Poslanička putovanja za dvije i po godine koštala skoro 800 hiljada eura, a uglavnom nema informacija o tome koja je njihova svrha

Poslanička putovanja, koja karakterišu najraznovrsnije destinacije – od regionalnih i evropskih centara – do drugih kontinenata, su građane Crne Gore za dvije i po godine koštala skoro 800 hiljada eura – a javnost u najvećem broju slučajeva nema ni osnovnu informaciju o njihovim razlozima i konkretnim efektima.

To je saopštio saradnik na programima Centra za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Đurašević.

Prema njegovim riječima, po broju službenih putovanja, u analiziranom periodu, prednjači poslanica Posebnog kluba Jevrosima Pejović sa ukupno 36 evidentiranih putovanja, od čega šest u zemlji i 30 u inostranstvu.

– U Crnoj Gori putovanja su se odnosila na Tivat, Herceg Novi Kotor i Budvu, dok su međunarodne destinacije uključivale Sarajevo, Brisel, Briž, Ženevu, Atinu, Bratislavu, Budimpeštu, Dablin, Tbilisi, Vašington, Rejkjavik, Dohu, Rim, Beč, Ljubljanu, Taškent, Porto, Nikoziju, Kišinjev, Istanbul i Berlin – naveo je Đurašević.

Slijedi predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić sa 29 službenih putovanja, sva u inostranstvu. Njegove destinacije, navodi Đurašević, uključuju Budimpeštu, Ankaru, Brisel, Beograd, Palma de Majorku, Rabat, Valetu, Rim, Stokholm, Rijad, Skoplje, Tel Aviv, Strazbur, Pariz, Madrid, Budimpeštu, Janjinu, Ljubljana, Ženevu, Nikoziju, Monako, Njujork, London i Helsinki.

– Nikola Camaj imao je 26 službenih putovanja, od čega jedno u zemlji i 25 u inostranstvu. Osim Budve, putovao je u Strazbur, Pariz, Bragu, Kopenhagen, Srebrenicu, Valonu, Rigu, Budimpeštu, Atinu, Montreal, Barselonu, Vatikan/Rim, Prištinu, Tiranu, Marakeš, Berlin i Stokholm – istakao je saradnik na programima CGO.

Gordan Stojović imao je, prema njegovim riječima, 23 službena putovanja, sva u inostranstvu, a među destinacijama su Rabat, Ženeva, Madrid, Rim, Njujork, Buenos Aires, Tbilisi, Istanbul, Matera, Arizona, Granada, Taškent, Beograd, Odesa, Jerevan, Lilestrom, Malaga, Beč i Beograd. Ovakav geografski raspon putovanja otvara, cijeni Đurašević, i pitanje kriterijuma prioriteta i procjene javnog interesa kada su u pitanju službeni odlasci o trošku građana.

– Amer Smailović i Zdenka Popović imali su po 21 službeno putovanje. Smailović je imao jedno putovanje u zemlji (Budva) i 20 u inostranstvu, dok je Popović imala četiri u zemlji (Tivat, Herceg Novi, Kotor i Kolašin) i 17 u inostranstvu. Smailović je putovao u Baku, Madrid, Lisabon, Bratislavu, Budurešt, Stavanger, Dablin, Berlin, Taškent, Sarajevo, Beč, Valensiju, Porto, Nikoziju, Kišinjev, Istanbul i Vašington, a Zdenka Popović bila je u Briselu, Davosu, Atini, Srebrenici, Berlinu, Rejkjaviku, Vašingtonu, Manili, Njurorku, Ljubljani, Madridu, Ženevi i Londonu – naveo je on.

Posebno su, smatra Đurašević, zanimljivi primjeri poslanika Bošnjačke stranke Admira Adrovića i Duška Stjepovića iz Demokrata koji nijesu u samom vrhu po broju putovanja, ali jesu među onima čija su putovanja značajno koštala građane i građanke.

– To pokazuje da broj putovanja nije nužno i najbolji pokazatelj budžetskog opterećenja. Tako je Admir Adrović imao 16 službenih putovanja koja su koštala 32.793,06 eura. Putovao je u Briž, Strazbur, Baku, Luksemburg, Budimpeštu, Njujork, Rim, Vašington, Istanbul, Varšavu, Beograd, Madrid, Jerevan, Buenos Aires i Peking. Duško Stjepović imao je 20 službenih putovanja, koja su koštala 33.334,69 eura. Među destinacijama koje je posjetio su Brisel, Trst, Briž, Talin, Rim, Sofija, Vašington, Skoplje, Antalija, Dejton, Kopenhagen, Jerevan i Sicilija – rekao je Đurašević.

Analiza dokumentacije ukazuje, ističe saradnik na programima CGO, i na dodatnu metodološku neujednačenost, jer je u određenim slučajevima na jednom putnom nalogu objedinjeno više destinacija, odnosno više službenih putovanja.

– Tako su, recimo, kod Jevrosime Pejović evidentirani objedinjeni nalozi za Budimpeštu i Jerevan, kao i Istanbul i Berlin, dok su kod Gordana Stojovića objedinjeni nalozi za Materu i Arizonu, Granadu i Taškent, kao i Madrid i Ženevu – istakao je Đurašević dodajući da takva praksa dodatno otežava precizno praćenje stvarnog broja putovanja i pojedinačnih troškova.

U dostavljenoj dokumentaciji za službena putovanja tokom 2025. godine u najvećem broju slučajeva nije, kaže on, navedena svrha tih putovanja.

– Te informacije CGO nije dobio od Skupštine Crne Gore, čime je ograničena mogućnost javnosti da procijeni opravdanost, svrsishodnost i konkretne efekte tih putovanja. Drugim riječima, građani sada znaju gdje se putovalo i koliko je to koštalo, ali ne i zašto i što je bio rezultat tih putovanja – naglasio je Đurašević.

CGO ukazuje i na slučajeve otkazivanja službenih putovanja koja su, uprkos tome, u najvećem broju slučajeva proizvela troškove za budžet. To, kako je naveo Đurašević, dodatno otvara pitanje planiranja, kontrole i odgovornog upravljanja javnim novcem, posebno imajući u vidu da se radi o sredstvima svih građana i građanki.

– Nalazi potvrđuju potrebu snažnije institucionalne kontrole i većeg javnog nadzora nad službenim putovanjima poslanika i poslanica, posebno kada je riječ o udaljenim destinacijama, vremenski dužim putovanjima, objedinjenim putnim nalozima i otkazanim putovanjima koja su ipak proizvela troškove – podvukao je Đurašević.

CGO, kako je rekao, smatra da Skupština Crne Gore mora proaktivno objavljivati podatke o svakom službenom putovanju poslanika ili poslanice, uključujući destinaciju, trajanje, svrhu, sastav delegacije, vrstu i iznos troškova, eventualna otkazivanja i izvještaje o rezultatima tih putovanja.

– Bez toga, javnost nema dovoljno informacija da procijeni da li ova putovanja doprinose radu Skupštine i zastupanju interesa Crne Gore ili predstavljaju nedovoljno kontrolisanu privilegiju javnih funkcionera kako se to sada čini – zaključio je Đurašević.