Podvig za koji ne postoji ime, epitet, mjera, nagrada, hvala i pohvala, za koji postoji samo pridjev nadljudski.
U Pomorskom muzeju od života i poslije kratkih ali najslavnijih života dvojice poručnika, heroja, mornara Milana Spasića i Sergeja Mašere od prošle godine otvoreno je novo odjeljenje za nezaborav.
Povod, 70 godina od herojskog podviga poručnika bojnog broda Milana Spasića i Sergeja Mašere.
Toga sumornog dana, kišovitog i maglovitog 17-tog aprila 1941. godine, dok su se niz lovćenske serpentine spuštale kolone italijanske vojske ka Boki Kotorskoj, posada razarača “Zagreb” donijela je odluku da brod ne preda u ruke neprijatelju.
Komandat broda Nikola Krizomali okupio je najstarije oficire i kazao im da je Jugoslavija potpisala kapitulaciju.
Naređenje komande flote da brodove preda neoštećene Italijanima nije važilo i za odvažne mornare koji su odlučili da razarač “Zagreb” dignu u vazduh.
To je podrazumijevalo zakonsku odgovornost i vojni sud koji bi, u to nije bilo sumnje oficire osudio na smrt po kratkom postupku.
Komandant je naredio Nikoli Ljutiću, prvom oficiru razarača da raspusti posadu a poručnicima Spasiću i Mašeri da pripreme sve za potapanje broda.
Ekspoloziv je postavljen u unutrašnjost broda, od pramca do krme i između torpednih glava.
Nakon obavljenih priprema za uništenje broda komandantu Krizomaliju raportirali su poručnici Spasić i Mašera.
-Gospodine kapetane bojnog broda , štapini su potpaljeni. Napustite brod.
Kapetan je naredio da se svi uđu u čamac za spasavanje, ali su Spasić i Mašera odbili da se ukrcaju.
Nije pomagalo ubjeđivanje, čak i pokušaj kapetana da ih silom ugura u čamac.
-Gospodine kapetane bojnog broda, gubite vrijeme… štapini gore, rekao je jedan od dvojice heroja.
Mašeri i Spasiću je teško pao slom Jugoslavije i fašistička okupacija.
Ne vidjevši mogućnost nastavka otpora, odlučili su da unište svoj brod i poginu na njemu.
Razarač je prvo napustila posada, zatim mlađi oficiri, a oko 14 časova uz brod je pristigao čamac da preveze Mašeru i Spasića kojima na pamet nije padalo da napuste svoj brod.
Više se ništa nije moglo učiniti.
Štapini su dogorijevali, krma visoko…mornari na čamcu jedva su uspjeli da startuju motor i izkobeljaju se od krmenih konopaca i odvoje od broda.
Mašera je u tom času iskočio na lijevi krmeni bok, mahnuo i pozdravio vojnički a zatim nestao…
Dramu na razaraču “Zagreb” nijemo je posmatao veliki broj okupljenih građana, mornara i oficira iz okolnog sela Brdište.
Jasno su viđeli Spasića i Mašeru koji su se, nakon što se i potonji čamac udaljio rastrčali po brodu.
Ušli su u unutrašnjost broda đe su se čule slabije eksplozije.
Neposredno potom oficiri Spasić i Mašera su se u punoj ratnoj opremi uputili ka krmi.
Zauzeli su brodski stav gledajući prema Lovćenu.
Jedan drugome su potom strgli oznake činova sa ramena.
Zagrlili su se snažno i poljubili.
Vrijeme je odmicalo.
Oficiri su se potom ponovo okrenuli prema Lovćenu.
Neposredno potom začula se strahovita eksplozija.
Posmatrači su mogli da vide kako su tijela Sergeja Mašere i Milana Spasića poletjela kroz vazduh.
Mornari na obali su skinuli kape i stajali mirno, odavali su počast poginulim drugovima, neki su plakali …
Nakon četiri dana more je izbacilo tijelo Milana Spasića kod Ostrva cvijeća, koga su identifikovali po novčaniku i oficirskoj bluzi.
Posmrtni ostaci heroja Spasića sahranjeni su na groblju u Savinskoj dubravi.
Sedam dana kasnije, na drugoj strani poluostrva pervlake pronađen je gornji dio tijela (od pasa na gore) Sergeja Mašere koji je tajno sahranjen uz prisutvo Italijanskih okupacionih vlasti.
Danas, 71 godinu od događaja morem i nebom ovjenčanim, hrabrošću i snagom nadnaravnom dvojice drugova, mornara kojima je more i rodoljublje u venama, ostajemo pred epoletama poručnika, koje za NAJVIŠI ČIN zlatnim sjajem blistaju.
Blistaće imena i djelo, sa fotografija i eksponata ovog obnovljenog odjeljenja drugog svjetskog rata kao dokaz da istorija piše i dopisuje.
Da podsjeća i živi, pa neka živi slavom Spasića i Mašere u ovom prostoru palate Grgurina koja u refrenima mora i pomorstva svoj život živi pod nebosklonom Boke uz vječnu stražu Lovćena u koji su zagledani lučom neugasivom život dali Milan Spasić i Sergej Mašera.
Neka im je slava a novom prostoru i novi lijep život starog , renoviranog, jednog od najljepših zdanja u Kotoru.
Slavko Mandić
* * *
Mileva Pejaković-Vujošević
U odjeljenju, posvećeno stranici iz Drugog svjetskog rata, koje je otvoreno prošle godine, u čast 70 godina od herojskog podviga mornara, poručnika Milana Spasića i Srgeja Mašere, koje se nalazi na drugom spratu Pomorskog muzeja u Kotoru, je i pramac razarača “Zagreb” koga su Spasić i Mašera na današnji dan 1941. godine digli u vazduh i dali svoje živote da ne bi pali u ruke neprijatelja.
Pored razarača “Zagreb” nalaze se i djelovi razarača “Kotor” sa nautičkim instrumentima koji su se na njima nalazili, podsjeća za Skala radio Mileva Pejaković-Vujošević.
Tu je svoje mjesto našla i metalna kasa sa podmornice “Osvetnik” koju je kapetan ove podmornice bacio u more na dan ulaska okupacione vojske u Boku na današnji dan 1941. godine.
U odjeljenju Pomorskog muzeja danas se održavaju i časovi istorije za učenike kotorskih škola, a brojni turisti s pažnjiom posjećuju ovu sobu koristeći audio-vodiče kroz Muzej koji im na više svjetskih jezika pričaju i o nadljudskom podvigu Spasića i Mašere, zaključila je Pejaković-Vujošević.
Predlazem Slavku da Mileva revidira tekst, ili da ga potvrdi da mozemo reci da znamo istinu o tom vaznom dijelu istorije Boke.
Neka pojasni da li je kapetan naredio da se potopi razarac ili NIJE.
Da li je Masara sahranjen zajedno sa Spasicem ili NIJE.
Meni je cudno i nelogicno ako je naredio da se potopi razarac, zasto su Spasic i Masara ostali na brodu, jer se ne spominje da su bili dobrovoljci…..nego da su PREKRSILI naredjenje kapetana hehehe
Blazen Isus i Marija!!!
E Slavko, Slavko,Slavko…>>>
Malo si i ti brz u odlukama i nazivanju zlocestima/zlima ljude ciji ti se ponekad komentari ne dopadaju.
Mislim da si reagovao impulsivno a ne glavom, nisi razmisljao, pa ocekujemo od tebe da “povuces”.odluku koju si “donio”.
Naime koliko sam i ja cuo/citao/znam o ovom dogadjaju Altair je u 100% pravu.
Mileva je “malo iskrivila” ovaj dogadjaj iz nekog njenog razloga……?
Gdje je sahranjem Masara….? Mileva kaze na nepoznato mjest a Altair da je zajedno sahranjen sa Spasicem???
Nasa je sramota da to tacno ne znamo…
Normalno je da niko od tebe ne ocekuje da sve bas znas a MIleva…..?
Spasic i Masara su PROTIVNO naredjenju da napuste brod i ostave ga neprijateljima NEOSTECENOG, POTOPILI razarac i u tome se ocitava njihov patriotski i herojski cin i zbog toga su usli u ISTORIJU BOKE..
Da je odlika kapetana bila da se brod potopi, to bi se sasvim drugacije odradilo i ne bi se ovi junaci spominjali niti bi neko poginuo.
Vjerujem da ces se sloziti, ali da si pazljivo procitao sta je Milenin tekst, a sta je Altair napisao vidio bi da “nesto” nije istina.
I slazem se sa Lukovim komentarom.
Altair je bio malo “prestrog” u optuzbi, ali…..nije valda zlocest zbog toga…ili jest? hehehe
Blazen Isus i Marija!!!
Vječna ima slava!
Gospodine Mandiću,
Najblaže rečeno, ovo je sramotno farbanje istorije! Kao što danas hoće mnogi da okreče svoju biografiju. Prema onome što je do skoro pisalo u udžbenicima istorije, i u bezbrojnim napisima o besprimjernom herojstvu i rodoljublju dva oficira, bilo je sasvim drugačije.
Kap. Krizomali je narerdio da se razarač mora predati neoštećen sa svim oruđima i oružjem.
Spasić i Mašera nijesu poslušali kapitulantsko i izdajničko naređenje zapovjednika.
Svojevoljno su odlučili da potope brod, čime su se vinuli u besmrtnost.
Poslije nekoliko dana djelove njihovih posmrtnih ostataka, Italijanski vojnici su
dostojno sahranili na Savini uz sve vojne počasti, kakve dolikuju herojima.
Samo toliko, da se zna.
Uzgred, možda se gospođi Pejaković potkrala greška, ali događaj se zbio
na današnji dan 1941. ne 1942.
Gospodine Altair,
u čemu se sastoji sramotno farbanje istorije u tekstu koji potpisujem? Kad tako nešto govorite, navedite, kao što ste naveli godinu 1942. a sami viđeli da je u pitanju samo greška u kucanju.
Nema potrebe da neargumenovano napadate, mada je to manir mnogih koji se potpisuju kao anonimusi.
Srdačno, Slavko Mandić
Kome Slavko daješ značaja i još civilizovano pitaš a Altair ofarban svim bojama velikosrpskog nacionalizma pa ne zna što i koga pita.
Gosodine Mandiću,
Ukratko, “krečenje” istorije nalazi se u Vašem pisanju da je kap. Krizomali
naredio da se razarač ZAGREB potopi.
A upravo je naredio da se preda NEOŠTEĆEN okupatoru!
Neznati nije sramota, ali znati pa svjesno iskrivljavati
činjenice – sramotno je.
Možda ste uzeli podatke iz nove istorije koju je napisao Adžić.
Gospodine Altair,
Vi ste ipak samo zlonamjeran čovjek i sa Vama prestajem svaku komunikaciju.
Slavko Mandić
Procitaj jos jednom tekst ….
Raako mi je jedan prijatelj iz inostranstva da je ovo podvig ravan najvećim herojskim djelima na planeti.
Divimo se mornarima Spasiću i Mašeri to su primjeri čojstva i junaštva o kome pričaju generacije.Trebalo bi u svakoj školi na današnji dan uvesti obavezan čas o ovom herojskom činu. A na javnom servisu ni riječi , nemaju kad od gluposti kojekakvih trećerazrednih priča i slika.Sramota , recite da sam dosadni penzioner , jesam ali se čudu ne mogu načuditi da televizije od jutros ne daju ni riječi o ovvom istorisjkom događaju ili stidno po neđe u stilu -dogodilo se na današnji dan.Zato slušam Skalu i volim njen program i njene ljude. Luka
Slava im! Zlatnim slovima hrabri mornari, za nezaborav!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].