prava.
,,To znači da za člana CIK-a može biti izabran neko ko ispunjava administrativni minimum, a da se nikada nije bavio izborima”, naveo je Koprivica.
Vlast i opozicija izmijenili su krajem jula Zakon o izboru odbornika i poslanika, nakon što je pet pokušaja uspostavljanja te institucije propalo jer oni koji su se javljali na oglase nisu ispunjavali kriterijume koji bi se mogli kolokvijalno nazvati ,,izbornim iskustvom”.
CDT je predlagao da se konkursi otvore za stručnjake iz drugih oblasti – prije svega informacionih tehnologija i finansija – ali je to odbijeno.
Koprivica je ukazao da izmjene propisa mogu dovesti do toga da za članove CIK-a mogu biti izabrani kandidati koji su bili na listama partija ili koalicija, bili članovi organa stranaka, finansijski pomagali kampanje partija i koji su bez ikakve dileme vezani za pojedine političke subjekte ili centre moći koji im pripadaju, iako su priložili formalnu izjavu da nisu njihovi članovi.
,,Cjelokupna javnost Crne Gore zna da se u ovakvim slučajevima ‘partijske’ biografije u Crnoj Gori uspješno ‘skrivaju’ i upravo zato su stručne i profesionalne kvalifikacije morale biti brana izboru partijskih kandidata… Navedene izmjene dovode dalje učešće CDT-a u Komisiji u konflikt s našim vrijednostima i višedecenijskim zagovaranjem za stvaranje depolitizovanog i profesionalizovanog CIK-a”, rekao je Koprivica.
Svaka stabilizacija regiona, svako građenje dobrosusjedskih odnosa Crne Gore i njeno okretanje prema Zapadu direktno se kosi sa planom usamljenog, zavađenog i izolovanog Zapadnog Balkana kojim bi se dominiralo kroz stalne političke pritiske i ucjene prema susjedima. Tako posljednje poruke Aleksandra Vučića prema Crnoj Gori tumači direktor Regionalne akademije za razvoj demokratije, građanski aktivista i bivši političar Balša Božović, ocjenjujući da one nisu samo dio uobičajenog političkog obračuna, već pokušaj da se utiče na unutrašnje prilike u Podgorici.
Božović smatra da Vučićeva politika prema Crnoj Gori počiva na održavanju podjela i tenzija jer, kako tvrdi, stabilna, evropska i građanska Crna Gora predstavlja direktan izazov modelu regionalnog uticaja koji dolazi iz Beograda.
Intenziviranje Vučićevih poruka prema Crnoj Gori posljednjih dana, ocjenjuje Božović, nije samo dio političke kampanje za potrebe domaće javnosti u Srbiji, već i pokušaj uticaja na odnose i procese unutar Crne Gore.
“Radikalski režim, sa Vučićem na čelu, nikada nije ni politički ni mentalno prihvatio 21. maj 2006. godine. Oni Crnu Goru ne vide kao suverenu državu, već isključivo kao odmetnutu teritoriju koju po svaku cijenu treba ponovo usisati u srpsku orbitu. Cilj je njena permanentna destabilizacija, jer uspješna i evropska Crna Gora predstavlja apsolutnu noćnu moru za njegov režim. Ona direktno razbija beogradsku propagandu i samim građanima Srbije pokazuje da je slobodan i normalan život i te kako moguć”, kazao je Božović u razgovoru za Standard.
Božović istovremeno smatra da je, kako je rekao, agresivna anticrnogorska retorika Vučićevo glavno oružje za unutrašnje preživljavanje.
“Vučićev sistem se nalazi u dubokoj, političkoj i istorijskoj agoniji. Kada god se ta kriminalno-radikalska mašinerija nađe pritjerana uza zid, on po automatizmu pali vatre po regionu. Njemu je homogenizacija srpskog nacionalizma nasušno potrebna kako bi zadržao kontrolu nad dnevnopolitičkim narativom, jer mu jedino proizvodnja straha i tenzija pomaže da sačuva svoju vlast”, rekao je.
REAKCIJE UNUTAR SPC POKAZALE RAZLIČITE ODNOSE PREMA VUČIĆEVOJ POLITICI
Posebnu pažnju izazvale su različite reakcije unutar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori nakon Vučićevih izjava. Dok je Mitropolija crnogorsko-primorska upozorila na problem političkog miješanja u crkvena pitanja, iz Eparhije budimljansko-nikšićke stigla je podrška njegovim porukama.
Božović smatra da je upravo ta razlika pokazala različite poglede unutar crkvenih struktura prema političkom uticaju Beograda.
“To je preloman trenutak koji suštinski ogoljava stvarni odnos Aleksandra Vučića prema crnogorskim Srbima. Njegov agresivni srpski integralizam ne trpi ni zrno autonomije, pa čak ni one crkvene, kakvu je svojevremeno gradio Amfilohije Radović. Vjerujem da će takav njegov odnos naići na ozbiljan otpor kod većine Srba u Crnoj Gori.
Velikosrpski nacionalizam prosto ne podnosi različitost. Njihova politička matrica je uvijek ista i opasna: jedan narod, jedan vođa, jedan rajh. U takvom sistemu, svako ko pokaže i najmanji otpor ili drugačije viđenje, momentalno se proglašava izdajnikom i državnim neprijateljem, posebno ako je Srbin. Zbog toga Vučiću danas ne trebaju nikakve duhovne institucije, već isključivo poslušne ispostave Srpske napredne stranke obučene u mantije”, naveo je.
Reakcija Mitropolije crnogorsko-primorske, smatra Božović, jasan je pokazatelj da i unutar samih crkvenih krugova polako sazrijeva svijest o tome koliko je, kako je naglasio, Vučićev autokratski zagrljaj toksičan i dugoročno razoran, ne samo po cjelokupno crnogorsko društvo, već prije svega po same Srbe u Crnoj Gori.
“S druge strane, činjenica da mu je Eparhija budimljansko-nikšićka brže-bolje potrčala u zagrljaj svjedoči da Vučić i dalje kontroliše izuzetno lojalne ekspoziture. To su strukture koje su i dalje spremne da svoju elementarnu crkvenu misiju bez trunke razmišljanja podrede beogradskoj dnevnoj politici i ideologiji Srpskog sveta“, istakao je Božović.
IDENTITETSKE TEME KAO SREDSTVO POLITIČKOG PRITISKA
Govoreći o mogućnosti novog produbljivanja podjela u Crnoj Gori kroz teme identiteta, litija i ratova devedesetih, Božović ocjenjuje da upravo održavanje društvenih tenzija predstavlja osnovni mehanizam takve politike.
“To i jeste njegov jedini operativni cilj. Vučićev režim opstaje isključivo u blatu permanentnog konflikta, zato on i pokušava da crnogorsko društvo zadrži u stanju etničke i političke groznice. Krajnja namjera takve asimilatorske politike jeste uvođenje “bosanskog scenarija” u Crnu Goru, odnosno pogubna etnofederalizacija države kroz disfunkcionalni model “konstitutivnih naroda”, što bi Crnu Goru trajno udaljilo od Evropske unije”, kaže Božović.
Kako je dodao, forsiranjem beskonačnih identitetskih rasprava, Beograd pokušava da potpuno obesmisli i uništi građanski koncept na kojem Crna Gora jedino može da opstane kao suverena i demokratska država.
“Njemu je potrebna duboko podijeljena, polarizovana i nestabilna Crna Gora, jer samo u takvom ambijentu on može, preko svojih proksija u izvršnoj vlasti, da obavlja funkciju neformalnog gospodara njenih političkih procesa”, istakao je.
„OLUJA“ KAO NOVI POVOD ZA ZAOŠTRAVANJE ODNOSA
Vučićeve kritike prema Podgorici uslijedile su nakon odluke Crne Gore da pošalje predstavnika na obilježavanje godišnjice operacije „Oluja“ u Hrvatskoj. Božović smatra da taj događaj nije bio stvarni uzrok, već povod za novu rundu političkih poruka usmjerenih protiv crnogorske vlasti.
“Taj događaj je poslužio isključivo kao izgovor za izlivanje anticrnogorskih stavova u javnost koji mu služe upravo da antagonizuje i mobiliše svoje birače. U Srbiju je izbjeglo mnogo Srba iz Hrvatske koje Vučić pažljivo, precizno i redovno hrani propagandom, pokušavajući da opere sopstvenu odgovornost za ono što im se dogodilo”, rekao je.
Vučić svaki nezavisan spoljnopolitički potez Podgorice i svaku manifestaciju državnog suvereniteta Crne Gore, ističe Božović, predstavlja kao direktnu uvredu i prst u oko Srbiji.
“Zloupotrebom teme “Oluje”, on zapravo pokušava da brutalno instrumentalizuje žrtve. Njegova narativna verzija pominje samo 4. i 5. avgust 1995. godine, svjesno preskačući sve ono što se događalo pet godina ranije, kada su on i Šešelj podržavali i sprovodili politiku koja je Hrvate protjerivala sa skoro četvrtine teritorije hrvatske države”, naveo je Božović u razgovoru za Standard.
Njegov cilj je, smatra Božović, da prisili zvaničnu Podgoricu da svoje susjedske odnose i kompletnu spoljnu politiku kroji isključivo po diktatu radikalskog Beograda.
“Svaka stabilizacija regiona, svako građenje dobrosusjedskih odnosa Crne Gore i njeno okretanje prema Zapadu direktno se kosi sa njegovim planom usamljenog, zavađenog i izolovanog Zapadnog Balkana kojim bi on dominirao ucjenjujući komšije”, zaključio je.
Brutalne prijetnje novinarima zbog profesionalnog rada, političarima zbog javno izrečenih stavova, ali i građanima koji se usude da drugačije misle, postale su gotovo svakodnevna pojava u Crnoj Gori. Društvene mreže pretvorene su u prostor u kojem se govor mržnje i pozivi na nasilje šire bez zadrške, dok sagovornici Portala ETV upozoravaju da politička polarizacija, rast ekstremnog diskursa i nedovoljno odlučna reakcija institucija stvaraju ambijent u kojem se prijetnje normalizuju.
Poručuju da država mora poslati jasnu poruku da nijedna prijetnja neće ostati bez odgovora, jer je u suprotnom ugrožena ne samo bezbjednost pojedinaca, već i sloboda javne riječi i demokratski poredak.
Kračković: Naše društvo je snažno politički polarizovano i nije tolerantno prema drugačijem mišljenju
Predsjednik Sindikata medija Crne Gore Radomir Kračković, odgovarajući na pitanja Portala ETV, ocjenjuje da su društvene mreže, politička polarizacija i sve izraženiji ekstremni diskurs stvorili ambijent u kojem su prijetnje postale gotovo svakodnevna pojava.
Ključni faktori su rast i sveprisutnost društvenih mreža koje postaju jedan od glavnih kanala za širenje govora mržnje, a samim tim i prijetnji.
– Drugi važan faktor je rast takozvanih “desnih tema” u javnom prostoru, odnosno jačanje desničarskog diskursa. Naše društvo je snažno politički polarizovano i nije tolerantno prema drugačijem mišljenju. Takva situacija postojala je i ranije, ali kada se svi ovi faktori spoje, dobija se plodno tlo za rast prijetnji prema novinarima i političarima – upozorava Kračković.
Radomir Kračković(Photo: Televizija E)
Govoreći o tome kako zaustaviti ovakav trend, Kračković ističe da odgovornost nije samo na onima koji prijetnje trpe, već prije svega na institucijama koje moraju reagovati brzo i odlučno.
– Potrebno je dosljedno prijavljivati sve prijetnje i slučajeve govora mržnje nadležnim organima. Istovremeno, i oni moraju biti mnogo proaktivniji u njihovom otkrivanju. Veoma je važna i reakcija pravosuđa – kazne moraju biti strože kako bi imale efekat odvraćanja. Uz to, potrebna je jednoglasna osuda javnosti svih ovih slučajeva, što često nije slučaj, već se reaguje u skladu sa ideološkim i političkim simpatijama – poručuje predsjednik Sindikata medija.
Na pitanje da li su sve učestalije prijetnje dovele do autocenzure među novinarima, Kračković kaže da one izazivaju ozbiljnu uznemirenost, ali da još nijesu uspjele da uguše profesionalni rad medija.
– Mislim da, uprkos rastu broja prijetnji novinarima posljednjih godina, pri čemu su onlajn prijetnje postale među najčešćim oblicima ugrožavanja njihove sigurnosti, to nije dovelo do značajnije autocenzure. Naravno, mnoge prijetnje izazivaju uznemirenost i sigurno utiču na pristup pojedinim temama, ali praksa nije pokazala da se zbog toga izbjegavaju teme ili moćni pojedinci. Svakako, rast autocenzure značajno bi potkopao pravo javnosti na informisanost i samu slobodu medija – zaključuje Kračković.
Aprcović: Prijetnje se moraju shvatiti ozbiljno, slobodni mediji su temelj demokratije
Da prijetnje nisu samo statistika, već iskustvo koje ostavlja dubok osjećaj nesigurnosti, i te kako zna novinarka Antene M Milena Aprcović, koja je i sama bila meta prijetnji. Zbog toga poručuje da nijedna prijetnja ne smije biti potcijenjena niti relativizovana.
– Mislim da prijetnju treba uvijek ozbiljno shvatiti, odakle god ona dolazila. Prostor društvenih mreža, nažalost, postao je otvoreno i poprilično nekontrolisano polje za uvrede i najbrutalniji govor mržnje. Zato institucije moraju postupati s dužnom pažnjom kada je riječ o prijetnjama i ugrožavanju sigurnosti – kaže Aprcović.
Ona podsjeća i na zabrinjavajuće podatke koje je ove godine objavio Sindikat medija.
– Tokom 2025. godine zabilježena su 33 slučaja napada na novinare i novinarke. Žene su bile žrtve u 18 slučajeva, a od toga se čak 12 dogodilo onlajn. To dovoljno govori koliko je digitalni prostor postao opasan za medijske radnike – navodi Aprcović.
Prema njenim riječima, problem nije samo u društvenim mrežama.
– Kada govorimo o novinarima, čini mi se da svijest u društvu još nije dovoljno sazrela i da uloga medija nije shvaćena na pravi način. Nažalost, nerazumijevanje značaja slobodnih medija sve češće dolazi i sa adresa od kojih se očekuje da tu slobodu štite. Ne postoji dan kada se u javnom prostoru ne pominje Evropska unija, ali se pritom često zaboravlja da je upravo sloboda medija kamen temeljac demokratije i iste te Unije – ističe Aprcović.
Aprcović poručuje da država mora poslati jasnu poruku da nasilje i prijetnje neće biti tolerisani.
– Institucije moraju dati jasan i odlučan odgovor na svaku prijetnju i ne smije se ostaviti utisak da je takvo ponašanje prihvatljivo ili da može proći bez posljedica. Istovremeno, moramo kao društvo raditi na osvješćivanju da kritika nije napad i da neslaganje ne mora nužno značiti ličnu netrpeljivost – zaključuje Aprcović.
Zirojević: Bavljenje javnim poslom postalo je opasno
Sličnu ocjenu dijeli i poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević, kojem je nedavno upućena brutalna prijetnja, nakon čega je osoba koja mu je prijetila uhapšena. Smatra da su urušavanje političke kulture i sve niži nivo javnog dijaloga direktno doprinijeli sve učestalijim prijetnjama.
– Politička situacija, ovakva kakva jeste, kao i kvalitet javnog diskursa koji je na nikad nižem nivou, značajno su doprinijeli tome da prijetnje preko društvenih mreža budu sve učestalije i brutalnije. Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da gotovo svaki stanovnik Crne Gore danas ima pristup društvenim mrežama, pa ono što su mnogi nekada govorili iza zatvorenih vrata sada bez zadrške objavljuju javno. Suština je da je bavljenje javnim poslom u ovakvoj atmosferi postalo opasno – upozorava Zirojević.
Nikola Zirojević(Photo: Portal ETV)
Govoreći o rješenjima, Zirojević ističe da prijetnje moraju imati brzu i jasnu institucionalnu reakciju.
– Pravovremena i odlučna reakcija nadležnih državnih organa jedino je rješenje. Uprava policije je prilično preopterećena i njeni službenici daju maksimum sa kapacitetima koje imaju, zbog čega treba raditi na povećanju broja policijskih službenika. Nakon policije, tužilaštvo i sudovi moraju odraditi svoj dio posla. Suština je da ovakve stvari ne smiju ostati nekažnjene – poručuje Zirojević.
