Uvijek će biti Crne Gore

 Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Izbori 2. aprila 2023. godine, aprila su još jedan pogled i još jedna vizija građana Crne Gore, pored toga to je i pitanje kojim putem želimo ići da li korak u Evropi ili korak ka ,,srpsko-rusko-crkvenom svetu.” Kako je politička borba itekako odmakla a sa svih strana se čuju različiti argumenti i argumentacije ispred nas su dva kandidata koja su osvojila najviše glasova u prvom krugu Milo Đukanović i Jakov Milatović. I jednom i drugom bi se imalo što šta kritički poručiti i saopštiti no ovdje nije riječ o tome. Za mene i za svakog građanina Crne Gore ovdje je riječ o dva koncepta i o dva pogleda na budućnost Crne Gore. Put Crne Gore u EU je priroritet njeno povezivanje i jačanje sa svim njenim članicama i partnerima. Bijemo sada kao mnogo puta bitke za Crnu Goru ni prvu ni posljednju sigurno ali ovo je jedna od najznačajnjih. Jaki uticaj srpske i ruske politike i SPC i njihovih oligarha, vlastodržaca i diktatora na Crnu Goru je velik. Iza takozvanog srpsko-ruskog bloka krije se želja da se Crna Gora kao građanska i multietnička država skrene sa tog puta i da umjesto tog puta odabere put bez povratka. Prethodne dvije ipo godine pokazale su nam kakva je zapravo politika, političkih poslušnika i orkestriranih igrača iz srpsko-rusko-crkvenog svijeta koji ne baštini hrišćanstvo on baštini zilotizam najokoreliju dogmu (svetosavlja) kao jedinu ispravnu doktrinu čija je sentenca: ,,pravoslevlje ili smrt.”

Crna Gora je dugo izgrađivala sebe kroz istoriju išavši postepeno ka građanskoj i multietničkoj državi koju krase njeni manjebrojni narodi. Danas je međuvjerski i međuetnički sklad narušen pogubnim djelovanjem SPC i njenih ,,političkih sinova” koji su spremni da za šaku eura i privilegije Beograda i Moskve bezpogovrno izvršavaju naređenja i da prodaju svoju državu. Iza svih velikih obećanja ,,srpsko-ruskog-crkvenog sveta” i želje za obnovom ,,Dušanovog carstva” na tom putu otpora Crna Gora je ostala posljednji bastion koji treba slomiti. Sve bitke koje su vođene sa srpskim političkim oligarsima i političkim voždovima u prethodnim decenijama su bile bitke u kojima je zvanična politika Srbije rušila, palila i ubijala sve pred sobom. Crna Gora je njena meta zbog jakog uticaja i podaništva ,,srpskih političkih ikona čednosti” koji žele da dosanjaju svoje nedosanjane snove o Velikoj Srbiji. Zbog takve politike njihov partner Rusija, nasilno ognjem i mačem želi da osvoji Ukrajinu i da je ,,denacifikuje.” Svaki dan gledamo pogubnost takve politike na malim ekranima i putem medija.  Želje, mitomanija i snovi su jedno a politička zrelost, stvarnost i ozbiljnost su nešto sasvim drugo. Vjerovatno da žele da se i Crna Gora ,,denacifikuje”na njima svojstven način kako je to rađeno tokom II Svjetskog rata ali i devedesetih godina prošlog vijeka sa nožem, macom i krvavim sveštenicima SPC koji su željeli da očiste svoju ,,larvu” od nevjernika i pripadnika drugih vjera.

Ja ovo ne doživljavam kao rivalstvo dva kandidata, ja ovo doživljavam kao borbu za Crnu Goru. Crna Gora multietnička, multigrađanska, koja treba da uđe u porodicu naroda Evrope. Crna Gora nema alternativnu. U toj borbi podržaću je svim legalnim demokratskim sredstvima i svim srcem. Uvijek će biti Crne Gore i svih njenih građana, njeno ime neće uništiti i narušiti sile tame koje iz prikrajka kao hijene čekaju svoj plijen. Uvijek će biti Crne Gore i svih njenih građana koji će željeti da grade jednu ljepšu budućnost zato 2. aprila ja glasam za Crnu Goru onu moju goru koja nam je jedini dom jer nemamo pravo da naš dom predamo retrogradnim snagama političkim mekušcima i šovinistima iz srpsko-rusko-crkvenog svijeta koji su bili tako olako spremni da 10 Crnogoraca žrtvuju na Cetinju. Moja gora je sintagma za najljepše trenutke podijeljene sa mojom braćom: Crnogorcima, Albancima, Bošnjacima, Hrvatima, i drugim narodima koji vjeruju da ona može biti naš zajednički dom koji nema alternativu.

MONTENEGRO

                          Prođoh danas stazama Lovćena

na vrhovima stoje davno iskopani rovovi

to su ujedno njihovi grobovi

kamene stijene sijeku bol

krv razasuta sa bojišta

odavno sasušena na pločama.

Gorštaci nijemi pali

ispod mramornih greda

kamene figure prkosno me opominju

pogled uprt ka polumračnom nebu

nebeski zrak probija tamu.

Udari grom u planinu

razasu se u mnoštvo iskri.

Montenegro zemljo kontrasta

termopilaca i titana

vodiš još jednu borbu.