Vlast se naša u Evropu sprema
Piše: Slavko Mandić
Dolazi nam u četvrtak Ursula Fon der Lajen, preśednica Evropske komisije. Sastaće se sa preśednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem i premijerom Milojkom Spajićem. Možda još sa nekim Evropejcem, ako bude slučajno prolazila pored zgrade Skupštine. Ne može minut a da ne svrne, jer ona dobro zna kakvi su naši običaji. A ako svrne, onda joj ne gine šljivovića. Kupica, ili dvije, zavisi od raspoloženja. Mada, nema nikakvog razloga da tokom tog susreta raspoloženje, kao i do sad, ne bude na zavidnom nivou.
Vjerovatno neće imat kad da pośeti opoziciju, jer ona u ovoj fazi razgovora nije neophodan partner. Prvo treba da sprovede ono što joj je poručeno, a to je da se upristoji i da ne talasa previše. Da disciplinovano diže ruke za sve što joj se reče i da se ostavi tog uzaludnog demonstriranja nezadovoljstva zbog nekih tamo bizarnih stvari. Ako to ne učini, eto krivca što Crna Gora neće u predviđenom roku otputovati u Evropu.
A možda će i kod njih svrnut? Ko zna? Da ih malo propita i vidi jesu li dobro utvrdili gradivo. Jer ako nijesu, ponavljaće, a to je bruka i sramota koja se ne oprašta.
Mada, opet, za ovu vrstu namjenskog razgovora gospođe Ursule sa crnogorskim vrhom opozicija nije potrebna jer je ona fokusirana na predstojeće korake na EU putu partnera i na tekući napredak u postepenoj integraciji, uz podršku Plana rasta za Zapadni Balkan. Eto, jasno je poručeno iz Evropske komisije. Pa što bi tu tražila opozicija? Baš ništa. Uostalom, rečeno joj je što treba da čini i kakav klimoglav da učini kako ne bi bila proglašena sveukupnim krivcem za mogući neuspjeh na tom putu napredka koji je trasirala Ursula i njeni evropski saradnici.
Uostalom, zabrana ulaska novinarima i kamermanima u plenarnu salu Skupštine Crne Gore od strane vojvode od parlamenta, ukidanje prenosa śednice, micanje identifikacionih kartica poslanicima, nedolazak parlamentaraca na rabotu, čučanje Camaja neđe po holu… nije nešto oko čega bi trebalo činjet dodatnu dramaturgiju. To sa EU putem nema nikakve veze i na to ne treba obraćat pažnju. To pitanje je razmatrano u užem timu i usmeno je zaključeno kao u dispozitivu. Evo, jasno je da jasnije ne može bit. Za Evropu, za Evropu, poput one pjesme Za Beograd iz kultnog filma Slobodana Šijana Ko to tamo peva.
Vlast se naša u Evropu sprema, već se pjeva dok se Evropska komesarka za proširenje Marta Kos priprema za Bobotov kuk, kako je obećala, jer na najvećem crnogorskom vrhu valja proslaviti završetak pristupnih pregovora sa Evropskom unijom.
A da bi se to ostvarilo potrebno je da opozicija sluša što još iz Brisela zbore. Po svaku cijenu treba očuvati političko jedinstvo i unutrašnju stabilnost u Crnoj Gori. To znači da vlast u ovom važnom času ne treba drmati, bez obzira na neke problemčiće, tipa telegram saučešća povodom smrti ratnog zločinca Mladića, bronzani spomenik koljaču i ratnom zločincu, četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, ugrožena temeljna ljudska prava, partijska zapošljavanje slaboukih, ili onih koji slabije kopčaju…Tačno je da to što toliko ne smeta Evropi kad smo mi u pitanju, nijesu njihovi usvojeni standardi, ali je situacija takva. Postaće dramatična ukoliko se opozicija ne primiri, po onom istom obrascu po kojemu je uglavnom bila mirna sve ove godine za vrijeme trajanja litijaške vlasti.
-Evropa je pametnija od nas, čuh jednog zbunjenog intelektualca kako za sebe analizira ovo evropsko dobronamjerno naklapanje. Jer, nastavio je, ne bi oni ovo nama što ne bi i sebi samima. Vrijeme ište da se malo primirimo, da što već spakovano ne pobrkamo.
Tako je, ote se uzdah olakšanja. Rekli su nam što treba i zašto je to što treba dobro za opoziciju. Zato valjda, razumjeli smo iza redova, što je to što je za nas dobro nije istovremeno i za vlast. Koja većinski ne bi rada bila da je vide u Evropu. U tom zecu leži grm, kao što bi jedan poljoprivredni ekspert znao tumačiti crnogorske aktuelnosti.
Da li će gospođa Ursula učvrstiti kamen temeljac sveukupne saradnje crnogorske razuzdane politike, ostaje da se vidi. Izgleda po svemu da je opozicija sada u konačnom stavu da neće dozvoliti nikakav oblik manipulacije i zamjena teza, mogućih optužbi i sumnji na njen račun. Ona je svoj evropski put jasno dokazala, sad ostaje i da ga odbrani. Ali ne tako što će savijati kičmu i prihvatati sve što joj se iz Brisela nametne.
Neka gospođa Ursula, ako želi glasove opozicije, zatraži od vlasti da se održi śednica Skupštine na kojoj bi se glasalo o smjeni Andrije Mandića. Pa poslije toga, bez obzira na rezultat glasanja, može da se razgovara o svakoj vrsti dogovora.
Prije toga, nikako, nikako ne ,ako zaista želimo čojski da uđemo u Evropu, visoko dignute glave i časno.
Najprije winston Churchill pokušava, zajedno s ostacima Wehrmachta, napasti SSSR, pred kraj 2. sv. rata. U SAD truju Roossevelta i postavljaju antikomunistu i profašistu Trumana, koji je prevario SSSR u vezi sfera kontrole na Dalekom istoku, bacivši dvije atomske bombe na Japan. Zatim Britanci vrše intervenciju u Grčkoj, kako ne bi komunisti, kao stranka, kojoj je narod dao mandat, vladali i postavljaju fašiste na vlast. U Italiji i Francuskoj, doslovno izbacuju komuniste iz parlamenta, kako ne bi došli na vlast, jer imaju najveću podršku glasača. U Poljskoj i Čehoslovačkoj pokušavaju izvršiti puč, kako bi ih izvukli iz dogovorene zone kontrole SSSR-a. Jugoslavensku narodnu armiju, koja je oslobodila Trst i okolicu, nasilno vraćaju natrag! I u takvoj kritičnoj situaciji po socijalizam u svijetu, Tito reče ne, Staljinu i okreće se zapadu! Što više reći!
Da tacno , samo si preskocio da je i Jugoslavija bila na klackalici ,da li komunizam ili monarhija ,kao i u Grckoj.
I onda je na Jalti odluceno da jedna ide u komunisticku sferu a druga u zapadnu.
Onda se odlucivalo koja ce dje, Cercil je analizirao i zakljucio da je za njih bolje Grcka ostane u njihovoj sferi uticaja a Jugoslavija u komunizam jer je Tito bio engleski Agent i sa tim imaju trojanskog konja u komunistickoj sferi uticaja a i Staljunu je odgovarala Jugoslavija kao Slovenska drzava a i Tito je bio njegov ucenik koga je on postavio na visoki polozaj.
Cercilu je savjetnik njegove delegacije rekao zasto je pristao da Jugoslavija bude komunisticka on je odgovrio ne brini neces ti zivjeti tamo.
Onda je Cercil tu odluku prenio jugoslvenskom Kralju Petru i rekao mu da naredi Drazi M. da se stavi pod komandu Titovog staba ,sto je Draza odbio kao skolovani oficir da se stavi pod komandu Bravara i proglasen je izdajnikom.
I onda 1948 Staljin je ukapirao da je Tito engleski Agent i htio je smjeniti Tita i doslo je do njihovog razlaza i onda je Tito skidao svoje oficire koji su bili za Staljina itd itd.
Pa i kriza oko Trsta je rijesena tako jer je Cercil rekao Titu da prihvati to.
I onda 1953 Tito ide Galebom u London a od Giblatara ga prate britanski brodovi i avioni odaju mu veliku pocast …svecani prijem kako nikome do tada a on komunisticki lider i to jos zvanicno bravar -marsal dobija toliku pocast u jednoj Monarhiji kakva je Britanija …Zasto !!??
Narod je 1945. na Terazijama vikao i nosio transparente , Hoćemo Tita, nećemo kralja Narod se pita ❗
Šaka jada četničkog potomstva sada glumi žrtve, a potomci su koljači .
Službeni dokumenti NDH pokazuju da su vlasti dr. Ante Pavelića četnike financijski tretirale kao i ustaše
Možda i najpoznatija zajednička fotografija ustaša i četnika ona je iz travnja 1942. nakon što su četnici i ustaše sklopili jedan od svojih sporazuma oko Banje Luke. Na slici se ističe Uroš Drenović, četnički vojvoda koji je u Drugi svjetski rat ušao kao rezervni časnik s činom poručnika. Prema izvorima iz knjige “Shadows on the mountain” Marcie Kurapovne iz 2009., Drenović je isprva bio s partizanima kao dio ustanka protiv okupacije, da bi se četnicima pridružio već krajem 1941., čim je doznao da je u njegovom kraju, a on je bio iz okolice Manjače, osnovan četnički odred.
Drenović se vrlo brzo istaknuo u četničkom pokretu, kao što je i za samo nekoliko mjeseci s predstavnicima NDH sklopio prvi u nizu sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana. “Potpisati izjavljujem, da sam uvijek priznavao NDH, ali da sam otišao u šumu, da spasim goli život, naroda u ovom kraju, kao i sebe, koje su neodgovorni elementi počeli nemilice ubijati i pljačkati.
Ujedno izjavljujem, da ću zajedno sa svojim naoružanim ljudima, kada očistimo zajedno sa hrvatskom vojskom, prema naređenjima vojnog zapovjedništva čitav ovaj teritorij od komunističkih bandi, staviti se na potpuno raspoloženje sa svojim naoružanim ljudima domobranstvu”, izjavio je tad već vojvoda Drenović na sastanku u hotelu “Bosna” s ustaškim zapovjednicima u Banjoj Luci koji je okončan sporazumom 27. travnja 1942. Za njim su vrlo brzo krenuli i mnogi drugi četnički zapovjednici.
Prema slovu sporazuma, njima se NDH obavezala: “…Hrvatske oružane snage zajedno sa četnicima u gradu kao i na terenu suzbijati će i uništavati komunističke bande… Obitelji čiji su hranioci u zarobljeništvu, a koji ne pripadaju komunističkoj partiji dobivati će odmah podporu u smislu postojećih odredaba i to za ženu 16 Kn, a za djete po 10 kn dnevno… Isto tako sve udovice koje su stradale prilikom akcija oko suzbijanja pobuna a čiji hranilac nije bio komunista, dobit će odmah podporu od strane države.”
Već u lipnju ovakav odnos prelazi u fazu formaliziranja na području cijele NDH. David Sinčić, tada 31-godišnji podžupan Bribira i Sidrage kojega je na to mjesto ugurao osobno Andrija Artuković, ministar policije u NDH, bio je glavni pregovarač s četničkim vojvodama oko njihovog priznavanja NDH.
Tad već kao stožernik, on piše poglavniku dr. Anti Paveliću o nizu mjera koje treba provesti na terenu, pa tako i: “Obiteljima pravoslavaca-četnika, čiji članovi ginu u borbi proti partizanima, plaćati podpore onako, kako se plaćaju za poginule katoličkim obiteljima.” Pavelić to ubrzo odobrava, Sinčić 17. lipnja 1942. šalj brzojave kako je sklopio sporazume s vojvodama Bogunovićem, Đujićem, Rokvićem i Rađenovićem.
“Četnici za suradnju sa nama i borbu protiv partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebno ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedničtvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnice, bacače mina i vojna vozila”, javlja Sinčić.
Drenović je bio neslavan po nizu stvari; Nijemcima je prodavao zarobljene partizanske vođe, s ustašama i Wehrmachtom vodio je svojih 2000 četnika u neprijateljskoj ofenzivi na Kozari i slično tome. O suradnji četnika s Wehrmachtom i ustašama svjedoči i to što je Drenović poginuo 1944. u Čađavici kad je u savezničkom bombardiranju stradao rame uz rame s njemačkim časnikom. Pritom Drenovićev i Sinčićev slučaj nipošto nije bio iznimka.
Na sastanku u Mrkonjić Gradu uoči Banje Luke, Drenovića su ugostili domobranski bojnik Emil Rataj, ustaški logornik Konstantin Urumović, ustaški kotarski predstojnik Marko Jungić. Zabilježili su da manjih verbalnih čarki među vojnicima iz pratnje jest bilo, ali da je “svatko isprebijao svoje” koji su u tome sudjelovali. Četnicima su, inače, ruže cvale posvuda po Lici i Dalmaciji tijekom okupacije.
Evo što su sve ustaše kopirale od četnika
Već u listopadu 1941., čim je Pavelić Rimskim ugovorima prepustio Dalmaciju fašističkoj Italiji, u Split je iz Kolašina navratio četnički vojvoda Ilija Trifunović-Birčanin, bliski suradnik Koće Pećanca. Birčanina će ubrzo Draža Mihailović imenovati komandantom Dalmacije, Hercegovine, zapadne Bosne i jugozapadne Hrvatske, a ovaj će mu se u ljeto 1942. iz Splita javiti telegramom jadikujući kako “u Splitu i cijeloj Dalmaciji… kao da je 90 posto komunista”.
Da su četnici u to vrijeme nesmetano divljali, pokazuju brojni brutalni pokolji, u pravilu s jezivim mučenjima ljudi po u pravilu većinskim hrvatskim, ali povremeno i srpskim selima. 29. kolovoza 1942. pobili su u Zabiokovlju 36 ljudi u selu Rašćane, u selu Kozica 63 ljudi, u Dragljanima još 41. Još ranije, 1941., četnici koji su ubrzo sklopili ugovor o suradnji s NDH, pobili su mnoštvo civila oko Bosanskog Grahova, Drvara, redovnice kod Goražda… Zapravo, tamo gdje su se oni kretali, ostavljali su potoke krvi civila i spaljena sela.
U jesen 1942. u Omišu se sa svojim ljudima našao zapovjednik Mane Rokvić, četnički vođa s kojim su ustaške vlasti NDH već sklopile svu moguću suradnju. I dok su ustaše klale Srbe, Hrvate, Rome i Židove u Jasenovcu, a četnici uzvraćali stilski vrlo sličnim divljanjem po hrvatskim i srpskim selima, u Splitu pod talijanskom okupacijom bez problema stupaju i četnici i ustaše. Čak, kad je u veljači 1943. Birčanin umro, u Kninu su na paradi njemu u počast sudjelovali skupa i četnici Momčila Đujića i ustaše.
Najveći incident konkretno u Splitu dogodio se u proljeće 1944. kada su ustaške vlasti uhitile nekolicinu četničkih zapovjednika nakon pokolja više od tisuću civila, Hrvata, u pravilu djece, žena i starijih, u selima pod Kamešnicom. Zapravo je bila riječ o zabuni ustaša; te ljude su pobili pripadnici SS divizije Prinz Eugen, odranije neslavne po masakrima civila. Zapovjednik puka 264. divizije u Splitu ustašama je odmah objasnio tko je pobio te ljude, zapovjedio je ustašama da puste četnike na slobodu, što su ovi i poslušali.
SS-ovcima ustaše nisu pravile probleme zbog masakra nad civilima. Split je, zapravo, posljednji put vidio četnike kad su u nj 1944. prodrli partizani i istjerali njih, ustaše i, u prvom redu, njemački Wehrmacht i SS. Zagrebom su, pak, četnici posljednji put prolazili kad su 7. i 8. svibnja 1945., skupa s Nijemcima, ustašama, čerkezima i drugima, prolazili u koloni, bježeći pred partizanskim jedinicima.
Ova neiskrena i selektivna “gospoda”iz Evrope najviše pomažu četničadiji.
Oni radi svoje guzice žmure i puštaju a odlično.znaju ko je ko i đe je ko.
Opozicija složno i beskompromisno NE !!
Svaka čast na tekstu i na zaključku Slavko!
Ne ušli ga ako ćemopo njihovom interesu!!
Crnogorci,zadržite dostojanstvo koje nas je od vjekova krasilo.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].