Na nogama sam zato što sam bio svjestan šta će se događati nakon smjene vlasti 2020. godine i zato što nisam sklon da pokleknem. Naprotiv, sklon sam da do posljednjeg daha vodim borbu za one vrijednosti kojima sam posvetio život, poručio je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, dugogodišnji premijer i lider Demokratske partije socijalista, počasni predsjednik DPS-a, u višesatnom intervjuu Televiziji E povodom 20. godišnjice obnove nezavisnosti Crne Gore.
Đukanović je, u posljednjem dijelu emisije “Trag u vremenu”, govorio o vremenu obnove nezavisnosti, ekonomskom napretku, euroatlantskim integracijama… U tom kontekstu, podsjetio je na političke i ekonomske poteze koji su, prema njegovim riječima, trasirali put ka obnovi nezavisnosti Crne Gore, ali i dešavanjima u državi nakon 21. maja 2006. godine.
Kao ključne tačke svoje političke zaostavštine, Đukanović je izdvojio referendumsku obnovu nezavisnosti, uvođenje njemačke marke, članstvo u NATO-u i otpor, kako tvrdi, spoljnim pokušajima destabilizacije Crne Gore.
Uvođenje marke
Uvođenje njemačke marke u platni promet Crne Gore možda je, navodi Đukanović, i najduži korak koji je Crna Gora napravila u pripremi donošenja odluke o nezavisnosti. Podsjeća, da je Jugoslavija bila svjetski rekorder u inflaciji u periodu koji je neposredno prethodio. O razmjerama inflacije govori podatak da je iz štampe izašla novčanica od 500 milijardi dinara.
– Potpuno nekontrolisanim štampanjem novca u Beogradu, stvorena je inflacija koja se samo prelivala na Crnu Goru. Penzija koju bi dobio crnogorski penzioner nije vrijedila jednako u osam i u devet sati ujutro. Zato je nužno bilo povući potez koji bi štitio ekonomske interese Crne Gore i ionako ugroženi životni standard crnogorskih građana – rekao je Đukanović.
Đukanović navodi da se vlada opredijelila za uvođenje njemačke marke jer je ona već funkcionisala kao rezervno sredstvo plaćanja u Crnoj Gori.
Napominje da su otpori prema toj ideji bili veliki, i to sa najviših međunarodnih adresa. Jasno su prepoznavali, kako kaže, da će eventualno uvođenje marke dodatno osnažiti ideju nezavisnosti Crne Gore.
– Sjećam se mog telefonskog razgovora sa državnom sekretarkom Sjedinjenih američkih država Madlen Olbralt uoči moje posjete Vašingtonu. Ona je upotrijebila sav svoj autoritet i neupitno prijateljstvo i prema Crnoj Gori i prema meni lično da me ubijedi da to ne treba da činimo. Na kraju je kazala: “Pa dobro, sačekajte da dođete u Vašington, pa onda eventualno da uradite”. Kazao sam: “Ne, sve je već spremno, prvo ćemo uvesti marku, pa ću onda doći u Vašington” – otkriva Đukanović.
Đukanović-Madlen Olbrajt: Sačekajte da dođete u Vašington, pa onda eventualno uvedite marku. Kazao sam ne, prvo ćemo uvesti marku, pa ću onda ja doći u Vašington.
On se prisjeća razgovora na tu temu sa šefovima diplomatije Italije Lambertom Dinijem, Njemačke Joškom Fišerom. Kategorično su, kaže, protivili uvođenju marke. To je, tumači, nagovještaj jedinstvenog stava rezerve prema ideji crnogorske nezavisnosti.
– Zahvaljujući nepokolebljivom stavu, nakon uvođenja marke krajem 1999. godine, polovinom 2002. godine kada euro zamjenjuje nacionalne evropske valute Crna Gora je ostala u sistemu eura. Smatram da je to bio zaista izuzetno važan korak. Benefite od marke i eura osjetili su i strani investitori, koji su sa više sigurnosti došli na investicioni prostor Crne Gore. No, vjerujem da je to prevashodno bilo relaksirajuće za građane Crne Gore, jer su konačno, nakon dugog socijalnog stradanja u velikim inflacijama, počeli da barataju konvertibilnim novcem – dodaje Đukanović.
Neizvjesnost do posljednje biračke kutije
Kako kaže, nije bio ubijeđen u to kakav će biti ishod referendum. Znao je, ističe, da će biti tijesan referendumski rezultat i da će neizvjesnost trajati do prebrojavanja posljednje biračke kutije.
Ipak, Đukanović napominje da je znao da nema valjane alternative tom putu i da nema mogućnosti da se između tako disproporcionalnih subjekata, kakvi su Srbija i Crna Gora, može napraviti funkcionalna zajednica.
– Dvije su ključne razlike koje nijesu dozvoljavale da se između Srbije i Crne Gore u kratkom roku može napraviti održiva harmonizacija. Na ekonomskom planu, svi pokušaji ujednačavanja carinskih sistema Srbije i Crne Gore u periodu nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, bili su apsolutno bezuspješni. Zbog nepomirljivih razlika u strukturama naših privrednih sistema. Na političkom planu – u Srbiji je već dugo vremena vladajuća ideologija velikosrpski nacionalizam. Nasuprot tome, Crna Gora je građanska i multietnička država. Otvoreno društvo koje je već značajno prije referenduma pokazivalo interesovanje da postane sastavni dio evropskih euroatlantskih integracija – pojasnio je Đukanović.
Možda će, kako navodi, i Srbija nekada biti članica EU, ali njegovo uvjerenje na bazi poznavanja tog društva je da to ni tada neće biti rezultat iskrene želje da se bude dio sistema evropskih vrijednosti.
Đukanović ističe da su sva društva na Zapadnom Balkanu slična jedni drugima, ali i pita: “Kada imate takva društva i kada imate takvu tradiciju i reputaciju, šta je onda presudno važno?”
– Presudno je važno vođstvo. Ne možete očekivati da bez dobrog vođstva, ljudi koji su ksenofobični, neskloni bilo kakvom eksperimentu, bilo čemu nepoznatom, koji su kroz istoriju uglavnom bili zagledani prema istoku i prema Rusiji, odjednom podrže zapadne integracije. To neko mora predložiti, promovisati, istrajno i argumentirano zastupati – ističe on.
“Nepravednih, ali neophodnih 55 odsto”
Đukanović ponavlja da je Evropska unija bila potrebna Crnoj Gori kao partner i da bez priznanja sa te adrese, referendum ne bi imao značaj.
– Zahtijevana većina od 55 odsto bila je nepravedna. Ali razumio sam rezon EU. Svježe iskustvo EU sa nestabilnim Balkanom, iz ratova ranih ’90-ih i rata sa NATO-om, naveli su je da sumnja u demokratski kapacitet društava Zapadnog Balkana da tako krupna pitanja, kao što je pitanje državnog statusa, rješava u demokratskim procedurama i uslovima stabilnosti. Dodatno, u EU su znali da protivnici nezavisnosti imaju moćnu podršku Beograda i slutili su da bi to moglo da dovede do nestabilnosti nakon završenog referenduma. Sledstveno ranijem iskustvu očekivali su da će biti pozvani da rješavaju taj problem – objašnjava Đukanović.
“Ne možete očekivati da bez dobrog državno-političkog vođstva ljudi koji su neskloni bilo čemu nepoznatom, koji su kroz istoriju uglavnom bili zagledani prema istoku i prema Rusiji, odjednom podrže zapadne integracije. To neko mora istrajno i argumentirano da zastupa”
Zbog prihvatanja takve većine, suočili smo se, ističe on, sa nezadovoljstvom suverenista.
– Razumio sam i takve emocije, ali znao sam da to nije racionalno. Nama je trebala EU da bi imali međunarodno legitimisan referendum i da bismo time izbili iz ruku opozicije argumente koja je željela da bojkotom obesmisli demokratski referendum – pojašnjava Đukanović.
Nezavisna Crna Gora-pouzdana investiciona destinacija
Nakon obnove nezavisnosti jedan od osnovnih zadataka vlasti bio je, kaže Đukanović, animiranje kvalitetnih partnera koji će pomoći napretku zemlje na ekonomskom planu.
– Bilo je jasno da su Crnoj Gori potrebne direktne strane investicije, ozbiljni partneri, ne samo zbog kapitala, već i novih standarda, umijeća, vještina – dodaje on.
S tim ciljem, objašnjava, kreirana je atraktivna poreska politika sa stopom poreza na dobit od devet odsto koja je bila ubjedljivo najniža u regionu, možda i u Evropi. To je, ističe, dovelo do izuzetnog interesovanja vlasnika kapitala.
– U tom vremenu započinju i napreduju investicije Porto Montenegro, Luštica bej, Porto Novi. Počinje i investicija podmorskog kabla prema Italiji. Bira se investitor za početak gradnje autoputa i mnoge druge investicije. Ponude investicija su bile ogromne i raznolike, imali smo ponudu da gradimo novu pistu za trke Formule 1, turistički kompleks na Velikoj plaži, Buljarici… Mnogo dobrih i kvalitetnih ponuda, a istovremeno smo morali voditi računa o racionalnom korišćenju prostora i očuvanju životne sredine Crne Gore. Mislim da smo to dosta umješno radili. To je vrijeme ozbiljnog prosperiteta na ekonomskom planu – naglašava Đukanović.
Razdor u DPS-SDP koaliciji
Još jedna odluka, o ulasku Crne Gore u NATO proizvela je značajnu političku buru. Cilj protesta DF-a ispred parlamenta bio je da se Gora zaustavi na tom putu.
Na pitanje da li su tada počele prve klice razdora unutar koalicione vlasti, Đukanović kaže da je nesporazuma u vladajućoj koaliciji bilo i ranije, ali smatra da su presudno pojačani upravo u tom vremenu.
Podsjeća da je Putin nekoliko godina prije crnogorske odluke o ulasku u NATO na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji kazao da se Rusija oštro protivi dolasku NATO na njene granice i u njoj prijateljske zemlje. To se odnosilo na balkanske države, prije svega na Crnu Goru i Srbiju.
– Idejom zaustavljanja širenja NATO alijanse, bili su inspirisani protesti ispred parlamenta – kaže Đukanović.
No, kako navodi, postojao je i problem karijerističke pretencioznosti koja se “porodila” u krilu SDP-a kao koalicionog partnera. Poslanički klub te partije sa četiri člana nastupao je, kaže Đukanović, protiv većine prijedloga Vlade, čiji je sastavni dio bila i SDP-a.
– Množile su se informacije koje su dolazile iz vrlo prepoznatljivog medijsko političkog centra u Crnoj Gori. Najavljivalo se da vlada samo što nije pala, da će SDP napustiti vladu, pa će Krivokapić, kao lider SDP-a, u dogovoru sa DF-om i drugom opozicijom biti novi premijer. Jer, u tim centrima medijske i parapolitičke moći bilo je najvažnije oboriti DPS i Đukanovića. Pouzdano znam da to nije bilo samo djelo medijskog spinovanja, nego i da je bilo ozbiljnog političkog razgovora. Uprkos tome, nijesam želio da hitam u istragu, vodeći računa da je naš prioritet da saniramo vaninstitucionalni nered ispred parlamenta, pa tek nakon toga sam predložio da ispitamo povjerenje Vlade – istakao je Đukanović.
Znao je, kako kaže, da će SDP glasati protiv vlade. Nije imao definisanu alternativnu podršku, ali, ističe on, nije želio dalje da živi u takvoj hipokriziji.
– Na kraju višednevne rasprave o povjerenju Vladi, pojavila se podrška Pozitivne Crne Gore. Vlada je preživjela i SDP je otišao u opoziciju. Direktan odgovor na pitanje da li je taj događaj podrio povjerenje između dva tradicionalna koaliciona partnera i promijenio odnos snaga na crnogorskoj političkoj sceni je da. Četiri godine kasnije crnogorska suverenistička građanska i proevropska politika dobila je manjinsku podršku, a politika dotadašnje opozicije, koju je dominantno obilježavao velikosrpski nacionalizam i klero- nacionalizam imala je podršku tijesne većine – rekao je Đukanović.
Presuda u slučaju “Državni udar” loša poruka neprijateljima
Đukanović navodi da nema ni zeru dileme da je povodom redovnih parlamentarnih izbora 2016. godine bila pripremljena veoma ozbiljna akcija destabilizacije Crne Gore, koja je uključivala nasilnu promjenu vlasti, a sve u cilju izbjegavanja crnogorskog članstva u NATO.
– Mi znamo da su predstavnici ruske vojno bezbjednosne agencije GRU bili u Beogradu i da su odatle upravljali pripremom državnog udara. Takođe, više ruskih oligarha sa ozbiljnom količinom novca bili su u to uključeni, po zadatku određenih centara moći u Moskvi, da bi doprinijeli izbornom uspjehu prosrpske i proruske opozicije u Crnoj Gori. Ili, rušenju vlasti u slučaju nezadovoljajućeg rezultata – kazao je on.
Uprkos svemu tome ta akcija nije uspjela, po Đukanovićevom mišljenju, prije svega zato što su kreatori potcijenili Crnu Goru.
– Oni su vjerovali da će tu operaciju moći da izvedu sa nekim trećepozivcima iz Srbije koje su upoznali na raznim sovjetskim ratištima. Polusvijet uglavnom poveden finansijskim interesima, koji nije bio sposoban da to napravi. Takođe, nijesu imali dovoljno bezbjednosne kulture, nego su komunicirali na način koji je bilo relativno lako ispratiti. Jedan od njih je u trenutku griže savjesti došao u podgorički centar bezbjednosti i ispričao šta se sprema. Tužilaštvo je reagovalo blagovremeno, i pohapsili su ljude koji su bili uključeni u realizaciju tog opakog nauma – podsjeća Đukanović.
Nemoguća greška uticajnih službi
Podsjeća da je lično gledao dokumentaciju BIA-e, koja je potvrdila to što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govorio dan ranije na konferenciji za medije.
– Nije postojalo nikakve dileme da je u pitanju priprema nasilne promjene vlasti, koja je podrazumijevala i ubistva. Zašto je vlast u Srbiji nakon najavljene podrške sudskom procesu u Crnoj Gori, radikalno promijenila svoj stav? Zbog posjete iz Moskve u kojoj im je uticajni gost zatvorio usta na ovu temu. 2018. godine sam kao predsjednik države posjetio London i na licu mjesta dobio inicijativu da se sretnem sa vrhom njihove veoma moćne tajne službe. Na sastanku je bio kompletan vrh i razgovor u cjelini bio je odavanje priznanja Crnoj Gori i njenim službama bezbjednosti za uspjeh kojim smo spriječili akciju državnog udara. Slična saznanja sa nama su podijelile i druge najmoćnije bezbjednosno-obavještajne agencije u svijetu. Neće biti da su sve te snažne i uticajne službe tako krupno pogriješile – smatra Đukanović.
“Mislim da smo sudskim epilogom Državnog udara 2016. poslali užasno lošu poruku svim našim neprijateljima da ovdje mogu nekažnjeno da vršljaju i da rade što god hoće”
Vjeruje da ovakav sudski epilog, kojim je ovaj slučaj, zaključen ne bi bio moguć ni u jednoj drugoj državi.
– Poslali smo užasno lošu poruku svim našim neprijateljima da ovdje mogu nekažnjeno da vršljaju i da rade što god hoće, da ovu državu nema ko da brani – naglasio je Đukanović.
Ističe da se podrazumijeva nezavisnost sudstva u odnosu na druge grane vlasti, ali napominje da su zajedno zavisni u odnosu na nacionalne interese države.
– Jer ta država nas je birala, dala nam je povjerenje, plaća nas i ona nema nikakvih šansi da opstane ako makar svi koji smo profesionalno angažovani od te države, ne radimo u njenom interesu. Diram ovu škakljivu temu veoma namjerno, jer mislim da ćemo se kao društvo, morati njome jako ozbiljno pozabaviti u bliskoj budućnosti – poručuje Đukanović.
Gubitak vlasti 2020.
Đukanović je govorio i o uticaju litija na gubitak izbora 2020.godine.
– Nije mi iznenađenje da je Rusija imala potrebu da nam vrati milo za drago nakon neuspjeha četiri godine ranije. Ni da je Srbija u tome prepoznala svoju šansu. Konačno, njena crkva je bila u prvoj liniji fronta. Ona je tu priliku vidjela kao izglednu da ostvari svoje tradicionalne interese prema Crnoj Gori. Ono što je meni bilo iznenađenje je odnos naših zapadnih partnera prema tim događanjima, iako smo ih redovno, počev od generalnog sekretara NATO-a, informisali o tome kako izgleda hibridni pritisak iz Moskve na Crnu Goru – ističe Đukanović.
Podsjeća da su mnogi zapadni zvaničnici tada govorili o nedovoljnom razumijevanju državnih organa Crne Gore prema pravima vjernika srpske pravoslavne crkve.
– To je bila muzika za uši nacionalista u redovima SPC. Razumio sam naravno da se na mnogim zapadnim adresama, čak potpuno otvoreno, priželjkivala promjena vlasti u Crnoj Gori, logično nakon 30 godina kontinuiteta. Ono što ne mogu da razumijem da oni nisu vidjeli ono što smo mi vidjeli odavde, i što je bilo potpuno očigledno da je glavni scenario tih događaja stigao iz Moskve. Ili su vidjele, pa su prednost dale nekim svojim važnijim interesima. Kako god, zapadne diplomatije počev od američke, odigrale su tada ulogu “korisnog idiota” za Rusiju i za Vladimira Vladimiroviča Putina – kaže Đukanović.
“Nije mi iznenađenje da je Rusija imala potrebu da nam vrati milo za drago. Nije mi iznenađenje da je Srbija u tome prepoznala svoju šansu. Iznenađenje mi je bio odnos naših zapadnih partnera, iako smo ih redovno informisali o tome kako izgleda hibridni pritisak iz Moskve na Crnu Goru”
Došli su, doaje, do pameti godinu, dvije kasnije i preko Evropskog parlamenta saopštili da je SPC instrument ruskog imperijalizma na Balkanu.
– To je tačno, ali Crna Gora nema nikakve vajde od njihove zakašnjele istine. Niko sa sebe ne može oprati odgovornost za pogrešne procjene koje su kumulirano doprinijele da Crna Gora doživi ovakvu promjenu vlasti. Da se razumijemo, promjenu vlasti ne vidim kao nikakvu tragediju, naprotiv. Da je sreće, bila bi vrlo ljekovita. Ali, umjesto ozbiljne građanske i proevropske politike u jednoj državi njeno kormilo dođe u ruke raznih kleronacionalista, opsjenara, populista, nekompetentnih ljudi, onda imamo veoma ozbiljne posljedice – i u državi i u asocijacijama kojima pripadamo – naglašava Đukanović.
Spreman da prizna sve bez suđenja
Đukanović kaže i da ne mari mnogo i da ga ne uznemiravaju najave raznih akcija policije i tužilaštva. Spreman je, kaže, sve da prizna i bez suđenja.
– Priznajem da sam odgovoran za to što je u Crnoj Gori izbjegnut rat 90-ih godina. Priznajem da sam odgovoran i zato što je Crna Gora po prvi put u svojoj istoriji 1994. godine ostvarila ekonomsku održivost. Priznajem da sam odgovoran I zato što je Crna Gora izbjegla NATO bombardovanje. Priznajem odgovornost zato što sam zajedno sa Filipom Vujanovićem, potpisujući Beogradski sporazum, pokazao razumijevanje za očuvanje i unapređenje dobrih odnosa sa Srbijom kao važnim susjedom. Priznajem da sam zajedno sa armijom ljudi u Crnoj Gori doprinio obnovi crnogorske nezavisnosit, čak, ako treba, da priznam da sam ih sa svoje pozicije zaveo da naprave to “zlodjelo”. Priznajem da sam nakon nezavisnosti doprinio da Crna Gora postane članica NATO-a. Priznajem da sam doprinio da Crna Gora dobije 11 milijardi direktnih stranih investicija. Priznajem da sam doprinio da Crna Gora danas bude u predvorju Evropske unije i najzad, priznajem da sam ja jedino ja odgovoran zato što, evo i nakon šest godina upornoga traganja nove parlamentarne većine, da pronađe neke leševe u ormarima koji su ostali iza moje vlasti, tih leševa nema. Šta bi trebalo još da priznam i kako drugačije da se odnesem prema nečemu što sam već odavno kvalifikovao, kao iskompleksirani revanšizam koji je karakteristika nove vlasti? Umjesto da crnogorskoj javnosti ponude neki novi kvalitet politike, oni nude obračun sa prethodnom vlašću. Zato danas, nažalost, živimo u atmosferi linča i revanšizma – ocjenjuje Đukanović.
Dodaje da se u tom nestrpljenju i jalovom trošenju vremena prema ljudima postupa nedopustivo lično, nehumano i neodgovorno, sa očitom namjerom da im se nanese moralna šteta, dok, kako kaže, od velike hajke koja je pokrenuta, imamo jednu nepravosnažnu presudu prema predsjednici Vrhovnog suda.
– Vrijeme je majstorsko rešeto, proći će i još 10 godina, pa će ljudi u Crnoj Gori moći objektivnije da sude o tome šta je vlast do 2020. uradila za njih, a šta ova. Na nogama sam zato što sam bio svjestan da će se to događati i zato što nisam sklon da pokleknem. Naprotiv, sklon sam da do posljednjeg daha vodim borbu za one vrijednosti kojima sam posvetio život – poručio je Đukanović u emisiji “Trag u vremenu” na Televiziji E.
