Home Blog Page 3

Knežević premijeru: Vi ste kod Vučića išli na brifinge, javljali ste mu se sa “brate”; Spajić: Vidno si se umorio u kampanji

0
Milojko Spajić (Foto: Skupština Crne Gore – stop kadar)

Knežević premijeru: Vi ste kod Vučića išli na brifinge, javljali ste mu se sa “brate”; Spajić: Vidno si se umorio u kampanji

Radujemo se izjavama Studentske liste, koja je pobijedila na izborima u Srbiji, da je došlo vrijeme za nove odnose između Crne Gore i Srbije i sa radošću ćemo pristupiti stvaranju tih odnosa – poručio je premijer Milojko Spajić u Skupštini Crne Gore na sjednici posvećenoj premijerskom satu.

Spajić je, odgovarajući na pitanje poslanika Pokreta Evropa sad (PES) Vasilija Čarapića kako ocjenjuje dosadašnji tok odnosa Crne Gore sa susjedima i da li očekuje da bi oni mogli ući u jednu nova fazu, kazao da treba da ulažemo ogromne napore u izgradnji najboljih odnosa sa susjedima.

– Negdje se pružena ruka dočeka ispruženom, negdje nije takav slučaj. Što se tiče Srbije, bili smo oduvijek spremni da sarađujemo sa Srbijom na najvišem nivou – naveo je Spajić.

On je kazao da je Crna Gora najmanja država na Balkanu i ima posebnu obavezu da vodi računa o dobrosusjedskim odnosima.

– Naša država je možda jedina država u Evropki koja nema identitetsku većinu. Sjećate se vremena kada su popisi bili tenzični, ali sada je sve drugačije – rekao je Spajić.

Dodaje da je današnja Crna Gora građanska, te da svako ima pravo da kaže svoje mišljenje i nije sramota biti pripadnik bilo kog identietskog skupa i istovremeno biti patriota i voljeti svoju zemlju.

“Empatija”

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković pitao je Spajića šta Vlada planira da uradi povodom urušavanja životnog standarda penzionera.

Premijer je pohvalio pitanje Živkovića, dodajući da je šteta što njegovi prethodnici nisu imali osjećaja za penzionere.

– Teška vremena su bili za vrijeme vladavine vaše partije. Rezultati koje ste pokazivali ne govore u prilog onome što pokušavate da plasirate – da penzioneri gore žive nego ranije. Penzioneri nikad bolje nisu živjeli. Može li bolje? Naravno – naglasio je Spajić.

Dodaje da će sa Euromodelom doći i značajno do povećanja penzija.

– Jedno povećanje Euromodela je sedam puta veće nego sva povećanja za vrijeme vladavine Demokratske partije socijalista. Slažem se da nije dovoljno. To što vi niste uspjeli za 30 godina, mi pokušavamo za tri – odgovorio je Spajić.

Živković je ocijenio da se Spajić tradicionalno bavi prošlošću. Najavio je da će DPS podnijeti inicijativu Skupštini da se 30 odsto povećaju penzije penzionera, te upitao da li će Pokret Evropa sad podržati ovaj prijedlog.

Spajić je kazao da su oni ti koji stalno vraćaju u prošlost.

– Vi ne glasate za evropsku budućnost, nego izbjegavate da stanete uz ljude koji nas guraju naprijed. Spomenuste devedesete, kao da to nije imalo veza sa nama. Kako se to nije desilo jednoj Sloveniji. Kako je postala članica 2004. godine? Ko je vladao tada? Ko nas je zavađao sa susjedima? Taj je doveo penzionere do tog položaja. I sad se javlja empatija. Ta zakašnjela empatija koju pokazujete na našu nesreću kasni punih 30 i kusur godina. Ta empatija nam je tad trebala, ta mudrost – ocijenio je Spajić.

Dodaje da u DPS-u nisu bili protiv rata, već su tada bili protiv liberala koji su to govorili.

– Zamislite penzionera, koji je prije pet godina živio sa 100 eura, koji treba da izdržava djecu koja ne rade. I to je 100 eura i to je empatija. Samo nam vi ne pričajte o empatiji. Treba neku drugu temu da pronađete. Treba da nam izložite plan kako ćete izbjeći a da ne glasate za Euro model – naveo je Spajić.

Nakon što je završena rasprava oko poslaničkog pitanja koje je postavio Živković, poslanici DPS-a su većinski napustili salu.

Stambeno pitanje

Poslanik Demokrata Boris Bogdanović pitao je premijera da li smatra da su bivše vlade, koristeći državne stanove, kredite i otpise dugova kao instrument privilegovanja odabranih sudija i tužilaca, uspostavile sistem političke zavisnosti kojim se moglo uticati na sudske presude, pokretanje i nepokretanje krivičnih postupaka i sadržinu optužnica.

Spajić je odgovorio da je politika bivšeg režima bila takva da su htjeli da građani budu što siromašniji i što zavisniji od pomoći koja bi došla prije izbora, u vidu 50 eura, drugih stvari, ili stanova po povoljnim uslovima.

– To je bila poražavajuća praksa. I kad biste dali te stanove imali bi velika očekivanja od tih ljudi. Ta praksa je potpuno iskorijenjena. Međutim, napravljena je nepopravljiva šteta. Nije svako ko je primio stan korumpiran, ali tu je nažalost velika većina imala udjela u jednom vođenju države koji nije bio dobar i koji se trudimo tri godine da ispravimo – kazao je Spajić.

“Državni superkmarket”

Poslanik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović pitaće Spajića koja je tačna adresa državnog preduzeća (supermarketa) čije je osnivanje premijer najavio prije par godina.

– Ako niste govorili istinu, zatražite izvinjenje od građana – naveo je Abazović.

Spajić je da uživa u “fenomenalnom” pitanju, te rekao da Abazović kao bivši premijer razumije tu funkciju.

– Imamo i rast cijena goriva, nafte, đubriva, kukuruza, pšenice, mesa, mlijeka… Zahvaljujem što ste rekli da to nije do Vlade – naveo je Spajić.

Dodao je da su 2024. u Briselu dobili zaključak da bi stvaranje bilo kakve državne pomoći bilo označeno kao nelojalna konkurencija i državni intervencionizam.

– Imaćemo robne rezerve, ograničavanje marži.. To je jako bitna stvar. Robne rezerve su osnova za državni supermarket. Nama su najveći cilj evropske integracije – poručio je Spajić.

Ističe da će kroz ekonomski napredak građana napraviti štit od inflacije.

Spajić je, pored ostalog, kazao da su izbori 2023. bili primjer brutalnog miješanja druge zemlje, zvaničnog Beograda, u politiku Crne Gore.

– Tada smo mi bili vanparlamentarna stranka bez ikakve moći i mogućnosti da se branima na bilo koji način. Tada je bilo brutalno miješanje iz Beograda, direktno iz Beograda, dva puta, gdje ste pokušali mene lično da oprljate vi iz Beograda – dali ste sve od sebe, ali niste uspjeli, građani su sve prozreli. Neizmjernu sreću osjećam zbog toga – kazao je Spajić.

Dodaje da je 2023. jasno bilo svima kakav je brutalan pokušaj bio miješanja u politiku Crne Gore, odakle su došli, kakve su sve vizit karte našli kod tih ljudi, s kim su se sve gledali i naloge dobijali.

– Nažalost, gospodine Abazoviću, vi ste bili dio te priče. Nagovorio vas je možda vaš tadašnji prijatelj iz Beograda, ali nemojte da slušate te lažne prijatelje. Pravi prijatelji vam sjede na ovoj strani – poručio je Spajić.

Dodaje da je Abazović bio instrument građana koji su izašli na ulice.

– Ako je neko imao ogoromno razumijevanje za vašu politiku, imali ste je od mene lično. Bili ste lider, išli ste u pravom pravcu, i onda ste se okrenuli. Sve dobre stvari koje ste uradili ste prosuli za zrno slave, da biste postali predsjednik vlade. Koga briga za takve stvari ako ostanete okaljanog obraza. I sve dobre stvari koje čovjek radi prospu se za jednu noć – kazao je Spajić dodajući da o tome vodi računa.

Abazović je rekao da ne može da vjeruje “što ovaj čovjek priča”.

– Pozivam vas da prošetamo. Ako budu ljudi ushićeni kada vas vide, izlazim iz politike zauvijek. Vi ste u slobodnom padu. Vaše odluke su ishitrene, mračne, na Vacap sjednicama, zato što ste u strahu. Euro model ste pokrenuli jer niste imali povjerenja u svoje poslanike vezano za glasanje za Andriju Mandića. Vi ste eksponent Beograda od početka, vi ste lagali za državljanstvo, vas je u Crnu Goru doveo Zoran Korać, doveo vas je za ruku, u jedan hotel na primorje, kod jednog našeg zajedničkog prijatelja i rekao “Ovo je čovjek koji treba da radi ekonomiju Crne Gore” – rekao je Abazović.

Dodaje da je od početka radio u korist Crne Gore.

– Jedino koga je štitio Krivokapić ste vi. Iza svake odluke stojim – naveo je Abazović dodajući da je uvijek na pravoj strani.

Gradnja puteva

Poslanika Bošnjačke stranke (BSCG) Mirsada Nurkovića interesuje kada Vlada Crne Gore očekuje konačno okončanje postupka javne nabavke i zaključenje ugovora za izgradnju bazne stanice ski-centra Hajla-Štedim.

On će pitati i koji je realan vremenski okvir za početak, izvođenje i završetak radova na baznoj stanici, te na koji način i u kom roku Vlada planira da investira preostala sredstva do punog iznosa od 40 miliona eura predviđenih Kapitalnim budžetom, kako bi se kompleks u potpunosti zaokružio i stavio u komercijalnu funkciju.

Spajić je, govoreći o skijalištu, da se čeka izjašnjenje na uloženu žalbu, te da će dati sve od sebe da taj projekat privedu kraju što prije.

Naznačio je važnost saobraćajne povezanosti, posebno na sjeveru, ističući da je to posebno osjetno u njegovim rodnjim Pljevljima, koje je opisao kao slijepo crijevo po pitanju povezanosti, dodajući da nije čudo da se osjećaju kao da ne pripadaju.

Čobanica i stado

Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević pripremio je za Spajića pitanje koje se odnosi na izjavu komesarke za proširenje Marte Kos prilikom posjetie Crnoj Gori da se „ponekad osjeća kao čobanica koja pazi na sve što se dešava u stadu“.

– Gospodine Spajiću, u ime Vaše, pošto Vi to ne smijete da kažete, da saopštim gospođi Kos: Sram Vas bilo. Sram Vas bilo da jednu državu koja je bila nezavisna dok je Vaša Slovenija bila đe je bila, koju smo mi oslobađali i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, i mogla samo da se poredi sa nekim primjerima kao što ona pokušava nas da poredi – rekao je Knežević.

Potpredsjednik Skupštine i poslanik Pokreta Evropa sad Boris Pejović kazao je da razumije zbog čega je prisutna tolika nervoza, poručujući: “Nema ni vuka ni keca, od Milana dobismo zeca.”

– Kad već pominjemo životinje, čudim se što nijeste pitali vlasnika Informera zašto je pomagao DPS-u 2016. i 2017. godine. Ako ste toliko principijelni, čudim se što nijeste pitali Vučićevića zašto je pomagao DPS-u. Vučić vam je pakovao zatvor, gospodine Kneževiću, a vi ste preko toga prešli. Neka ste. Šta ste mislili, da orgijate po Srbiji, a onda dođete ovdje i otvarate neku novu temu – pitao je Pejović.

Poručio je Kneževiću da očekuje da se povuče iz političkog života i da ne ometa dobrosusjedske odnose Crne Gore i Srbije.

Knežević je odgovorio da mu je fokus Spajić, a ne Pejović.

– Za vas tvrdim da ste iguana jer ste radili u kafiću Iguana kafe u Ilinoju. Vlasnik je rekao da goreg čovjeka od Pejovića nijesu upoznali i da nikoga iz Crne Gore neće zaposliti. Nakon toga ste se prebacili na kamione – kazao je Knežević.

On je rekao da je kritikovao Informer kada je taj medij kritikovao Demokratski front, ali da se nikada nije zalagao za ukidanje medija.

Naveo je i da mu se spočitava što poznaje Aleksandra Vučića, dodajući da je najviše agenata Bezbjednosno-informativne agencije iz Pokreta Evropa sad.

– Sjutra da budu izbori, ja bih opet glasao Vučića. Da vama Vučić nije poslao Zorana Koraća ne bi vam se strva znalo. Da vam Siniša Mali nije pomagao oko Evrope sad 1 i 2 ne bi vam se strva znalo. Vi ste kod Vučića išli na brifinge, javljali ste mu se sa “brate”, lično sam bio prisutan. Nemojte sad da bježite od brata, ja se ne odričem braće. Svako bira svoje društvo – rekao je Knežević.

Dodaje i da je najviše agenata Bezbjednosno-informativne agencije iz Pokreta Evropa sad.

Pejović je odgovorio da je Andrej Milović bio konobar u toj Iguani, navodeći da je on sagovornik Kneževiću.

Spajić je rekao da je vidno da se Knežević umorio u kampanji.

– Nestala je ona lucidnost koju smo gledali prije desetak godina. Potpuno ste se tranformisali – naveo je Spajić.

Pročitao je i navodni odgovor jednoj televiziji, navodeći da je izjava Kos izvučena iz konteksta.

– Htjela je da stavi do znanja da nismo ovce i da je naša država dovoljno utemeljena do te mjere da građani sami biraju demokratiju.. I vi ste na tako lažnoj vijesti koju su plasirali neki mediji pokušali da jašete. I to nije jedina neistina koju ste rekli. Podrška koju dobijate – samo nastavite saradnju DPS-a i DNP-a, jer to je stara matrica i stara ekipa – rekao je Spajić.

Knežević je odgovorio da ponižava čitava Crnu Goru, objašnjavajući tumačenje njene izjave koju je čula čitava Crna Gora.

– Nemojte meni da govorite o saradnji sa DPS-om. Više ste se puta vi sastali sa Živkovićem, nego što ću ja s majkom do kraja njenog života – kazao je Knežević.

Najavljene tužbe

Poslanik Pokreta Evropa sad (PES) Darko Dragović pozvao je Kneževića da objasni porijeklo svoje imovine, te porijeklo novca kojim su on i njegova majka kupili stan.

– Objasnite vašim biračima odakle vama i vašoj majci 140.000 eura za kupovinu stana od 135 kvadrata. Stan je kupljen po cijeni od 1.000 eura po kvadratu, dok je tržišna cijena u tom trenutku bila 3.000 eura. Kupljen je od sina Gugija Savića, nakon čega ste, na predlog DNP-a, predložili da njegov sin bude član odbora direktora jedne crnogorske firme. Prodavac stana bio je student bez prihoda – naveo je Dragović.

On je tražio da Knežević odgovori koji je to visokoragnirani pripadnik mafijaške scene Crne Gore koji mu je poklonio stan.

Knežević je odgovorio Dragoviću da ima problem sa istinom i sa mentalnim elementima u sopstvenoj glavi.

– Pojma nemam o tome što govorite u vezi s tim kriminalcem. To ćete dokazivati na sudu, jer ću vas tužiti. Mi smo imali porodični stan na Bulevaru Oktobarske revolucije, koji je kupljen od ušteđevine i kredita. Prodali smo ga, a ja sam potom podigao kredit kod Zapad banke i zadužio se kod kuma kako bih kupio stan koji se nalazi u zgradi staroj više od 30 godina – naglasio je Knežević.

On je naglasio da stan nije dobio na poklon, već da ga je kupio od Peđe Savića, dodajući da njegovog oca, Gugija Savića, poznaje iz zatvora.

Dragović je kazao da će Knežević pred sudom morati da dokazuje da je on član bilo koje kriminalnog klana.

Knežević je rekao da je Dragoviću prodao zemlju u Danilovgradu i kupio tri stana koja se vode na ime šefa škaljarskog klana Jovana Vukotića.

– Vi nemate pravo da bilo kome držite pridike i jedva čekam tužbu od vas – rekao je Knežević.

Pitanja

Poslanika Hrvatske građanske inicijativa (HGI) Adrijana Vuksanovića interesuje Spajićevo viđenje trenutnog stanja u pregovaračkom procesu Crne Gore i Evropske unije, a u tom kontekstu i odnosi s Hrvatskom.

Borisa Mugošu iz Evropskog saveza (ES) interesuje stav premijera o godišnjoj inflaciji koja je u septembru u Crnoj Gori viša od godišnje, a 90 odsto zemalja EU, kao i u većini zemalja regiona. Osim toga, Mugoša navodi da je u Crnoj Gori u septembru zabilježena najviša godišnja stopa inflacije od aprila 2024. godine.

Poslanica Poslaničkog kluba SNP-CIVIS Maja Vučelić pitaće Spajića kada će Vlada formirati strateško Koordinaciono tijelo koje će, kroz pažljivo i fazno planiranje, upravljati procesom uspostavijanja nacionalne kontrole letjenja do 2030/31. godine, i na koji način planirate da ovaj kompleksan proces povezete sa unapređenjem i modernizacijom crnogorskih aerodroma, jačanjem nacionalnog avio-prevoznika „To Montenegro“ i ukupnim razvojem crnogorskog vazduhoplovstva.

Poslanik koalicije Albanska alijansa Ilir Čapuni pitaće predsjednika Vlade kako teče realizacija projekata izgradnje mosta na Bojani i luke Liman u Ulcinju.

ETV

Sindikat zaposelnih RTCG-a: Iskusni reditelji premješteni u trafo-betonjerku

3
(Foto: Stop kadar)

Nove optužbe na račun generalnog direktora za pritiske i samovolju

Sindikat zaposelnih RTCG-a: Iskusni reditelji premješteni u trafo-betonjerku

Sindikat zaposlenih RTCG-a optužuje generalnog direktora Borisa Raonića da Javni servis godinama vodi netransparentno, uz sporne isplate, milionska ulaganja u zgradu, česte izmjene sistematizacije i pritiske na zaposlene koji mu se protive. Kao dokaz takve prakse navode prinudno premještanje dvojice iskusnih reditelja u tehničku prostoriju u polusuterenu, poznatu kao „betonjerka“, za koju tvrde da nije namijenjena boravku zaposlenih, te izostanak odgovora nadležnih na njihova upozorenja.

– Tokom pet godina, suprotno zakonu, sam je sebi isplaćivao najveće varijabile u državi. U tri uzastopna nelegalna mandata. Dijeli 735.000 eura u bruto iznosu godišnje. Ne zna se kome niti polaže račune o tome. Od 2022. do kraja 2026. ulaže preko pet miliona eura u već višestruko renoviranu zgradu RTCG-a. Samo u ovoj godini je za tu svrhu predviđeno 1,7 miliona eura. Ljuti se kada zaposleni kažu da se za taj iznos mogla sagraditi nova zgrada Javnog servisa – navedeno je u saopštenju Sindikata zaposlenih RTCG-a.

Dodaju da Raonić neistomišljenika naziva neprijateljima RTCG-a jer je njegova osnovna parola, kako kažu, “RTCG – to sam ja”.

– Najveći je i najbolji radnik, svi ostali su nesposobni i neradnici. Mijenja zdrave prozore i još zdravija vrata, renovira već mnogo puta renovirane toalete, oblaže spoljašnjost zgrade skelama koje niko ne koristi mjesecima. Prati svaki radnički korak sa 170 kamera. Jedna od njih se, suprotno zakonu, nalazi u kancelariji arhive. Prvo postavlja kamere pa traži (  ne dobija) saglasnost sindikata za to – ističu u Sindikatu.

Navode da Radonić za pet godina na svaka dva mjeseca mijenja sistematizaciju koja od 2017. ima 30 dokumenata sa preko 600 izmjena radnih mjesta.

– Izmjene su batina za neposlušne. Svakog profesionalca koji se ne slaže sa njim izmjenama degradira na početnička radna mjesta. Drži državni rekord u broju sudskih sporova koje RTCG gubi sa zaposlenima. Sudske troškove (oko 300 000 eura) plaća iz džepa građana. Zaposlenima utjeruje strah u kosti i striktno se drži krilatice – zavadi pa vladaj – naglašeno je u saopštenju.

Raonić zaposlene, kako kažu u Sindikatu, dijeli na one prvoga i one poslednjega reda.

– Zaposlene prvoga reda (one koji ćute i bezuslovno ga podržavaju) obasipa novcem, projektima, službenim putevima, netransparentno podijeljenim varijabilama. Zaposlenima poslednjeg reda, mahom sindikalcima, uskraćuje novac čak i kada im komisija za pomoć oboljelima dodijeli novčani iznos. Tako u RTCG-u postoje bolesnici prvoga i bolesnici poslednjega reda. Zaposlenima koji su na crnoj listi odbija projekte, smanjuje koeficijente, otkazuje putne naloge i, kad baš ništa ne pomogne, šalje ih u  – betonjerku – dodaje se u saopštenju.

To je, kažu u Sindkatu, popularni naziv za tehničku sobu u polusuterenu sa aktivnom trafo – tablom u kojoj nikada u istoriji RTCG-a nisu boravili zaposleni.

Kada je u prošlom vijeku projektovana zgrada RTCG-a ova prostorija, tvrde, nije bila predviđena za ljude.

– No, 2026. u Javnom servisu Crne Gore, zemlje koja je na vratima Evropske unije, baš tu su prinudno preseljeni članovi našeg sindikata, naši vrsni reditelji. Slobodan Bobo Šćepanović, diplomac čuvene praške škole (Filmska akademija lijepih umjetnosti u Pragu), koji potpisuje brojne igrane TV programe i dokumentarne filmove. Milan Šofranac, reditelj poznatog RTCG istraživačkog serijala „Mehanizam“. Ovim i sličnim metodama, preko čitave mašinerije pomoćnika i saradnika, iščlanio je preko 100 naših članova – ističu u saopštenju.

U Sindikatu zaposlenih RTCG-a kažu da su pisali svima nadređenima koji bi prema sistematizaciji mogli biti nadležni za ovaj slučaj.

– Pitali smo: „Otkud praška diploma u betonjerci?“ Niko ništa ne zna. On je nenadležan, a vuče sve nevidljive konce. Do kada – zaključeno je u saopštenju.

Evo ko su vlasnici “Srpske kuće D.O.O” za koju je Vučić dao 3,4 miliona (SPISAK)

2

Iako Srpska kuća u Podgorici još uvijek nije zvanično otvorena, Nova srpska demokratija je u nedjelju tamo održala sjednicu Glavnog odbora i za to platila – 500 eura.

Kako je ranije danas “Vijestima” rekao direktor Srpske kuće i potpredsjednik Nove srpske demokratije Emilo Labudović, ta partija je platila zakup da bi održala sjednicu Glavnog odbora u prostorijama Srpske kuće.

On je kazao da prostorije Srpske kuće može koristiti svaka partija koja plati zakup.

Osnivanje Srpske kuće u Podgorici je sa 3,4 miliona eura finansirala Vlada Srbije nakon što je to Mandić predložio predsjedniku te države Aleksandru Vučiću.

Mandić je ranije najavio da će pod krovom Srpske kuće svoje mjesto naći najvažnije kulturne adrese srpskog naroda,  a prije svega, kako je rekao, Matica srpska, Institut za srpsku kulturu, Srpski nacionalni savjet, Udruženje književnika srpskog naroda, kao i   srpska televizija, radio, novine, portali, Srpski kulturni centar.

“Srpska kuća” D.O.O je u Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore registrovana kao društvo sa ograničenom odgovornošću pod brojem 

Osnivači Srpske kuće DOO sa po 3,44 udjela su: Emilo Labudović, koji je i izvršni direktor, Slaven Radunović, Strahinja Bulajić, Milutin Đukanović, Vukić Iliničić, Budimir Aleksić, Dragica Perović,  Gojko Raičević, Momčilo Vuksanović, Bećir Vuković, Veselin Rakčević, Milorad Kadić, Nataša Jevrić, Novo Vujošević, Zoran Lakić, Božidar Bojović, Ranko Jovović, Željko Komnenović, Vladislav Bojović, Vladimir Božović, Goran Kiković, Nebojsa Strugar,  Nikola Marojević, Blažo Papović, Drago Perović, Vasilije Radulović, Novica Đurić, Žarko Leković, Pero Radonjić.

Kad Bogdan Božović iz SNP-a kaže: „Trobojka (MAHMUDOVKA – prim. aut.) nije uvezen simbol.“, on „oslobodilački“ pečobrazno laže!

1
Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ

Kad Bogdan Božović iz SNP-a kaže: „Trobojka (MAHMUDOVKA – prim. aut.) nije uvezen simbol.“, on „oslobodilački“ pečobrazno laže!

Nemoj nikad zaboraviti: Da je pod tom (tvojom, a naročito vojvodinom) zastavom trobojkom 1918. godine – na krvnički i nesojski način – Crna Gora bila okupirana od strane Srbije. Da je pod tom (tvojom, a pogotovo vojvodinom) zastavom trobojkom od 1918. do 1941. godine – cijela naša Domovina – bila pretvorena u logor smrti u kojem je izvršen genocid nad crnogorskim rodoljubima, odnosno skoro isključivo nenaoružanim stanovništvom.

Izvor: Aktuelno

Piše:  Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ
seljak iz Građanah

Prebiskavam po TikToku, kadli mi pred oči iskoči izvjesni Bogdan Božović.

Tek zapazih da je iz SNP-a, jasno mi je bilo od koje je sorte ta mustra.

Fiksira u kameru i, pomeđu ostaloga, ni da trepne veli (citiram):

„Trobojka nije uvezen simbol.“

Citirano je podla laž!

____________________

Za tu neslanu laž zna i Boki.

Zna to i njegov klerofašistički krug široki.

Ili ga je neko nafiga’ taktički.

Ipak, Boki je dio družine koja djela mučki.

____________________

Dok je u kameru zborio i providno glumio, na astalu pokraj njega bješe postavljena mala trobojka s plavetnom bojom u sredini.

Taj detalj je dio sveopšte „oslobodilačke” bjelaško-četničke fukarske strategije.

Naime, trobojku s plavetnom bojom u sredini eksponiraju, to jest s njom foliraju – samo do ure kad bi se nekako primakli zacrtanom cilju njezinoga ozvaničenja.

Potom bi nam – nastavljajući prodavati lažavine – utrapili trobojku s plavom bojom u sredini, odnosno zastavu Srbije.

Samo treba pogledati koju zastavu u svojem kabinetu protivustavno drži „Martin glavni ovan”, političko zastiđe broj 1. savremene nesretnje Crne Gore – četnički vojvoda; ili, koju su zastavu (spram hrišćanskih kanona i Božjih zapovijesti taman) kriminalci u crnim kotulama Prokletosavske sekte objesili po otetim manastirima i crkvama Crne Gore.

Doduše, i u varijanti s plavom i u varijanti s plavetnom bojom isto joj je tandara-mandara-broć ishodište iliti porijeklo.

A evo i golih činjenica koje potonju tvrdnju potkrepljuju.

Trobojku (MAHMUDOVKU) je Srbiji decembra 1835. godine oficijelno (crno na bijelo) svojim Fermanom odobrio i boje joj rasporedio turski sultan Mahmud II, pa je zbog njegovoga stvarnog autorstva s pravom već godinama imenujem: MAHMUDOVKA.

____________________

Znači, srpska trobojka je:

DESIGNED BY TURKISH SULTAN MAHMUD II

MADE IN ISTANBUL

____________________

MAHMUDOVKA je neporecivi, paradigmatski simbol petstogodišnjega vazalnog, poniznog, snishodljivog, sramnog i ponižavajućeg statusa srpskoga naroda.

Tako nešto nikad nigđe drugo na planeti Zemlji, u vaskolikoj povjesnici ljudskoga roda – nije postojalo.

Niti će ikad igđe – dok je svijeta i vijeka – takve bruke jednoga naroda postojati.

Ali Bogdan (i njegova družina Posrbica-Prisrbica, „ugroženih” lažljivih kukavica), namjeravaju da dostojanstvenim i ponosnim Crnogorcima i Crnogorkama – rodoljubima triju naših vjera skupa s ateistima – takvu ubogu tradiciju, odnosno par excellence zastiđe od simbola, jednoga dana serviraju ka’ državnu zastavu.

Spram podmukloga naloga ovo momče javnosti Crne Gore provukuje priču da trobojka treba da bude (samo) a la paralela CRVENOJ LJEPOTICI, odnosno da će CRNOGORSKA LJEPOTICA, navodno, ostati ravnopravna.

Da pripotvrdimo:

Trobojku su Srbaljima Turci propisali kad su se nad tamo-njima konačno malo smilovali, jer su ih silne stotine godina (ženski dio populacije na jedan, a muški na drugi način) neprestano jahali.

No, i pošto su im zastavu odobrili, Srbalji su i dalje – pod tom istom trobojkom – sve do Balkanskih ratova (a to je XX stoljeće), opanke šetali.

Jednomašice (u isti mah) Turci su im u Istanbulu školske udžbenike štampali.

Da ovo poglavlje zaključim:

Dibidus svim Srbaljima iz Srbije (južno od Dunava i Save) su doslovice sve: šikunbabe, čukunbabe, prababe, babe, majke, sestre, sestrične, tetke, sestre od tetaka, strine, sinovične… i, dakako, svoje rođene nevjeste, šćeri, snahe, unuke… prvu bračnu noć s Turcima ljubovale.

Uglavnom, tokom dugačkih 500 (slovima: pet stotina) godina našim śevernim suśedima nije puvalo ispod samara!

____________________

Trobojka je u Crnu Goru uvezena nakon Veljega rata, što će reć’ oko 1880. godine (i to najprije ka’ pomorska zastava) iz naroda sa zisto „finim” pedigreom i neopjevano ubogom opankošetačkom tradicijom.

(Mimogred rečeno, prije toga crnogorska pomorska zastava bila je: crveno-bijelo-crvena.)

Nerealne političke ambicije kralja Nikole su učinjele da se i na taj način – to jest uvođenjem te vrle trobojke u Crnu Goru (modifikovane kroz plavetnu boju u sredini) – nekakvom skumbuljanom srpstvu dodvori.

Pomeđu drugih brojnih stvari đe je grdno omanuo, i trobojkom je sebi, dinastiji Petrović, Kraljevini Crnoj Gori – i ka’ najvažnije – svim Crnogorcima rodoljubima i svekolikoj budućnosti ove negda slavne zemlje glavu slomio!

Naglašavam:

Sve do nastanka FNRJ, potom SFRJ – nikad, ali nikad, u povjesnici Crne Gore trobojka nije bila njezina državna zastava!

A kako je do toga potom uopšte došlo?

Najprvo treba istaći to da je – usljed neviđeno krvave i neopisivo zvjerske karađorđevićke okupacije – istorijska Crna Gora pomeđu dva svjetska rata bila u potpunosti izbrisana.

To se zbilo kad su se nesretnji Srbalji, alias Opankošetači, poslije 500 godina sramotnoga statusa i grdila nagomilanih teških i dubokih kompleksa, razbojnički razjarili.

Odnosno, bjehu se, ka’ kad se BI3INI (kučkovi, kerovi) iz veza pušte – kako bi svoje silne komplekse iz povjesnice liječili – životinjski pomamili.

S druge strane, naša, među svim Južnim Slovenima, jedinstveno veličanstvena CRVENA LJEPOTICA je 1918. godine takođe nasilno ukinuta i tako Crnogorcima nestala iz śećanja.

Tokom Drugoga svjetskog rata, i nakon njega, Crnoj Gori je trobojka iz prethodnoga okupacionog perioda jednostavno po inerciji prišivena iliti nametnuta, da bi u brojiocu bila skupa sa zastavama većine ostalih južnoslovenskih naroda, dok je u imeniocu bila zajednička jugoslovenska trobojka.

Liše prethodno navedenoga motiva, tako je bilo i jer je značajan dio komunista bio iz bjelaških redova, pa im je odgovaralo da Crna Gora ima istovjetnu zastavu ka’ i Srbija.

Pak, komunisti iz zelenaških–komitskih famelja nijesu se trobojci protivili, ne bi li tragične narodne razmirice iz neposredno okončanoga krvavog razdoblja za sobom ostavili, kao i da ne bi tijem sklad narodnooslobodilačke borbe talasali, ali i da ne bi bratstvo i jedinstvo škrkali.

Bogom dani za obmanjivanje neznavenih, neznaveni Bogdane!

Znaš li kako je moguće da je među komunistima bilo tako puno bjelaša?

Uključivanjem u komunistički pokret, uglavnom tokom 1930-ih godina, bjelaške mustre su na taj način prale svoje krvave ruke od 1918. godine!

Vi, „oslobodioci” – tačnije rečeno klerofašisti iz 2020. godine – ste upravo na toj bjelaško-četničkoj političkoj liniji, odnosno ideološki uzori su vam zločinačka bjelaško-četnička BAGRA!

Povrnimo se trobojci (MAHMUDOVKI).

Nemoj nikad zaboraviti:

  • Da je pod tom (tvojom, a naročito vojvodinom) zastavom trobojkom 1918. godine – na krvnički i nesojski način – Crna Gora bila okupirana od strane Srbije.

 

  • Da je pod tom (tvojom, a pogotovo vojvodinom) zastavom trobojkom od 1918. do 1941. godine – cijela naša Domovina – bila pretvorena u logor smrti u kojem je izvršen genocid nad crnogorskim rodoljubima, odnosno skoro isključivo nenaoružanim stanovništvom.

____________________

Da ne propuštim:

Glede na to iz koje si partije, ti si GROBOLUPEŽINA.

Naime, sa svoje strane si – u imovinsko-pravnom smislu – dobrano doprinio otimanju crnogorskih grobova i Prokletosavskoj sekti predao.

Zbog toga treba da se doživotno sramiš!

Tako mlad, a već si stekao status GROBOLUPEŽINE i podloga uvaljivača najnečasnije zastave među svim Južnim Slovenima; zastave koja je oličenje, odnosno simbol isto takve „divne” (tuđe) tradicije.

I to – ni manje ni više no je pokušavaš uvaliti UZNOSITOJ GOSPODI CRNOGORSKOJ!

Da nijesi više đaolju jednu žvaknuo! 

____________________

Na koncu, Bogdane,

Moraš znati da izvor CRVENE LJEPOTICE teče još od Vojislavljevića, čija je dominantna boja bila CRVENA!

Potom je u doba Balšića, Crnojevića i Petrovića CRVENA boja crnogorske zastave bila jedina boja!

A to do danas iznosi preko 950 godina, dok ta tvoja trobojka – iz Srbije uvezena – nije na prostoru Crne Gore još sastavila ni 150 godina.

____________________

P.S.

Boki,

Pitaj Dajka – neka ti on pojasni neke stvari glede izvorne, istorijske CRVENE crnogorske zastave.

On je negda – do jedne pragmatične mu ure udesne – odlično stoja’ sa znanjem o njoj i emocijama spram nje.

Ta rodoljubiva gromada je (od 25. oktobra) bez službenih zadataka, pa će ti tako dokon zanago izist u susret.

Ukoliko ti se na poziv ne glasne, nemo’ se iznenadit – može se zgodit da upravo tadijer na neko potajno mjesto (iz čistoga hobby-ja; đečko je iz partizanske famelje) osluškujući tišinu s bronzanoga Pavla Četnika briše prašinu.

Od Zagreba očekujem spremnost na kompromis, a od naše Vlade jasnu strategiju

0
Željko Perović, bivši ambasador Crne Gore u Beču Foto: Dragan Mijatović/Pobjeda
Ambasador Željko Perović za Pobjedu o bilateralnim pregovorima Crne Gore i Hrvatske

Od Zagreba očekujem spremnost na kompromis, a od naše Vlade jasnu strategiju

Prema informacijama Pobjede, prijedlog sporazuma o obeštećenju bivših zatočenika logora Morinj dostavljen hrvatskoj strani još prije više od godinu, ali do danas nije stigao konačan odgovor Zagreba

Evropski put najbolje ćemo zaštititi pravovremenim rješavanjem sporova, ozbiljnom pravnom pripremom i odgovornim institucijama. Od Hrvatske očekujem spremnost na kompromis, a od naše vlasti jasnu strategiju i odgovornost za preuzete obaveze, kazao je za Pobjedu ambasador Željko Perović.

On je komentarisao izjave hrvatskog ministra vanjskih i evropskih poslova Gordana Grlića Radmana o toku rješavanja bilateralnih pitanja sa crnogorskom stranom, ali i saznanja Pobjede o detaljima tih pregovora.

RJEŠIVO I NEUPITNO

Gostujući nedavno na Hrvatskoj radio-televiziji (HRT), Grlić Radman je govorio o mogućnosti da se uskoro postigne dogovor dvije strane o isplatama bivših zatočenika logora Morinj.

– Obeštećenje logoraša, mislim da bi se to moglo u skoro vrijeme dogoditi, pozitivno. Čekamo samo odgovor crnogorske strane – rekao je on, te ocijenio kao rješivim svih osam zahtjeva koje je Zagreb ispostavio Podgorici.

Kako je dodao, pitanje granice na moru se „može riješiti i nakon ulaska Crne Gore u Evropsku uniju“, te precizirao kako je „neupitna“ granica na kopnu.

On je pozdravio odluku Vlade Crne Gore da se zaštiti spomen-ploča u Morinju, te da bude dostupna posjetiocima. Odluku o promjeni imena bazena u Kotoru, koji je posljednjih pet godina nosio ime nekadašnjeg vaterpoliste Zorana Gopčevića, takođe smatra dobrom viješću. Grlić Radman je istakao da je Gopčević bio svjetski priznati vaterpolista, ali i da je „bio u to vrijeme zloglasni čuvar još zloglasnijeg logora Morinj“.

– To su dva od osam pitanja koja je i predsjednik Vlade Andrej Plenković u Tivtu 5. juna kazao domaćinima da bi to trebalo riješiti. Sva su ta pitanja rješiva. Ona su i dio pregovaračkog procesa, jer su vrijednosna pitanja. Ona nijesu bilateralna pitanja one naravi kako mi mislimo. Bilateralno pitanje je granica na moru. To možemo riješiti i nakon ulaska Crne Gore u EU. Ali, Crna Gora mora riješiti granicu na kopnu, koja je Hrvatskoj apsolutno neupitna. Ona je rezultat Badinterove komisije, koja je rekla da se republičke, administrativne granice pretvaraju u državne granice. Sada imamo protokol o privremenom režimu, ali su se i Hrvati, inače, vlasnici te zemlje i dvije geodetske komisije gotovo usaglasile. Možda postoji neka minimalna odstupanja, 150 do 200 metara, ali sve drugo je apsolutno precizno – rekao je hrvatski ministar.

Gordan Grlić Radman, FOTO: HRT/ Stop kadar

Podsjetio je da Hrvatska zahtijeva i obeštećenje privatne svojine koja je, kako je kazao, oduzeta hrvatskim porodicama u Boki Kotorskoj.

– Ako je nekim drugim manjinama vraćeno, onda očekujemo da se to vrati i Hrvatima u Boki Kotorskoj. Drugačije, mi ćemo smatrati da je to diskriminacija Hrvata u Crnoj Gori – dodao je on.

Podsjetio je na pitanje 14 nestalih osoba, te da Hrvatska želi vidjeti i procesuiranje ratnih zločina po komandnoj odgovornosti. Ponovio je stav da školski brod „Jadran“ pripada Hrvatskoj.

– Kada sam govorio o tom brodu, htio sam ilustrovati da je on zapravo samo vrh ledenog brijega. U godinu dana je negdje 230 plovila završilo u Boki Kotorskoj, u vrijednosti od 2,7 milijardi dolara. To je u principu regulisano ugovorom o sukcesiji SFRJ. Tu je i vojna sukcesija iz 2001, a ugovor je stupio na snagu 2004. godine. Ako je ratni brod, imate različitih tumačenja. Ali, tamo se tačno kaže: brodovi koji su služili u civilne svrhe predmet su bilateralne rasprave – rekao je on, te podsjetio na stav da je Split bazna luka ovom plovilu prema njima dostupnoj dokumentaciji.

ŠTO JE S ODGOVOROM

No, ovakve stavove juče su za Pobjedu opovrgli iz samog vrha Vlade Crne Gore, navodeći kako izjava o tome da hrvatska strana čeka odgovor Podgorice ne odgovara stvarnom stanju pregovora.

Naš sagovornik je potcrtao kako je prijedlog sporazuma o obeštećenju bivših zatočenika logora Morinj dostavljen hrvatskoj strani još prije više od godinu, ali da do danas nije stigao konačan odgovor Zagreba. Riječ je o iznosu većem od 17 miliona eura, koji bi bio namijenjen obeštećenju bivših zatočenika, navodno njih više od 300.

Izvor iz Vlade tvrdi i da je pitanje sporazuma razmatrano na sjednici užeg kabineta Vlade Crne Gore, nakon čega je prijedlog ostao na razmatranju hrvatske strane.

Na osnovu ovih informacija, sasvim drugačije treba posmatrati na čijoj strani se, zapravo, nalazi odgovornost za zastoj u postizanju konačnog sporazuma.

Naime, premijer Milojko Spajić u martu ove godine saopštio je da Vlada nije donijela konačnu odluku o isplati odštete bivšim zatočenicima Morinja, precizirajući da je riječ o osjetljivom pitanju o kojem dvije vlade razgovaraju i da dogovor još nije usaglašen.

Isto je prošle sedmice navela i ministarka evropskih poslova Maida Gorčević, precizirajući da će Vlada uskoro donijeti odluku o konačnom iznosu predviđenom za isplatu bivšim logorašima iz Morinja. I ona je izrazila nadu da će pitanje biti riješeno u susret zatvaranju svih pregovaračkih poglavlja.

TRI STAVKE

Komentarišući otvorena pitanja sa nama susjednom članicom EU, ambasador Željko Perović za Pobjedu jasno razdvaja tri bitne stavke koje će najvjerovatnije determinisati konačno rješenje problema.

– Prva stavka je granica na kopnu, koja je nedvojbeno jasna. To je riješeno 1992. godine Badinterovom komisijom i verifikovano je hiljadu puta. To što sada određeni crnogorski zvaničnici iz aktuelne vlasti potenciraju drugačije rješenje iz neznavenih ili zlonamjernih razloga, škodi odnosima jedne i druge strane – smatra naš sagovornik.

Pitanje ulaska u Boku Kotorsku, kako je dodao, nešto je što će se dugoročno rješavati. Zato ističe da razgovor o Prevlaci mora počivati na dokumentima i međunarodnom pravu. Zato smatra da „lične želje i emocije ne mogu biti osnova državne politike, a ponovno otvaranje pitanja kopna bez pravnog uporišta samo slabi našu poziciju“ .

– Što se tiče obeštećenja bivšim logorašima iz Morinja, crnogorska strana je to već prihvatila i shvatio sam da će isplata biti vrlo brzo – kazao je Perović, te napomenuo da se kao rok pominje kraj godine.

Kao treću bitnu stavku on navodi povrat davno nacionalizovane imovine čiji su vlasnici pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori. Upravo taj zahtjev – uz obeštećenje – za Hrvatsku predstavlja preduslov kako bi dala „zeleno svjetlo“ za zatvaranje Poglavlja 23.

To što Hrvatska podržava članstvo Crne Gore u EU, ali otvorena međudržavna pitanja povezuje sa zatvaranjem pregovaračkih poglavlja, za Perovića znači da država mora precizno definisati svoje ciljeve.

– Zato Podgorica mora imati jasnu strategiju, pravno utemeljene stavove i spremnost da probleme rješava prije nego što postanu prepreka evropskom putu. To je naročito važno u razgovorima o poglavljima 23 i 31. Odgovornost naše vlasti jeste da zna šta pregovara, kojim argumentima raspolaže i kakve posljedice njene odluke mogu imati – ukazao je on.

Perović je rekao i kako zahtjevi za obeštećenje i povrat imovine zahtijevaju konkretan i temeljan rad naših institucija.

– Ako su obaveze prihvaćene, treba ih izvršiti u dogovorenim rokovima i javnosti jasno saopštiti šta je usaglašeno. Ne smijemo dozvoliti da izostanak pripreme ili sprovođenja dogovora dodatno optereti zatvaranje Poglavlja 23 – naveo je on.

Problemi koji se „vuku“ do posljednjeg trena više su od običnih bilateralnih pitanja. Zato ukazuje kako su „neke nesuglasice mogle ranije biti riješene ili makar približene rješenju“.

– Naš hronični problem je što čekamo da sporna pitanja eskaliraju, pa ih rješavamo u najnezgodnijem trenutku po nas. Evropski put najbolje ćemo zaštititi pravovremenim rješavanjem sporova, ozbiljnom pravnom pripremom i odgovornim institucijama. Od Hrvatske očekujem spremnost na kompromis, a od naše vlasti jasnu strategiju i odgovornost za preuzete obaveze – zaključio je Perović u izjavi za Pobjedu.

Milatović: Ploča u Morinju je nelegalna

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović juče je ponovio svoj stav kako „u odnosima sa susjedima dosljedno štiti svoje nacionalne interese i državno dostojanstvo“.

On smatra da izjave ministra Grlić Radmana „često nijesu u duhu dobrih odnosa“, te izrazio očekivanje da će komunikacija dvije države u narednom periodu biti drugačija.

– Crna Gora je zemlja koja želi najbolje moguće odnose sa Republikom Hrvatskom, ali sasvim sigurno ne smijemo doći u situaciju da izgubimo svoje državno dostojanstvo kao rezultat ishoda ovih pregovora – naglasio je Milatović.

Jakov Milatović, FOTO: Kancelarija za odnose s javnošću predsjednika Crne Gore

Istakao je da određena otvorena pitanja između dvije države nijesu sastavni dio evropskih integracija Crne Gore, podsjećajući da su i lideri institucija EU više puta ukazivali da evropski put ne treba koristiti za bilateralizaciju odnosa. Za njega je posebno sporno donošenje zakona kojim je legalizovana memorijalna ploča na ulazu u nekadašnji logor u Morinju.

– Vlada Crne Gore i parlament su, donošenjem zakona, a kasnije i odlukom Vlade Crne Gore, legalizovali jedno nezakonito djelo – naveo je on.

Osvrnuo se i na pitanje razgraničenja, uz stav da je „razgraničenje na moru usko povezano sa razgraničenjem na kopnu“, a da Crna Gora ne treba da bude dovedena u situaciju da prihvatanjem određenih zahtjeva unaprijed oslabi svoju pregovaračku poziciju u eventualnim arbitražnim sporovima“.

Naglasio je i da odnose dvije države „ne treba neprestano vraćati na događaje iz devedesetih godina“, posebno kada je riječ o današnjem rukovodstvu Crne Gore, te istakao da „mnogo veću odgovornost za tadašnje događaje snose ljudi koji su u tom periodu upravljali zemljom“.

Imamo 650 eura manje plate od Hrvata i Slovenaca, a plaćamo skuplji benzin

0
gorivo Foto: ilustracija

Imamo 650 eura manje plate od Hrvata i Slovenaca, a plaćamo skuplji benzin

DAN

Vlada Crne Gore, koja nas užurbano vodi ka Evropskoj uniji, po pitanju cijena naftnih derivata uopšte se ne ponaša evropski. Naprotiv, dozvoljava da sa prosječnim platama od nepunih 1.050 eura plaćamo za 14 do 20 centi skuplji benzin u odnosu na Hrvatsku i Sloveniju, koje su članice Evropske unije.

U ponedjeljak je vlada Milojka Spajića donijela odluku da vrati punu akcizu na benzine i da na taj način neutrališe smanjenje cijene tog naftnog derivata za sedam do osam centi, pa sada eurosuper 95 košta 1,81 euro po litru, a eurosuper 98 je 1,85 eura. Prije obračuna u ponedjeljak, na benzine su bile umanjenje akcize za 10 odsto, što je oko šest centi po litru i cijene su bile za jedan, odnosno dva centa skuplje.

Za razliku od vozača u Crnoj Gori, građani Hrvatske i Slovenije su juče osjetili povoljne berzanske kotacije i cijene benzina su smanjene za četiri, odnosno sedam centi. Tako od juče građani Hrvatske plaćaju 1,69 eura za eurosuper 95, a građani Slovenije 1,63 eura za isti naftni derivat.

Vlada Hrvatske je svojim mjerama smanjila cijenu benzina za 14 centi, a Vlada Slovenije za 20 centi. Prosječna plata u Hrvatskoj je oko 1.550 eura, a u Sloveniji je skoro 1.700 eura. Dakle, plate su u Hrvatskoj veće za 500 eura i plaćaju 12 centi jeftiniji benzin nego građani u Crnoj Gori, a u Sloveniji su plate veće za 650 eura i plaćaju benzin 18 centi jeftinije.

Naša Vlada ima zakonsku mogućnost da smanji cijenu benzina za 33 centa i trenutno nije umanjila cijenu ni za jedan cent. Hrvatska je umanjila cijenu za 14 centi i imaju prostora za dodatno umanjenje, dok je Slovenija umanjila cijenu za 20 centi i od Evropske komisije je tražila da im odobri mogućnost dodatnog smanjenja naftnih derivata.

U javnim nastupima predstavnici vlasti često se hvale ekonomskim pokazateljima Crne Gore, međutim, kada treba to pokazati u praksi i iskoristiti mehanizme za smanjenje cijena goriva, ta priča pada u vodu.

Poslanik Evropskog saveza Boris Mugoša ukazao je da bi cijene dizela i benzina bile 15, odnosno 30 centi niže da je Vlada u potpunosti primijenila zakonski mehanizam koji ima na raspolaganju i smanjila akcize na te energentne za 50 odsto.

– Vlada je odlučila da smanjenje akciza na dizel bude 20 odsto, dok na benzin nijesu ni umanjene – naveo je Mugoša na mreži X i dodao da se cjenovne korekcije iz sedmice u sedmicu rade bez ikakvog obrazloženja, što je neprimjereno.

On je podsjetio da je cijena litra dizela u Crnoj Gori danas 64 centi viša nego prije sedam mjeseci, što je skok od preko 45 odsto.

– Na toj razlici država dodatno na osnovu poreza na dodatu vrijednost (PDV) zarađuje 11 centi na litar goriva. Takođe, cijene benzina i dizela kod nas su među najvišim u regionu – kazao je Mugoša.

Istakao je da su poslanici Evropskog saveza predložili Vladi tri mjere za dodatno smanjenje cijena goriva, ali da do sada nije prihvaćena nijedna.

– I dalje ćemo insistirati na usvajanju naših predloga, jer povećanje cijena goriva u kontinuitetu utiče na poskupljenja brojnih dobara i usluga – rekao je Mugoša.

Naveo je da je, prema podacima Monstata, inflacija u Crnoj Gori značajnim dijelom podstaknuta troškovima prevoza, a da država u kontinuitetu ne koristi u potpunosti zakonske mjere koje joj stoje na raspolaganju.

– U septembru je godišnja inflacija u Crnoj Gori viša nego u 90 odsto zemalja eurozone i EU, a samim tim i značajno veća nego prosječna u Uniji. U Crnoj Gori je u septembru zabilježena i najviša godišnja stopa inflacije još od aprila 2024. godine – saopštio je Mugoša.

STJEPAN KATIĆ I BOJE SAČUVANOG SVIJETA

0


STJEPAN KATIĆ I BOJE SAČUVANOG SVIJETA

Likovni osvrt na izbor Zlatna jesen

Piše Božidar PROROČIĆ, književnik

O hrvatskom slikaru Stjepanu Katiću pišem iz prijateljske bliskosti, svjestan da djelo nadilazi naše poznanstvo. Njegovo slikarstvo odavno je prešlo granice sredine iz koje je potekao. U njegovim predjelima prepoznajem napetost između postojanosti zemlje i kratkoće ljudskog života. Kuća traje, ali pripadanje koje ju je pretvorilo u dom ostaje ranjivo. Katićevo slikarstvo zahvata upravo tu razliku između opstanka stvari i iščezavanja njihovog ljudskog smisla. Naslikani predmet ponovo ulazi u nečiji život, oslobođen zaborava makar za trajanje jednog pogleda. Pred takvim slikama u tuđem zavičaju prepoznajemo ponešto od vlastitog života. Takvu otvorenost prema drugome prepoznajem i u njegovom doprinosu hrvatskoj kulturi. Osnivanjem „Akademije Art“ stvarao je uslove da djela drugih umjetnika dobiju javni život. Kultura zavisi i od te strpljive spremnosti da se tuđem stvaralaštvu posveti vlastito vrijeme. Umjetničko djelo traži nekoga ko će ga prepoznati, protumačiti i približiti drugima. Katić je prihvatio i tu odgovornost. Njegovu skromnost razumijem kao sposobnost da vrijednosti drugoga pristupi bez potrebe da sebe postavi ispred nje. Upravo zato njegovom radu prilazim s poštovanjem koje prijateljstvo produbljuje, a djela iznova opravdavaju.

U toj povezanosti boje i prisnosti prepoznajem srodnost sa Pjerom Bonarom. Francuski slikar poznate prostore doma preobražavao je kroz śećanje i intenzivne kolorističke odnose. Njegov „Otvoreni prozor“ povezuje toplinu enterijera sa plavim i zelenim tonovima spoljašnjeg svijeta. Kod Katića žute, crvene i ljubičaste površine sličnu emotivnu snagu daju zavičajnim prizorima. Poređenje počiva na bliskosti slikarskog senzibiliteta i načinu doživljavanja svakodnevice. Katić pritom ostaje vjeran vlastitim motivima, porodičnom nasljeđu i duhovnim osloncima. Njegov doprinos kulturi vidljiv je i izvan sopstvenog slikarskog opusa. Kao osnivač i glavni urednik „Akademije Art“, otvarao je prostor drugim stvaraocima. Likovnim radionicama i kolonijama povezivao je umjetnike i različite sredine. Organizovanjem prikupljanja hiljadu slika za KBC Zagreb približio je umjetnost bolničkoj svakodnevici. Takav rad pokazuje kako stvaralaštvo može postati konkretna briga za društvo, kulturu i državu kojoj pripada.

Zlatna jesen motiv grožđa iz ciklusa „Zlatna jesen“.
Pojata u Prapratnici iz ciklusa „Zlatna jesen“.

U toj spremnosti da prostor ustupi drugima prepoznajem i njegovu skromnost. Posebno cijenim umjetnika koji umije da podrži i tuđe stvaralaštvo. Takav odnos prema ljudima daje dodatnu toplinu mom čitanju njegovih slika. Sa tim prijateljskim poštovanjem pristupam njegovom izboru „Zlatna jesen“. „Pojata u Prapratnici“ otvara taj svijet snažnim sudarom toplih i hladnih tonova. Plavetnilo planina nadvisuje crvenu zemlju, dok plastovi sijena okupljaju žuto svjetlo. Bijele linije ograde presijecaju užarenu površinu i povezuju njene razuđene djelove. Skromna građevina svojim čvrstim oblikom sabira rasplamsalu okolinu. Ljudsko prisustvo otkrivamo kroz tragove obrađivanja i uređivanja zemlje. Plastovi, ograda i pojata govore o strpljenju onih koji su se istim poslovima vraćali iz godine u godinu. U takvom prizoru zavičaj postaje prostor održavan ljudskim rukama.

Srodan pejzaž jesenjih polja razvija drugačiji odnos prema dubini. Njive se otvaraju prema posmatraču širokim, gotovo lepezastim površinama. Njihove ivice vode pogled prema drvoredu i udaljenim planinama. Tamnocrvene krošnje okupljaju sredinu slike, a žuta stabla uspostavljaju ritam svjetlosnih naglasaka. Iznad njih plavičasti pojas daljine usporava kolorističku uznemirenost prednjeg plana. Prostor dobija širinu upravo kroz odmjerenu razliku toplih i hladnih površina. Ovđe se jasno vidi važnost Katićevog kompozicionog reda. Snažna boja traži oslonac u pravcima koji organizuju pogled. Ograde i međe preuzimaju tu ulogu nenametljivih nosilaca cjeline. Njihova geometrija zadržava razlivenu svjetlost u čitljivom prostornom odnosu. Zrnasta struktura površine istovremeno čuva živost svakog obojenog područja. Izbliza se nameće mnoštvo sitnih tragova, dok udaljavanje ponovo uspostavlja pejzaž. To smjenjivanje blizine i cjeline daje slici trajanje. Pogled se vraća njenim površinama, otkrivajući različite brzine istog prizora.

Na slici grožđa pažnja se približava samoj tjelesnosti ploda. Tamna zrna grupišu se u guste, međusobno povezane zapremine. Bijeli odsjaji izdvajaju njihove obline i naglašavaju zategnutost pokožice. Oko grozdova žuti, crveni i ružičasti tonovi rastvaraju granice pozadine. Čvrstina ploda dobija punu izražajnost unutar te rasute svjetlosti. Zaobljeni oblici djeluju sabrano, dok ih okolni potezi neprestano uznemiravaju. U ovom motivu posebno se približavaju čulnost i svijest o prolaznosti. Zrelost nosi privlačnost trenutka koji se više ne može produžavati. Sjaj pokožice podsjeća koliko je punoća ploda osjetljiva. Katić to saopštava kroz odnose boja i svjetlosnih dodira. Najtamniji djelovi grozda omogućavaju da nekoliko bijelih tačaka postane naročito snažno. Upravo taj raspon daje plodu uvjerljivost i gotovo dodirljivu prisutnost. U zbijenoj masi zrna jesen dobija svoju najneposredniju mjeru. Čitav predio kao da se sažima u jedan sazreli grozd.

Botanički vrt iz ciklusa „Zlatna jesen“.

„Botanički vrt“ usmjerava pažnju prema drukčijem iskustvu prostora. Bijeli mostić izranja iz tamnih stabala i crvenih krošnji. Njegova ograda unosi odmjeren ritam u razgranatu masu rastinja. Ispod nje odrazi razlažu čvrstinu oblika u promjenljivu površinu vode. Vertikalni format pojačava dubinu prizora i sabira pogled oko prelaza. Most tako dobija posebnu važnost unutar gustog jesenjeg okruženja. U njegovoj bjelini moguće je pročitati poziv na približavanje. Staza se nastavlja kroz sliku i otvara prostor zamišljenog prolaska. Čovjekovo odsustvo dopušta posmatraču da sam zauzme mjesto putnika. Crveno lišće pojačava ośećaj zaklonjenosti, dok svijetli odrazi otvaraju donji dio kompozicije. Između tih područja nastaje istovremeni doživljaj prisnosti i dubine. Vrt čuva uređeni prolaz, ali rastinje zadržava vlastitu razuđenost. U tom odnosu prepoznajem odmjeren susret ljudske mjere i prirodnog rasta. U odnosu prema vodi i rastinju prepoznajem srodnost sa Alfredom Sislijem. Njegova „Obala Sene u jesen“ okuplja drveće, šetače i promjenljivu svjetlost. Sislijev prizor otvara pogled prema rijeci i prostranom nebu. Katićev vrt sublimira prostor, zatvara ga krošnjama i pojačava hromatsku temperaturu. Srodnost leži u povezivanju čovjekovog prolaza sa ritmovima pejzaža. Razlika postaje jasna u Katićevoj snažnijoj zasićenosti crvenih i žutih tonova. Takvo poređenje označava bliskost slikarskih preokupacija, bez pretpostavljanja neposrednog uticaja.

Kaptol iz ciklusa „Zlatna jesen“.

Na „Kaptolu“ arhitektura postaje oslonac svjetlosti koja obuhvata cijeli prizor. Zidovi svojom vodoravnom masom uspostavljaju stabilnost donjeg dijela slike. Iznad njih tornjevi usmjeravaju pogled prema svijetlom, prozračnom nebu. Njihovi omekšani obrisi približavaju kamen atmosferi i udaljenosti. Zlatne krošnje povezuju zidove sa prostorom koji se otvara iznad njih. Grad zadobija osobenu toplinu kroz preplitanje izgrađenog i organskog. Katić arhitektonskoj prepoznatljivosti pridružuje promjenljivost ličnog doživljaja mjesta. Zgrada je postojana, dok njena slikarska pojava zavisi od svjetlosti. Odatle dolazi blaga nestvarnost ove inače jasno određene vedute. Tornjevi djeluju udaljenije nego što nalaže raspored okolnih građevina. Njihova uzdignutost dobija duhovnu intonaciju kroz odnos sa prazninom neba. Topli zidovi zadržavaju blizinu svakodnevnog gradskog prostora i njegovu ljudsku mjeru. Iz tog odnosa izrasta mir koji ostaje otvoren za lično tumačenje.

Gornji grad – Antun Gustav Matoš iz ciklusa „Zlatna jesen“.

Na Gornjem gradu figura Antuna Gustava Matoša povezuje jesenji prizor sa književnim životom Zagreba. Svijetli lik na klupi izdvaja se naspram tamnih stabala. Drvored određuje dubinu, dok staza blago odvodi pogled izvan prvog plana. Sitni svjetlosni tragovi po tlu povezuju krošnje sa prostorom prolaska. Figura ostaje dovoljno jasna da postane središte našeg zadržavanja. Njena opuštena poza unosi ljudski predah u vertikalni ritam drvoreda. Književno prisustvo ovđe je ugrađeno u svakodnevni prostor grada. Na klupi nam pjesnik djeluje blisko, gotovo kao sugrađanin s kojim bismo mogli započeti razgovor. Posmatrač može zamisliti sopstveni korak, zastajanje i mjesto pored figure. Katić tako zadržava prisnost prizora čak i uz njegovu prepoznatljivu simboliku. Grad se otvara kao mjesto susreta sa riječju koja traje. Žuto lišće oko Matoša podsjeća na smjenu vremena kroz isti prostor. Ta promjenljivost daje dodatnu težinu nepomičnosti figure na klupi. U takvom odnosu prolazak postaje prilika da se nešto sačuva.

Kuća babe Mramorke – Na zidu iz ciklusa „Zlatna jesen“.

„Kuća babe Mramorke – Na zidu“ sabira pažnju oko nekoliko bliskih predmeta. Petrolejska lampa, mala uokvirena slika i raspelo određuju skromni kućni prostor. Svaki predmet dobija zasebnu težinu unutar razrađene površine zida. Plave i ljubičaste sjenke dodiruju žute tragove i mliječnu bjelinu. Staklo lampe prihvata svjetlost, dok tamno postolje učvršćuje njenu prisutnost. Raspelo uvodi znak vjere u neposrednu blizinu predmeta svakodnevne upotrebe. Već sam naziv djela približava nam porodični dom. Nježnost prema tom domu otkriva se u pažnji kojom je naslikano ono što je ostalo na zidu. Sačuvani predmeti omogućavaju da naslutimo ritam nekadašnjeg života. Oni nose trag navike, brige i dugog boravljenja u istom prostoru. Takva blizina daje ovom radu posebno mjesto među otvorenim pejzažima. Jesen se ovđe može čitati kao vrijeme vraćanja onome što nas je oblikovalo. Intenzitet Katićeve palete poneđe približava različite motive sličnom emocionalnom registru. Zato posebno značenje dobijaju razlike u njihovoj prostornoj organizaciji. Otvorenost njiva, dubina vrta i sabranost kućnog zida uspostavljaju različite načine gledanja. Najuvjerljiviji trenuci nastaju kada takva kompoziciona razlika usmjeri snagu boje. Tada motiv zadobija vlastiti unutrašnji ritam i zadržava svoju posebnost. U ovom izboru Katić pokazuje koliko viđeni svijet zavisi od pažnje koju mu poklanjamo. Dok ih gledam, mislim na ljude koji su u tim predjelima radili i od tih kuća stvarali domove. Zlatna svjetlost prelazi preko zemlje i zidova, povezujući udaljene motive. U njenom trajanju prepoznajem slikarevu odanost onome što vrijedi sačuvati. Poslije gledanja ostaje potreba da pažljivije vidimo sopstveni svijet.

Pred slikama Stjepana Katića ostajem s mišlju da umjetnost počinje tamo đe čovjek odbije da ravnodušno prođe pored svijeta. Sačuvati u boji svjetlost jednog predjela znači sačuvati i dio našeg prisustva u njemu, onu neponovljivu bliskost zbog koje nam neko mjesto postaje nezamjenljivo. U toj predanosti Katićev doprinos hrvatskoj kulturi dobija svoju ljudsku dubinu: iz lične privrženosti zavičaju nastaje ljepota u kojoj i drugi mogu pronaći nešto svoje. Kao prijatelj, posebno cijenim skromnost s kojom pristupa tom poslu i spremnost da svojim slikama prepusti riječ. Zato mi se čini da se smisao njegovog stvaranja najljepše susrijeće sa stihovima hrvatskog pjesnika Dobriše Cesarića:

„Taj san u slapu da bi mogo sjati,

I moja kaplja pomaže ga tkati.“

Dobriša Cesarić, „Slap“.

Biografija Stjepana Katića

Stjepan Katić rođen je u Čapljini, 25. oktobra 1959. godine. Njegov životni put povezuje Hercegovinu, Zagreb, Zaprešić i Nin. Od 1984. godine živi u Zaprešiću. Svoj ljetni slikarski atelje ima u Ninu. Na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1983. godine. Obrazovanje je stekao na smjeru biohemijskog inženjerstva. Na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu magistrirao je biohemiju 2004. godine. Radni vijek proveo je u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. U laboratorijskom radu bavio se molekularnom mikrobiologijom i tipizacijom mikroorganizama. Jedan semestar boravio je na Univerzitetu Kalifornije u Dejvisu. Tamo se usavršavao u molekularnoj i ćelijskoj biologiji, kod profesora Rejmonda Rodrigeza. Uporedo sa stručnim radom razvijao je raznovrstan slikarski opus. Njegovo stvaralaštvo obuhvata pejzaže, gradske vedute, mrtve prirode, portrete i sakralne kompozicije. Radio je uljem, akvarelom, akrilom, ugljenom i kombinovanim tehnikama. Posebno mjesto u njegovom izrazu zauzima pastel. Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima posvetio je brojne radove i grafičke mape. Pedeseta samostalna izložba „Lux Crucis“ predstavljena je 2024. godine u Koprivnici.

Njegov opus predstavljen je u monografiji „Hrvatski suvenir“. Autorica knjige je Sendi Katić, danas poznata kao Sendi Deželić. Monografiju je objavio Klub Zaprešićana „Zapreščan“ 2006. godine. O njegovom slikarstvu pisali su Stanko Špoljarić, Nikola Skledar i Josip Depolo. Njihova tumačenja dio su šire kritičke recepcije Katićevog rada. Izložbom „Memento“ u Gradskom muzeju Križevci predstavio je 2023. godine postupak nazvan Katić/Njavro. U tom postupku povezuje pripremu slikarske podloge, akrilne boje, pigmente i meki pastel. Među njegovim velikim projektima izdvaja se „1000 ruža – Pocvijećeni put u Eden“. U Križevcima je 2022. godine prikazano sedamdeset pet metara ovog rada. Takvi poduhvati pokazuju raspon njegovog interesovanja za slikarsku površinu i mogućnosti materijala. Katić je osnivač i glavni urednik portala „Akademija Art“. Pokretao je likovne radionice i kolonije, povezujući umjetnike i različite kulturne sredine. Za kulturni doprinos dobio je Medalju Grada Zaprešića 2008. godine. Plaketa istog grada dodijeljena mu je 2022. godine. Organizovao je prikupljanje hiljadu umjetničkih slika za prostore KBC-a Zagreb na Rebru. Taj angažman dao je njegovom stvaralačkom djelovanju neposrednu društvenu dimenziju. Slikarstvo je tako približio ljudima u prostorima liječenja, rada i svakodnevnog susretanja.

Omerčić: SPC danas negira crnogorski nacionalni identitet onako kako je devedesetih dehumanizovala muslimane u BiH

0
Foto: CGO
„Matrica je gotovo ista, samo je brzina djelovanja drugačija“

Omerčić: SPC danas negira crnogorski nacionalni identitet onako kako je devedesetih dehumanizovala muslimane u BiH

Ukoliko promatramo na ideološkom nivou tu imamo identičan poziv na jedinstvo naroda, na homogenizaciju, na ukidanje političkih i uspostavljanje mitoloških granica srpskog naroda koje su krstom ispisane, ocrtane „svetinjama“ – vjerskim objektima, manastirima, crkvama, grobljima, stratištima, ocijenio je sagovornik Analitike 

Autor: Nikola Boljević
Izvor: Portal Analitika
Veličanje ratnih zločinaca, podsticanje netrpeljivosti prema „Latinima“ i „Turcima“, drsko falsifikovanje crnogorske istorije, bezobzirno uništavanje kulturne baštine pod izgovorom njenog očuvanja, bliske veze s Rusijom, kritika zapadnih saveznika i državnog vrha Ukrajine… Svaka od pomenutih stavki pojedinačno, kamoli sve zajedno, napravili bi bilo koga u Crnoj Gori parijom nepoželjnom za saradnju. Svakoga, osim crkvu Srbiju.

Uprkos tome što se političari vladajućih partija napadno predstavljaju prozapadno orijentisanima, lojalnima NATO-u i vanjskoj politici EU, niti jedna institucija kod njih ne izaziva (straho)poštovanja kao crkva Srbije, zahvaljujući kojoj su 2020. došli na pozicije moći.

Takozvane protestne litije organizovane tokom godine obilježene pandemijom i, u Crnoj Gori, izborima održanim 30. avgusta, nije su bile prvi put da se crkva Srbije aktivno umiješala u političke procese. Slično, sa istovjetnim posljedicama, ova organizacija djelovala je osamdesetih i devedesetih godina u Bosni i Hercegovini.

Istoričar Edin Omerčić napisao je knjigu na ovu temu, naslovljenu “Brzina mraka – politička djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini od 1989. do 1996“, čija je promocija je nedavno održana u Podgorici.

U intervjuu za Portal Analitika, Omerčić je predstavio glavne zaključke iz svoje knjige, ali i napravio paralelu između aktivnosti crkve Srbije u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori.

SPC na izborima 1990. otvoreno agitovala za poraz komunista

ANALITIKA: Na početku perioda kojim se bavite u knjizi “Brzina mraka”, Savez komunista je i dalje vlast u Jugoslaviji. Kakav je odnos crkve Srbije s vlastima u tom razdoblju i koliko je doprinijela porazu Saveza komunista na prvim višepartijskim izborima u Bosni i Hercegovini? Kako se crkva Srbije postavila u periodu koji je prethodio ratnom sukobu?

OMERČIĆ: U istraživanju polazim od sedamdesetih godina kada dolazi do procesa nominiranja Muslimanske nacije u BiH, donošenja Ustava 1974, pa onda i institucionalnih reakcija na taj Ustav, pojave Plave knjige, kasnije Memoranduma SANU, što je sve dio jednog procesa koji je bilo nužno spomenuti da bi se moglo govoriti o djelovanju Crkve u devedesetim godinama 20. stoljeća.

Crkva se razočarala u Miloševića, a naročito nakon obilježavanja Kosovske bitke 1989. godine kada im postaje jasno da je on „crveni tiranin“ koji neće popustiti njihovim zahtjevima za uvođenjem neradnih dana tokom vjerskih praznika u Srbiji, neće se uvesti vjeronauk u škole i što je najvažnije Crkva neće postati značajniji korisnik državnih budžetskih sredstava.

Taj će se otvoreni sukob okončati tek Miloševićevim odlaskom u Dejton, iz kojega se vraća kao izdajnik srpskog naroda, nakon čega je mogao i uslijedi njegov politički pad i hapšenje.

Crkva se u predizbornoj kampanji sasvim jasno zalagala i otvoreno agitirala za poraz komunista, ali i Markovićeva Saveza reformskih snaga, te, jasno za pobjedu Srpske demokratske stranke na bosanskohercegovačkim izborima 1990. To je jedno sasvim kratko razdoblje u kojem nema poziva na nacionalne antagonizme, dakle utihnuli su govori u kojima su mitski neprijatelji Srbima bili „Turci“, islam, Vatikan itd., već je sva vatra bljuvana prema komunistima, SDP i Markoviću.

Ideologija SPC se ne mijenja, ista i u BiH i u Crnoj Gori

ANALITIKA: Vidite li paralele između djelovanja crkve Srbije u Bosni i Hercegovini u susret prvim višepartijskim izborima 1990, sa njenim aktivnostima u Crnoj Gori u mjesecima koji su prethodili plebiscitu 30. avgusta 2020. godine?

OMERČIĆ: Prije svega velike su razlike u djelovanju političkih elita. Bosanskohercegovačke institucije vlasti, Predsjedništvo i Vlada tokom devedesetih godina nisu nikada imale ideju ili zahtjev koji bi išao u pravcu za osnivanjem nekakve bosanskohrercegovačke pravoslavne crkve.

Kada su aktivnosti Crkve u pitanju, matrica je gotovo ista, samo je brzina djelovanja drugačija, što je svakako u skladu sa mogućnostima koje danas, kako nama, tako i Crkvi pruža brža razmjena informacija i mogućnost komunikacije.

Ukoliko promatramo na ideološkom nivou, tu imamo identičan poziv na jedinstvo naroda, na homogenizaciju, na ukidanje političkih i uspostavljanje mitoloških granica srpskog naroda koje su krstom ispisane, ocrtane „svetinjama“ – vjerskim objektima, manastirima, crkvama, grobljima, stratištima. Isto tako kao što smo devedesetih pratili proces dehumanizacije muslimana u Bosni i Hercegovini, danas možemo promatrati proces negacije crnogorskog nacionalnog identiteta.

ANALITIKA: S obzirom na snažan uticaj crkve Srbije u Crnoj Gori od 2020, kako građani Bosne i Hercegovine, gledaju na našu zemlju – kao više ili manje prijateljsku? Koliko se njihov doživljaj razlikuje u zavisnosti od toga kojem konstitutivnom narodu pripadaju?

OMERČIĆ: Sve ono što se tokom 2020. događalo sa litijama u Crnoj Gori, u jeku epidemije korona virusom dešavalo se npr. i u Istočnom Sarajevu, 200 metara zračne linije od mjesta na kojem živim.

Mislim da je za odgovarajući odgovor na ovo pitanje potrebna jedna studija, ispitivanje javnog mnjenja. Doista jedno teško pitanje, šta narod i građani Bosne i Hercegovine misle o Crnoj Gori, šta misle mladi ljudi, da li oni uopšte u svojim nekakvim percepcijama imaju Crnu Goru „na mapi“? Da li im je važnija 2006. ili 1991. godina? To zaista ne znam!

SPC zločine Pavla Đurišića vidi kao smjer za budućnost

ANALITIKA: Srpski mitropoliti u Crnoj Gori ne prezaju od veličanja Pavla Đurišića, kvislinga iz Drugog svjetskog rata čiji su zločini detaljno dokumentovani. Zašto je crkvi Srbije važna revizija istorijskog narativa o pomenutom sukobu?

OMERČIĆ: Zato što Pavle Đurišić u percepciji Crkve jeste heroj i zločini koje je vršio nad muslimanima tokom Drugog svjetskog rata iz percepcije SPC jesu – ne samo nastavak onih politika i ideologija iz prošlosti u kojima u jednoj određenoj zajednici, u ovom slučaju vjerskoj – pravoslavnoj, etničkoj – srpskoj, nema mjesta za Drugog i drugačijeg, u ovom slučaju za muslimane, Bošnjake, već su takve politike smjerokaz za budućnost zajednice, plan i program kojim se ima urediti jedno zatvoreno društvo, usudim se reći predmoderno društvo, arkadija – zemlja sretnih pastira.

ANALITIKA: Može li se na osnovu istorijskih iskustava analiziranih u Vašoj knjizi govoriti o kontinuitetu političkog uticaja crkve Srbije ili su se mehanizmi djelovanja promijenili?

OMERČIĆ: Svakako se radi o kontinuitetu. Negiraju se ne samo vjerski i nacionalni identiteti, već se uskraćuju i određena ljudska prava, napadaju slobode pojedinaca, odnosno svake zajednice koja se ne može, ne želi identifikovati sa pravoslavljem i srpstvom.

Moskva će odnos sa SPC dozirati u skladu sa svojim potrebama

ANALITIKA: Uprkos bliskosti crkve Srbije s formalno prozapadnim vlastima u Podgorici, ruski ambasadori su redovni gosti njihovih vjerskih obreda i mnogih manifestacija. Srpski mitropoliti iz Crne Gore posjetili su Rusiju više puta od početka invazije na Ukrajinu. Koliki je uticaj Moskovske partijaršije na crkvu Srbije i u kojoj mjeri su srpski vjerski poglavari agenti ruskog uticaja na Zapadnom Balkanu?

OMERČIĆ: Mnogo veći uticaj su na ovim, uslovno rečeno, našim prostorima Jugoistočne Evrope imali tzv. Solunski učenici – Artemije, Atanasije, Amfilohije i Irinej koji su u Grčkoj mogli naučiti način na koji crkveni velikodostojnik djeluje u državi koja je jednonacionalna i u kojoj je pravoslavlje dominantna vjeroispovjest, odnosno službena državna religija.

Oni su tokom devedesetih godina iznijeli proces koji se odvijao gotovo u svim zemljama bišeg Istočnog bloka nakon pada komunizma – „religijski revival“ na osnovama učenja Justina Popovića i Nikolaja Velimirovića, o Srbinu kao bogočoveku, „nadčovjeku“, o Srbima kao superiornom narodu, na osnovama jednog totalitarnog ideološkog konstrukta iz tridesetih godina 20. vijeka, koji su nazvali Svetosavljem.

Njihova pobjeda u izboru novog patijarha 1990. godine bila je jedan korijeniti, snažni impuls u javnom političkom djelovanju SPC koji je išao „odozdo“, djelovanjem kroz religijski i vjerski „nepismen“ narod. Ovo što danas vidimo sa povezivanjem mitropolita Crne Gore sa Moskvom je puka manifestacija, odnos koji će u skladu sa svojim državnim interesima i potrebama dozirati Moskva.

Musić: PES pod Vučićevim pritiskom uvukao njegove sluge u vlast, a Crnoj Gori oduzeo dragocjeno vrijeme

0
Alksandar Musić (Foto: Printscreen)

ISTORIJSKA PRILIKA ZA JAČANJE INSTITUCIJA

Musić: PES pod Vučićevim pritiskom uvukao njegove sluge u vlast, a Crnoj Gori oduzeo dragocjeno vrijeme

Rezultati izbora u Srbiji otvaraju istorijsku priliku da Crna Gora osnaži svoju političku zajednicu, ojača institucije i iskoristi predah nakon pada režima Aleksandra Vučića – ocijenio je politički konsultant Aleksandar Musić u informativnoj emisiji „24 Sata“ na Televiziji E.

On je poručio da svi koji su služili srpskom lideru moraju objasniti zašto su to činili i zašto tvrde da to više neće raditi.

– Ko god vladao Crnom Gorom, kako god se izjašnjavao i kojim god se bojama ogrtao, ima dužnost prema državi i društvu sa svim svojim različitostima. Ako je taj klečao pred jednim poprilično zlim liderom, morao bi da kaže zašto je to radio i zašto tvrdi da to neće raditi prvom sljedećom prilikom – rekao je Musić.

Vučić u posljednjem trenutku dobio naredbu iz inostranstva da prihvati rezultate izbora

Aleksandar Vučić je u nedjelju veče, 25. oktobra, u posljednjem trenutku dobio naredbu iz inostranstva da prihvati rezultate izbora, smatra Musić, dodajući da Vučić veoma sluša inostranstvo, nezavisno od onoga što je govorio.

– Svo ono junačenje i sve prijetnje da će se zabarikadirati i do posljednjeg trenutka braniti vlast brzo su se rasplinuli. Režim je izgubio tlo pod nogama na ličnom, ekonomskom, ideološkom i propagandnom planu, pao je na svim mogućim bojištima. Posljednje dvije godine govorio sam da se Vučićev lični brend nije mogao oporaviti od pada nadstrešnice. Nestale su i one mrvice sa stola koje je režim davao najsiromašnijima. Režim propagandom, provlačenjem ljudi kroz naslovnice i medijskim terorom više nije mogao da nanese štetu Studentskoj listi. Ona je bila potpuno imuna na takav pristup. Na kraju se zapravo radilo o jednom oronulom, umornom čovjeku koji je nepovezano trabunjao – rekao je Musić.

On je kazao da u posljednjih pet godina nije vidio lošiju kampanju od kampanje Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke, izuzimajući kampanju Socijalističke partije Srbije (SPS), koju smatra ubjedljivo najgorom.

– Jednog dana je govorio o Rusiji, drugog o besplatnim zubarskim uslugama. Mržnja prema Crnogorcima je smiješna, pošto nemali dio stanovništva u Srbiji vodi porijeklo iz Crne Gore – istakao je Musić.

Srbija je sa režimom Vučić–Brnabić dotakla dno i može ići samo naviše

Musić je kazao da nije pesimista kada je riječ o budućnosti Srbije i da mu nijesu jasni oni koji su pesimistični u pogledu buduće vlasti u toj zemlji. Srbija je, kako smatra, sa režimom Vučić–Brnabić dotakla i probila dno, pa može ići samo naviše i može biti samo bolje.

– Raj na zemlji neće nastupiti, ali su ti ljudi prilično usredsrijeđeni i izvukli su pouke iz propalog 6. oktobra. Primarno će se baviti čišćenjem pravosuđa, policije i medija. Cijela ideja Studentske liste bila je da se država i društvo resetuju, a da se zatim, kroz godinu ili dvije, izađe na izbore na kojima će se glasati o kandidatima, ideologijama, detaljima i ličnim preferencijama. Do tada je potrebno veliko resetovanje države i društva. To je ujedno i ogromna prilika za Crnu Goru da ojača svoje institucije i političku zajednicu, iskoristi ovaj predah do kojeg je nesumnjivo došlo i na najbolji način se pripremi za decenije koje dolaze, a koje možda neće biti ovako povoljne kao u ovom trenutku, nakon pada režima Aleksandra Vučića – naglasio je Musić.

Istorijska prilika za Crnu Goru da osnaži svoju političku zajednicu

Musić ne očekuje da će nove vlasti u Srbiji biti mnogo blagonaklonije prema Crnoj Gori, ali smatra da nema razloga za tugu, jer se otvara istorijska prilika koju je Crna Gora propustila u periodu između 2006. i 2020. godine.

Riječ je, kako je objasnio, o prilici da Crna Gora osnaži svoju političku zajednicu koju čine Crnogorci, crnogorski Srbi, crnogorski Hrvati, Bošnjaci i Albanci, nakon čega će biti manje važno ko je na vlasti u Srbiji.

Kada je riječ o odnosima Srbije i Hrvatske, Musić očekuje da će nestati kampanja u kojoj su Hrvati predstavljani kao ustaše i kojom je, kako je rekao, neprestano proizvođeno vanredno stanje.

– Ne očekujem ni da će se otvorena pitanja naglo riješiti, jer se radi o suštinski različitim pozicijama. Hrvatska želi da riješi neke stvari iz rata, a Srbija bi, ako krene u njihovo razrješavanje, praktično priznala učešće svoje države u tim sukobima. To nijedna vlast tamo neće uraditi – rekao je Musić.

Duboki uticaj

Musić je podsjetio da istorija pokazuje kako oni koji su se najviše bojali tiranina i najviše mu služili često prvi ustaju protiv njega kada izgubi moć.

– Kada tiranin padne, oni koji su ga se najviše bojali i oni koji su mu najviše služili prvi priteknu da mu zadaju ubod nožem ili ga šutiraju dok je na podu, kao što se sada događa u Crnoj Gori – kazao je Musić.

Govoreći o uticaju Aleksandra Vučića u Crnoj Gori, Musić je rekao da je riječ o ogromnom, višeslojnom i dubokom uticaju. Pojedine aktere Vučić je, prema njegovim riječima, kontrolisao neposredno, neke ucjenama, a neke strahom, koji je potcijenjen instrument moći.

– Neke je pritiskao preko pojedinih elemenata SPC-a, dok su drugi igrali ulogu korisnih idiota jer su mislili da opredijeliti se protiv Vučića znači biti protiv srpstva ili raditi na povratku, kako kažu, starog režima na vlast. To je složen splet odnosa sa veoma negativnim posljedicama po Crnu Goru. Zato mislim da je, zbog društvene higijene, važno da se o tome priča, da se od toga ne bježi i da se s tim suoče oni koji moraju. Zašto? Zato što je to priča o sluganstvu, duboko ant crnogorska priča, kako god shvatali crnogorstvo. Priča o služenju jednom degeneriku jeste priča o sluganstvu i to ne treba zaboraviti iz crnogorske perspektive, iz perspektive demokratskog društva i iz ugla čistijeg odnosa prema susjedima i prema sebi samima – poručio je Musić.

Musić: Nijesam ja ulazio u vlast sa onima koji su mrcvarili Nikšić, već PES

Komentarišući svoj odgovor šefu poslaničkog kluba Pokreta Evropa sad (PES) Vasiliju Čarapiću, Musić je kazao da mu je žao te osobe, koja je dobila naredbu i, nemajući izbora, ušla u ring, ali u njemu nije dobro prošla.

Podsjetio je da PES ima dugu istoriju poteza štetnih po Crnu Goru i crnogorsko društvo, koji su, kako tvrdi, napravljeni pod pritiskom doskorašnjeg predsjednika Srbije. Zbog toga će, dodao je, morati da položi račune.

– Nijesam ja krajem 2023. godine u vlast uvukao Vučićeve sluge Mandića i Kneževića, nego je to učinio PES pod Vučićevim pritiskom. Nijesam ja krajem 2024. godine u Podgorici pokleknuo i pod Vučićevim uticajem sačuvao vlast, nego je to učinio PES. Nijesam ja dva puta gledao kako Vučić mrcvari Nikšić preko kriminalaca iz istočne Hercegovine i propagandnih nasrtaja, pa onda sa takvom vlašću ušao i zaplesao, nego je to napravio PES. Nijesam ja prećutao vrijeđanje Cetinjana, a time i svakog građanina Crne Gore i svakog crnogorskog zvaničnika, koji su nazvani kopiladima od strane takozvanog Centra za društvenu stabilnost, što je kćerka firma SNS-a, nego je to prećutao PES. Nijesam ja prećutao podizanje spomenika masovnom ubici iz Drugog svjetskog rata i prisustvo obavještajca BIA-e na toj lokaciji, koji je kasnije raskrinkan, nego je to uradio PES. U tom smislu, oni moraju dati odgovore na ta pitanja. Preporučujem im da nastave da melju o bivšem režimu i da s njim raspravljaju o crnogorskom Informeru, Draganu J. Vučićeviću, Milomiru Mariću i njegovim ljetovanjima u Crnoj Gori, kao i Vladimiru Bebi Popoviću. Ali to ne znači da na neka od ovih pitanja neće morati da odgovore – poručio je Musić.

Vlast Crnoj Gori oduzela dragocjeno vrijeme

Musić se osvrnuo i na odnose Crne Gore i Hrvatske, otvorena pitanja između dvije države i odnos crnogorske vlasti prema njihovom rješavanju.

Kazao je da su izgubljene tri godine u pokušajima da se izigraju hrvatske vlasti, dok je Hrvatska na zatvorenim sastancima predstavljana kao alava zemlja vođena ratnim sentimentima.

Vlast se, prema njegovim riječima, nadala da će Evropska unija izvršiti pritisak na Hrvatsku kako bi popustila u svojim zahtjevima. Iako je takva strategija bila legitimna, Musić smatra da je istovremeno bila neinteligentna, da je na kraju eksplodirala vladajućoj strukturi u lice i Crnoj Gori oduzela dragocjeno vrijeme.

– Ja sam realan i razumijem političku logiku toga, jer ako krenu da rješavaju otvorena pitanja, zamjeraju se SPC-u i dijelu sopstvenog biračkog tijela. Ako, pak, zaključe crnogorski evropski pristupni put, izlaze na izbore sa ogromnim vjetrom u leđa. Tu se vidi i kako Mandić kalkuliše. Toliko se kompromitovao ovim Mladićem, na šta je PES, nažalost, pristao, da se sada ne usuđuje da kaže nešto protiv ploče u Morinju, ako je to cijena čuvanja Mandića. I tu se taktizira – rekao je Musić.

Posljednja šansa da se zaustave etnofederalizacija i „rulet ekonomije“

Musić je podsjetio da Crnu Goru čekaju veliki izazovi, između ostalog i zbog izbora u važnim državama Evropske unije. Zbog toga 2027. godinu smatra prelomnom za budućnost države.

– Sljedeća, 2027. godina, po mnogo čemu je prelomna. Po mnogo čemu će to za Crnu Goru biti pitanje biti ili ne biti, kako kada je riječ o evropskom putu, tako i kada je riječ o posljednjoj šansi da se zaustave etnofederalizacija, rulet ekonomije i nezrelo stanje medijske scene i medijskih uticaja. Potrebno je sačuvati Crnu Goru na inteligentan način za budućnost. Upravo zato na ovu temu okupljam ljude koji o tome nešto znaju i koji imaju uticaj na to kako će se stvari odvijati – diplomate i novinare u Zagrebu, 29. oktobra – zaključio je Musić.

https://www.youtube.com/channel/UCgHPre7WurWC15iRmiEy91g

Marović: PES je politički program gradio ćuteći i podilazeći Vučiću, a sada pokušavaju da nas ubijede da su ono što nijesu

0
Jovana Marović, foto: MINA
Bivša potpredsjednica Vlade kritikovala odnos PES-a prema Vučiću

Marović: PES je politički program gradio ćuteći i podilazeći Vučiću, a sada pokušavaju da nas ubijede da su ono što nijesu

Posebno je kritikovala odnos PES-a prema predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću

Izvor: Portal Analitika

kritikovala je Pokret Evropa sad (PES) zbog odnosa prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i srpskim nacionalistima, ocjenjujući da je ta partija godinama izbjegavala da im se suprotstavi, istovremeno čuvajući politički savez sa Andrijom Mandićem. Marović smatra da predstavnici PES-a sada pokušavaju da se predstave drugačije nego što su postupali u prethodnom periodu.

Ona je uporedila političko djelovanje Demokratske partije socijalista (DPS) i Pokreta Evropa sad, ističući da ne isključuje mogućnost ranije poslovne saradnje DPS-a sa Vučićem, ali, kako kaže, te dvije partije su se bitno razlikovale u javnom političkom odnosu prema njemu.

“Ne znam da li se DPS okoristio i da li je iza kulisa blisko sarađivao sa Vučićem na „zajedničkim biznis projektima“. Vrlo je moguće. Međutim, DPS je svoj politički program izgradio na sukobu sa Vučićem i srpskim nacionalistima, dok je PES svoj gradio ćuteći i podilazeći istima, istovremeno čuvajući i interes, i biračko tijelo, i samo članstvo”, navela je Marović.

Posebno je kritikovala odnos PES-a prema predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću.

“Da ne pričamo o tome da su svaki put nepogrešivo izabrali da sačuvaju Mandića i da odigraju kako je on od njih tražio”, napisala je Marović na Facebook-u.

Ona je ocijenila i da je nedavna promjena retorike pojedinih funkcionera PES-a prema predstavnicima Srpske napredne stranke (SNS) neuvjerljiva.

“Tek su prije nekoliko mjeseci pojedinci iz partije počeli stidljivo i šaljivo da odgovaraju SNS-ovcima, a od juče se osilili, pa čestitaju i ubjeđuju nas da su ono što nijesu. Reklo bi se da ne postoje Google i arhiva medija”, zaključila je Marović.

1234...4,788Page 3 of 4,788
Facebook Instagram Twitter Youtube
© Skala radio. Sva prava zadržana.