ULUCG: Kultura ili kladionica, pitanje je sad

UDRUŽENJE LIKOVNIH UMJETNIKA CRNE GORE

POVODOM PRIJEDLOGA ZA STAVLJANJE VAN SNAGE ODLUKE O USTUPANJU PROSTORA UMJETNIČKIH ATELJEA SEKRETARIJATU ZA KULTURU OBRATILO SE UDRUŽENJE LIKOVNIH UMJETNIKA CRNE GORE

Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore zahtijeva da se iz procedure povuče prijedlog za stavljanje van snage Odluke kojom su prostori umjetničkih ateljea povjereni Sekretarijatu za kulturu, sve dok Glavni grad ne predstavi cjelovit model koji jasno garantuje njihovu kulturnu namjenu i status postojećih zakonitih korisnika. Ukidanje Odluke obrazlaže se potrebom za „efikasnijim i racionalnijim upravljanjem poslovnim prostorima“ preko Agencije za izgradnju i razvoj. Međutim, umjetnički atelje nije običan poslovni prostor i ovo pitanje ne može se svesti na tehničku promjenu upravljača. Za ULUCG je posebno zabrinjavajuće što se upravo Sekretarijat za kulturu nalazi u središtu procesa kojim se jedan od rijetkih sistemskih instrumenata podrške likovnim umjetnicima iz kulture prevodi u opšti režim upravljanja poslovnim prostorima. Dužnost Sekretarijata je da zastupa interese kulrue unutar gradske uprave, posebno onda kada je taj interes u sukobu sa administrativnim procedurama, tržišnom vrijednošću nekretnine ili nekim drugim interesom. Institucije kulture nijesu osnovane da sistem, budžet i javnu imovinu štite od umjetnika, već da ih stave u funkciju javnog interesa i ljudi koji kulturu stvaraju. Umjetnički atelje je elementarna kulturna infrastruktura i ne može se podvesti pod istu upravljačku logiku kao tržnica, lokal, magacin ili drugi komercijalni prostor. Ako Sekretarijat ne štiti tu razliku, ne uređuje postojeći sistem, ne štiti njegovu namjenu i ne povećava fond ateljea, onda je legitimno preispitati svrhu njegovog postojanja.

Važeći Zakon o kulturi ne ostavlja prostor da se atelje predstavlja kao politička privilegija. Obezbjeđivanje prostornih i materijalnih uslova za rad umjetnika dio je javnog interesa u kulturi, a država i lokalna samouprava imaju obavezu da taj interes ostvaruju. Zakon prepoznaje i mogućnost da se umjetniku obezbijedi radni prostor pod povoljnim uslovima, uključujući plaćanje zakupnine djelima ili uslugama, dok isti princip zadržava i aktuelni Nacrt zakona. Ono što je država sama prepoznala kao instrument kulturne politike ne može se po potrebi predstavljati kao nezaslužena povlastica.

Kada je u pitanju dosadašnja raspodjela prostora, ostoje ugovori i raniji postupci dodjele, plaćane su zakupnine i režijski troškovi, umjetnici su sopstvenim sredstvima osposobljavali često neuslovne prostore, a dio obaveza izmirivan je umjetničkim djelima. Grad nije samo davao, već je i dobijao. Djela koja je prihvatio kao protivvrijednost zakupa ostala su u javnom fondu kao trajna kulturna imovina. Ako se danas pravi inventar gradskih kvadrata, onda treba napraviti i inventar djela koja je Grad tim sistemom stekao, kao i ulaganja kojima su umjetnici te prostore osposobljavali i održavali. Odlukom iz 2021. nijesu birani novi korisnici niti dodijeljeni novi ateljei, već je postojeći sistem prenesen u nadležnost Sekretarijata za kulturu. Kasniji izostanak naplate zakupnine nije proistekao iz samovolje umjetnika, već iz administrativnog modela same gradske uprave. Nedostatak tog modela danas se ne može pretvarati u krivicu njegovih korisnika.

ULUCG ne dovodi u pitanje kontrolu namjenskog korišćenja javne imovine, sprovedenu transparentno i u skladu sa .nego upravo na tome insistira. Takođe, prilikom vrjednovanja umjetničkog opusa, profesionalnog kontinuiteta i doprinosa kulturi, moraju biti jasno definisane i ustanovljene  stručne kvalifikacije i kompetencija lica koja sprovode procjenu. Odbornički mandat, politička funkcija ili administrativno imenovanje nijesu stručna kvalifikacija. Kriterijumi, sastav komisije, profesionalne biografije njenih članova, način izbora, pravila o sukobu interesa i obrazloženja odluka moraju biti javni. Profesionalizacija ne znači zamijeniti jednu administraciju drugom, već omogućiti da se dlučivanje o pitanjima profesije zasniva na  znanju, referencama i odgovornosti .

ULUCG ovo pitanje razmatra u okviru svoje osnovne strukovne funkcije – zaštite profesionalnih, stručnih i socijalnih interesa umjetnika koje predstavlja. ULUCG ima i istorijsku obavezu da reaguje na ovakav odnos prema umjetničkom stvaralaštvu. Udruženje je osnovano 1946. godine iz kulturnog i institucionalnog pokreta nastalog tokom završetka rata i neposredno nakon oslobođenja, na antifašističkoj i emancipatorskoj ideji da se nova Crna Gora ne može graditi bez obrazovanja, kulture, institucija i materijalnih uslova u kojima umjetnost nastaje. Još 1944. umjetnici su okupljani oko Umjetničkog ateljea Ministarstva prosvjete, a iz tog temelja nastali su Udruženje i umjetnička škola. U toj kulturnoj politici stvarali su Lubarda, Milunović, Stijović i generacije zbog kojih se Crna Gora danas sa razlogom naziva zemljom slikara. ULUCG je već 1947. bilo dio Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije, u sistemu u kojem se radni prostor umjetnika razumio kao pitanje profesije i kulturne politike. U ratom razorenom i siromašnom društvu postojalo je dovoljno svijesti da se razumije da umjetniku nije dovoljno čestitati kada napravi veliko djelo, već mu treba omogućiti da to djelo stvori.

I jugoslovenska i savremena evropska praksa pokazuju da tehničko upravljanje nekretninom ne znači izbacivanje struke iz odlučivanja. Kada je Grad Beograd 1981. prenio tehničko upravljanje umjetničkim ateljeima u fond Poslovnog prostora, strukovno udruženje zadržalo je ulogu u odlučivanju. Francuska danas tehničko upravljanje ateljeima može povjeriti drugim subjektima, ali njihova kulturna namjena i profesionalna procjena umjetnika ostaju u sistemu kulture. Nije bez značenja ni to što je upravo u Francuskoj Miodrag Dado Đurić dobio prostor i uslove u kojima je mogao razvijati svoj rad, od Hérouvala do kapele Saint-Luc u Gisorsu. A šta je njemu, i kolikim drugim velikim umjetnicima kojima se danas ponosimo, za rad obezbijedila Crna Gora? Velike kulture nijesu velike zato što pripadaju velikim državama, nego zato što iza njih stoje velike odluke i dovoljno znanja da se razumije što tržište može da vrjednuje, a šta društvo mora da zaštiti.

Stoga, ULUCG zahtijeva:

– Da se član 11. povuče sa dnevnog reda sve dok se ne stvore stručni, pravno legitimni i cjeloviti uslovi za njegovo javno iznošenje i razmatranje, imajući u vidu značaj pitanja koje određuje budućnost umjetničkih ateljea;

– Da se status načina korišćenja i plaćanja prostora trajno definiše tako da se isključi obaveza novčanog plaćanja zakupnine, uključujući i modele koji se predstavljaju kao „povoljni uslovi“. Umjetnici su spremni da korišćenje prostora kompenzuju predajom umjetničkih djela u protivvrijednosti, kao što je to i ranije bila praksa, ali i kroz druge oblike saradnje i podrške Glavnom gradu. Novčano plaćanje zakupnine za većinu umjetnika nije održivo i predstavljalo bi faktički mehanizam njihovog iseljavanja iz prostora u kojima decenijama stvaraju;

– Da se pravna legitimnost postojećeg aneksa ugovora preispita i da se, ukoliko se utvrdi njegova nelegitimnost, kao i rješenje kojim je takav model formiran, stave van snage, te da se postojećim umjetnicima produži legitiman status korisnika prostora, u kontinuitetu sa praksom koja je postojala prethodnih decenija. Posebno je neprihvatljivo da se umjetnici koji su, bez odgovarajuće analize i uvida u posljedice, potpisali takav aneks sada tretiraju kao nelegalni korisnici i izlažu nalogu za iseljenje od 1. septembra 2026. godine, uz obavezu da sami snose troškove iseljenja i prijetnju prinudnim izvršenjem.

ULUCG u potpunosti podržava Memorandum likovnih umjetnika, sadašnjih korisnika ateljea, kojim su detaljno obrazložena pitanja njihovog statusa, prava i budućeg modela korišćenja prostora. Smatramo da se nijedna odluka o budućnosti umjetničkih ateljea ne može donijeti bez neposrednog učešća struke, korisnika prostora i relevantnih institucija kulture.

Crna Gora se decenijama naziva zemljom slikara. Taj ugled nijesu proizveli kabineti, sekretarijati ni političke funkcije, već umjetnici. Ako država i Glavni grad od njihovog rada dobijaju djela, ugled, kulturni identitet i nasljeđe, osnovni uslovi za rad su najmanje što im duguju. ULUCG neće pristati da se jedan od rijetkih sistema koji omogućuje profesionalni rad umjetnika razmontira prije nego što se uspostave jasni, stručni i legitimni kriterijumi za njegovu budućnost.

Kultura ili kladionica, pitanje je sad.

Upravni odbor Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore