Šminkanje istorije i oktroisanje budućnosti

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Velikosrpska imperijalistička hegemonija je toliko ušla u „živo blato“ mitomanije da se svaka naredna laž „savršeno uklapa“ u taj horor bajkovitog lavirinta! Izgubiti se ne mogu, jer su već izgubljeni, a Arijedninog klupka nigđe! A čemu bi i poslužilo kada se udobno ośećaju u svom izolovanom, samodovoljnom svijetu, izvan svih civilizacijskih tokova!? Ova narcisoidna politika nikada neće shvatiti da „lik u vodi“ nije „neko drugi“ u koga se valja zaljubiti „dok nas smrt ne rastavi“, samo što je na mjestu čekanja mitološkog Narcisa nikao predivan cvijet, a na mjestima ove narcisoidne politike pronalazimo samo masovne grobnice, tugu, jad i čemer! Ova zaumna ideologija zlikovce i izvršitelje genocida proglašava herojima, počev od najnovijeg osvajačkog (ne građanskog) rata, pa unazad  sve do kralja Milutina, prvog pedofila  u njihovoj „slavnoj“ istoriji! Naime, on je oženio 40 godina mlađu Simonidu u njenoj petoj godini, a silovao je par godina kasnije! Tako je ova „tradicija“ nastavila da se „njeguje“ u okviru Crkve Srbije od Kačavende do Pahomija i inih! One starije istine „pokriva zemlja“! Ipak i o njima se dosta zna, osobito u zločinačkoj lozi Nemanjića (bratoubistva, sinoubistva, oceubistva):

O Mladiću, Karadžiću i njihovoj novočetničkoj bratiji Haški tribunal je već kazao svoju riječ! Što kazati o starijem četništvu, koje je šminkanjem istorije dobilo „pravo građanstva“ i „oreol“ oslobodilaca i antifašista u svim „srpskim zemljama“? Osim brojnih dokaza o ovoj hegemonističkoj  i kvislinškoj (klerofašističkoj) politici, nezapamćenim zvjerstvima nad drugim pa i nad svojim narodom, dovoljno se pozvati na nekolika značajna imena:

• Winston Churchill Britanski premijer izjavio je na Jalti:

„Postizanje mira, i mira u Evropi nije samo neophodan za uništenje njemačkog imperijalizma, naprotiv neophodno da se uništi imperijalistički šovinizam male Srbije.”

• Sigmund Neumann je napisao:

„Istorija Srbije je neprekidna borba prepuna sa nekontrolisanom agresijom, nepoznatom u civilizovanim zemljama. U ovoj bici u kojoj je laž, prevara, izdaja, osveta, ubistvo, a ratni zločini su prepoznati kao moralna dostignuća, generacije Srba i četnici (banditi generala Draže Mihailovića): jasno se vidi politički banditizam koji karakterišu srpske vladare, političare i vojskovođe…”

• Partizanski general Kosta Nađ je 1942. godine napisao:

„Ne sjećam se da sam ikada vidio nešto strašnije od onoga što sam vidio u Foči (grad u Bosni). Ludi četnički varvari su sve pobili. Grad je bukvalno plivao u ljudskoj krvi. Most na rijeci Drini je pokazivao odvratnu sliku. Nije bilo ni jednog jedinog mjesta čistog od krvi od obezglavljenih ljudi. Ovo je mjesto gdje su nedužni bosanski Muslimani masakrirani su na hiljade. Pravo kasapljenje . . .”

• Dr Stevan Moljević, predsjednik najvećeg organa četničkog pokreta:

… Šta smo mi u ovom ratu pokazali srpskom narodu? Svoje kame, brade i pijane komandante, koji štipaju snaše. Krv, seks i gibanice, to je bio naš program, to je bila naša zastava … Rulje koje zaudaraju na rakiju, to smo bili i ostali!

            Posebnu priču predstvlja okupacija Crne Gore od strane srpskih i francuskih trupa, koja se želi predstaviti kao „oslobodilački“ pohod, već oslobođene Crne Gore. O tome sam već nešto kazao u tekstu  ( https://radioskala.me/nista-korak-do-nicega/ ), koji je izazvao najrazličitije reakcije,  pa i neke sumnje u postojanje određenih citata, za koje sam smatrao da su opštepoznati! Na to su me pdośetili neki komentari rečenog teksta!

• George Clemenceau, francuski premijer za vrijeme konferencije u Versailesu:

“Srbi su se dovukli za repovima naših konja, oni su strvinari savezničkih pobjeda” (izjava bazirana na svjedočenju francuskih oficira);

• Aleks Divajn, knjizi “Enigma Crna Gora” (London,1920.) citira poslanika u

Domu lordova V. Britanije Gledstona: “Crna Gora ne bi mogla biti tretirana gore, ni da se borila na strani centralnih sila.” (vrijeme okupacije od strane srpskih trupa nakon 1918.)

• Njujork Tajms, maj 1922. objavio izjavu Rolanda Trija, izaslanika Vlade

SAD,  za Crnu Goru:

“Izbori su izvršeni u prisustvu srbijanskih trupa, dok je glasanje bilo sve usmeno… ko je bio poznat kao protivnik Srbijancima, zabranjeno mu je da učestvuje u glasanju… svi oni koji nijesu htjeli primiti srbijansku okupaciju, kao posljedica toga, rastjerani su po planinama, upravo na vrh bajoneta, i prijetnjom smrti… Takođe smo posjetili tamnice u Nikšiću i Podgorici, gdje su svi crnogorski prvaci, koje su Srbijanci mogli uhvatiti, bili uhapšeni, ni zbog kakvog drugog razloga osim lojalnosti prema svojoj zemlji…”

            Iščitavanje mnoštva citata na ovu temu, a jako su brojni,  mora izazvati mučninu, osobito u prilikama, kada potomci crnogorskih komitskih mučenika, ili partizanskih heroja svojevoljno služe nastavljačima ove sulude ideologije „krvi i tla“ i žele je predstaviti kao dobročinstvo uprkos svjedočanstvima iz najkrvavijih i najzlokobnijih stranica naše,  pa i balkanske prošlosti.