Crnogorska ofanziva na Vučića

Crnogorska ofanziva na Vučića

„ A ja što ću, ali sa kime ću“, pitao se njegoševskim riječima propadajući srbijanski diktator, znajući da je za sebe izgradio politički ambis iz kojega više nikad neće ugledati svjetlost dana. Mislio je da će mu možda Crna Gora biti odstupnica i da će mu potonja ura predsjedničkog bivstvovanja biti među ovdašnjim rijetkim prijateljima koji su podržavali njegove bezočne porive. Grdno se prevario. Njegovim zlodjelima će suditi pokoljenja, kad god to bilo.

Piše: Slavko Mandić

Nikada u svojoj istoriji Srbija nije bila toliko ugrožena koliko je danas. Ne pomaže ni silno naoružanje pokupovano na brzinsku brzinu od Si Đinpinga, Makrona, Putina, iz Njemačke, Izraela, Emirata i ko zna odakle još. Nije Vučiću ništa bolje ni od skupih kineskih raketa koje mogu kao od šale dobačit do Podgorice. Džabe preskupi Rafali paraju nebo, pokušavajući da zaplaše nepokolebljivi naum komšijskih hibridnjaka da oslabe i destabilizuju zemlju kombinovanim aktivnostima, obavještajnim rabotama, sajber napadima, ekonomskim pritiscima i proizvodnjom masovnih dezinformacija. Džabe informeri, ćirilice, kuriri i ostale Acove medijske tragikomičnosti i u Srbiji i u Crnoj Gori. Hibrid je toliko narastao da se njegovo djelovanje ośeća na svakom koraku. Svi su u Srbiji zanijemili.

-Za Boga miloga, o čemu se radi, čuje se svakodnevno u krugovima aktuelne vlasti? Zbunjeni su razni Ristićevići, Jovini, Đuke, Bakareci, Brnabićke, preobraćena Zorana. Više od polovine ih je pod oružjem. Mislili su – dovoljno da se i od Trampa odbrane. Ako nije on krenuo na Srbiju, prevaren za Generalštab, pa ko onda može biti taj nasrtljivac? Tajac. Ni riječ se ne čuje.
A onda se pojavio on koji ima odgovore na sva sebi postavljena pitanja.

-Crna Gora je na nas udarila. Ona vodi hibridni rat protiv Srbije, zagrmio je Aco Srbin, glasom koji je ličio na neestetsko podvriskivanje. Dakle, Crna Gora je sa svoja dva helikoptera vojna, možda i jednim civilnim, nasrnula na nezaštićenu i sirotu Srbiju. Udarci su se smjenjivali bočno i po sredini. Tutnjala je zemlja. Nebo se cijepalo od strahote hibrida koje je Milo slao odovud na onemoćalog Vučka. Crnogorski udar na Srbiju svakoga dana je u svakom pogledu sve više napredovao. Srbijanski despot nije bio u stanju da se odupre obojenoj revoluciji koja je grabila ka njemu iz Crne Gore. Istina, slao je on u Crnu Goru kriminalce, batinaše, popove, partijske strukture kao bi osvojio Nikšić i posebno Budvu. Vaspitavao je razne šubare đe je god stigao. Njegovi obavještajci su se razmilili po našoj zemlji sprovodeći njegovo načertanije. Već ranije nakupovani srbijanski mediji u Crnoj Gori, kojima je tadašnja vlast dozvolila da se nesmetano šire i rovare po Crnoj Gori, sprovodili su agendu po ideji voljenog vođe. Sve je funkcionisalo po zamisli apsolutiste. Ali, izgleda: uzalud vam trud svirači…

Crna Gora se nije branila, jasno se vidi iz Vučkovog najnovijeg kukumakanja. Ona je napadala svom silom srbijanskog diktatora, sprovodeći Milovu obojenu revoluciju o kojoj je napisao nenapisanu knjigu. Nešto poput trinaestojulskog lažnog Bećira.  Budalasto zbori da je Crna Gora uzela 14 % teritorije njemu ispred nosa. I izdala je definitivno braću, što god to značilo. A kakva su nam braća bili i dobrim dijelom ostali acoliki SNS podrepaši, najbolje su imali prilike ośetiti na svojoj koži naci preci.

Prijetio je Vučko Crnoj Gori i pravdao crnogorskog unuka Aca krvavoga, čija je zločinačka neobuzdana horda učinila strašan pogrom nad crnogorskim življem 1918. godine. Tada je civilizacija crvenjela zbog strašnog genocida i monstruoznih zločina koje je sprovodila okupatorska srbijanska vojska po Crnoj Gori nad nedužnom nejači, starcima, ženama i đecom. Krv je tekla potocima.

Američki mediji su krajem 1918. i tokom 1919. godine izvještavali o teškom stradanju crnogorskog naroda, nasilju i represiji koji su sprovodili srbijanski okupatori.Vodeći američki listovi, poput Chicago Tribune i drugih, pisali su o političkom teroru, paljenju domova, tamničenju i protjerivanju pristalica kralja Nikole. U dokumentima i novinskim tekstovima iz tog perioda, Crna Gora je opisivana kao poprište „najkrvavijeg pokolja u Evropi“, a izvještavano je i pljačkanju humanitarne pomoći američkog Crvenog krsta.

Upozoravali su američku javnost da će, ukoliko se saveznici ne umiješaju, svi crnogorski rojalisti biti pobijeni. Niko se nije umiješao. Crna Gora je uspjela da preživi golgotu.

Danas joj prijetnja Vučićeve kamarile visi nad glavom. Dok je diktator apsurdno optužuje da ona na njegovu Srbiju udara, on ne prestaje da svoje prljave prste meće đe ne treba, pokušavajući da slomi i uništi crnogorsku samobitnost, njen suverenitet i integritet. Dok tvrdi da se Srbija ne miješa u teritorijalna i ustavna pitanja Crne Gore, primjerima nečasti dokazuje upravo suprotno. Zato i zbori  da se nadam da će jednog dana Srbi u Crnoj Gori moći da se izbore za svoja elementarna prava  – zastavu, pismo… Vjerujem u druga Milana Kneževića i mnoge druge koji su vrijedni u Crnoj Gori, kazao je.
Laž kao i svaka druga njegova. Dok je Milo bio, zborili su o ugroženosti vaskolikog srpstva. Sad kad su Srbi vlast, opet je srpstvo ugroženo. I jeste, složićemo se. Upravo od takvih kakav je on i njegovi prijatelji.