Vučić i reformisti

Vučić i reformisti

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Čitam na jednoj društvenoj mreži  razmišljanje patriote i našeg poznatog estradnog umjetnika Milana Sjekloće (sjetimo se sjajne patriotske pjesme „Ja sam Crnogorac“) u vezi sa padom srpskog diktatora Aleksandra Vučića:

Gledam pojedine prijatelje na društvenim mrežama, a i nije ih baš malo, kako navijaju za studentsku listu i slave pad Vučica, kao našu pobjedu, pa mi nije jasno, je li moguće da misle, da će bilo ko, poslije Vučića, prema Crnoj Gori i Crnogorcima, biti drugačiji?

Sjećanje me vodi u početak raspada SFRJ kada  jedino Bar nije „pao“ pod pritiskom Miloševićevih AB revolucionara, a  barski komitet je vodio Milanov rođak Milenko Sjekloća,  koji je  i nakon AB uragana više učinio na prepoznatljivosti autentične Crne Gore, nego  cijeli spoljno politički estabilišment zadnjih decenija, i to preko  crnogorske loze i crnogorskog Vranca! Ni tu naši „mudri političari“  nijesu  znali kako da sačuvaju ime ovog čuvenog vina, dodajući Vrancu pridjev crnogorski! Tako su i države  iz okruženja dobile pravo da patentiraju svoj vranac sa svojim nacionalnim predznakom, iako jedino ovaj ima svoje geografsko porijeklo! No, to nije tema ovog pisanja!

Morah Milanu Sjekloći, ipak, odgovoriti:

Dragi Milane, lično ovo doživljavam kao mogućnost da Crna Gora “udahne malo vazduha” nakon dugovremenog držanja glava “pod vodom”! Imamo više mjeseci vremena, dok formiraju vlast, računajući (sportski rečeno) na “produžetke”, odnosno opstrukciju Vučićevog političkog “organizma”, koji će nastaviti da živi, kao što je to bilo i nakon Miloševića! Vučić je bio protagonista (i još jeste) tzv. srpskog sveta i propalog surogata Open Balkan! Ako poslušamo odroda Mila Lompara, on na skupu studenata govori o “srpskom integralizmu”, što je opasnija priča od Vučićeve, i uopšte se ne razlikuje od četničke zlikovačke i genocidne, Moljevićeve “Homogene Srbije”! Nadam se da su Lompar, i njemu slični, bili samo incident tog masovnog studentskog pokreta! “Zla raška struja” ne miruje gotovo milenijum!

Dok ovo pišem, uz ono što znamo, da je  nosilac Studentske liste porijeklom Crnogorac (iz šavničkog kraja, čini mi se), objaviše i to da je mogući predśednički kandidat u Srbiji Radomir Saičić, kako navode, potomak znamenitog Aleksanra-Leksa Saičića,  koji je kao dobrovoljac, u ritualnom dvoboju, na kraju rusko-japanskog rata uspio pośeći japanskog izabranika, samuraja i kasnije u Crnoj Gori bio ministar vojni! U ovo rođaštvo (neka mi bude oprošteno neznanje), nešto ne vjerujem, jer u Srbiji ima i Petrovića, koji nijesu potomci  dinastije, Petrović-Njegoš, već drevnog romskog naroda, a istom narodnosnom korpusu pripadaju i značajni srpski episkopi, među kojima je i kontroverzni Nikolaj Velimirović, pa i patrijarh German (da ne nabrajam dalje)! No, ni ovaj galimatihjas prezmena nije toliko bitan, koliko je bitan dvoboj Aleksandra-Leksa Saićića, protiv najvještijih boraca hladnim oružjem na planeti, samuraja; to opet vodi do Crnogoraca, koji su (kao i samuraji) smatrali, u ratnim vremenima, da je sramota umrijeti u koćeti (krevetu) jer lijepa ( i časna) smrt se zaslužuje samo u boju! Dakle,  nakon što Lekso pośeče  samuraja, srpski zvaničnici su (sprdajući se) zborili kako su se učesnici dvoboja, prema japanskom običaju, morali pokloniti jedan pred drugim, a  naš Lekso je navodnio iskoristio klanjanje  samuraja i odrubio mu glavu!? Nedostatak ove tradicionalne lažavine, o kojoj govori i tajo srpske nacije Ćosić,  jeste što se dvoboj odigrao na konjima a ne pešaka, kao što  dvoboj Turčina i Crnogorca prikazuje francuski Le petit journal!

Neka budem (radi opreza) paranoičan ali ova šarada u vezi sa Crnogorcima koji bi trebali da vladaju Srbijom, me podśeti na zloglasnog Acu Palikuću (Krađorđevića)  koji je na primjedbu o proćerivanju svog đeda,  kralja Nikole, uništenja Crne Gore kao države, te vjekovne Crnogorske pravoslavne crkve (u  kojoj su mu roditelji vjenčani a i sam kršten) nestanka crnogorskog imena, sve licemjerno prokomentarisao, parafraziram:

Pa što još žele Crnogorci!? Oni imaju kralja! (misleći na sebe kao unuka kralja Nikole po ženskoj liniji) Plašim se da je i ovo još jedan u nizu marifetluka po čuvenim stihovima Petra II:

Spuštavah se ja na vaše uže,

umalo se uže ne pretrže;

od tada smo viši prijatelji,

u glavu mi pamet ućeraste!

Nama, izgleda, ni Petar II pamet ne može u glavu ućerati !