MEĐEDOVIĆI – NIKŠIĆKA FUDBALSKA DINASTIJA

MEĐEDOVIĆI – NIKŠIĆKA FUDBALSKA DINASTIJA

Piše: Željko Rutović

Istorija nikšićkog fudbala veliki je album dužne kulture sjećanja na koju se sa ponosom i nostalgijom pozivamo.

Jedna od  porodica  bez koje  nema tog albuma i koja je bez  dileme  postala svojevrsna fudbalska nikšićka dinastija jeste porodica Međedović. Da, baš tako. Snažno je ta porodica utkala sebe u čvrste korijene, rezultate i uspjehe imena FK „Sutjeska“. Bez njih nema i ne može biti istorijske čitanke ovog kluba. Njihovo liderstvo, majstorstvo, poštovanje i odanost prema klubu nezaboravna su fudbalska stranica  grada Nikšića. Pamte i prepričavaju  to generacije navijača njihovog doba.

No, pođimo redom.

MIODRAG – DRAGAN MEĐEDOVIĆ ( 1950 – 2020 ), velikan čuvene Sutjeskine generacije iz sedamdesetih godina prošlog vijeka, čije je vrijeme obliježio skupa sa  počivšim, velikim fudbalerima, Novakom Zekovićem, Gajicom Đurovićem, Bokanom, Tibljašom….Markantna bijaše Dragan pojava, koji je sa šesnaest ipo godina zaigrao za prvi tim Sutjeske na utakmici protiv Srema u Sremskoj Mitrovici.  U pravom smislu riječi stameni, neustrašivi, izuzetno fizički spremni defanzivac pored koga se nijedan napadač, bez obzira na ime i klub, nije  naigrao. Za njega, koga su mnogi upoređivali sa čuvenim reprezentativcem Jugoslavije Branom Oblakom, po riječima njegovih savremenika, nije bilo adekvatne zamjene.

Dragan je ostavio nesumnjivo častan trag, kako u Sutjesci i drugim klubovima za koje je nastupao, tako i u omladinskoj i seniorskoj reprezentaciji Crne Gore, kao i u  olimpijskoj reprezentaciji Jugoslavije. Svakako, ne smiju se zaboraviti  ni njegovi mečevi kako  u malom fudbalu, tako i u  sekciji veterana Sutjeske, kao ni  trenerski uspješne godine rada sa mlađim selekcijama Sutjeske.

ZORAN MEĐEDOVIĆ, rođeni Draganov brat, Sutjeskin prvotimac, nesumnjivo i po ocjenama stručne javnosti jedan je od najvećih talenata one velike države SFRJ. Bijaše privilegija uživati u Zoranovim autentičnim fudbalskim bravurama. Rijetka i velika klasa prefinjenog driblinga i fudbalske inteligencije koja je pravila razliku dostojnu najvećih majstora ove igre. Njegov pregled terena bio je ravan najsavršenijoj magnetnoj rezonanci. Vidio je i dodavao loptu tamo gdje ni saigrač nije vidio sam sebe. Da nije bilo te kobne povrede koljena od strane Ahmetovića,  na meču protiv Majdanpeka 1979. god, pitanje je bilo dana u kom će klubu tadašnje velike četvorke završiti. Zoran Međedović, koji onako svoj i poseban nije ličio nikom, a i teško je naći nekog ko bi njemu bio sličan. No, sudbine…kobna povreda lijevog koljena u dvadesetoj godini života definitivno ga je odvojila od terena kome bi, možemo samo pretpostaviti šta bi još dao.

Zoran nezaboravno i veliko ime Sutjeskine istorije.

DRAŽEN MEĐEDOVIĆ, sin Draganov, čuvena Sutjeskina desetka, od navijača nazvan ” mađioničar”, veliko je fudbalsko ime, sa kojim se grad Nikšić sa razlogom ponosi. A kako i ne bi, igrač je to koji je i srce i dušu dao svojoj Sutjesci. Publika to nepogrješivo prepozna i pamti. Nema dileme, baš kao i njegovi najrođeniji da je Drazen zaslužio  veliko sjećanje i kao fudbaler i kao trener.

I ovdje se fudbalska loza ove porodice ne završava. Draganov i Zoranov sestrić, Miladin Bečanovic poznato i priznato je fudbalsko ime, koje je od Sutjeske, pa preko Partizana i Lila, Olimpika iz Marselja i Siona, pokazao svoje, bez sumnje veliko fudbalsko znanje prepoznato u međunarodnim širinama.

Poslije Dragana, Zorana i Dražena, i treća generacija Međedovića polako ali sigurno ide stopama svojih najrođenijih. Genetika i ovoga puta nesumnjivo potvrđuje svoje zakone, na radost fudbalskog Nikšića i fudbalske Crne.Gore.

Elem, rijedak i veliki primjer i na širim prostorima je fudbalska porodica Međedović koja je, ne samo fudbalski već i građanski primjer etičnosti, dostojanstva i kulture života, koju nenametljivo kao stil i vrijednost života njeguju i prenose u nasljeđe.

Konačno i definitivno, ponosni su gradovi sa ovakvim  porodicama, sportistima i ljudima. I ostaje uvijek otvoreno pitanje da li su se i matični klub i grad adekvatno odužili ovim, i ne samo ovim, fudbalerima. Dominantno sjećanjem, pažnjom, poštovanjem i uvažavanjem. Jer, za svaki klub i svaki grad, oni su vrijednost i nasljeđe na kojima u komkretnom primjeru počiva istorija te kolektivne knjige Sutjeskinog sjećanja.

Treba li reći da su klubovi upravo onoliko veliki koliko se sjećaju svojih velikih. Svojih najvećih.

Međedovići, sa razlogom i zaslugom – nikšićka fudbalska dinastija.