Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik

Šestodnevni edukativni program „Mladi rendžer“, realizovan od 22. do 27. juna u Nacionalnom parku Lovćen, iznjedrio je prvu generaciju đece koja su kroz znanje, iskustvo, igru, terenski rad i neposredan susret sa prirodom zakoračila u svijet zaštite prirode, rendžerske odgovornosti i ljubavi prema nacionalnim parkovima. Program je organizovalo Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore, prema smjernicama i preporukama EUROPARC Federacije, okupljajući djecu uzrasta od 11 do 14 godina sa područja Cetinja, Kotora i Budve. Tokom šest dana, Nacionalni park Lovćen postao je otvorena učionica pod nebom, prostor đe su đeca učila da priroda nije samo pejzaž koji se posmatra, već živi sistem koji se razumije, čuva i poštuje.

Program je započeo 22. juna uvodnim susretom, upoznavanjem učesnika i roditelja, a zatim aktivnostima „Osjeti i istraži prirodu“ i „Upoznaj drvo“. Đeca su kroz pažljivo vođene vježbe učila da prirodu ne doživljavaju samo pogledom, već svim čulima: dodirom kore drveta, mirisom bilja, zvukom šume, strukturom tla i neposrednim kontaktom sa živim svijetom Lovćena. Posebna pažnja posvećena je bezbjednosti djece i provjeri staze za boso hodanje, kako bi iskustvo bilo i edukativno i sigurno.

Drugog dana, 23. juna, učesnici su kroz aktivnost „Upoznavanje katuna“ posjetili Njeguše, uz podršku Prijestonice Cetinje, i upoznali se sa katunskim načinom života, tradicionalnim odnosom čovjeka i planine, kao i kulturnim pejzažem Lovćena. Istog dana realizovana je i obuka iz prve pomoći, koju je sprovela ekipa Crvenog krsta sa Cetinja. Đeca su učila kako se reaguje u situacijama kada je pomoć najpotrebnija, kako se brine o drugome i zašto je pribranost jednako važna kao i znanje.

Treći dan, 24. jun, bio je posvećen rendžerskoj patroli, flori i fauni i partnerskom odnosu prema prirodi. Kroz simulaciju terenskih zadataka, učesnici su raspoređeni u grupe i, uz podršku nadzornika i zaposlenih u Parku, upoznali osnovne principe rendžerskog rada. Učili su kako se posmatra prostor, kako se prepoznaju tragovi u prirodi, kako se bilježe promjene i zašto rendžer nije samo čuvar prostora, već i vodič, edukator i glas prirode. Aktivnosti „Flora i fauna“ i „Partneri u prirodi“ približile su djeci biljni i životinjski svijet Lovćena, ali i ideju da čovjek u prirodi ne smije biti gospodar, već odgovoran saradnik.

Četvrtog dana, 25. juna, realizovana je aktivnost „Ne ostavljaj trag u prirodi!“ kroz akciju čišćenja i praktičan rad na terenu. Đeca su učila da otpad nije samo estetski problem, već prijetnja staništima, životinjama, biljkama i ukupnom zdravlju ekosistema. Uz podršku zaposlenih iz Službe za ambijentalnu higijenu, učesnici su shvatili da zaštita prirode počinje jednostavnim, ali presudnim postupkom: ne ostaviti trag koji narušava prostor. Istog dana, u saradnji sa Službom zaštite i spašavanja, održana je aktivnost o negativnim uticajima požara i zaštiti prirode. Đeca su saznala koliko brzo vatra može uništiti šumu, staništa i živote, ali i koliko je važno preventivno ponašanje svakog posjetioca nacionalnog parka.

Petog dana, 26. juna, mladi učesnici su se upoznali sa orijentiringom. Uz obuku instruktora orijentacije, učili su da koriste kartu i busolu, da se snalaze u prostoru i da timski dolaze do cilja. Nakon teorijskog dijela, učesnici su raspoređeni u grupe i praktično primijenili stečeno znanje na terenu. Istog dana, kroz aktivnost „Kulturno nasljeđe“, đeca su upoznala i onu dimenziju Lovćena koja nadilazi prirodni pejzaž: njegovu istoriju, pamćenje, arhitekturu, predanja, puteve i simbole koji čine neraskidivu vezu između prirode i identiteta Crne Gore.

Završni dan, 27. jun, bio je posvećen provjeri znanja, lakoj planinarskoj šetnji i svečanoj dodjeli bedževa i sertifikata. Kroz test i razgovor sa realizatorima programa, đeca su pokazala koliko su naučila o prirodi, rendžerskoj službi, pravilima ponašanja u zaštićenom području, prvoj pomoći, zaštiti od požara, očuvanju biodiverziteta i kulturnom nasljeđu Lovćena. Nakon završnih aktivnosti, uslijedila je dodjela bedževa „Mladi rendžer“, kao vid priznanja djeci koja su tokom šest dana pokazala radoznalost, odgovornost, timski duh i istinsku spremnost da budu mali ambasadori zaštite prirode.

Sertifikate i zahvalnice učesnicima, partnerima i realizatorima programa uručile su direktorica Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore Marinela Đuretić i direktorica Nacionalnog parka Lovćen Kata Varagić. Program su osmislile i realizovale stručne saradnice za promociju i edukaciju Aleksandra Vujović i Marina Kojović, uz podršku kolega Božidara Proročića, Bogdana Đuraškovića i Milice Novaković.

Posebno mjesto u realizaciji programa pripada Aleksandri Vujović i Marini Kojović, stručnim saradnicama za promociju i edukaciju, koje su cijelom programu dale njegovu najljepšu pedagošku i ljudsku dimenziju. Njihova posvećenost, smirenost, znanje i sposobnost da djecu povežu sa prirodom učinili su da „Mladi rendžer“ bude lijepo iskustvo koje ostaje u trajnom sjećanju. Kroz njihov rad đeca su učila da Lovćen nije samo prostor kojim se prolazi, već živi svijet koji se razumije, poštuje i čuva. Upravo su Aleksandra i Marina pokazale da se ljubav prema prirodi ne prenosi velikim riječima, nego pažljivo vođenim susretom đeteta sa stablom, stazom, kamenom, cvijetom, tragom i odgovornošću.

Organizaciju programa i kampa podržali su Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, GEF, Evropska omladinska kartica, EUROPARC Federacija, Prijestonica Cetinje, JU „Lovćen–Bečići“, Lovćen banka i UNDP. Njihova podrška pokazala je da obrazovanje djece o prirodi nije samo programska aktivnost, već ulaganje u buduće generacije koje će znati da nacionalni parkovi nijesu prostor za neodgovorno korišćenje, nego zajedničko dobro koje se nasljeđuje, čuva i predaje dalje.

Program „Mladi rendžer“ pokazao je da đeca najbolje uče kada su dio prostora o kojem uče. Kada hodaju stazom, osjete drvo, prepoznaju trag, očiste dio prirode, nauče da se orijentišu, pruže prvu pomoć i razumiju opasnost od požara i  tada zaštita prirode postaje lično iskustvo. Upravo zato prva generacija mladih rendžera Nacionalnog parka Lovćen nosi poseban značaj ona je početak jednog novog odnosa đece prema zaštićenim područjima Crne Gore.

Lovćen je tokom ovih šest dana djeci pokazao svoju prirodu, ali su i đeca pokazala Lovćenu ono najvažnije  da ima ko da ga čuva u vremenu koje dolazi.

Mi dolje potpisani neprijatno iznenđeni saznanjem da dr Saitu Šabotiću, istaknutom
istoričaru, briljantnom studentu i dokazanom pedagogu sa 32. godine radnog staža prijete
otkazom na fakultetu i osnovnoj školi,nalazimo za shodno, da na ovaj način upoznamo javnost sa nepravdama koje se dogadjaju jednom istaknutom stvaraocu.
Navodno angažovan, po ugovoru koji ističe ovih dana a izabran za predsjednika sindikalne organizacije  koja mu formalno garantuje kontinuitet staža,koji se nastoji osporiti od onih koji danas u sistemu ne podnose nikog ko nije “ kupio “ diplomu ili partijskom knjižicom “ zaradio “ radno mjesto , dr Šabotić je stavljen u poziciju odbrane intelektualnog, ljudskog i svakog drugog dostojanstva, primoran da se “bori“ za radno mjesto koje bi mu u svakom normalnom društvu ,ne samo pripadalo nego i činilo čast sistemu u kojem radi. No, bez obzira na to, suočeni sa surovom stvarnošću u kojoj se “ lojalnost” nagradjuje potrebom da se ćuti ,a kompetetnost se ne priznaje kao kvalitet, nego kao hendikep.

Zbog svega navedenog upozoravamo nadležne vlasti da je dr Sait Šabotić, mahinacijama sa Fakulteta prvo izgubio mjesto asistenta na studijskom programu za istoriju na Filozofskom fakultetu, a potom primoran da radi kao nastavnik u Osnovnoj školi došao u situaciju da mu prijete raskidom ugovora. Podsjećamo da su 32 godine radnog staža dr
Saita Šabotića ispunjene zavidnom stvaralačkom biografijom kojom bi se ponosio svaki
stanovnik ove države, osim onih koji su kupljenim diplomama zauzeli mjesta u državnoj
administraciji i prosvjeti. Pozivamo ministarstvo prosvjete i nadležnu ministarku da ovaj
slučaj ne posmatra samo kao jedan u nizu administrativnih procedura već kao paradigmu
stanja u prosvjeti i društvu.

Statiste u vlasti iz redova Bošnjačke stranke pozivamo da status statiste zamijene aktivnom participacijom u zaštiti prava najumnijih i najobrazovanijih Bošnjaka koji su Vam “ dobri” kao članovi Izvršnih odbora vaših vijeća ,ali ne i toliko “ dobri” da bi se poput vaših koalicionih partnera izborili da takvi kadrovi dobiju zasluźna mjesta u Istorijskom institutu ili na fakultetu .

Naravno, razumijemo da za neko radno mjesto u državnoj administraciji , ne samo da imaju “ previše” škole ,nego su svojim stvaralačkim radom i djelima uveliko zadužili zajednicu kojoj pripadaju.

Prof.dr emeritus , Šerbo Rastoder ,akademik
Prof.dr Adis Balota
Dr Almir Rebronja
Dr Nedžad Drešević
Dr Sead Šahman
Dr Bejto Šahmanovic
Dr Anis Šabotić
Prof.dr Nada Tomović
Mr Mirsada Bibić Šabotić
Dr Sanita Šabotić
Mr Novak Adźić
Mr Admir Adrović
Mr Emil Adrović
Hadžo Drešević , dipl.pravnik

ISTRAŽIVANJE ETV: Žestokim napadima na političke protivnike i kritičke medije, ministar odbrane, funkcioner Demokrata Alekse Bečića, pokušao da negira veze te stranke sa organizovanim kriminalom, Skaj komunikacija ga demantuje

ŠKALJARCI: ,,Svi kući da glasaju Demokrate!”

Skandalozni skupštinski nastup ministra odbrane Dragana Krapovića, funkcionera Demokrata, pokazuje da su čelnici te stranke spremni, zarad održanja u foteljama, da zloupotrebljavaju svoje pozicije i da lavinom optužbi pokušaju da sakriju istinu o bliskosti sa određenim kriminalnim grupama. Skaj prepiske, ali i mjere tajnog nadzora, otkrivaju veze između partije Alekse Bečića i ljudi iz vrha organzovanog kriminala.

Draško Đuranović, Siniša Adamović

Izvor: Televizija E

Nakon šefa poslaničkog kluba Demokrata Borisa Bogdanovića, i drugi funkcioner te partije, ministar vojni Dragan Krapović, poslužio se istim metodom – napad je najbolja odbrana.

Sve to iz skupštinskih klupa, u direktnom televizijskom prenosu.

KAD MINISTAR CRTA METE

Izbjegavajući da odgovori na upit poslanika Evropskog saveza Nikole Zirojevića – otkud se Krapovićevo ime pominje u otkrivenim ANOM prepiskama pripadnika škaljarskog kriminalnog klana – ministar je osuo paljbu na poslanika Evropskog saveza, ali i na medije koji su se usudili da objave kompromitujuće detalje prepiske.

-Poslanik Zirojević i cijela ova klika, ti mimeri, bumari, ETV, M portal, Aco, Zoran i ostali rade ovo što rade sa jednim, jedinim razlogom – da uruše kredibilitet institucije koju u ovom trenutku zastupa Dragan Krapović – kazao je ministar odbrane, crtajući metu poslaniku Zirojeviću, ali i Televiziji E, Portalu ETV i M portalu.

Skandalozni nastup ministra Krapovića, pun uvreda i neutemeljenih optužbi, potvrdio onu staru istinu: i kada pričate o drugima, govorite najviše o sebi.

Jer, čelnici Bečićeve stranke ne mogu druge da optužuju za konekcije sa pripadnicima mafijaških klanova, a da prethodno sebe ne pogledaju u ogledalo. A onda bi vidjeli da nijesu baš daleko od veza sa organizovanim kriminalom.

SVI DO POBJEDE – SVI, SVI!!!

I ne samo da bi viđeli, nego bi mogli i da – čuju.

-Svi kući da glasaju Demokrate, svi kući da glasaju Demokrate, ka ono standardno, razumiješ. Svi znači moraju da glasaju Demokrate! Svi! Svi za Demokrate, svi! Do pobjede, svi, svi, svi svi svi, pada pada poda pada pada pada pada…

Ovu glasovnu poruku, preko kriptovane Skaj komunikacije, Janko Vukadinović, visokopozicionirani član škaljarskog klana, poslao je 13. avgusta 2020. godine, 27 dana pred parlamentarne izbore, svom bratu Predragu Vukadinoviću, takođe pripadniku ,,škaljaraca”.

Janko Vukadinović je u tom času dvije godine u pritvoru u Spužu zbog optužbi za šverc droge, ali i učestvovanja u dvostrukom ubistvu u centru Podorice kada su krajem marta 2018. godine u centru Podgorice likvidirani Miloš Šaković i slučajna žrtva Radivoje Jovanović.

Ipak, pritvorenik očekuje da će izaći iz pritvora ukoliko dođe do promjene vlasti 30. avgusta. Zato i daje instrukcije bratu Predragu, da prenese svim članovima mafijaške ekipe i njihovim prorodicama da moraju glasati za Demokrate Alekse Bečića.

U odgovoru, Jankov brat Predrag ističe da neki ljudi, ne precizirajući ko je u pitanju, daju i po ,,250 eura za ličnu”.

Nije to jedini dokaz da je organizovani kriminal pomagao stranku Alekse Bečića pred izbore 30. avgusta 2020. godine.

,,MISLIM DA IMA JEDNO 300 GLASOVA ZA BEČIĆA”

Još jedna Skaj komunikacije otkriva da su pojedine organizovane kriminalne grupe podržavale prije izbora 2020. godine Bečićeve Demokrata.

To se jasno vidi iz prepiske koju su vodili šef ,,škaljaraca”, sada pokojni Jovica Vukotić, i njegov pajtos iz klana Vladan Radomanom.  

– Sve sam upro evo 10 dana svi će Bečića… Svi samo skupljaju po 20-30 glasova svako je dao – objašnjava Radoman svom šefu Vukotiću 29. avgusta 2020. godine, samo dan prije parlamentarnih izbora.

-Mislim da ima jedno 300 glasova za Bečića – raportira Radoman o efektima akcije podrške Demokratama.

Detalje ove prepiske objavio je portal Standard još februara 2024. godine. Zanimljivo, Bečićeve Demokrate su na Cetinju zabilježile mnogo bolji rezultat od onoga što su im istraživanja javnog mnjenja pokazivala: osvojili su čak 1.375 glasova i bili su, nakon ubjedljivo najačeg DPS-a, druga lista po snazi.

Da li je u ovom skoru bilo i 300 glasova koje je Radoman i ekipa ,,škaljaraca” najavila da je prikupila?

Nikada se to nije razjasnilo. A Bečić, Bogdanović, Šaranović, Krapović – ili bilo ko drugi iz Demokrata – nije se oglašavao nakon objave transkripate čelnika ,,škaljarskog klana”.

,,ONI SU P…. SAMO IH FOTELJA INTERSUJE”

Kao što su Demokrate listom ćutale nakon otkrića kriminalne podrške za Cetinje i za Podgoricu, nijesu glasa pustili kada je u Budvi otkriveno – i to kroz mjere tajnog nadzora – djelovanje OKG ,,Budvanska”.

I to, opet, u korist Demokrata Alekse Bečića, avgusta 2020. godine.

Prema policijskim evidencijama, organizovana kriminalna grupa „Budvanska“ je ogranak škaljarskog klana. Ljubiša, braća Kažanegra i ostali pripadnici „Budvanske“ su aktivno podržavali i litije Srpske pravoslavne crkve, ali i bili bliski sa čelnicima partija avgustovske većine.

Kako je je pisao M portal, prvi politički „pik“ ove OKG bile su Demokrate, tada partija u usponu. Međutim, već nakon prve pobjede tadašnje opozicije na lokalnim izborima, „Budvanska“ se okreće snažnijem povezivanju sa Urom Dritana Abazovića.

A što misli o Demokratama, vrlo plastično je Ognjen Kažanegra objasnio Blažu Rađenoviću iz Ure.

-Ovi naši, Demokrate, to su najveće pi**e. Evo neka slušaju ovo, ako slušaju: Demokrate su najveće pi**e. Njih samo interesuju njihove fotelje, zato, zato će vazda da izgube na izbore katastrofalno svuđe – Kažanegra je saopštio  Rađenoviću.

KAD ZAKLETVA NIJE ZAKLETVA

Sve ove veze nijesu mnogo intersovale sektor bezbjednosti koji kontrolišu Aleksa Bečić i njegovi partijski saradnici.

Čak se Bečić javno zakleo da – ukoliko ima dokaza o bilo kakvoj povezanosti Demokrata sa kriminalom – da će napuštiti politiku.

–Ako ikada iko priloži jedan dokaz da smo se vidjeli, razgovarali a kamoli dogovarali i sarađivali bilo sa Zvicerima, Vukotićima, Drešajima, Mićunovićima, bilo kim iz tog miljea… istog trena, nevezano je li ili nije krivično djelo u pitanju, napuštam, ne politiku, nego Crnu Goru – obećao je lider Demokrata.

Međutim, nakon objelodanjivanja Skaj prepiski u kojima se uočavaju veze pripadnika kriminalnih klanova sa Demokratama, Bečić je zaćutao. Ostao je u Crnoj Gori i pozicioniran u vlasti, na mjesu potpredsjednika Vlade Milojka Spajića.

Baš kao i drugi  funkcioneri Demokrata: Danilo Šaranović je i dalje u fotelji ministra unutrašnjih poslova, a Dragan Krapović je ministar odbrane.

I umjesto da kažu nešto u svoju odbranu, Demokrate su odlučile da se i dalje drže taktike da je napad – najbolja odbrana. I, naravno, nastavljaju da kidišu na kritičke medije.

Odbornik Evropskog saveza u SO Tivat, Ćazim Lisičić, saopštio je da je sinoć u 22.30 časova na plaži Belane nastavljeno sa izvođenjem radova.

,,Prošlo je tačno četiri dana od kada je Evropski savez javno ukazao na ponoćni građevinski pir na plaži Belane i pitao nadležne dokle će se tolerisati divljanje i kršenje zabrane gradnje usred juna mjeseca. Odgovor nadležnih državnih i lokalnih institucija bio je očekivan, onako kako su građani već i navikli, muk. Zabili su glavu u pijesak, valjda se nadajući da će građani zaboraviti bagerisanje u tri ujutru, a da će problem nestati sam od sebe”, saopštio je Lisičić.

Ali, kako kaže, kad god mislite da vas više ništa ne može iznenaditi, lokalna vlast u Tivtu vas demantuje.

​,,Sinoć, tačno u 22:30 časova, na istoj lokaciji prisustvovali smo novom činu ovog našeg tivatskog teatra apsurda. Pošto je bager prošli put podigao preveliku galamu i digao grad na noge, bahati zakupac pod zaštitom Morskog dobra prebacio se na suptilnije, ‘ručne’ metode. Pod sjajem mjesečine i automobilskih reflektora, udarnički se, lopatama, razgrtao pijesak i završavao posao, pred očima naših sugrađana i turista koji u to vrijeme šetaju i pokušavaju da odmore”, kazao je Lisičić.

On je upitao ima li u Tivtu ikoga da radi posao za koji ga građani plaćaju.

​,,S jedne strane imamo predsjednika Opštine Željka Komnenovića, našeg lokalnog Hudinija, koji vjerovatno i nema kad da se bavi komunalnim redom i činjenicom da je plaža na Belanima, umjesto da bude slobodna i dostupna svim građanima Tivta, predata u ruke privatnog zakupca koji je sada, usred juna, pod okriljem mraka ‘prihranjuje’ i razgoni lopatama. Naš Hudini trenutno izvodi svoje čuvene magične trikove iza kulisa, zauzet je tajnim političkim radovima, ‘traženjem’ i obrađivanjem odbornika kako bi obezbijedio golu podršku za sopstveni opstanak u narednom periodu”, kazao je Lisičić.

S druge strane, ova situacija je, prema njegovim riječima, do kraja ogolila i predsjednika Skupštine opštine Miljana Markovića i njegovu Novu srpsku demokratiju (NSD).

,,Oni koji se u javnosti toliko grčevito zalažu za rad institucija i poštovanje zakona, pokazali su da su zapravo jaki samo na riječima. Kada treba držati slovo o moralu i redu, Marković je prvi. Ali kada njegovi partijski drugovi koji upravljaju Javnim preduzećem Morsko dobro i njihovi privilegovani štićenici bahaćenjem gaze taj isti komunalni red, onda se institucionalna hrabrost istopi, a principijelnost nestane u mraku plaže Belane”, tvrdi Lisičić.

Važno je, kako zaključuje, završiti posao pa makar i sa lopatama u kasne sate, dok Marković i NSD očigledno čuvaju leđa svom partijskom preduzeću, ili kako su ga oni nekad s pravom prozvali, „Morskom zlu“.

Poručujemo gospodi iz NSD-a, Markoviću, Morskom dobru i tivatskom Hudiniju: naletjeli ste na tvrd orah.

Evropski savez neće nijemo posmatrati kako od Tivta pravite vašu privatnu prćiju i monetu za potkusurivanje. Tolerišemo vas još ovoliko koliko morate da budete tu. Od juna sljedeće godine, kada preuzmemo odgovornost za upravljanje gradom, ovakvom bezakonju, partijskom bahaćenju i političkim trgovinama stavićemo trajnu tačku i konačno vratiti red i zakon koji će važiti jednako za sve.

standard

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik

Crna Gora je zemlja čuda po mnogo čemu. U njoj se često zaklinjemo u znanje, obrazovanje, evropske vrijednosti, multikulturalnost i dostojanstvo čovjeka, a onda se dogodi da čovjek koji je čitav radni vijek proveo u prosvjeti, koji je generacijama svojih đaka bio častan uzor, nastavnik i moralna mjera, bude doveden u situaciju da brani ono što bi moralo biti prirodno priznato. Pravo na rad. Pravo na dostojanstvo. Pravo da ga kolektiv koji ga poznaje izabere za svog sindikalnog predstavnika. Da li je po srijedi samo administrativno tumačenje, ili svojevrsni progon, kazna ili odmazda prema čovjeku koji je decenijama iznjedrio generacije učenika, među njima i brojne zaljubljenike u istoriju, buduće istoričare, istraživače i ljude koji su od njega učili ne samo činjenice, već i odnos prema znanju, državi, identitetu i istini?

To pitanje danas ne stoji samo pred Sindikatom prosvjete Crne Gore, niti samo pred jednom školom u Nikšiću. Ono stoji pred crnogorskom javnošću kao mjera našeg odnosa prema ljudima koji su prosvjeti dali najbolje godine, najviše znanja i najčistiji dio svoje profesionalne časti. Dr Sait Šabotić je više od tri decenije svog života ugradio je u obrazovanje, a punih dvadeset pet godina proveo u JU OŠ „Mileva Lajović Lalatović“ u Nikšiću. To nijesu samo godine radnog staža. To su godine rada sa đecom, godine odgovornosti pred učionicom, godine strpljenja, znanja, svakodnevnog pedagoškog napora i požrtvovanog rada koji se mjeri generacijama koje su izašle iz te škole noseći dio njegovog znanja i karaktera. Riječ je o profesoru istorije i geografije, magistru i doktoru istorijskih nauka, nastavniku sa zvanjem „Nastavnik istraživač“, autoru dvadeset knjiga, pet udžbenika istorije za osnovnu školu i gimnaziju, kao i oko dvije stotine naučnih radova. Takva biografija nije ukras na papiru. Ona je dokaz jednog života posvećenog nauci, prosvjeti, istoriji, kulturi śećanja i obrazovanju mladih ljudi.

U zemlji koja bi morala da se ponosi svojim ljudima od znanja, takav čovjek ne bi smio da se nađe u položaju da objašnjava zašto zaslužuje da radi tamo đe je proveo četvrt vijeka.

Dr Sait Šabotić je bošnjački i crnogorski intelektualac u najsnažnijem smislu te riječi. Njegov rad prevazilazi uske nacionalne, školske i administrativne okvire. Zato ga mnogi njegovi đaci ne pamte samo kao nastavnika, već kao uzor. Kao profesora čija riječ ima akademsku snagu. Kao čovjeka čije držanje obavezuje. Kao intelektualca čije se ime izgovara s poštovanjem. Zbog toga ovaj slučaj ne može biti sveden na formulaciju o isteku ugovora. Kada se pred takvog čovjeka postavi zid birokratije, onda se pred zid ne postavlja samo jedan profesor. Pred zid se postavljaju godine njegovog rada, stotine učenika koje je podučavao, knjige koje je napisao, udžbenici iz kojih su učile generacije, naučni radovi koje je stvarao i ugled koji je sticao decenijama.

Prema sopstvenom obraćanju, dr Sait Šabotić je 17. juna 2026. godine jednoglasno izabran za predsjednika Sindikalne organizacije škole u kojoj radi. Dakle, kolektiv koji ga poznaje, kolektiv pred kojim nije mogao sakriti ni vrline ni mane, dao mu je povjerenje. To povjerenje nije beznačajno. Ono je suština sindikalne demokratije. Ako se takva volja kolektiva pokušava osporiti pozivanjem na okolnosti koje su postojale i u trenutku izbora, onda se mora postaviti pitanje. Da li je problem zaista u proceduri, ili u činjenici da je izabran upravo on? Da li smeta njegov radni status, ili smeta njegov autoritet? Da li se osporava pravilo, ili se osporava čovjek?

 U tim pitanjima leži suština cijelog slučaja.

Jer ko iole poznaje dr Saita Šabotića zna da je riječ o naučnoj i ljudskoj gromadi. O čovjeku koji nije tražio privilegije, nego pravo da nastavi da radi. O profesoru koji nije izgradio ime preko noći, već ga je stvarao decenijama. O intelektualcu čiji se doprinos ne može poništiti jednim rješenjem, niti umanjiti jednim birokratskim tumačenjem. Zato svaki pokušaj da se njegov status relativizuje djeluje kao poruka mnogo šira od ovog pojedinačnog slučaja. Kao poruka da u našem sistemu ni znanje, ni rad, ni lojalnost školi, ni ugled pred generacijama učenika nijesu dovoljni ako se čovjek nađe na putu nečijoj volji. A upravo tu počinje opasnost. Jer kada sistem ne zna da zaštiti čovjeka koji je obrazovao generacije, onda se šalje poruka svim prosvjetnim radnicima da njihova posvećenost može biti zaboravljena preko noći. Kada se pred jednim doktorom nauka, autorom udžbenika i dugogodišnjim nastavnikom zatvore vrata, onda se zapravo zatvaraju vrata poštovanju prema prosvjeti kao pozivu.

Zato se mora izgovoriti ono pitanje koje mnogi možda prećutkuju.

 Da li je ovo samo administrativni slučaj, ili svojevrsni progon, kazna ili odmazda prema čovjeku koji je nekome previše bošnjački, nekome previše crnogorski, nekome previše građanski, a nekome previše akademski? Da li je moguće da u Crnoj Gori, zemlji koja se rado zaklinje u multikulturalnost, znanje i evropske vrijednosti, jedan doktor nauka, autor knjiga, udžbenika i naučnih radova, čovjek koji je 32 godine proveo u prosvjeti, a 25 godina u istoj školi, danas bude doveden pred mogućnost da se administrativno ostavi bez posla? Ako je to tačno, onda ovo nije samo slučaj dr Saita Šabotića. Ovo je poraz jedne prosvjetne savjesti. Ovo je slika sistema koji ne zna šta da radi sa ljudima koji imaju biografiju, integritet i ime.

Ako nekome smeta što je dr Sait Šabotić bošnjački intelektualac, neka to kaže otvoreno. Ako nekome smeta što je crnogorski intelektualac, neka i to kaže. Ako nekome smeta što je akademski snažan, naučno ostvaren i ljudski uspravan, neka se ne zaklanja iza procedure. Procedura ne smije biti paravan za nepravdu, niti zakon smije postati paravan za uklanjanje ljudi koji misle, stvaraju i imaju autoritet. U ovom slučaju ne brani se samo jedan profesor. Brani se dostojanstvo prosvjete. Brani se pravo kolektiva da bira svog predstavnika. Brani se moralna obaveza društva da ne ponižava one koji su ga obrazovali. Brani se elementarna pristojnost prema čovjeku koji je decenijama radio ono što se najteže radi. Oblikovao mlade ljude, učio ih istoriji, istini i uspravnosti.

Zato javno postavljam pitanje prof. dr Anđeli Jakšić-Stojanović, ministarki prosvjete, nauke i inovacija. Da li je moguće da crnogorska prosvjeta, kojom rukovodi resor u čijem su imenu i prosvjeta, i nauka, i inovacije, ostane nijema i slijepa pred slučajem čovjeka koji je sve troje ugradio u svoj život?

 Da li će Ministarstvo dozvoliti da doktor nauka, autor udžbenika, nastavnik istraživač i profesor sa 32 godine rada u obrazovanju bude sveden na  rok ugovora, dok se njegov izbor za sindikalnog predstavnika i volja kolektiva guraju pod tepih? Ovo pitanje ne upućujem samo ministarki. Upućujem ga Sindikatu prosvjete Crne Gore, Prosvjetnoj inspekciji, školskim organima, akademskoj zajednici, kolegama profesorima, bivšim učenicima, istoričarima, intelektualcima, kulturnim radnicima i svima koji još vjeruju da znanje ne smije biti poniženo. Ako danas ćutimo pred slučajem dr Saita Šabotića, sjutra ćemo ćutati pred svakom novom nepravdom. A ćutanje je najopasniji saveznik onih koji bi da ljude od integriteta proglase smetnjom koju treba ukloniti.

Zato pozivam sve koji poznaju djelo, rad i ljudsku čast dr Saita Šabotića da se pridruže odbrani njegovog integriteta. Ne tražim ničiju milost. Tražim javnu savjest. Ne tražim privilegiju za jednog čovjeka. Tražim poštovanje prava, znanja i volje kolektiva. Neka se oglase oni koje je učio. Neka se oglase oni sa kojima je radio. Neka se oglase oni koji su čitali njegove knjige. Neka se oglase oni koji znaju šta znači kada jedan profesor cijeli život posveti školi, nauci i učenicima. Jer ovo više nije samo pitanje radnog statusa. Ovo je ispit za crnogorske institucije. Ispit za Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija. Ispit za Sindikat prosvjete. Ispit za školu. Ispit za sve nas.

Zato pitanje „Kome smeta dr Sait Šabotić?“ ostaje kao rana na savjesti crnogorske prosvjete. Jer nije prirodno, nije časno i nije normalno da čovjek koji je decenijama učio druge istoriji sada mora sam da bude primjer istorijske nepravde. Nije normalno da autor udžbenika iz kojih su učile generacije danas bude tretiran kao privremena stavka. Nije normalno da doktor nauka, nastavnik istraživač i profesor sa 32 godine rada mora dokazivati da pripada školi u kojoj je proveo četvrt vijeka. Ako je to normalno, onda je upravo ta normalnost najveći dokaz koliko smo duboko poremetili vrijednosti.

Dr Sait Šabotić mi je brat ne samo po prijateljstvu, nego po onoj dubljoj vezi koju stvaraju znanje, čast, ljudskost i zajednička odanost Crnoj Gori. Ovo je moj način da ga branim od „divljih hordi“ koje ne znaju šta će sa čovjekom čija je biografija veća od njihovih namjera, čije je znanje šire od njihovih mjera, a dostojanstvo jače od svake lične osvete. Ovo ne pišem samo kao autorski tekst, već kao javno svjedočenje i bratsku odbranu čovjeka koji je zaslužio poštovanje, a ne poniženje. Ako je grijeh braniti profesora, naučnika i intelektualca koji je generacije učio istoriji, istini i dostojanstvu, taj grijeh prihvatam bez straha.

„Hrabar je onaj čovjek koji ne pobjegne, nego ostane na svom mjestu i bori se protiv neprijatelja“, zapisao je Sokrat. Neka ovaj moj tekst bude upravo to. Moj skromni, ali odlučni način da stanem u odbranu integriteta dr Saita Šabotića, čovjeka od znanja, časti i ljudske uspravnosti, pred onima koji bi da ga gurnu u ambis nepravde, zaborava i poniženja. Jer dr Sait Šabotić nije čovjek koji se prepušta tuđoj samovolji. A ni mi koji znamo njegov rad, njegovu čast i njegovu ljudsku veličinu nemamo pravo da ćutimo i ne smijemo da ćutimo.

www.radiopetnjica.me

LIDER NSD-A I PREDSJEDNIK SKUPŠTINE PORUČUJE DA NAŠA DRŽAVA NE TREBA DA ŠALJE „LOŠU PORUKU KOJA MOŽE POSLUŽITI ZA DALJE KOMPLIKOVANJE ODNOSA U REGIONU“

Mandić: Mimo naših funkcionera u vlasti se prave nekakvi spiskovi osoba kojima treba zabraniti ulazak u Crnu Goru

Poslanik Evropskog saveza poručio da će o svemu obavjestiti međunarodne partnere

Zirojević: Poslanici većine blokiraju rad Odbora za bezbjednost i odbranu, jasno kome je u interesu da me eliminiše iz rada ovog tijela i Vijeća