Odbornici Skupštine Glavnog grada glasaće danas o predlogu za izbor lidera Preokret, Srđana Perića, za novog predsjednika lokalnog parlamenta, čime bi moglo biti izbjegnuto uvođenje prinudne uprave u Podgorici.
Prije glasanja o izboru novog predsjednika Skupštine, odbornici će konstatovati ostavku doskorašnje šefice gradskog parlamenta Jelene Borovinić Bojović.
Podsjećamo, partije koje čine vlast u Podgorici nijesu uspjele da postignu dogovor o zajedničkom kandidatu za predsjednika Skupštine Glavnog grada.
S druge strane, Preokret je jednoglasno usvojio model kojim se, kako je saopšteno „čuva Podgorica“ i sprečava uvođenje prinudne uprave, a koji podrazumijeva da taj politički subjekt preuzme funkciju predsjednika Skupštine Glavnog grada.
Perić je, kako se navodi u materijalima za današnju sjednicu objavljenim na sajtu podgoričkog parlamenta, prihvatio kandidaturu za predsjednika Skupštine Glavnog grada.
Predlog za izbor Perića potpisalo je 20 odbornika iz Preokreta, Evropskog saveza (ES) i Demokratske partije socijalista (DPS), dok je on prethodno obezbijedio i usmenu podršku Demokratske narodne partije (DNP) i Stranke evropskog progresa (SEP).
Iz Pokreta za Podgoricu su inicijativu Perića, kojom se želi izbjeći uvođenje prinudne uprave u Glavnom gradu, ocijenili politički legitimnom, ali su poručili da ne mogu podržati njegov izbor jer ga podržavaju odbornici opozicionih partija.
Smatraju da bi kandidat za predsjednika Skupštine Glavnog grada, kojeg bi podržali odbornici Pokreta Evropa sad (PES), Za budućnost Podgorice i Demokrata, predstavljao najbolje i najodrživije rješenje za prevazilaženje trenutne političke krize u Podgorici.
U Preokretu smatraju da njihov model omogućava nesmetan nastavak rada organa Glavnog grada do narednih lokalnih izbora, koji su zakazani za jun naredne godine.
Sjednica Skupštine Glavnog grada počeće u 12 sati.
Mrvaljević: Rečević sa foteljaškim drugarima uspio da proćerda milione eura, na djelu brutalno ispumpavanje državnog novca namijenjenog sportu
“Ne vodim kafanske tračeve, već govorim na osnovu materijalnih dokaza. Smatram da sam u javnost iznio više nego dovoljno konkretnih i neoborivih dokaza da nadležni organi mogu i moraju da postupe po službenoj dužnosti. Zato ponovo javno i najodlučnije pozivam SDT i SPO da po hitnom postupku uđu i zaplijene svu dokumentaciju – kako iz Džudo saveza, tako i iz Ministarstva sporta i mladih”
Kriza koja mjesecima potresa crnogorski džudo dobila je novu, ozbiljniju dimenziju. Trostruki olimpijac, vicešampion svijeta i osnivač Džudo kluba „Ippon“ Srđan Mrvaljević javno je optužio predsjednika Džudo saveza Crne Gore Jovicu Rečevića i rukovodstvo Saveza za zloupotrebu položaja, sukob interesa i pronevjeru državnog novca opredijeljenog za organizaciju Evropskog prvenstva u Podgorici 2025. godine.
Pozivajući se na, kako tvrdi, zvaničnu dokumentaciju Ministarstva sporta i mladih, Mrvaljević navodi da finansijski izvještaji ukazuju na ozbiljne nepravilnosti u trošenju sredstava, uključujući angažovanje privatne firme povezane sa članom Upravnog odbora Saveza, izostanak javnih tendera i praksu „cijepanja faktura“ radi zaobilaženja zakonskih procedura. Zbog navedenog pozvao je Specijalno državno tužilaštvo, Specijalno policijsko odjeljenje i Državnu revizorsku instituciju da hitno ispitaju poslovanje Džudo saveza i dokumentaciju vezanu za organizaciju šampionata.
Nakon što je predsjednik Saveza Jovica Rečević odbacio optužbe i poručio da su svi izvještaji prošli kontrole bez primjedbi, Mrvaljević u razgovoru za Portal ETV iznosi nove tvrdnje i najavljuje podnošenje krivične prijave.
“Kriminalna matrica: istoj firmi samo u jednom danu plaćene četiri različite fakture”
Mrvaljević je za Portal ETV objasnio da je riječ je o finansijskom izvještaju koji je Džudo savez dostavio Ministarstvu sporta, a koji, kako tvrdi, pokazuje da je sklopljen ugovor između Saveza i privatne firme „MNE sport d.o.o.“, čiji je vlasnik Željko Dragojević, ujedno i član Upravnog odbora Džudo saveza.
“Ovo je klasičan, brutalni konflikt interesa i zloupotreba službenog položaja. Vrhunac nemorala je činjenica da je taj gospodin, kao član rukovodstva, sam glasao da se njegovoj privatnoj firmi dodijeli posao vrijedan nevjerovatnih 680.000 eura! Ono što najviše bode oči u ovom izvještaju jeste potpuno odsustvo tendera! Džudo savez je, kao korisnik milionskih državnih sredstava, po Zakonu o javnim nabavkama bio dužan da sprovodi javne tendere za svaku uslugu. Umjesto toga, uočena je klasična kriminalna matrica: jednoj istoj firmi su u samo jednom danu plaćene četiri različite fakture – na iznose od 5.000, 8.000, 10.000 i 12.000 eura”, rekao je Mrvaljević.
On je dostavio Portalu ETV fotografije radi uvida u pomenute navode o plaćanju faktura, ocjenivši da su razbijanjem na manje iznose izbjegli zakonsku obavezu raspisivanja tendera.
“Zašto su to uradili? To je školski primjer takozvanog „cijepanja faktura“. Namjerno su razbijali velike iznose na manje kako bi izbjegli zakonsku obavezu raspisivanja javnih nabavki i kako bi novac direktno i bez ikakve kontrole prebacivali podobnim firmama. U ugovoru od svega dvije stranice nema nikakvog iznosa niti dinamike plaćanja. Samo se navodi da Džudo savez ustupa kompletnu organizaciju Evropskog prvenstva toj privatnoj firmi. To je potpuno protivzakonito”, ističe ovaj proslavljeni sportista”, rekao je Mrvaljević.
Ugovor(Photo: Privatna arhiva)
Prema njegovim riječima, Vlada Crne Gore je opredijelila dva miliona eura Džudo savezu da on organizuje prvenstvo, a ne da, smatra Mrvaljević, taj posao i državni novac delegira privatnicima.
“Šta se onda dešava? Firma MNE sport, registrovana isključivo za strimovanje i emitovanje TV kanala, koja nema nikakve veze sa organizacijom sportskih manifestacija, dalje angažuje još 25 firmi. Preko nje se tim firmama uplaćuju ogromne svote novca za transport, logistiku, PR i konsultantske usluge. Džudo savez je pravno lice i sva ta plaćanja je mogao i morao da vrši direktno, bez posrednika. Da stvar bude još gora, preostalim novcem sa računa Saveza plaća se još tridesetak drugih firmi, pri čemu se neke firme plaćaju duplo – i sa računa MNE sporta i sa računa Džudo saveza! Ovdje je sve kristalno jasno. Na djelu je brutalno i sistemsko ispumpavanje državnog novca namijenjenog sportu i našim sportistima, sa samo jednim ciljem – da pojedinci na kraju podijele čist keš”, tvrdi Mrvaljević.
Govoreći o mogućoj odgovornosti institucija, Mrvaljević je kazao da sumnja da je u čitav slučaj uključen i bivši ministar sporta Dragoslav Šćekić, pitajući na osnovu čega je prihvaćen ovakav finansijski izvještaj Saveza. Naveo je i da su pojedini bivši državni funkcioneri često boravili u VIP ložama na evropskim turnirima, zbog čega danas, kako kaže, vjeruje da su iza svega postojali finansijski interesi.
“Ovakav sramni dokument teško da bi bio prihvaćen i na običnoj pijaci, a ne u ozbiljnoj državnoj instituciji kakvo bi trebalo da bude Ministarstvo sporta i mladih. Upravo zbog toga, osnovano sumnjam da je u ovaj milionski kriminal upleten i bivši ministar sporta. Volio bih lično od njega da čujem odgovor na pitanje: zašto je i na osnovu čega prihvatio ovakav finansijski izvještaj Džudo saveza? Znamo svi da su on i još jedan bivši ministar finansija bili redovni i česti gosti u VIP ložama na evropskim turnirima. U početku sam naivno mislio da su naprosto zavoljeli džudo kao sport. Međutim, nakon svega što sam vidio u ovim papirima, i nakon svega što ću tek iznijeti u javnost u narednom periodu, duboko vjerujem da je u pitanju bio potpuno drugi, finansijski motiv. Gdje god je državni novac, tu su i oni. Ali, prevarili su se ako misle da će se na ovome završiti”, poručio je on.
Mrvaljević je pozvao SDT, SPO i Državnu revizorsku instituciju da hitno uđu u Džudo savez i Ministarstvo sporta i mladih, te zaplijene kompletnu dokumentaciju vezanu za organizaciju Evropskog prvenstva u Podgorici 2025. godine.
“Moja dužnost kao građanina, vrhunskog sportiste i čovjeka koji je čitav život posvetio ovoj državi i sportu jeste da branim zakon i pravdu. Ne vodim kafanske tračeve, već govorim na osnovu materijalnih dokaza. Smatram da sam u javnost iznio više nego dovoljno konkretnih i neoborivih dokaza da nadležni organi mogu i moraju da postupe po službenoj dužnosti. Zato ponovo javno i najodlučnije pozivam Specijalno državno tužilaštvo (SDT) i Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) da po hitnom postupku uđu i zaplijene svu dokumentaciju – kako iz Džudo saveza, tako i iz Ministarstva sporta i mladih, a koja je vezana za rad saveza i organizaciju Evropskog prvenstva u Podgorici 2025. godine”, rekao je Mrvaljević.
Istakao je da još nije podnio zvaničnu krivičnu prijavu, ali da sa timom advokata priprema finansijsku šemu za koju tvrdi da prevazilazi granice Crne Gore i ulazi u domen međunarodnog kriminala. Mrvaljević je rekao i da ga ohrabruje činjenica da je jedna nevladina organizacija već podnijela prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu i o svemu obavijestila ambasade Evropske unije, SAD-a i Velike Britanije.
“Nijesam još podnio zvaničnu krivičnu prijavu jer želim da vidim da li će naše institucije reagovati same, po službenoj dužnosti, na očigledan milionski kriminal. Dok oni vagaju, u međuvremenu sa timom advokata pedantno pripremam prijavu koja će sadržati kompletnu, detaljnu finansijsku šemu. Ta šema, odgovorno tvrdim, prevazilazi granice Crne Gore i spada u domen ozbiljnog međunarodnog kriminala.Raduje me što vidim da se javnost budi. Juče je jedna nevladina organizacija već podnijela prijavu SDT-u i o svemu zvanično obavijestila ambasade Evropske unije, SAD-a i Velike Britanije. Oštro ohrabrujem i sve druge slobodne pojedince i organizacije da učine isto. Svi papiri i izvodi koje posjedujem su spremni. Na potezu je država”, naglasio je Mrvaljević.
Prijava NVO
“Rečević uspio da sa svojim foteljaškim drugarima proćerda i pronevjeri milione eura državnog novca”
Komentarišući reakciju predsjednika Džudo saveza Jovice Rečevića, koji je odbacio optužbe i naveo da je finansijski izvještaj prošao bez primjedbi, Mrvaljević je poručio da o ljudima najbolje govore njihov način života i rezultati.
“Što se tiče izjava gospodina Rečevića, poručio bih mu da o svima nama najbolje govore naš način života i naši rezultati. Moje jedine privilegije su moje svjetske i evropske medalje, državna priznanja i moji ožiljci iz 20 godina krvave i teške borbe sa najjačim ljudima iz cijelog svijeta. Moja privilegija je moj klub sa preko 120 djece koju sklanjamo sa ulice i učimo pravim vrijednostima. Sa druge strane, njegovi “rezultati” u džudou su ti da je, bez ijednog odrađenog džudo treninga u životu, uspio da sa svojim foteljaškim drugarima – koji imaju isto treninga koliko i on – proćerda i pronevjeri milione eura državnog novca opredijeljenog za sport i našu djecu. To što je neki izvještaj formalno prošao neku proceduru kod njegovih VIP prijatelja ne znači apsolutno ništa kada finansijska istraga zagrebe ispod površine. Ja sam svoje ime i status gradio na strunjači krvlju i znojem, a on svoju “karijeru” u službi….ne bih stvarno o tome,to zna čitava Crna Gora”, smatra osnivač kluba “Ippon” i trostruki olimpijac.
Srđan Mrvaljević i Jovica Rečević(Photo: TV E/Džudo savez Crne Gore)
“Pravna, sportska i moralna bitka dobijena na tatami strunjači i u sudnici”
Osvrnuo se i na suspenziju njegovog kluba „Ippon“, navodeći da je institucija Ombudsmana utvrdila da su predsjednik Saveza i predsjednik Džudo kluba „Straševina“ prekršili prava dvije djevojčice uzrasta osam i deset godina.
“Što se tiče sramne suspenzije mog kluba „Ippon“, javnost mora da zna punu istinu. Institucija Ombudsmana (Zaštitnika ljudskih prava i sloboda) zvanično je utvrdila da su predsjednik Saveza i predsjednik Džudo kluba „Straševina“ grubo prekršili dječija prava dvije djevojčice od osam i 10 godina. Oni su time izgubili sav moralni kredibilitet. U svakom iole normalnom i civilizovanom društvu, nakon takve odluke Ombudsmana, sami bi podnijeli neopozive ostavke i nestali iz sporta. Da je pravda spora ali dostižna, dokazao je i Osnovni sud u Nikšiću. Sud je donio privremenu mjeru i u potpunosti poništio njihovu sramnu odluku, čime im je jasno stavio do znanja da suspenzija mene i mog kluba nema nikakvo utemeljenje u zakonu. Ovim šamarom od strane pravosuđa, oni su izgubili i svoj posljednji, zakonski legitimitet. Iznošenje ovih podataka ne može da šteti mom klubu – istina je naš najveći štit. Pravna, sportska i moralna bitka je dobijena na tatami strunjači i u sudnici, naša djeca su bezbjedna i mi nastavljamo da radimo ono što najbolje znamo: da stvaramo šampione i ljude. Od istine i zakona strahuju samo oni koji imaju šta da kriju”, zaključio je Mrvaljević.
Đuričković: EP potvrdio – Demokrate i PES obmanjivali građane o usklađenosti bezbjednosnih zakona sa EU standardima
„Dio problema koje je Evropski parlament prepoznao identifikovala je i opozicija, koja je ponudila platformu za suzbijanje tih anomalija. Drugi dio problema moraće da rješavaju institucije sistema, na šta ih je Evropski parlament i pozvao“, istakao je Đuričković
Izvještaj Evropskog parlamenta jasno prepoznaje sve ključne izazove sa kojima se Crna Gora danas suočava, uključujući hibridni uticaj iz Beograda, negativne pritiske na medije, zloupotrebu vjerskih organizacija u političke svrhe, kao i štetne zakonske intervencije u oblasti bezbjednosnog sektora, kaže funkcioner Evropskog saveza Miloš Đuričković.
Đuričković u izjavi za Stadnard navodi da se izvještaj odnosi na širok spektar problema – „od hibridnog uticaja režima u Beogradu, koji u Crnoj Gori ima svoje izvršioce, preko negativnog uticaja na medije, zloupotrebe vjerskih organizacija u političke svrhe, štetnosti zakonskih rješenja koja se odnose na ANB i MUP, pa do zloupotrebe identitetskih pitanja i relativizacije ratnih zločina“.
Đuričković tvrdi da se, pažljivim čitanjem izvještaja i pratećih upozorenja, kako kaže, jasno može prepoznati djelovanje aktuelne vlasti.
„Kada se pažljivo pročitaju izvještaj i upozorenja koja on sadrži, jasno se prepoznaju riječi i djela vladajuće većine. Jasno je da se radi o kritici politika koje sprovode Demokrate, PES, NSD i DNP“, naveo je Đuričković.
On dodaje da je dio problema već ranije identifikovala opozicija, koja je, kako kaže, ponudila i konkretna rješenja kroz platformu za njihovo suzbijanje, dok će, prema njegovim riječima, drugi dio odgovornosti biti na institucijama sistema.
„Dio problema koje je Evropski parlament prepoznao identifikovala je i opozicija, koja je ponudila platformu za suzbijanje tih anomalija. Drugi dio problema moraće da rješavaju institucije sistema, na šta ih je Evropski parlament i pozvao“, istakao je Đuričković.
On smatra da izvještaj Evropskog parlamenta jasno imenuje ključne probleme u zemlji, te da se, i bez direktnog navođenja odgovornosti, „lako prepoznaje“ na koje adrese se oni odnose.
„Izvještaj Evropskog parlamenta jasno je identifikovao ključne probleme sa kojima se Crna Gora suočava. I bez eksplicitnog navođenja odgovornih, lako je prepoznati adrese na kojima ti problemi nastaju. Dovoljno je reći da te adrese nijesu među opozicionim, proevropskim snagama“, kazao je on.
Govoreći o zakonima koji se odnose na Agenciju za nacionalnu bezbjednost i unutrašnjim poslovima, Đuričković je optužio vladajuće partije za, kako navodi, obmanjivanje javnosti.
„Svima je jasno da su nas, prije svega, Demokrate i PES obmanjivali kada su tvrdili da su zakoni o ANB-u i policiji usklađeni sa evropskim standardima i demokratskim praksama“, poručio je on.
Na kraju, on je ocijenio da će naredni period pokazati stvarno političko i vrijednosno opredjeljenje vladajućih partija.
„U narednim danima i nedjeljama imaćemo priliku da vidimo da li su PES-u i Demokratama bliži evropski standardi i prakse ili standardi i prakse ‘srpskog sveta’, odnosno ‘ruskog sveta’“, zaključio je Đuričković.
Poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević obavijestio je medije da ga je penzionisani načenik kolašinske policije i kandidat za direktora Uprave policije na posljednjem konkursu, Zoran Braunović, obavijestio da je u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova napadnut od strane ministra, Danila Šaranovića.
Braunović, kako se navodi u dopisu koji je Zirojević dostavio medijima, traži zaštitu od strane Odbora za bezbjednost i odbranu kojim Zirojević, kao zamjenik predsjednika, trenutno predsjedava.
Zirojević u svom reagovanju poziva nadležne državne organe da u hitnoj proceduri utvrde okolnosti navedenog događaja koji se, prema tvrdnjama Braunovića, dogodio u hodniku Ministarstva unutrašnjih poslova, pred više svjedoka, u prostoru koji je pokriven video nadzorom.
– Nedopustivo je da bilo ko, a ponajmanje ministar unutrašnjih poslova, bilo kojeg službenika, aktivnog ili penzionisanog, tretira na način koji kod njega može izazvati osjećaj straha i zabrinutosti za sopstvenu bezbjednost. Zorana Braunovića poznajem kao profesionalca i veoma uspješnog rukovodioca u Upravi policije, a interesantan je detalj da ga poznajem kao čovjeka koji se godinama borio protiv vlasti prije 2020. godine, u kojoj je i partija kojoj pripadam participirala. „Oslobođenje“, kako tvrde oni koji su nakon 30. avgusta 2020. godine uzjahali na pozicije moći, došlo je očigledno samo onima koji su pristali da budu poslušni, klimaju glavom i rukovodiocima svakodnevno ponavljaju kako su oni najbolji, najljepši, najjači i najpametniji. Onima koji se makar malo usude da misle svojom glavom, bez obzira na dugogodišnju opozicionu borbu, očigledno će svanuti tek nakon parlamentarnih izbora, kada počistimo ovaj metež koji je najevidentniji upravo u bezbjednosnom sektoru – navodi Zirojević.
On je ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića pozvao da se izjasni o optužbama koje je Braunović naveo u dopisu, te da omogući uvid u video snimke sa nadzornih kamera u toku predmetnog događaja.
– Ukoliko se pokaže da se Šaranović prema Braunoviću ponašao na način kako je navedeno u njegovom dopisu, javnost bi u najmanju ruku trebala da dobije izvinjenje za neprimjereno ponašanje ministra. Ostavku ne očekujemo, jer je nijesmo vidjeli ni onda kada je bilo mnogo potrebnije, za mnogo krupnije stvari – zaključio je Zirojević.
Braunovićev dopis prenosimo integralno:
„Dana 16.06.2026. godine, oko 12:20 časova, po obavještenju koleginice došao sam u prostorije Ministarstva unutrašnjih poslova radi preuzimanja obrasca M-8, koji je potreban za predaju Fondu PIO u svrhu obračuna penzije.
Prilikom boravka u hodniku Ministarstva, susreo sam trojicu kolega. U tom trenutnu je prolazio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Nakon što se rukovao sa prisutnim kolegama, obratio mi se riječima koje su imale ironičan i uredljiv ton, navodeći:
„Evo i tebi da pružim ruku, iako to ne zaslužuješ, iznosiš neistine.“
Na navedeno sam odgovorio da bi, po mom mišljenju, trebalo da bude obratno, odnosno da on ne zaslužuje da mu pružim ruku. Nakon toga ministar je naglo reagovao, vidno uznemiren, podigao ton i ušao u verbalni sukob, uz izraženu gestikulaciju rukama i tijelom, više puta se vraćajući prema meni na način koji sam doživio kao prijeteći i zastrašujući.
Tokom daljeg obraćanja, ministar je u povišenom i ljutitom tonu ponavljao optužbe u vezi sa navodima koje sam ranije iznosio u javnosti tokom izbora za direktora, insistirajući na svojoj interpretaciji događaja, dok sam ja te navode negirao i isticao da se radi o netačnim tvrdnjama.
U jednom trenutku sam mu jasno rekao da, ukolio smatra da sam bilo šta netačno iznio, ima na raspolaganju sve zakonske mehanizme, uključujući i mogućnost podnošenja tužbe, te da se sve može provjeriti pred nadležnim institucijama.
Postoje dokazi u vidu video zapisa da je minstar i prije same konkursne procedure davao podršku drugom kandidatu, zbog čega sam i odustao od učešća u konkursu.
Takođe, sve što sam ranije iznosio u vezi sa svojim radnim statusom i pravima, uključujući i beneficirani radni staž, može se u potpunosti provjeriti u Fondu PIO, gdje se može utvrditi šta je tačno, a šta nije u vezi sa navedenim činjenicama.
Naglašavam da sam penzionisan nakon skoro 40 godina radnog staža i da sam na ovakav način dočekan u instituciji u kojoj sam proveo veliki dio svog radnog vijeka.
Obraćam se Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, predsjedniku Nikoli Zirojeviću, jer se nakon ovog događaja ne osjećam sigurno. Ministar unutrašnjih poslova, kao nosilac jedne od najjačih poluga izvršne vlasti i bezbjednosnog sistema države, ima institucionalnu moć koja dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti u vezi sa ovim događajem.
Ovaj događaj, pored prisutnih kolega i službenog obezbjeđenja ministra, zabilježen je i kamerama koje se nalaze u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova.
Napominjem da pritisci i diskriminacija prema meni počinju nakon moje kandidature za direktora Uprave policije, kao i nakon moje spremnosti da pred Odborom Skupštine svjedočim o određenim anomalijama u novom sistemu vlasti.
Takođe, tražio sam od ministra da se formira komisija koja bi utvrdila osnovanost moje smjene, kao i osnovanost anonimnih prijava koje su podnošene, a koje su po mom mišljenju bile potpuno lažne i bez dokaza.
Izrazio sam spremnost da, ukoliko se utvrdi da nemam najbolje rezultate na mjestu načelnika, napustim službu i to bez prava na penziju“.
“Poštovani ministre, želim da Vas obavestim da je Vlada Republike Srbije primila k znanju Odluku Narodne skupštine Republike Srbije o rezultatu referenduma u Crnoj Gori 21. maja ove godine…“
Ovako je počinjalo „priznanje“ obnovljene nezavisnosti Crne Gore od strane zvaničnog Beograda, tih junskih dana 2006. godine.
Srbija nas, govorili smo o tome i ovih dana povodom dvadesete godišnjice tog istorijskog događaja, zapravo nikada nije regularno priznala. Vidi se to i poslije dvije decenije.
(Priznanje – čak i ovakvo, posredno i nemušto – je ipak proizvelo neizbježnu posljedicu, pa smo, u ime Crne Gore, 24. juna 2006, u Beogradu, sa našim srpskim kolegom, ministrom Vukom Draškovićem, potpisali sporazum o vaspostavljanju diplomatskih odnosa između dvije zemlje. Nije bilo većeg zadovoljstva – biti u Beogradu tim povodom.)
Poslije teškog i sramotnog fijaska sa slanjem čarter-leta krcatog partijskim BIL jurišnicima na tivatski Samit EU i Zapadnog Balkana, predsjedniku Srbije nije preostalo ništa drugo sem da nastavi sa malignim i destruktivnim narativom prema Crnoj Gori.
Crna Gora, dakle, pored svih negativnih stvari kojima se ogriješila o nevinu bratsku Srbiju, sada još vodi specijalni rat?! I to ona litijaška, avgustovska srpska Crna Gora, sa vladama iz manastira i uz logističku i kadrovsku podršku srpskih službi, medija i poslušne Crkve Srbije!
Sumanutost te ideje prevazilazi i najbujniju maštu: u tu opasnu operaciju su, tobože, uključeni neimenovani mediji iz Crne Gore, među kojima postoji nekoliko usamljenih izuzetaka u odnosu na pravilo da i taj segment javnog mnijenja (i crnogorskog društva u cjelini) kontrolišu vlasnici (čitaj: službe) iz Srbije.
Apsurd je potpun: Srbija se miješa u sve i svašta u našoj zemlji – od izbora, preko ministara i drugih zvaničnika, partijske aktiviste da ne pominjemo, pa čak i do teritorijalne organizacije srpske crkve – ali je zato teorija zavjere ona koju, osim aktuelne srpske vlasti, niko ne vidi – jedino ispravna.
Crna Gora vodi specijalni rat protiv Srbije, dok „Srbija nije u ratu“! Zvuči poznato, zar ne?
Time se, na ozbiljnoj strani stvari, potvrđuju bar dvije činjenice.
Prva je da Srbija još nije svarila crnogorsku nezavisnost. Osim što smo se „otcepili“ i što ih „nikada nismo voleli kao oni nas“, nude se, opet i iznova, zarđale i dosadne konstrukcije o Crnoj Gori kao izgubljenoj teritoriji Srbije i o blokiranom izlazu na more.
Dvadeset godina nije bilo dovoljno. Sada se, povrh svega, novim generacijama nude objašnjenja koja su, vjerovali smo naivno, zauvijek isparila poslije crnogorskog referenduma.
Druga je činjenica priručnog, to jest taktičkog karaktera: pritisnut teškim i, po svemu sudeći, neotklonjivim problemima kod kuće, srpski režim izmišlja neprijatelja Srbije tamo đe ga nema i ne može biti. Vučić je u ozbiljnoj panici. Njegovi saveznici još i više.
To su sve, konačno, shvatile i profesionalne diplomate u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore koje, sada već u nizu saopštenja, pokazuje čemu i kako treba da služi jedna odgovorna diplomatska služba.
Zamjerke usporenom i na trule kompromise sklonom ministru Ibrahimoviću na stranu. Sada mu se mora priznati da je, upravo pod njegovom upravom, MVP CG konačno progovorilo jezikom koji dolikuje crnogorskoj diplomatji i sadržajem na koji smo čekali godinama, ne samo od 2020…
Sa srpske strane – otud i naslov ovog teksta – odgovoreno je da je to „primljeno k znanju“, uz gomilu nemuštih i deplasiranih fraza iz kojih se, uz izvjesni napor, može shvatiti da je osnovna primjedba crnogorskom Ministarstvu, Vladi i državi to što postoje!
Ali tome, da i to primimo k znanju, nema lijeka, niti će ga biti.
Zato je razmjena poruka između dva ministarstva, na crnogorsku sreću i zadovoljstvo, potvrda nesumnjivih i neporecivih promjena koje su se, uprkos svih problema i padova, nesnalaženja i grešaka u posljednjih dvadeset godina, dogodile na crnogorskoj strani ove priče.
To je svakako ohrabrujuće, iako bi neki neutralni posmatrač mogao da primijeti kako ostali crnogorski zvaničnici (uključujući indisponiranog slučajnog predsjednika Milatovića), upadljivo ćute. Da ne pominjemo takozvane „srpske“ političare iz Crne Gore. Njihovo ćutanje je posebno sramotno.
Sve to doprinosi da saopštenja MVP CG zvuče još elegantnije i ubojitije.
Crna Gora (kako i treba) ostaje opredijeljena za najbolje moguće odnose sa Srbijom, ali onom i onakvom Srbijom koja će željeti i znati da poštuje našu zemlju, njene institucije, njenu tradiciju i identitet, njene legitimne interese. Formula je bila i ostala jednostavna: ravnopravnost i međusobno poštovanje.
Kada će i kako te činjenice zvanična Srbija primiti k znanju, teško je reći. Sva je prilika da ćemo, svi mi u Crnoj Gori zajedno, morati još dugo da čekamo na takvu Srbiju.
Zato su poruke iz Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore važne. Baš zbog tog dalekog budućeg trenutka kada će aktuelne destrukcije, omalovažavanja, uvrede i napadi zvaničnog Beograda biti samo ružna prošlost, na koju niko, ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, neće biti ponosan.
A i tome služi dobra vanjska politika i sopstvenoj zemlji lojalne diplomate. I zbog toga zaslužuju iskrenu podršku.
TAJNE SE OTKRIVAJU KROZ SLUŽBENE TELEFONE: Ilustracija za tekst (Foto: UGC)
ISTRAŽIVANJE ETV: DA LI JE APLIKACIJA ,,HEXNODE FOR WORK”, INSTALIRANA U SLUŽBENE TELEFONE RADNIKA ANB-A KAO SPECIJALNO SREDSTVO ZA KONTROLU OPERATIVACA
Ko je naredio tajni nadzor tajne službe?
Brojni izvori Televizije potvrdili su informaciju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore da je aplikacija ,,Hexnode for work” instalirana u službene mobilne uređaje operativaca Agencije za nacionalnu bezbjednost još juna 2025. godine. Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet nakon prijave grupe službenika ANB-a. Za sada nema odgovora na upit Televizije E – da li su saslušani ljudi iz vrha Agencije za nacionalnu bezbjednost; nepoznato je i zašto novi direktor ANB-a Ivica Janović sve mirno posmatra…
,,Kad dođem kući, službeni telefon ostavljam na jednoj komodi u toaletu. Tako sam jedino siguran da me neće slušati ili gledati…”Zvuči kao replika iz nekog špijunskog filma. Ali nije film, nego realnost: ovo je izjava koju je za Televiziju E dao dugogodišnji operativac Agencije za nacionalnu bezbjednost – koji je želio da ostane anoniman – a kojem je, kao i svim njegovim kolegama, naređeno da službene telefone mora nositi 24 sata dnevno.
Kako bi bili pod stalnim nadzorom!
KO SVE SNIMA OPERATIVCE: Ilsustracija teksta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore(Photo: UGC )
APLIKACIJA ZA NADZOR
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore objavio je 13. juna tekst u kojem se ističe da je krajem aprila dio zapošljenih u Agenciji za nacionalnu bezbjednost podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu, tvrdeći da su radnici te Agencije nezakonito pod stalnim nadzorom ANB-a. Sve se to obavlja mimo zakona a posredstvom aplikacije ,,Hexnode for work”.
-U ANB-u je tokom 2025, najkasnije od juna, uspostavljen sistemski, masovni i neselektivni GPS, odnosno nadzor lokacije zaposlenih putem aplikacije ,,Hexnode for work’, instalirane na službenim mobilnim uređajima, koji je prema raspoloživim saznanjima i dalje aktivan u vrijeme podnošenja prijave, suprotno ustavnim i zakonskim garancijama prava na privatnost i zaštitu ličnih podataka – navodi CIN detalje iz krivične prijave.
DA LI JE APLIKACIJA NAPRAVLJENA ZA TAJNO PRAĆENJE OPERATIVACA ANB-A: Ilustracija(Photo: UGC )
Osim krivične prijave SDT-u, grupa službenika ANB-a je uputila dopis sa informacijom Odboru za bezbjednost i bezbjednost Skupštine Crne Gore, kao i Agenciji za zaštitu ličnih podataka.
VJERUJTE AGENCIJI NA RIJEČ!
Izvori Televizije E iz bezbjednosnog sektora potvrđuju informaciju CIN-a da je aplikacija instalirana u službene mobilne uređaje Agencije još juna 2025. godine.
Prema tim tvrdnjama, unutar Agencije se kao odgovorni za uspostavu trajnog nadzora službenika navode bivši šef Sektora za kontraobavještajnu zaštitu, takozvanog KOZ-a, Dragutin Šipčić kao i načelnik Sektora za tehniku Igor Burić.
VE SE TAJNE SAZNAJU: Zgrada Agencije za nacionalnu bezbjednost(Photo: UGC )
Inače, Šipčić je još 2012. godine postavljen za čelnog čovjeka KOZ-a, a mediji su izvještavali da je upravo on bio zagovornik uvođenja aplikacije ,,Hexnode for work”, kako bi se bolje mogli nadzirati službenici ANB-a.
Nakon teksta CIN-a, uslijedilo je reagovanje Agencije za nacionalnu bezbjednost, iz koje su ustvrdili da nema govora o sistemu za prisluškivanje ili tajni nadzor službenika, već da se radi o običnom softverskom rješenju za zaštitu službenih uređaja.
-Riječ je o standardnom alatu za upravljanje i zaštitu službenih uređaja, aplikacija i podataka. Takva rješenja koriste državne institucije, velike kompanije, zdravstveni, obrazovni, finansijski, hotelski i avio-sektor, kao i organizacije koje moraju centralizovano štititi službene uređaje, aplikacije i podatke – ističe se u saopštenju Agencije.
Ipak, izvori Televizije E ukazuju da se u ,,pojašnjenju” Agencije prećutkuju se neke informacije.
Prije svega to da su pojedini službenici Sektora za kontarobavještajnu zaštitu žestoko forsirali operatice – i to pod prijetnjom disciplinskih sankcija – da uvijek moraju nositi mobilni uređaj sa sobom. Ovakva praksa nadzora nije uobičajena u drugim obavještajnim službama država članica NATO članica. Upotreba službenih telefona se obično obavlja kada postoje takozvane operativnih aktivnosti, a nakon toga se telefoni ostavljaju u službenim prostorijama.
UPORNO ĆUTANJE. Čelnik ANB-a Ivica Janović(Photo: UGC )
POSEBNI ZADATAK I POSEBNO ĆUTANJE
I to upravo radi zaštite integriteta operativaca. Jer, mogućnosti nadzora – preko posebne aplikacije su zastrašujuće.
-Osim osnovne verzije aplikacije, ugrađene su i mogućnosti da se spolja, službenik iz KOZ-a može, mimo znanja operativca koji je zadužio telefon, uključiti audio i video snimanje, što nije nadzor u skladu sa zakonom. Uz sve to, i GPS je stalno uključen, da bi se u svakom trenutku znala lokacija ANB operativca – objašnjava tehnološki stručnjak u razgovoru za ETV.
Jasan je motiv ovakvog angažovanja Sektora za kontraobavještajnu zaštitu: na taj se način ima uvid u sve komunikacije, može da se prati kretanje i uočavaju lokacije na kojima borave ovlašćeni službenici ANB-a.
Zbog toga je, kažu izvori iz Agencije, svaki službenik, prije zaduživanja telefona, morao da potpiše saglasnost kojom se odriče Ustavom garantovanih prava na nepovredivost komunikacije, sve tobože u cilju obezbjeđivanja državne bezbjednosti.
U namjeri da saznamo da li je Specijalno državno tužilaštvo preduzimalo aktivnosti, nakon što je formiralo predmet na osnovu anonimne krivične prijave službenika ANB-a, poslali smo upit portparolu SDT-a Vukasu Radonjiću.
Do emitovanja ovog priloga, nije bilo odgovora iz Specijalnog državnog tužilaštva. Ali je zato stigla vijest iz Strazbura.
Nema reakcije ni iz vrha ANB-a. Nepoznato je i zašto direktor Agencije Ivica Janović sve mirno posmatra…
Evropski parlament izrazio je zabrinutost zbog usvajanja izmjena i dopuna Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, uprkos snažnim kritikama opozicije i civilnog sektora, navodi se u Izvještaju o Crnoj Gori o kojem se danas raspravlja u Strazburu.
Tako saopštavaju evropski parlamentarci, koji očito još nijesu informaisani o krivičnim prijavama koje su podnijeli pripadnici tajne službe. Koji se žale da njih – iz tajne službe – neko tajno nadzire iz vrha ANB-a?!
Šef Poslaničkog kluba Građanskog pokreta URA Miloš Konatar saopštio je da građani Crne Gore imaju pravo da znaju da država od svakog litra benzina putem akcize uzima čak 54,9 centi, dok od svakog litra dizela uzima 44 centa.
„Umjesto da vodi računa o enormnom rastu cijena i zaštiti životnog standarda građana, Vlada pokušava da posljedice lošeg vođenja ekonomske politike i burnih globalnih tržišnih kretanja prebaci direktno na džepove građana. Takav odnos se svakodnevno osjeća, kako u kućnim budžetima, tako i u poslovanju privrede u Crnoj Gori“, istakao je Konatar.
On je podsjetio da je vladajuća većina još u martu odbila Predlog zakona Građanskog pokreta URA kojim je bilo predviđeno smanjenje akciza na gorivo za 50 odsto do kraja juna.
„Da je naš predlog usvojen, građani i privreda bi danas imali osjetno manje troškove. Međutim, vlast je odlučila da sačuva prihode budžeta na račun građana, umjesto da dio tereta krize preuzme na sebe“, naveo je Konatar.
Prema njegovim riječima, za to vrijeme stabilnost porodičnih budžeta je ozbiljno narušena, dok Vlada nije ispunila svoju osnovnu obavezu – da zaustavi rast cijena osnovnih životnih namirnica i zaštiti životni standard građana.
„Ovakav odnos najbolje pokazuje koliko je vladajuća elita udaljena od stvarnih problema građana. Dok građani svakodnevno traže način da pokriju osnovne troškove života, vlast ostaje nijema na njihove potrebe i odbija mjere koje bi im donijele konkretno olakšanje“, zaključio je Konatar.
Geopolitička situacija znatno se promijenila od 2013. godine, odnosno od ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, i proširenje se danas više ne posmatra samo kao tehnički proces zasnovan na zaslugama, već kao strateško ulaganje u mir, bezbjednost i stabilnost kontinenta. Međutim, najnoviji prijedlog koji je javnosti prezentovan prošle sedmice prijeti da promijeni pravila igre za države kandidate, uključujući i Crnu Goru.
Grupa od pet uticajnih država članica, među kojima su Njemačka, Francuska, Holandija, Belgija i Luksemburg, sastavila je nezvanični dokument, takozvani non-pejper, kojim se traži drastično pooštravanje uslova za buduće članice bloka.
Autori dokumenta predlažu izradu standardnog okvira za buduće pristupne ugovore, koji bi uključivao jačanje i produženje važenja zaštitnih klauzula, ali i privremeno ograničavanje prava glasa za nove države članice tokom prelaznog perioda nakon prijema.
Hrvatski politikolog i politički konsultant Aleksandar Musić ocjenjuje, u izjavi za Pobjedu, da je ovakav prijedlog duboko pogrešan i opasan.
Musić (FOTO: Privatna arhiva)–
“Radi se o lošem prijedlogu. Lošem za Evropu, lošem za Crnu Goru, a lošem i za dugoročne interese navedenih država članica. Ono što je donedavno karakterisalo evropski projekat jeste duboko shvatanje da Evropa nijesu samo ekonomske transakcije, nego i sistem vrijednosti, sistem povjerenja”, kategoričan je Musić.
Potpisnice ovog dokumenta smatraju da bi EU morala da povede detaljnu diskusiju o mogućnosti uvođenja privremenih, prelaznih ograničenja prava glasa novim članicama, u oblastima u kojima je unutar Unije potrebna jednoglasnost, kao što su proširenje, zajednička spoljna i bezbjednosna politika i višegodišnji finansijski okvir.
Musić, međutim, upozorava da geopolitička realnost nalaže zajedništvo, a ne podjele na „kaste“, jer nijedna evropska država sama ne može, ni izbliza, biti konkurent silama poput Amerike i Kine na Zapadu i Istoku.
“Stvaranje kastinskih odnosa među državama članicama samo bi dalo vjetar u leđa onim snagama u evropskim društvima koji preziru svaku Evropu i traže izgovor za svako njeno miniranje, a ovo bi im legalizovalo argument. Istovremeno, to bi u samom začetku krenulo razgrađivati vezivno tkivo novih država članica i same Evrope. Strateški, operativni i percepcijski loš potez, ako do njega dođe”, poručuje Musić.
Pored ograničenog prava glasa, „non-pejper“ predviđa i čitav katalog zaštitnih klauzula koje bi se primjenjivale na pitanja unutrašnje i ekonomske bezbjednosti, kao i na otpornost prema stranom miješanju.
Apsolutni fokus stavljen je na vladavinu prava, gdje pet država predlaže uvođenje takozvane klauzule o sprečavanju nazadovanja u pogledu evropskih vrijednosti i medijskih sloboda. Prema tom mehanizmu, svako kršenje preuzetih obaveza moglo bi automatski da pokrene finansijske sankcije i blokadu evropskih fondova, postupke zbog povrede prava EU i suspenziju određenih oblika saradnje sa novom članicom.
Kao jedan od ključnih političkih preduslova za pristupanje novih država navodi se i obavezno učešće u Evropskom javnom tužilaštvu (EPPO), što se smatra presudnim instrumentom u borbi protiv zloupotrebe novca iz EU fondova.
Dok autori dokumenta u ovim mjerama vide zaštitu stabilnosti i integriteta Unije prije nego što ona primi nove članice, analitičari upozoravaju da bi slanje poruke kandidatima da će nakon godina reformi postati „članice drugog reda“ moglo ozbiljno demotivisati reformske snage na Zapadnom Balkanu i usporiti ionako izazovan pregovarački proces.
Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević, povodom ovog pitanja ima nešto drugačije mišljenje i kaže da je ovakva reakcija pet članica EU očigledan odraz iskustava koje je Evropska unija imala sa pojedinim državama nakon njihovog pristupanja.
Uljarević (FOTO: Dragan Mijatović/Pobjeda)
Ona dodaje da ovaj prijedlog potvrđuje i jednu širu promjenu, a to je da proces proširenja danas više nije samo pitanje spremnosti kandidata za članstvo, već i pitanje unutrašnje reforme same Evropske unije. Navodi da EU pokušava da, iz iskustava prethodnih proširenja, izvuče pouke i izgradi mehanizme koji će spriječiti buduće blokade, zloupotrebe i demokratsko nazadovanje unutar vlastitih redova.
“Posljednjih godina EU se suočava sa ozbiljnim problemima u zaštiti vladavine prava unutar sopstvenih redova, prije svega u Mađarskoj, ali i u nekim drugim državama. Zbog toga danas postoji znatno manje spremnosti da se političko povjerenje poklanja unaprijed, a mnogo je veća potreba da se ono zasluži i trajno potvrđuje”, kaže Uljarević.
Istovremeno, kako dodaje, obnovljenu politiku proširenja unutar institucija EU ne prati odgovarajuća dinamika reformi u državama kandidatima, niti postoji puno povjerenje da će dostignuti standardi ostati održivi nakon pristupanja.
“U toj konstelaciji EU pokušava pronaći balans između geopolitičke potrebe za proširenjem i potrebe da zaštiti vlastiti institucionalni i vrijednosni okvir. Zato se istovremeno šalju dvije poruke, da su vrata EU otvorena, ali i da će mehanizmi kontrole biti snažniji nego ranije”, smatra izvršna direktorka CGO.
Drugim riječima, prema njenim navodima, Brisel više ne želi situaciju u kojoj neka država formalno ispuni uslove za članstvo, a potom i njeni građani i sama Unija godinama plaćaju cijenu urušavanja vladavine prava, slabljenja nezavisnih institucija ili odstupanja od demokratskih principa.
“Ovo je snažna opomena da se od kandidata više ne traži samo tehničko usklađivanje zakonodavstva, već dokaz da su reforme zaista zaživjele u praksi, da su institucije sposobne da izdrže političke promjene i da postoji otpornost na autoritarne tendencije, korupciju i maligne spoljne uticaje. Nadam se da će vlasti u Crnoj Gori ovu poruku razumjeti upravo na taj način, iako dosadašnja sklonost površnom pristupu reformama ne daje mnogo razloga za optimizam”, kaže Uljarević.
Ona smatra da je važnije pitanje od eventualnog privremenog ograničavanja prava glasa, da li će Crna Gora do samog pristupanja uspjeti da izgradi institucije koje funkcionišu nezavisno od političkih promjena i partijskih interesa.
“Ako uspije da pokaže uvjerljive i održive rezultate u oblasti vladavine prava, borbe protiv korupcije i funkcionisanja demokratskih institucija, ovakvi zaštitni mehanizmi vjerovatno neće ni biti tema. Ako ne uspije, onda ni formalno članstvo samo po sebi neće biti garancija pune integracije u evropski politički prostor, a jedan od izraza toga mogla bi biti upravo ograničenja u procesima odlučivanja, što bi predstavljalo ozbiljan politički i reputacioni problem za Crnu Goru, ali i razočarenje za naše građane”, zaključuje Uljarević.
Na marginama Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu, francuski predśednik Makron pośetio je Cetinjski manastir i njegovoga predśednika Joanikija.
Bio je tu, vele, i „Makronov domaćin“, ali izgleda ili nije imao što reći ili niko njegove riječi nije uzeo za ozbiljno. Koliko je Beogradskoj patrijaršiji bitan, pokazuje cijeli set fotografija na sajtu Mitropolije na kojima Milatovića, iako je ispod svake uredno potpisan, nema ni u zapećku, čak ni na širim kadrovima. Nema ga ni u kabinetu tokom prijema, ni na zajedničkoj slici sa sveštenstvom, ni na slikama darivanja. Da je crnogorski predśednik zaista bio u Manastiru, a ne samo ispred, pokazuje tek jedna fotografija, u kojoj prikladno skrušeno stoji u pozi stidne mlade. Vjerujem da ni „Makronovom domaćinu“ nije potrebno previše da između slika pročita poruku Mitropolije.
Naš „namjerni pobjednik na izborima“ nije naročito bitan ni za ovaj tekst, osim da slikovito pokaže kako je Beogradskoj patrijaršiji država dekor, čije figurante po potrebi zadržava ili odbacuje.
Povod je za ovaj tekst jedna znamenita čaša.
Joanikije je, obavijestiše nas, francuskome predśedniku beśedio „o misiji, kulturnoj i duhovnoj djelatnosti Mitropolije crnogorsko-primorske u Crnoj Gori, kao i o mnogovjekovnom staranju Srpske pravoslavne Crkve na očuvanju i izgradnji hrišćanskog i kulturnog nasljeđa na ovim prostorima“. Kao dokaz toga tobožnjega „mnogovjekovnoga staranja“ srpske crkve na ovim prostorima, Makronu je poklonio repliku „ranohrišćanskoga diskosa, poznatog pod nazivom ‘Podgorička čaša’, relikviju koja je pronađena na lokalitetu Duklja, a koja se danas čuva u čuvenom muzeju Ermitaž“. Konkretni poklon nije protokolarni, već duboko politički čin.
U saopštenju Mitropolija naglašava da je čaša iz Duklje, ističe čuvenost Ermitaža, ali prećutkuje da je Duklja u 4. ili 5. vijeku, iz kojega doba čaša potiče, bila centar rimske provincije Prevalitane. U staklo čaše urezane su slike iz Staroga i Novoga zavjeta, a tekst je ispisan latinskim jezikom i pismom. O slovima i jeziku, naravno, ni riječi.
Posezanje za Podgoričkom čašom bjelodano pokazuje da je „autorizovani diskurs nasljeđa“ (termin Loradžejn Smit) s početka ovoga stoljeća bio uspješan i jak. Državni diskurs osnaživao je crnogorski savremeni identitet koristeći starinu u njegovome utemeljenju, za što postoje faktički osnovi. Pokušaji crnorizaca da tu vezu potru kletvama i posprdavanjem s Dukljanima i dukljanstvom pokazali su se jalovim, jer su očito samo učvršćivali istorijski i identitetski kontinuitet.
Stoga je Beogradska patrijaršija posegnula za nasilničkom, revizionističkom taktikom: „Što ne možeš pobijediti, otmi pa prilagodi.“ Prvo je ustanovila episkopat dioklijski, pa je na sebe prepisala dio arheološkoga lokaliteta Duklja (u Upravi za nekretnine zaveden kao neplodno zemljište), a onda je neplodno zemljište ritualno oplodila konstruišući „tradiciju“ liturgijanja. Na kraju je arheološki predmet iz Duklje pretvorila u „relikviju“, a njegovu repliku u diplomatski rekvizit crkvene aproprijacije crnogorskoga nasljeđa.
Darivanjem baš ove replike francuskome predśedniku Beogradska patrijaršija je u međunarodni opticaj puštila vlastito tumačenje crnogorske prošlosti. Prisvojila je najranije slojeve hrišćanstva na ovim prostorima (mnogo starije od velike šizme i podjele na pravoslavni i katolički svijet) i predstavila se kao „čuvar“ i vlasnik cjelokupnoga kulturnoga nasljeđa na teritoriji današnje Crne Gore. Podgorička čaša joj je tapija. Njome zapravo konstruiše i kvazilegitimiše sopstvenu „mnogovjekovnu“ istoriju, prema kojoj se njeno postojanje – van svakoga zdravoga razuma i činjenica – katapultira direktno u Rimsko Carstvo.
U Crnoj Gori autorizovani diskurs nasljeđa više nije u državnim institucijama i muzejima, o Ministarstvu kao krovnoj instituciji kulture da i ne govorimo. Tim diskursom čvrsto upravlja Beogradska patrijaršija, kojoj državni aparat prislužuje. Zato se Beogradska patrijaršija i nedavno pokušala infiltrirati u Državni arhiv, kao u Duklju – da bi postigla potrebni nivo ekspertize za tehnički segment tumačenja prošlosti. Da kroz Arhiv sebe konstituiše kao prve, kao jedine prave i autohtone, čime svi ostali postaju došljaci, naknadni i izmišljeni.
I nije riječ o izolovanome činu, niti o izolovanome slučaju. U pitanju je sistematsko zaposijedanje istorijskih lokaliteta po principu: lociraj nalazište, zavrti tradiciju i za pojas zađeni! Pa BG patrijaršija kao iz bubnja izvlači sljedeću svoju svetinju iz 4. vijeka. Možda Veliki pijesak, đe već služe liturgiju na mjestu ranohrišćanskoga hrama. Ili Tumbarica u Donjoj Ržanici kod Berana s tragovima ranohrišćanske jednobrodne crkve, đe je Eparhija budimljansko-nikšićka bila nosilac IPA projekta za arheološka istraživanja. You name it, they claim it.
Beogradska patrijaršija uspostavlja se taman kao Bog – bila je sveprisutna i kad nije postojala. A kao i u svakoj dogmi, notorne se besmislice ne smiju preispitivati. Njima se bezuslovno vjeruje, jer slijede jednostavnu logiku.
Je li tu bio hram? – Jeste.
Služi li sad tu pravoslavna crkva liturgije? – Služi.
Je li to onda pravoslavno? – Mora biti.
Drži li te liturgije Beogradska patrijaršija? – Drži.
Je li to onda srpsko? – No čije bi bilo!
Đe su danas srpski popovi, tu je srpsko mnogovjekovno staranje. Tom logikom vođen 27. aprila prošle godine episkop Pajsije Đečević liturgiju na Duklji držao je, kako reče, „na temeljima prve srpske države i mjestu gdje su bili episkopi dioklijski“.
Ali ko je htio čitati, vidio je ovu nakanu i u Temeljnome ugovoru, đe su u preambuli nacrtali svoje trajanje (a zapravo besprizorno prisvajanje sveg opštehrišćanskog nasljeđa) od apostolskih vremena: „Polazeći od činjenice da je Hrišćanska Crkva na prostoru Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta-misije kroz istorijsko pravoslavno i crkveno ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske Episkopije Žičke Arhiepiskopije (1219-1220g.)”.
Jasno je da Beogradska patrijaršija grabi sve što stigne jer joj se može, jer joj se dopušta da može. Krivica pripada prije svega sluganjskoj i beskičmenoj državnoj administraciji. Umjesto replikom Podgoričke čaše crkvene apologete u državnome aparatu strane diplomate daruju likovnim fantazijama o Karađorđevića kapeli iz 1925. godine. Kao da i diplomatskim protokolom žele Beogradskoj patrijaršiji nacrtati da „sve je moje tvoje“.
Beogradska patrijaršija jednom čašom od svojega vijeka trajanja u Crnoj Gori pravi lažnih sedamnaest stoljeća, a državni aparat od crnogorske prekomilenijumske baštine pravi neplodno zemljište.
„ A ja što ću, ali sa kime ću“, pitao se njegoševskim riječima propadajući srbijanski diktator, znajući da je za sebe izgradio politički ambis iz kojega više nikad neće ugledati svjetlost dana. Mislio je da će mu možda Crna Gora biti odstupnica i da će mu potonja ura predsjedničkog bivstvovanja biti među ovdašnjim rijetkim prijateljima koji su podržavali njegove bezočne porive. Grdno se prevario. Njegovim zlodjelima će suditi pokoljenja, kad god to bilo.
Piše: Slavko Mandić
Nikada u svojoj istoriji Srbija nije bila toliko ugrožena koliko je danas. Ne pomaže ni silno naoružanje pokupovano na brzinsku brzinu od Si Đinpinga, Makrona, Putina, iz Njemačke, Izraela, Emirata i ko zna odakle još. Nije Vučiću ništa bolje ni od skupih kineskih raketa koje mogu kao od šale dobačit do Podgorice. Džabe preskupi Rafali paraju nebo, pokušavajući da zaplaše nepokolebljivi naum komšijskih hibridnjaka da oslabe i destabilizuju zemlju kombinovanim aktivnostima, obavještajnim rabotama, sajber napadima, ekonomskim pritiscima i proizvodnjom masovnih dezinformacija. Džabe informeri, ćirilice, kuriri i ostale Acove medijske tragikomičnosti i u Srbiji i u Crnoj Gori. Hibrid je toliko narastao da se njegovo djelovanje ośeća na svakom koraku. Svi su u Srbiji zanijemili.
-Za Boga miloga, o čemu se radi, čuje se svakodnevno u krugovima aktuelne vlasti? Zbunjeni su razni Ristićevići, Jovini, Đuke, Bakareci, Brnabićke, preobraćena Zorana. Više od polovine ih je pod oružjem. Mislili su – dovoljno da se i od Trampa odbrane. Ako nije on krenuo na Srbiju, prevaren za Generalštab, pa ko onda može biti taj nasrtljivac? Tajac. Ni riječ se ne čuje.
A onda se pojavio on koji ima odgovore na sva sebi postavljena pitanja.
-Crna Gora je na nas udarila. Ona vodi hibridni rat protiv Srbije, zagrmio je Aco Srbin, glasom koji je ličio na neestetsko podvriskivanje. Dakle, Crna Gora je sa svoja dva helikoptera vojna, možda i jednim civilnim, nasrnula na nezaštićenu i sirotu Srbiju. Udarci su se smjenjivali bočno i po sredini. Tutnjala je zemlja. Nebo se cijepalo od strahote hibrida koje je Milo slao odovud na onemoćalog Vučka. Crnogorski udar na Srbiju svakoga dana je u svakom pogledu sve više napredovao. Srbijanski despot nije bio u stanju da se odupre obojenoj revoluciji koja je grabila ka njemu iz Crne Gore. Istina, slao je on u Crnu Goru kriminalce, batinaše, popove, partijske strukture kao bi osvojio Nikšić i posebno Budvu. Vaspitavao je razne šubare đe je god stigao. Njegovi obavještajci su se razmilili po našoj zemlji sprovodeći njegovo načertanije. Već ranije nakupovani srbijanski mediji u Crnoj Gori, kojima je tadašnja vlast dozvolila da se nesmetano šire i rovare po Crnoj Gori, sprovodili su agendu po ideji voljenog vođe. Sve je funkcionisalo po zamisli apsolutiste. Ali, izgleda: uzalud vam trud svirači…
Crna Gora se nije branila, jasno se vidi iz Vučkovog najnovijeg kukumakanja. Ona je napadala svom silom srbijanskog diktatora, sprovodeći Milovu obojenu revoluciju o kojoj je napisao nenapisanu knjigu. Nešto poput trinaestojulskog lažnog Bećira. Budalasto zbori da je Crna Gora uzela 14 % teritorije njemu ispred nosa. I izdala je definitivno braću, što god to značilo. A kakva su nam braća bili i dobrim dijelom ostali acoliki SNS podrepaši, najbolje su imali prilike ośetiti na svojoj koži naci preci.
Prijetio je Vučko Crnoj Gori i pravdao crnogorskog unuka Aca krvavoga, čija je zločinačka neobuzdana horda učinila strašan pogrom nad crnogorskim življem 1918. godine. Tada je civilizacija crvenjela zbog strašnog genocida i monstruoznih zločina koje je sprovodila okupatorska srbijanska vojska po Crnoj Gori nad nedužnom nejači, starcima, ženama i đecom. Krv je tekla potocima.
Američki mediji su krajem 1918. i tokom 1919. godine izvještavali o teškom stradanju crnogorskog naroda, nasilju i represiji koji su sprovodili srbijanski okupatori.Vodeći američki listovi, poput Chicago Tribune i drugih, pisali su o političkom teroru, paljenju domova, tamničenju i protjerivanju pristalica kralja Nikole. U dokumentima i novinskim tekstovima iz tog perioda, Crna Gora je opisivana kao poprište „najkrvavijeg pokolja u Evropi“, a izvještavano je i pljačkanju humanitarne pomoći američkog Crvenog krsta.
Upozoravali su američku javnost da će, ukoliko se saveznici ne umiješaju, svi crnogorski rojalisti biti pobijeni. Niko se nije umiješao. Crna Gora je uspjela da preživi golgotu.
Danas joj prijetnja Vučićeve kamarile visi nad glavom. Dok je diktator apsurdno optužuje da ona na njegovu Srbiju udara, on ne prestaje da svoje prljave prste meće đe ne treba, pokušavajući da slomi i uništi crnogorsku samobitnost, njen suverenitet i integritet. Dok tvrdi da se Srbija ne miješa u teritorijalna i ustavna pitanja Crne Gore, primjerima nečasti dokazuje upravo suprotno. Zato i zbori da se nadam da će jednog dana Srbi u Crnoj Gori moći da se izbore za svoja elementarna prava – zastavu, pismo… Vjerujem u druga Milana Kneževića i mnoge druge koji su vrijedni u Crnoj Gori, kazao je.
Laž kao i svaka druga njegova. Dok je Milo bio, zborili su o ugroženosti vaskolikog srpstva. Sad kad su Srbi vlast, opet je srpstvo ugroženo. I jeste, složićemo se. Upravo od takvih kakav je on i njegovi prijatelji.
Musić (FOTO: Privatna arhiva)–
Uljarević (FOTO: Dragan Mijatović/Pobjeda)
