Home Blog Page 106

„Strašilo je slušat’ što se radi…“

1

Pametni ljudi uče od svega i svakoga. Prosječni ljudi uče iz iskustva. Glupavi ljudi već sve znaju!
Sokrat

„Strašilo je slušat’ što se radi…“

Piše: Sreten VUJOVIĆ

E ne može „sa anđelima“ pasati ni jedan bogovjetni dan da se ne oglasi neko od  crnogorskih Posrbica i bači poneku „bombu“, tek da se narod navikne na te demagoške „eksplozije“ i „ogugla“ na ono što nam se pripravlja u veljesrpskoj kužini!

Naime, Vojvodin “portparol” Đurović izjavi da će se trobojka vijoriti na Skupštini CG, “argumentujući” to riječima: “Brskovo i Žabljak Crnojevića su prestonice Crne Gore, nećemo valjda da se stidimo od njih”?! Ova izjava je „rupa u vodi“ i svojevrsna “dimna zavjesa” za neznavene. Neka Đurović pogleda zastavu Crnojevića: Dvoglavi orao sa inicijalima vladara, na crvenoj podlozi. Kakvi bijedni demagozi!

Akademik Sreten Vujović FOTO: AVAZ

Uz sve ovo nacišovinistički i hegemonistički „drugopozivci“ pokušavaju „premolovati“ istoriju, kao što su, u raško-vizantijskom stilu, premolovali  gotovo sve ikonostase u crnogorskim prodatim svetinjama, crkvama i manastirima, kojima gazduju, pa „pomjeraju“ pojavu trobojke nekoliko godina unazad, u odnosu na knjaza, odnosno kralja Nikolu! Knjaz Danilo je vladao jako kratko pa to „pomjeranje“ pojave trobojke ostaje kao žalostan pokušaj prekrajanja istorije, isti onakav kakav se čini, kada osvjedočene koljače i ratne zlikovce proglašavaju svecima,  dok drugim krvolocima podižu spomenike. Sve da je knjaz Danilo, za što nema ni jednog materijalnog dokaza, za vrijeme svoje kratke vladavine uveo trobojku, to je bilo “juče” u odnosu na crvenu, istorijsku crnogorsku zastavu! Uz to, čija je prijestonica bila Brskovo (Mojkovac), dok je Crna Gora vjekovima krvarila za očuvanje slobode?! Vjerovatno, Osmanskog carstva, sa trobojkom Mahmuda II!?  Mora se ovo naznačti, uz svo poštovanje prema   Brskovu (lokalitet kod Mojkovca), jednom od najstarijih srednjovjekovnih rudarskih središta. U vrijeme nemanjićke osvajačke dominacije ovim prostorima Brskovo je bilo značajan rudarski i trgovački centar, naročito zbog srebra, i tamošnje kovnica novca. Sve se, dakle, „vrti“ oko „ne tražimo ništa novo, samo carstvo Dušanovo“ i oko para!

Da se opet pozovemo na „srpskoga“ Petra II, kojega niko u Srbiji ne razumije, pa ni bivši, posrbljeni Crnogorci, a ne razumiju, zanago,  ni onoga stihoklepca „Ćeraćemo se još“, dobitnika Njegoševe nagrade, koji čitav novčani iznos (dobijen od strane „nepostojećih“ Crnogoraca) uloži u fond za rušenje groba našega vladike i vladara, Mauzoleja na Lovćenu:

„Strašilo je slušat što se radi! Malen svijet za adova žvala, ni najest ga, kamoli prejesti!“

Mudrom i bezvremenon Petru II nije bio nepoznat veliki i dalekovidi Sokrat, koji na temu demokratije kaže:

„…mladi će biti uvažavani kao stariji, žene će htjeti biti kao muškarci, stranci će htjeti prava starośedilaca. A demokratija će im to dati! Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije. A demokratija će im to dati! A, kada lopovi i prevaranti konačno dobiju vlast, jer kriminalci i zločinci teže za moći, nastaće gora tiranina, nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije.“

Pa da zaključimo sa Sokratom i uputimo poruku trobojnom „portparolu“ Vojvode od kol(j)enice:

Pametni ljudi uče od svega i svakoga. Prosječni ljudi uče iz iskustva. Glupavi ljudi već sve znaju!

Ustajte prezreni umirovljenici

4

Ustajte prezreni umirovljenici

Ali, znam da džabe zborim. Nećete vi da se mrdnete dalje od ove priče. Tobož razumijete politiku pa nećete da dozvolite da vam neki tamo kroje identitetska pitanja i uče kako i kojim pismom se slova pišu a kojim jezikom čitaju. Vi kojima skoro da drugi mora da čita i piše. Vi koje vlast vidi kao prost broj i ništa više. Dovoljno je da vam plate autobus novcem od vaše penzionerske članarine i kao Vučić naprave vam sendič koji teško da možete sažvakat. I vi se oduševiti. Kako sve ove umiroljeničke godine, tako i dan danas.

Piše: Slavko Mandić

Ustajte prezreni u Crnoj Gori. Vi sužnji koje mori glad. Vi koje je ponizila vlastohleplja balavurdija, nestrpljivo čekajući da nestanete što prije kako bi penzioni fond mogao da se upotrijebi za razne spektakularne mahinacije i sve brojnije malverzacije. Zar vas ne bole poruke koje vam šalju halapljivi vlastodršci koji se otvoreno sprdaju sa vašim godinama, podižući vam penziju za cijelih 1.65 €?

To mogu uraditi samo ljudi bez srama, potpuni bestidni bezočnici koji zaslužuju svaku vrstu prezira.  Dok sebi istovremeno enormno  dižu plate, dodaju izmišljene varijabile, pune rezervoare do vrha vašim gorivom, putuju o vašem trošku đe im na um padne, zoblju po skupim restoranima, voze majbahe i spavaju u najskupljim hotelima doma i po cijelom svijetu. Jeste li zahvalili izvjesnoj Petrolejki od demonkrata kojoj ste duboko pri srcu pa vam zbori da manje ijete mesa i tjestenine. Ostaće vam više pa ćete tako moći još koji lijek kupiti kod privatnika, jer najskuplje ljekove u region, državi ne pada na pamet da vam refundira. Njih morate plaćati po višestruko većim cijenama  od onih u komšiluku. Svakako ne slučajno već s proračunom o kojemu ministar zdravlja nevješto ćuti. Plaćali ste za liječenje, a dobili ste jeftin oblik koji nije dovoljan ni za najbanalnije bolesti. Zato najmanje po penzije izdvajate svakoga mjeseca, a sistem vas programirano dovodi do prosjačkog štapa.Možda je to tetu petrolejku zabrinulo, pa je onako vučićevsko parizerski podijelila savjete umirovljenicima kako sa manje da dođu do dužeg života. Naravno, znate vi to penzionerski polusvijete dobro, ali vam neki đavo u vama ne da da budete ljudi. Kakvi ste bili nekad dok ste rabotali i stvarali svakodnevno novu vrijednost koju će današnji skorupani čerupati na sve moguće načine.

Da, jasno je, podaci kažu da vas ima oko 130.000. Više od polovine toga broja prima minimalnu penziju čiji je iznos kao i prije skoro tri godine i iznosi 450 €. Nije potrebno zboriti koliko su cijene otišle u nebo od tada do sada, i kako (pre)živjeti sa penzijom koja je minimalna ili prosječna sa svega pedesetak eura i nešto možda malo više? Nije moguće, razumije se, bar ne da vam život u završnici bude dostojanstven i da se ne plašite od ulazaka u trgovinu. A posebno u apoteku ili kod privatnih specijalista raznih bolesti, kojih ima ka pljeve, jer ih je toliko manje u zdravstvenom sistemu, očerupanom do gole kože. Od politika koje su sve uradile da stručnjake oćeraju. Da ih nema i da, kako ne bi bili na grbači budžeta, budu građanima na teret. Jer jedino kod privatnika ne morate čekati. Ali zato morate da platite od najmanje 50 € pa zavisno od tretmana i vrste pregleda ko zna do koliko još. Da ne govorimo o skeneru, magnetnoj rezonansi, hiruškoj ili kardio intervenciji.
Penzioneri, bili ste gospoda i to ne tako davno. Mogli ste i u restoran, makar na kafu ili čaj. Da prozborite sa svojim prijateljima, nekadašnjim kolegama ili komšijama. Da ne strepite oćete li imati da platite ako vam se slučajno još neko priključi nenajavljen.

Ali, nema šanse da smijete izaći. Za vas je oko kuće krug i opet nazad u kuću. Da popijete terapiju i što manje mesa. Da vas kakvo čudo ne strefi, ako ne poslušate savjet sedam ili osam puta platežnije savjetnice iz politike. Koja vam kičmu lomi, ne zato što je jača, nego zato što ste vi slabiji.

A da nijeste i da vas ima, da oči uprete u vlastodršce, da sklonite ruku sa jednokratno pruženih 30 – 50 € kad vam ponude da im prodate glas, oni ovo ne bi mogli činjeti. Pogledajte koliko vas je. Sve bi se promijenilo da odlučite biti poštovani.
Ali, znam da džabe zborim. Nećete vi da se mrdnete dalje od ove priče. Tobož razumijete politiku pa nećete da dozvolite da vam neki tamo kroje identitetska pitanja i uče kako i kojim pismom se slova pišu a kojim jezikom čitaju. Vi kojima skoro da drugi mora da čita i piše. Vi koje vlast vidi kao prost broj i ništa više. Dovoljno je da vam plate autobus novcem od vaše penzionerske članarine i kao Vučić naprave vam sendič koji teško da možete sažvakat. I vi se oduševiti. Kako sve ove umiroljeničke godine, tako i dan danas.
A da vas ima, rekli bi vlasnicima vlasti da im to više nećete dozvoliti. Nećete glasati za njih dok vam ne obezbijede kvalitetan penzionerski život. Dok vam ljekove ne učine besplatnim, jer ste to već jednom platili. Dok vam ne povećaju primanja, prosječna bar upola od one koja petrolejska diva svakog mjeseca inkasira u svoj špag.
Dok to ne učinite i ne prodajete svoj glas za ništa, nastavite da živite ovako kako to činite sve ove godine.

Ako zaista mislite da je to život, onda je sve u potpunom redu.

Dvije bronze za takmičare džudo kluba “Kotor” na turniru “OPEN KUP PLAVA 2026”

0
U Plavu je održan džudo turnir “OPEN KUP PLAVA 2026”.
Turnir je okupio 220 takmičara iz 23 kluba.
Tri takmičara džudo kluba “Kotor”su učestvovala na ovom turniru i osvojili su dvije bronzane medalje.
Majo Pupović do 25 kg
Lazar Petković do 34kg.
Vasil Pupović je ovoga puta ostao bez medalje, kazao je trener kotorskih džudista Dejan Popović.

Održano polaganje za pojaseve u džudo klubu “Kotor”

1
Screenshot
Polaganje za pojaseve u džudo klubu “Kotor”održano je u petak 19.06. 2026. godine.
Trideset četiri člana dzudo kluba “Kotor” su stekli uslove za polaganje.
Za 5.KYU stepen – žuti pojas je položilo 15.članova.
Za 4.KYU stepen – narandžasti pojas je položilo 9.članova.
Za 3.KYU stepen – zeleni pojas je položilo 5.članova.
Za 2.KYU stepen – plavi pojas je položilo 3.člana.
Za 1.KYU stepen – braon pojas su položila dva člana.
Predsjednik komisije je bio Sveto Mustur 7.DAN, član DAN kolegijum Crne Gore.
Treninzi se završavaju u srijedu, 24.06. a nastavljaju 02.09.2026. kada će biti i upis novih članova, kazao je za portal radio Skala trener Dejan Popović.

Velika šahovska tabla

0
Branislav Radulović (Foto: TV E)
Ponavljanje koncepta „trećeg puta“ teško da bi sada „prošlo“, jer se upravo ova struktura birača više puta „opekla“ na – novim i brzim, olako datim rješenjima. Ovog puta, moguće je da će se tražiti nova vrijednost, onaj nedostajući – peti element

Izvor: PA

Piše: Prof. dr Branislav Radulović

Princip da ponovljeni obrazac ponašanja uvijek daje isti rezultat, možda je i presudan za generalno razumijevanje crnogorske (političke) šahovske table.

Najveći broj „etabliranih subjekata“ ponoviće i u narednom izbornom ciklususvoj početni potez (otvaranje) na način da će u prvi plan istaći snagu organizacije (hardver), sa pozivanjem na partijski program (softver) i isticanjem svoje buduće koalicione pozicije za sastav 45 crnogorske vlade (mreža).

I zasigurno to će ponovo dati rezultat, jer u crnogorskim uslovima partijska infrastruktura, tradicionalni politički programi i dobra kalkulacija sa kotom od 41 poslanika (koliko je potrebno za većinu) je „igra na sigurno“. Međutim …

PreKOMPOZICIJA

Naredni parlamentarni i lokalni izbori, iz današnje vizure izgledaju prilično daleko,ali već sada je uočljiva pojačana aktivnost svih političkih subjekata, tako je da kampanja za izbore (koji još nijesu raspisani) već počela i već sada su uočljiva tri trenda koja vrijedi sagledati.

Prvo, izgubila se „kompaktnost“ parlamentarne većine, najveće ikada ostvarene (od uvođenja višestranačja 1990. godine), koja je u jednom trenutku dostigla magičnu brojku 54. Njeno raslojavanje neminovno će biti sve intenzivnije, jer će svaki od subjekata težiti da „osigura“ svoje sigurne glasove i sam za sebe obezbijedi bolju poziciju za buduću „vladinu većinu“.

Varničenja će se pojavati na „rubnim poljima“ gdje će svaka od partija težiti da štiti svoje bokove od upliva drugog subjekta. To će posebno biti izraženo kod „srpskog političkog bloka“ činjenicom da neminovno slijedi „fajt“ između umjerenih i radikalnih, tj. onih koji će ostati pod kišobranom srbijanskog predsjednika i onih koji bi ga se sada rado „oslobodili“.

Drugi trend je struktuiranje trenutne opozicije koja već sada jasno nudi dvije opcije. Dugo godina vladajuća i pritom navjeća stranka (DPS) teži da potvrdi dominaciju u broju glasova i lagano da se pomjeri ka centru, sa namjerom da poboljša svoj koalicioni kapacitet.

Evropski savez, sa svoje strane, postavlja platformu vrlo sličnu onoj koju je svojevremeno, početkom devedesetih, imao Savez reformskih snaga, okupljajući procrnogorski, nesumnjivo evropski i reformski dio političkog bića, koji i dalje ima „rezervu“ prema nasljeđu DPS-a, ali ga, sa novom generacijom mlađih reprezenata, ne isključuju iz budućih političkih saveza.

Drugi opozicioni subjekti su fazi traženja svoje pozicije, vjerujući da je moguće da ponovo budu „game changer“, što veliki igrači teško da će ponovo dozvoliti, tim prije što EU partneri, u finalnom procesu EU integracija žele vidjeti stabilnu, a ne neku varijantu manjinske, tehničke ili neke druge nestabilne vlade.

I u konačnom tu je treći supstrat – partije manjinskih naroda, koje će se postaviti na centru, ne zatvarajući vrata niti jednoj opciji, svjesne svog „koalicionog kapaciteta“, spremne da uvijek pregovaraju sa onim ko ponudi više.

Enigma

Već sada, sa sigurnošću može se ustvrditi da će ova tri dominantna politička korpusa, u ukupnom zbiru, uzeti blizu 80% glasačke strukture (onih koji će izaći na izbore). Preostali dio je – enigma.

To je onaj dio biračkog tijela koje nije pokriven strategijom „siguran glas“, koji nije dio „partijskih infrastruktura“ i koji uvijek traži „nešto novo.“ Tu se mora računati i na činjenicu da mlađa populacija uvijek teži nekoj vrsti „antiestablišment“ subjekta, kao i da uvijek postoje glasači koji su birači, tj. da postoje oni koji na svoj glas gledaju kao „čin odluke i odgovornosti“, a ne kao izraz lojalnosti.

Zašto je važan ovaj korupus? Zasto što on indukuje procese i pomjera društvo naprijed, ne dozvoljavajući statiku i zadržavanje statusa quo. Ujedno to je i najteže osvojivi dio biračkog tijela jer je samosvjestan, nepotkupljiv, teško ga je uvesti u „partijsku logiku“ i u konačnom vrlo je heterogen.

U većini ranijih izbornih procesa, ponuda prema ovoj strukturi išla je sa konceptom „trećeg puta“ i u svakom od njih imala je efekat komete – blistav početak i brz završetak (Pokret za promjene, Pozitivna … i dio sada postojećih partija).

Ponavljanje koncepta „trećeg puta“ teško da bi sada „prošlo“, jer se upravo ova struktura birača više puta „opekla“ na – novim i brzim, olako datim rješenjima. Ovog puta, moguće je da će se tražiti nova vrijednost, onaj nedostajući – peti element. Postojeća struktura koja ga prepozna i mudro sa njim nadgradi svoj hardver, ima šansu da izađe iz okvira svog trenutnog političkog polja i u vidu update ponude donese novi kvalitet i samim tim ostvari bolji rezultat.

Peti element

U starim filozofijama, pored četiri klasična elementa (zemlje, vode, vatre i vazduha) postoji i peti element i on simbolizuje duh ili životnu energiju. 

U kultnom filmu “The Fifth Element” sa Milom Jovović i Brusom Vilisom “peti element” je sila koja ujedinjuje ostale elemente i spašava svijet. U svakodnevnom govoru, ima značenje koje predstavlja ono što daje smisao i povezuje sve ostalo.

Danas, tog “petog elementa”, te vrste energije/emocije nama u konvencionalnoj (političkoj) ponudi i teško da ga postojeći supstrati mogu sami proizvesti.

On moguće za sada postoji u jednoj, za Crnu Goru, specifičnoj varijanti – neformalnog građanskog pokreta (STEGA) koja po svojoj definiciji nije politički subjekt i to neće ni postati. Ona, za sada uspješno indukuje, pokreće, okuplja, djeluje, budi nadu i podiže energiju, ali to (politički) ne kapitalizuje za sebe, niti joj je to cilj i smisao postojanja.

Ona teži da proizvede novu vrijednost i nažalost je jedina “supstanca” te vrste koja se u razdoblju između dva izborna ciklusa u tom pogledu artikulisala.

Značaj ove “supstance” nije u velični i sistemu brojeva, već u poziciji koju na šahovskoj tabli ima. Definitivno (za)sada je to pion, koji može, ako pređe put od stratne pozicije do zadnjeg protivničkog polja, postati kraljica, a kraljica na kraju partije donosi – pobjedu.

U svemu ovome treba se podsjetiti i na stav iz knjige “Velika šahovska tabla” Zbignjeva Bžežinskog, koji glasi: “Američka strategija u Evroaziji mora uključivati i pažljivo upravljanje političkim promjenama unutar država, jer unutrašnje slabosti, etničke podjele i institucionalna nestabilnost mogu postati odlučujući faktori u geopolitičkoj ravnoteži.”

Da li će postojeća energija, policentrično okupljena oko Stege, uspjeti da dodatno motiviše apstinente, razočarane i one koji na politiku ne gledaju kao na lični “biznis”, te uspjeti da izbjegne zamku da bude “pojedena” od suparničkih figura i doći do polja koje znači potpunu promjenu odnosa snaga na šahovskoj tabli ostaje da se vidi.

U svakom slučaju to je put kojim se rjeđe ide i upravo zato je izazovan, budi emociju, okuplja kreativne i one koji imaju viziju i stoga ga mogu proći samo oni koji znaju da topovi, lovci i konji jesu jače figure, ali da snaga u partiji šaha nije u figurama već u glavi onog koji povlači poteze.

„Slika i prilika“ ASK-a član Savjeta koji progoni zviždača

0
Nikola Zirojević (Foto: Skupština Crne Gore)

Poslanik Nikola Zirojević juče u Skupštini upozorio na institucionalnu odmazdu uzbunjivača iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema

„Slika i prilika“ ASK-a član Savjeta koji progoni zviždača

Kako je moguće da član Savjeta ASK-a kao advokat zastupa državno preduzeće u postupku protiv zviždača?! Vidi li tu iko konflikt interesa? …Ukida se čovjeku status zviždača i sprovodi se progon nad njim. Vidi li iko išta sporno da je ovaj član Savjeta inkasirao preko 35.000 eura za pravno zastupanje upravo ovoga preduzeća? Da li iko vidi išta sporno u tome što je isti ovaj član Savjeta, mislim na gdin. Mladena Tomovića inaksirao 800 eura za usluge koje nije ni pružio kao advokat – kazao je Nikola Zirojević

Piperović: Dešava se stručna katastrofa, sudovi ne poštuju ZKP

0
Zoran Piperović (Foto: TV E)

Advokat upozorava da pojedine odluke viših sudskih instanci odstupaju od osnovnih pravnih principa

Piperović: Dešava se stručna katastrofa, sudovi ne poštuju ZKP

Advokat Zoran Piperović ocijenio je da crnogorsko pravosuđe prolazi kroz ozbiljnu stručnu krizu, tvrdeći da pojedine odluke viših sudskih instanci odstupaju od osnovnih pravnih principa, da je pritvor postao pravilo umjesto izuzetka, te da se ne poštuje Zakon o krivičnom postupku.

Piperović duže vrijeme upozorava na lošu praksu Apelacionog suda koji na pravosnažno rješenje Višeg suda o pritvoru naknadno dodaje tačku četiri, odnosno težinu krivično djela. Njegova upozorenja i apeli ostali su bez odjeka. To, kako je rekao advokat u informativnoj emisiji “24 sata” na Televiziji E, govori da se dešava stručna i pravosudna katastrofa.

– Ja na to upozoravam pune dvije godine, otkad je određen pritvor Zoranu Lazoviću. I oni znaju da govorim istinu. Objašnjavao sam 5.000 puta zašto ne može i kako, kad dođu nove okolnosti, treba da se radi. Dakle, pravosnažnoj odluci se ne može ništa dodati. Morate donijeti novu odluku. Mora postojati novo rješenje kojim se određuje nova tačka i mora da postoji pravo na žalbu. Dodavati tačku na pravosnažno rješenje znači preinačiti ga. U pravnom poretku hiljadu godina ne postoji da se nešto može dodati na pravosnažno rješenje u upravnom, sudskom, parničnom, krivičnom postupku… To je abeceda prava i to učimo na drugoj-trećoj godini studija – objašnjava Piperović.

Međutim, kako ističe, kada ovako nešto dođe iz sudova poput Apleacionog – onda nešto nije u redu.

– Zašto nije u redu – to može biti pitanje oko kojeg se može licitirati. Ja mogu misliti da je to pritisak, politička odluka, ili strah… Znam samo da to nije struka i znanje – dodao je on.

Još gora stvar je, smatra on, što Apelacioni sud vraća Višem odluku kojom je, na primjer, odbačen zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) o određivanju pritvora biznismenima Ranku Uboviću i Vladanu Ivanoviću.

– One sekunde kada je njima otpao osnov po kojem su bili u pritvoru to rješenje je i de jure i de fakto mrtvo i više ne postoji u pravnom poretku i saobraćaju. I sada oni traže da se “oživi mrtac”, a ne da se donese novo rješenje. I umjesto da to bude jasno Apelacionom sudu, oni kažu: “Odlučite”. O čemu da se odluči kad to rješenje više pravno ne postoji. To je isto kao da pošaljete poziv da biračko pravo ostvari čovjek koji je umro prije 15 godina. Ako treba sud toga ranga ovo da radi – onda pogledajte gdje smo – naglasio je Piperović.

On je stava i da Viši sud trebalo da zauzme jasan stav da o ovome više neće odlučivati.

– Oni treba da kažu da rješenje koje je bilo određeno po tački 2 ne postoji više u pravnom poretku i svaki sudija i tužilac iz spisa mogu da ga pocijepaju. Zovu me kolege iz regiona i kad me slušaju što pričam pitaju me da li se šalim. Ne mogu da vjeruju što se dešava – dodaje Piperović.

“Prvi aksiom u ovoj struci je da su svi isti”

Piperović ističe i da Vrhovni ne može da saopštava da ne može da tumače i javno govori o pojedinačnim slučajevima kad je upravo to vrhovna instanca koja razrješava sporove između Višeg i Apelacionog suda.

– Vrhovni sud to mora po difoltu. To me podsjeća na izjavu bivše predsjednice Apelacionog suda u jednoj TV emisiji da joj imena iz predmeta ne znače ništa. Znače, jer zna dobro na koga se odnosi i zna da je namjerno nešto uradila zbog čega postoji krivična prijava. Znači, kad nešto ne odgovora onda neće da govore o pojedinačnim predmetima i ne znače pojedinačna lica. Ova dva predmeta je Vrhovni sud imao u fazi produženja. Napravili su još goru stvar – njihov izvjestilac Ana Vuković je, produžavajući pritvor, na tom Vijeću rekla stvari mimo naredbe SDT-a na istragu. Proširila je naredbu, pa kada sam podnio krivičnu prijavu protiv nje, ona nije saslušana, nego je tužilac Turković rekao da je Vuković donijela dopunsko rješenje. A to dopunsko rješenje ne postoji jer ga nikada nisam dobio – naglasio je Piperović.

On je rekao da je Vrhovni sud u rješenju pokazao “mrzovolju” prema Zoranu Lazoviću.

– Prvi aksiom u ovoj struci je da su svi isti – podvlači sagovornik Televizije E.

Ovdje, dodaje on, pritvor postao kazna. Napominje da je dobar sudija i tužilac onaj koji ne poseže olako za pritvorom.

– Upravo suprotno – ne treba da vam bude komotno kad je neko u pritvoru, osim ako stvarno ne treba da bude u pritvoru – poručio je Piperović.

“Lično ne vrijedi ništa naspram ostvarivanja pravde”

Komentarišući podatke godišnjeg izvještaja Savjeta Evropa po kojima se Crna Gora nalazi u vrhu evropskih zemalja po broju pritvorenika, Piperović kaže da je to pokazatelj da se u našoj državi u posljednjih šest godina stvari tretiraju tako da ako nema pritvora, nema predmeta.

– To je tako jer jer je Tužilaštvo shvatilo, najviše iz političkih razloga, da je došao momenat da svi treba da budu pritvoreni. Nikada u svojoj karijeri, braneći nekog, nisam rekao da je nešto politički predmet, pa i kada sam vidio da jeste. Kad kažete da je neko politički pritvorenik, ništa mu to neće pomoći, naprotiv. Ali sam prinuđen da kažem da u nekim predmetima, za lica koja ja branim uglavnom politika posmatra, nadzire i opominje po skupštinskoj sali, na konferencijama, konvencijama šaljući direktne signale sudu koji u prevodu glase: “Nemojte da vam je na um palo da te ljude puštite”. Sudije su živi ljudi, neki će da napreduju, neko ima kredite, neko nema stan… Što je nespojivo za sudijsku i tužilačku funkciju da se nešto uradi zarad lične sinekure. Kad to prvi put uradite, trebate da budete svjesni da više niste ni sudija, ni tužilac – konstatovao je Piperović.

Jasno mu je, dodaje on, zašto Evropa ne vidi ove stvari. Smatra da ovakva Crna Gora nikada ne bi ušla u EU da nije rata u Ukrajini.

– Iako nismo mafijaši to ništa ne sprječava neke funkcionere ovdje da vas tako “krste”. Ali apelujem da prije svega razmisle da je sudbina ljudi u njihovim rukama i da ništa njihovo lično ne vrijedi naspram ostvarivanja pravde i uloge sudije. Ovdje mi to nemamo – zaključio je Piperović.

UKIDANJE ČOVJEKA – KOLIKO (NE)VRIJEDIŠ ?

1


UKIDANJE ČOVJEKA – KOLIKO (NE )VRIJEDIŠ ?

Piše: Željko Rutović

Sistem temeljnih civilizacijskih opštečovječanskih vrijednosti prolazi radikalnu krizu. I više od toga. Mnoge od tih vrijednosti gotovo su zaboravljene i kao takve napuštene. Na sceni su nove kao poguban izraz vremena spektakla, pohlepe, materijalnosti, bezdušja, konzumerizma…Tek dijalektika ove epohe  i naših života  dešava se, odigrava se, u  mnogim paradoksima.

Gotovo aksiološka bolest naše epohe duboko je zaražena najprimitivnijim  trgovačkim virusom. U ovom tzv. modernom svijetu sve je pretvoreno u  broj, pa naravno i sam čovjek. Čovjek kao broj. Čovjek kao podatak. I ništa više.

Tek, prosvjetiteljsko etičke, intelektualne, humane vrijednosti, potisnute su u korist brutalnosti, mediokritetstva, netolerantnosti, konzumerizma, egoizma, primitivizma i neznanja. U tom svijetu, globalna industrija – tehnološka, trgovačka, bankarska, medijska, popularna kultura, uporne su u dokazivanju, pokazivanju i oblikovanju društva u kome ljudski život jedino i samo ima onu vrijednost  koja se izražava brojem. Velikim. Broj kao mjerna i statusna vrijednost a ne mistično i filozofsko značenje kakvo svojim učenjem Pitagorejci davahu brojevima. I otud pitanje, ima li dijaloga  sa tako postavljenim – izokrenutim poretkom stvari u kome vrijednosti  ne označavaju viši kvalitet duhovno etičkog sadržaja, naprotiv, živimo vrijeme koje je postalo jedino i samo mjerljiva vrijednost svega i svačega. Tako primjera radi u virtuelnom svijetu “prijatelji” se mjere brojkama, desetinama  i stotinama hiljada, taj broj se nameće i virtualno umnožava, podstičući sociopatološku konkurenciju i zavist. Emocije se konačno i nepovratno mjere brojem lajkova, pratilaca…. Koliko vrijediš lajkova ? Sve je podvrgnuto broju koji je postao dominantna kategorija epohe u kojoj se radikalno ukida tradicionalni sadržaj čovjekove identitetske  vrijednosti.

Broj stanova, broj automobila, broj bankarskih cifara, broj  turističkih egzotičnih destinacija, umjesto imena broj na vratima stana….pa broj raznih trivija i banalnosti dalekih ozbiljnom čovjeku. Kako ono kaže poznata pjesma “nijesam ljubio stvarno, važan bio je broj”. Konačno, tehnodigitalni procesi svođenja čovjeka na brojke, bodove, poene, šablone, samo je način ubrzane dehumanizacije, odnosno ontološkog ukidanja čovjeka. Tek, stvoreno je okruženje u kome se  ljudi stalno i imperativno procjenjuju, kategorizuju, rangiraju, vrednuju, numerišu, kvantifikuju i kao takvi tržišno se tretiraju. Elem, jbroj je sveopšti operativni metod današnjeg doba kojim se želi nadomjestiti svaki  nedostatak. Prema njemu i za njega sve je usmjereno. Svijet se u konačnom  za – vodi brojem kao novom estetikom statusa. Ogleda se u broju, ne sluteći da taj broj u konačnom sabiranju računa postaje nula.

I iznova otvoreno pitanje – može li se smisao postojanja iscrpsti u materijalnom, u zadovoljenju čula, zanemarujući druge oblike postojanja ?

MLADI RENDŽERI NA LOVĆENU ĐECA IZ CETINJA, BUDVE I KOTORA UČE JEZIK PRIRODE, KATUNA I SVETE PLANINE

0
Ispred Njegoševe rodne kuće na Njegušima

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik

Na Ivanovim koritima, u srcu Nacionalnog parka Lovćen, 22. juna počeo je program „Mladi rendžer“, koji organizuje Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore u okviru svojih edukativnih aktivnosti. Program je namijenjen đeci sa područja Prijestonice Cetinje, Budve i Kotora, a osmišljen je kao niz sadržajnih, terenskih i interaktivnih aktivnosti kroz koje se najmlađi upoznaju sa bogatom prirodnom, kulturnom, istorijskom i florističkom baštinom Lovćena. Program traje od 22. do 27. juna i predstavlja dragocjenu priliku da đeca, kroz igru, razgovor, šetnju, posmatranje i neposredan boravak u prirodi, razvijaju ljubav prema zaštićenim područjima, uče o značaju očuvanja prostora i grade svoj odgovoran odnos prema prirodi. Lovćen se u tom smislu, ne doživljava samo kao planina i nacionalni park, već kao velika učionica pod otvorenim nebom, prostor nasljeđa, života, krša, katuna i neponovljivih pejzaža.

Mladi rendžeri na Kuku i ubao Turuntaš.

Drugog dana programa đeca su obišla lokalitet Kuk, prepoznatljiv lovćenski toponim i prostor snažnog pejzažnog i kulturnog identiteta. Na tom lokalitetu upoznala su se sa ublovima, vodama, životom na katunima, guvnima, vrtačama, izvorima i svim onim elementima koji čine kraški pejzaž Lovćena. Kroz pažljivo osmišljene igre i edukativne zadatke, koje su pripremile stručne saradnice JPNPCG Aleksandra Vujović i Marina Kojović, uz podršku kolege Bogdana Đuraškovića, najmlađi su na lijep, pristupačan i živ način učili o vrijednostima prostora koji ih okružuje.

Poseban osvrt bio je posvećen narodnom graditeljstvu, proizvodnji zdrave hrane, životu na katunima i običajima koji su vjekovima oblikovali odnos čovjeka i planine. Đeci je približeno kako se nekada živjelo u planinskim kućama, kako su se koristili prirodni resursi, kako se čuvala voda, zemlja i stoka, ali i koliko je mudrosti bilo utkano u svakodnevni život naših predaka. Takav pristup omogućio je da se Lovćen ne predstavi samo kao prostor prirodne ljepote, već i kao živo śedočanstvo tradicionalnog znanja, rada, opstanka i poštovanja prema prirodi.

Mladi renedžeri i njihovi edukatori.

Stručni saradnik za edukaciju i promociju Božidar Proročić predstavio je đeci dio priče o Lovćenu kao svetoj planini crnogorske istorije, kulture i identiteta, govoreći o značaju očuvanja prirodne i kulturne baštine, o kršu kao posebnom pejzažu, o katunskom načinu života, starim običajima i potrebi da se priroda ne posmatra kao nešto što nam samo pripada, već kao nešto što smo dužni da čuvamo. Kroz razgovor sa đecom ukazao je i na to da svaki kamen, izvor, guvno, staza i katun na Lovćenu imaju svoju priču, a da se te priče najbolje pamte onda kada se dožive na terenu, u neposrednom susretu sa prostorom.

Guvno na Kuku i susret i Njegoševoj rodnoj kući kustos Nikola Popović

Nakon obilaska katuna Kuk i upoznavanja sa njegovim ljepotama, program je nastavljen posjetom svetorodnoj kući Petrovića, Njegoševoj rodnoj kući, ali i kući drugih Petrovića. Ljubazni kustos Nikola Popović govorio je đeci o istorijatu Njegoševe rodne kuće i vladarskoj dinastiji Petrović-Njegoš, koja je 222 godine vladala Crnom Gorom. Na taj način prirodna baština Lovćena povezana je sa njegovom istorijskom i duhovnom dimenzijom, jer se na prostoru Njeguša i Lovćena priroda, istorija, kultura i identitet ne mogu odvajati jedno od drugog.

Tokom obilaska, Božidar Proročić i Marina Kojović dodatno su đeci objašnjavali kakav je bio život u katunskim i planinskim kućama, koji su se običaji čuvali u porodicama, kako se živjelo u skladu sa godišnjim dobima i zbog čega je tradicionalni odnos prema prirodi važan i danas. Đeca su potom odgovarala na pitanja Aleksandre Vujović, kroz interaktivnu igru koja je pokazala koliko su pažljivo slušala, koliko su zapamtila i koliko ih ovakav vid učenja podstiče na radoznalost. Nakon terenskog dijela programa uslijedio je povratak na Ivanova korita, đe su sumirane prijepodnevne aktivnosti. Razgovaralo se o onome što su đeca vidjela, naučila i doživjela, dok je nastavak programa bio predviđen kroz poslijepodnevne edukativne aktivnosti.

U Njegoševoj rodnoj kući sa mladim renedžerima B. Proročić, M. Kojović i A. Vujovića

Program „Mladi rendžer“ pokazuje koliko je važno da se najmlađi od ranog uzrasta uvode u svijet prirode, zaštićenih područja i kulturnog nasljeđa. Jer dijete koje nauči da prepozna izvor, guvno, katun, vrtaču, šumu, stazu i planinski cvijet, śutra će lakše razumjeti zašto se priroda mora čuvati. Na Lovćenu se nije učilo samo iz knjiga, već iz prostora, iz kamena, iz predanja, iz žive slike planine koja vjekovima čuva svoje priče. Zato je „Mladi rendžer“ važan i dragocjen dio edukativnog programa. To je susret đece sa Lovćenom, sa njegovom prirodom, istorijom i dušom. To je početak jednog ljepšeg, odgovornijeg i dubljeg odnosa prema svetoj planini, koji se gradi znanjem, ljubavlju i neposrednim doživljajem prostora.

Penzionerima tri eura po obroku, a Popović preporuči: Stari ljudi da ne koriste previše tjestenine ni mesa

0

 

Zdenka Popović (Foto: Skupština Crne Gore)

U Skupštini Crne Gore povela se polemika o statusu penzionera, s obzirom na porast cijene ljekova, koju je kroz analizu iznijela poslanica DPS-a Aleksandra Despotović. Nakon njenog izlaganja potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović je u vidu komentara imala preporuku za, kako kaže, stare ljude.

Despotović je iznijela podatak dobijen analizom koju je sprovela i radeći ekonomski proračun, kroz primjer jednog čovjeka koji prima 452 eura.

– Vidjela sam ako se uzme, prema proračunu, da 20 odsto odlazi na ljekove, taj čovjek mjesečno daje 90 eura na ljekove. Ako se uzme 13 odsto struje daje 60 eura, sredstva za higijenu 20 eura. Ostaje mu 280 eura za hranu. A hrana je zdravlje. Ili će nam reći da su ove cijene ljekova povećane ili troškovi zato što, kako kaže ministar, dobro jedemo, dobro pijemo i onda se mi zbog toga liječimo. Ne. Postavlja se suštinsko pitanje – zašto su porasli troškovi  ljekova – upitala je poslanica DPS-a.

Pita i gdje se nabavljaju ljekovi, po kojoj cijeni, i zašto graðani u Crnoj Gori plaćaju skuplje ljekove.

– Kada sam uradila ekonomsku računicu, vidjela sam da tri eura jedan penzioner ima za obrok, a da svaku petu penziju ostavi u apoteci. Jer ako mu ostane 280 eura, on ima to za mjesečni budžet za hranu, dnevno znači 9,33, a po jednom obroku 3,11 eura – istakla je Despotović.

Potom je navela šta jedan penzioner može da pojede za 3,11 eura.

– Za doručak – polovinu hljeba ili neke paštete koja nije preporučljiva. Za ručak može da pojede najjeftiniju tjesteninu ili makarone ili najjeftiniju ribu u konzervi, a znamo da tjestenine ne treba zbog ugljenih hidrata jer time opet ide na šalter apoteke. Dakle vrtimo se u krug – preporučujemo im “dobro se hranite”, a evo kako mu to kaže ekonomija, i onda se čovjek od 75 godina nalazi u opasnom sistemu. Nema način da izadje iz ovog sistema – kaže Despotović.

Nakon njebog izlaganja uslijedio je komentar potpredsjednice Skupštine Popović koja je poručila:

“Inače preporuka starim ljudima da ne koriste previše ni tjestenine ni mesa”.