Ko to kaže, ko to laže…

Ko to kaže, ko to laže…

Piše: Slavko Mandić

Ko to kaže, ko to laže da su  naš rukovodni trojac i njegove okolotrbušne prišipetlje, podržavale Vučića? Ma laž. Odvratna i mučna. Sad zbore kako se Jakov divio Vučićevom poznavanju vina i svih sorti vinove loze. Divio se, nije to krio slučajni dolaznik neđe tamo đe je on (AV) bio glavni. Zato je morao i da pretrpi šeretska pocjenjivanja i neke sitne uvredice na koje, poslije nekoliko kapi opojnog nektara, nakon neke ure nije ni obraćao pažnju. Što očekivati od malo starijeg đetića koji je sio na vrući crnogorski državni tron. Ničim izazvan. Niti pozvan. Trebalo je smijenit Mila, a nije ima ko do on, pa su onda svi Srbi u CG njemu dali glas, jer nijesu imali kome drugo. Eto tako je postao preśednik.
Zato nije čudo što nije znao đe udara kad je vidio AV-a. Sijevaju blicevi, zuje kamere, a on gleda u despota kao tetrijeb kad pjeva svoju svadbenu pjesmu. I divi mu se koliko može da drmne i da sve drži skoro kontrolisanim. Baš mu je to, po mišljenju evropskih i svjetskih alkoholoanalitičara i došlo političko-despotske glave. Ne što je znava sve o opojnosti vina, nego i nekih drugih zavisnih prirodnih proizvoda iz Ivanjice. Sve je to do sinoć uspješno decenijama unatrag savlađivao. Ali organizam više nije moga da podnese. U politički drob nije bilo mjesta ni za kaplju.

Ovaj naš njemu AV-u se opravdano divio. Možda i on malo pod uticajem pića namijenjenog bogovima, gledao je idola živoga pored sebe. Pa mu je oprostio što ga je malo pobrkao i zamaštrakavao.

Izgubljenik je bio opasan kad se razbijesni, znali su njegovi miljenici, koje je po Pipunovom zborenju, doveo na vlast u Crnoj Gori 2020-te. Prijetio je, zbore sad neki novi glasnogovornici slobode iz njegovih ovdašnjih redova, da može špinu da zavrne, pa da onda sami bez žute banke vode „Bitku za Nikšić“. Da se to desilo, ne bi ni do Budoša stigli.
Uplatio je (AV) Šubari 2 miliona eura, da mu se nađe. Da u kafani časti društvo. Ništa drugo. Lažu za kupovinu glasova. Nije to para kojom možeš potkupit ondašnje bradate ideološke istomišljenike, niti odane preletačeviće. Za to ti je sveukupno dosta sto eura u sitno.

Znao je to AV, pa im je poslao dodatno još samo logističku pomoć. Śećamo se nabildovanih četvrtastih faca u autima zatamljenih stakala i njegove tajkune pristigle sa jasnim zadatkom.

Tu su bili i obavezujući popovi, bez čijeg blagoslova se nije moglo ni u jednu bitku a kamoli onu za stari Onogošt. Kamere na graničnim prijelazima su bile isključene dok svi nijesu uljegli u Crnu Goru.

Vojvoda od parlamenta, lični prijatelj nenadmašne KOSovke đevojke, čovjek od riječi, nešto malo manje no sveopšti dojučerašnji gospodar (AV), zna za jadac. Dovoljno je mudar, oprezan, ne da se lako prevariti. Nije mu bilo lako. Držao se njega (AV-a) kao pijan plota, s vinom u kafanskoj atmosferi omiljenog Kristala, đe je koljenica nenadmašna. A sad ga više nema (politički). To nam tako život nametne i ne da da se stane. Ište da se prihvati realnost i načini novi korak, pa i onda kad je nepodnošljiva bol zbog nenadano izgubljenih izbora. Ne naših. Negovih (AV) štoje važnije od svih  naših. Znao je to vojvoda i ne čekajući ni čas, hrabro kako dolikuje bastaduru od zabravljenog parlamenta odrekao se momentalno onoga koji mu je bio sve a sad je postao prošlost. Brže bolje, ili navrat nanos uputio je stoički „iskrene“ čestitke Studentskoj listi. I prikačio još nešto, da čestitka ne bude suva.

– Svjedoci smo da su pojedini politički krugovi, napisao je vojvoda, pokušali da ove izbore iskoriste za narušavanje tih odnosa i ostvarivanje sopstvenih političkih ciljeva koji nisu u interesu srpskog naroda. Upravo zbog toga treba naglasiti da su veze Crne Gore i Srbije čvrste, a to su na prvom mjestu naša Mitropolija crnogorsko-primorska koja je temelj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori…

Razumijemo da se vojvoda malo preigrao. Valjda je zaboravio na čas makar da je Crkva Srbije odbila da podrži studente na njihovim brojnim pješačenjima kroz Srbiju i uskratila im da se sklone od vremenskim nepogoda u njihove hramove, a one vladike koji su to na svoju ruku učinjeli, jednostavno voljom mračne sile smijenili. Prle Perić, ni malo slučajni šef ove organizacije je AV-u bio i desna i lijeva vjerska ruka. Studenti su za njega bili isto što i za despota koji ih je nazivao blokaderima, stranim plaćenicima, razbijačima države, ustašama, kriminalcima i svega čega se mogao śetiti. Baš čudno od vojvode, koga ovom prilikom izgleda nije imao ko śetovati. I pored dvocifrenog broja visokoplaćenih śetovnika.

Osim njega, koji se maka od vožda ka od gube, javio se za riječ i domaći ošišanko. Toliko voli studente, ka da su mu rod rođeni. Mudrošću tvorca Evropskog modela, koji će se po ocjenih umnih glava struke, o jadu zabaviti, uz čestitku je poručio da čvrsto veruje da je pred Crnom Gorom i Srbijom novo poglavlje, zasnovano na uvažavanju i otvorenom dijalogu, bez nepotrebnog podizanja tenzija. Ma ne može bolje. I pored toga što ne može biti staro poglavlje kad njega više nema (AV-a), ovaj se nekako iskobeljao. Nije zabilježeno da podržava studente a despot mu zadao niz raznovrsnih udaraca. Od onoga kad mu je otkrio nezakonito dvojno državljanstvo i poslao u neđelju crnogorskim službama kako se ne bi mogao natjecati na preśedničkim izborima u Crnoj Gori. Otkrio mu je i stan u Beogradu i mjesto stalnog prebivališta. Pa onda da je u biračkom spisku Srbije ali i da je tamošnji vojni obveznik. Svašto mu je Vučko činio, a on ga je ipak volio koliko je to bilo moguće.

Ipak, najodanija i svjetonadzorski gledano najpotpunija čestitka, nakon sveobuhvatne analize, promatranja, ili ocjene izbornih rezultata u Srbiji, iz perspektive budućeg sistema vrijednosti, ideologije ili životne filozofije, stigla je od lidera Demokrata, druga Alekse. Studentskoj listi čestitam veliki uspjeh, kazao je valjda oduševljen njihovom sjajnom pobjedom, impozantan rezultat i želim sreću u nastupajućem rukovođenju zemljom. Istakao je da su prijateljske, rodbinske, kumovske i porodične veze građana Crne Gore i Srbije na ponos objema državama.

Zaboravio je da naglasi izuzetno plodne političke i organizaciono – izborne veze, akcentujući na finansijsku podršku izborima koju je AV nesebično dijelio đe je god po Crnoj Gori mogao, posebno u već pomenutoj istorijskoj bitci za Nikšić.

Zaboravio je Ljaljo, od milošte, da se izvini Studentskoj listi zbog neprijatnosti kad je njegova ministarka kulture, izvjesna Tamara Vujović, koja sa kulturom ima veze taman ka i on, otkazala glumcu Draganu Mićanoviću da  otvori 39. Filmski festival u Herceg Novom. I to zbog toga, kako smo saznali nezvanično, što je on kritikovao tadašnjeg preśednika Srbije Vučića.

Nijesu trebale naše perjanice da preše toliko sa čestitkama. Mogli su malo da sačekaju pa da ne prećeruju sa emocijama i izrazima ljubavi. Dista je bilo da reču: Čestitamo vi što ste pobijedili, pa iako nezasluženo. Ili nešto slično tome. Ovako, biće bruke.

Jedini koji je ostao dosljedan je Vučićev najiskreniji prijatelj, Crnogorac po nekadašnjem javnom kazivanju, koji je naknadno evoluirao u Srbina, Milan Knežević koji ga se ne odriče i poziva sve na nastavak borbe, one političke, do konačne pobjede .
Biće je vjeruje odani amigo.
Biće, pa da će se kokotom  orat.
Neka se samo nada i tješi.