Home Blog Page 4

UKIDANJE ČOVJEKA – PAMETNA KUĆA

0

UKIDANJE ČOVJEKA – PAMETNA KUĆA

Piše: Željko Rutović

Reklama iz 1958. u američkom časopisu  Lajf prikazuje ” kuću budućnosti “: porodica sjedi u dnevnoj sobi, dok robot donosi večeru a televizor projektuje slavlje u susjednoj prostoriji. Budućnost je zamišljena kao svijet u kome tehnologija radi umjesto čovjeka. Elem, ta budućnost nam je donijela automatizovanu ” pametnu kuću” razapetu između slobode i kontrole, fantazije i stvarnosti.

Da. U svemu treba da nas zamijeni softver algoritma, ta neupitna i svenadiruća tehnonaučna kreacija nove ” realne realnosti “. U diskursu naslovne teme današnji čovjek svakodnevno dijleli svoje podatke sa sve većim brojem tehničkih uređaja koji postaju platforma za ugrožavanje privatnosti.

Dok npr. programirani robot usisava, on istovremeno prikuplja podatke o kući i njenoj lokaciji na mapi, podatke koji se makar u teoriji mogu ustupiti i prodati.  Otuda, primjera radi, neka vas ne iznenadi oglas na vašem telefonu za fotelje, jer je usisivač primijetio da nemate taj dio namještaja. Bilo kako, ali ovo je živuća superpovezana stvarnost informacija koje ostavljamo na internetu, pretvarajuću ih na taj način u robu.

A svaka ” pametna kuća ” opremljena je ” pametnim tv aparatom”, ” pametnim friziderom”, ” pametnim termostatom”, ” pametnim bojlerima “, ” pametnim roletnama “, pa dalje ” pametnom rasvjetom, sigurnosnim kamerama, bravom” i još mnogim drugim aparatima koji, svaki iz svog ugla tj. funkcije, prikuplja naše lične podatke a sa njima naše navike, sklonosti, potrebe, interesovanja. Umreženi i analizirani iscrtavaju naš profil koji se ne mora, ali svakako da se za razne potrebe može zlo – upotrijebiti.

Dobre strane komfora, efikasnosti, uštede i racionalnosti integrisanog upravljanja podrazumijevajuće su. No, ne zapostavimo i drugu stranu, čitavu moguću mrežu negativnih posledica, dominantno ugrožavanja slobode – privatnosti čovjeka. I opet, zbog zakona tržista a i drugih interesa upotrebe čovjekovog bihejvioralnog profila.  Primjera radi u ovom kontekstu istraživači su još 2015. god. na hakerskoj konferenciji u Las Vegasu demonstrirali kako je moguće upasti u pametni frižider kompanije Samsung, što im je omogućilo da presretnu dio internet saobraćaja koji prolazi kroz taj uređaj.

Kuda to ide naš pametni dom? Da li smo u njemu humano, ili profilisano biće? Da li smo njegov samo potrošni podatak, koji vrijedi upravo od količine podataka koje ćemo naoko sami – dobrovoljno ( p) ostaviti  u funkciji zavodljivog konzumerističkog komfora naše pametne kuće, sve siromašnije duhom a bogatije mašinskim aparatima proračunatog algoritma u kojima se čovjek samoukida.

Nije li to upravo kuća budućnosti, te po mnogo  čemu ( ne ) izvjesne budućnosti i u njoj, po mnogo čemu, značajno siromašnijeg  čovjeka.

“It Makes No Difference”

1
Miodrag Mićo Vlahović Foto: Pobjeda/Mara Babović

Commentary

“It Makes No Difference”

By: Miodrag Vlahović

Aleksandar Vučić’s post-election speech—in which he conceded defeat—marks the greatest success for the international community regarding Serbia in the last twenty years or so.

There was no drama, nor any attempt to deny the results. Predictions of unrest and conflict have—at least for now (and fortunately!)—proven incorrect. Nor will the crisis spill over into neighboring states: Kosovo, Bosnia and Herzegovina, and Montenegro.

Whoever advised—or ordered—Vučić to admit he had been defeated did the right thing. Finally!

The rise to power of Milošević’s Radicals/Progressives and Milošević’s Socialists was a project originating from the West—from quarters dissatisfied with the incompetence of the administration then personified by Boris Tadić. Patience had run out, and expectations had been left unfulfilled. The Serbian government—including that of the Democrats—was, and remains, a hostage to the Kosovo issue and a captive of nationalist ideas.

“Tell Prime Minister Đukanović that the next government in Serbia will be Vučić-Dačić or Dačić-Vučić—it makes no difference,” I was told—in those exact words—during a lunch in Pentagon City …

Nearly seventeen years later, that experiment has proven to be a failure—at least when considering the consequences in light of the reasons and motives that originally drove it.

This paradigm—defined by the nature of Serbian politics on one side, and the expectations of the Euro-Atlantic community on the other—persists. One might recall the initial enthusiasm for Vojislav Koštunica, followed by complete disillusionment with him and his associates in the end.

Inevitably, the same pattern repeated itself with Aleksandar Vučić, who benefited from the desire of the US and the EU to find some form of “compensation” for the failures of Serbian policy during the breakup of Yugoslavia—a policy that cannot escape its criminal, historically shameful, and—in terms of its consequences—tragic nature.

Vučić managed to remain in power thanks to a long-standing policy of appeasement and an insistence on “stability” as the primary criterion. Economic interests—primarily those of Germany and France—ensured that the Vučić regime was simply “taken for granted” and tolerated.

Ultimately, even the indirect sale of arms and ammunition to Ukraine tipped the scales …

For too long, the West tolerated Vučić to prevent Serbia from falling into Russia’s embrace, while the Kremlin kept Vučić in a position where Russia was unable (though, admittedly, under no great pressure) to alter the Serbian political order. Consequently, it appears that yesterday, the long-standing favorites of both the West and the East lost ground in Serbia—a development that is, naturally, both positive and beneficial.

The differences regarding the “Student List” (which is, inevitably, an amalgam of various policies and ideologies—though, unfortunately, one with dominant nationalist traits) center on their stance toward corruption. The students and their politically diverse leaders stand against the SNS system, which is deeply mired in corruption and crime. This is logical and, once again, inevitable.

The question remains: is this enough?

Once established, the new authorities will have to define their position regarding the existing ideological and political legacy.

For now, it is clear that the students—at least in terms of their core political messaging—insist that they “will not give up Kosovo,” oppose imposing sanctions on Russia, and remain silent on both NATO and the EU. Their leader, dr Ilija Srdanović, takes pride in his wartime service while simultaneously promising better relations with neighboring countries.

We shall take dr Srdanović at his word on both counts—though it is worth noting that this pride in wartime participation stems from the very same political tradition established by Milošević, Koštunica, Tadić, and Vučić. Each of them, in turn, claimed to be in favor of “the best possible relations with neighboring countries.” (The exception, of course, is the murdered Zoran Đinđić – although not so much in turning away from Serbian nationalism, as in turning to the West…)

Consequently, the new Serbian leadership will once again face the same questions that their predecessors—from the late 1980s to the present day—either would not, dared not, or did not know how to resolve.

Let us hope—and not merely as a rhetorical or polite gesture—that they manage to see this through. The chances are slim, yet all of us across the Western Balkans have a right to harbor such a hope.

In the context of Montenegro, the victory of the “Student List” has triggered a political earthquake. A stampede toward the other side has already begun.

For the opportunistic PES [Europe Now Movement] and its leaders—who believe in everything and nothing, depending on what is required—shifting their narrative will be easy. Spajić has already done so.

Following closely behind—with only slightly more difficulty—are the pro-Serbian and pro-Russian members of the ruling coalition. Serving a nationalist Serbia—regardless of who holds power in Belgrade—is the very reason for their existence.

Then there are the Serbian intelligence services and their media outlets. The process of realignment will be swift: loyalty must be demonstrated and proven immediately.

Then there is the Church of Serbia. Ever since the time of Svetozar Marković (“Serbia in the East”), we have known that this organization will serve those in power—whether that rule lasts four years or four hundred years.

Whether it ultimately makes no difference to Montenegro—in the long run—who won in Serbia, is something we shall discover in the months and years ahead.

An exception to this historical rule—that it generally makes no difference—would be the finest gift for those who were taught that Serbia is our closest and best friend, but whom life and history—stripped of embellishments and myths—have led to form a rather different view of that optimistic theory.

DESETI  DIALOGOS – IZABRAN ŽIRI, PREDSJEDNICA PROF. DR LEJLA TURČILO

0


DESETI  DIALOGOS – IZABRAN ŽIRI, 
PREDSJEDNICA PROF. DR LEJLA TURČILO

Programski odbor regionalne nagrade Dialogos za najbolju knjigu iz teorije i kulture medija, kojim je predsjedavao Miodrag – Dikan Kankaraš, a u čijem radu je učestvovao i Željko Rutović, idejni utemeljitelj nagrade, izabrao je ziri desete jubilarne nagrade.

O nagradi ce odlučivati žiri u sastavu :

– Predsjednica, redovna profesorica, dr Lejla Turčilo, šefica Odsjeka za  Žurnalistiku i Komunikologiju na Fakultetu Političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Objavila je cetiri autorske i sedam koautorskih knjiga, te više od četrdeset naučnih i stručnih radova u zemlji i inostranstvu – SAD, Njemačka, Francuska, Belgija…Izmedu ostalih predaje predmete -Teorija medija,Mediji i politika, Online novinarstvo, Mediji i komunikacija u drustvu postistine, na doktorskom studiju.

– Član žirija-doc, dr Nenad Vertovšek – Poslovno veleučilište Zagreb, predavač Medijske komunikacije i Medijske kulture. Autor više knjiga i naučnih radova iz filozofije medija, etike novinarstva, medijske manipulacije, analize medija… Dobitnik 2017. god. nagrade Dialogos za knjigu “Noam Čomski i kritika suvremenih masmedija – proizvodnja slike stvarnosti i neophodnih iluzija”.

– Članica žirija, novinarka i  publicistkinja, Dubravka Jovanović.

Shodno inoviranom konceptu po kome se regionalna nagrada uručuje u gradu prethodnog laureata, Dialogos će se polovinom naredne godine  dodijeliti u Sarajevu, u partnerstvu sa tamosnjim Fakultetom Politickih nauka.

Podsjećamo, laureat za prošlu godinu je prof.dr. Lamija Silajđžić, docent na Odsjeku žurnalistike na Fakultetu politickih nauka Univerziteta u Sarajevu, kojoj je Dialogos u Tuzli uručen za knjigu “Komunikacija i mediji u eri konvergencije”.

Pored predsjednika Miodraga Kankaraša, članovi Programskog odbora desetog Dialogosa su: prof. drVedada Baraković, prof. dr Draško Došljak, mr Radojica Grba i novinar i publicista, Slavko.Mandić.

Vučić i reformisti

5

Vučić i reformisti

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Čitam na jednoj društvenoj mreži  razmišljanje patriote i našeg poznatog estradnog umjetnika Milana Sjekloće (sjetimo se sjajne patriotske pjesme „Ja sam Crnogorac“) u vezi sa padom srpskog diktatora Aleksandra Vučića:

Gledam pojedine prijatelje na društvenim mrežama, a i nije ih baš malo, kako navijaju za studentsku listu i slave pad Vučica, kao našu pobjedu, pa mi nije jasno, je li moguće da misle, da će bilo ko, poslije Vučića, prema Crnoj Gori i Crnogorcima, biti drugačiji?

Sjećanje me vodi u početak raspada SFRJ kada  jedino Bar nije „pao“ pod pritiskom Miloševićevih AB revolucionara, a  barski komitet je vodio Milanov rođak Milenko Sjekloća,  koji je  i nakon AB uragana više učinio na prepoznatljivosti autentične Crne Gore, nego  cijeli spoljno politički estabilišment zadnjih decenija, i to preko  crnogorske loze i crnogorskog Vranca! Ni tu naši „mudri političari“  nijesu  znali kako da sačuvaju ime ovog čuvenog vina, dodajući Vrancu pridjev crnogorski! Tako su i države  iz okruženja dobile pravo da patentiraju svoj vranac sa svojim nacionalnim predznakom, iako jedino ovaj ima svoje geografsko porijeklo! No, to nije tema ovog pisanja!

Morah Milanu Sjekloći, ipak, odgovoriti:

Dragi Milane, lično ovo doživljavam kao mogućnost da Crna Gora “udahne malo vazduha” nakon dugovremenog držanja glava “pod vodom”! Imamo više mjeseci vremena, dok formiraju vlast, računajući (sportski rečeno) na “produžetke”, odnosno opstrukciju Vučićevog političkog “organizma”, koji će nastaviti da živi, kao što je to bilo i nakon Miloševića! Vučić je bio protagonista (i još jeste) tzv. srpskog sveta i propalog surogata Open Balkan! Ako poslušamo odroda Mila Lompara, on na skupu studenata govori o “srpskom integralizmu”, što je opasnija priča od Vučićeve, i uopšte se ne razlikuje od četničke zlikovačke i genocidne, Moljevićeve “Homogene Srbije”! Nadam se da su Lompar, i njemu slični, bili samo incident tog masovnog studentskog pokreta! “Zla raška struja” ne miruje gotovo milenijum!

Dok ovo pišem, uz ono što znamo, da je  nosilac Studentske liste porijeklom Crnogorac (iz šavničkog kraja, čini mi se), objaviše i to da je mogući predśednički kandidat u Srbiji Radomir Saičić, kako navode, potomak znamenitog Aleksanra-Leksa Saičića,  koji je kao dobrovoljac, u ritualnom dvoboju, na kraju rusko-japanskog rata uspio pośeći japanskog izabranika, samuraja i kasnije u Crnoj Gori bio ministar vojni! U ovo rođaštvo (neka mi bude oprošteno neznanje), nešto ne vjerujem, jer u Srbiji ima i Petrovića, koji nijesu potomci  dinastije, Petrović-Njegoš, već drevnog romskog naroda, a istom narodnosnom korpusu pripadaju i značajni srpski episkopi, među kojima je i kontroverzni Nikolaj Velimirović, pa i patrijarh German (da ne nabrajam dalje)! No, ni ovaj galimatihjas prezmena nije toliko bitan, koliko je bitan dvoboj Aleksandra-Leksa Saićića, protiv najvještijih boraca hladnim oružjem na planeti, samuraja; to opet vodi do Crnogoraca, koji su (kao i samuraji) smatrali, u ratnim vremenima, da je sramota umrijeti u koćeti (krevetu) jer lijepa ( i časna) smrt se zaslužuje samo u boju! Dakle,  nakon što Lekso pośeče  samuraja, srpski zvaničnici su (sprdajući se) zborili kako su se učesnici dvoboja, prema japanskom običaju, morali pokloniti jedan pred drugim, a  naš Lekso je navodnio iskoristio klanjanje  samuraja i odrubio mu glavu!? Nedostatak ove tradicionalne lažavine, o kojoj govori i tajo srpske nacije Ćosić,  jeste što se dvoboj odigrao na konjima a ne pešaka, kao što  dvoboj Turčina i Crnogorca prikazuje francuski Le petit journal!

Turčin i Crnogorac

Neka budem (radi opreza) paranoičan ali ova šarada u vezi sa Crnogorcima koji bi trebali da vladaju Srbijom, me podśeti na zloglasnog Acu Palikuću (Krađorđevića)  koji je na primjedbu o proćerivanju svog đeda,  kralja Nikole, uništenja Crne Gore kao države, te vjekovne Crnogorske pravoslavne crkve (u  kojoj su mu roditelji vjenčani a i sam kršten) nestanka crnogorskog imena, sve licemjerno prokomentarisao, parafraziram:

Pa što još žele Crnogorci!? Oni imaju kralja! (misleći na sebe kao unuka kralja Nikole po ženskoj liniji) Plašim se da je i ovo još jedan u nizu marifetluka po čuvenim stihovima Petra II:

 

Spuštavah se ja na vaše uže,

umalo se uže ne pretrže;

od tada smo viši prijatelji,

u glavu mi pamet ućeraste!

 

Nama, izgleda, ni Petar II pamet ne može u glavu ućerati !

 

Musić: Crna Gora će sad malo počinuti, mogli bi pitati neke gdje su bili kad je Vučić odlučivao izbore u Nikšiću preko kriminalaca

0
Alksandar Musić (Foto: Printscreen)
“Ima pitanja za junake iz Demokrata, PES-a, ali i za Mandića”

Musić: Crna Gora će sad malo počinuti, mogli bi pitati neke gdje su bili kad je Vučić odlučivao izbore u Nikšiću preko kriminalaca

Politikolog i politički konsultant Aleksandar Musićo cjenjuje da bi pobjeda Studentske liste u Srbiji mogla donijeti Crnoj Gori predah od političkog, medijskog i geopolitičkog pritiska iz Beograda.

On upozorava da se taj prostor mora iskoristiti za jačanje institucija, zaštitu državnih interesa i ubrzanje evropskog puta.

“Crna Gora će svakako malo odahnuti, počinuti, no hoće li to iskoristiti za osnažiti vlastitu nacionalnu sigurnost, vlastite institucije i vlastitu političku zajednicu ili će prosuti priliku kao što ju je DPS prosuo 2006-2020. – ostaje vidjeti. Ono što je primjetno jest da su mnogi preko noći okrenuli kapute, odjednom čestitaju studentima, otkrivaju snagu i čari pobunjene mladosti, kao da ih nikad nije dovodio na vlast, kao da nikad nisu glasno šutjeli na Vučićevo izborno, terensko i propagandno mrcvarenje Crne Gore, kao da se nikad nisu patološki bojali Vučića”, rekao je on u intervjuu CdM-u.

Bilo bi, kaže, zdravo sada priupitati ih gdje su bili kad je Vučić dva puta odlučivao izbore u Nikšiću preko kriminalaca iz istočne Hercegovine.

“Ili onda kad je medijski izbombardirao premijera države u jesen 2023, kad je pregazio predsjednika države u Podgorici u jesen 2024, kad se kolonijalno hvalisao rješavanjem situacije u Budvi, kad je vodio tabloidne kampanje mržnje protiv Cetinja (a time i protiv države, a isto bi bilo da je to radio protiv primjerice Pljevalja). To su pitanja za velje junake iz Pokreta Evropa sad!, velje junake iz Demokrata, hrabre analitičare koji se bave ogromnim hrvatskim utjecajem u Crnoj Gori (na folklorna društva u Tivtu i Kotoru), no nije ih bilo ni vidjeti ni čuti kad je ovaj godinama vedrio i oblačio pod nosom im. I naposljetku – to je itekako pitanje za Andriju Mandića, koji će se sada, zbog mjesec dana bockanja od strane Informera i Politike kojem je bio izložen, praviti Vučićevom žrtvom, kao što i radi u razgovoru sa stranim diplomatima, a godinama je Vučiću vjerno i robovski služio”, smatra Musić.

Promjena vlasti u Srbiji, smatra on, neće se odraziti na djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

“SPC ima svoju misiju remodeliranja Crne Gore iznutra, to je uklesano u kamenu, a alati su ti koji se prema potrebi mijenjaju. Prva prava reakcija iz režima kojom se Vučića implicitno pustilo niz vodu bila je ona ni manje ni više no Porfirijeva. Iz toga jasno proizlazi da SPC sigurno neće vezati svoju sudbinu i svoj utjecaj za jednog političkog propaliteta. Očekujem da će se Metodije vratiti Joanikiju te će obojica sve karte sada odigrati na onog koji u vladajućoj strukturi Crne Gore obavlja taj posao, a to je Andrija Mandić. To što je Vučić pao, ne mijenja njihovu misiju, naprotiv. Mnogi ex-vučićevci iz NSD-a će sada snažnije no ikad recitirati europsku pjesmicu, a iznutra raditi isto – s Vučićem ili bez njega”, dodao je Musić.

Posljedice i pouke Vučićevog poraza

1
Foto: Reuters
Analiza izbornih promjena u Srbiji i njihovog uticaja na Crnu Goru

Posljedice i pouke Vučićevog poraza

Srbija će se okrenuti sebi, jer novu vlast čeka golem posao demontaže zarobljene države. Ali će i Crna Gora morati da se posveti sebi jer se Brisel, prirodno, već fokusira na Beograd. To je dobro, jer će nas evropska birokratija cijeniti više prema zaslugama, a manje po geopolitičkoj važnosti

Autor: Srđan Kusovac              Izvor: Portal Analitika

Od spektakularne, fantastične pobjede studenata u Srbiji veće je samo fukarsko licemjerje, crnogorske vlasti i ostalih dojučerašnjih slugu Aleksandra Vučića na prostoru wannabe „srpskog sveta“.

Dvije godine tokom kojih je studente proganjala, hapsila i mlatila Vučićeva policija, a njegova propaganda ih pribijala na stub srama, živi se nijesu čuli ni Milojko Spajić, ni Jakov Milatović, ni Aleksa Bečić, ni pogotovo Andrija Mandić i Milorad Dodik. Naprotiv.

Društvene mreže, to nepogrešivo bilo urbane javnosti, od sinoć pršte desetinama potvrda njihove višegodišnje snishodljivosti prema dojučerašnjem beogradskom autokrati. Mandić 2023. s Vučićem razdragano aplaudira čekajući rezultate izbora. Milatović sramotno ponižavajući instituciju predsjednika Crne Gore snishodljivo podilazi „srpskom voždu“ oduševljavajući se njegovim „poznavanjem vinarstva“. Spajić koji zajedno sa svojim najbližim saradnikom Brankom Krvavcem gleda u Vučića kao što šiparice gledaju omiljenog filmskog glumca…

Vucic Mandic Spajic Milatpvic

Ali džaba. I Spajić, koji je požurio da bude prvi strani zvaničnik koji čestita studentima i sinhronizovao da čestitku po mrežama rašire njegovi poslanici, zvaničnici i botovi, i Dodik i Mandić, koji su patetično ponudili nastavak „dobrih usluga“ i novim gazdama, pucali su, sva je prilika, uprazno.

Tri su razloga za to.

Prvi, novoj vlasti Srbije su na listi laskavaca po svoj prilici „prekodrinska braća“ na samom dnu prioriteta, jer u dovođenju Vučićeve Srbije na nivo iole demokratske evropske države imaju posla preko glave da bi se bavili takvim individuama.

Drugi, svjesni su da je odnos novih vlasti prema dojučerašnjim Vučićevim polugama moći izvan Srbije pod posebno osjetljivom lupom.

I treći razlog je to što bi ih svaka iole bliska saradnja s ovakvom vlašću u Podgorici mogla samo kompromitovati vani i štetiti im unutra. Jer Crna Gora danas funkcioniše upravo kao sistem koji su u Beogradu studenti juče srušili: vladajuća koalicija, sazdana na trulom kompromisu interesa, a ne na bliskosti politika, drži van demokratske kontrole i evropskih standarda i bezbjednost i javne finansije i državni novac kojim upravlja neodgovorno sa samo populističkim ciljevima zadržavanja vlasti; kontroliše ogromnu većinu medija i dio pravosuđa; javna preduzeća i ustanove bazira na partijskim uhljebima; odluke donosi netransparentno u uskim interesnim grupama; bahati se privilegijama; bagateliše i odbacuje svaku demokratsku inicijativu i pokušaj iskoraka bilo da dolaze od opozicije ili civilnog sektora…

I to nije sve. Miloš Prandilović, mladi političar koji je u potpunosti podržao Studentsku listu da je čak povukao predatu izbornu kandidaturu svoje stranke, otvoreno je javno progovorio o sramotnoj podršci Aleksandru Vučiću iz Crne Gore rekavši čak da se zalaže za to da Vladislav Dajković i Milan Knežević, koji su u podršci bili najotvoreniji, budu proglašeni u Srbiji za presonae non gratae.

Što čeka Studentsku listu

Izbori su ubjedljivo dobijeni, ali su, kako je juče upozorio Bojan Pajtić, sada univerzitetski profesor, a prije toga godinama istaknuti političar, pod kontrolom Aleksandra Vučića i dalje svi ministri, direktori javnih preduzeća, institucija i uprava, predsjednici opština i gradonačelnici, dekani i rektori koji su ugnjetavali studente, tajkuni… Pajtić apeluje da požure, i s iskustvom premijera Vojvodine, procjenjuje da imaju 72 sata za prve velike poteze.

Međutim, buduća vlast je sedmicama daleko od formiranja vlade. Valja prvo sačekati da izbori budu i formalno okončani, pa slijedi verifikacija mandata, pa konstituisanje Skupštine, pa određivanje mandatara… OK, sve to u sadašnjoj situaciji u kojoj je Aleksandar Vučić juče obećao da neće proceduralnim začkoljicama otežavati konstituisanje moglo ići brzo, ali je uobičajeni vakuum vlasti u ovom slučaju najveći neprijatelj Studentske liste.

Foto: PA

Fotografija 2: Posljedice i pouke Vučićevog poraza

Čak da formiraju Vladu u rekordnom roku, čeka ih ozbiljan posao preuzimanja i konsolidacije vlasti. Valja demontirati sistem države ustrojene po mjeri jednog čovjeka. Treba se uhvatiti ukoštac s Vučićevim polugama moći – uslužnim bezbjednosnim sektorom, burazerskom ekonomijom, nekoherentnom vanjskom politikom, poltronskim medijima i privatizovanom javnom upravom. Ozbiljan je to posao i za pune četiri godine mandata.

Uz sve to valjaće povlačiti poteze u doba energetske krize u svijetu i političke u Evropi, valjaće hendlati zahtjeve EU prije svega u vezi s Kosovom, i odgovarati na politiku SAD u vezi s problematičnim gasnim aranžmanom s Rusijom, valjaće naći odgovor i na očekivanja država regiona da se nova vlast što prije i što konkretnije odredi prema susjedstvu – nastavlja li nova vlast ili prekida dosadašnju velikosrpsku politiku Aleksandra Vučića, Borisa Tadića, Vojislava Koštunice i Slobodana Miloševića.

Ovo breme problema prijeti da posvađa dosadašnje saveznike u Studentskoj listi. Podrazumijevano zajedništvo u ideji rušenja vlasti Aleksandra Vučića potiskivalo je u stranu međusobne razlike. Međutim, nova vlast će morati da odgovori i na teška pitanja: Što činiti s Vučićevim tajkunima? A što s Kinezima koji u eksploataciji bakra na istoku Srbije razaraju ono malo životne sredine koja već nije razorena.

 

Da li Beograd na vodi i pripremne radove na EXPO-u treba „privesti k poznaniju prava“ ili nastaviti kao do sada u „nacionalnom interesu? Da li prekinuti ili ne netransparentne Vučićeve aranžmane u energetici, saobraćaju i vojnim nabavkama? Je li BiH država ili provizorijum za koji Beograd jedva čeka da se raspadne pa da dio priključi Srbiji? Je li Crna Gora nezavisna država ili „srpska sparta“? Jesu i ratni zločinci – zločinci bez obzira na nacionalnost ili su neki zločinci, a neki „heroji“? I najteže od svega – šta je Kosovo – „najskuplja srpska reč“ ili nezavisna država?

Sve su ovo teška pitanja koja prijete da rasloje Studentski pokret na komponente – građansku i nacionalnu, ljevičarsku i desničarsku, kosmopolitsku i izolacionističku… Sigurno je da su izborni pobjednici svjesni ovoga. Konačno, vode ih univerzitetski profesori za koje je karakterističan čak overthinking.

 

Ono što je za sada jedina dobitna kombinacija, koja im daje malo vremena i kako-tako garantuje miran prelazak kroz period vakuuma vlasti je još jača kohezija u onome što je Studentsku listu okupilo – a to je borba protiv korupcije i rušenje Aleksandra Vučića. Zato ne treba da čudi ako uskoro budemo svjedočili senzacionalnim vijestima iz Beograda, čak takvima prema kojima bi sama izborna pobjeda bila tek manje bitan događaj, priprema za pravi obračun s korupcijom i zarobljenom državom.

A što čeka Crnu Goru

Očekivanja, pogotovo u državama regije su da se Srbija okrene sebi. Vjerujem da će se to dogoditi, iako, naravno, postoje šanse i da ne bude tako. Ali ono gdje ne treba gajiti trunku sumnje je da će prekjučerašnji događaj u Beogradu učiniti da se Crna Gora okrene sebi. Odnosno da se svojoj državi okrene onaj dio njenih građana i političara koji su do juče, kako je svojevremeno govorio Stjepan Mesić, sijali doma, a molili Boga da kiša padne u Srbiji.

Promjene u Srbiji ne donose Crnoj Gori samo očekivani, u najgorem slučaju vremenski ograničeni, počinak od uobičajenih pritisaka Beograda. Svjedočićemo, to je sasvim izvjesno, jako brzom fokusiranju Evropske unije na Srbiju. I to je prirodno, i tako treba da bude.

 

Srbija je geostrateški ključna država ovog dijela svijeta. Ona kao sređena zemlja širi stabilnost, a kao nesređena destabilizuje okruženje. Srbiji po prirodi veličine, položaja i populacije pripada uloga lokomotive integracije cijelog regiona u EU.

Medeni mjesec EK i crnogorskih vlasti je završen. Neće, naravno, Crnu Goru niko sada zaustavljati na putu ka EU ako se Crna Gora bude u tom pravcu kretala. Ali će fokus koliko već danas početi da se prebacuje na Beograd. I to ne treba posmatrati ni sa kakvom ljubomorom ili zavišću. Naprotiv. To je dobro i za Crnu Goru. Pogotovo je to dobro za naše reforme i proces integracije u EU. Evropska birokratija će nas, sada kada ima strateški važniji cilj, više cijeniti prema zaslugama, a manje po geopolitičkoj važnosti privlačenja još jedne zemlje u EU.

Konačno, Crna Gora je kroz sve ovo jednom već prošla. Nakon 5. oktobra 2000. fokus i Brisela i Vašingtona preko noći se prebacio sa Crne Gore kao višegodišnje miljenice Zapada na Srbiju kao na strateški važniju državu. Nama je to tada pomoglo da se brže okrenemo sebi nego što bismo to učinili da smo ostali u dotadašnjem statusu žmurenja Zapada na jedno oko na sve naše mane, zbog Miloševićeve Srbije.

Što valja naučiti iz izbora u Srbiji

Prva lekcija: U politici nema vječitih tajni. Srbija drži za Crnu Goru relevantne informacije o Andriji Mandiću i Milojku Spajiću. Nemamo službenih potvrda da je Mandić stekao ili da nije stekao državljanstvo Republike Srbije. Ne znamo ništa zvanično o Spajićevim aranžmanima u Beogradu s južnokorejskim „kraljem kriptovaluta“ Do Kvonom.

Druga lekcija, važna Mandiću i Spajiću, razumije se ako politički preteknu otvaranje beogradskih arhiva: Bahaćenje na vlasti, držanje svih poluga moći mimo demokratske kontrole, degradiranje zahtjeva i upozorenja opozicije, medija i civilnog sektora, vodi u poraz.

Aleksandar Vučić je odlučio da podnese ostavku i raspiše izbore, uvjeren da dobija. Baš kao što su identično prije njega iz pozicije predsjednika postupili Boris Tadić 2012, i Slobodan Milošević 2000. Nijesu morali tada na izbore, ali su uvjereni u sopstvenu snagu ušli u to. I izgubili.

Treća lekcija, za Milojka Spajića: Manipulisanje javnim novcem, populističko obećavanje visokih plata i povećanja penzija – a upravo to je radio Aleksandar Vučić – ne garantuje izbornu pobjedu.

Četvrta lekcija, za preletače, partijske uhljebe od Vlade, Skupštine i opština, do državnih preduzeća: Državni posao mimo kvaliteta i konkursa – ne samo da nije vječan, nego može i treba da bude procesuiran. Gledajte koliki će rok trajanja biti i kakva sudbina čeka vaše kolege ćacije u Srbiji.

Peta lekcija, za opoziciju: Aleksandar Vučić je i juče i 2023. dobio gotovo isti broj glasova – oko 1,7 miliona. Drugi su presudili. Na toj, drugoj strani je 2023. bilo dva, a juče 2,5 miliona glasova. Istraživanja su davala neka manje neka više ali uglavnom izjednačene šanse. Pokazalo se da poenta nije u istraživanjima i procentima nego u politici.

Glasanje redovi siromsvijeta

Šesta lekcija, za opoziciju: Studenti nijesu pobijedili ni zbog tehnički bolje ili slabije kampanje, ni ovog ili onog slogana, ni velikih obećanja. Nego zato što su prije svega imali ideju vodilju, i zato što su se dvije godine borili za tu ideju i istrajavali, trpjeli batine, zatvaranja i svakakva maltretiranja. I zato što su natjerali svakog potencijalnog glasača da kaže sebi: Ovi su toliko drugačiji od svega do sada, drugačiji su od nas. Izaći ću na izbore. Zato, a ne zbog ne znam kakve bahatosti ili grešaka vlasti su one kilometarske kolone glasača od Beograda do Džakarte i Los Anđelesa.

Ili, ako je lakše u desetercu, i to poznatom: Ne može se carstvo zadobiti / na dušeku sve duvan pušeći.

ULJAREVIĆ: Čestitke crnogorskih zvaničnika Vučiću licemjerne, VUKSANOVIĆ: Svi ti politički akteri ranije ćutali na uvrede predsjednika Srbije

1
Foto: Portal TV E

ULJAREVIĆ: Čestitke crnogorskih zvaničnika Vučiću licemjerne, VUKSANOVIĆ: Svi ti politički akteri ranije ćutali na uvrede predsjednika Srbije

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ocijenila je da su čestitke crnogorskih zvaničnika nakon izbornih rezultata u Srbiji licemjerne, nedosljedne i neiskrene, upozoravajući da ne treba zaboraviti političke saveznike Aleksandra Vučića koji, kako je navela, ograničavaju demokratski razvoj Crne Gore.

Prema njenoj ocjeni, posebno je problematično što su među onima koji su čestitali bili i političari koji ranije nijesu pružali podršku studentskom pokretu.

“Juče su se, naravno, sa velikim zanimanjem pratili izbori. Nijesmo svi imali isti odnos prema svemu onome što se dešavalo prethodne dvije godine. Te čestitke koje su stigle su licemjerne, nedosljedne i neiskrene – u njima su uglavnom prednjačili oni koji do sada nijesu dali nikakvu podršku studentskom pokretu”, kazala je Uljarević.

Ona je podsjetila da su se pojedini srpski studenti suočavali s neprijatnostima kada su dolazili u Crnu Goru, kao i da nijesu imali dovoljno prostora u medijima koje kontroliše vladajuća većina.

“Oni su zapravo prednjačili u pokušaju cenzure, kako se kakva riječ o Vučiću ne bi objavila i protumačila kao njihov stav”, navela je Uljarević.

Ukazala je i na ranije događaje koji, prema njenoj ocjeni, pokazuju odnos crnogorskih zvaničnika prema Srbiji i njenom predsjedniku, podsjećajući na slučaj čarter leta i organizaciju samita u Crnoj Gori.

“Sjetimo se i onog čuvenog čarter leta koji je trebalo da na neki način pokvari organizaciju do tada najvećeg samita u Crnoj Gori. Vi nijeste mogli da čujete riječ protesta od bilo koga od zvaničnika Crne Gore prema Srbiji i Aleksandru Vučiću”, kazala je Uljarević.

Ona je dodala da bi čestitke pojedinih političara mogle imati i suprotan efekat, imajući u vidu Vučićev karakter i način na koji se odnosi prema političkim akterima.

“Vučić je vrlo osvetoljubiv čovjek. Ako bude imao vremena da analizira te čestitke, one mu mogu doći kao bumerang”, istakla je Uljarević.

Govoreći o političarima koji su ostali dosljedni svom odnosu prema Vučiću, Uljarević je pomenula predsjednika DNP-a Milana Kneževića, lidera Slobodne Crne Gore Vladislava Dajkovića i lidera Pokreta narodnog povjerenja i bivšeg ministra sporta Dragoslava Šćekića.

“Imamo i druge čestitke. Neki su ostali dosljedni, poput Milana Kneževića, Dajkovića i Šćekića, dok su neki utihnuli u nadi da ćemo zaboraviti njihovo ordenje koje su dobijali. Ne treba zaboraviti sve Vučićeve saveznike, jer su oni ti koji našem društvu ograničavaju demokratski razvoj”, poručila je Uljarević.

Ona je ukazala i na sličnosti između načina na koji su politički akteri u Srbiji i Crnoj Gori diskreditovali studentske i građanske inicijative. Prema njenim riječima, u oba slučaja korišćeni su slični izrazi i poruke s ciljem da se određene grupe predstave kao prijetnja vlastima.

“Ako pogledate kvalifikative kojima je Vučić označavao studente u Srbiji, istina u nešto dužem vremenskom periodu nego što je to bio slučaj sa djelovanjem neformalne studentske grupe ‘Kamo śutra’ i ovim što su radili predstavnici vlasti u Crnoj Gori, osobito funkcioneri Demokrata, naći ćete identične izraze. Oni su u obje države bili vezani za stvarne političke oponente i grupe. Cilj diskreditacije bio je isti”, navela je Uljarević.

Vuksanović: Srbija mora da se suoči sa svojom prošlošću

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) i poslanik u Skupštini Crne Gore Adrijan Vuksanović ocijenio je da su pojedini crnogorski zvaničnici možda bili iznenađeni i zbunjeni izbornim rezultatima u Srbiji, zbog čega su odlučili da odmah upute čestitke. Ipak, smatra da ih ne bi manjkalo ni da je ishod izbora bio drugačiji.

“Mnogi od njih bi čestitali jednako i da je Vučić pobijedio”, kazao je Vuksanović.

On smatra da je Srbiji potrebno da se okrene sopstvenim problemima, suoči sa prošlošću i uspostavi jasne vrijednosti koje će predstavljati putokaz za njen budući razvoj.

“Sve mi to liči na nekakvo novo zalijetanje i novo dokazivanje u javnosti. Srbiji želim da se bavi sobom, jer se najmanje bavila sobom – da se suoči sa svojom prošlošću i uspostavi standarde i uzore koji će joj biti vodilja, a ne da stalno tumara u prošlosti i mraku, gdje su joj svi drugi krivi”, poručio je Vuksanović.

Govoreći o društvenim i političkim posljedicama tragedije koja je pokrenula talas nezadovoljstva u Srbiji, Vuksanović je upozorio da se i u Crnoj Gori slični događaji koriste za ostvarivanje političkih ciljeva.

“Tragedija je bila okidač. I kod nas se desila velika tragedija i to je rana koja će ostati trajna. Ali vidite da imamo ljude na političkoj sceni koji svaku situaciju i priliku žele da svedu na nešto što je funkcionalno za njihove političke potrebe. Tu onda više nema ni principijelnosti ni načela”, kazao je Vuksanović.

On je dodao da pojedina današnja saopštenja crnogorskih političara stvaraju utisak da je Crna Gora sve vrijeme bila bastion politike usmjerene protiv Vučića, iako su isti ti politički akteri ranije ćutali na uvrede koje su dolazile od predsjednika Srbije.

“Ako posmatrate današnja saopštenja, reklo bi se da je ovdje bio bastion antivučićevske politike. U tome prednjače oni koji nikad pisnuli nijesu na sve one uvrede koje su stizale od Aleksandra Vučića. Danas se oni busaju u prsa i izgledaju prilično ratoborno, pa bi se reklo da imaju dug staž antivučićevske politike. Moramo, međutim, reći da je Milan Knežević principijelan i da je tu ostao dosljedan”, zaključio je Vuksanović.

Izvor: Portal TV E

Studentska lista preuzima kormilo: Ovo su procedure i rokovi za konstituisanje Skupštine i formiranje nove Vlade Srbije

0

Studentska lista preuzima kormilo: Ovo su procedure i rokovi za konstituisanje Skupštine i formiranje nove Vlade Srbije

Pobuna koja je prije dvije godine počela tišinom završila se glasnom i ubedljivom pobjedom Studentske liste na parlamentarnim izborima u Srbiji održanim 25. oktobra. Aleksandar Vučić, doskorašnji predsjednik Srbije, priznao je poraz. Sagovornik Nove naglašava da iako djeluje, nakon velikog slavlja i nakon priznanja poraza od strane Aleksandra Vučića, da su izbori završeni, još uvijek niije tako, te da postoji niz koraka, propisanih Ustavom i zakonom, do formiranja vlasti. Nova.rs vam donosi tačne rokove za konstituisanje novog saziva Skupštine Srbije, a potom i formiranje Vlade.

Već se zna da će novi saziv Skupštine činiti poslanici Studentske liste-Studenti pobeđuju, Ujedinjene Srbije-Aleksandar Vučić i manjinskih lista. U parament ulaze četiri manjinske liste sa ukupno šest mandata.

Prema preliminarnim rezultatima RIK-a, Studentska lista imaće 140 mandata (2.267.615 glasova, odnosno 52,71 odsto), lista “Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija” 104 mandata (1.685.022 glasa, 39,17 odsto).

Zoran Alimpić, član Gradske izborne komisije Beograda, u razgovoru za Novu naglašava da, iako nakon ubedeljive pobede Studentske liste djeluje da su izbori završeni, ipak nije tako, jer Republička izborna komisija još uvijek sve zapisnike prikuplja i analizira, i nisu svi objavljeni.
“Po našem zakonu, konačni završni rezultati izbora objavljuju se onda kada bude završeno glasanje i izbori na svim biračkim mjestima. Nekoliko biračkih mjesta gotovo uvijek na svakim izborima bude sa nekim neispravljivim greškama. Recimo, ako nedostaje kontrolni listić u kutiji, ili ako je pronađen višak listića u glasačkoj kutiji, ili ako nije najmanje troje članova biračkog odbora potpisalo zapisnik”, kaže Alimpić.

Sagovornik Nove napominje da postoje neki razlozi zbog kojih se automatski obara biračko mesto, i da onda izbori moraju da se ponove, te da se to obično događa za nekoliko dana, radnim danom.

“Takođe, zainteresovane strane imaju rok od 72 sata da podnesu prigovore. Prigovore mogu da podnesu građani kojima je neko glasačko pravo oštećeno. Na primjer, ja sam čuo za jedno mjesto gdje je građanin došao da glasa, a već je bio zaokružen, vjerovatno nekom greškom”, navodi Alimpić.

On ističe da i podnosioci izbornih listi mogu da podnesu prigovore.

“Onda Republička izborna komisija ima rok od 72 sata da odgovori na taj prigovor, da donese rešenje o prigovoru. Onda opet 72 sata za tužbu Upravnom sudu, pa onda tužba. I onda je moguće da dođe do tog ponavljanja. Tek kada sva biračka mjesta budu imala rezultat koji je pravosnažan, znači bez toga da su svi eventualni prigovori odbijeni i svi rokovi za žalbe istekli, tek onda će Republička izborna komisija da proglasi konačne rezultate. Tada počinju da teku rokovi za zakazivanje i za sazivanje novog saziva Narodne skupštine, koja onda treba da izabere novog predsjednika skupštine, koji onda je taj koji je ovlašćen da raspiše predsjedničke izbore. Poslije toga teku rokovi za izbor nove Vlade. Tako da do tada postojeća skupština i postojeća vlada rade i obavljaju svoje dužnosti”, objašnjava Zoran Alimpić i zaključuje:

“Bilo bi dobro da sada kada je sve već jasno i pobjeda Studentske liste nepobitna, poražena strana ne pokušava da odloži i odugovlači primopredaju vlasti bespotrebnim prigovorima ili formalnim začkoljicama. Gotovo je i to što prije treba da shvate i prihvate”.

Rokovi za konstituisanje Skupštine Srbije

Dakle, tek kada se objave konačni rezultati parlamentarnih izbora održanih u nedjelju, počinju da teku rokovi za konstituisanje novog saziva Narodne skupštine.

RIK ukupan izveštaj o rezultatima izbora objavljuje u roku od 96 časova od prijema svih zbirnih izvještaja lokalnih izbornih komisija o rezultatima glasanja.

Prema Zakonu o izboru narodnih poslanika, RIK u roku od 10 dana od dana objavljivanja ukupnog izveštaja o rezultatima izbora, rešenjem dodeljuje mandate kandidatima za narodne poslanike po njihovom redosljedu na izbornoj listi.

U raspodeli poslaničkih mandata mogu učestvovati samo izborne liste koje su dobile najmanje tri odsto glasova od broja birača koji su glasali. U konkretnom slučaju to su “Studentska lista – Studenti pobeđuju” i lista “Ujedinjena Srbija”.

S druge strane, u raspodeli mandata učestvuje i izborna lista nacionalne manjine čak i onda kada dobije manje od tri odsto glasova. Nakon izbora održanih 25. oktobra od manjinskih stranaka u parlament ulaze Savez vojvođanskih Mađara – dr Balint Pastor, koji su osvojili 0,8 odsto glasova, odnosno tri mandata, “Rasim Ljajić – Ljudski (SDP – CDP)” 0,5 odsto glasova i jedan mandata, “SDA Sandžaka – Čuvari Sandžaka” sa 0,3 odsto glasova prema projekcijama Cesida i takođe jednim mandatom, kao i “Albanska koalicija” koja je osvojila 0,7 odsto glasova i dva mandata.

Rok za formiranje Narodne skupštine je 30 dana od objavljivanja konačnih rezultata izbora.

Kako izgleda raspodela mandata

Mandati u Skupštini Srbije se raspodjeljuju tako što se ukupan broj glasova koji je dobila izborna lista podijeli svakim brojem od jedan do 250, a dobijeni količnici se razvrstavaju po veličini, tako da izbornoj listi pripada onoliko mandata koliko ima svojih količnika među 250 najvećih količnika svih izbornih lista koje učestvuju u raspodeli.

Mandati narodnih poslanika se potvrđuju na prvoj sjednici Narodne skupštine, na osnovu izvještaja Republičke izborne komisije o sprovedenim izborima.

Sjednicu saziva predsjednik Narodne skupštine iz prethodnog saziva, tako da se sjednica održi najkasnije 30 dana od dana proglašenja rezultata izbora.

Nov saziv Narodne skupštine konstituisan je potvrđivanjem mandata najmanje dvije trećine narodnih poslanika, odnosno najmanje 167 od ukupno 250 članova parlamenta i i tada prestaje mandat prethodnog saziva parlamenta.

Zatim poslanici biraju predsjednika i potpredsjednike Skupštine, imenuju generalnog sekretara i formiraju radna tijela.

Koji je rok za formiranje nove Vlade Srbije

Predsjednik Republike, trenutno vd predsjednika Ana Brnabić, koja je i predsjednica prethodnog saziva Skupštine, konsultuje se sa predstavnicima svih izbornih lista koje su osvojile mandate da bi se znalo ko ima parlamentarnu većinu.

Predsjednik Republike potom formalno predlaže Narodnoj skupštini mandatara, odnosno kandidata za predsjednika Vlade, koji priprema program i predlaže ministre koji će činiti njegov kabinet.

Mandatar zatim pred poslanicima izlaže program i prijedlog sastava svog kabineta, nakon čega se otvara skupštinska rasprava.

Po okončanju rasprave, Narodna skupština glasa istovremeno o programu Vlade i o izboru predsjednika i članova Vlade.

Da bi nova Vlada bila izabrana, potrebno je da za nju glasa većina od ukupnog broja narodnih poslanika, dakle najmanje 126 poslanika.

Zakon o Vladi predviđa da izabrani ministri stupaju na dužnost tek po polaganju zakletve pred parlamentom, čime dosadašnja vlada zvanično završava rad u tehničkom mandatu.

Rok za formiranje nove Vlade je 90 dana od formiranja Narodne skupštine.

Ukoliko parlament u tom roku ne uspe da izabere novu Vladu, predsjednik Republike dužan je da raspusti Narodnu skupštinu i raspiše nove parlamentarne izbore.

Miloš Janjušević pobjegao diplomatskim vozilom, u stanovima u Budvi pronađen promo materijal SNS

0
Ilustracija (Foto: UGC)

Operativac aktivista Srpske napredne stranke za „poslove“ u Crnoj Gori pod lupom istražitelja, zbog sumnje na miješanje u izborni proces u Srbiji

Miloš Janjušević pobjegao diplomatskim vozilom, u stanovima u Budvi pronađen promo materijal SNS

Kako Pobjeda saznaje od izvora iz vrha bezbjednosnog sektora, Janjušević je neposredno prije izbora boravio u Beogradu odakle je, navodno, dobio instrukcije od V. M. u vezi sa kupovinom glasova i organizacijom glasanja, dok je istovremeno bio u direktnoj komunikaciji sa D. M. i ostalim službenicima jedne strane ambasade koji su na dan izbora boravili u Beranama

Dnevnik RTV počeo izvinjenjem: “Javni servis dugo godina nije izvršavao svoju funkciju”

2
(Foto: screenshot)

Dnevnik RTV počeo izvinjenjem: “Javni servis dugo godina nije izvršavao svoju funkciju”