Home Blog Page 116

Javni servis oštećen za oko 100 miliona eura, sumnjiva akademska podobnost Drljevića

1
TANDEM: Veselin Drljević i Boris Raonić

Čović, Vujotić i Vukčević dopunili krivičnu prijavu

Javni servis oštećen za oko 100 miliona eura, sumnjiva akademska podobnost Drljevića

Đukanović: Crna Gora nema dovoljno razvijenu demokratiju i vladavinu prava

0
Nikoleta Đukanović (Foto: TV E – stop kadar)

Elite manipulišu podacima

Đukanović: Crna Gora nema dovoljno razvijenu demokratiju i vladavinu prava

Đenero: Sreća je što Milatović ne vodi spoljnu politiku Crne Gore

0
Davor Đenero (Foto: TV E – stop kadar)
Hrvatski analitičar tvrdi da najava crnogorskog predsjednika da se ponovo otvori pitanje razgraničenja na kopnu na prostoru Prevlake vodi Crnu Goru u slijepu ulicu

Đenero: Sreća je što Milatović ne vodi spoljnu politiku Crne Gore

Ono što najavljuje predsjednik Milatović da bi Crnoj Gori trebalo da pripadne rt Oštro blokira mogućnost da se Hrvatska saglasi sa zatvaranjem poglavlja o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, ali dovodi u pitanje i to najavljuje li Predsjednik Crne Gore ovom izjavom odstupanje od načela vladavine prava i poštovanja temeljnog dokumenta: arbitražnog mišljenja Badinterove komisije – kaže hrvatski analitičar

Autorka: Marija Jovićević

Više od ideje da bi Miodrag Lekić, akter iz kruga DF-a, trebalo, po mišljenju predsjednika Milatovića, da vodi pregovore o razgraničenju sa Hrvatskom, brine izjava koju je u vezi sa „pravednom“ granicom nedavno izgovorio Predsjednik Crne Gore. Naime, prema njegovom mišljenju trebalo bi ponovno otvoriti pitanje razgraničenja na kopnu na prostoru Prevlake i da bi „pravedno“ bilo da Crnoj Gori pripadne rt Oštro. Problem Milatovićeve logike, koji bi Lekić sasvim sigurno slijedio, jeste u tome što je pitanje razgraničenja na kopnu definitivno riješeno i to arbitražnim mišljenjem Badinterove komisije još 1992. godine. Granica koja je tada definisana je dio hrvatske pravne stečevine (acquisa) unesenog u Evropsku uniju njenim pristupanjem 2013. godine, a Crna Gora je prije dvadeset godina prihvatila arbitražna mišljenja Badinterove komisije, a to je zapravo bio preduslov prepoznavanja Crne Gore kao suverene države – kaže u razgovoru za Pobjedu hrvatski analitičar Davor Đenero.

POBJEDA: Kako gledate na prijedlog crnogorskog predsjednika da Miodrag Lekić vodi pregovore sa crnogorske strane o Prevlaci? Da li će to biti otežavajuća okolonost?

ĐENERO: Više od ideje da bi Miodrag Lekić, akter iz kruga DF-a, trebao po mišljenju predsjednika Milatovića voditi pregovore o razgraničenju sa Hrvatskom, brine izjava koju je u vezi „pravedne“ granice nedavno izgovorio Predsjednik Crne Gore. Naime, prema njegovom mišljenju trebalo bi ponovno otvoriti pitanje razgraničenja na kopnu na prostoru Prevlake, da bi „pravedno“ bilo da Crnoj Gori pripadne rt Oštro. Problem Milatovićeve logike, koju bi Lekić sasvim sigurno slijedio, u tome je što je pitanje razgraničenja na kopnu definitivno riješeno i to arbitražnim mišljenjem Badinterove komisije, još 1992. godine, granica koja je tada definirana jeste dio hrvatske pravne stečevine (acquisa) unesenog u Evropsku uniju njenim pristupanjem 2013. godine, a Crna Gora je pred dvadeset godina prihvatila arbitražna mišljenja Badinterove komisije, a to je zapravo bio preduvjet prepoznavanja Crne Gore kao suverene države.

Razgraničenje na kopnu je definirano Badinterovim arbitražnim mišljenjem, i na osnovu toga što je prihvatila Badinterovu arbitražu, Crna Gora je priznata kao suverena država. Nerazumijevanjem temelja međunarodnog prava, predsjednik Milatović riskira, zbog posve nevažne stvari, i to je vrlo ozbiljan problem. To je predsjednik Đukanović i te kako dobro razumio, zato je privremeni režim na granici, koji je definisao pokojni profesor Budislav Vukas, nekad sudija Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu. Taj privremeni režim je de facto trajno riješio odnose na moru, a Hrvatska i Crna Gora imaju mogućnost ili pretvoriti taj privremeni režim u trajno rješenje, ili pitanje iznijeti pred Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu, koji će nomotehnički definisati sporazum, u skladu s minuciozno izrađenim privremenim režimom na moru.

Ono što najavljuje predsjednik Milatović, međutim, Crnu Goru vodi u sijepu ulicu i blokira joj mogućnost da se Hrvatska saglasi sa zatvaranjem poglavlja o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, ali dovodi u pitanje i to najavljuje li Predsjednik Crne Gore ovom izjavom odstupanje od načela vladavine prava i poštovanja temeljnog dokumenta: arbitražnog mišljenja Badinterove komisije.

Pogrešku kakvu danas radi predsjednik Milatović, već je jednom pokušao napraviti tadašnji premijer Zdravko Krivokapić. Očito je da kao i Krivokapić, predsjednik Milatović elementarno ne razumije pravila međunarodnoga prava. Sreća je, međutim, da Crna Gora funkcioše u sistemu

parlamentarne vlade, da vanjsku politiku stvarno vodi Vlada, a da Predsjednik države funkcioniše samo kao predstavnik suvereniteta. Čini se da i premijer Milojko Spajić, ali i ministrar Ervin Ibrahimović, te ministarka evropskih integracija Maida Gorčević razumiju pravila međunarodnog javnog prava, pa predsjednik Milatović može napraviti određenu štetu i zategnuti bilateralne odnose, ali ne može ih ozbiljnije ugroziti, niti nametnuti svoja kadrovska rješenja iz DF-ova „kadrovskog bazena“.

POBJEDA:Gledali smo ovih dana Vučićev pokušaj da destabilzije Crnu Goru. Crvene linije su pređene, kako je reagovala crnogorska strana?

ĐENERO: Čini mi se dobro i umjereno. Crnogorske javne vlasti, vjerojatno uz malu pomoć evropskih prijatelja, spriječile su izazivanje opasne socijalne dinamike na svom teritoriju. Može se raspravljati koji je scenarij režim Aleksandra Vučića htio sprovesti u Crnoj Gori: je li to bio scenarij iz Potočara, kad je Vučić uz pomoć BIA izveo performans na obilježavanju dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici, ili je to bio pokušaj ponavljanja scenarija iz Banjske u septembru 2023, (kopiranog Putinovog scenarija aneksije Krima 2014), ali je jasno da je taj desant na Tivat bio podjednako diletantski osmišljen i sproveden, kao i operacija što ju je Milan Radoičić sprovodio na Sjeveru Kosova, u vrijeme dok se autoritarni vladar Srbije vraćao avionom iz Njujorka u Srbiju.

Ponovno je jednako „uvjerljiv“ u tvrdnji da su operaciju doduše sproveli ljudi iz njegova okruženja, ali da on o tome nije ništa znao, kao što je bio „uvjerljiv“ kad je tvrdio da on ne poznaje Radoičiča i da s njegovom terorističkom operacijom nema ništa. Kao što je tvrdio da suspektni ljudi koje je okupio Radoičić nisu teroristi, nego zabrinuti kosovski Srbi, tako i sada tvrdi da njegovi fanovi iz aviona nisu kriminogene osobe, nego sportisti i patriote.

Važno je da ti ljudi nisu po Crnoj Gori počeli sprovoditi „hibridne operacije“, kao što je važno i to da na provokacije koje su uslijedile iz unutarnjeg kruga autoritarnog vladara Srbije, javne vlasti u Crnoj Gori nisu reagirale. Pametno je bilo i to da na njegovo jasno negiranje državnoga suvereniteta Crne Gore, odbijanjem protokolarnog dočeka, što je samo zaoštrilo retoriku iz vremena 21. maja i dvadesete godišnjice Dana nezavisnosti Crne Gore, javne vlasti u Crnoj Gori nisu reagirale zabranom ulaska beogradskog autokrata u Crnu Goru.

Za Crnu Goru je silno važno to što se i u njenom slučaju pokazuje da zamah procesa europske integracije u političkom životu zemlje afirmira njene najbolje vrijednosti. I to, bez obzira na opstrukciju pristupnog procesa, što ga vlasti u Beogradu (vjerojatno opet u dosluhu s represivnim aparatom Putinova totalitarnog režima) vode protiv Crne Gore, na način koji neodoljivo podsjeća na treći scenarij, kojeg smo se morali sjetiti ovih dana: na onaj od 16. oktobra 2016, kad su SVR i BIA pokušale srušiti demokratski poredak u Crnoj Gori, kako bi onemogućile pristupanje Crne Gore NATO savezu. U tom je kontekstu silno važno to što je premijer Spajić progovorio o mogućnosti formiranja koncentracijske vlade, vlade koja bi okupila sve koji pripadaju „proeuropskoj koaliciji“, a ono što Vučićev režim radi zadnjih dana jasno govori o tome da je politička integracija Crne Gore oko temeljnih vrijednosti postala vrlo ozbiljna i da je veliki iskorak prema zaštiti političke sigurnosti i demokratskog poretka u ovoj državi već učinjen.

POBJEDA: Da li EU sada vidi koliku štetu pravi Vučić?

ĐENERO: Čini mi se da je puno važnije to što politička većina u Crnoj Gori jasno razumije što je najveća opasnost za interese demokratske, stabilne i suverene Crne Gore, negoli to što će o Vučićevim hibridnim aktivnostima trenutno reći Evropska unija. Iako EU još uvijek verbalno zastupa koncept o tome kako je integracija Srbije moguća, što nije realno barem tako dugo dok ne dođe do smjene vlasti, ali i promjene političkih vrijednosti u Srbiji, vidljivo je i to da se postepeno stvara i scenarij o tome kako prostor Jugoistočne Evrope može funkcionisati sa „rupom u tepihu“.

Jasno je da je Vučićeva koncepcija o tome da Srbija ne mora ući u EU, ali da bi je trebalo primiti u Evropski ekonomski prostor i Šengensku zonu, a da istovremeno deklarira kako mu nije na kraj pameti ukinuti bezvizni režim za građane Rusije (ali i nekih drugih država koje su prepoznate kao sigurnosni izazov za Uniju) više ne izaziva niti podsmijeh u Uniji, nego jednostavno prezir. Istovremeno, unutar Inicijative tri mora razvija se, odnosno polako dovršava, cestovni koridor Via Carpathia koji Grčku, preko Bugarske, Rumunije i

Mađarske, povezuje sa Srednjom Evropom, i Baltičkim državama, a sve unutar Šengenske zone. Vučićev autoritarni režim, u vazalnom odnosu prema Kini i Rusiji, ne može se nadati niti uspješnosti projekta Pojas i Put, koji se urušava zajedno sa disfunkcionalnom novoizgrađenom željezničkom mrežom, a jasno je da se neće blagonaklono gledati na to da Srbija bude odredište prekrcavanja kineskih proizvoda i kapitala za europsko tržište. A ništa osim toga režim Aleksandra Vučića nije uspio osmisliti kao svoju razvojnu i ekonomsku strategiju.

 SKY Oscar  kao „levor“ ručne izrade

1

SKY Oscar  kao „levor“ ručne izrade

 Piše: Sreten VUJOVIĆ

U megalomanskoj želji da sebe prikaže kao  gospodara političkih dešavanja na Zapadnom Balkanu, i patološkoj samoljubivosti, koja biva plod udvorištva (tinejdžeri bi rekli „šupkanja“), kakvo nije poznato u najrigidnjim, totalitarnim političkim sistemima, Aleksandar Vučić, pravi takve greške, koje ga na međunarodnom, dijelom i domaćem, planu predstavljaju kao više nego tragikomičnu figuru! Zna On da mu u Crnoj Gori ne prijeti nikakva  opasnost po život. Ipak, jeden „atentat“ pride, uz brojne koji mu se „dešavaju“ na dnevnom nivou, među vjernim i zaslijepljenim slugama nešto znači! No, da su njegovi sljedbenici u osnovnoj školi makar prelistali Domanovićevog „Vođu“ kao alergorijsko satiričnu (rekao bih i sarkastičnu s obzirom na žrtve) kritiku onovremene Pašićeve Radikalne stranke,  shvatili bi da ih i ovaj najnoviji slijepi vođa, uz niz prethodnih, vodi iz provalije u provaliju. Možda ne bi, zbog  boljeg razumijevanja  najnovijega rata bilo loše da prelistaju i Lazerevićevu pripovjetku „Sve će to narod pozlatiti“, jer bogataš u rat šalje vola (meso, za potrebe vojne kužine), a siromah šalje sina kao „topovsko meso“. Na kraju, oni koji su imali sreću da se vrate živi, više nijesu briga društva, i onih koji su ih u rat poslali, već postaju dio prosjačke zajednice!

Ratovi su, na sreću, završeni, ali oni „hibridni“ su u punom zamahu! Crnogorci (pa i oni bivši poput Slučajnog Predśednika)  uvjereni su da će im primitivizam kod primitivaca, koji su uvijek i u svakom društvu bili  većina, donijeti pobjedničke izbore! Nakon dva susreta sa predśednikom Francuske Emmanuelom Macronom, Slučajni, mimo elementarnih protokolarnih uzusa, uzima za pravo da ga oslovi sa „dragi prijatelju“!  Po takvoj izvrnutoj „logici“   mogao bih komotno kralju Engleske (Charles III) kazati „dragi prijetelju Čarli“ jer smo se jednom rukovali prilikom njegove pośete Cetinju, kada sam doveo svoje đake, mlade novinare, da vide princa i naprave izvještaj u tom povodu! Aleeeluuuja! Sa Kamilom se nijesam „zdravio“ jer  su ljubomorni Podgoričani tvrdili, da je ona došla u pośetu Cetinju, samo da vidi koliko može izdržati bez vode! No, vrnimo se „Slučajnome“ i njegovim skorojevićkom egzibicionizmu! U dugom slučaju, kada se sreo sa čuvenim SKY „Oscarom“ (mimo njegove želje), pogledi su govorili sve! Da je mene ikada tako pogledala moja najveća ljubav iz rane mladosti, uneredio bih se od sreće, i osta’ „za uklin“! Uz sav populizam koji je ovoj strukturi glavno (para)političko oružje, imali smo priliku (u video clip-ovima) da vidimo „J. Nejakoga“ đe cijepa drva i sadi vinovu lozu! Pa što? I ja to isto radim u Štitarima, pa  se ne bih usudio da prijatelja Macrona ili prijatelja Čarlija (to ja prijateljski tepem kralju Čarlsu III) pozovem da skupa đubrimo sadnice!

Ova politička snishodljivost i primitivizam se savršeno uklapaju u ideju srpskog integralizma koji je na velika vrata afirmisan na jednom od studentskih protesta, preko portparola, bivšeg Crnogorca, profesora Mila Lompara!

Ako već ovi, koje je Crkva Srbije dovukla iz bijelog svijeta da nam uzimaju duše i sole pamet, nemaju makar promil dostojanstva, da progovore, zašto to ne čini crnogorska akademska zajednica, a devedesetih godina su skupa  sa „Dakievcima“  jurišali da ruše Jugoslaviju (i fabriku naravno) sa parolama „Mi smo gladni“ (sa oko 1.000 maraka prosječnih primanja) i da nas, uvuku u rat (u kome  Crna Gora „nije“ učestvovala),  za Veliku Srbiju! Zato se nijesu živi čuli kada su nam prosječne plate u vrijeme hiperinflacije bile 3 njemačke marke! Ne čuju se ni danas!

Śetih se studentskog protesta i uplakanog lica (u zagrljaju) jedne Bošnjakinje sa  hidžabom i srpskog studenta sa šajkačom, na kojoj je sa prednje strane bio bedž „studenata u  blokadi“, a sa zadnje kokarda pod kojom je napravljen, između ostaloga i genocid u Srebrenici! Ovom prilikom nećemo pominjati SKY Oscara i  Sarajevo safari, o tme će svoju riječ kazati sud u Italiji, jer sud u Parizu je još 1995. godine „markirao“ Crkvu Srbije kao podstrekača genocida i etničkog čišćenja u BiH, ali evo pojašnjenja naslova ovog teksta!

Kako SKY Oscar svakog dana u svakom pogledu sve više  gubi kompas, u djelovanju podśeća na levor ručne izrade, od kojega strahuju svi; onaj ko ga drži, onaj u koga je uperen, ali i posmatrači koji se nalaze u blizini! Ne zna se koga će potrefiti “strckotina” kad pukne! I da zaključim jednom simpatičnom izrekom, ali zato značenjski ozbiljnim upozorenjem:

“Kada klovn uđe u dvorac, on ne postaje kralj, već dvorac postaje cirkus.”

Je li pošo ća?

8


Je li pošo ća?

Piše : Dubravka Jovanović

Razmišljala sam sve vrijeme da ga, tamo njega, ignorišem, kad je arivao u pitomu Boku Kotorsku na samit  u Tivat, da nam „pruži pomoć“ sa svojim „divnim i finim momcima“, ako se ne daj Bože što zaždi, ili udri potres.
Da se bratu ruke da, a sestre će već Talijani zbrinut, kako je režiser, dramaturg, tekstopisac, scenograf, kostimograf i prevarant, sve u jednom geniju izrežirao prije puta na veliku konferenciju.
Sad kad sam se uvjerila da je pasao, ali „ko zna, ah, niko, ništa ne zna, krhko je znanje“ nikad se ne zna, morala sam se švogat (rasteretit), a najdjelotvorniji lijek je za mene riječ.
Naravno, mi Crnogorke i Crnogorci je imamo i držimo do riječi ako se nijesmo prevrnuli, a mnogi jesu, za kalijergu u vlasti u koju se dobro upane jer je duboka,  pa se teško iz nje diže i mnogima od njih ostane kriva škina (kičma), ako im je ikad i stojala pravo, jer su neki rođeni bez nje.
Suma tante, čitala sam mudrosti srbijanskoga  Atile, ( nego će se Atila prevrnut u kapošanto), na samitu, prije i poslije dolaska u Crnu Goru.
Bolje reći na more, na koje mu Srbija nikada neće i ne može dobiti izlaz. Džabe ga srpskim zovu. More „umije da pliva“ i od te mu rabote nikada, dok je svijeta i vijeka neće biti ništa.
Između ostaloga reko je kako  je ipak u nedoumici oće li ili ne put ove bande, morske i gorske, koja mu je rak rana, jer nije njegova. Junačio se svojim Informerima kako će nam ovamo  špjegat sve u turin. U lice će nam reći sve što ima. Ta ljudina, sad već dobro prepanuta, pravdala se i branila svoju raštimovanu vojsku besprizornih ćacija.

Nebeski je to čoEk ipo. A da su stvarno nebeski dokazuju im letovi i sletovi. Prvo helikopterskoga popa koji džadom a ni „srpskim morem“ nije mogao. Morao je pop ipak zrakom u cetinjski manastir, kako to niko nikad nije učinio, a vjerujem niti će ikad, prethodno okadivši svoju pastvu i ostale Crnogorke i Crnogorce suzavcima, mecima gumenim i ostalom svetom vodicom.
Nebeski s neba, ovoga puta čarterom sa „dobrim momcima“, da nam se nađu, zlu ne trebalo.
Prije leta i lošega scenarija s „dobrim mladićima“ nazovi film,  nam je darovao da se čuje prava „istina“ o Crnoj Gori i njenim ljudima.
Da nam istorijske i svake druge podatke „istinom“ pokaže i dokaže  ta inteligencija, prava ne falsa. Za taj soj, odnosno nesoj se ne može reći: ni takva im je svaka istina. Jer je nemaju i ne znaju što je istina, čast, obraz i poštenje.
Svi su vazda krivi, samo ne On i njegovi.
Svi prvi počinju kavgu, samo ne On i njegovi.
Svi su u zabludi i svi su neprijatelji, samo ne On i njegovi.
Svi Srbi tamo i ovamo su progonjeni.
Svi zdravi studenti i ineligencija su bagra, samo ne On i njegovi.

Ipak je pasao ća, a dobro se divertio na more i sa Lovćenskoga oltara tratao delicijama i papaladom na koju je Evropa pala, garnirano sa pogledom s Kuka na zaliv et night. Kao zlatni pontapet blistala je Boka evropejcima a On je jado jedva guštao, jerbo zli jezici zbore da se nabumbio lozove i crmničkoga vina. Na tratamenat za visoke goste je bilo tičijega mlijeka a kačamak, popeci, bifteci, japraci, priganice i palačinke u juhi od lozovače su dominirali.
Guštali su visoki gosti sve nas prizivajući u Evropu i prije nego što mislimo i učinimo ono što se od nas traži. A kako i ne bi. Poslije ljepote koju su doživjeli i gostoprimstva kojeg  samo Crnogorci čazbeni umiju da im pruže na gvantijeri (tacni) duše.
Guštao je i On a sve mu je ostalo u grlo od đelozije puste i od muke što njegovo nije.
I koliko god da su Crnogorci gostoprimni i širokoručni, što bi narod rekao, ja ću po bokeški, ipak  nije skapulao od najgrđih uvreda.
I nebitno je da li su transparenti po gradovima počev od Kotora, Budve, Tivta do Cetinja, pisani falsom inteligencijom ili uživo.
A da nijesu njegovi na vlast u Crnoj Gori, svi bi bili realni i visili bi baš kao bandijere po gradovima Crne Gore.
Ne voli te ni tvoj ni crnogorski narod. Niko te ne voli!
Za kraj upotrijebit ću bokeški izraz, glagol koji sve govori. Tebe treba prepišat i ništa više ni manje!

Uz izvinjenje javnosti, Društvo crnogorskih novinara povuklo podršku Veselinu Drljeviću

2
Veseljin Drljević (Foto: Portal ETV/Ivona Đokić)

Društvo crnogorskih novinara povuklo je podršku Veselinu Drljeviću za ponovni izbor predsjednika Savjeta RTCG.

Saopštenje Društva crnogorskih novinara prenosimo integralno:

“Povodom Odluke Društva crnogorskih novinara da bez detaljnijih konsultacija sa članstvom, javno podrži kandidaturu dosadašnjeg predsjednika Savjeta RTCG za novi mandat, osjećamo obavezu da se obratimo javnosti i članovima Udruženja.

Nakon brojnih reakcija novinara, medijskih radnika i šire javnosti, kao i činjenice da je dio naših članova, izražavajući nezadovoljstvo takvim postupkom, vratio priznanja i nagrade koje im je Udruženje ranije dodijelilo, jasno je da je navedena podrška predstavljala ozbiljan propust i pogrešnu procjenu.

Društvo crnogorskih novinara smatra da nijedan pojedinac, bez obzira na funkciju koju obavlja, nema pravo da u ime cijelog Udruženja zauzima stavove o pitanjima koja izazivaju značajne podjele u profesionalnoj zajednici, a da prethodno ne obezbijedi široku raspravu i saglasnost relevantnih organa i članstva.

Posebno uvažavamo primjedbe koje su ukazivale na kontroverze vezane za dosadašnji rad predsjednika Savjeta RTCG, uključujući odnos prema zaposlenima u Javnom servisu, uređivačke i programske odluke koje su izazivale osporavanja u stručnoj javnosti, kao i pitanja vezana za poštovanje sudskih odluka. Smatramo da su to teme koje zahtijevaju ozbiljnu i odgovornu raspravu svih članova, a posebno dobitnika nagrada, a ne jednostrano svrstavanje Udruženja.

Zbog svega navedenog, rukovodstvo Društva crnogorskih novinara upućuje izvinjenje članstvu, dobitnicima naših priznanja, kao i ukupnoj javnosti zbog načina na koji je ova podrška data i posljedica koje je izazvala.

Istovremeno, obavještavamo javnost da Društvo crnogorskih novinara povlači ranije iskazanu podršku za ponovni izbor dosadašnjeg predsjednika Savjeta RTCG, smatrajući da takav stav nije imao neophodan legitimitet i nije odražavao mišljenje većine članova Udruženja.

U narednom periodu preduzećemo, sa novim rukovodstvom,korake kako bi se osiguralo, da se o svim važnim pitanjima koja se tiču Društva crnogorskih novinara i šire medijske zajednice odlučuje transparentno, demokratski i uz puno učešće članstva, čime ćemo nastojati da obnovimo povjerenje koje je ovim događajem narušeno.”

Vučić zahvalio Srbima u Crnoj Gori, ali i prokomentarisao hranu u našoj zemlji

1
Foto:Vojislav Milovančević/Nova.rs

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prokomentarisao je kratko hranu koja je služena tokom Samita EU – Zapadni Balkan koji je 4. i 5. juna održan u Tivtu.  

Naime, on je u subotu boravio na Palićkom jezeru kod Subotice sa članovima Akademije mladih i Fondacije za srpski narod i državu.

„Ja sam danas riješio, pošto sam ogladnio, i nijesam ništa od jutros jeo, a i u Crnoj Gori je bila sve ova evropska hrana, kako da vam objasnim… Ima ovdje kobasice, kulen, slanina, kozji sir, svega ima“, rekao je Vučić u snimku objavljenom na društvenim mrežama.

Poručio je i da je zahvalan „svim ljudima u Srbiji na podršci u prethodnih 48 sati“. „Posebno Srbima u Crnoj Gori koji su bili uz nas u ne lakim momentima“, istakao je Vučić.

Mugoša: Korigovati formulu za zakonsko uskladjivanje visine penzija

0
Boris Mugoša Foto Printscreen

Predsjednik poslaničkog kluba Evropskog saveza Boris Mugoša je predložio da se koriguje formula za zakonsko usklađivanje visine penzija, na način da se, ukoliko je to povoljnije za penzionere, umjesto parametra opšte stope inflacije koristi stopa inflacije proizvoda i usluga koje penzioneri uglavnom koriste, (hrana, ljekovi, režijski troškovi…), saopštili su iz Evropskog saveza.

Kako navode, kao i da se umjesto poredjenja kretanja potrošačkih cijena i prosječnih zarada u prethodna četiri mjeseca u odnosu na četiri mjeseca koja im prethode koristi poredjenje kretanja potrošačkih cijena i prosječnih zarada u prethodna četiri mjeseca u odnosu na isti taj period prošle godine.

,,Na ovaj način, a svjesni činjenice da su posljednja dva povećanja visine penzija zbog zakonskog uskladjivanja zaista neprimjerena, bi se omogućilo da se penzije kvartalno povećavaju na adekvatniji način nego po postojećem zakonskom rješenju”, zaključuje Mugoša.

„Nije hrabrost vratiti nagradu, ali jeste velika slabost onih koji su sačinili prijedlog koji je na to naveo“

0
Ilustracija (Foto: Pixabay)

DRAGAN TOMAŠEVIĆ, SNEŽANA RAKONJAC, KAĆUŠA KRSMANOVIĆ, ROSANDA MUČALICA, ČEDOMILA VUJOŠEVIĆ ĐURĐIĆ, DRAŠKO ĐURANOVIĆ, SLOBODAN ČUKIĆ, DANILO BURZAN, DARKO ŠUKOVIĆ, SLAVKO MANDIĆ, ŽARKO KRIVOKAPIĆ I ALEK BAROVIĆ SE ODREKLI PRIZNANJA DRUŠTVA CRNOGORSKIH NOVINARA JER JE TO UDRUŽENJE PODRŽALO VESELINA DRLJEVIĆA ZA NOVI MANDAT U SAVJETU RTCG

„Nije hrabrost vratiti nagradu, ali jeste velika slabost onih koji su sačinili prijedlog koji je na to naveo“

On i osoba koja se predstavlja za generalnog direktora RTCG učinili su toliko neljudskog prema zaposlenima koji su tu kuću zadužili svojim životima i radom. Imena ovog dvojca namjerno ne pominjem. Njihovo činjenje kao epilog ima 13 neizvršenih sudskih presuda i sedam mjeseci uslovne zatvorske kazne – poručio je Tomašević

I dugogodišnji filmski i TV snimatelj Dragan Tomašević večeras je, nakon novinarki i novinara Snežane Rakonjac, Kaćuše Krsmanović, Rosande Mučalice, Draška Đuranovića, Danila Burzana, Darka Šukovića, Slavka Mandića, Žarka Krivokapića, te politikologa Aleka Barovića, saopštio da Društvu crnogorskih novinara vraća nagradu jer je to udruženje podržalo Veselina Drljevića za novi mandat u Savjetu Radio Televizije Crne Gore (RTCG). Isto su uradili i Čedomila Vujošević Đurđić i Slobodan Čukić.

Tomašević je istakao da je tu nagradu zasluženo dobio nakon 42 godine rada u Radio-televiziji Crne Gore i da ovu odluku nije donio lako.

– Nije mi drago što vraćam nagradu Društva crnogorskih novinara koju sam zasluženo dobio poslije 42 godine rada kao snimatelj TVCG. Predložiti osobu koja obnaša funkciju predsjednika Savjeta RTCG za još jedan mandat u tom tijelu je vrlo upitno i po predlagača porazno – decidan je Tomašević.

On smatra da su predsjednik Savjeta RTCG i generalni direktor Boris Raonić svojim postupanjem nanijeli veliku štetu zaposlenima u Javnom servisu.

– On i osoba koja se predstavlja za generalnog direktora RTCG učinili su toliko neljudskog prema zaposlenima koji su tu kuću zadužili svojim životima i radom. Imena ovog dvojca namjerno ne pominjem. Njihovo činjenje kao epilog ima 13 neizvršenih sudskih presuda i sedam mjeseci uslovne zatvorske kazne – poručio je Tomašević.

Dodao je da je svemu tome svjedočio do odlaska u penziju 2024. godine.

– Nije hrabrost vratiti nagradu, ali jeste velika slabost onih koji su sačinili ovaj prijedlog koji me naveo da je vratim – rekao je on.

Tomašević smatra da biografija kandidata za novi mandat u Savjetu RTCG dovoljno govori sama za sebe, te ocjenjuje da će posljedice ovakve odluke biti ozbiljne po Društvo crnogorskih novinara.

U ovom trenutku znam jedno: ovim prijedlogom potpisali su „smrtnu presudu“ Društvu crnogorskih novinara – zaključio je Tomašević.

ZBOG PROGONA I KRIVOTVORENJA ISTORIJE

Rakonjac, Krsmanović, Krivokapić i Đuranović su u zajedničkom saopštenju poručili da su neprijatno iznenađeni podrškom koju je Društvo crnogorskih novinara dalo Drljeviću koji, kako su kazali, zajedno sa direktorom Javnog servisa Borisom Raonićem progoni časne, nagrađivane novinarke i novinare Javnog servisa.

– Ali i učestvuje u krivotvorenju istorije lažnim narativom o dešavanjima u Vraneškoj dolini. U znak protesta, odlučili smo da vratimo nagrade koje smo svojevremeno dobili od Društva crnogorskih novinara – dodali su oni.

Novinarka javnog servisa Snežana Rakonjac je 2015. godine dobila godišnju nagradu Društva crnogorskih novinara, a Kaćuša Krsmanović, tada novinarka dnevnog lista ,,Pobjeda“, 2022. godine dobila je nagradu za serijal istraživačkih tekstova.

Društvo crnogorskih novinara je iste 2022. godine dodijelilo Drašku Đuranoviću, tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku ,,Pobjede“ nagradu ,,Crnogorac“ za životno djelo. Novinar Televizije E Žarko Krivokapić je dobio godišnu nagradu Društva crnogorskih novinara za 2025. godinu.

Đuranović je naglasio da će vratiti i plaketu Društva crnogorskih novinara kojom je 2010. godine posthumno nagrađen Veselin Đuranović, crnogorski političar i nekadašnji direktor NIP ,,Pobjeda“.

NEPRIHVATLJIV I MORALNO NEDOSTOJAN POTEZ

Novinar i publicista Slavko Mandić je decidan da je ovaj potez Društva crnogorskih novinara neprihvatljiv i moralno nedostojan.

– Tim prije što je javnosti poznato koliko je Drljević unazadio rad nacionalnog Javnog servisa, obračunavajući se, zajedno sa generalnim direktorom Raonićem, sa novinarima čija je etika i hrabrost da istinom dopre do svijesti građana bila temeljena na profesionalnim standardima visokog nivoa – naveo je on.

Pitao je i treba li podsjetiti da je protiv Drljevića podnijeto više krivičnih prijava, od one 2024. godine za zloupotrebu službenog položaja i podstrekavanje prilikom nelegalnog reizbora Raonića, čime je navodno omogućena nezakonita imovinska korist od oko 128.000 eura, kao i prijave za plagijat dijela svoje doktorske disertacije 2025. godine.

– Društvu crnogorskih novinara vraćam nagradu, dobijenu dobrim dijelom i zbog pisanja o nezakonitostima u radu Drljevića i progonu velikog broja istaknutih novinara RTCG – zaključio je on.

ODLUKA NE JAČA KREDIBILITET I NEZAVISNOST NOVINARSKE ZAJEDNICE

Glavna i odgovorna urednica Portala Analitika Rosanda Mučalica je ocijenila da ovakva odluka ne doprinosi očuvanju profesionalnih standarda i da ne jača kredibilitet i nezavisnost novinarske zajednice.

– U znak neslaganja sa odlukom Društva crnogorskih novinara da podrži Veselina Drljevića za novi mandat u Savjetu RTCG, odlučila sam da vratim nagradu (za doprinos razvoju crnogorskom novinarstva) koju sam dobila prošle godine. Smatram da ovakva odluka Društva ne doprinosi očuvanju profesionalnih standarda novinarstva, niti jača kredibilitet i nezavisnost novinarske zajednice – poručila je Mučalica.

Ne želi, kako je naglasila, da priznanje koje je dobila bude dovedeno u vezu sa praksama i odlukama koje, po njenom uvjerenju, urušavaju povjerenje u javni servis i njegovu ulogu u društvu.

NEMA KOMPROMISA SA NACIONALNIM INTERESOM

Politikolog Alek Barović je podsjetio da je za skoro tri stotine kolumni objavljenih na Portalu Analitika prošle godine dobio specijalnu plaketu od Društva crnogorskih novinara.

– Svaki taj tekst borba je za pravdu u vremenu nepravde i borba protiv onih koji ruše temelje Crne Gore. Neprestana borba. Zbog toga ne priliči meni i onome za što se zalažem da budemo izjednačeni sa ovima iz prethodne rečenice. Zbog odluke Društva da podrži one protiv kojih se borim, ja im dodijeljeno mi priznanje vrćem, pa nek š njime zakite nekog drugog – naveo je Barović.

Nema, podvlači on, kompromisa kad je u pitanju crnogorski nacionalni interes.

A.I.

Vučinić: Vučić htio da pošalje poruku EU da Srbija na Crnu Goru polaže prirodno pravo i da se stvari mogu promijeniti kroz čin kao što je slanje svojih BIL

0
Boro Vučinić (Foto: Televizija E)

BIVŠI MINISTAR ODBRANE, ŠEF ANB-A I DIPLOMATA UKAZUJE DA SE SRPSKI PREDSJEDNIK NE MIRI SA ČINJENICOM DA JE NAŠA DRŽAVA NEZAVISTAN SUBJEKT, CIJENI I DA MU JE PRAVO NA TAKAV OSJEĆAJ DODATNO OMOGUĆIO PODANIČKI ODNOS NAŠIH VLASTI

Vučinić: Vučić htio da pošalje poruku EU da Srbija na Crnu Goru polaže prirodno pravo i da se stvari mogu promijeniti kroz čin kao što je slanje svojih BIL

Generalno mi se čini da je to jedan očajnički akt kojim se htjela stvoriti neka dodatna nervoza… I da se pošalje poruka da Crna Gora bez Srbije ne može funkcionisati kao nezavisan subjekt – naveo je on