Da prvo objasnimo naslov, za one koji nisu učili da plivaju u brzacima naših rijeka.
Mrtvica je – osim naše, crnogorske rijeke i divnog kanjona – riječ za stajaću vodu, dakle onu koja se ne kreće. Riječ pamtim od najranijeg djetinjstva, od očevog ujaka Sreta Šoškića, prvoborca, inače strastvenog lovca i ribolovca, koji me je vodio na pecanje, na Lim i na meandre Luče, i u “lov” po brdima našeg Zeletina …
Mrtvica se danas čini najpreciznijom metaforom za stanje duha i nedostatak novih ideja na onom polu crnogorske politike koju obično zovemo građanskim i crnogorskim , a često i (sada već sasvim neprecizno i istorijski prevaziđeno) – “suverenističkim”.
Tamo se, na planu ideja, novih projekcija i političkih platformi, već šestu godinu poslije Avgusta, ne dešava ništa. Niti ima naznaka da će se dogoditi. Mrtvica jedna tužna.
(Istina je – da ne zaboravimo – takvo stanje je postojalo i godinama prije gubitka vlasti DPS i saveznika. Niko o tome nije mislio, a vrlo rijetki glasovi kritike su ignorisani ohološću usidrenih i užirenih vlastodržaca …)
Odbačene su, sa mješavinom neznanja i lakomislenosti, ali i sujete i odbojnosti prema “nepotrebnom talasanju”, ideje o potrebi koncipiranja novog nacionalnog, to jest državnog programa.
Ideja o okupljanju crnogorskih političara, analitičara i intelektualaca zamrla je poslije prvog skupa, prije tri mjeseca, uprkos izričitim stavu onoga koji je sazvao sastanak da mu “funkcija” prestaje na samom sastanku, jer bi naredni trebalo da sazove neko od petnaestak učesnika. Nije bilo novog poziva, niti će ga biti.
(Prvaci najveće opozicione stranke su tada ljutito reagovali, čak. Iako su tri funkcionera iz vrha te stranke našlo razloge da se ne odazovu pozivu, ostala je interpretacija jednog od njih kako je sastanak bio “napad na DPS”, što je, da prostite, budalaština. Ali, sve su ovce na broju – neće više biti sastanaka.)
Zato je bilo śednika kod jedne od para-političkih organizacija – istina vrlo selektivnih, bez pozivanja baš onih koji govore o potrebi nove strateške političke platforme … Crnogorci i politika!
Posebno je, s druge strane, ignorisana pomenuta metafora o potrebi novih, mlađih i agilnijih “mladocrnogoraca”. Ne treba, valjda, objašnjavati odakle dolazi taj termin i za što može biti simbol: Crnoj Gori je potrebna nova, moderna politička ideja. I potrebni su, naravno, njeni nosioci.
Umjesto toga – uz izvinjenje zbog ponavljanja te proste i očevidne istine – crnogorska opoziciona scena (a i njoj sklonih i povezanih “najcrnogorskijih” crnogorskih medija i pripadajućih i intelektualaca/“intelektualaca”) se nalazi u agregatnom stanju čekanja da ih neko, konačno, vrati u vlast. A taj Godo obično ne dođe, kao što znamo.
Za to vrijeme, na drugoj strani političkog spektruma, četnički vojvoda Mandić – iz povoda i razloga o kojima još ne možemo suditi sa izvjesnošću – predlaže novi politički dijalog i novu varijantu tzv. “narodnog pomirenja”.
Mandićev sukob sa A. Vučićem – fingirani ili stvarni – je dobra platforma za promovisanje nove uloge – one koja se tiče predvodnika evropskih integracija.
To je, još uvijek, bar u sâmoj Crnoj Gori, politički apsurd i manje ili više uspješna politička obmana. Ili prevara.
Tetošenje Mandića od strane evropskih zvaničnika i službenika (komesarka Kos i ambasador Satler su tu najmanje bitni) očigledno postoji i ne može biti ignorisano. To je politička činjenica koja se više ne može prenebreći. (Sasvim je drugo pitanje koliko je ona korektna i održiva.)
Zato crnogorska opozicija i intelektualci (koliko god da ih ima u “voznom stanju”) treba da odgovore Mandiću.
Naravno, za to bi bilo potrebno da izađu iz mrtvice bezidejnosti, pisanja jednog te istog teksta i dosadnih i inferiornih napada ad hominem.
Za početak bi, možda, mogli da pozovu predsjednika Skupštine da, svojim prepoznatljivim uticajem na Javnom medijskom servisu (RTCG) omogući učešće i onih koji su tamo zabranjeni. Nezakoniti direktor Raonić ne može biti promoter dijaloga na koji poziva Mandić.
Taj (prvi) korak bi Mandićeve pozive učinio bar minimalno uvjerljivim.
Za njegov obračun/“obračun” sa Vučićem mu ne možemo pomoći: sam trideset i kusur godina padao, sam se ubio!
A crnogorskoj opoziciji nećemo davati savjete. Onoga koji sve zna – nemate čemu naučiti. To se mora drugim sredstvima.
Slovinić: More je dio mog karaktera i identiteta, moja inspiracija i potencijal
U intervjuu za “Vijesti”, istaknuti crnogorski umjetnik Slobodan Bobo Slovinić govori o svojim najnovijim djelima, knjizi “Život i more”, izložbi “Sjećanja i snovi”, ali o sveukupnom stvaralaštvu, inspiraciji i novim ostvarenjima koja čekaju na svoj susret sa javnošću
Bez razlike, bilo da slikam ili pripovijedam, permanentno su u pitanju emocije i unutrašnja nadahnuća, kaže u razgovoru za “Vijesti” Slobodan Bobo Slovinić govoreći o svojim najnovijim stvaralačkim poduhvatima.
Istaknuti crnogorski arhitekta, slikar, književnik i publicista, “nepopravljivi Mediteranac”, nedavno je objavio novi rukopis “Život i more” koji je prvo predstavljen budvanskoj publici u Narodnoj biblioteci “Miroslav Luketić”. Svega par dana nakon promocije knjige, Slovinić je, u organizaciji JU Muzeji i galerije Budve, prikazao i svoju novu samostalnu izložbu “Sjećanja i snovi”. Ostvarenja su naišla na izvrstan prijem među publikom, a Slovinić otkriva i da još mnogo njegovih djela čeka na svoj susret sa javnošću.
“U posljednje vrijeme, zbog određenih okolnosti, pretežno sam orijentisan prema ordinatoru i literaturi. Na moju veliku radost, ustanovio sam da su riječi i sintagme, učinkovitije od boja i nijansi, jezgrovitije su i pogađaju u centar, preciznije od kolora”, dodaje Slovinić govoreći o umjetnosti koju neumorno i sa strašću stvara uprkos svemu.
U intervjuu za “Vijesti” umjetnik govori više o svom stvaralaštvu, inspiraciji, životu i moru, sjećanjima i snovima, ali i novim djelima koja čekaju na svoj susret sa javnošću…
foto: Privatna arhiva
Slobodan Bobo Slovinić, iliti Liberto Bob, pripada generaciji umjetnika koji su svojim stvaralaštvom obilježili savremenu crnogorsku likovnu scenu. Tokom više od šest decenija umjetničkog rada ostvario je bogat i raznovrstan opus, predstavljen na više od 60 samostalnih i preko 400 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je najznačajnijih domaćih i brojnih međunarodnih priznanja, među kojima se izdvajaju Trinaestojulska nagrada, Novembarska nagrada Budve, kao i niz nagrada za slikarstvo, dizajn i umjetničko stvaralaštvo. Pored bogate slikarske karijere, ostvario je značajan doprinos i kao arhitekta, likovni kritičar i književnik…
U samo nekoliko junskih dana pred publikom su se našle Vaša nova knjiga “Život i more” i izložba “Sjećanja i snovi”. Da li ih doživljavate kao dva odvojena projekta ili kao dva načina da ispričate istu priču o životu, vremenu i umjetnosti?
Radi se, rekao bih, sasvim o slučajnosti, a objasniću ukratko. Preko trideset godina, za književno-čitalačku instituciju u mojem rodnom gradu, prema mojem literarnom stvaralaštvu je bila spuštena rampa. Nakon što se desila promjena u instituciji, stigao mi je predlog da Narodna biblioteka “Miroslav Luketić” želi da priredi promociju moje zbirke pripovijesti “Život i more”, juna ove godine u Budvi. Sa zadovoljstvom sam prihvatio ponuđeni termin.
U likovnoj umjetnosti se desila slična situacija. Čim je rampa podignuta za moje likovno stvaralaštvo, stigao je predlog da Galerija Crvene komune želi da organizuje izložbu mojih najnovijih slika, juna mjeseca u Petrovcu. Rado sam se odazvao ljubaznom predlogu. Ta dva svečana događaja, sasvim su se slučajno odigrala, jedno za drugim, krajem juna ove godine u Budvi i Petrovcu. Moje slikarstvo i literatura, snažno izbijaju iz istog, mentalnog izvora. Naravno, sve je vezano za vlastite emocije i nadahnuća – sjećanja, snove i fikciju.
Naslov izložbe i priziva sjećanja i snove, dok se u knjizi vraćate ličnim iskustvima, umjetničkim ciklusima i ljudima koji su obilježili Vaš život. Koliko je danas, nakon toliko godina stvaranja, jasna granica između sjećanja i mašte?
U Galeriji Crvene komune u Petrovcu, predstavio sam publici izbor radova iz nekoliko ciklusa, nastalih posljednih godina: Bijeli Dol (2023), Novi kubizam (2024), Arboretum (2025), Likovne minijature (2025), oko 60 djela, u tri izložbene sale. Nikada nijesam preslikavao stvarnost koja me je okruživala. Isključivo su se na platnu ili papiru rađali spletovi emocija, pregršti sjećanja, snova i mašte. Dok likovno stvaram i literarno gradim narative, uopšte ne razdvajam sjećanja i maštovite porive. Uvijek su krajnji umjetnički rezultati umiksovani iz više različitih elemenata.
1 / 5 Foto: Privatna arhiva
Kako su protekli prvi susreti sa publikom, u svom gradu i među prijateljima, ljubiteljima i poštovaocima Vašeg djela?
Nije moje da sudim o prisutnim, ali ljudi su procijenili da je promociji u Narodnoj biblioteci u Budvi, bilo blizu stotinjak zainteresovanih ličnosti. Ni u jednom trenutku nije pokazano nestrpljenje i žagor, što je bilo za veliko poštovanje. Kratko sam se obratio publici kao autor, a zatim su izuzetno nadahnuto o zbirci pripovijesti govorili književnik DraganMitovĐurović i promoterka StankaStanojević, ispred institucije kulture.
Narednog dana, u Galeriji Crvene komune u Petrovcu, u noći otvaranja, izložbu je sa pažnjom pogledalo par stotina ljubitelja umjetnosti. Na samom otvaranju je bilo prisutno nešto manje osoba, ali su svi bili dočekani domaćinski, uz tradicionalne ruštule i prigodne napitke. Cjelokupno osoblje ustanove u Petrovcu, na čelu sa upravnicom MilicomStanić, pokazali su zavidno poštovanje prema mojem stvaralačkom djelu i prema svim prisutnima na izložbi.
U knjizi se prepliću sjećanja i umjetnički uvidi u Vaš sopstveni rad. Koliko se Vaš način gledanja na svijet promijenio kroz godine, i kao slikara i kao pripovjedača? Šta biste, kao autor, rekli da će budući čitaoci pronaći u Vašoj knjizi?
Nakon više od šezdeset godina stvaralačkog rada u više oblasti kulture, moji senzibilni receptori postali su osjetljiviji. Pažljivo registruju spoljne faktore, vremenom se filtriraju i javljaju kao emotivni treptaju duše. Bez razlike, bilo da slikam ili pripovijedam, permanentno su u pitanju emocije i unutrašnja nadahnuća. U posljednje vrijeme, zbog određenih okolnosti, pretežno sam orijentisan prema ordinatoru i literaturi. Na moju veliku radost, ustanovio sam da su riječi i sintagme, učinkovitije od boja i nijansi, jezgrovitije su i pogađaju u centar, preciznije od kolora. Moguće je iskazati mnogo širi dijapazon emocija, strasti, senzacija i fikcija. Ukoliko me budu i dalje pratile solidne zdravstvene okolnosti, vjerujem da će se u narednom periodu, javiti još neki novi, interesantni likovni opusi. A iz njih će na svjetlost dana izroniti više likovnih egzemplara, galerijskog formata na prepariranom platnu i akvarel papiru. Na mojem radnom stolu stoje spremni za grafički dizajn i štampu “Putopis – Pariski susreti” iz (1997), zbirka pripovijesti “Dometi razuma” (2025), roman “Priča o majci” (2026), te rukopis na kome trenutno radim “Goli & Bosi” (2026).
foto: Risto Božović
Zanimljivo je i da “Život i more” spaja 33 pripovijesti i 33 likovne minijature koje nijesu ilustracije nego samostalna djela. Kako ste došli do te ideje da tekst i slika budu paralelni a ne zavisni jedan od drugog? Takođe, koliko se riječ i slika kod Vas nadopunjuju i zadovoljavaju potrebu za stvaranjem i izražavanjem?
U aktuelnoj zbirci pripovijesti “Život i more”, na završetku svake od 33 pripovjedne cjeline usidreno je isto toliko nezavisnih likovnih minijatura. Želio sam da kratke literarne forme vizuelno obogatim zasebnim likovnim cjelinama. Tekstovi su vizuelno nadgrađeni likovnim formama. Smatram da je knjiga vizuelno obogaćena i da je postala optikalno zanimljivija. Svakako, pokušavam da vizuelnim senzacijama tekstualne cjeline učinim zanimivljijim i interesantnijim.
Prvi dio knjige čine sjećanja, drugi razjašnjava Vaša likovna polazišta, a treći segment čine tzv. 3P: porodica, poslovi i prijatelji. Da li je ova struktura bila unaprijed zamišljena ili se prirodno oblikovala kroz proces pisanja, odnosno kroz Vaš život?
Odgovoriću direktno. Da, knjiga pripovijesti je upravo tako strukturirana sa 33 kazivanja. Taj specifičan numerički simbol me je dodatno nadahnuo. U prvih petnaest kazivanja, segmentarno se javljaju sjećanja iz raznih vremenskih perioda. U narednih petnaest, razjašnjavam inspirativna likovna polazišta i krajnja ishodišta određenih svojih likovnih ciklusa. A završna 3P kazivanja su specifičan šlag na tortu. Tri izuzetno bitna segmenta ljudskog postojanja. Porodica, Poslovi i Prijatelji su u središtu svakog čovjeka. A u mojem umjetničkom, posebno ključna i značajna.
Sami naslov sugeriše i kretanje i dubinu, ali i otvorenost interpretacije. Mediteran je prisutan u Vašem slikarstvu, a Budva i njeni toponimi stalne tačke Vaše poetike, mjesto odakle potičete, gdje ste stasavali, stvarali, spoznavali svijet… Šta za Vas danas predstavlja more, je li to prostor, metafora, iskustvo života, identitet i karakter ili nešto drugo?
U nekim ranijim razgovorima, saopštio sam da sam nepopravljivi Mediteranac. To i sada potvrđujem još žešće! Tri predstavnika generacije familije Slovinić su rođeni u Budvi. Đede Niko (1848), otac Ante (1900) i sin Bobo (1943). Pripovijedao sam ranije: mati me je rodila u turističkom depandansu Medina, naših bliskih rođaka. U Starom gradu, u prizemnom apartmanu, nad samim morem. Tu sam upio prve šumove valova, tvrdio sam da me je mati okupala i zadojila morem. Da mojim venama teče morska voda. Metaforički rečeno – naravno, ali vrlo blisko stvarnosti. More je bilo i ostalo moj osnovni, inspirativan likovni potencijal. Takođe je neizbrisivo prisutno u mojim literarnim cjelinama. Sastavni je dio mojeg svakodnevnog života. Volim da se šumom valova uspavam i da se sa njima probudim. Da, mislim da je more sastavni dio mojeg karaktera i identiteta.
Ako govorimo o trećem dijelu knjige, onda govorimo o Vašoj porodici, poslovima, prijateljima – životnim osloncima o kojima ste već i pisali u prethodnim svojim djelima. Koliko su svi oni oblikovali ne samo Vaš životni, već i umjetnički put i da li se njihovo značenje mijenjalo kroz vrijeme?
Oduvijek sam tvrdio, govorio, ali i pisao da su životni put nekog umjetnika i njegovo djelo neraskidivo vezani jedno za drugo. Jer po mojem shvatanju, samo se iz vlastite životne avanture rađaju istinska i autentična umjetnička djela – slike, knjige, muzika… Zato sam često govorio, da su iz mojega bića likovna i literalna djela istisnuta kao boja iz tube na slikarsku paletu. Za ovih dugih šezdeset godina iz mene su naprosto isticala i slikarska i spisateljska djela. Rađala su se i tekla iz istog životnog izvora, nekada mirnog, ali i uzburkanog.
Sa likovnog aspekta, kroz “Bijeli Dol”, “Arboretum” i “Novi kubizam” vraćate se motivima prostora, prirode i zavičaja. Kako je došlo do toga i koji su to motivi koji Vas okupiraju? Uz to, koliko se taj pejzaž mijenjao pred Vašim očima, a koliko u Vašem unutrašnjem doživljaju kroz decenije i da li je djelo nekada način da ono ostane sačuvano?
Vjerujem da se dobro sjećam, svi moji likovni ciklusi, a bilo ih je više od dvadeset, odvijaju se u eksterijeru. U brojnim su prisutne produžene vizure ka nebeskim i kosmičkim prostranstvima. U mnogima se javljaju vedute starih primorskih aglomeracija, more, školjevi, ponte i seke. U nedavnim opusima, vratio sam se davnim zavičajnim – dječačkim sjećanjima: Bijeli Dol (2023) i Arboretum (2025). Nadahnuo sam se i prema sjećanjima animirao bujno biljno rastinje. Istražujući, analizirajući i realizujući pojedine biljne izdanke na slikama: maslinu, smokvu, mandarinu, lipu, brijest, bor, čempres, doživljavao sam kao specifična ljudska stvorenja. Takođe, u ciklusu Novi kubizam (2024), ljudska tijela su kubistički satkana, ali egzistiraju u maštovitim, eksterijernim prostorima. Gotovo na svim mojim ostvarenjima, pozadinski isječak, mizanscen je prostoran i eksterijeran.
“Slikati znači živjeti, jer život su sjećanja i snovi”, zapisao je Dragan Mitov Đurović povodom Vašeg rada… Poslije svega što ste stvarali i doživjeli, da li Vas danas više pokreću sjećanja ili snovi? Ili, šta Vas najviše pokreće kada je umjetnost u pitanju i koliko same okolnosti u kojima živimo utiču na Vaše stvaralaštvo i kreaciju?
Da, to je uvodna i ključna sintagma poetičnog uvodnog teksta koju je za katalog supstituisao književnik Dragan Mitov Đurović. Iskazao je suštinski, osnovnu preambulu mojeg stvaralačkog postupka, bilo kada slikam ili se bavim literarnim radom. Za mene neposredni čin, i slikanja i pisanja, predstavljaju suštinske činioce života. A u vlastitom životu, primarno mjesto zauzimaju sjećanja, snovi i mašta. Moglo bi se reći da, dok stvaram, dok traje čin nastajanja nekog umjetničkog djela uopšte ne razmišljam o krajnjim ishodištima. Primjerice, odgajio si svoj porod i prepustio si ga svim bajkovitim čarima koji donosi sam život.
Šta biste voljeli da posjetioci ponesu sa sobom nakon što pogledaju izložbu “Sjećanja i snovi”, a šta nakon što pročitaju “Život i more”?
Prema mojem shvatanju, osnovna poenta bilo kakvog optikalizovanja – slika, izložbi ili čitanja knjiga, nije u tome da se upamte, pojedinačno brojna djela, mnogobrojni detalji i određene činjenice, već da se stekne opšti dojam prijatnosti, interesantnosti i sličnosti sa vlastitim pogledima na konzumirana djela. Tako prijatan opšti zaključak prijemčivosti, zadugo ostaje u našem pamćenju. Uglavnom, ljudsko biće dugo pamti opštu atmosferu, glavna nastojanja i poente od opšteg značaja.
Da li biste nešto dodali, najavili, poručili čitaocima?
Naravno, na početku razgovora sam napomenuo, uskoro će se iz štampe pojaviti moj putopis “Pariski susreti”, zbirka pripovijesti “Dometi razuma”, roman “Priča o majci”, te realizacija rukopisa “Goli & Bosi”. Iako sam zakoračio u devetu deceniju, osjećam se veoma kreposnim i izrazito spremnim da ljubiteljima umjetnosti podarim još likovnih djela. Hoću da vjerujem da i ljubitelji moje umjetnosti žele da nastavim da ih darujem novim likovnim ostvarenjima.
Otvoreno o svojoj, ali i o umjetnosti drugih stvaralaca
S obzirom na to da se u knjizi prepliću lično sjećanje i umjetnički komentar vlastitog rada, koliko Vam je bilo važno da čitalac uđe i u Vaš umjetnički proces i način razmišljanja? A, pošto ste ranije pisali i likovnu kritiku, kako Vam je bilo sa tog aspekta pristupiti vlastitom djelu?
Svijet sam ugledao krajem jednog davnog mjeseca, marta, pripadam horoskopskom znaku ovna. Otvorena sam, neposredna i istinita ličnost. Nikada ništa nijesam skrivao u svom životu niti u svom višedecenijskom stvaralačkom opsegu. Otvoreno sam govorio i pisao o sopstvenoj umjetnosti. Ali, kao likovni kritičar i o stvaralaštvu ostalih umjetnika. Nikada me nije previše opterećivalo što je u tuđim umjetničkim glavama, niti šta su oni željeli da poruče svojim djelima. Slika nikada nije bila, niti će biti, poruka. Ako želiš nešto da poručiš nekome, pođi na poštu i pošalji mu pismo ili telegram, saopšti mu svoju poruku. U svojim i tuđim slikama, prevashodno sam želio da saznam kako djela likovno nastaju. Slikovito da saopštim, interesovala me je kužinada slike. Pisanjem likovnih kritika o mnogim umjetnicima nedvosmisleno sam pokazao da mi ničije djelo ne smeta, niti da sam zavidljiv na tuđe uspjehe.
Sa jedne od sjednica Vlade (Foto: Vlada Crne Gore)
Narodne pare ne žale
Pola Vlade nema privatne automobile: Funkcionerima najdraža vozila koja im građani plaćaju
Dok funkcioneri voze luksuzna i skupocjena vozila, većina građana vozi automobila stare i više od dvije decenije
Izvor: Dan
Sve više funkcionera nema svoja vozila, što ne čudi jer im je na raspolaganju preko 5.000 službenih auta za koja gorivo i održavanje plaćaju građani Crne Gore.
Iako se nakon izbora na kojima je došlo do promjene vlasti najavljivala rasprodaja službenih vozila, te da će se najviši državni funkcioneri voziti taksijem, to je ostalo samo u obećanjima. Današnji nosioci vlasti koriste luksuzna službena vozila, pa se u te svrhe godišnje troše milioni narodnih para.
Obećavana je prodaja skupocjenih majbaha. Međutim, oni se danas koriste i voze ih štićene ličnosti. Svojevremeno je premijer Milojko Spajić najavljivao prodaju majbaha kako bi usmjerili pare za siromašne građane. Međutim, do prodaje nije ni došlo.
Službena vozila, osim štićenih ličnosti, non-stop koriste i drugi javni funkcioneri jer kontrole njihove zloupotrebe uopšte i nema. Na drumovima radnim i neradnim danima, praznicima, vikednom sve više je službenih vozila. Prosto nemoguće je u trag ući ko danas sve ima (nema) pravo da koristi službena vozila.
Dok funkcioneri voze luksuzna i skupocjena vozila, većina građana vozi krntije od automobila stare i preko dvije decenije.
Od prekobrojne Vlade Milojka Spajića, pola članova nema svoja privatna vozila. Logično je da su njima na raspolaganju službena auta, pa što bi se onda trošili da posjeduju svoja kad im poreski obveznici sve plaćaju.
Premijer Milojko Spajić (Pokret Evropa sad) odnedavno je bez privatnog automobila, jer je prodao “mercedes” (2020. godište) koji je posjedovao. To je pokazao imovinski karton koji je Spajić dostavio 5. maja Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK), u kom piše da je u februaru zaradio 48 hiljada eura od prodaje vozila.
U redovnom izvještaju za prošlu godinu, koji je predao ASK-u krajem marta, šef Vlade naveo je da ima “mercedes benc gle 300d 4 matik” iz 2020, koji je stekao kupovinom.
Spajić ga je nabavio dok je bio ministar finansija i socijalnog staranja u Vladi Zdravka Krivokapića (trajala od decembra 2020. do februara 2022).
Spajić, kao štićena ličnost, ima non-stop službena vozila na raspolaganju, te je prodao privatno auto da mu ne trune na parkingu.
Prema podacima iz imovinskih kartona, osim njega privatna vozila ne posjeduju potpredsjednici Vlade Crne Gore, Aleksa Bečić, Momo Koprivica, Ervin Ibrahimović i Filip Ivanović. Privatna vozila nemaju ni ministri Mirsad Azemović, Damjan Ćulafić, Maida Gorčević, Novica Vuković, Maraš Dukaj, Majda Adžović, Fatmir Đeka, Anđela Jakšić Stojanović, Naida Nišić, Jovan Jole Vučurović i Danilo Šaranović.
Automobile u svom vlasništvu imaju potpredsjednici Vlade Nik Đeljošaj, Budimir Aleksić, Jelena Borovinić-Bojović, te ministri Admir Šahmanović, Ernad Suljević, Damir Gutić, Dragan Krapović, Vladimir Joković, Filip Radulović, Bojan Božović, Slaven Radunović, Simonida Kordić, Radoš Zečević, Zoran Jojić, Milutin Butorović i Vojislav Šimun. Podatke za ministarku Tamaru Vujović nijesmo mogli pronaći, piše Dan.
Štićene ličnosti u Crnoj Gori imaju pravo na posebna službena vozila i policijsku pratnju u skladu sa propisima o bezbjednosti. Uprava policije i Vlada Crne Gore redovno obezbjeđuju i obnavljaju specijalna vozila za prevoz i zaštitu najviših državnih funkcionera i stranih delegacija za šta se troše ogromna sredstva. Iako je nakon što je DPS izgubio vlast, nova garnitura vlasti najavljivala drugačiju politiku i po pitanju službenih vozila, situacija je potpuno suprotna. Čak je i više funkcionera proglašeno štićenim ličnostima, a do podataka o vozilima i onima kojih ih štite nemoguće je doći jer je to sada tajni podatak, dok prije 2020. godine nije bio.
Posljednji podaci koje je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), početkom decembra prošle godine dostavilo “Danu” pokazuju da država Crna Gora ima čak 4.681 službeno vozilo u svom vlasništvu.
Najbrojniji vozni park ima MUP – 737 vozila, a slijede Glavni grad Podgorica – 167, Pošta – 154, i Crnagoraput – 134. Na Ministarstvo odbrane vodi se 98 vozila, na Skupštinu opštine Budva 94, na Monteput 83, a na Ministarstvo poljoprivrede 52.
I tu nije kraj jer su i ove godine najavljena milionska trošenja novca građana za kupovinu novih službenih vozila, a za sve njih poreski obveznici, osim održavanja i registracije, plaćaju i gorivo.
Podaci koje je Dan analizirao pokazuju da je u prošloj godini kupljeno preko 80 putničkih vozila za oko tri miliona eura, više od 70 teretnih, specijalnih i drugih prevoznih sredstava (bagera, traktora, auto-smećara, vatrogasnih vozila, pik-apova, kombija, kamiona, vozila za prevoz robe i slično) za preko šest miliona, dok su raspisani tenderi ili donijete odluke o izboru najpovoljnije odluke za kupovinu još desetina vozila u vrijednosti od 6,7 miliona. Ukupan iznos novca za vozila kupljena lani premašio je 15 miliona eura.
Došli jednom taksijem i nikad više
Neki premijeri su privremeno vozili ili koristili taksi za izborne kampanje ili simbolične dolaske na posao, ali obično koriste službena vozila s osiguranjem. Poznat je primjer norveškog premijera Jensa Stoltenberga koji je vozio taksi inkognito u Oslu da čuje glas naroda, ili dolazak crnogorskog premijera Zdravka Krivokapića i ministara taksijem na posao.
Crnogorski premijer Zdravka Krivokapića i njegovi ministri su u decembru 2020. godine došli na radno mjesto taksijem. Međutim, to se desilo jednom i nikad više. Udobna službena luksuzna vozila više im gode.
Narodne pare ne žale
Ogromna sredstva za kupovinu novih putničkih vozila prošle godine izdvojila je Elektroprivreda (EPCG), koja je za kupovinu osam električnih vozila, kroz dva tendera, utrošila 338.255 eura.
Rudnik uglja Pljevlja dao je oko 257.000 eura za kupovinu osam vozila (pet putničkih za 173.126 eura i tri putnička 4×4 za 83.969 eura).
Pošta je, po sistemu “staro za novo”, doplatila 156.282 eura za kupovinu sedam vozila. Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice je kroz dva tendera kupila šest vozila za 135.000 eura.
Nova krivična prijava advokata bivšeg načelnika beogradske policije Veselina Milića sadrži ozbiljne tvrdnje o mogućem postupanju službenika Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije na teritoriji Crne Gore, uključujući navode da je Milić tokom boravka u Crnoj Gori bio praćen bez znanja i saglasnosti nadležnih crnogorskih institucija.
Advokatska kancelarija Vasiljević, koja zastupa Milića, podnijela je 10. avgusta Višem javnom tužilaštvu u Beogradu krivičnu prijavu protiv NN službenih lica zaposlenih u MUP-u Srbije, zbog sumnje na zloupotrebu službenog položaja. Kako je objavila Nova.rs, Milićevi advokati tvrde da postoje osnovi sumnje da se njihov klijent prati i progoni na osnovu službenih podataka o njegovom kretanju, koje, kako navode, neovlašćeno dostavljaju lica iz MUP-a Srbije.
U istoj prijavi advokati tvrde i da su preko lica iz kriminogene sredine javnosti plasirani snimci za koje smatraju da su vjerovatno napravljeni službenim dronom, a na kojima se navodno prikazuje Milić kako se kupa u bazenu u Crnoj Gori. Oni osporavaju i tvrdnju da je Milić vlasnik objekta koji se vidi na snimku.
Standard iz više izvora iz bezbjednosnog sektora saznaje da je Milić zaista boravio u Crnoj Gori, u Portonovom, kao i da su njegovo kretanje i boravak na crnogorskom primorju bili poznati bezbjednosnim strukturama.
Ako bi se utvrdilo da su službena lica Srbije bez znanja i saglasnosti nadležnih institucija Crne Gore na njenoj teritoriji pratila, snimala ili na drugi način sprovodila policijske radnje prema osobi koja se tamo nalazi, takvo postupanje imalo bi ozbiljnu međunarodnopravnu i bezbjednosnu dimenziju.
Srbija i Crna Gora imaju zaključen Ugovor o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima iz 2009. godine, a Ministarstvo pravde Srbije navodi da se međunarodna pravna pomoć ostvaruje kroz postupanje po zamolnicama domaćih i stranih pravosudnih i drugih nadležnih državnih organa. Za Crnu Goru Ministarstvo pravde Srbije posebno navodi da se, kod određenih vidova pravne pomoći, nadležni organi dvije države neposredno obraćaju jedni drugima.
To je važno za navode iz Milićeve krivične prijave, jer se eventualno postupanje srpskih službenika na teritoriji Crne Gore ne može posmatrati isto kao operativni rad koji policija Srbije obavlja na teritoriji Srbije.
Sagovornici Standarda navode da bi, u slučaju provjere ovih tvrdnji, trebalo utvrditi da li su crnogorske bezbjednosne i policijske strukture, prije svega Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost, bile upoznate sa eventualnim postupanjem srpskih službenika prema Miliću na teritoriji Crne Gore, kao i da li je o tome postojala zvanična komunikacija između nadležnih institucija dvije države.
Standard je već pokušao da od Uprave policije dobije odgovor o Milićevom boravku u Crnoj Gori, komunikaciji sa srpskim institucijama i eventualnim zahtjevima ili informacijama koje su iz Srbije dostavljene crnogorskim organima. Na ta pitanja odgovor nismo dobili.
Posebno intrigantan dio prijave odnosi se na snimke dronom koji su objavljeni nakon što ih je na svom Telegram kanalu plasirao Miloš Medenica.
Milićevi advokati tvrde da su snimci vjerovatno napravljeni službenim dronom, odnosno da su do javnosti došli preko lica iz kriminogene sredine, dok istovremeno tvrde da je na snimcima neistinito predstavljeno da je Milić osoba koja se kupa u bazenu, kao i da je on vlasnik objekta.
Saznanja Standarda iz bezbjednosnog sektora ukazuju na još jedan važan detalj – Milić i Saša Vuković zvani Boske, koji se nalazi u pritvoru zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu Aleksandra Nešovića Baje, prema tim informacijama imaju povezane objekte u Portonovom, kao i zajednički gliser.
Prema informacijama koje smo ranije objavili, Milić je boravio u jednom od osam objekata koji se nalaze na lokaciji sa zajedničkim bazenom u Portonovom. Jedan od tih objekata, prema našim izvorima, koristi Milić, dok je drugi povezan sa Vukovićem.
Milićevi advokati, sa druge strane, tvrde da njihov klijent nema zabranu niti ograničenje kretanja i da protiv njega ne postoji mjera koja bi opravdavala praćenje njegovog kretanja. U prijavi navode i da se njegovim praćenjem, prema njihovim tvrdnjama, ugrožava njegova bezbjednost, posebno zbog toga što su se njegovim kretanjem na društvenim mrežama bavila i lica koja advokati povezuju sa kriminalnim miljeom.
Saznanja Standarda iz bezbjednosnog sektora, međutim, potvrđuju da je Milić u Crnu Goru ušao preko graničnog prelaza Ranče, nakon boravka na području Priboja, dok njegov ulazak nije evidentiran na srpskom prelazu Jabuka.
Prema istim informacijama, nakon objavljivanja snimaka iz Portonovog Milić je napustio Crnu Goru morskim putem i otišao prema Hrvatskoj. Kako smo već objavili, za napuštanje Crne Gore angažovan je skiper iz Herceg Novog.
Na odluku da napusti Crnu Goru, prema saznanjima Standarda, uticali su događaji oko objavljivanja snimaka, ali i procjena njegove bezbjednosti nakon ubistva Aleksandra Nešovića Baje.
KO JE PRATIO MILIĆA I KO JE NAPRAVIO SNIMKE
Ukoliko se potvrde navodi Milićevih advokata da su službenici MUP-a Srbije pratili i snimali Milića na teritoriji Crne Gore, bez znanja i saglasnosti nadležnih crnogorskih organa, radilo bi se o ozbiljnom međunarodnom incidentu i nedopustivom prekograničnom postupanju službenih lica, koji bi zahtijevao reakciju institucija obje države.
Ukoliko se ti navodi ne potvrde, ostaje mogućnost da je krivična prijava usmjerena na osporavanje porijekla snimaka i skretanje pažnje sa sadržaja koji može biti relevantan za utvrđivanje Milićeve imovine, korišćenja objekata u Portonovom i njegove povezanosti sa Sašom Vukovićem Bosketom.
Posebno je važan i navod iz krivične prijave da su snimci napravljeni dronom, prema tvrdnjama Milićevih advokata, od službenih lica MUP-a Srbije dospjeli do Miloša Medenice, koji ih je potom objavio, što bi predstavljalo ozbiljan međunarodni skandal.
Funkcioner Evropskog saveza Adnan Striković kritikovao je akciznu politiku Vlade Crne Gore, ocjenjujući da se njeni efekti različito odražavaju na cijene goriva kada naftni derivati poskupljuju i kada pojeftinjuju.
– Kakva akcizna politika Vlade – kada gorivo treba da poskupi 17 centi, oni se pobrinu da poskupi 14 centi, a kada treba da pojeftini 17 centi, oni se pobrinu da to bude tri centa – naveo je Striković.
On je ironično ocijenio da je takva politika dobra za državne prihode, postavljajući pitanje interesa građana.
– Ali, u redu, to je dobro za državu. Koga još briga za građane – poručio je Striković.
Optužnica za koju se može konstatovati da je samo terminološki izmijenjena u pojedinim djelovima i dalje sadrži bitne greške, krivično pravno je još konfuznija – kazao je bivši načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milovan Pavićević.
Njega Tužilaštvo tereti da je navodno bio član kriminalne grupe koju je formirao biznismen Aleksandar Mijajlović a čiji članovi su, prema sumnjama Tužilaštva, navodno bili policajci Vladan Lazović, Drago Spičanović, viša državna tužiteljka Andrijana Nastić i političar Predrag Bošković.
Pavićević je istakao da tužioci pokazuju da nemaju namjeru da utvrđuju činjenično stanje i da prikupljaju potrebne dokaze koji se nalaze u institucijama, već svoje optužbe zasnivaju na proizvoljnom tumačenju razmijenjenih poruka i na taj način u kontinuitetu podnose tužilačke akte koji sadrže neistinite podatke, a koji su jednostavno provjerljive prirode.
– Da tužioci i dalje istrajavaju u zloupotrebi svojih funkcija, najbolje pokazuje detalj iz optužnice u kojem tužioci i u ovoj optužnici ponavljaju da sam obavljao dužnost načelnika CB Podgorica tokom septembra 2021. godine iako sam prethodno ukazao da to nije istina i da sam dužnost načelnika predao u aprilu, odnosno pet mjeseci ranije i da je to provjerljiva činjenica kako u MUP-u i u UP, tako i kroz arhivu medija kao otvoreni izvor koji je svima dostupan. Sad je više nego očigledno da tužiocima odgovara istrajavanje na činjeničnim greškama, jer kad bi izvršili provjere i utvrdili činjenično stanje, manje bi bilo važno da li se radi o komunikaciji iz septembra 2021 ili septembra 2020. godine, kada se u stvarnosti i desila predmetna komunikacija, jer bi tada demantovali svoju konstrukciju u optužnici i ne bi ima li u tom događaju ulogu koju su mi nezakonito dodijelili u konstrukciji o postojanju kriminalne organizacije – kazao je Pavićević.
U optužnici je priloženo 66 novinskih članaka, tražio sam advokatima da mi ih iskopiraju i u nijednom niko nije uvrijeđen, nijedna laž nije izrečena, nijednom informacijom niko nije uznemiren. Ako smo novinari i ja saznali da je nešto neko uradio i da neko pokušava da ukrade državu i mi to objavimo, pitam što je tu loše? Pitao sam za matični broj majke Alekse Bečića, zato što su prethodno mediji već pisali o toj osobi. Glupo je bilo ne provjeriti da žena zajedno sa osobama iz kriminalne organizacije gradi stambene objekte – kazao je danas u Višem sudu na kontroli ispravljene optužnice biznismen Aleksandar Mijajlović.
On je ostao pri iskazima koje je dao na ranijem ročištu u kojem je kategorično negirao da je formirao kriminalnu organizaciju čiji članovi su navodno bili viša državna tužiteljka Andrijana Nastić, načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milovan Pavićević, političar Predrag Bošković i policajci Drago Spičanović i Vladan Lazović.
Mijajlović je u iskazu naveo da je imao vremena da detaljno pročita 258 strana optužnice i to „list po list“.
– Uspio sam pronaći da sam komunakciju sa ostalima imao na Vocapu i Vajberu. To u stvari nije novost jer niko od okrivljenih to nije negirao. Iz prvobitne optužnice nestala je rečenica da sam imao materijalnu i nematerijalnu korist, već sam bio privilegovan da kao neko fizičko lice dobijem neke podatke – kazao je Mijajlović.
On je dodao da je pitao Spičanovića ko je vlasnica nekog vozila… Pošto je kako je naveo poznaje vlasnicu kozmetičkog salona da li bi i ona danas ođe bila sa nama da sam nju pozvao a ne Spičanovića?
– Pitao bih ovdje sve prisutne da li su sigurni da ne postoji jedna osoba na svijetu o kojoj nešto znaju, a ta osoba ne zna da oni to znaju. Kada bi se to istražilo cijela svjetska populacija bi bila na optuženičkoj klupi – kazao je Mijajlović.
Andrijana Nastić je sopštila da ostaje pri ranjiem iskazu.
– Ovaj sastav vijeća vaše poznavanje zakona kao i rješenje koje ste donijeli daje mi za pravo da vjerujem da ćete odbiti optužbe Specijalnog državnog tužilaštva i obustaviti postupak već u ovoj fazi – kazala je Nastić u kratkom obraćanju.
Podsjećamo, 31. jula bilo je zakazano razmatranje ispravljenog optužnog akta protiv Mijajlovića, ali je tužilac Jovan Vukotić u svoje i ime svojih kolega Ivane Petrušić – Vukašević i Miroslava Turkovića zatražio izuzeće sudija Zorana Radovića, Borisa Savića i sutkinje Vesne Kovačević jer, kako je kazao, sumnja u njihovu nepristrasnost.
Apelacioni sud je taj zahtjev odbio kao neosnovan i 10. avgusta u devet sati biće ponovo razmatran optužni akt.
Mijajlović se tereti da je navodno grupu formirao koristeći crnogorske medije i to „M portal“, „TV E“, te portale „CdM“, „Standard“, „Portal Analitika“, Antena M i dnevni list Pobjeda da bi „kreirao javno mnjenje i stvarao medijsku sliku isključivo u cilju suzbijanja konkurencije“.
Crnogorsko zakonodavstvo baš kao i evropsko ne poznaje „uticaj na medije“ kao krivično djelo. Ne postoji ni krivično djelo kreiranje javnog mnjenja.
Činjenični opis optužnice, kako je objavio Portal ETV, ne sadrži nijednu aktivnost Mijajlovića, koja bi predstavljala radnju vrbovanja ostalih okrivljenih, a koja podrazumijeva nagovaranje neke osobe, davanje obećanja ili materijalne koristi, objašnjenjem da će se preduzimanjem određene djelatnosti izbjeći neko zlo… Nije navedeno kada je i kako je Mijajlović vrbovao pripadnike kriminalne organizacije, koje je tačno instrukcije i uputstva davao, niti kako im je odredio uloge i zadatke – ovo su detalji iz obrazloženja zbog čega je vijeće kojim je predsjedavao sudija Radović, sa članovima – sutkinjom Kovačević i sudijom Savićem – vratilo SDT-u na ispravku optužnicu protiv Mijajlovića i još pet osoba.
Odbrana optuženih tražila je da se postupak obustavi dok je stav specijalnog tužioca Miroslav Turkovića bio da je akt zasnovan na dokazima i da se o „ovoj krivično pravnoj stvari odluči u kontradiktornom postupku“.
U ODT Podgorica formiran predmet povodom incidenta tokom vježbe specijalaca
Tužilaštvo izviđa ranjavanje policajca Bijelića
Autor: A. R.
U Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici formiran je predmet povodom informacija o ranjavanju pripadnika specijalne jedinice crnogorske policije.
Pobjedi je iz ODT potvrđeno da izviđaju ranjavanje policijskog službenika Borisa Bijelića, koje se desilo prilikom vježbe.
– U vezi Vaših pitanja, informišemo Vas da je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici povodom navedenog događaja formiran predmet, saopsteno je iz ODT.
O ranjavanju Bijelića se iz Uprave policije nijesu oglašavali, niti su odgovorili na pitanja Pobjede.
Javnost je ovom događaju obavijestena putem Telegram naloga odbjeglog Miloša Medenice protekle sedmice.
Portal Adria pisao je prošle sedmice kako je specijalac povrijeđen tokom redovne obuke kada ga je u rikošetu pogodio projektil koji je iz pištolja ispalio njegov kolega.
Tom mediju iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) nijesu odgovorili na pitanja da li je povrijeđenom policajcu B.B. ukazivana pomoć u toj zdravstvenoj ustanovi i da li su ljekari o tome obavijestili policiju.
Budvanska policija radi na rasvjetljavanju pljačke marketa u tom gradu, saopštila je Uprava policije.
– Dežurna služba Odjeljenja bezbjednosti Budva je, naime, sinoć, oko 22.40 časova, obaviještena da je u objektu „Megamarket“ izvršeno razbojništvo, te da su se lica koja su otuđila novac udaljila sa lica mjesta – navode u saopštenju.
Policijski službenici su, kako je rečeno, odmah po pozivu izašli na lice mjesta, a preduzete su i druge hitne mjere i radnje, među kojima i blokada užeg i šireg lica mjesta i pretraga terena.
O događaju je, ističu, obaviješten državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici. Na licu mjesta je izvršen uviđaj.
– Policijske mjere i radnje ukazuju na sumnju da su tri za sada nepoznata lica muškog pola, koja su bila maskirana, sinoć oko 22.40 časova ušla u kancelariju objekta „Megamarketa“ u Budvi, u kojoj se nalazila ženska osoba zaposlena kao poslovođa ovog marketa, kao i dva muška lica zaposlena u ovom marketu, a koja lica nisu angažovana na poslovima obezbjeđenja marketa. Tri izvršioca su, uz prijetnju pištoljem koji je držalo jedno od njih, a za koji pištolj će se utvrditi da li je pravi ili lažni, zahtijevala od ženske osobe – poslovođe da im preda novac iz sefa, što je ona i uradila – stoji u saopštenju policije.
Radi se o sumi od oko 320.000 eura, odnosno o pazaru marketa za prethodna dva dana.
– Nakon što su otuđili novac, ova lica su se udaljila sa lica mjesta u nepoznatom pravcu Tri lica zaposlena u marketu u događaju nisu zadobila povrede. Nije bilo fizičkog kontakta između njih i izvršilaca krivičnog djela. Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Budva, u koordinaciji i po nalogu državnog tužioca u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, preduzimaju sve neophodne i koordinisane operativno – taktičke mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja događaja, identifikovanja izvršilaca, njihovog lociranja i lišenja slobode – rečeno je iz policije.
Posebna savjetnica ministra vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Vanda Babić-Galić, osvrnula se na dešavanja unutar SPC.
Ona je na mreži X podsjetila na dešavanja od prošle godine i izjavu Metodija Ostojića, koji je kazao da će spomenik Pavlu Đurišiću staviti u crkvu te dodao “pa neka dođu da je ruše”.
“Ovo su događanja od prošle godine, na današnji dan! U Crnoj Gori malo se što promijenilo ili pak možda jeste!?”, navela je ona.
SPC, ocjenjuje Babić-Galić, kreće još agresivnije.
“Ovaj put unutar svojih redova, disciplinujući one koji nisu na istoj crti, nazivajući ih izdajnicima. Drugi “mitropolit” je očito operativac uz svesrdnu pomoć popa Backovića koji najjeftivnijim mitovima hrani publiku i čuva “kip”?”, stoji u objavi Babić-Galić.
