Camino – putem blažene Ozane Od Releza do Kotora – novi put vjere, kulture i turizma

Camino – putem blažene Ozane

Od Releza do Kotora – novi put vjere, kulture i turizma

U cilju turističke promiđbe Boke kotorske i Crne Gore predložili smo Opštinama Kotor i Cetinje kao i njihovim turističkim organizacijama rutu Camimo – putem Blažene Ozane, po uzoru na poznate europske Camino rute. Hodočasnici, turisti, planinari i ostali  koji bi prolazili tom rutom boravili bi u lokalnim smještajima, koristili ugostiteljske usluge, kupovali domaće proizvode i upoznavali bi se sa običajima mjesta kroz koja bi prolazili. Time bi Camino donio izravnu financijsku korist lokalnim zajednicama te poticao razvoj obiteljskog turizma i malog poduzetništva. Hodočasnici, turisti, planinari i ostali bi prolazili starim karavanskim putem od Releza do Kotora. Camino – putem Blažene Ozane bi predstavljao izvrsnu reklamu za Boku kotosku i Crnu Goru na europskoj hodočasničkoj karti i doprinio bi cjelogodišnjem turizmu. Ukratko ćemo opisati o čemu se radi.

Španjolski Camino de Santiago već desetljećima je jedna od najpoznatijih europskih hodočasničkih ruta. To je drevna hodočasnička mreža putova kojom prolaze hodočasnici iz Španjolske i cijele Europe, a vodi u Santiago de Campostelo grad u kojem se pohranjene moći svetog Jakova. Tijekom cijelog srednjeg vijeka  Santiago de Campostelo je bio vrlo popularno hodočasničko odredište. Glavni put do Santiaga slijedi raniji rimski trgovački put, koji se nastavlja do atlantske obale Galicije. Prvo spominjanje korištenja puta je vezano za 1047. godinu. Tokom stoljeća na tom putu je izgrađeno oko 1.800 građevina vjerskih i svjetovnih (crkve, hoteli, albergues-i (hodočasnički hosteli) itd). Zbog pojave kuge (1347-1353) tj „crne smrti“ koju je uzrokovala bakterija yersinia pestis u Europi je tada umrlo cca 25-50 milijuna ljudi, ali i zbog političkih prilika došlo je do odustajanja od tog hodočasničkog puta. Običaj se obnovilo 1980. god. i traje do danas. Vijeće Europe je 1987. god. ovu rutu proglasilo prvom europskom kulturnom rutom, a od strane UNESCO-a je proglašen jednim od mjesta svjetske baštine.

Po podacima iz kotorskog arhiva mnogo hodočasnika je u tom periodu išlo i iz Boke kotorske u Santiago de Campostelo. To vidimo iz testamenata u kotorskom arhivu koje su pisali prije odlaska na hodočašće zbog nesigurnosti povratka sa tog dugog i opasnog putovanja. Sigurno je da su običaj kađenja moći na večernju sv. Tripuna 02.03. bokeljski hodočasnici tada vidjeli u Santiago de Campostelo. Tamo se najvećom kadionicom na svijetu Botafumeiro kadi cijela unutrašnjost katedrale sv. Jakova. (vidi tekst: radio dux 2.02.2024. Botafumeiro-najpoznatija kadionica na svijetu). U Kotoru toga dana 6 katolika i 6 pravoslavaca kade moći na oltaru sv. Tripuna, što je jedinstveni primjer ekumenizma u svijetu.

Posljednjih godina brojni gradovi i regije nastoje razviti vlastite Camino putove povezujući ih s lokalnim svecima, blaženicima i bogatom kulturnom baštinom. Takve inicijative danas postoje diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, gdje je Dubrovnik ove godine uspješno uključio dio svoje povijesne i vjerske baštine u mrežu Camino ruta. U Europi Španjolska ima oko 49 ruta, Portugal 9 ruta, a također i Francuska, Italija, Njemačka, Poljska, Hrvatska, Slovenija, Belgija, Nizozemska i mnoge druge zemlje imaju svoje označene Camino dionice.

Slična ideja mogla bi zaživjeti i u Boki kotorskoj kroz projekt Camino – putem blažene Ozane, hodočasničko-turističku stazu koja bi povezala mjesto Relezi, rodni kraj blažene Ozane Kotorske, s povijesnom jezgrom Kotora u kojoj je ova znamenita dominikanka provela najveći dio svog života.

Blažena Ozana, rođena kao Katarina Kosić početkom 16. stoljeća, jedna je od najštovanijih osoba u povijesti Boke kotorske. Nakon dolaska u Kotor posvetila je život molitvi, pokori i služenju ljudima. Zbog svoje duhovnosti i utjecaja među stanovnicima grada nazvana je Anđelom mira, a njezini tjelesni ostaci pohranjeni su u crkvi sv. Marije od rijeke (crkvi bl.Ozane). Blaženica stoljećima privlači vjernike i hodočasnike u Kotor.

Potencijalna ruta mogla bi pratiti stare putove kojima su se stoljećima kretali stanovnici tadašnje Crne Gore u zaleđu Kotora na tadašnji crnogorski pazar na sjevernom ulazu u grad.. Camino bi krenuo od rodnog mjesta blaženice Relezi starim kamenim stazama i seoskim putevima koji su još vidljivi na kartama, preko Bokova sa kamenim kućama, bistijernama i suhozidima, mjesta Čekanje i zatim starim karavanskim putom do Cetinja. Camino bi nastavio do Njeguša, restorana „Nevjesta Jadrana“ ispod Žanjevog dola zatim starim putem do Špiljara i najzad Kotora i crkve sv. Marije od rijeke u narodu zvane Blažena Ozana. Put bi prolazio kroz slikovite krajeve, zanimljiva sela i vidikovce s kojih se pruža pogled na jedan od najljepših zaljeva Mediterana – Boku kotorsku.Takva staza ne bi bila namijenjena samo vjernicima nego i ljubiteljima prirode, kulturne baštine i aktivnog odmora. Po Camino pravilima put bi se obilježio strelicama na raskrižjima i  žutom školjkom (jakobova kapica) na plavoj podlozi. Put bi se mogao podijeliti na tri rute. Najkaraća i najinteresantnija ruta je sigurno putem ispod Žanjevog dola preko Špiljara do Kotora kojom brojni turisti cijele godine i sada prolaze.

Još jedna zanimljivost koja povezuje Santiago de Campostelo i njenu katedralu sv. Jakova sa Kotorom je ta da je Kotor imao svoju crkvu sv. Jakova (od Lođe), koja se spominje već 1326. godine.  Temelji te stare crkve označene su na terasi hotela “Vardar“ u Kotoru. Možda su i kotorani na tom mjestu izgradili crkvu nakon hodočasničkog puta do katedrale sv. Jakova u Santiagu de Campostela u Španjolskoj.

Iskustva iz Europe pokazuju da hodočasničke rute imaju višestruku korist. Osim što čuvaju sjećanje na važne povijesne osobe, one pridonose razvoju održivog turizma, produžuju turističku sezonu i donose gospodarsku korist manjim sredinama kroz ugostiteljstvo, smještaj i lokalne proizvode. Upravo zato Camino danas nije samo vjerski fenomen, nego i važan kulturni i turistički projekt.

Kotor, grad pod zaštitom UNESCO-a, već posjeduje iznimne preduvjete za razvoj takve inicijative. Spoj bogate povijesti, srednjovjekovne arhitekture, tradicije i prirodnih ljepota mogao bi Camino – putem blažene Ozane pretvoriti u jedinstvenu atrakciju na istočnoj obali Jadrana. Pokretanjem projekta Camino blažene Ozane Boka kotorska i Crna Gora bi dobile novu prepoznatljivu manifestaciju i trajni turistički sadržaj koji bi tijekom cijele godine privlačio hodočasnike, turiste, planinare i ostale. Istodobno bi se dodatno valorizirala ostavština žene koja je svojim životom ostavila dubok trag u povijesti Kotora i cijele Boke kotorske. Možda je upravo sada pravo vrijeme da put kojim je prije pet stoljeća krenula skromna djevojka iz zaleđa Boke postane nova staza susreta, duhovnosti i zajedništva za generacije koje dolaze.

U Dubrovniku je Camino započeo ove godine na inicijativu jedne udruge, a podržali su je Općina Dubrovnik, Turistička zajednica, a učešće je uzela dubrovačka biskupija i općine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kroz koje put prolazi do krajnje točke Međugorja. Staza je dugačka 145 km. i podijeljena je na nekoliko etapa. Zbog štovanja blažene Ozane i u Hrvatskoj to je i prilika za zbližavanje dva susjedna naroda katoličkog i pravoslavnog čemu je blažena Ozana težila.

Ako se prihvati ova ideja Opštine bi trebale urediti trasu, infrastrukturu i dogovoriti međusobnu suradnju, Turističke organizacije bi radile promociju i uključivanje turističkog sektora, a crkva bi mogla davati hodočasnički i duhovni identitet. Ideja Camino – putem blažene Ozane od Releza do Kotora potpuno se uklapa u europski model lokalnih Camino ruta. Mogla bi biti prva međunarodna Camino ruta u Crnoj Gori i povezana s mrežom Camino Europe. Naše dvije NVO su se slično predlogu iz Dubrovnika, ponudile da urade sve pripremne radnje za realizaciju ove nove vjerske i turističke rute.

NU “Boka kotorska“- Marija i Andro Saulačić

NU “Lingua“- Martina Saulačić Lompar