UKIDANJE ČOVJEKA – PAMETNA KUĆA

UKIDANJE ČOVJEKA – PAMETNA KUĆA

Piše: Željko Rutović

Reklama iz 1958. u američkom časopisu  Lajf prikazuje ” kuću budućnosti “: porodica sjedi u dnevnoj sobi, dok robot donosi večeru a televizor projektuje slavlje u susjednoj prostoriji. Budućnost je zamišljena kao svijet u kome tehnologija radi umjesto čovjeka. Elem, ta budućnost nam je donijela automatizovanu ” pametnu kuću” razapetu između slobode i kontrole, fantazije i stvarnosti.

Da. U svemu treba da nas zamijeni softver algoritma, ta neupitna i svenadiruća tehnonaučna kreacija nove ” realne realnosti “. U diskursu naslovne teme današnji čovjek svakodnevno dijleli svoje podatke sa sve većim brojem tehničkih uređaja koji postaju platforma za ugrožavanje privatnosti.

Dok npr. programirani robot usisava, on istovremeno prikuplja podatke o kući i njenoj lokaciji na mapi, podatke koji se makar u teoriji mogu ustupiti i prodati.  Otuda, primjera radi, neka vas ne iznenadi oglas na vašem telefonu za fotelje, jer je usisivač primijetio da nemate taj dio namještaja. Bilo kako, ali ovo je živuća superpovezana stvarnost informacija koje ostavljamo na internetu, pretvarajuću ih na taj način u robu.

A svaka ” pametna kuća ” opremljena je ” pametnim tv aparatom”, ” pametnim friziderom”, ” pametnim termostatom”, ” pametnim bojlerima “, ” pametnim roletnama “, pa dalje ” pametnom rasvjetom, sigurnosnim kamerama, bravom” i još mnogim drugim aparatima koji, svaki iz svog ugla tj. funkcije, prikuplja naše lične podatke a sa njima naše navike, sklonosti, potrebe, interesovanja. Umreženi i analizirani iscrtavaju naš profil koji se ne mora, ali svakako da se za razne potrebe može zlo – upotrijebiti.

Dobre strane komfora, efikasnosti, uštede i racionalnosti integrisanog upravljanja podrazumijevajuće su. No, ne zapostavimo i drugu stranu, čitavu moguću mrežu negativnih posledica, dominantno ugrožavanja slobode – privatnosti čovjeka. I opet, zbog zakona tržista a i drugih interesa upotrebe čovjekovog bihejvioralnog profila.  Primjera radi u ovom kontekstu istraživači su još 2015. god. na hakerskoj konferenciji u Las Vegasu demonstrirali kako je moguće upasti u pametni frižider kompanije Samsung, što im je omogućilo da presretnu dio internet saobraćaja koji prolazi kroz taj uređaj.

Kuda to ide naš pametni dom? Da li smo u njemu humano, ili profilisano biće? Da li smo njegov samo potrošni podatak, koji vrijedi upravo od količine podataka koje ćemo naoko sami – dobrovoljno ( p) ostaviti  u funkciji zavodljivog konzumerističkog komfora naše pametne kuće, sve siromašnije duhom a bogatije mašinskim aparatima proračunatog algoritma u kojima se čovjek samoukida.

Nije li to upravo kuća budućnosti, te po mnogo  čemu ( ne ) izvjesne budućnosti i u njoj, po mnogo čemu, značajno siromašnijeg  čovjeka.