Home Blog Page 111

Podgorica: Odbornici danas o izboru Perića za predsjednika Skupštine Glavnog grada

0
Srđan Perić

Sjednica Skupštine Glavnog grada počeće u 12 sati

Portal Analitika

Odbornici Skupštine Glavnog grada glasaće danas o predlogu za izbor lidera Preokret, Srđana Perića, za novog predsjednika lokalnog parlamenta, čime bi moglo biti izbjegnuto uvođenje prinudne uprave u Podgorici.

Prije glasanja o izboru novog predsjednika Skupštine, odbornici će konstatovati ostavku doskorašnje šefice gradskog parlamenta Jelene Borovinić Bojović.

Podsjećamo, partije koje čine vlast u Podgorici nijesu uspjele da postignu dogovor o zajedničkom kandidatu za predsjednika Skupštine Glavnog grada.

S druge strane, Preokret je jednoglasno usvojio model kojim se, kako je saopšteno „čuva Podgorica“ i sprečava uvođenje prinudne uprave, a koji podrazumijeva da taj politički subjekt preuzme funkciju predsjednika Skupštine Glavnog grada.

Perić je, kako se navodi u materijalima za današnju sjednicu objavljenim na sajtu podgoričkog parlamenta, prihvatio kandidaturu za predsjednika Skupštine Glavnog grada.

Predlog za izbor Perića potpisalo je 20 odbornika iz Preokreta, Evropskog saveza (ES) i Demokratske partije socijalista (DPS), dok je on prethodno obezbijedio i usmenu podršku Demokratske narodne partije (DNP) i Stranke evropskog progresa (SEP).

Iz Pokreta za Podgoricu su inicijativu Perića, kojom se želi izbjeći uvođenje prinudne uprave u Glavnom gradu, ocijenili politički legitimnom, ali su poručili da ne mogu podržati njegov izbor jer ga podržavaju odbornici opozicionih partija.

Smatraju da bi kandidat za predsjednika Skupštine Glavnog grada, kojeg bi podržali odbornici Pokreta Evropa sad (PES), Za budućnost Podgorice i Demokrata, predstavljao najbolje i najodrživije rješenje za prevazilaženje trenutne političke krize u Podgorici.

U Preokretu smatraju da njihov model omogućava nesmetan nastavak rada organa Glavnog grada do narednih lokalnih izbora, koji su zakazani za jun naredne godine.

Sjednica Skupštine Glavnog grada počeće u 12 sati.

Mrvaljević: Rečević sa foteljaškim drugarima uspio da proćerda milione eura, na djelu brutalno ispumpavanje državnog novca namijenjenog sportu

0
Srđan Mrvaljević

Mrvaljević: Rečević sa foteljaškim drugarima uspio da proćerda milione eura, na djelu brutalno ispumpavanje državnog novca namijenjenog sportu

“Ne vodim kafanske tračeve, već govorim na osnovu materijalnih dokaza. Smatram da sam u javnost iznio više nego dovoljno konkretnih i neoborivih dokaza da nadležni organi mogu i moraju da postupe po službenoj dužnosti. Zato ponovo javno i najodlučnije pozivam SDT i SPO da po hitnom postupku uđu i zaplijene svu dokumentaciju – kako iz Džudo saveza, tako i iz Ministarstva sporta i mladih”

Đuričković: EP potvrdio – Demokrate i PES obmanjivali građane o usklađenosti bezbjednosnih zakona sa EU standardima

0
Miloš Đuričković (Foto: TV E/Youtube)

Đuričković: EP potvrdio – Demokrate i PES obmanjivali građane o usklađenosti bezbjednosnih zakona sa EU standardima

„Dio problema koje je Evropski parlament prepoznao identifikovala je i opozicija, koja je ponudila platformu za suzbijanje tih anomalija. Drugi dio problema moraće da rješavaju institucije sistema, na šta ih je Evropski parlament i pozvao“, istakao je Đuričković

Izvještaj Evropskog parlamenta jasno prepoznaje sve ključne izazove sa kojima se Crna Gora danas suočava, uključujući hibridni uticaj iz Beograda, negativne pritiske na medije, zloupotrebu vjerskih organizacija u političke svrhe, kao i štetne zakonske intervencije u oblasti bezbjednosnog sektora, kaže funkcioner Evropskog saveza Miloš Đuričković.

Đuričković u izjavi za Stadnard navodi da se izvještaj odnosi na širok spektar problema – „od hibridnog uticaja režima u Beogradu, koji u Crnoj Gori ima svoje izvršioce, preko negativnog uticaja na medije, zloupotrebe vjerskih organizacija u političke svrhe, štetnosti zakonskih rješenja koja se odnose na ANB i MUP, pa do zloupotrebe identitetskih pitanja i relativizacije ratnih zločina“.

Đuričković tvrdi da se, pažljivim čitanjem izvještaja i pratećih upozorenja, kako kaže, jasno može prepoznati djelovanje aktuelne vlasti.

„Kada se pažljivo pročitaju izvještaj i upozorenja koja on sadrži, jasno se prepoznaju riječi i djela vladajuće većine. Jasno je da se radi o kritici politika koje sprovode Demokrate, PES, NSD i DNP“, naveo je Đuričković.

On dodaje da je dio problema već ranije identifikovala opozicija, koja je, kako kaže, ponudila i konkretna rješenja kroz platformu za njihovo suzbijanje, dok će, prema njegovim riječima, drugi dio odgovornosti biti na institucijama sistema.

„Dio problema koje je Evropski parlament prepoznao identifikovala je i opozicija, koja je ponudila platformu za suzbijanje tih anomalija. Drugi dio problema moraće da rješavaju institucije sistema, na šta ih je Evropski parlament i pozvao“, istakao je Đuričković.

On smatra da izvještaj Evropskog parlamenta jasno imenuje ključne probleme u zemlji, te da se, i bez direktnog navođenja odgovornosti, „lako prepoznaje“ na koje adrese se oni odnose.

„Izvještaj Evropskog parlamenta jasno je identifikovao ključne probleme sa kojima se Crna Gora suočava. I bez eksplicitnog navođenja odgovornih, lako je prepoznati adrese na kojima ti problemi nastaju. Dovoljno je reći da te adrese nijesu među opozicionim, proevropskim snagama“, kazao je on.

Govoreći o zakonima koji se odnose na Agenciju za nacionalnu bezbjednost i unutrašnjim poslovima, Đuričković je optužio vladajuće partije za, kako navodi, obmanjivanje javnosti.

„Svima je jasno da su nas, prije svega, Demokrate i PES obmanjivali kada su tvrdili da su zakoni o ANB-u i policiji usklađeni sa evropskim standardima i demokratskim praksama“, poručio je on.

Na kraju, on je ocijenio da će naredni period pokazati stvarno političko i vrijednosno opredjeljenje vladajućih partija.

„U narednim danima i nedjeljama imaćemo priliku da vidimo da li su PES-u i Demokratama bliži evropski standardi i prakse ili standardi i prakse ‘srpskog sveta’, odnosno ‘ruskog sveta’“, zaključio je Đuričković.

Portal Analitika

Zirojević: Braunović me obavijestio da ga je napao Šaranović

0
Nikola Zirojević (Foto: TV E/Youtube)

ETV

Poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević obavijestio je medije da ga je penzionisani načenik kolašinske policije i kandidat za direktora Uprave policije na posljednjem konkursu, Zoran Braunović, obavijestio da je u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova napadnut od strane ministra, Danila Šaranovića.

Braunović, kako se navodi u dopisu koji je Zirojević dostavio medijima, traži zaštitu od strane Odbora za bezbjednost i odbranu kojim Zirojević, kao zamjenik predsjednika, trenutno predsjedava.

Zirojević u svom reagovanju poziva nadležne državne organe da u hitnoj proceduri utvrde okolnosti navedenog događaja koji se, prema tvrdnjama Braunovića, dogodio u hodniku Ministarstva unutrašnjih poslova, pred više svjedoka, u prostoru koji je pokriven video nadzorom.

– Nedopustivo je da bilo ko, a ponajmanje ministar unutrašnjih poslova, bilo kojeg službenika, aktivnog ili penzionisanog, tretira na način koji kod njega može izazvati osjećaj straha i zabrinutosti za sopstvenu bezbjednost. Zorana Braunovića poznajem kao profesionalca i veoma uspješnog rukovodioca u Upravi policije, a interesantan je detalj da ga poznajem kao čovjeka koji se godinama borio protiv vlasti prije 2020. godine, u kojoj je i partija kojoj pripadam participirala. „Oslobođenje“, kako tvrde oni koji su nakon 30. avgusta 2020. godine uzjahali na pozicije moći, došlo je očigledno samo onima koji su pristali da budu poslušni, klimaju glavom i rukovodiocima svakodnevno ponavljaju kako su oni najbolji, najljepši, najjači i najpametniji. Onima koji se makar malo usude da misle svojom glavom, bez obzira na dugogodišnju opozicionu borbu, očigledno će svanuti tek nakon parlamentarnih izbora, kada počistimo ovaj metež koji je najevidentniji upravo u bezbjednosnom sektoru – navodi Zirojević.

On je ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića pozvao da se izjasni o optužbama koje je Braunović naveo u dopisu, te da omogući uvid u video snimke sa nadzornih kamera u toku predmetnog događaja.

dopis

– Ukoliko se pokaže da se Šaranović prema Braunoviću ponašao na način kako je navedeno u njegovom dopisu, javnost bi u najmanju ruku trebala da dobije izvinjenje za neprimjereno ponašanje ministra. Ostavku ne očekujemo, jer je nijesmo vidjeli ni onda kada je bilo mnogo potrebnije, za mnogo krupnije stvari – zaključio je Zirojević.

Braunovićev dopis prenosimo integralno:

„Dana 16.06.2026. godine, oko 12:20 časova, po obavještenju koleginice došao sam u prostorije Ministarstva unutrašnjih poslova radi preuzimanja obrasca M-8, koji je potreban za predaju Fondu PIO u svrhu obračuna penzije.

Prilikom boravka u hodniku Ministarstva, susreo sam trojicu kolega. U tom trenutnu je prolazio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Nakon što se rukovao sa prisutnim kolegama, obratio mi se riječima koje su imale ironičan i uredljiv ton, navodeći:

„Evo i tebi da pružim ruku, iako to ne zaslužuješ, iznosiš neistine.“

Na navedeno sam odgovorio da bi, po mom mišljenju, trebalo da bude obratno, odnosno da on ne zaslužuje da mu pružim ruku. Nakon toga ministar je naglo reagovao, vidno uznemiren, podigao ton i ušao u verbalni sukob, uz izraženu gestikulaciju rukama i tijelom, više puta se vraćajući prema meni na način koji sam doživio kao prijeteći i zastrašujući.

Tokom daljeg obraćanja, ministar je u povišenom i ljutitom tonu ponavljao optužbe u vezi sa navodima koje sam ranije iznosio u javnosti tokom izbora za direktora, insistirajući na svojoj interpretaciji događaja, dok sam ja te navode negirao i isticao da se radi o netačnim tvrdnjama.

U jednom trenutku sam mu jasno rekao da, ukolio smatra da sam bilo šta netačno iznio, ima na raspolaganju sve zakonske mehanizme, uključujući i mogućnost podnošenja tužbe, te da se sve može provjeriti pred nadležnim institucijama.

Postoje dokazi u vidu video zapisa da je minstar i prije same konkursne procedure davao podršku drugom kandidatu, zbog čega sam i odustao od učešća u konkursu.

Takođe, sve što sam ranije iznosio u vezi sa svojim radnim statusom i pravima, uključujući i beneficirani radni staž, može se u potpunosti provjeriti u Fondu PIO, gdje se može utvrditi šta je tačno, a šta nije u vezi sa navedenim činjenicama.

Naglašavam da sam penzionisan nakon skoro 40 godina radnog staža i da sam na ovakav način dočekan u instituciji u kojoj sam proveo veliki dio svog radnog vijeka.

Obraćam se Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, predsjedniku Nikoli Zirojeviću, jer se nakon ovog događaja ne osjećam sigurno. Ministar unutrašnjih poslova, kao nosilac jedne od najjačih poluga izvršne vlasti i bezbjednosnog sistema države, ima institucionalnu moć koja dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti u vezi sa ovim događajem.

Ovaj događaj, pored prisutnih kolega i službenog obezbjeđenja ministra, zabilježen je i kamerama koje se nalaze u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova.

Napominjem da pritisci i diskriminacija prema meni počinju nakon moje kandidature za direktora Uprave policije, kao i nakon moje spremnosti da pred Odborom Skupštine svjedočim o određenim anomalijama u novom sistemu vlasti.

Takođe, tražio sam od ministra da se formira komisija koja bi utvrdila osnovanost moje smjene, kao i osnovanost anonimnih prijava koje su podnošene, a koje su po mom mišljenju bile potpuno lažne i bez dokaza.

Izrazio sam spremnost da, ukoliko se utvrdi da nemam najbolje rezultate na mjestu načelnika, napustim službu i to bez prava na penziju“.

dopis

Primanje k znanju i druge nesreće

0
Foto: politicki.ba

Autor: Miodrag Vlahović

“Poštovani ministre, želim da Vas obavestim da je Vlada Republike Srbije primila k znanju Odluku Narodne skupštine Republike Srbije o rezultatu referenduma u Crnoj Gori 21. maja ove godine…“

Ovako je počinjalo „priznanje“ obnovljene nezavisnosti Crne Gore od strane zvaničnog Beograda, tih junskih dana 2006. godine.

Srbija nas, govorili smo o tome i ovih dana povodom dvadesete godišnjice tog istorijskog događaja, zapravo nikada nije regularno priznala. Vidi se to i poslije dvije decenije.

(Priznanje – čak i ovakvo, posredno i nemušto – je ipak proizvelo neizbježnu posljedicu, pa smo, u ime Crne Gore, 24. juna 2006, u Beogradu, sa našim srpskim kolegom, ministrom Vukom Draškovićem, potpisali sporazum o vaspostavljanju diplomatskih odnosa između dvije zemlje. Nije bilo većeg zadovoljstva – biti u Beogradu tim povodom.)

Poslije teškog i sramotnog fijaska sa slanjem čarter-leta krcatog partijskim BIL jurišnicima na tivatski Samit EU i Zapadnog Balkana, predsjedniku Srbije nije preostalo ništa drugo sem da nastavi sa malignim i destruktivnim narativom prema Crnoj Gori.

Crna Gora, dakle, pored svih negativnih stvari kojima se ogriješila o nevinu bratsku Srbiju, sada još vodi specijalni rat?! I to ona litijaška, avgustovska srpska Crna Gora, sa vladama iz manastira i uz logističku i kadrovsku podršku srpskih službi, medija i poslušne Crkve Srbije!

Sumanutost te ideje prevazilazi i najbujniju maštu: u tu opasnu operaciju su, tobože, uključeni neimenovani mediji iz Crne Gore, među kojima postoji nekoliko usamljenih izuzetaka u odnosu na pravilo da i taj segment javnog mnijenja (i crnogorskog društva u cjelini) kontrolišu vlasnici (čitaj: službe) iz Srbije.

Apsurd je potpun: Srbija se miješa u sve i svašta u našoj zemlji – od izbora, preko ministara i drugih zvaničnika, partijske aktiviste da ne pominjemo, pa čak i do teritorijalne organizacije srpske crkve – ali je zato teorija zavjere ona koju, osim aktuelne srpske vlasti, niko ne vidi – jedino ispravna.

Crna Gora vodi specijalni rat protiv Srbije, dok „Srbija nije u ratu“! Zvuči poznato, zar ne?

Time se, na ozbiljnoj strani stvari, potvrđuju bar dvije činjenice.

Prva je da Srbija još nije svarila crnogorsku nezavisnost. Osim što smo se „otcepili“ i što ih „nikada nismo voleli kao oni nas“, nude se, opet i iznova, zarđale i dosadne konstrukcije o Crnoj Gori kao izgubljenoj teritoriji Srbije i o blokiranom izlazu na more.

Dvadeset godina nije bilo dovoljno. Sada se, povrh svega, novim generacijama nude objašnjenja koja su, vjerovali smo naivno, zauvijek isparila poslije crnogorskog referenduma.

Druga je činjenica priručnog, to jest taktičkog karaktera: pritisnut teškim i, po svemu sudeći, neotklonjivim problemima kod kuće, srpski režim izmišlja neprijatelja Srbije tamo đe ga nema i ne može biti. Vučić je u ozbiljnoj panici. Njegovi saveznici još i više.

To su sve, konačno, shvatile i profesionalne diplomate u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore koje, sada već u nizu saopštenja, pokazuje čemu i kako treba da služi jedna odgovorna diplomatska služba.

Zamjerke usporenom i na trule kompromise sklonom ministru Ibrahimoviću na stranu. Sada mu se mora priznati da je, upravo pod njegovom upravom, MVP CG konačno progovorilo jezikom koji dolikuje crnogorskoj diplomatji i sadržajem na koji smo čekali godinama, ne samo od 2020…

Sa srpske strane – otud i naslov ovog teksta – odgovoreno je da je to „primljeno k znanju“, uz gomilu nemuštih i deplasiranih fraza iz kojih se, uz izvjesni napor, može shvatiti da je osnovna primjedba crnogorskom Ministarstvu, Vladi i državi to što postoje!

Ali tome, da i to primimo k znanju, nema lijeka, niti će ga biti.

Zato je razmjena poruka između dva ministarstva, na crnogorsku sreću i zadovoljstvo, potvrda nesumnjivih i neporecivih promjena koje su se, uprkos svih problema i padova, nesnalaženja i grešaka u posljednjih dvadeset godina, dogodile na crnogorskoj strani ove priče.

To je svakako ohrabrujuće, iako bi neki neutralni posmatrač mogao da primijeti kako ostali crnogorski zvaničnici (uključujući indisponiranog slučajnog predsjednika Milatovića), upadljivo ćute. Da ne pominjemo takozvane „srpske“ političare iz Crne Gore. Njihovo ćutanje je posebno sramotno.

Sve to doprinosi da saopštenja MVP CG zvuče još elegantnije i ubojitije.

Crna Gora (kako i treba) ostaje opredijeljena za najbolje moguće odnose sa Srbijom, ali onom i onakvom Srbijom koja će željeti i znati da poštuje našu zemlju, njene institucije, njenu tradiciju i identitet, njene legitimne interese. Formula je bila i ostala jednostavna: ravnopravnost i međusobno poštovanje.

Kada će i kako te činjenice zvanična Srbija primiti k znanju, teško je reći. Sva je prilika da ćemo, svi mi u Crnoj Gori zajedno, morati još dugo da čekamo na takvu Srbiju.

Zato su poruke iz Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore važne. Baš zbog tog dalekog budućeg trenutka kada će aktuelne destrukcije, omalovažavanja, uvrede i napadi zvaničnog Beograda biti samo ružna prošlost, na koju niko, ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, neće biti ponosan.

A i tome služi dobra vanjska politika i sopstvenoj zemlji lojalne diplomate. I zbog toga zaslužuju iskrenu podršku.

(Autor je vanjskopolitički komentator Pobjede)

Ko je naredio tajni nadzor tajne službe?

0
TAJNE SE OTKRIVAJU KROZ SLUŽBENE TELEFONE: Ilustracija za tekst (Foto: UGC)
ISTRAŽIVANJE ETV: DA LI JE APLIKACIJA ,,HEXNODE FOR WORK”, INSTALIRANA U SLUŽBENE TELEFONE RADNIKA ANB-A KAO SPECIJALNO SREDSTVO ZA KONTROLU OPERATIVACA

Ko je naredio tajni nadzor tajne službe?

Brojni izvori Televizije potvrdili su informaciju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore da je aplikacija ,,Hexnode for work” instalirana u službene mobilne uređaje operativaca Agencije za nacionalnu bezbjednost još juna 2025. godine.  Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet nakon prijave grupe službenika ANB-a. Za sada nema odgovora na upit Televizije E – da li su saslušani ljudi iz vrha Agencije za nacionalnu bezbjednost; nepoznato je i zašto novi direktor ANB-a Ivica Janović sve mirno posmatra…

Konatar: Vlada teret krize i inflacije prebacuje na građane, od svakog litra goriva uzme 55, odnosno 44 centa

0
Fota: URA Konatar

Šef Poslaničkog kluba Građanskog pokreta URA Miloš Konatar saopštio je da građani Crne Gore imaju pravo da znaju da država od svakog litra benzina putem akcize uzima čak 54,9 centi, dok od svakog litra dizela uzima 44 centa.

„Umjesto da vodi računa o enormnom rastu cijena i zaštiti životnog standarda građana, Vlada pokušava da posljedice lošeg vođenja ekonomske politike i burnih globalnih tržišnih kretanja prebaci direktno na džepove građana. Takav odnos se svakodnevno osjeća, kako u kućnim budžetima, tako i u poslovanju privrede u Crnoj Gori“, istakao je Konatar.

On je podsjetio da je vladajuća većina još u martu odbila Predlog zakona Građanskog pokreta URA kojim je bilo predviđeno smanjenje akciza na gorivo za 50 odsto do kraja juna.

„Da je naš predlog usvojen, građani i privreda bi danas imali osjetno manje troškove. Međutim, vlast je odlučila da sačuva prihode budžeta na račun građana, umjesto da dio tereta krize preuzme na sebe“, naveo je Konatar.

Prema njegovim riječima, za to vrijeme stabilnost porodičnih budžeta je ozbiljno narušena, dok Vlada nije ispunila svoju osnovnu obavezu – da zaustavi rast cijena osnovnih životnih namirnica i zaštiti životni standard građana.

„Ovakav odnos najbolje pokazuje koliko je vladajuća elita udaljena od stvarnih problema građana. Dok građani svakodnevno traže način da pokriju osnovne troškove života, vlast ostaje nijema na njihove potrebe i odbija mjere koje bi im donijele konkretno olakšanje“, zaključio je Konatar.

Standard

MUSIĆ: Opasno stvaranje kastinskih odnosa; ULJAREVIĆ: Snažna OPOMENA za Crnu Goru

0
Musić i Uljarević

Geopolitička situacija znatno se promijenila od 2013. godine, odnosno od ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, i proširenje se danas više ne posmatra samo kao tehnički proces zasnovan na zaslugama, već kao strateško ulaganje u mir, bezbjednost i stabilnost kontinenta. Međutim, najnoviji prijedlog koji je javnosti prezentovan prošle sedmice prijeti da promijeni pravila igre za države kandidate, uključujući i Crnu Goru.

Grupa od pet uticajnih država članica, među kojima su Njemačka, Francuska, Holandija, Belgija i Luksemburg, sastavila je nezvanični dokument, takozvani non-pejper, kojim se traži drastično pooštravanje uslova za buduće članice bloka.

Autori dokumenta predlažu izradu standardnog okvira za buduće pristupne ugovore, koji bi uključivao jačanje i produženje važenja zaštitnih klauzula, ali i privremeno ograničavanje prava glasa za nove države članice tokom prelaznog perioda nakon prijema.

Hrvatski politikolog i politički konsultant Aleksandar Musić ocjenjuje, u izjavi za Pobjedu, da je ovakav prijedlog duboko pogrešan i opasan.

Musić (FOTO: Privatna arhiva)–

“Radi se o lošem prijedlogu. Lošem za Evropu, lošem za Crnu Goru, a lošem i za dugoročne interese navedenih država članica. Ono što je donedavno karakterisalo evropski projekat jeste duboko shvatanje da Evropa nijesu samo ekonomske transakcije, nego i sistem vrijednosti, sistem povjerenja”, kategoričan je Musić.

Potpisnice ovog dokumenta smatraju da bi EU morala da povede detaljnu diskusiju o mogućnosti uvođenja privremenih, prelaznih ograničenja prava glasa novim članicama, u oblastima u kojima je unutar Unije potrebna jednoglasnost, kao što su proširenje, zajednička spoljna i bezbjednosna politika i višegodišnji finansijski okvir.

Musić, međutim, upozorava da geopolitička realnost nalaže zajedništvo, a ne podjele na „kaste“, jer nijedna evropska država sama ne može, ni izbliza, biti konkurent silama poput Amerike i Kine na Zapadu i Istoku.

“Stvaranje kastinskih odnosa među državama članicama samo bi dalo vjetar u leđa onim snagama u evropskim društvima koji preziru svaku Evropu i traže izgovor za svako njeno miniranje, a ovo bi im legalizovalo argument. Istovremeno, to bi u samom začetku krenulo razgrađivati vezivno tkivo novih država članica i same Evrope. Strateški, operativni i percepcijski loš potez, ako do njega dođe”, poručuje Musić.

Pored ograničenog prava glasa, „non-pejper“ predviđa i čitav katalog zaštitnih klauzula koje bi se primjenjivale na pitanja unutrašnje i ekonomske bezbjednosti, kao i na otpornost prema stranom miješanju.

Apsolutni fokus stavljen je na vladavinu prava, gdje pet država predlaže uvođenje takozvane klauzule o sprečavanju nazadovanja u pogledu evropskih vrijednosti i medijskih sloboda. Prema tom mehanizmu, svako kršenje preuzetih obaveza moglo bi automatski da pokrene finansijske sankcije i blokadu evropskih fondova, postupke zbog povrede prava EU i suspenziju određenih oblika saradnje sa novom članicom.

Kao jedan od ključnih političkih preduslova za pristupanje novih država navodi se i obavezno učešće u Evropskom javnom tužilaštvu (EPPO), što se smatra presudnim instrumentom u borbi protiv zloupotrebe novca iz EU fondova.

Dok autori dokumenta u ovim mjerama vide zaštitu stabilnosti i integriteta Unije prije nego što ona primi nove članice, analitičari upozoravaju da bi slanje poruke kandidatima da će nakon godina reformi postati „članice drugog reda“ moglo ozbiljno demotivisati reformske snage na Zapadnom Balkanu i usporiti ionako izazovan pregovarački proces.

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević, povodom ovog pitanja ima nešto drugačije mišljenje i kaže da je ovakva reakcija pet članica EU očigledan odraz iskustava koje je Evropska unija imala sa pojedinim državama nakon njihovog pristupanja.

Uljarević (FOTO: Dragan Mijatović/Pobjeda)

Ona dodaje da ovaj prijedlog potvrđuje i jednu širu promjenu, a to je da proces proširenja danas više nije samo pitanje spremnosti kandidata za članstvo, već i pitanje unutrašnje reforme same Evropske unije. Navodi da EU pokušava da, iz iskustava prethodnih proširenja, izvuče pouke i izgradi mehanizme koji će spriječiti buduće blokade, zloupotrebe i demokratsko nazadovanje unutar vlastitih redova.

“Posljednjih godina EU se suočava sa ozbiljnim problemima u zaštiti vladavine prava unutar sopstvenih redova, prije svega u Mađarskoj, ali i u nekim drugim državama. Zbog toga danas postoji znatno manje spremnosti da se političko povjerenje poklanja unaprijed, a mnogo je veća potreba da se ono zasluži i trajno potvrđuje”, kaže Uljarević.

Istovremeno, kako dodaje, obnovljenu politiku proširenja unutar institucija EU ne prati odgovarajuća dinamika reformi u državama kandidatima, niti postoji puno povjerenje da će dostignuti standardi ostati održivi nakon pristupanja.

“U toj konstelaciji EU pokušava pronaći balans između geopolitičke potrebe za proširenjem i potrebe da zaštiti vlastiti institucionalni i vrijednosni okvir. Zato se istovremeno šalju dvije poruke, da su vrata EU otvorena, ali i da će mehanizmi kontrole biti snažniji nego ranije”, smatra izvršna direktorka CGO.

Drugim riječima, prema njenim navodima, Brisel više ne želi situaciju u kojoj neka država formalno ispuni uslove za članstvo, a potom i njeni građani i sama Unija godinama plaćaju cijenu urušavanja vladavine prava, slabljenja nezavisnih institucija ili odstupanja od demokratskih principa.

“Ovo je snažna opomena da se od kandidata više ne traži samo tehničko usklađivanje zakonodavstva, već dokaz da su reforme zaista zaživjele u praksi, da su institucije sposobne da izdrže političke promjene i da postoji otpornost na autoritarne tendencije, korupciju i maligne spoljne uticaje. Nadam se da će vlasti u Crnoj Gori ovu poruku razumjeti upravo na taj način, iako dosadašnja sklonost površnom pristupu reformama ne daje mnogo razloga za optimizam”, kaže Uljarević.

Ona smatra da je važnije pitanje od eventualnog privremenog ograničavanja prava glasa, da li će Crna Gora do samog pristupanja uspjeti da izgradi institucije koje funkcionišu nezavisno od političkih promjena i partijskih interesa.

“Ako uspije da pokaže uvjerljive i održive rezultate u oblasti vladavine prava, borbe protiv korupcije i funkcionisanja demokratskih institucija, ovakvi zaštitni mehanizmi vjerovatno neće ni biti tema. Ako ne uspije, onda ni formalno članstvo samo po sebi neće biti garancija pune integracije u evropski politički prostor, a jedan od izraza toga mogla bi biti upravo ograničenja u procesima odlučivanja, što bi predstavljalo ozbiljan politički i reputacioni problem za Crnu Goru, ali i razočarenje za naše građane”, zaključuje Uljarević.

Izvor: Pobjeda

Staklena tapija na 2000 lažnih godina

0
Foto: MPC

Izvor: PA

Za Portal Analitika piše Jelena Šušanj

Na marginama Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu, francuski predśednik Makron pośetio je Cetinjski manastir i njegovoga predśednika Joanikija.

Bio je tu, vele, i „Makronov domaćin“, ali izgleda ili nije imao što reći ili niko njegove riječi nije uzeo za ozbiljno. Koliko je Beogradskoj patrijaršiji bitan, pokazuje cijeli set fotografija na sajtu Mitropolije na kojima Milatovića, iako je ispod svake uredno potpisan, nema ni u zapećku, čak ni na širim kadrovima. Nema ga ni u kabinetu tokom prijema, ni na zajedničkoj slici sa sveštenstvom, ni na slikama darivanja. Da je crnogorski predśednik zaista bio u Manastiru, a ne samo ispred, pokazuje tek jedna fotografija, u kojoj prikladno skrušeno stoji u pozi stidne mlade. Vjerujem da ni „Makronovom domaćinu“ nije potrebno previše da između slika pročita poruku Mitropolije.

Naš „namjerni pobjednik na izborima“ nije naročito bitan ni za ovaj tekst, osim da slikovito pokaže kako je Beogradskoj patrijaršiji država dekor, čije figurante po potrebi zadržava ili odbacuje.

Povod je za ovaj tekst jedna znamenita čaša.

Joanikije je, obavijestiše nas, francuskome predśedniku beśedio „o misiji, kulturnoj i duhovnoj djelatnosti Mitropolije crnogorsko-primorske u Crnoj Gori, kao i o mnogovjekovnom staranju Srpske pravoslavne Crkve na očuvanju i izgradnji hrišćanskog i kulturnog nasljeđa na ovim prostorima“. Kao dokaz toga tobožnjega „mnogovjekovnoga staranja“ srpske crkve na ovim prostorima, Makronu je poklonio repliku „ranohrišćanskoga diskosa, poznatog pod nazivom ‘Podgorička čaša’, relikviju koja je pronađena na lokalitetu Duklja, a koja se danas čuva u čuvenom muzeju Ermitaž“. Konkretni poklon nije protokolarni, već duboko politički čin.

U saopštenju Mitropolija naglašava da je čaša iz Duklje, ističe čuvenost Ermitaža, ali prećutkuje da je Duklja u 4. ili 5. vijeku, iz kojega doba čaša potiče, bila centar rimske provincije Prevalitane. U staklo čaše urezane su slike iz Staroga i Novoga zavjeta, a tekst je ispisan latinskim jezikom i pismom. O slovima i jeziku, naravno, ni riječi.

Posezanje za Podgoričkom čašom bjelodano pokazuje da je „autorizovani diskurs nasljeđa“ (termin Loradžejn Smit) s početka ovoga stoljeća bio uspješan i jak. Državni diskurs osnaživao je crnogorski savremeni identitet koristeći starinu u njegovome utemeljenju, za što postoje faktički osnovi. Pokušaji crnorizaca da tu vezu potru kletvama i posprdavanjem s Dukljanima i dukljanstvom pokazali su se jalovim, jer su očito samo učvršćivali istorijski i identitetski kontinuitet.

Stoga je Beogradska patrijaršija posegnula za nasilničkom, revizionističkom taktikom: „Što ne možeš pobijediti, otmi pa prilagodi.“ Prvo je ustanovila episkopat dioklijski, pa je na sebe prepisala dio arheološkoga lokaliteta Duklja (u Upravi za nekretnine zaveden kao neplodno zemljište), a onda je neplodno zemljište ritualno oplodila konstruišući „tradiciju“ liturgijanja. Na kraju je arheološki predmet iz Duklje pretvorila u „relikviju“, a njegovu repliku u diplomatski rekvizit crkvene aproprijacije crnogorskoga nasljeđa.

Darivanjem baš ove replike francuskome predśedniku Beogradska patrijaršija je u međunarodni opticaj puštila vlastito tumačenje crnogorske prošlosti. Prisvojila je najranije slojeve hrišćanstva na ovim prostorima (mnogo starije od velike šizme i podjele na pravoslavni i katolički svijet) i predstavila se kao „čuvar“ i vlasnik cjelokupnoga kulturnoga nasljeđa na teritoriji današnje Crne Gore. Podgorička čaša joj je tapija. Njome zapravo konstruiše i kvazilegitimiše sopstvenu „mnogovjekovnu“ istoriju, prema kojoj se njeno postojanje – van svakoga zdravoga razuma i činjenica – katapultira direktno u Rimsko Carstvo.

U Crnoj Gori autorizovani diskurs nasljeđa više nije u državnim institucijama i muzejima, o Ministarstvu kao krovnoj instituciji kulture da i ne govorimo. Tim diskursom čvrsto upravlja Beogradska patrijaršija, kojoj državni aparat prislužuje. Zato se Beogradska patrijaršija i nedavno pokušala infiltrirati u Državni arhiv, kao u Duklju – da bi postigla potrebni nivo ekspertize za tehnički segment tumačenja prošlosti. Da kroz Arhiv sebe konstituiše kao prve, kao jedine prave i autohtone, čime svi ostali postaju došljaci, naknadni i izmišljeni.

I nije riječ o izolovanome činu, niti o izolovanome slučaju. U pitanju je sistematsko zaposijedanje istorijskih lokaliteta po principu: lociraj nalazište, zavrti tradiciju i za pojas zađeni! Pa BG patrijaršija kao iz bubnja izvlači sljedeću svoju svetinju iz 4. vijeka. Možda Veliki pijesak, đe već služe liturgiju na mjestu ranohrišćanskoga hrama. Ili Tumbarica u Donjoj Ržanici kod Berana s tragovima ranohrišćanske jednobrodne crkve, đe je Eparhija budimljansko-nikšićka bila nosilac IPA projekta za arheološka istraživanja. You name it, they claim it.

Beogradska patrijaršija uspostavlja se taman kao Bog – bila je sveprisutna i kad nije postojala. A kao i u svakoj dogmi, notorne se besmislice ne smiju preispitivati. Njima se bezuslovno vjeruje, jer slijede jednostavnu logiku.

Je li tu bio hram? – Jeste.

Služi li sad tu pravoslavna crkva liturgije? – Služi.

Je li to onda pravoslavno? – Mora biti.

Drži li te liturgije Beogradska patrijaršija? – Drži.

Je li to onda srpsko? – No čije bi bilo!

Đe su danas srpski popovi, tu je srpsko mnogovjekovno staranje. Tom logikom vođen 27. aprila prošle godine episkop Pajsije Đečević liturgiju na Duklji držao je, kako reče, „na temeljima prve srpske države i mjestu gdje su bili episkopi dioklijski“.

Ali ko je htio čitati, vidio je ovu nakanu i u Temeljnome ugovoru, đe su u preambuli nacrtali svoje trajanje (a zapravo besprizorno prisvajanje sveg opštehrišćanskog nasljeđa) od apostolskih vremena: „Polazeći od činjenice da je Hrišćanska Crkva na prostoru Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta-misije kroz istorijsko pravoslavno i crkveno ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske Episkopije Žičke Arhiepiskopije (1219-1220g.)”.

Jasno je da Beogradska patrijaršija grabi sve što stigne jer joj se može, jer joj se dopušta da može. Krivica pripada prije svega sluganjskoj i beskičmenoj državnoj administraciji. Umjesto replikom Podgoričke čaše crkvene apologete u državnome aparatu strane diplomate daruju likovnim fantazijama o Karađorđevića kapeli iz 1925. godine. Kao da i diplomatskim protokolom žele Beogradskoj patrijaršiji nacrtati da „sve je moje tvoje“.

Beogradska patrijaršija jednom čašom od svojega vijeka trajanja u Crnoj Gori pravi lažnih sedamnaest stoljeća, a državni aparat od crnogorske prekomilenijumske baštine pravi neplodno zemljište.

Ako nam je to ok, onda ništa.

Crnogorska ofanziva na Vučića

4
Slavko Mandić (Foto: Televizija E)

Crnogorska ofanziva na Vučića

„ A ja što ću, ali sa kime ću“, pitao se njegoševskim riječima propadajući srbijanski diktator, znajući da je za sebe izgradio politički ambis iz kojega više nikad neće ugledati svjetlost dana. Mislio je da će mu možda Crna Gora biti odstupnica i da će mu potonja ura predsjedničkog bivstvovanja biti među ovdašnjim rijetkim prijateljima koji su podržavali njegove bezočne porive. Grdno se prevario. Njegovim zlodjelima će suditi pokoljenja, kad god to bilo.

Piše: Slavko Mandić

Nikada u svojoj istoriji Srbija nije bila toliko ugrožena koliko je danas. Ne pomaže ni silno naoružanje pokupovano na brzinsku brzinu od Si Đinpinga, Makrona, Putina, iz Njemačke, Izraela, Emirata i ko zna odakle još. Nije Vučiću ništa bolje ni od skupih kineskih raketa koje mogu kao od šale dobačit do Podgorice. Džabe preskupi Rafali paraju nebo, pokušavajući da zaplaše nepokolebljivi naum komšijskih hibridnjaka da oslabe i destabilizuju zemlju kombinovanim aktivnostima, obavještajnim rabotama, sajber napadima, ekonomskim pritiscima i proizvodnjom masovnih dezinformacija. Džabe informeri, ćirilice, kuriri i ostale Acove medijske tragikomičnosti i u Srbiji i u Crnoj Gori. Hibrid je toliko narastao da se njegovo djelovanje ośeća na svakom koraku. Svi su u Srbiji zanijemili.

-Za Boga miloga, o čemu se radi, čuje se svakodnevno u krugovima aktuelne vlasti? Zbunjeni su razni Ristićevići, Jovini, Đuke, Bakareci, Brnabićke, preobraćena Zorana. Više od polovine ih je pod oružjem. Mislili su – dovoljno da se i od Trampa odbrane. Ako nije on krenuo na Srbiju, prevaren za Generalštab, pa ko onda može biti taj nasrtljivac? Tajac. Ni riječ se ne čuje.
A onda se pojavio on koji ima odgovore na sva sebi postavljena pitanja.

-Crna Gora je na nas udarila. Ona vodi hibridni rat protiv Srbije, zagrmio je Aco Srbin, glasom koji je ličio na neestetsko podvriskivanje. Dakle, Crna Gora je sa svoja dva helikoptera vojna, možda i jednim civilnim, nasrnula na nezaštićenu i sirotu Srbiju. Udarci su se smjenjivali bočno i po sredini. Tutnjala je zemlja. Nebo se cijepalo od strahote hibrida koje je Milo slao odovud na onemoćalog Vučka. Crnogorski udar na Srbiju svakoga dana je u svakom pogledu sve više napredovao. Srbijanski despot nije bio u stanju da se odupre obojenoj revoluciji koja je grabila ka njemu iz Crne Gore. Istina, slao je on u Crnu Goru kriminalce, batinaše, popove, partijske strukture kao bi osvojio Nikšić i posebno Budvu. Vaspitavao je razne šubare đe je god stigao. Njegovi obavještajci su se razmilili po našoj zemlji sprovodeći njegovo načertanije. Već ranije nakupovani srbijanski mediji u Crnoj Gori, kojima je tadašnja vlast dozvolila da se nesmetano šire i rovare po Crnoj Gori, sprovodili su agendu po ideji voljenog vođe. Sve je funkcionisalo po zamisli apsolutiste. Ali, izgleda: uzalud vam trud svirači…

Crna Gora se nije branila, jasno se vidi iz Vučkovog najnovijeg kukumakanja. Ona je napadala svom silom srbijanskog diktatora, sprovodeći Milovu obojenu revoluciju o kojoj je napisao nenapisanu knjigu. Nešto poput trinaestojulskog lažnog Bećira.  Budalasto zbori da je Crna Gora uzela 14 % teritorije njemu ispred nosa. I izdala je definitivno braću, što god to značilo. A kakva su nam braća bili i dobrim dijelom ostali acoliki SNS podrepaši, najbolje su imali prilike ośetiti na svojoj koži naci preci.

Prijetio je Vučko Crnoj Gori i pravdao crnogorskog unuka Aca krvavoga, čija je zločinačka neobuzdana horda učinila strašan pogrom nad crnogorskim življem 1918. godine. Tada je civilizacija crvenjela zbog strašnog genocida i monstruoznih zločina koje je sprovodila okupatorska srbijanska vojska po Crnoj Gori nad nedužnom nejači, starcima, ženama i đecom. Krv je tekla potocima.

Američki mediji su krajem 1918. i tokom 1919. godine izvještavali o teškom stradanju crnogorskog naroda, nasilju i represiji koji su sprovodili srbijanski okupatori.Vodeći američki listovi, poput Chicago Tribune i drugih, pisali su o političkom teroru, paljenju domova, tamničenju i protjerivanju pristalica kralja Nikole. U dokumentima i novinskim tekstovima iz tog perioda, Crna Gora je opisivana kao poprište „najkrvavijeg pokolja u Evropi“, a izvještavano je i pljačkanju humanitarne pomoći američkog Crvenog krsta.

Upozoravali su američku javnost da će, ukoliko se saveznici ne umiješaju, svi crnogorski rojalisti biti pobijeni. Niko se nije umiješao. Crna Gora je uspjela da preživi golgotu.

Danas joj prijetnja Vučićeve kamarile visi nad glavom. Dok je diktator apsurdno optužuje da ona na njegovu Srbiju udara, on ne prestaje da svoje prljave prste meće đe ne treba, pokušavajući da slomi i uništi crnogorsku samobitnost, njen suverenitet i integritet. Dok tvrdi da se Srbija ne miješa u teritorijalna i ustavna pitanja Crne Gore, primjerima nečasti dokazuje upravo suprotno. Zato i zbori  da se nadam da će jednog dana Srbi u Crnoj Gori moći da se izbore za svoja elementarna prava  – zastavu, pismo… Vjerujem u druga Milana Kneževića i mnoge druge koji su vrijedni u Crnoj Gori, kazao je.
Laž kao i svaka druga njegova. Dok je Milo bio, zborili su o ugroženosti vaskolikog srpstva. Sad kad su Srbi vlast, opet je srpstvo ugroženo. I jeste, složićemo se. Upravo od takvih kakav je on i njegovi prijatelji.