Home Blog Page 5

Bešlin: Ubjedljiva pobjeda studenata garantovala da Vučić ne upotrijebi nasilje, prodisaće i region

2
Milivoj Bešlin (Foto: I. Š./Klix.ba)

ISTORIČAR UKAZUJE DA U SRBIJI NIJE DOŠLO SAMO DO PADA REŽIMA, VEĆ DA JE NAPRAVLJEN SNAŽAN POLITIČKI RESET

Bešlin: Ubjedljiva pobjeda studenata garantovala da Vučić ne upotrijebi nasilje, prodisaće i region

Ovakvim rezultatom izbora je već napravljen snažan diskontinuitet i društvo pokazuje spremnost da se ide mnogo dalje nego do sada u raščišćavanju s prošlošću. Da li će i u kojoj mjeri pobjednici umjeti da artikulišu ono što su narasle potrebe društva u Srbiji, ja to ne mogu da anticipiram. Na osnovu načina na koji su se organizovali i djelovali tokom ove dvije godine, mislim da imamo osnova za optimizam

Apsolutnom pobjedom studentske liste spriječeno je nasilje koje je mjesecima unazad, još nakon izbora u Mađarskoj najavljivao Aleksandar Vučić i omogućena mirna tranzicija vlasti, ocijenio je u Drugačijoj radio vezi istoričar Milivoj Bešlin.

Poručuje kako sloboda u Srbiji znači da će prodisati i region, bez obzira na ideološke i političke razlike unutar studentskog pokreta.

Bešlin smatra da je samo ubjedljiva i jasna pobjeda studentske liste bila garant da će promjena režima i tranzicija vlasti proći mirno.

– Dakle, da bi samo jasna i ubjedljiva pobjeda studentske liste, sa dvocifrenim rezultatom, tu sam bio vrlo precizan, demotivisala Vučića i njegovo okruženje da eventualno pokušaju da nasilno i protiv volje građana zadrže vlast. Nažalost, nijedno istraživanje nije pogodilo rezultat ovih izbora i ovako ubjedljivu pobjedu. Uvijek se mislilo da će pobjeda studentske liste, ako uopšte dođe do nje biti dva, tri, četiri procenta…Uključivalo se i ono što se naziva izbornom patologijom, da će Vučić da pokrade jedan dio glasova i niko nije predvidio da će pobjeda biti ovako ubjedljiva, a opet kažem, bilo mi je jasno da samo takva pobjeda može da ga demotiviše da upotrijebi nasilje i mislim da je to bilo presudno – naglašava Bešlin.

Podvlači da Vučić nije imao alternative, ali je, kako kaže, šteta što je taj gest, koji bi mogao predstavljati pozitivan istorijski čin u njegovoj političkoj karijeri prošao u šešeljevskom maniru, praćen, kako navodi, potpuno nedostojanstvenim govorom.

Ukazuje da u Srbiji nije došlo samo do pada režima, već da je napravljen snažan politički reset, koji se, kako navodi, ipak nije dogodio ni 5. oktobra 2000. godine.

– Vidjećemo da li devedesete osim u političkom i personalnom smislu odlaze i u idejno-koncepcijskom smislu. SPS koja je bila stožer devedesetih i partija koja je nakon toga i ovo malo učešća na vlasti zasnivala na klijentelizmu više ne postoji, do toga da su i Dragan Đilas i svi ljudi koje znamo iz devedesetih sada faktički zbrisani sa političke scene. Ovakvim rezultatom izbora je već napravljen snažan diskontinuitet i društvo pokazuje spremnost da se ide mnogo dalje nego do sada u raščišćavanju s prošlošću. Da li će i u kojoj mjeri pobjednici umjeti da artikulišu ono što su narasle potrebe društva u Srbiji, ja to ne mogu da anticipiram. Na osnovu načina na koji su se organizovali i djelovali tokom ove dvije godine, mislim da imamo osnova za optimizam – ističe gost Drugačije radio veze, dodajući da ovu listu definiše kao organizovanu i koncentrisanu pamet Srbije.

Ljudi s integritetom će se uhvatiti u koštac s problemima

Studentska lista je, prema njegovim riječima, izraz političkog pluralizma u Srbiji.

– Unutar sebe je raznolika i pluralna. Dominantna struja na toj listi su ljudi sa integritetom, koji će se uhvatiti u koštac sa problemima sa kojima se suočavamo. Što se tiče vrijednosnog segmenta, tu je stvar složenija. Svi smo svjesni činjenice da je Vučićev radikalski režim toliko fašizovao značajne djelove ovoga društva, da je bilo gotovo nemoguće iz potpuno suprotnog idejno-političkog registra dobiti ovu bitku – ukazuje Bešlin.

Upitan kakve su šanse da se BIA od tajnog centra moći pretvori u servis države i građana, Bešlin ocjenjuje da šanse postoje.

– Srbija je društvo sa snažnom demokratskom kondicijom. Vi imate autoritarnu državu i demokratsko društvo koje se 35 godina opire nekom autoritarcu. Kad političke partije ne odražavaju te autentične potrebe, onda društvo iznjedri jedan ovakav netipičan pokret. Jedna od stvari koju su obećali je raskid sa Vučićevim praksama razaranja i zloupotrebe institucija, lustracija, borba protiv kriminala… Naravno da je u srcu svega toga bila ta zločinačka tajna služba koja bi morala da bude razmontirana ili rekonstruisana, da bi njeno funkcionisanje bilo izmijenjeno do neprepoznatljivosti. Na osnovu onoga što znamo o organizovanosti studentskog pokreta, na koji način su umjeli da doskoče i zloupotrebama režima tokom izbornog dana, da mobilišu birače, daje osnova za optimizam da će uspjeti da se uhvate u koštac sa svim ovim problemima, uključujući i tajnu službu, koja je isprepletana sa užasnom kriminalizacijom društva – podvlači Bešlin.

SPC u Srbiji dodatno izgubila kredibilitet

Govoreći o ulozi Srpske pravoslavne crkve, ističe da njen uticaj u Srbiji nije toliko snažan koliko u Crnoj Gori.

Ipak, ukazuje da je SPC duboko kompromitovana, zbog čega gubi uticaj i u našoj zemlji.

– SPC je u Srbiji sada dodatno izgubila kredibilitet, pošto su se patrijarh i većina vladika toliko jasno stavili u propagandnu funkciju režima, da više niko nije obraćao pažnju na njih. Vidjeli ste da u kampanji nije bilo ni Porfirija, što znači da je i Vučić procijenio da mu nije važno da ih uzima kao dio kampanje, a kad mu je bilo važno, itekako je to radio. Znamo da ta crkva ne plaća porez, ima brojne privilegije materijalne i finansijske prirode. Možda upravo zato što je finansijski vezana za svaku vlast nema toliki uticaj u Srbiji. Što se tiče Crne Gore, mislim da je već danas njihov uticaj manji nego što je bio u vrijeme litija. Već poslije Amfilohijeve smrti njihov uticaj se smanjio, a ta moć je najpotpunije izražena u Crnoj Gori. Kad je ta moć duboko prožeta unutar samog društva, to može biti i veliki rizik – naglašava Bešlin.

Srbija mora da se okrene sebi

Komentarišući odnos nove vlasti prema regionu, Bešlin objašnjava da je riječ o pokretu koji nije ideološki i politički heterogen, ali su, kako navodi, pokazali da imaju mehanizme da usaglase stavove i prevaziđu unutrašnje razlike.

– Kad je u pitanju region, teško je predvidjeti, ali mogu da kažem da će se ipak imati posla sa demokratskom Srbijom. Kakvu god ona politiku bude vodila prema regionu, a nemam iluzija da će to biti nešto zbog čega će region da procvjeta, naravno da će tu biti različitih narativa, koji se neće svidjeti ljudima u Crnoj Gori, ali sam siguran da će demokratski mehanizmi samu tu vlast nekako spriječiti da se bave regionom. Srbija mora da se okrene sebi, svojim problemima, čišćenju svega što je ostalo iza Vučića. Nama je društvo bilo razoreno, pa ga je studentski pokret rekonstruisao, a sad je potrebno rekonstruisati državu, što je mnogo teži posao. Tako da neće ta Srbija imati ni vremena ni snage da se bavi regionom u tom destruktivnom smislu kako je Vučić radio. Kakva god u ideološko-političkom smislu bude ta Vlada i kakve god poruke budu išle prema regionu, ono što je bilo najgore u Srbiji, ta fašisoidna radikalština otišla je u istoriju i nadam se da se takva vrsta maligne destrukcije i fokusiranosti na Crnu Goru kakvu smo imali pod Vučićevim režimom zadugo neće ponoviti. Sloboda u Srbiji znači i lakše disanje za region – poručuje Bešlin.

Očekuje da će nova Vlada morati da napravi strateški zaokret prema Evropskoj uniji, prije svega iz ekonomskih razloga.

– Svaka nova Vlada moraće da ima u vidu činjenicu da je Evropska unija ključni ekonomski partner Srbije, ali da se odnos sa Evropskom unijom ne može zasnivati samo na staroj radikalskoj formuli – od Zapada uzimamo tehniku, a srce i duša su nam na Istoku. U nekom trenutku će morati da se usaglasi spoljna politika Srbije sa evropskom, ukoliko se želi taj nivo ekonomske i trgovinske involviranosti. Vučiću je EU predugo dopuštala da ima sve ekonomske benefite. Mislim da će novim vlastima postati jasno da je ta pozicija neodrživa. Ako nemate politički kišobran, onda ni taj ekonomski ne može da funkcioniše. Zato su u jednom trenutku evropske integracije prekinute. Evropa je kada je u pitanju taj ekonomski dio počela polako da zavrće slavine. Mislim da će nova Vlada morati da otkoči taj proces evropskih integracija. Svaki impuls nove Vlade bio bi dobro dočekan. Po svemu što znam, u Briselu su priželjkivali pobjedu studenata, ali se nijesu miješali – naglašava Bešlin.

Što ćemo sad?

1

Što ćemo sad?

Čovjek mora znati zašto nešto radi, ako želi to dobro da uradi

26.10.

16:15

Od maja 2024. godine uporno pišem o jednoj pravnoj situaciji u kojoj sudijama, stručnoj i laičkoj javnosti, figurativno objašnjavam da sunce izlazi na istoku, a zalazi na zapadu.

I to redovno.

I bivalo je badava. Počeli su da mi se, pomalo, podsmijavaju svi. Čak i oni doma.

I danas dobijem rješenje Apelacionog suda br. kvsž332/26 od 04. septembra 2026. godine, kojim se odbija žalba SDT izjavljenja protivr ješenja Višeg suda u Podgorici kvs br. 344/26 od 27. aprila 2026. godine, kojim je odbačen predlog SDT-a da se Ranku Uboviću i Vesku Kovačeviću, produži pritvor i to po tačkama iz člana 175 ZKP, po kojima nije bio odredjen.

I sjetih se, da mi je osoba koja obnaša funciju sudije Vrhovnog suda Crne Gore negdje, ne tako davno, skoro u prolazu, u Njegosevoj, kazala – pobjedio si.

U rješenju Apelacionog suda, kojim se ova žalba bila odbila, taj sud se poziva na odluku Vrhovnog suda Crne Gore krs br. 7/26 od 06. jula 2026. godine, koja je donešena u istoj pravnoj situaciji…da se po pritvorskom osnovu koji je pravosnažno odbijen NE MOŽE DONIJETI ODLUKA O PRODUŽENJU PRITVORA VEĆ ISKLJUČIVO O ODREDJIVANJU PRITVORA I TO SAMO…(kraj citata).

Sjećate li se koliko sam trbunjao danima i mjesecima o ovome i to od riječi do riječi koje sada tretira Vrhovni sud u svojoj odluci.

I nastavlja Vrhovni sud, kako ga citira Apelacioni.

Vrhovni sud je u istoj odluci ukazao i da ukoliko nakon pravosnažnosti nastupe nove činjenice ili nove okolnosti, TUŽILAŠTVO MOŽE PODNIJETI NOVI PREDLOG ZA ODREDJIVANJE PRITVORA, PO NOVOM OSNOVU…(kraj citata).

A sjećate li se, koliko sam samo puta ovo ponovio u kolumnama, pred novinarima?

A tek u žalbama.

I šta ćemo sada sa Zoranom Lazovićem?

Kojem je bivša predsjednica Apelacionog suda dodala u fazi produženja na pravosnažno rješenje tačku 4.

A ja se spremao da u maju 2024. godine predložim odredjivanje jemstva.

Nije pomoglo.

I Viši, Apelacioni i Vrhovni sud ladno su produžavali pritvor, a time i pravnu umotvorinu bivše predsjednice.

I eno ga čovijek još tamo.

I nikom ništa.

I ja, uprkos tome, uporno ubjedjivao da sunce izlazi na istoku, a zalazi znate gdje.

Hoćemo li posle odluke Vrhovnog suda i dalje Lazoviću produžavati pritvor po tački 4?

I da bude jasno.

Nijesam pobijedio kako mi rekoše, jer ništa izumio nijesam.

Samo sam do besmisla ponovljao ono što sam u Beogradu naučio jos 1977. godine.

Niko se obrća’ nije.

Da ne šokiraju javnost, kako reče predsjednik Višega suda.

To što se šokirala pravda, elementarno znanje, porodica Lazović, nikome ništa.

To što Zoran Lazović jedini nije šokiran ne abolira začudjene. Glavno je da se ne šokiraju Demokrate i njihovi znaveni pravnici.

Ako sam malo pripomogao da se ovome stane na put, i srećan sam i tužan, jer sam mislio da ljudi znaju gdje prvi put vidimo sunce kad izadje i na koju bandu vidimo njegov zalazak. Što se pričinjavalo onima koji su to znali, a tražili da sunce ponekad izadje na jug i sjever, znam, ali gledam da budem pristojan.

P.s. Evo kolege advokati, imate broj odluke Vrhovnog suda, pa u pravnu borbu.

P.s.1. Čovjek mora znati zašto nešto radi, ako želi to dobro da uradi.

Svejedno

3
Vlahović Foto: Arhiva

Komentar

Svejedno

Piše: Miodrag Vlahović

Postizborni govor Aleksandra Vučića – kojim je priznao poraz – najveći je uspjeh međunarodne zajednice prema Srbiji u posljednjih dvadesetak godina.

Nije bilo drame, niti pokušaja negiranja rezultata. Projekcije o nemirima i sukobima su se, bar za sada (i srećom!) pokazale netačnim. Neće biti ni prelivanja krize na susjedne države – Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.

Onaj koji je savjetovao/naredio Vučiću da prizna da je pobijeđen je dobro uradio. Konačno!

Dolazak Miloševićevih radikala/naprednjaka i Miloševićevih socijalista na vlast je bio projekat sa zapadnih strana, sa adresa nezadovoljnih nesposobnošću vlasti koju je tada personifikovao Boris Tadić. Strpljenje se bilo istrošilo, očekivanja su ostala iznevjerena. Srpska vlast – i tih Demokrata – je bila i ostala talac kosovskog pitanja i zarobljenik nacionalističkih ideja.

“Prenesite premijeru Đukanoviću da će sljedeća vlada u Srbiji biti Vučić-Dačić ili Dačić-Vučić, svejedno”, rečeno mi je, doslovno tako, na nekom ručku u Pentagon Sitiju …

Gotovo sedamnaest godina kasnije – taj eksperiment se pokazao pogrešnim, bar po posljedicama povodom razloga i motiva koji su ga pokrenuli.

Ta paradigma srpske politike, s jedne, i očekivanja zemalja evro-atlanske zajednice, s druge strane, ostaje. Sjetićemo se oduševljenja Vojislavom Koštunicom na početku i potpunog razočaranja njime i njegovima, na kraju.

To se, neizbježno, ponovilo i sa Aleksandrom Vučićem, kojem je išla u prilog želja SAD i EU da se pronađe neka “kompenzacija” za poraze srpske politike tokom raspada Jugoslavije. Politike koja ne može pobjeći od svoje zločinačke, istorijski sramotne i, po posljedicama, tragične strane.

Vučić se održao na vlasti zahvaljujući dugogodišnjoj diplomatiji povlađivanja (appeasement) i insistiranja na “stabilnosti” kao osnovnom kriterijumu. Ekonomski interesi – prije svih Njemačke i Francuske – uslovili su da se Vučićev režim “podrazumijeva” i trpi.

Na kraju se i indirektna prodaja oružja i municije Ukrajini javila kao tas na vagi …

Zapad je predugo trpio Vučića kako Srbija ne bi otišla u zagrljaj Rusiji, a Kremlj je držao Vučića u nemogućnosti (ali, istina, i bez velike potrebe) da mijenja srpski politički poredak. Tako ispada da su juče u Srbiji izgubili dugogodišnji favoriti i Zapada i Istoka. Što je pozitivno i korisno, naravno.

Razlike u odnosu na Studentsku listu (koja je, neizbježno, amalgam različitih politika i ideologija, ali sa, nažalost, dominantnim nacionalističkim crtama) se tiču odnosa prema korupciji. Studenti i njihovi politički šarenoliki prvaci su protiv u korupciji i kriminalu ogrezlog SNS sistema. To je logično i, još jednom, neizbježno.

Ostaje pitanje – da li je to dovoljno?

Nove vlasti, kada se uspostave, moraće da se odrede prema ideološko-političkoj zaostavštini.

Za sada je jasno da studenti/“studenti” – bar kada se radi o glavnim političkim porukama – “ne daju Kosovo”, ne žele da uvode sankcije Rusiji, ne govore ni o NATO, ni o EU. Njihov lider, dr Ilija Srdanović, se ponosi svojim ratnim angažmanom i najavljuje bolje odnose sa susjedima.

Vjerovaćemo Srdanoviću za obje stvari, mada je jasno da ponos tim ratnim učešćem dolazi iz politike Miloševića, Koštunice, Tadića i Vučića. Oni su, svi redom, bili “za najbolje moguće odnose sa susjednim zemljama”. (Izuzetak je, svakako, ubijeni Zoran Đinđić – mada ne toliko u otklonu od srpskog nacionalizma, koliko u okretanju Zapadu …)

Zato će nova srpska vlast biti, opet, pred istim upitima koje njihovi prethodnici – od kraja osamdesetih godina prošlog vijeka do danas – nisu htjele/smjele/umjele da riješe.

Poželimo im, ne samo retorički i kurtoazno, da uspiju. Šanse su male, ali, svi zajedno na prostorima Zapadnog Balkana, imamo pravo na takvu nadu.

Pobjeda Studentske liste je – kada je o Crnoj Gori riječ – izazvala politički zemljotres. Bježanija na drugu stranu je počela.

Konvertitskom PES i njegovim liderima – koji vjeruju u sve i ne vjeruju u ništa, po potrebi, neće biti teško da promijene narativ. To je Spajić odmah učinio.

Za njima su, uz neznatno veću muku, odmah pošle srpsko-ruske članice vladajuće koalicije. Služiti nacionalističkoj Srbiji, ko god je na vlasti u Beogradu, njihov je rezon postojanja.

Tu su i srpske službe i njihovi mediji. Period prestrojavanja će biti ubrzan: treba odmah iskazati i dokazati lojalnost.

Tu je i Crkva Srbije. Još od Svetozara Markovića znamo da će ta organizacija služiti onima koji su na vlasti – bilo da vlast traje četiri godine ili četiri stotine godina.

Da li je, dakle, za Crnu Goru, na duže staze, svejedno ko je pobijedio u Srbiji – znaćemo u mjesecima i godinama pred nama.

Izuzetak od tog istorijskog pravila – da je, uglavnom, svejedno – bio bi najljepši poklon za one koji su učeni da nam je Srbija najbliži i najbolji prijatelj, a koje su život i istorija – bez šminke i mitova – naučili da imaju određeni stav o toj optimističnoj teoriji.

BIVŠI GUVERNER NBS I SIN NEKADAŠNJEG PREDSJEDNIKA CANU KANDIDAT ZA PREMIJERA SRBIJE: Dejan Šoškić navodno izbor Studentske liste?

1
Dejan Šoškić navodno izbor Studentske liste?
Foto: Tanjug/ Sava Radovanović

BIVŠI GUVERNER NBS I SIN NEKADAŠNJEG PREDSJEDNIKA CANU KANDIDAT ZA PREMIJERA SRBIJE: Dejan Šoškić navodno izbor Studentske liste?

Bivši guverner Narodne banke Srbije (NBS) u vrijeme režima Demokratske stranke Borisa Tadića i sin nekadašnjeg predsjednika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i visokog komunističkog funkcionera Branislava Šoškića, Dejan Šoškić, izabran je od strane tijela Studentske liste za kandidata za mandatara nove Vlade, odnosno premijera Srbije, nezvanično saznaje Politikos.

Tu informaciju Politikos je objavio prije pet dana, neposredno pred parlamentarne izbore u Srbiji.

Dejan Šoskić je ekonomista iz Beograda i bivši guverner Narodne banke Srbije.

Diplomirao je i doktorirao na Ekonomskom fakulteta Univerziteta u Beogradu. Tokom karijere usavršavao se na inostranim institucijama, uključujući Univerzitet Florida State, Univerzitet Rhode Island i Univerzitet Nebraska u SAD.

Predaje na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.

Njegov otac, Branislav Šoškić, takođe nekadašnji profesor tog fakulteta, bio je partizan i istaknuti komunistički funkcioner iz Crne Gore koji je obavljao funkciju predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Crne Gore, kao i funkciju predsjednika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU).

Dejan Šoškić je 16. oktobra za nedjeljnik „Vreme” kazao da je Srbija jedna od četiri najkorumpiranije zemlje u Evropi, a od 2012. srozala se za 36 mjesta.

„Od iste te 2012. do danas ukupan rast ekonomske aktivnosti iznosi oko 40 odsto, a javnog duga oko 190 odsto”.

U istom intervju, upitao je ,,koga vidimo kao ‘velike znalce’ u tom režimu koji nešto tobože znaju?”.

,,Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti riječi”, naglasio je tada Šoškić.

Podsjećamo, Studentska lista pobijedila je na jučerašnjim parlamentarnim izborima u Srbiji, osvojili su pola miliona glasova više od Vučićeve liste Ujedinjena Srbija. Prema finalnoj projekciji CeSID-a i Ipsos-a na osnovu 100 odsto uzorka biračkih mesta, podrška Studentskoj listi porasla je u odnosu na prethodni presjek sa 96 odsto obrađenih biračkih mjesta, dok je rezultat liste Ujedinjena Srbija ostao nepromijenjen. Studentska lista osvojila je procjenjenih 53 odsto glasova, a Ujedinjena Srbija 38,8 odsto.

VUČIĆ IZGUBIO U 26 OD 29 GRADOVA Srbije: Ovo su preliminarni rezultati izbora za svaki od njih

1

 

Photo: Milos Tesic/ATAImages

Preliminarni rezultati vanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji pokazuju da su SNS i Aleksandar Vučić pobijedili samo u tri od ukupno 29 gradova u Srbiji. To su Vranje, Leskovac i Prokuplje, piše Nova.rs.

Tako su u Vranju naprednjaci osvojili 53,19 odsto, dok je Studentska lista imala 41,21 odsto. U Leskovcu je rezultat bio na ivici, pa je SNS osvojila 49,25 odsto dok je Studentskoj listi otišlo 44,72 odsto. U Prokuplju taj odnos iznosi 52,74 prema 42,84 u korist SNS.

U svim ostalim gradovima Studentska lista odnijela je pobjedu.

Preliminarni reultati izgledaju ovako

Beograd: Studentska lista 63,61 odsto / SNS 31,95 odsto

Jagodina: Studentska lista 50,13 odsto / SNS 36,44 odsto

Bor: Studentska lista 54,38 odsto / SNS 41,02 odsto

Valjevo: Studentska lista 62,12 odsto / SNS 33,38 odsto

Vršac: Studentska lista 56,30 odsto / SNS 39,47 odsto

Zaječar: Studentska lista 51,82 odsto / SNS 43,05 odsto

Zrenjanin: Studentska lista 56,21 odsto / SNS 38,71 odsto

Kikinda: Studentska lista 47,15 odsto / SNS 46,70 odsto

Kragujevac: Studentska lista 58,53 odsto / SNS 35,87 odsto

Kraljevo: Studentska lista 54,50 odsto / SNS 40,26 odsto

Kruševac: Studentska lista 50,20 odsto / SNS 45,29 odsto

Loznica: Studentska lista 48,47 odsto / SNS 47,69 odsto

Niš: Studenska lista 60,44 odsto / SNS 35,51 odsto

Novi Pazar: Studentska lista 40,10 odsto / SNS 19,61 odsto

Novi Sad: Studentska lista 63,80 odsto / SNS 31,88 odsto

Pančevo: Studentska lista 59,53 odsto / SNS 36,58 odsto

Pirot: Studentska lista 48,92 odsto / SNS 45,94 odsto

Požarevac: Studentska lista 50,34 odsto / SNS 44,93 odsto

Prokuplje: Studentska lista 42,84 odsto / SNS 52,74 odsto

Smederevo: Studentska lista 52,74 odsto / SNS 42,57 odsto

Sombor: Studentska lista 52,06 odsto / SNS 41,62 odsto

Sremska Mitrovica: Studentska lista 50,21 odsto / SNS 45,31 odsto

Subotica: Studentska lista 52,09 odsto / SNS 35,36 odsto

Užice: Studentska lista 61,36 odsto / SNS 34,70 odsto

Čačak: Studentska lista 62,20 odsto / SNS 33,97 odsto

Šabac: Studentska lista 54,50 odsto / SNS 41,34 odsto

Ko to kaže, ko to laže…

5


Ko to kaže, ko to laže…

Piše: Slavko Mandić

Ko to kaže, ko to laže da su  naš rukovodni trojac i njegove okolotrbušne prišipetlje, podržavale Vučića? Ma laž. Odvratna i mučna. Sad zbore kako se Jakov divio Vučićevom poznavanju vina i svih sorti vinove loze. Divio se, nije to krio slučajni dolaznik neđe tamo đe je on (AV) bio glavni. Zato je morao i da pretrpi šeretska pocjenjivanja i neke sitne uvredice na koje, poslije nekoliko kapi opojnog nektara, nakon neke ure nije ni obraćao pažnju. Što očekivati od malo starijeg đetića koji je sio na vrući crnogorski državni tron. Ničim izazvan. Niti pozvan. Trebalo je smijenit Mila, a nije ima ko do on, pa su onda svi Srbi u CG njemu dali glas, jer nijesu imali kome drugo. Eto tako je postao preśednik.
Zato nije čudo što nije znao đe udara kad je vidio AV-a. Sijevaju blicevi, zuje kamere, a on gleda u despota kao tetrijeb kad pjeva svoju svadbenu pjesmu. I divi mu se koliko može da drmne i da sve drži skoro kontrolisanim. Baš mu je to, po mišljenju evropskih i svjetskih alkoholoanalitičara i došlo političko-despotske glave. Ne što je znava sve o opojnosti vina, nego i nekih drugih zavisnih prirodnih proizvoda iz Ivanjice. Sve je to do sinoć uspješno decenijama unatrag savlađivao. Ali organizam više nije moga da podnese. U politički drob nije bilo mjesta ni za kaplju.

Ovaj naš njemu AV-u se opravdano divio. Možda i on malo pod uticajem pića namijenjenog bogovima, gledao je idola živoga pored sebe. Pa mu je oprostio što ga je malo pobrkao i zamaštrakavao.

Izgubljenik je bio opasan kad se razbijesni, znali su njegovi miljenici, koje je po Pipunovom zborenju, doveo na vlast u Crnoj Gori 2020-te. Prijetio je, zbore sad neki novi glasnogovornici slobode iz njegovih ovdašnjih redova, da može špinu da zavrne, pa da onda sami bez žute banke vode „Bitku za Nikšić“. Da se to desilo, ne bi ni do Budoša stigli.
Uplatio je (AV) Šubari 2 miliona eura, da mu se nađe. Da u kafani časti društvo. Ništa drugo. Lažu za kupovinu glasova. Nije to para kojom možeš potkupit ondašnje bradate ideološke istomišljenike, niti odane preletačeviće. Za to ti je sveukupno dosta sto eura u sitno.

Znao je to AV, pa im je poslao dodatno još samo logističku pomoć. Śećamo se nabildovanih četvrtastih faca u autima zatamljenih stakala i njegove tajkune pristigle sa jasnim zadatkom.

Tu su bili i obavezujući popovi, bez čijeg blagoslova se nije moglo ni u jednu bitku a kamoli onu za stari Onogošt. Kamere na graničnim prijelazima su bile isključene dok svi nijesu uljegli u Crnu Goru.

Vojvoda od parlamenta, lični prijatelj nenadmašne KOSovke đevojke, čovjek od riječi, nešto malo manje no sveopšti dojučerašnji gospodar (AV), zna za jadac. Dovoljno je mudar, oprezan, ne da se lako prevariti. Nije mu bilo lako. Držao se njega (AV-a) kao pijan plota, s vinom u kafanskoj atmosferi omiljenog Kristala, đe je koljenica nenadmašna. A sad ga više nema (politički). To nam tako život nametne i ne da da se stane. Ište da se prihvati realnost i načini novi korak, pa i onda kad je nepodnošljiva bol zbog nenadano izgubljenih izbora. Ne naših. Negovih (AV) štoje važnije od svih  naših. Znao je to vojvoda i ne čekajući ni čas, hrabro kako dolikuje bastaduru od zabravljenog parlamenta odrekao se momentalno onoga koji mu je bio sve a sad je postao prošlost. Brže bolje, ili navrat nanos uputio je stoički „iskrene“ čestitke Studentskoj listi. I prikačio još nešto, da čestitka ne bude suva.

– Svjedoci smo da su pojedini politički krugovi, napisao je vojvoda, pokušali da ove izbore iskoriste za narušavanje tih odnosa i ostvarivanje sopstvenih političkih ciljeva koji nisu u interesu srpskog naroda. Upravo zbog toga treba naglasiti da su veze Crne Gore i Srbije čvrste, a to su na prvom mjestu naša Mitropolija crnogorsko-primorska koja je temelj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori…

Razumijemo da se vojvoda malo preigrao. Valjda je zaboravio na čas makar da je Crkva Srbije odbila da podrži studente na njihovim brojnim pješačenjima kroz Srbiju i uskratila im da se sklone od vremenskim nepogoda u njihove hramove, a one vladike koji su to na svoju ruku učinjeli, jednostavno voljom mračne sile smijenili. Prle Perić, ni malo slučajni šef ove organizacije je AV-u bio i desna i lijeva vjerska ruka. Studenti su za njega bili isto što i za despota koji ih je nazivao blokaderima, stranim plaćenicima, razbijačima države, ustašama, kriminalcima i svega čega se mogao śetiti. Baš čudno od vojvode, koga ovom prilikom izgleda nije imao ko śetovati. I pored dvocifrenog broja visokoplaćenih śetovnika.

Osim njega, koji se maka od vožda ka od gube, javio se za riječ i domaći ošišanko. Toliko voli studente, ka da su mu rod rođeni. Mudrošću tvorca Evropskog modela, koji će se po ocjenih umnih glava struke, o jadu zabaviti, uz čestitku je poručio da čvrsto veruje da je pred Crnom Gorom i Srbijom novo poglavlje, zasnovano na uvažavanju i otvorenom dijalogu, bez nepotrebnog podizanja tenzija. Ma ne može bolje. I pored toga što ne može biti staro poglavlje kad njega više nema (AV-a), ovaj se nekako iskobeljao. Nije zabilježeno da podržava studente a despot mu zadao niz raznovrsnih udaraca. Od onoga kad mu je otkrio nezakonito dvojno državljanstvo i poslao u neđelju crnogorskim službama kako se ne bi mogao natjecati na preśedničkim izborima u Crnoj Gori. Otkrio mu je i stan u Beogradu i mjesto stalnog prebivališta. Pa onda da je u biračkom spisku Srbije ali i da je tamošnji vojni obveznik. Svašto mu je Vučko činio, a on ga je ipak volio koliko je to bilo moguće.

Ipak, najodanija i svjetonadzorski gledano najpotpunija čestitka, nakon sveobuhvatne analize, promatranja, ili ocjene izbornih rezultata u Srbiji, iz perspektive budućeg sistema vrijednosti, ideologije ili životne filozofije, stigla je od lidera Demokrata, druga Alekse. Studentskoj listi čestitam veliki uspjeh, kazao je valjda oduševljen njihovom sjajnom pobjedom, impozantan rezultat i želim sreću u nastupajućem rukovođenju zemljom. Istakao je da su prijateljske, rodbinske, kumovske i porodične veze građana Crne Gore i Srbije na ponos objema državama.

Zaboravio je da naglasi izuzetno plodne političke i organizaciono – izborne veze, akcentujući na finansijsku podršku izborima koju je AV nesebično dijelio đe je god po Crnoj Gori mogao, posebno u već pomenutoj istorijskoj bitci za Nikšić.

Zaboravio je Ljaljo, od milošte, da se izvini Studentskoj listi zbog neprijatnosti kad je njegova ministarka kulture, izvjesna Tamara Vujović, koja sa kulturom ima veze taman ka i on, otkazala glumcu Draganu Mićanoviću da  otvori 39. Filmski festival u Herceg Novom. I to zbog toga, kako smo saznali nezvanično, što je on kritikovao tadašnjeg preśednika Srbije Vučića.

Nijesu trebale naše perjanice da preše toliko sa čestitkama. Mogli su malo da sačekaju pa da ne prećeruju sa emocijama i izrazima ljubavi. Dista je bilo da reču: Čestitamo vi što ste pobijedili, pa iako nezasluženo. Ili nešto slično tome. Ovako, biće bruke.

Jedini koji je ostao dosljedan je Vučićev najiskreniji prijatelj, Crnogorac po nekadašnjem javnom kazivanju, koji je naknadno evoluirao u Srbina, Milan Knežević koji ga se ne odriče i poziva sve na nastavak borbe, one političke, do konačne pobjede .
Biće je vjeruje odani amigo.
Biće, pa da će se kokotom  orat.
Neka se samo nada i tješi.

Prema preliminarnim rezultatima RIK-a Studentska lista osvojila 52,54 odsto glasova

0
Foto ilustracija

Republička izborna komisija Srbije (RIK) objavila je jutros da je Studentska lista na vanrednim parlamentarnim izborima, na osnovu 8.077 obrađenih biračkih mjesta od 8.392 mesta, osvojila 52,54 odsto glasova izašlih birača.

Prema tim podacima RIK-a, lista “Ujedinjena Srbija” okupljena oko Srpske napredne stranke osvojila je 39,29 odsto glasova.

Lista Socijalističke partije Srbije (SPS) osvojila je 2,18 odsto, lista Autentična desnica 0,82 odsto, a lista Evropska Srbija 0,28 odsto.

U nedelju je, prema podacima RIK, na izbore izašlo 68,78 odsto građana s pravom glasa, odnosno 4.211.957 birača. Nevažećih listića je bilo 1,29 odsto.

Prema podacima CeSida poslije 96 odsto obrađenog uzorka, Studentska lista imaće 140 poslanika u Skupštini Srbije, lista “Ujedinjena Srbija” 103 poslanika, Savez vojvođanskih Mađara tri, Albanska koalicija dva, a liste Rasim Ljajić – Ljudski i SDA Sandžaka po jednog poslanika.

Studentska lista je osvojila 52,9 odsto glasova, “Ujedinjena Srbija” 38,8, lista SPS 2,2, Autentična desnica 0,9, a lista Evropska Srbija 0,3 odsto, naveo je CeSid.

N1 info

Tamara Nikčević: Cijeli region slavi Vučićev poraz, Dodik će se “prestrojiti u hodu”

2
Tamara Nikčević

Tamara Nikčević: Cijeli region slavi Vučićev poraz, Dodik će se “prestrojiti u hodu”

Tamara Nikčević, ugledna regionalna novinarka, komentirala je za portal Radiosarajevo.ba rezultate izbora u Srbiji, ocijenivši da je riječ o porazu Aleksandra Vučića, koji je, prema njenim riječima, 14 godina terorisao Srbiju i destabilizirao Zapadni Balkan.

“To što je Vučić učinio Srbiji i srpskom društvu nije nijedan lider Srbije prije njega. Osramotio ju je, izolovao, rusifikovao, zavadio s civilizovanim svijetom”, navela je Nikčević.

Dodala je da joj je žao što lista Evropska Srbija nije prešla izborni prag, ističući da je riječ o strankama i liderima koji su tokom protekle decenije i po dali najveći doprinos borbi protiv, kako je navela, autokratskog, kriminalnog i mafijaškog režima.

Prema njenoj ocjeni, stvorena je referendumska atmosfera u kojoj su građani birali između ‘slobodne Srbije ili mafije‘.

Smatra da su zbog toga možda prvi put u posljednjih 30 godina bošnjačka i mađarska manjina, umjesto za nacionalne stranke, glasale za Studentsku listu.

Nikčević je navela da nije iznenađena Vučićevim priznavanjem poraza, dodajući da je to očekivala.

Komentarišući političke prilike u Crnoj Gori, istakla je da su proevropske snage u toj zemlji, odnosno opozicija, bezrezervno podržale demokratsku Srbiju.

Podsjetila je da je riječ o, kako je navela, jedinim proevropskim i građanskim političkim partijama u Crnoj Gori, koje su 2020. godine izgubile vlast nakon kampanje u kojoj su učestvovali Vučićev režim, opozicija te režimski i opozicioni mediji.

“Suma sumarum, čini se da su se 25. 10. 2026. Srbi vratili na ‘fabrička podešavanja’: umjesto Bosanaca, opet ih, poslije 14 godina, vode Crnogorci”, navela je Nikčević za Radiosarajevo.ba, aludirajući na Iliju Srdanovića, lidera Studentske liste, te Dejana Šoškića i Radomira Saičića, za koje je navela da su Crnogorci.

“Ne brinem za Dodika. On se, kao i obično, prestroji u hodu”, zaključila je Nikčević.

https://radiosarajevo.ba

Vujović: Pao Orban, pao Vučić, neka se spreme i crnogorski „trojanci“

1
Ivan Vujović (Foto: TV E/Youtube)


Čestitke građanima Srbije

Vujović: Pao Orban, pao Vučić, neka se spreme i crnogorski „trojanci“

Pao Orban, pao Vučić, neka se spreme i loše sakriveni crnogorski trojanci – poručio je jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović.

On je čestitao građanima Srbije, posebno mladima i studentima, na dugotrajnoj i hrabroj borbi protiv, kako je naveo, rigidne autokratije.

– Crna Gora ide ka Evropskoj uniji – naveo je Vujović, dodajući da se nada da će i Srbija, nakon pada aktuelnog režima, krenuti istim putem.

SLOVENSKA HIŠA – FIGOVEC, HEDONIZAM TRAJNOG SJECANJA

0


SLOVENSKA HIŠA – FIGOVEC, HEDONIZAM TRAJNOG SJECANJA

Piše: Željko Rutovac

I tako od 1879. god. pa do danas, na trgu Ajdovščina, na Gosposvetskoj cesti br. 1 u Ljubljani, suvereno stoluju mirisi i okusi te stare tradicionalne gostilne  Slovenske hiše, Figovec. Od nje u Ljubljani stariji je samo  restoran – gostilna “Šestica”. Predanja o imenu kafane idu u dva smjera – tumačenja. Jedno od njih kaže da smokvino drvo – slovenački figa, tu u dvoristu objekta, opredijeli sudbinu dugovječnog  poznatog imena. Drugo pak, etimološko tumacenje veže se za konjski izmet, ( figu )obzirom da ispred kafane tog doba bijase vezan veliki broj konja koji su mirno čekali svoje vlasnike dok su oni uživali u kulinarskim i vinskim  čarima, ovog, kako tada tako i danas, popularnog mjesta.

Nijesu ovom toplom kutku odoljeli mnogi, znani i neznani, pa među njima ni najpoznatije slovenačko pjesničko ime France Prešern. Uzivao je u tim kafanskim čarima, dobroj kapljici i ukusima kuhinje u kojima se za to vrijeme izdvajaše konjski gulaš. Dijelio je Prešern smokve djeci koja su tu tik do kafane bezbrižno uzivala u igri, te koja ga zbog njegovihsvakodnevnih poklona nazvaše ,”Figa stric” ili “Čika smokva”. Pjesnik, djeca i igra. Čari koje životu daju tu neophodnu potrebnu aromu ljepšeg i boljeg svijeta.

A kad smo kod arome, Figovec je carstvo tih čula koja uživaju, snivaju i u hedoniji pišu trajna sjećanja. Podjednako, ambijentalna, kulinarska, vinska. Svojevrsno putovanje Slovenijom, koje iznova traži dolazak u Figovec. No, jednom kada dođete, vi suštinski nikada iz te kafane ne odlazite. Ona se je ontološki urezala u vas i vašu dušu, vraćajući znatiželjnu misao kako je tu bilo prije dva vijeka. Iz vijeka u vijek, za vjerovatno nove vjekove trajnih ukusa. A kad smo kod njih, pogledajmo šta je taj ukus  Figoveca -” Ljubljanc  na obroke”,  ” Leteci žganci ” neizostavno i tradiciinalno, Kranjska kolbasa, visokorangirani traženi specijalitet domaćih i posebno inostranih gostiju, pa “Telečja jetrca”, pa” Goveji bočnik”,” Goveja lička”, ” Brzola,” Svinjska krača “, ” Idrijski žlikrofi “,” Istrski “fuži…. i naravno, svemu rečenom aromu daje ” Malvazija ” iz Vipavske doline, ili Sauvignon Blanc iz Vinorodne dežele Podravje, ili pak “Rebula”, suvo bijelo od Jakončica sa Goriških brda, vinogorja Primorske, a tu su i” Zlata  penina “, “Kraška penina. “…Naravno nijesu zapostavljeni ni pivopije – meraklije, pa se njima nudi  paleta tradicionalnih domacih piva – Zlatorog, Laško Union…pa serija visokkvalitetnih Kraft piva. I dalje i dalje u toj toploj kulinarskoj galaksiji zapretanih autentičnih  mirisa koji bude sjećanja. Svima bez razlike. Svima za sjećanje. Svima za novi susret i novi dolazak. I da, svaki novi gost ulazi sa jednim očekivanim  osjećajem , a izlazi sa više njih, sa zadovoljstvom da se u ovoj kafani, nezavisno otkuda dolazimo i kojim jezikom govorimo, svi naši svjetovi tu pro – nalaze  zajedno. I postaju jedno i jedinstveno. Na mirisnom parčetu hedonije.

I iznova potvrda da se univerzum ( pro )nalazi između biblioteke i kafane. A kafana je jedinstvena čitaonica života. Dodir svjetova. Na oba mjesta dišu i prožimaju se mašta i stvarnost  ( ne ) mogućih svjetova i tekstova koji rađaju nove trajne tekstove. Konačno, ” Figovec ” je dokaz  kako se  jedan prostor preobražava u unutrašnju sliku posebnog doživljaja razapet između racionalne površine i duboke melanholično – nostalgične note čovjeka i njegovih računa sa sobom, životom, vremenom i svijetom oko sebe.

Između ostalih, bijahu to teme koje su mog školskog druga, prof. dr Peđu Ašanina – Golea ” krivca ” za susret sa ovom gostilnom, i mene, držali u prijatnoj atnosferi. Daleki su putevi i prostori kafanski. Vratili smo se sjećanjima u vrijeme mature prije četrdeset dvije godine, notirajući imena i sudbine školske generacije kao i profesora tog nikšićkog doba.

Naravno, sa primjesama sjetnog zaključka da  sve nosi svoju heraklitovsku promjenu time što, za razliku od nekih drugih “figovčeva “, promjena nosi patinu doba koja dodatno pojačava čari mjesta, koje gospodski stari, nalik ukusu stare dobre ” malvazije “. Tako da sva čula uživaju u nerazdvojnim dimenzijama duha, misli, vremena i nas u njemu.

Na decentnom prostoru terase zamišljamo slike kako to Prešern dijeli djeci smokve  okupljene tu u dvorišnoj strani ispod hlada njene krošnje. Poetska slika koja živi bas onako skladno kao što živi i Figovec.