Home Blog Page 103

Advokat Veselin Radulović podnio krivičnu prijavu protiv ministra Krapovića i Demokrata

0
Veselin Radulović (Foto: TV E/Youtube)
Zbog stvaranje kriminalne organizacije i zloupotrebe službenog položaja

Advokat Veselin Radulović podnio krivičnu prijavu protiv ministra Krapovića i Demokrata

Cilj podnošenja prijave nije prejudiciranje bilo čije krivice, već da nadležni organ, na osnovu zakona i dokaza, ispita sve okolnosti koje izazivaju ozbiljnu sumnju u zakonitost postupanja prilikom raspolaganja značajnim budžetskim sredstvima i funkcionisanja sistema odbrane, ističe Radulović 

Izvor: Portal Analitika

Advokat Veselin Radulović je saopštio da je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) u ponedjeljak, 29. juna, podnio krivičnu prijavu protiv ministra odbrane Dragana Krapovića, političke partije „Demokrate – Demokratska Crna Gora“ i više za sada nepoznatih odgovornih lica iz Ministarstva odbrane, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i u okviru nje više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja.

„Krivična prijava se zasniva na dokumentaciji, zakonima i javno dostupnim podacima koji opravdavaju sprovođenje izviđaja od strane Specijalnog državnog tužilaštva. Posebno se ukazuje na osnovanu sumnju da je ugovor o nabavci dva patrolna broda iz novembra 2024. godine vrijedan oko 120 miliona eura zaključen bez sprovođenja postupka javne nabavke, iako u vrijeme njegovog zaključenja međunarodni sporazum između Crne Gore i Republike Francuske, na koji su se pozvali Ministarstvo odbrane i prijavljeni Krapović, još nije bio stupio na snagu. Obavještenje Ministarstva vanjskih poslova objavljeno u Službenom listu prošlog mjeseca nedvosmisleno potvrđuje da je ovaj Sporazum stupio na snagu tek 23. aprila 2026. godine. Dakle, prijavljeni Krapović je zaključio ugovor vrijednosti 120 miliona eura sa kompanijom iz Francuske pozivajući se na sporazum Crne Gore sa Republikom Francuskom koji je stupio na snagu godinu i po nakon zaključenja ugovora. U prijavi se ukazuje i na sadržinu Tehničkog aranžmana, iz kojeg proizilazi da on uređuje tehničku podršku realizaciji već zaključenog komercijalnog ugovora, a ne predstavlja pravni osnov za njegovo zaključenje“, kaže Radulović.

Navodi kako krivična prijava ukazuje i na osnovanu sumnju da su prijavljeni pokušavali da prikriju eventualne nezakonitosti predstavljajući javnosti da se osporavanjem nabavke navodno optužuje Republika Francuska za korupciju.

„Međutim, predmet prijave nije postupanje Francuske, već zakonitost rada državnih organa Crne Gore. Ugovor o nabavci patrolnih brodova zaključen je sa francuskom kompanijom, a ne sa Republikom Francuskom, dok je međudržavni sporazum između Crne Gore i Francuske stupio na snagu tek godinu i po kasnije. Smatram da su se prijavljeni na taj način pokušali politički sakriti iza države članice Evropske unije kako bi izbjegli odgovore na ključna pitanja o zakonitosti postupka nabavke“, ističe Radulović.

Pored toga, dodaje on, od SDT-a je zatraženo da ispita zakonitost angažovanja više penzionisanih vojnih lica po osnovu ugovora o djelu radi nadzora izgradnje brodova u Francuskoj, uključujući isplate naknada, troškova službenih putovanja i drugih davanja iz budžeta Ministarstva odbrane.

„U prijavi se ukazuje da ove okolnosti zahtijevaju posebnu provjeru, naročito imajući u vidu nedavnu prvostepenu presudu u predmetu protiv bivše direktorice Agencije za sprečavanje korupcije koja se odnosila na finansiranje službenih putovanja lica angažovanog po ugovoru o djelu“, naglasio je Radulović.

Dodaje da krivična prijava sadrži i navode o drugim radnjama za koje se traži institucionalna provjera, uključujući, kako je kazao, postupanje Ministarstva odbrane u vezi sa pripadnikom Vojske Crne Gore za kojeg je Ministarstvo odbrane javno saopštilo da je duže vrijeme bio odsutan sa službe bez urednog pravdanja bolovanja, kao i potrebu da se provjere javno objavljenih informacija koje se odnose na moguće kontakte pojedinih funkcionera bezbjednosnog sektora sa pripadnicima organizovanih kriminalnih grupa.

„Od Specijalnog državnog tužilaštva zatraženo je da hitno pokrene izviđaj, pribavi kompletnu dokumentaciju o nabavci patrolnih brodova, angažovanju penzionisanih vojnih lica i drugu potrebnu dkumentaciju, da izvrši finansijsku istragu, sasluša prijavljena i druga odgovorna lica, kao i sva lica koja imaju saznanja o događajima iz krivične prijave, te da utvrdi da li postoje elementi krivične odgovornosti za prijavljena ili druga krivična djela za koja se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti“, navodi Radulović.

Kaže da cilj podnošenja prijave nije prejudiciranje bilo čije krivice, već, kako je istakao, da nadležni organ, na osnovu zakona i dokaza, ispita sve okolnosti koje izazivaju ozbiljnu sumnju u zakonitost postupanja prilikom raspolaganja značajnim budžetskim sredstvima i funkcionisanja sistema odbrane.

„Posebno sam ukazao na potrebu hitnog postupanja Specijalnog državnog tužilaštva imajući u vidu javno iznesene optužbe i informacije koje ukazuju na moguće veze pojedinih prijavljenih sa organizovanim kriminalnim grupama, kao i činjenicu da sam ja, kao podnosilac ove i ranijih prijava, kao i druga lica koja ukazuju na moguće nezakonitosti javno izložen neosnovanim i neistinitim optužbama da djelujem po nalogu ili u interesu kriminalnih klanova. Takve tvrdnje nijesu i ne mogu biti potkrijepljene dokazima i zato predstavljaju ozbiljan pokušaj moje diskreditacije, a mogu imati zastrašujući i odvraćajući efekat na sva druga lica koja žele da prijave korupciju i druge oblike kriminala. Istovremeno, ukoliko postoje osnovi sumnje u eventualne veze bilo kojeg državnog funkcionera sa organizovanim kriminalnim grupama, upravo je Specijalno državno tužilaštvo dužno da ih hitno i nepristrasno provjeri, jer svako odlaganje dodatno ugrožava povjerenje građana u institucije i vladavinu prava“, poručuje Radulović.

Podsjeća da je ovo trinaesta krivična prijava koju je od avgusta prošle godine podnio protiv funkcionera političke partije „Demokrate“ i drugih odgovornih lica zbog sumnji u izvršenje krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije.

„Na njihove pokušaje zastrašivanja, lične diskvalifikacije, uvrede i klevete neću odgovarati istom mjerom, niti ću učestvovati u političkim obračunima. Smatram da odgovoran i profesionalan odnos prema javnom interesu podrazumijeva da se svaka osnovana sumnja u korupciju, organizovani kriminal ili drugo krivično djelo prijavi nadležnim državnim organima, uz dostavljanje dokaza i predloga za sprovođenje dokaznih radnji. O tome da li su te sumnje osnovane treba da odlučuju isključivo nadležne institucije, a ne političke tribine ili medijske polemike. Zato ću političarima prepustiti međusobne rasprave, uključujući uvrede, etikete i klevete kojima se, umjesto odgovora na pitanja od javnog interesa, pokušava skrenuti pažnja sa suštine problema, a ja ću i ubuduće koristiti isključivo zakonom propisane mehanizme zaštite javnog interesa i borbe protiv korupcije“, zaključio je Radulović.

Kazao je i da je o ovoj krivičnoj prijavi i nastavku pokušaja diskreditacije i zastrašivanja obavijestio Delegaciju EU i Kancelariju UN u Podgorici.

Mandić: Naši preci na Kosovu dali odgovor istoriji, Crna Gora 1389. i kasnije branila temelje evropske civilizacije

0
Andrija Mandić (Foto: Skupština Crne Gore/Youtube)

Poručio predsjednik Skupštine povodom dvije decenije od prijema u Ujedinjene nacije

Mandić: Naši preci na Kosovu dali odgovor istoriji, Crna Gora 1389. i kasnije branila temelje evropske civilizacije

Bauk DPS-a kruži PES-om

0
Milojko Spajić Foto:ETV

Bauk DPS-a kruži PES-om

PES je, otkako im je postalo jasno da su u Podgorici izgubili većinu, pojačao plašenje DPS-om. S druge strane DPS očito nema strategiju, niti pokazuje političku strast neophodnu za osvajanje vlasti. Ponašaju se kao da očekuju da svi sami od sebe shvate da je to sada grupa mladih pristojnih ljudi. To što bivša vlast ovakva kakva je tjera PES da se bavi njome ne pokazuje njenu snagu nego slabost PES-a

Autor: Srđan KUSOVAC

Hvala Svevišnjem što je nas grešne smrtnike udostojio Pokreta Evropa sad i pogotovo ekonomskog prosvjetitelja, Preuzvišenog Apostola od Hedžinga, Njegovog Preosveštenstva od Blockchaina lično. E bismo do sad pocrkali ka paščad da se oni nijesu ukazali.

Iźedoše se živi od brige za državu i građane. Al se makar isplati. Jer uspjeh više ni najžešći kritičari ne mogu negirati.

Dok drugi odmaraju, oni zatvaraju pregovaračka poglavlja, ne patišu. Sudeći po intenzitetu i broju objava do juče su ih zatvorili više od 500. Danas nijesam gledao, možda 10-15, neđelja je. A do kraja godine će još najmanje dvjesta poglavlja zatvorit.

A nijesu samo pregovori. No i sve drugo. Putnik namjernik kad dođe u Crnu Goru „sav se naježi“ već u avionu čim dolje pogleda na „više od deset dionica autoputeva“, ta silna gradilišta „gdje se napreduje sa svih strana“.

Na Ćemovskom polju, Montenegro Business District – poslovna zona „koja okuplja najveće svjetske kompanije po uzoru na svjetske metropole kao što su La Défense u Parizu, City u Londonu, i obezbjeđuje zaposlenje za hiljade naših građana“, a na Velikoj plaži „istraživački centar“ vodi „prodekan sa Stenforda koji se samo bavi sintetičkom biologijom, najbolji na svijetu“. Imamo i „Internacionalni Arbitražni sud za pametne ugovore koji prvi put povezuje svijet kriptovaluta i realni svijet“.

Naravno da su u tako uspješnu zemlju Japanci uložili milijardu eura. Nije čudo da nam ide k’o po loju kad sve transakcije nadgleda novoformirana „crnogorska verzija Guardia di Finanza“. „Država otkupljuje sve poljoprivredne proizvode“. Imamo „nula posto nezaposlenih“ iako „ljudi dobrovoljno napuštaju državnu upravu“ jer se građani nakon više mjesečnih kurseva „zapošljavaju na vrlo konkurentnim mjestima“.

Ovako izgleda zemlja dembelija iz ranih radova Milojka Spajića. Svi citati su njegovi. Ima toga još o-ho-ho, ali je i ovo dosta. Mickey, kako sam sebi tepa, i njegova sekta su u prvoj fazi političkog djelovanja partijsku propagandu organizovali na sljedeći način: Medije su ili ignorisali ili ponižavali ili bagatelisali. U Skupštini su, kao i svi tipični mediokriteti, mlatili praznu slamu na sve teme pokušavajući da glumataju političku partiju, iako im je šemu razvaljivala Jelena Nedović kad god je progovorila ono što „misli“.

Preuzvišeni Apostol je imao ulogu „vizionara“. Kad su mu „vizije“ izašle na sprdnju serijalom na mreži X, shvatio je da za razliku od njegovog okruženja, ima i ljudi sa znanjem, integritetom i hrabrošću da pokažu kako neko od sebe pravi mamlaza, smanjili su doživljaj. Nema više adolescentskih konfabulacija.

Sad je mantra PES-a samo jedna: oni su garant članstva u Evropskoj uniji. Ostali su fake. Svoju mesijansku ulogu potkrjepljuju protokolarnim rukovanjima s evropskim zvaničnicima. Nađe se i gdje koje presijecanje vrpcā. Plus konstruisanje lažnih prijetnji opasnosti od povratka DPS-a na vlast intenzivirano nakon promjene većine u gradskom parlamentu Podgorice.

Hoće li se DPS uopšte vratiti na vlast?

Naravno da hoće. To je jasno čak i PES-u. Zato i pokušavaju da šire kolektivnu paranoju. Ako je jedna stranka u kontinuitetu najjača na političkoj sceni, ako za nju glasa između četvrtine i trećine biračkog tijela i ako i u opoziciji uspijeva da održi takav status – onda je jasno da takva politička snaga ne može biti ignorisana, i da je samo pitanje vremena i političkog spleta okolnosti kada će brojke biti pretočene u konkretnu korist. I jeste pitanje vremena, ali je vrijeme važan faktor jer sadašnja vlast svakodnevno čini štetu koju će jednom valjati otklanjati.

PES je u proteklih nekoliko mjeseci, otkako im je postalo jasno da su u Podgorici izgubili većinu, pojačao plašenje DPS-om. Objave su do te mjere banalne da ih je bespredmetno i citirati. Dovoljno je kao ilustraciju navesti samo onu od 13. juna o „neprincipijelnoj koaliciji“ DNP-a i DPS-a. Valjalo bi da neko od starijih, dakle ovih brojnih konvertita iz bivše vlasti, objasni političkim poletarcima u Sekti ko je i kada na području bivše Jugoslavije lansirao ovu sintagmu, u čiju odbranu i za koga i što se sintagma vezuje. Da se ne brukaju. Mada postoji škola mišljenja da se PES ne može obrukati, što, Mickejev opus potvrđuje, što i te kako ima rezona.

SLIKA 3

Interesantno je da ni od PES-a ni od ostalih stranaka sadašnje vlasti u proteklih gotovo šest godina nijesmo čuli ozbiljne argumente odnosno činjenice o razlozima ovakvog plašenja DPS-om. „Argumentacija“ da je DPS zlo svih zala oslanja se na šest osnova: 1) Koaliranje s njima bilo bi narušavanje „narodne volje“ iskazane na izborima 2020; 2) DPS proističe iz jedine partije nedemokratskog komunističkog sistema; 3) „Kriminalno nasljeđe“ DPS-a; 4) Djelovanje DPS-a i bivše vlasti protiv „crkve i naroda“; 5) Bogaćenje pojedinaca i nizak standard većine građana; i 6) „Blokada“ procesa evropske integracije.

Pozabavićemo se svakom od ovih teza.

Optužbe da bi koalicija s DPS-om bila kršenje ili izdaja „narodne volje“ iskazane na izborima 2020. je besmislena. „Narodnom voljom“ odnosno izbornom voljom građana i u državnim parlamentu i u lokalnim parlamentima, osim Šavnika, djeluju poslanici i odbornici upravo u razmjeri iskazane volje građana. Sve što poslanici ili odbornici legalno izglasaju je volja građana jer su građani izglasali te poslanike i odbornike. Kada bi bilo drugačije, izbori nakon 2020. više ne bi bili potrebni. Dakle, besmislica i politička floskula.

O „argumentu“ komunističke prošlosti, i o kontraargumentima se do sada nije čulo u javnosti, pa se time valja detaljnije pozabaviti.

Cijela istočna Evropa puna je stranaka koje su proistekle iz nekadašnjih komunističkih partija. I sve su te stranke u svim tim zemljama, sa samo jednim izuzetkom, prije ili kasnije bile na vlasti.

U Poljskoj je Savez demokratske ljevice (SLD) vladao devedesetih, a onda se utopio u širu ljevicu koja je danas ključni dio koalicijske vlade pod vodstvom premijera Donalda Tuska. Ljevica ima jedno potpredsjedničko i tri ministarska mjesta. Slovačka Stranka demokratske ljevice (SDL) danas je na vlasti, integrisana u SMER premijera Roberta Fica koji je i sam potekao iz te ljevice.

Mađarska socijalistička partija (MSZP) je vodila državu u više navrata prije uspona Fidesza. Socijaldemokratska partija Rumunije (PSD), je danas vodeća politička snaga u zemlji. Bugarska socijalistička partija (BSP) je od pada komunizma dala osam predsjednika Vlade i dva predsjednika države.

Socijalistička partija Srbije (SPS) je dio vlasti neprekidno od 2008. kada su Boris Tadić i Ivica Dačić potpisali dokument nazvan Deklaracija o političkom pomirenju. Socijaldemokratska partija (SDP) Hrvatske je imala dva puta predsjednika Vlade. Socijaldemokratska partija (SDP) Bosne i Hercegovine je tri puta bila na vlasti – od 2001. do 2003. s predsjedavajućim Vijeća ministara Zlatkom Lagumdžijom, od 2010. do 2014. i od 2023. s Nerminom Nikšićem, kao ključnom ličnošću izvršne vlasti. Socijalni demokrati (SD) Slovenije su bili više puta dio Vlade: od 2008. do 2011. su dali i premijera Boruta Pahora. Socijalistička partija (PS) Albanije je neprikosnoveno na vlasti pobijedivši na izborima 2013, 2017, 2021. i 2025.

Samo je jedan izuzetak: Komunistička partija Češke i Moravske (KČSM) – i dan-danas nereformisana rigidno marksistička politička partija, jedina takva u bivšim socijalističkim zemljama – nikada nije bila dio vlasti, iako je od 2018. do 2021. podržavala Vladu Andreja Babiša.

Dakle, komunistička prošlost neke današnje političke stranke – nigdje nije argument, pa ne može biti ni u Crnoj Gori.

O „kriminalnom nasljeđu“ bi se dalo razgovarati, ali ne sada. Razlog je banalan – nema kontraargumenata o kriminalnim nepočinstvima ove vlasti. I to ne zato što sada vladaju anđeli nebeski, nego zato što je državno tužilaštvo takvo kakvo je. Procesuirani su samo 2022. direktor Uprave prihoda i carina Rade Milošević i 2023. predsjednik Opštine Budva Milo Božović, obojica pod optužbom za stvaranje kriminalne organizacije. Dakle procesuira se samo kada je riječ o kombinaciji najozbiljnijeg djela organizovanog kriminala i visoke funkcije.

Dokle god je, zahvaljujući političkim dilovima, nekoliko bitangi u javnom servisu u stanju da godinama bez posljedica izvrgava pravosuđe ruglu i sprda se sa državom, dokle god s obale na obalu Boke ljude prevozi višestruko preplaćeni izraubovani krš sumnjive sigurnosti, dokle god ne budu rasvijetljene okolnosti boravka Do Kwona u Crnoj Gori i čudnih odluka koncesije na Aerodrome Crne Gore nema svrhe otvarati ozbiljnu priču o dometima sadašnje „vladavine prava“. Za argumentovanu raspravu na ovu temu valja sačekati neku novu vlast i drugačije tužilaštvo. Ne nužno različito od sadašnjeg.

Slika 6 Do Kwon i Spajic

Spočitavanje DPS-u i kompletnoj bivšoj vlasti da je djelovala protiv „crkve i naroda“ i građana kojima je standard života bio nizak su političke tvrdnje, na koje je kontraargumenata toliko da prevazilaze obim ovog teksta. Na ove tvrdnje vlasti odgovaraju s vremena na vrijeme i opozicione političke stranke i brojni pojedinci i neke institucije. I na ove teme biće lakše ukrstiti argumente kad bude stavljen van snage veleizdajnički dokument zaključen s crkvom strane države i kad izduši ovaj Sektin ekonomski perpetuum mobile.

I konačno, PES-u omiljena teza da su DPS i bivša vlast „blokirale“ evropske integracije što „argumentuju“ stavom – mi smo više uradili za godinu i po nego oni za 15, mi smo zatvorili toliko i toliko poglavlja za godinu-dvije, a oni toliko i toliko za petnaest. Sve ovo je takva besmislica da je veća od nje samo besmislica da niko iz bivše vlasti još nije našao način da im na ove budalaštine efikasno odgovori. Jer ako su pozatvarali tolika poglavlja i postigli toliki uspjeh, prvo pitanje koje se postavlja je: Na čemu je taj uspjeh baziran?

Neko je morao prije toga uopšte započeti proces evropske integracije Crne Gore. Neko je morao odgovoriti na Upitnik EK, neko je morao prevesti hiljade stranica Pravne tekovine, neko je morao otvoriti proces… Samo taj velemajstorski potez crnogorske diplomatije kada je šibicarskom fintom navukla predsjednika Francuske Nicolasa Sarkozya da iako preko volje ipak mora da primi od Mila Đukanovića službeni zahtjev Crne Gore za članstvo u Evropskoj uniji ni dan danas nije poznat široj javnosti. Da ne govorim o svim kasnijim provlačenjima između evropskih i regionalnih Scila i Haribda, odupiranju anticrnogorskoj propagandi Borisa Tadića, uspješnom otimanju od guranja u isti voz sa Srbijom, zaključno s izbjegavanjem raznih podmetačina poput „Otvorenog Balkana“. Sve je to neko morao odraditi. I odradio je.

Sve ovo PES može i da ne zna – ne čudi kad oni nešto ne znaju, nego kad znaju. Ali ima živih i zdravih zvaničnika bivše vlasti koji ovo i još mnogo toga znaju, a ne odgovaraju na Sektine gluposti i neistine. Tako, bez pravog odgovora, ova „argumentacija“ valjda samom PES-u djeluje čvrsta kao granit pa je ponavljaju do besvijesti.

Zašto bivša vlast ne odgovara efikasno PES-u?

Zašto bivša vlast na čiji je sve ovo račun, dakle ne samo Demokratska partija socijalista, nego i Evropski savez, nikada nije ni pokušala da efikasno činjenicama razvali ključne PR teze PES-a? Pokazao sam da to nije teško, da argumenata ima, ima i onih koji bi to umjeli da naprave, Ali se to ne događa.

I DPS i ES imaju svoj procent u biračkom tijelu, imaju redovno vrhunske, briljantne polemike nekoliko sjajnih poslanica i poslanika, polemike koje bi same po sebi trebalo prikupiti i objaviti da ostanu kao trag ovog zlog vremena, ali ne i mnogo više od toga. Nema organizovane aktivnosti, nema na primjer vlade u sjenci, grupe stručnjaka koja bi redovno, iz dana u dan analizirala djelovanje vlasti, ukazivala na propuste i nudila alternativu.

SLIKA 8 Aleksandra Vukovic Kuc (Skupstina CG)

Nema dokumentovanja neispunjenih obećanja vlasti koja bi redovno neposredno podsjećala građane na razliku između predizbornih obećanja i stvarnosti, nema sistemskog, dakle osmišljenog i organizovanog kreiranja narativa o nesposobnosti vlasti i šteti koju ona čini građanima… Samo situacija u zdravstvu bi u normalnim okolnostima srušila neku vladu. Ničega od toga nema. Čak je i proces promjene većine u Podgorici pokrenula mala Stranka evropskog progresa, tada izvan ovih velikih političkih grupacija.

Bivša vlast očito nema strategiju, niti pokazuje političku strast neophodnu za osvajanje vlasti. Ako nema ni strategije ni strasti – nema ni početka puta. Ako već sada, godinu pred izbore nema jasnih kadrovskih rješenja, teško se može govoriti o preokretu 2027. Dok Evropski savez nešto radi, širi se, pokazuje pozitivan trend, Demokratska partija socijalista se ponaša kao da očekuje da i u Crnoj Gori i u inostranstvu svi sami od sebe shvate da je to sada grupa mladih pristojnih ljudi koja nema nikakve dodirne tačke sa svim onim što se stranci stavlja na teret te da stoga stranka može biti tretirana kao dobra udavača. Od toga je slaba vajda.

Slika 9 DPS (Njihove drustvene mreze)

A to što bivša vlast ovakva kakva je tjera PES da se bavi njome ne pokazuje njenu snagu nego slabost PES-a. Od toga što PES širi bauk DPS-a bivša vlast nema nikakve koristi osim zadovoljavanja sujete.

Francuski revolucionar Louis-Auguste Blanqui kazao je još u pretprošlom vijeku ono što je danas suština makijavelističke političke filozofije: Vlast se ne dobija na poklon, ona se otima!

Dok nekadašnja crnogorska vlast ovo ne razumije i ne počne da djeluje u skladu s tim i dok ne shvati da je vrijeme važan faktor, živjećemo u narativu Mickeja Spajića i njegove sekte. A taj narativ je: Opozicija je kriva za sve. A PES je zaslužan za sve. Kao onaj čuveni aforizam Vlada Bulatovića Viba od prije pedeset godina: Prije rata nijesmo imali ništa, a onda su došli Njemci i uništili nam sve.

Portal Analitika

Produženi VIKEND radnicima ili politički EKSPERIMENT DEMOKRATA: U EU ne postoji ovakav zakonski model, dok privreda upozorava na posljedice

0
Foto: Ilustracija

Predlog Demokrata da se zaposlenima u Crnoj Gori jednom mjesečno omogući produženi vikend izazvao je oštre reakcije poslovne zajednice, koja upozorava da se radno zakonodavstvo ne može mijenjati bez ozbiljnih ekonomskih analiza i konsultacija sa onima koji će takve odluke sprovoditi u praksi.

Iako predlagači dopune Zakona o radu tvrde da bi dodatni slobodan petak u sedmici pred kraj mjeseca predstavljao korak ka modernizaciji tržišta rada i većem zadovoljstvu zaposlenih, privrednici smatraju da iza prijedloga ne stoje ni procjene ekonomskih efekata ni socijalni dijalog.

Dopuna Zakona o radu, koju su poslanici Demokrata podnijeli 19. juna, predviđa da zaposleni jednom mjesečno dobiju neradni petak, čime bi praktično imali produženi vikend. To bi predstavljalo novo zakonsko pravilo koje bi važilo za sve poslodavce, bez obzira na djelatnost, organizaciju rada ili specifičnosti poslovanja.

PRIVREDA UPOZORAVA NA EKONOMSKE POSLJEDICE

Iz Privredne komore Crne Gore za Standard poručuju da je prije donošenja ovakvih odluka neophodno sprovesti širi dijalog sa privredom i detaljno sagledati njihove ekonomske posljedice.

Foto: Privredna komora

“Smatramo da je prilikom donošenja ovakvih odluka neophodno obezbijediti širi dijalog sa privredom i sagledati njihov puni ekonomski efekat, što u ovom slučaju nije učinjeno. Rok za izradu sveobuhvatne analize efekata je veoma kratak, zbog čega trenutno nijesmo u mogućnosti da damo detaljnu procjenu svih posljedica koje bi produženi vikend mogao imati na poslovanje. Ipak, načelno nijesmo saglasni sa aktivnostima koje ograničavaju ili narušavaju slobodu preduzetništva i autonomiju privrednih subjekata u organizaciji rada”, naveli su iz Privredne komore.

Sličan stav ima i Unija poslodavaca Crne Gore, koja smatra da se ponavlja praksa donošenja zakonskih rješenja bez uključivanja onih koji ih primjenjuju.

Iz Unije otvoreno upozoravaju da se Socijalni savjet sistematski zaobilazi, dok se predlažu rješenja koja, kako ocjenjuju, imaju više političku nego ekonomsku logiku.

“U takvom pristupu privreda postaje prostor za eksperimente, dok se stabilnost poslovanja i predvidljivost poslovnog ambijenta stavljaju u drugi plan”, navode iz UPCG.

Ilustracija

Posebno problematičnim smatraju činjenicu da je radna sedmica u velikom broju sektora već organizovana u okviru punog radnog vremena i specifičnih rasporeda, zbog čega bi dodatni neradni dan jednom mjesečno mogao stvoriti ozbiljne organizacione probleme, naročito u malim i srednjim preduzećima.

Na potrebu šire reforme radnog zakonodavstva ukazuje i poslanik Evropskog saveza Boris Mugoša, koji smatra da se ovakve izmjene ne mogu donositi parcijalno.

“Sistemske izmjene radnog zakonodavstva ne mogu se donositi mimo Socijalnog savjeta i bez sagledavanja ukupnog radnog okvira. Prioritet bi trebalo da bude usklađivanje cjelokupnog sistema, a ne uvođenje pojedinačnih mjera koje mijenjaju ravnotežu između poslodavaca i zaposlenih”, smatra Mugoša.

Foto: Skupština CG

Time ostaje otvoreno pitanje da li predložena mjera predstavlja stvarni iskorak u unapređenju radnih prava ili politički prijedlog koji nije praćen planom njegove primjene i procjenom posljedica po privredu.

U EVROPI NE POSTOJI MODEL SA JEDNIM PRODUŽENIM VIKENDOM MJESEČNO

Iskustva evropskih zemalja pokazuju da ne postoji država koja je zakonom uvela pravo svih zaposlenih na jedan dodatni produženi vikend svakog mjeseca.

Najbliže tome otišla je Belgija, ali na potpuno drugačiji način.

Tamo zaposleni mogu da zatraže da pun fond radnih sati rasporede u četiri radna dana umjesto pet, bez smanjenja plate. Poslodavac, međutim, nije obavezan da zahtjev prihvati, već može da ga odbije uz pisano obrazloženje poslovnih razloga.

Dakle, riječ je o individualnom dogovoru između radnika i poslodavca, a ne o obaveznom dodatnom neradnom danu za sve.

Slični modeli testirani su u Portugalu, Španiji, Njemačkoj, Danskoj, Italiji i drugim evropskim državama, ali uglavnom kroz dobrovoljne pilot-projekte ili kolektivne ugovore u pojedinim kompanijama i sektorima, uz prethodne analize produktivnosti i troškova. Nigdje nije uvedena univerzalna zakonska obaveza da svi zaposleni jednom mjesečno imaju dodatni slobodan petak.

Evropske rasprave o kraćoj radnoj sedmici uglavnom se vode kroz socijalni dijalog između vlada, sindikata i poslodavaca, uz pilot-projekte koji mjere uticaj na produktivnost, troškove rada i organizaciju poslovanja prije eventualnog širenja takvih modela.

Standard

Gebrejesus: Od toplotnog talasa u Evropi preminulo više od 1.300 osoba

0
Foto: Arhiva
ČELNIK SZO REKAO DA SU KLIMATSKE PROMJENE ODGOVORNE ZA OVE EKSTREMNE VREMENSKE PRILIKE, UPOZORIVŠI DA SE EVROPA ZAGRIJAVA “DVOSTRUKO BRŽE OD GLOBALNOG PROSJEKA”

Gebrejesus: Od toplotnog talasa u Evropi preminulo više od 1.300 osoba

“LOVAC” – ILI U TRAGANJU ZA IZGUBLJENOM KAFANOM

1
Foto Ilustracija

“LOVAC” – ILI U TRAGANJU ZA IZGUBLJENOM KAFANOM

Piše: Željko RUTOVIĆ

Povremeno, u prolazu, sretnem te ljude sa kojima sam više od dvije ipo decenije dijelio prostor, ambijent i atmosferu nekadašnje poznate podgoričke kafane ” Lovac”. Kafane koja je, na žalost njenih gostiju, nakon dugog staža zatvorila svoja vrata poslednjih dana decembra 2025.  Pričam sa tim kafanskim bratstvom koje je jednoglasno u duhu, misli, nostalgiji i osjećaju traganja za izgubljenom kafanom. Baš tako. Hamletovska dilema – sa kojom novom kafanom biti, ili bez „Lovca“ kafanski ne biti. Ali, tropska biljka ne raste u surovosti planinskih visina. Tamo gdje ste pustili kafanski korijen, on tamo i ostaje. Zato  je  i riječ o tom traganju za stabilnim kafanskim tlom. Mnogo toga trebalo se poklopiti u hemiji socijalnog jedinjenja imena “Lovac“ i njenih poznatih rodonačelnika, porodice Arapović,  Đoka i Toma.

Kao po običaju, stvari se bolje i jasnije vide sa distance. Takva spoznaja nam govori šta je nama, redovnim gostima bio „Lovac“. Svakako više, i to mnogo više od kafane. Jer, znamo, kafana ima mnogih i raznih. Neke se brzo zaborave. Ali kultura sjećanja sa razlogom ide ka „Lovcu“.  Zašto, znaju oni koji su tu svakodnevno boravili, tihovali, meračili, pričali u širokom tematskom luku. „Lovac“ od dokolice do mistike. I tako od jutra do  noci. „Lovac“ – hedonija duše za svakog.

I sa te distance od nekih dvadesetak godina ostaju nezaboravne slike u kojima dramaturg, književnik, harizmatik Bota Koprivica i ugledni košarkaški funkcioner i privrednik Željko Cerović listaju nikšićki fudbalski vremeplov – a ko je bio u toj igri bolji od Bote, pa košarka, pa ulice, Sočica,Vardarska, Hrvatska, Narodnih heroja, u kojima se, u svakoj od njih ispisao životni roman sa više generacijskih izdanja koja su dala dušu gradu. I nezaboravna njihova sjećanja na svjetsku odbojkašku legendu Skala Gvozdenovića, pa riječi o rediteljima Boti i Živku Nikoliću. Pa opet tu sa njima za stolom ugledni profesor  dr Novak Nona Jauković, pa prof.dr Vlado Komnenić, pa književnik Pavle Goranovic, pa prof.dr Filipović, Boro Marković, Gaga Kotri, Vlado Pavićević, Ratko Tomašević, Čedo Dubljević…veliko sjećanje na njih, na legende i jedno doba u kome kafana bijaše institucija, arena duha, politička agora i jos mnogo toga što bi svaka velika kafana za sebe poželjela. A danas, šta se želi…no, druga je to tema. Ajmo u traganje za izgubljenom kafanom….onom koja je izgradila socijalni sistem svakodnevice, rasporeda  vremena, običaja, kulture dokolice, opuštenog razgovora između nekolika stola, kulture samoće…šta bi tu tek sociologija kafane i radoznalog istraživačkog duha mogla i spoznati i otkriti.

Hronika “Lovca” uostalom, hronika je Podgorice, na čijoj se je mapi ova kafana ucrtala kao njen prirodni biljeg raspoznavanja klasike koja nadrasta, i to visoko, sve prolazne ovovremene plastične trendove. Pa pitanje oblika sjećanja i zaštite kafane, te prave, kao naše baštine. A u “Lovcu” ostala je jedna velika ljudska, duhovna i intelektualna bastina koja je posebno u prvoj deceniji ovog vijeka nosila tu luču sa čijim imenima bi se ponosile i najuglednije evropske kafane. Da li znamo i pamtimo, kao što trebamo pamtiti savremenike koji su svoju veličinu, ljudsku i profesionalnu poput uglednog doktora – kardiologa, akademika, predsjednika DANU  Aleksandra Saše Mugoše i drugih, ugradili u veličinu hronike i baštine trajanja “Lovca”.

Poput dobrog duha, veliko poštovanje zaslužuje Tijana – Tiki,  koja je svojom blagošću, kulturom i osmjehom brinula o svakom gostu. Bez obzira da li je tu prvi put ili pak da se radi o jednom od stalnih gostiju. A kad smo kod stalnih, ostaje  nam iz „Lovca“ gotovo ikonička slika vedrog i hitrog čika Dima, čovjeka starog džentlmenskog manira, koji rado bijaše viđen i poštovan od svih gostiju ove kultne  podgoričke kafane.

Tek, traganje za nostalgijom ove kafane, govor je njene vrijednosti i ucijepljenosti u mikrosociološki svijet koji se prenosi u novo nasljeđe nekih novih svjetova po kojima ćemo se  kazivati. I da, dokle god traje traganje za izgubljenom kafanom, trajace i taj topli duh “Lovca”.

Konačno, svi svjetski gradovi prepoznaju se i po svojim kafanama, bivšim i sadašnjim.  A mnogo bivših ide u budućnost neispričanih priča.

Pamtiti kafane i njihovu sociologiju u konačnom znači pamtiti nas same i naše tragove.

Sjutra potpisivanje UGOVORA za dionicu MARKOVIĆI – LASTVA GRBALJSKA

0
Foto: Dan

Izvršni direktor kompanije Monteput Milan Ljiljanić i direktor kompanije BRIV Construction Milan Marić potpisaće u ponedjeljak, 29. juna, ugovor o projektovanju i izgradnji dionice Markovići – Lastva Grbaljska, koja predstavlja prvu fazu obilaznice oko Budve, saopšteno je iz Vlade.

Svečano potpisivanje ugovora biće upriličeno u Vili Gorica u Podgorici, sa početkom u 12 časova.

Kako je najavljeno, nakon potpisivanja prisutnima će se obratiti izvršni direktor Monteputa Milan Ljiljanić i predstavnik konzorcijuma BRIV – SHANDONG – HERING – HERC – IPSA, koji će realizovati ovaj projekat.

Ceremoniji će prisustvovati i premijer Milojko Spajić.

Izgradnja dionice Markovići – Lastva Grbaljska predstavlja prvu fazu projekta obilaznice oko Budve, jednog od značajnijih infrastrukturnih projekata usmjerenih na unapređenje saobraćajne povezanosti i rasterećenje saobraćaja na području budvanske rivijere.

Standard

Krapović nije mogao da udalji Vukovića: Upravni sud presudio u korist suspendovanog komandanta mornarice

1
Darko Vuković (Foto: UGC)

Izvor: Vijesti/Portal ETV

Upravni sud usvojio je tužbu komodora Darka Vukovića i kao nezakonito poništio rješenje Državne komisije za žalbe (od 29. januara) kojim je ona, kao validnu, potvrdila prvostepenu odluku ministra odbrane Dragana Krapovića (Demokrate) o udaljenju Vukovića s dužnosti komandanta Mornarice Vojske Crne Gore, pišu Vijesti.

Vuković je odlukom Krapovića, donesenom na predlog načelnika Generalštava VCG Miodraga Vuksanovića, udaljen s dužnosti 23. decembra prošle godine. Istog dana, protiv njega je pokrenut disciplinski postupak zbog sumnje da se, suprotno naređenju nadređenog mu načelnika Generalštaba, obratio direktno, pismom, šefu države i predsjedavajućem Savjeta za odbranu i bezbjednost, Jakovu Milatoviću.

Vuković je u pismu tvrdio da ga Krapović mobinguje, odnosno – da se ne poštuje njegov čin pri ulasku u zgradu Ministarstva odbrane i prilikom rasporeda sjedjenja na sastancima.

Vuković ima mornarički čin komodora, koji je jednak činu brigadnog generala kopnene vojske, koji nosi Vuksanović, a kom je prvi čovjek Mornarice uputio pismo. Vuković je u decembru, na sjednici vrhovne komande, tvrdio da nije pisao Milatoviću, ali je, pošto mu je ukazano da je predsjednik države predložio da pitanje pisma bude tačka dnevnog reda, naveo da je dopis uputio Vuksanoviću, a da je sa sadržajem dokumenta upoznao šefa države.

U presudi Upravnog suda, u koju je Portal ETV imao uvid, vidi se da je ta sudska instanca potvrdila sve tužbene navode komodora – da Krapović nije mogao da ga udalji s dužnosti jer je to u isključivoj nadležnosti Savjeta. Ministar odbrane, prema Zakonu o VCG, ima pravo da s dužnosti udalji podoficire, ali ne i oficire. Vuković je, s pozicije komandanta Mornarice, praktično drugi čovjek Vojske.

Presuda
Presuda(Photo: Portal ETV )

– Kod nesporne činjenice da tužilac (Vuković) pripada kategoriji oficirskog kadra, osnovano se tužbom dovodi u pitanje nadležnost ministra odbrane za donošenje rješenja o njegovom udaljenju s dužnosti – piše u presudi, u kojoj se naglašava da “sud nalazi da je u konkretnom slučaju povrijeđen zakon na štetu tužioca”.

Presudom u Vukovićevu korist, Državna komisija za žalbe u obavezi je da donese “novo, zakonito rješenje” po njegovoj žalbi na rješenje Krapovića o udaljenju s dužnosti, kao i da komodoru nadoknadi parnične troškove u iznosu od 847 eura.

Advokat Knežević kazao je “Vijestima” da je prekjuče konačno održan i završen glavni pretres pred Vojno-disciplinskom komisijom u popstupku koji se vodi protiv Vukovića, po osnovu optužbi da je prekršio direktno naređenje tako što se pismeno obratio Milatoviću.

– Komodor je negirao optužne navode, te naveo da nikakvo pismo nije poslao. Takođe je naveo da se za 40 godina njegove službe nije desila situacija u kojoj nije izvršio bilo kakvo naređenje”, rekao je Knežević, dodajući da je u dokaznom postupku pročitan i dopis Službe predsjednika (od 12. februara), “u kom je služba obavjestila Vojno-disciplinsku komisiju da komodor nikad nije poslao pismo predsjedniku države, niti da se isti na bilo koji način obraćao predsjedniku”.

“Imajući u vidu ovakvo činjenično stanje, očekujem odluku kojom će komodor Vuković biti oslobođen optužbe – poručio je advokat, dodajući da će, po proceduri, komisija nakon glasanja izraditi predlog odluke o tome da li je Vuković ili nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret, te odluku dostaviti načelniku Generalštaba.

Iako je, po propisima, disciplinski postupak protiv njenih pripadnika hitan, Vojno-disciplinska komisija u slučaju Vukovića duže od šest mjeseci nije u njemu postupala, odnosno zakazivala glavni pretres, te je to učinjeno prekjuče, nakon više zahtjeva Vukovića i njegovog advokata.

Njih dvojica prozivaju komisiju da im, navodno, nije na vrijeme omogućavala uvid u spise predmeta, kao i da je namjerno odugovlačila zakazivanje glavnog pretresa, a sve s ciljem da se Vuković kompromituje u javnosti i nad njim ostane stigma oficira koji je, opet navodno, odbio da posluša naređenje i koji je izašao iz okvira svojih dužnosti.

Vuković dodatno problematizuje sastav komisije kojom predsjedava jedan pukovnik, a članovi su joj jedan potpukovnik i jedan major, što znači da su sva tri njena člana – značajno nižeg čina od njegovog.

On u tome vidi kontinuitet pokušaja čelnika Ministarstva odbrane da ga diskredituju i naruše mu ugled, jer, kako ističe, o eventualnoj disciplinskoj odgovornosti oficira koji ima generalski čin – treba da odlučuje i jedan major.

Podsjeća na propise koji su decenijama važili u JNA (Jugoslovenska narodna armija), kojima je bilo predviđeno da se “odluka o utvrđenoj disciplinskoj odgovornosti čita pred strojem oficira istog ili višeg čina”, a ne nikako pred onima koji nose niže činove od kažnjenog.

Naglasio je i da je Krapović u njegovom slučaju imao mogućnost da formira ad-hok posebnu vojno-disciplinsku komisju koju bi činili oficiri adekvatnog čina – poput načelnika Generalštaba Vuksanovića i brigadnih generala Ilije Dakovića, Milutina Đurovića i general-majora Rajka Pešića.

“Ko pronađe da u Ustavu piše da Savjet udaljava oficire s dužnosti…”

Ministarstvo odbrane kazalo je “Vijestima” da nije primilo odluku Upravnog suda, te da će, nakon što je dobije, u saradnji s nadležnim institucijama preduzeti sve mjere predviđene zakonom, “vodeći računa o zaštiti zakonitosti, institucionalnog integriteta i funkcionisanja sistema odbrane”.

Na pitanje kako gledaju na stav suda da ministar nije bio nadležan za udaljenje oficira sa dužnosti, već vrhovna komanda, resor odbrane odgovara da takvo tumačenje smatra – pravno neutemeljenim.

– Nadležnosti Savjeta jasno su propisane Ustavom, prije svega članom 130, koji Savjetu daje ovlašćenja u domenu komandovanja Vojskom. Međutim, nigdje u Ustavu nije propisano da Savjet odlučuje o udaljenju oficira od dužnosti. Ukoliko neko pronađe takvu ustavnu odredbu, spremni smo da je odmah prihvatimo – kaže resor kojim upravlja Krapović.

S druge strane, dodaju oni, Zakon o VCG izričito propisuje da ministar odlučuje o pravima i obavezama lica u službi u Vojsci, uključujući statusna pitanja u vezi sa službom, a udaljenje od dužnosti je, napominju, jedno od stanja u službi u Vojsci.

Takođe, dodaju, zakon razlikuje nadležnosti ministra i načelnika Generalštaba, u zavisnosti od kategorije kadra. U pravnom poretku je, tvrdi Ministarstvo, potpuno jasno: zakon razrađuje ustavne norme, ali ne može derogirati Ustav. U ovom slučaju, ocjenjuje taj resor, nema nikakve kolizije.

– Ustav Savjetu ne daje ovu nadležnost, dok je Zakonom o VCG propisano udaljenje od dužnosti za lica u službi u VCG, a u nadležnosti ministra je da, u skladu sa čl. 38, vrši i druge poslove u skladu sa zakonom. Kad govorimo o podoficirima, zakon propisuje dodatnu razliku: za podoficire postavljenje na formacijska mjesta u VCG nadležan je načelnik Generalštaba, dok je za podoficire postavljene na formacijska mjesta u Ministarstvu i drugim organima nadležan ministar, upravo zato što nijesu u komandnoj strukturi VCG – piše u odgovoru.

Bjeković Vranešu: Profesionalno srbovanje i politički marketing više ne prolaze, na narednim izborima građani Pljevalja poslaće te u političku penziju

0
Foto: Facebook
Koordinator PES-a ima poruku za predsjednika Opštine Pljevlja

Bjeković Vranešu: Profesionalno srbovanje i politički marketing više ne prolaze, na narednim izborima građani Pljevalja poslaće te u političku penziju.

Koordinator Pokreta Evropa sad za Pljevlja Saša Bjeković oštro je na svom Facebook profilu kritikovao predsjednika Opštine Pljevlja Darija Vraneša.

Bjeković je u objavi ocjenio da aktuelni gradonačelnik pokušava da skrene pažnju javnosti sa svakodnevnih problema u Pljevljima i pada političke podrške.

„Strah od gubljenja funkcije postao je noćna mora za slučajnog predsjednika Opštine. Nakon uvida u posljednje istraživanje javnog mnjenja, koje je sprovela upravo njegova partija i koje pokazuje da je Pokret Evropa sad ubjedljivo najjači politički subjekt u Pljevljima, Vraneš je potpuno izgubio politički Kompas”, tvrdi Bjeković.

Prema njegovim riječima, gradonačelnik Vraneš ekstremnim srbovanjem pokušava da skrene pažnju sa svakodnevnih problema koje nije u stanju da riješi.

“Pošto nije pokazao sposobnost da ih rješava kao prvi čovjek grada, o nekima od njih, koje je sam izazvao, po svemu sudeći, završnu riječ daće nadležni organi”, poručio je Bjeković.

Kako dodaje, Vraneš, nekadašnji pionir DPS-a, a danas samoproglašeni veliki Srbin, imao je sreću da bude predsjednik Opštine u vrijeme Vlade Milojka Spajića.

“Upravo u tom periodu realizuju se najveći razvojni projekti u istoriji Pljevalja. Za vrijeme njegovog mandata završava se strateški projekat toplifikacije grada – projekat u koji nije vjerovao i koji je osporavao. Pokrenuta je i izgradnja nove bolnice vrijedne 40 miliona eura. Umjesto da bude partner u realizaciji tih projekata, učinio je sve da radove uspori i prolongira, kako bi kasnije na svom Instagram profilu pokušao da se predstavi kao zaslužni heroj pred nekolicinom svojih istomišljenika”, stoji u objavi Bjekovića.

Kada je riječ o projektima koje je inicirao slučajni gradonačelnik, kaže Bjeković dalje, oni se svode na nekoliko plastičnih tobogana i ‘krpljenje’ rupa, za koje, tvrdi, asfalt nabavlja isključivo od Bemaxa.

“Firme za koju je tvrdio da više nikada neće raditi u Pljevljima, iako je u našem gradu otvorena asfaltna baza koja nudi asfalt po duplo nižoj cijeni. Zato kratka poruka za slučajnog gradonačelnika: Na narednim izborima građani Pljevalja poslaće te u političku penziju. I to iskrenim glasovima svih Pljevljaka – glasovima ljudi koji svoju pripadnost ne dokazuju pred kamerama, niti u crkvu ili džamiju odlaze samo kada su upaljeni ‘reflektori’. Profesionalno ‘srbovanje’ i politički marketing više ne prolaze. Građani vide razliku između iskrenih ljudi i onih koji nacionalna osjećanja koriste kao politički alat“, zaključuje se u objavi na FB-u.

Vučićev režim očajnički pokušava da strahom parališe čitavo društvo

0
Balša Bozovic-foto: Regionalna akademija za razvoj demokratije

INTERVJU: Balša Božović, osnivač i direktor Regionalne akademije za razvoj demokratije

Vučićev režim očajnički pokušava da strahom parališe čitavo društvo

Projekat „srpskog sveta“, smatra Balša Božović, ostaće ključni faktor destabilizacije Zapadnog Balkana sve dok, kako kaže, „društvo u celini ne prođe kroz dubinsku katarzu“. Sve to, ističe on, zapravo znači da ovakva politika neće jednostavno nestati sa Vučićevim silaskom sa vlasti. „Postojeća nacionalistička elita će taj projekat samo presvući i vrlo brzo pronaći novu političku zamenu za današnji režim. Taj hegemonistički san se uporno drži u životu baš zato što radikalska Srbija razvaljenih institucija ovdašnjim elitama, što bi rekao Svetislav Basara, predstavlja samo privremenu etapu u stvaranju ‘Velike Srbije’“, smatra Božović, uz opasku da i „zakleti protivnici Aleksandra Vučića nemaju nimalo drugačija stanovišta od samog režima kada je u pitanju odnos prema Crnoj Gori“