“Novi srpski odgovor”- dio crnogorskog dogovora

03/08/2026

Željko Perović, bivši ambasador Crne Gore u Beču Foto: Dragan Mijatović/Pobjeda

“Novi srpski odgovor”- dio crnogorskog dogovora

Jedini zajednicki imenitelj svih nas je država Crna Gora. Zato “Novi Srpski odgovor” može da ima smisla jedino kao Crnogorski dogovor. Onaj koji se ne piše u akademijama i eparhijama nego u Ustavu: da je Crna Gora država svih svojih građana, a ne teritorija onih koji hoće da je okupiraju za tuđ račun. Taj dogovor otvoren je za svakoga ko Crnu Goru prihvata kao svoju državu, bez obzira na to kako se izjašnjava, u koju crkvu ide i koji jezik zove svojim. U njemu ima mjesta i za Srbina koji Crnu Goru neće da „vrati” nego u njoj da živi, i za Bošnjaka, i za Albanca, i za Hrvata, i za onoga ko se ne izjašnjava nikako. Nema mjesta samo za jednu vrstu ljudi -za one koji dogovor razumiju kao primirje do sljedeće prilike.

Piše: Željko Perović

AntenaM

Jedan lokalni rusofil, sklon alkoholu, iz našeg primorskog, nekad ljupkog gradića, sedamdesetih godina prošlog vijeka svako malo bi bio pritvaran. Obično uoči proslave jubileja Oktobarske revolucije, Dana sovjetske države, ili uoči dolazaka raznih delegacija iz Moskve ili Beograda. Iz predostrožnosti. Na žalost njegovu, iako bezopasan, sam je davao povoda za ovakvu mjeru. Jer bi, odmah po izlasku iz pritvora, zapjevao, malo glasnije, tada poznati refren “ide patka, ide guska ova zemlja biće ruska”. I srpska, naravno.

E tako, ovih dana, odjekuje “refren” ova zemlja, Crna Gora “bila je nekad srpska, a sada je i srpska”.

Iako je ta zemlja, Crna Gora, vazda bila crnogorska, sem u periodima okupacije – turske, austrijske, srpske, italijanske, njemačke. Iako je jugoslovenska ideja imala možda i najčvršće uporište u Crnoj Gori, crnogorska svijest, sentiment na svoju slavnu istoriju, njene pretke i milenijumsko trajanje u “toj zemlji” živjeli su. Na jedan način u prvoj Jugoslaviji, kada joj se zatiralo ime i poništavalo sve ono što je činilo posebnom i jedinstvenom u balkanskom okruženju, na sasvim drugi način za vrijeme bitisanja u drugoj, Titovoj Jugoslaviji, kao ravnopravnoj republici sa ostalih pet republika, koje su činile SFRJ.

“Novi srpski odgovor” čekamo više od pola stoljeća. Da, dobro ste pročitali, možda i duže. Jer mnogo prije čuvenog Memoranduma SANU (1986), zvaničnog pokretača realizacije radikalske politike “krvi i tla”, politike ispravljanja “istorijskih nepravdi” i “najveće greške srpske politike – stvaranja Jugoslavije”, Gedža, Lule (D. Ćosić, A. Isaković)&company, vrh SPC, predvođen zlokobnim justinovcima, poznatim kao tri A (Amfilohije, Artemije, Atanasije), uslužnom SANU, Univerzitetom i medijima predvođenim već tada “posrnulom starom damom” Politikom, crtali su mape srpskih teritorija, određivali granice buduće velike srpske države i kalkulisali srpske žrtve koje će položiti svoje živote za ostvarenje zaumnog plana. I došli do brojke od 50 do 70 hiljada poginulih. Tuđe žrtve nijesu brojali. A bilo ih je, ispostaviće se nakon četiri rata koja su vodili, 5-6 puta više. Mahom nesrba – Hrvata, Bošnjaka, Albanaca, Crnogoraca…

I danas, ta ista anahrona matrica i poražena politika, nakon svih izgubljenih ratova, stotina hiljada izgubljenih života, nastavlja od Srbije da pravi balkansku pariju, zavađenu sa svim susjedima i udaljava je od civilizovane Evrope. Pa tako u pokušaju zaustavljanja, prisvajanja i pokoravanja Crne Gore, tog prvog i posljednjeg cilja osvajačkog projekta svojatanja tuđih teritorija, samoproglašeni prvi čovjek “srpskog sveta” stiže u Crnu Goru u pratnji dobro opremljenih huligana i kriminalaca, svojih lojalista da da sramni doprinos nedavno održanom, za Crnu Goru prelomnom, samitu EU lidera. Imajući u vidu značaj Samita i poruka upućenih Crnoj Gori, ali i njemu samom, stiže u pomoć i prva crkvena mantija da obilježi jubilej, nezaboravnu pobjedu Crnogoraca na Vučjem dolu, ili kako je on(i) krste “jednu od najvecih pobeda u istoriji srpskog naroda”. Otužno, glupo, neistinito i nadasve suludo.

Rasel Krou u ulozi Maksimusa u čuvenom filmu Ridlija Skota Gladijator, nakon velike i presudne pobjede i ponude Imperatora Marka Aurelija da postane zaštitnik Rima i vlast vrati Senatu, zahvaljuje se na povjerenju i kaže da želi da ide kući. Jer pobjednici, naročito oni istorijski, nakon pobjede idu kući. A naši gorepomenuti “junaci” i pored svih poraza, dolaze u našu kuću Crnu Goru da nam saopšte da ona nije naša. Nego njihova. Iz predostrožnosti (opet) da ne pomislimo suprotno.

Prvaci najbrojnije stranke sa srpskim predznakom (Nova Srpska Demokratija) u Crnoj Gori, u prosto proširenoj rečenici zaključuju da je “Crna Gora sada i srpska”. I u pravu su. Jer jeste tako. Moderna Crnogorska država je po Ustavu građanska, a ne nacionalna ili etnička. Samim tim je i srpska, i bosnjačko/muslimanska, i albanska, i hrvatska. Država u kojoj bi trebalo da je građanin nosilac suvereniteta, a ne nacionalne ili vjerske skupine, čemu se danas teži.

Oni konačno vide da aktuelna vlast u Beogradu, ali i ona koje se priprema da je zamijeni, oličena u raznim lomparima, antićima, jovanovićima i ostalim šešeljima nastavlja sa konfliktima i samoizolacijom. A “zla radikalska kob” koja dugo vlada Srbijom i razum i racionalnost ne idu zajedno. Evropske integracije samo simuliraju, a lojalisti, naprednjaci i šešeljevci, na vlasti i oni u opoziciji, suludo slijede “pokret za narod i državu”.

Zato “Novi srpski odgovor” za početak mora biti promjena načina mišljenja, preispitivanje sopstvene politike i jasna spoznaja zbog čega ovakav (maligni) Beograd Crnogorce i sve ostale građanski orijentisane stanovnike Crne Gore već pola vijeka optužuje za izdaju, a što već neko vrijeme i sami osjećaju na sopstvenoj koži.

Onaj naš primorski rusofil imao je bar alibi — pio je, i pjevao je tuđu pjesmu jer svoju nije imao. Njegovi današnji nasljednici pjevaju trijezni, i to je jedina razlika. Ali za razliku od gostiju koji dođu i odu, ovi nemaju kud. Oni su odavde. Sjede u institucijama ove države, žive od poreza njenih građana, položili su zakletvu na njen Ustav… Pa, ipak, isti oni objašnjavaju da ta država nije sasvim njihova, da je tek dopola svoja, da čeka da bude „i” nešto drugo.

To više nije politika, to je stanje – čovjek koji je kod kuće, a ponaša se kao da je u tuđoj, na privremenom smještaju!? I zato njima ne možemo poručiti ono što se u Gladijatoru poručuje pobjednicima – da idu kući. Oni jesu kod kuće. Njima se može poručiti samo: prestanite da u sopstvenoj državi glumite okupacionu upravu koja čeka pojačanje. Crna Gora vam nije nagrada koju treba osvojiti, nego adresa na kojoj već stanujete. Kad to jednom prihvatite, otkrićete da vam niko ništa nije ni uzeo – i da je refren koji pjevate cijeli život bio o zemlji koju ste sve vrijeme imali. Ta zemlja zove se Crna Gora – jedna je i jedinstvena.

Nova prijava SDT-u: Radulović tvrdi da je MUP oštećen nezakonitim angažovanjem kadrova bliskih Demokratama

03/08/2026

Veselin Radulović, advokat Foto: A plus TV

Nova prijava SDT-u: Radulović tvrdi da je MUP oštećen nezakonitim angažovanjem kadrova bliskih Demokratama

„Činjenice i dokazi navedeni u krivičnoj prijavi, posmatrane zajedno sa nalazima DRI u odnosu na CEDIS kojim rukovodi ista partija i u odnosu na reviziju te političke partije, imajući u vidu da je riječ o raspolaganju sredstvima koja se dominantno finansiraju iz Budžeta Crne Gore, dodatno ukazuju na obrazac postupanja koji opravdava sprovođenje izviđaja”, kazao je advokat

Advokat Veselin Radulović podnio je novu krivičnu prijavu SDT-u danas protiv političke partije „Demokrate Demokratska Crne Gora“, njenog predsjednika i potpredsjednika Vlade Crne Gore Alekse Bečića, ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i više NN lica službenika Ministarstva unutrašnjih poslova zbog osnovane sumnje da su izvršili više krivičnih djela na štetu budžeta Crne Gore, zato što su protipravno, bez kadrovskog plana čije donošenje je zakonska obaveza i za čije sprovođenje je odgovoran prijavljeni Šaranović kao starješina MUP-a, vršili nezakonita zapošljavanja, odnosno protivpravna angažovanja lica bliskih Demokratama po osnovu ugovora o djelu za poslove koji predstavljaju redovnu djelatnost Ministarstva, zato što su nepravilno i nezakonito planirali i evidentirali rashode, upravljali ljudskim resursima, državnom imovinom, sistemom unutrašnjih finansijskih kontrola, kao i u pojedinim postupcima evidentiranja i izvršavanja izdataka, nezakonito i nepravilno evidentirali troškove izrade softvera, operativnog lizinga, kao i troškove smještaja i ishrane policijskih službenika angažovanih van mjesta rada, čime su pričinili štetu državnom budžetu i ostvarili imovinsku i političku korist za sebe, političku partiju i za lica bliska Demokratama.

„Činjenice i dokazi navedeni u krivičnoj prijavi, posmatrane zajedno sa nalazima DRI u odnosu na CEDIS kojim rukovodi ista partija i u odnosu na reviziju te političke partije, a što je detaljno obrazloženo u krivičnim prijavama koje sam podnio u avgustu prošle godine i krajem jula ove godine, imajući u vidu da je riječ o raspolaganju sredstvima koja se dominantno finansiraju iz Budžeta Crne Gore, dodatno ukazuju na obrazac postupanja koji opravdava sprovođenje izviđaja radi utvrđivanja da li su prijavljena lica zakonito raspolagala povjerenim sredstvima ili u njihovim radnjama postoje elementi nekog krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti“, poručio je Radulović.

Portal Analitika

GEGAJ: Ulcinj je sklad različitih kultura, jezika i tradicija, vrijednost zajedništva i tolerancije

03/08/2026

U Ulcinju skladno žive ljudi različitih kultura, jezika i tradicija. Ovdje ćete često čuti crnogorski i albanski jezik. Dragulj crnogorskog primorja. Sačuvajmo ovo blago. Čuvajući Ulcinj, ne čuvamo samo jedan grad, čuvamo vrijednosti zajedništva, tolerancije i ljepotu Crne Gore – kazao je za Pobjedu Nikola Gegaj, član Glavnog odbora DPS-a i bivši poslanik, nakon što je juče potpredsjednik Vlade Crne Gore Nik Đeljošaj na društvenim mrežama napisao, između ostalog, da je Ulcinj „albanski grad“.

Standard

Gegaj drugačije vidi ovu najjužniju crnogorsku opštinu.

“Kada pomislim na Ulcinj, grad koji se nalazi na samom jugu Crne Gore, uz granicu sa Albanijom, vidim ga kao dragulj crnogorskog primorja. Za mene je Ulcinj veliko pješčano igralište pored mora, grad koji spaja bogatu istoriju, zadivljujuću prirodu i ljude otvorenog srca. Jedna od njegovih najvećih znamenitosti jeste Stari grad, star više od dvije hiljade godina. Šetajući njegovim kamenim ulicama, između drevnih kuća i moćnih zidina koje se uzdižu iznad mora, čovjek ima osjećaj kao da je zakoračio u neki istorijski film. Svaki kamen nosi svoju priču, a svaki pogled prema pučini podsjeća na vjekove koji su oblikovali ovaj jedinstveni grad”, kaže Gegaj.

Istakao je da u Ulcinju skladno žive ljudi različitih kultura, jezika i tradicija.

“Ovdje ćete često čuti crnogorski i albanski jezik, a grad je nadaleko poznat po gostoprimstvu, međunacionalnom i međuvjerskom skladu, kao i po bogatoj gastronomskoj ponudi, naročito vrhunskim specijalitetima od ribe i drugih plodova mora. Ulcinj je prepoznatljiv i po Velikoj plaži, jednoj od najdužih i najljepših pješčanih plaža na Jadranu. Duga oko 13 kilometara, sa sitnim pijeskom i plitkim morem, idealna je za porodice, djecu i sve ljubitelje kupanja i odmora”, rekao je Gegaj.

Prema njegovim riječima, posebnu ljepotu ovom kraju daje Ada Bojana, gdje se rijeka Bojana uliva u Jadransko more.

“To je mjesto koje privlači ljubitelje prirode, dobre hrane, ribolova i sportova na vodi, posebno kajt-surfa. Priroda Ulcinja zaista djeluje kao Božji dar. O tome svjedoče njegove plaže, rijeke, močvarna područja i bogat životinjski svijet. Posebno mjesto zauzimaju brojne vrste ptica, među kojima su i prepoznatljivi ružičasti flamingosi, koji ovom kraju daju dodatnu posebnost. Sačuvajmo ovo blago – njegovu prirodu, kulturno nasljeđe, mir i sklad među ljudima. Čuvajući Ulcinj, čuvamo dio najljepšeg lica Crne Gore, na radost svih koji u njemu žive i brojnih gostiju koji mu se uvijek iznova vraćaju. Na koncu, Ulcinj nije samo grad na krajnjem jugu Crne Gore. On je mjesto susreta ljudi, kultura i prirode – dragulj koji smo naslijedili i koji smo dužni sačuvati za generacije koje dolaze. Čuvajući Ulcinj, ne čuvamo samo jedan grad – čuvamo vrijednosti zajedništva, tolerancije i ljepotu Crne Gore”, poručio je Gegaj.

Đeljošaj je juče na društvenim mrežama napisao da je Ulcinj „grad sa većinskim albanskim stanovništvom“, te da je „albanski grad“.

“Ulcinj je bio grad. Ulcinj je grad. Ulcinj će uvijek biti grad. Ulcinj je grad sa većinskim albanskim stanovništvom. Ulcinj je albanski grad”, napisao je Đeljošaj.

Naveo je da je Ulcinj „grad zarobljen od nekih političara poznatih po korupciji“.

“Ulcinj je grad koji će biti oslobođen u junu 2027. Ulcinj je grad–metropola evropskog turizma”, dodao je Đeljošaj.

Krajem prošle sedmice raspravu u Skupštini Crne Gore obilježila je rasprava poslanika albanskih nacionalnih stranaka Ilira Čapunija i Artana Čobija o prošlosti Ulcinja. Govorili su dijelom na albanskom, i to bez prevoda, pa je ostalo nejasno zbog čega su se verbalno sukobili.

– Ulcinj nije „putopis iz prošlih vjekova“ nego jedan od najstarijih urbanih i kulturnih centara na Jadranu, saopštio je poslanik Force Čapuni u parlamentu, odgovarajući Čobiju.

Poslanik Mehmed Zenka se proceduralno uključio i rekao da predloženi zakon o lokalnoj samoupravi prijeti da Ulcinj izgubi status grada i da zbog toga očekuje da i Čobi glasa protiv. Reagovao je i Boris Mugoša iz Evropskog saveza, pitajući Čobija da li je rekao da je Ulcinj albanski grad.

“Svi su gradovi crnogorski, ne u nacionalnom nego u državotvornom smislu. Opasno je ako budemo nazivali gradove po onome koji narod je u njima većinski. Volio bih da niste rekli ono što smo čuli u slušalicama”, kazao je Mugoša.

Potpredsjednica Skupštine Anđela Vojinović rekla je da je Ulcinj crnogorski grad, nakon čega je Čobi objasnio da je govorio o „vremenu kad je Ulcinj dat Crnoj Gori kao grad sa većinskim albanskim stanovništvom“.

Izvor: Pobjeda

Napad na maloljetnika u Tuzima: Pretučen nakon što je pokušao da spriječi krađu u dvorištu porodične kuće

03/08/2026

Tuzi

Otac tvrdi da je dječak nakon prebijanja jedva uspio da pozove policiju, dok iz Uprave policije navode da intenzivno tragaju za napadačima; slučaj gotovo četiri dana nije bio poznat javnosti

Napad na maloljetnika u Tuzima: Pretučen nakon što je pokušao da spriječi krađu u dvorištu porodične kuće

Maloljetnik zadobio povrede glave i grudnog koša nakon što je, prema navodima policije, pokušao da spriječi krađu građevinskog materijala iz dvorišta porodične kuće

Danijela Jovanović

Napad na šesnaestogodišnjeg maloljetnika u porodičnom dvorištu u Karabuškom polju u Tuzima, nakon što je, prema navodima policije, pokušao da spriječi krađu građevinskog materijala, još jednom je otvorio pitanje bezbjednosti građana, ali i pravovremenog informisanja javnosti o ovakvim slučajevima, s obzirom na činjenicu da se četiri dana o tome – ćutalo.

Redakciji Portala ETV obtatio se otac dječaka, D. B. revoltiran, postupanjem policije prema slučaju koji je, kako navodi, mogao da se završi kobno po njegovog sina.

Prema nezvaničnim informacijama Uprave policije dostavljenim Portalu ETV, događaj se desio 30. jula, kada je maloljetnik prijavio da je više nepoznatih osoba došlo do njegove kuće i tražilo da im preda novac ili sirovine iz dvorišta.

Kako navode iz policije, nakon što je to odbio i ušao u kuću, primijetio je da pokušavaju da otuđe građevinski materijal. Kada je pokušao da ih spriječi, više osoba ga je, prema prijavi, fizički napalo, zadavši mu više udaraca, usljed čega je pao na beton i zadobio povrede.

Dječak je vozilom Hitne pomoći transportovan u Klinički centar Crne Gore, gdje mu je ukazana medicinska pomoć.

O slučaju je obaviješten dežurni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, dok službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, kako je saopšteno Portalu ETV, preduzimaju intenzivne aktivnosti na identifikaciji i pronalasku napadača.

Otac: Sin je jedva stigao do telefona

Otac povrijeđenog maloljetnika tvrdi da je njegov sin bio sam kod kuće kada su se pojavila dvojica muškaraca.

Prema njegovim riječima, jedan od njih prvo je pokucao na vrata i tražio novac, nakon čega je dječak čuo buku iza kuće i zatekao ih kako pokušavaju da odnesu građevinsku skelu.

– Pokušao je da ih spriječi i tada su ga pretukli. Poslije batina trebalo mu je petnaestak minuta da dođe do telefona i pozove policiju. Hitna pomoć ga je odvezla u Urgentni centar jer nije bio u stanju da sam ode – kazao je otac za Portal ETV.

On tvrdi da je razočaran postupanjem nadležnih nakon događaja.

– Već sjutradan sam otišao u policiju, ali su mi rekli da sin mora lično da dođe kod inspektora. Objasnio sam da nije mogao ni da hoda. Rekli su mi da dođe kada mu bude bolje. Do danas nijesmo dobili nijedan zapisnik niti bilo kakav izvještaj – navodi on.

Prema njegovim riječima, napadači su mogli biti identifikovani veoma brzo pregledom snimaka nadzornih kamera.

– Ovo nije milionski grad. Dovoljno je bilo pregledati kamere i utvrditi kojim su automobilom pobjegli. Da je to urađeno odmah, vjerujem da bi danas bili pronađeni – smatra otac.

Medicinska dokumentacija: Bez preloma i unutrašnjih povreda

U medicinskoj dokumentaciji Kliničkog centra Crne Gore, u koju je Portal ETV imao uvid, navodi se da je maloljetnik primljen u Urgentni centar nakon što ga je, prema anamnezi, druga osoba odgurnula, usljed čega je pao na leđa i potiljak.

Ljekari konstatuju da nije gubio svijest, da je bio komunikativan i orijentisan, ali se žalio na glavobolju, bolove u leđima i desnoj strani karlice.

Hitnim CT pregledom glave nijesu utvrđeni znaci intrakranijalnog krvarenja niti prelomi kostiju lobanje, dok rendgenski snimci nijesu pokazali prelome rebara.

Postavljena je dijagnoza površinskih povreda glave i grudnog koša nastalih usljed fizičkog nasilja.

Zašto javnost nije bila obaviještena?

Iako se napad dogodio u četvrtak, a riječ je o nasilju nad maloljetnikom koje se dogodilo u dvorištu njegove porodične kuće, javnost o ovom slučaju nije bila obaviještena sve do danas.

To dodatno otvara pitanje kriterijuma po kojima Uprava policije procjenjuje koje događaje smatra značajnim za pravovremeno informisanje građana, posebno u situacijama kada su žrtve maloljetnici, a počinioci još nijesu identifikovani.

Dok policija navodi da intenzivno radi na rasvjetljavanju slučaja, porodica očekuje da napadači budu što prije pronađeni i procesuirani, upozoravajući da osjećaj bezbjednosti ozbiljno narušava činjenica da osobe koje su, kako tvrde, pretukle maloljetnika u njegovom dvorištu još nijesu privedene.

D.B. ističe da je zadovoljan jedino postupanjem dežurnog policajca iz Tuzi, ali da je razočaran daljim tokom istrage.

– Taj policajac je profesionalno odradio svoj dio posla. Međutim, sve poslije toga je bilo veoma sporo. Već sjutradan sam otišao u policiju, ali su mi rekli da sin mora lično da dođe kod inspektora. Objasnio sam da nije u stanju da hoda, a kamoli da daje izjavu. Rekli su mi da dođe kada mu bude bolje. Tada mi je bilo jasno koliko se ozbiljno pristupa ovom slučaju – navodi otac.

Ističe da porodica do danas nije dobila nikakav zvanični dokument od policije.

– Nemamo nijedan zapisnik, nijedan izvještaj. Kada sam otišao u policiju, u početku mi čak nijesu znali reći o kojem slučaju je riječ. Tek kasnije su utvrdili da se vodi kao pokušaj krađe – navodi on.

Prema njegovim riječima, ljekari su konstatovali lake tjelesne povrede, ali smatra da taj nalaz ne odražava stvarno stanje njegovog sina.

– Dobro je što nema preloma, ali dijete nije moglo samostalno da funkcioniše. Bio je gurnut, pao je na beton i udario leđima i potiljkom. Mogao je da iskrvari ili da posljedice budu mnogo teže – kaže otac.

Dodaje da je na zidu kuće i dalje vidljiva krv koja je ostala nakon napada.

Kaže i da mu je sin opisao napadače i vozilo kojim su došli.

– Rekao mi je da je muškarac koji ga je napao imao oko 25 godina, dok je drugi bio nešto mlađi. Dao je i detaljan opis automobila, uključujući i to da je imao kuku za vuču. Sve te informacije su saopštene policiji – zaključio je otac.

Rekonstrukcija rekonstukcije

02/08/2026

Rekonstrukcija rekonstukcije

Piše: Slavko Mandić

Namam pojma koliko je informacija tačna, ali znam da u svakoj laži postoji bar zrno istine. Po tom saznanju, koje dolazi iz dobro obaviještenih krugova, do kraja godine slijedi još najmanje tri dopunjavanja vlade. Ostalo je još “kadrova” sa liste vojvode od parlamenta, a i po neki zalutali nađe se i među ostalima, manje brojnim politički neophodnim muvatorima. To treba uhljebiti, a kad si šefu šef, onda ti to i nije neka velika rabota. Saopštiš što želiš i koga ćeš da posadiš na koje mjesto i onda samo čekaš da se posao završi.Znaš da premijer na takav papir, dobijen od vrhovnika udružene politike interesa, reaguje promptno. Po objavi koja nije javna, i navodno nije poznato ko je plasirao, buduća ministarstva u sljedeća tri navrata će biti temelj razvoja evropskih standarda i načela. Oduševiće dobrovoljnu privrženicu vlasti, evropsku ljubiteljicu šljivovice, i šefa kancelarije EU u Podgorici, koji će spremno saopštiti da je Crna Gora već u Evropi, tačnije samo što nije. Odmakla je daleko od ostalih. Nema tu komentara o partijskim i porodičnim zapošljavanjima, uništavanju profitabilnih preduzeća i kompanija, pravosuđa koji se osvetnički ponaša, slobodi govora i ljudskim pravima, sipanju iz budžeta crkvi tuđe države i šakom i kapom, bespravnoj gradnji, govoru mržnje i narastajućoj fašizaciji društva. Pljuštaće pohvale učinjenog na potonjoj śednici pred odmor od odmora za mnoge iz vlasti, na kojoj je gola sila pokazala još jednom kako sve može kad se hoće i kad je zakon u ovoj sprženoj zemlji nepostojeća kategorija. Vojvoda od parlamenta je javno kazao da ta priča o oružju mora biti zavšena za petnaestak minuta, bez javne rasprave i bez mogućnosti da se čuju argumenti onih koji, za razliku od predlagača, znaju o čemu se radi. Jer je, kako je kazao, to tražila od njih Evropska kancelarija.

Ako je to tražio gospodin Satler, šef delegacije EU u Crnoj Gori, onda bi ga valjalo pośetit na obećanje dato građanima koji su protestvovali na Kruševom ždrijelu i majci i babi žrtava na Cetinju Vesni Pejović, da neće biti zatvoreno poglavlje 23. sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon.

Povjerovali su mu, a on je dok su odlazili od njega zaboravio na obećanje. Više se nikad po tom pitanju nije oglasio.

Nova ministarstva trebala bi da popune praznine koje su evidentne u vladi. Zato će od posebne važnosti biti Ministarstvo za popove, procurilo je iz izvora bliskih crkvi na čijem je čelu Prle Perić, osuđen u Sloveniji na 4 mjeseca uslovno i 10.000 € uslovno, s rokom provjere za oba slučaja od godinu dana. Okružni sud u Ljubljani je vrhovnika Crkve Srbije osudio zbog zlostavljanja na radu (mobinga) jednog sveštenika.

Kod nas nema ko da mu sudi. A imao bi bezbroj razloga. Mnogo težih i složenijih. Od nezakonitog upada na teritoriju Crne Gore helikopterom strane države, pa do skrnavljenja istine, odnosno prljavih laži izrečenih na Vučjem dolu, kad je htio po svaku cijenu da epsku pobjedu crnogorske vojske nad Turcima 1876. godine otme i pripiše je Srbima. Tako je to kad nemaju svoje veličine, pa su prinuđeni da otimaju i zore se tuđima. Naravno, na koga će ako ne na Crnu Goru. Tu su posadili svoja popovska gnijezda u koja su smjestili preko hiljadu ostrašćenika zaduženih za falsifikovanje istorije, prekrajanje istine, otvorenu krađu, laži.

Zna Prle i njegovi pomoćni mračnjaci u Crnoj Gori dobro, da je Vučji do crnogorska svetinja koju nikad neće moći oteti. Koliko se god upinjali i koliko god huškača i BIA meštara dovodili da plaše one koje niko ni kroz istoriju nije mogao uplašiti.
Vučji do je mjesto herojske i duhovne snage crnogorske, epopeja koja je jasno zapisana u istoriji. Ona koja boli Prleta i razne Vučiće, Dodike i slične mentalne tragikomičare koji bi da tu veličanstvenu pobjedu otmu iz kolektivnog śećanja Crnogoraca i pripišu je svetosavlju, koje se nikad na ovim prostorima nije primilo. Zato što nikad i nije bilo prisutno sve dok palikuća Aleksandar, krvnik crnogorskog naroda nije učinio najsramniji genocid, kakav do tog vremena nikad niđe bio nije.

Da ima države, ne bi Prle, Joanikije i Metodije mogli da prosipaju mržnju u ime zajedništva i laži u ime istine. Ne bi im se praštala takva monstruoznost. Njima bi se pozabavilo pravosuđe. Cijenu bi morali da plate jer ovo što čine u suverenoj i međunarodno priznatoj Crnoj Gori, niko niđe na zemljinoj kugli nije, niti može raditi.

Od pomenutih budućih ministarstava ovo je najvažnije. Jer će uslijediti izgradnja crkvenih tržnih centara, hotela, motela sa višemetarskim krstom, samoposluga, bunkera po crnogorskim glavicama. Tu leži gomila novca, a đe je novac, tu je i premijer sa njegovim akcizama i porezima koje pune budžet.

Mada, on to još nije razumio, od srpskih popova se uzima. Oni uzimaju i niko im zato ništa ne može. Dato im je i prije i sad.
Zato haraju, vladaju i zavađaju narod.

Kolaps na granici Hrvatske i Crne Gore: Kolone duže od 20 kilometara, mještani dijele vodu putnicima i ustupaju toalete u svojim domovima

02/08/2026

Na graničnim prelazima između Hrvatske i Crne Gore – Karasovići (Debeli Brijeg) i Vitaljina (Konfin) – od ranih jutarnjih sati vlada potpun saobraćajni kolaps. Prema informacijama sa terena, formirala se kolona vozila duga više od 20 kilometara, koja se proteže sve do Čilipa i Župe dubrovačke.

Prema zvaničnim podacima Hrvatskog autokluba (HAK), preneo je N1 BiH, na prelazak granice čeka se više od deset sati dok vozači zarobljeni u koloni ističu da pojedina zadržavanja traju i znatno duže.

Index.hr piše da prema nezvaničnim informacijama s terena, na granici prema Crnoj Gori navodno se čeka i do 28 sati.

Saobraćaj u Konavlima u potpunom zastoju

Saobraćaj prema naselju Gruda i okolnim mestima u potpunosti je blokiran, zbog čega je lokalnom stanovništvu preporučeno korišćenje sporednih seoskih puteva. Zbog ekstremno visokih temperatura, mnogi putnici izlaze iz automobila i osveženje traže pored puta.

Načelnik opštine Konavle Božo Lasić izjavio je da je ovakvo stanje nedopustivo, naglasivši da su meštani onemogućeni da satima dođu do svojih domova.

Meštani pomažu putnicima, stigla i cisterna s vodom

Kao pomoć putnicima zaglavljenim na tropskim vrućinama, obezbeđena je cisterna s pitkom vodom.

U akciju solidarnosti uključili su se i lokalni meštani, koji vozačima i putnicima u kilometarskoj koloni dele vodu i ustupaju toalete u svojim domovima. Svim vozačima koji iz Bosne i Hercegovine ili regiona planiraju put prema Crnoj Gori preko ovog pravca savetuje se izbegavanje te deonice do daljnjeg.

Danas

O NAGRADAMA: IZMEĐU ETIKE, POLITIKE I PALANKE

02/08/2026

O NAGRADAMA: IZMEĐU ETIKE, POLITIKE I PALANKE

Piše: Željko Rutović

Taj genijalni francuski matematičar Aleksandar Grotendik ( 1928 – 2014), po mnogima i najveći u drugoj polovini dvadesetog vijeka, bijaše po mnogo čemu neobičan. Ekscentrik. Osim apstraknog pristupa matematici, bio je posvećenik razmišljanja, meditacije, metafizike, duhovnosti i pisanja iz oblasti filozofije, psihologije i religije. Složićemo se da je riječ o rijetkom plemstvu duha. Od početka devedesetih prošlog vijeka živio je asketskim životom kao usamljenik u pirinejskom selu Laser, tragajući za razumijevanjem tajni postojanja i mjesta čovjeka u univerzumu. Tamo se je bavio taj zagonetni um, kako je znao reći “piskaranjem”. Prije nego će se povući napisaće knjigu “Žetva i sjetva”, posvećenu nemoralu i nepotizmu u matematičkim institucijama. Neki poroci ostaju vječni.

No, očito bijaše on osoben po svojim etičkim principima, vrijednostima i stavovima sa kojima nije bilo kompromisa. Evo i primjera.

Za vrhunske rezultate na polju algebarske geometrije i homološke algebre 1966. dobio je prestižnu Fildsovu medalju, svojevrsni pandan Nobelovoj nagradi iz oblasti matematike, ali je odbio da u Moskvi prisustvuje činu dodjele medalje zbog svog kritičkog stava prema sovjetskoj vladi. No, to ne bješe njegov jedini takav gest. Nagradama svaka cast, ali principi su principi. Sa njima etički dostojnici ne trguju. Zato kao takvi ostaju biljezima civilizacijskih moralnih vrlina. Pokazao je to Grotendik.

Kada je dvanaest godina kasnije dobio izuzetno unosnu Krafordovu nagradu u iznosu tadasnjih 430.000 dolara, odbio je da primi nagradu iz etičkih razloga. U pismu Švedskoj kraljevskoj akademiji napisao je : “Odbijam da primim Krafordovu nagradu. Ne želim da dobijem novac iz ruku organizacije koja se direktno ili indirektno miješa u nauku na način koji smatram duboko korumpiranim. Odbijam da učestvujem u igri gdje se nauka pretvara u instituciju moći, karijera i uzajamnih usluga. Oduvjek sam vjerovao da istinska potraga za istinom mora biti nezavisna od takvih motiva”.

Zašto priča o Grotendiku ?

Priča i sjećanje na njega, njegov život i principe, govor je civilizacijske paradigme kao biljega vrline etičkog nasljeđa po kojima svijet smisla traje i uprkos beščašću mnogih opstaje. Uostalom, na vrlim pojedincima bijahu i jesu ta moralna načela koja govore kako i zašto treba biti Grotendik i njemu slični. Doduše malobrojni, ali doduše u etici impozantni. Pokazao je on da nagrade i novac nijesu sve, ali da dostojanstvo jeste sve. Ono koje se ne kupuje i ne prodaje. Nagrada koja se ne traži i ne protežira već se, kada se kosi sa moralnim nacelima, odbija. Eh,moralna načela…kako je to danas daleko i strano…

Za razliku od ovog genijalnog učenjaka, svjedočimo i nekim drugim ovovremenim “laureatima” i njihovim “načelima” koje, za razliku od Grotendika, ne interesuje potraga za istinom. Naprotiv. Krivotvoriće istinu, protokole, standarde i propozicije, zamajavaće javnost samo da bi se dočepali nagrade. Da, dočepali, jer to jeste pravi izraz tog nagona koji ne preza ni od čega da bi ostvario svoj i sličnih sebi cilj. No, kakav je to bijedni cilj ? Uživati u nečemu što ti ne pripada, što si krivotvorio i što u nasljeđe ne za ponos nosiš.

Socio – mentalitetsko prokletstvo othranjeno na sujeti, narcizmu i egu malih razlika, naposlijetku nagrade doživljava kao plijen i ne manje lijek za mnogi neizlječivi kompleks. Nagrada kao kompenzacija za duhovno- kulturološku, etičku i estetsku nedozrelost. I tako od Grotendika, do balkanske krčme zjapi sudar svjetova, civilizacija i kultura na način da jedan drugog nikad neće razumjeti, niti se jedan drugom približiti.

Odbiti nagradu, odbiti novac, odbiti slavu, nemoguće je situirati u ovdašnji deformisani pojmovnik etike, časti, principa i javne odgovornosti za javni interes.

Pred ličnim, obično padaju svi drugi interesi. Zadah palanke.

Grotendik i njemu rijetki slični etičko vrijednosne su lekcije na kojima treba vaspitavati dolazeće generacije, lekcije koje će kao prosvjetiteljski nauk učiti mnogim davno propuštenim lekcijama. Podjednako etičkim, duhovnim, opštečovječanskim, civilizacijskim i životnim.

A kad u tom lancu lekcija i vrijednosti preskočite jednu, teško se možete “docepati” druge. Tu protekcija ne pomaže. Drugi i dugi su to zakoni.

Kašćelan: Urušen ugled Univerziteta baca sjenku na postignuća studenata

02/08/2026

Centar za građansko obrazovanje tvrdi da je Univerzitet Crne Gore zbog nepouzdanih izvora izgubio reputaciju

Kašćelan: Urušen ugled Univerziteta baca sjenku na postignuća studenata

CGO je 26. jula na svom sajtu objavio da se crnogorski Univerzitet ne nalazi na julskom izdanju Webometrics rang-liste svjetskih univerziteta zbog, kako tvrde, plasiranja fabrikovanih podataka o svom plasmanu i upornog odbijanja da te podatke ispravi

Autor: Ivona Radonjić

Uklanjanje Univerziteta Crne Gore sa javno dostupne Webometrics rang-liste znači da studenti i akademsko osoblje postaju taoci pogrešnih odluka koje nijesu donosili, niti su na njih mogli uticati – kazao je za Pobjedu asistent na projektima Centra za građansko obrazovanje (CGO) Ivan Kašćelan.

CGO je 26. jula na svom sajtu objavio da se crnogorski Univerzitet ne nalazi na julskom izdanju „Webometrics“ rang-liste svjetskih univerziteta zbog, kako tvrde, plasiranja fabrikovanih podataka o svom plasmanu i upornog odbijanja da te podatke ispravi.

Što je „Webometrics“

Iz te nevladine organizacije objasnili su da je Webometrics jedna od najpoznatijih međunarodnih rang-lista univerziteta, koja od 2004. godine, dva puta godišnje, rangira više od 30.000 visokoškolskih ustanova iz cijelog svijeta na osnovu njihove vidljivosti, uticaja i prisustva na internetu.

Kako se navodi u tekstu istraživača Vladimira Moskovkina, koji je 25. marta ove godine objavila Londonska škola ekonomije i političkih nauka (LSE), Webometrics je 2025. godine doživio prekretnicu kada je u pitanju objava podataka. Dodaje se da je rangiranje iz januara 2025. godine, posljednje iz naslijeđenog modela, arhivirano na Figshareu.

Iz CGO-a objašnjavaju da se pojavio veći broj platformi koje objavljuju sopstvene rang-liste, pozivajući se na Webometrics ili koristeći njihov naziv koji može stvoriti utisak povezanosti sa originalnim sistemom rangiranja, iako takva veza ne postoji.

– Zbog netransparentne metodologije, upitnog kredibiliteta i nepostojanja veze sa zvaničnim Webometrics sistemom, podaci koje takve platforme objavljuju ne mogu se smatrati relevantnim pokazateljima. Njihovo predstavljanje javnosti kao zvaničnih Webometrics rezultata predstavlja ozbiljno narušavanje akademskog integriteta i osnovnih etičkih principa – naveli su.

Neki od lažnih sajtova koji su dostupni kada se pretraži Webometrics statistika su: webometrics.org, webometricsranking.com i webometrics.online.

Rang-lista sa sajta webometrics.org

Sraman postupak univerziteta

Istaknuti kreator Webometrics rang-liste i istraživač Cybermetrics Laba Isidro Aguilo je 8. juna na svom profilu na Mreži Iks objavio spisak od 18 univerziteta koji će biti isključeni sa julske liste.

– Sljedeći univerziteti koji su na svojim veb stranicama promovisali lažne rezultate iz kriminalnih kopija Webometrics rangiranja biće isključeni iz narednog službenog izdanja u julu 2026 – napisao je Aguilo i podijelio listu, na kojoj su se, između ostalih, našli i: Slobodni univerzitet u Bolzanu (Italija), Slobodni univerzitet u Berlinu (Njemačka), Helenski medicinski univerzitet (Grčka), Zapadni univerzitet u Temišvaru (Rumunija), a među isključenima je i Univerzitet „Josip Juraj Strossmayer“ u Osijeku (Hrvatska).

Kako navodi CGO, Aguilo je ovakav postupak ocijenio sramotnim.

– Sramotno je da su ugledni univerziteti, bez provjere izvora, autora i metodologije, odlučili da koriste i promovišu nepouzdane informacije sa ovih lažnih izvora. Prema svim profesionalnim kriterijumima, ovakvo postupanje trebalo bi da ima posljedice po međunarodnu vidljivost univerziteta. Stoga smo odlučili da organizacije koje su bile uključene isključimo iz naših javno dostupnih rezultata – naveo je Isidro Aguillo, piše CGO.

Univerzitet Crne Gore

Centar za građansko obrazovanje je 2. marta ove godine ukazao na slab plasman UCG na međunarodnim rang-listama koje ocjenjuju visokoškolske institucije na osnovu različitih akademskih i istraživačkih kriterijuma.

Dan kasnije, UCG je objavio saopštenje u kojem iznosi drugačije podatke o svom plasmanu na Webometrics listi, naglašavajući da je 1554. mjesto u ediciji iz januara istorijski uspjeh ove institucije.

– Prema januarskoj ediciji Webometrics rangiranja za 2026. godinu, Univerzitet Crne Gore zauzima 1554. mjesto u svijetu. To je najbolji plasman u istoriji Univerziteta na ovoj listi. U januaru 2024. godine UCG je bio rangiran na 1728. poziciji, što potvrđuje kontinuitet napretka – saopštili su 3. marta iz UCG na svom zvaničnom sajtu.

Zgrada tehničkih fakulteta na UCG (FOTO: Dragan Mijatović/Pobjeda)CGO je tada ukazao da izvor podataka koji je UCG koristio nije povezan sa originalnom Webometrics listom koju Cybermetrics Lab objavljuje od 2004. godine.

Prema listi koja je za januar 2026. objavljena na Figshare stranici, Univerzitet Crne Gore je u tom periodu zauzimao 1893. mjesto.

UCG na rang-listi iz januara 2026. sa sajta Fingshare

Vladimir Moskovkin, takođe je u publikaciji o predatorskim rang-listama koje ugrožavaju vrijednost Webometricsa, pomenuo Univerzitet Crne Gore.

– Značajni slučajevi uključuju Politehnički univerzitet Katalonije (Španija), Univerzitet u Varšavi i Univerzitet u Gdanjsku (Poljska), Univerzitet u Prištini (Kosovo) i Univerzitet Crne Gore (Crna Gora). Ove institucije se koriste za legitimizaciju lažnih metrika, efektivno pretvarajući komercijalnu prevaru u alat za percipirani institucionalni prestiž – naveo je on.

Uklanjanje UCG sa liste

Na rang-listi objavljenoj za jul ove godine na Figshareu Univerziteta Crne Gore nema.

Iz CGO-a navode da to u praksi znači da UCG više nije zastupljen na javno dostupnoj Webometrics rang-listi, koja predstavlja jednu od ključnih referenci za studente, istraživače, akademsko osoblje i druge korisnike širom svijeta.

– Iako je UCG i dalje evidentiran u kompletnoj internoj bazi podataka, kojoj se može pristupiti isključivo na zahtjev i uz plaćanje naknade, njegov plasman više nije javno dostupan niti lako provjerljiv. Time je UCG izgubio jednu od najvažnijih vrijednosti prisustva na ovoj rang-listi – međunarodnu vidljivost i transparentnost – dodaju.

Istakli su da je od gubitka vidljivosti mnogo ozbiljnije narušavanje kredibiliteta i akademskog integriteta UCG-a.

– CGO podsjeća da posljednjih godina međunarodna akademska zajednica sve više pažnje posvećuje problemu predatorskih rang-lista i fabrikovanih podataka, zbog čega se i slučaj UCG našao u analizama i stručnim osvrtima relevantnih međunarodnih platformi. Ovakav epilog dodatno učvršćuje negativnu percepciju ovog slučaja i otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti za upravljanje najstarijom visokoškolskom ustanovom u Crnoj Gori. Posljedice takvog postupanja ne snosi samo rukovodstvo UCG-a, već i nastavno i istraživačko osoblje, kao i hiljade studentkinja i studenata koji s pravom očekuju da se ugled njihove institucije štiti odgovorno i u skladu sa najvišim profesionalnim standardima – objašnjavaju iz te NVO.

Reputaciona mrlja UCG

Asistent na projektima Centra za građansko obrazovanje Ivan Kašćelan je za Pobjedu kazao da naučni i akademski rezultati studenata i osoblja ostaju isti, ali da se predstavljaju kroz instituciju čiji je kredibilitet urušen, što baca sjenku i na njihova postignuća.

– Nažalost, najveću cijenu ovakvih postupaka ne plaćaju oni koji su ih prouzrokovali, već čitava akademska zajednica, koja s pravom očekuje da rukovodstvo štiti ugled institucije, a time i ugled svih koji su njen dio. Važno je naglasiti da najveća šteta nije to što je UCG trenutno uklonjen sa javno dostupne Webometrics rang-liste, već reputaciona mrlja koja je nastala zbog razloga koji su do toga doveli – naveo je on.

Istakao je da ovakve pojave ne prolaze nezapaženo.

– To potvrđuju i stručni tekstovi i analize koji se već objavljuju na ovu temu. Međunarodna akademska zajednica sve više ukazuje na problem korišćenja lažnih ili nezvaničnih podataka radi prikazivanja boljeg plasmana univerziteta, a nažalost među takvim primjerima našao se i UCG. To može negativno uticati na percepciju njegove pouzdanosti i kredibiliteta. Mi ne tvrdimo da će zbog ovoga automatski biti ugroženi međunarodna saradnja ili pojedinačni projekti, ali je nesporno da ovakvi slučajevi ne doprinose izgradnji povjerenja, koje svakako predstavlja jedan od temelja svake ozbiljne akademske saradnje – kazao je Kašćelan.

Pojašnjava da je najveća posljedica za sada reputaciona i odnosi se prije svega na UCG kao instituciju.

– Ne očekujem da će studenti zbog ovoga imati neposredne posljedice kada je riječ o priznavanju diploma ili učešću u međunarodnim programima. Međutim, studenti i zaposleni dijele ugled ustanove čiji su dio, a kvalitet i kredibilitet institucije utiču i na njihov akademski i profesionalni položaj. Zato je važno da UCG bude prepoznat po naučnim dostignućima i akademskom integritetu, a ne po kontroverzama koje su se mogle izbjeći pravovremenim i odgovornim postupanjem – naveo je on.

Univerzitet bez komentara

Iz Centra za građansko obrazovanje istakli su da rukovodstvo Univerziteta Crne Gore nije pokazalo sposobnost da adekvatno odgovori na ovu situaciju, ni spremnost da zaštiti ugled i akademski integritet institucije kojom upravlja.

– Ćutanje odgovornih traje i dalje, uprkos tome što su posljedice njihovog postupanja sada vidljive i u međunarodnim okvirima. Zato CGO još jednom poziva rukovodstvo UCG-a, na čelu sa rektorom Vladimirom Božovićem, da bez odlaganja ispravi netačne informacije, utvrdi pojedinačnu odgovornost za ovaj slučaj i preduzme sve neophodne mjere kako bi se zaustavilo dalje urušavanje ugleda UCG i obnovilo povjerenje u njegov akademski integritet – saopštili su.

Pobjeda je zatražila komentar Univerziteta, ali do zaključena ovog broja odgovori nijesu dostavljeni.

Kako da UCG vrati povjerenje akademske zajednice

Asistent na projektima Centra za građansko obrazovanje Ivan Kašćelan kazao je za Pobjedu da Univerzitet Crne Gore mora, prije svega, javnosti pružiti potpuno i transparentno objašnjenje cijelog slučaja.

Kašćelan (FOTO: CGO)– Kako bi vratili povjerenje akademske zajednice moraju ispraviti netačne informacije koje su mjesecima bile na njegovom zvaničnom sajtu, a koje su u jednom periodu dodatno promovisane i kroz plaćene objave na društvenim mrežama. Nakon toga, neophodno je utvrditi odgovornost za odluke koje su dovele do ove situacije i pokazati da odgovornost postoji i na rukovodećim pozicijama. Istovremeno, potrebno je unaprijediti mehanizme zaštite akademskog integriteta, kontrole kvaliteta i odgovornosti unutar UCG kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih propusta. Povjerenje koje je ovime narušeno se ne može vratiti preko noći, već isključivo preuzimanjem odgovornosti i konkretnim mjerama koje pokazuju da je institucija spremna da izvuče pouke i zaštiti sopstveni kredibilitet – kazao je Kašćelan.

Pobjeda

BIA zabranjuje ulazak u Srbiju stranim državljanima koji ne podržavaju režim

02/08/2026

Luka Jovanović, advokat i programski direktor Foruma za bezbjednost i demokratiju, o zadržavanju crnogorskih građana na granici

BIA zabranjuje ulazak u Srbiju stranim državljanima koji ne podržavaju režim

Autorka: Violeta Cvejić

ostojanje bezbjednosnog rizika utvrđuje Bezbjednosno-informativna agencija koja se vodi kriterijumima koji su postavljeni uredbom Vlade Srbije na način koji tajnoj službi daje široko ovlašćenje da zabrani ulazak u zemlju bilo kojem strancu za kojeg se posumnja da ne podržava politiku zvaničnog Beograda.

U praksi se funkcionisanje ovakvog sistema najbolje moglo vidjeti dok je Aleksandar Vulin bio direktor BIA, kada se javno hvalio time da je estradnoj umjetnici Selmi Bajrami zabranio ulazak u zemlju zbog toga što ona, prema njegovim riječima, „gazi dostojanstvo Srbije i njenog naroda“.

Upravno na udaru tog „Vulinovog ključa“ su se nakon fijaska u Tivtu i zabrani ulaska u Crnu Goru Draganu J. Vučićeviću našli svi građani Crne Gore koji samom činjenicom što su Crnogorci „gaze dostojanstvo Srbije“ i zbog toga predstavljaju „neprihvatljivi bezbjednosni rizik“, objašnjava za Pobjedu Luka Jovanović, advokat i programski direktor Foruma za bezbjednost i demokratiju.

Jovanović (FOTO: UGC)POBJEDA: Među državljanima Crne Gore kojima je zabranjen ulazak u Srbiju su novinari, političari, umjetnici, aktivisti nevladinih organizacija… Kome koriste ove zabrane i što se njima postiže – s obzirom da je i mnogim državljanima Srbije iz pomenutih sektora onemogućen ulazak u Crnu Goru?

JOVANOVIĆ: Osnovni cilj koji se ovim zabranama pokušava postići je izolacija učesnika tekućih protesta u Srbiji i odvraćanje pojedinaca i grupa izvan Srbije (naročito iz zemalja regiona) od uspostavljanja kontakata sa studentskim pokretom a koji bi – prema proceni režima u Srbiji – mogli tom pokretu da pomognu da se politički profiliše na način koji bi mu pomogao da za ostvarivanje svojih ciljeva pridobije podršku i saveznike izvan granica Srbije.

Prvi na udaru ovih drakonskih mera našli su se učesnici konferencije u organizaciji ERSTE fondacije u januaru 2025. godine – koji su pretežno bili studenti iz zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije – koje je policija uhapsila i kasnije sumarno deportovala iz Srbije zbog „zaštite bezbednosti Republike Srbije i njenih građana“.

Slična sudbina zadesila je nemalo potom i crnogorskog reditelja Danila Marunovića, koji na sam dan izvođenja predstave „Gospoda Glembajevi“ u Narodnom pozorištu od strane Bezbednosno-informativne agencije odveden pravo iz hotelske sobe na informativni razgovor nakon kojeg je po kratkom postupku bio proteran iz Srbije kao „bezbednosni rizik“.

Pored ovih bilo je i drugih sličnih primera proterivanja stranih državljana iz Srbije tokom 2025. godine – pomenuću samo još slučaj Arijan Stojaković Nikolić koja je zbog učešća na mirnim protestima nakon 12 godina legalnog boravka u Srbiji, pogađate, proglašena za „bezbednosni rizik“ i proterana iz zemlje – ali svima im je bio zajednički imenitelj to što je vlast sumnjala da su ta lica na neki način bila povezana sa studentskim protestima ili da su ih javno podržavali bilo učešćem na protestnim skupovima bilo oglašavanjem na društvenim mrežama.

Ovaj tornado deportacija i proterivanja nije ostao bez posledica po sam studentski pokret koji je kasnije, nakon prvog vidovdanskog protesta, iskliznuo u samodovoljni nacionalizam koji je težište studentskog aktivizma prebacio sa studentskog i građanskog pitanja na „srpsko“ pitanje.

To je bila prva, možda i najvažnija, pobeda Vučićevog režima nad studentskim pokretom koja je za njegov režim bila vredna svake cene koju su strani državljani koji su proterivani iz Srbije za nju morali da plate.

POBJEDA: Što kažete za reakciju EU povodom pomenutih zabrana ulaska?

JOVANOVIĆ: Bojim se da reakcija EU ne sagledava na pravilan način kontekst u kojem su ove zabrane ulaska izricane, kao i da svojim „držanjem ekvidistance“ povlađuje vlastima u Srbiji na udaru čijih represivnih mera su se našli i državljani zemalja članica Evropske unije.

Ovakvim stavom ne samo što se grubo prelazi preko kršenja osnovnih prava njenih građana od strane Srbije, već se i samoj Srbiji kao zemlji kandidatu za članstvo – koja je u tom procesu daleko iza Crne Gore – šalje pogrešan signal da puno poštovanje slobode misli i izražavanja, slobode kretanja i slobode okupljanja može da tretira kao otvoreno pitanje, a ne civilizacijski minimum kojeg mora da se pridržava svaka zemlja koja pretenduje na članstvo u Evropskoj uniji.

POBJEDA: Osim policije ko još u Srbiji donosi odluke o zabrani ulaska i da li samo na osnovu Zakona o strancima? Na osnovu kojih kriterijuma se procjenjuje da je neko prijetnja za bezbjednost Srbije – kako je moguće da su ljudi iz Crne Gore prijetnja za bezbjednost a nije Milan Radoičić koji je priznao teroristički napad u Banjskoj i slobodno šeta Srbijom?

JOVANOVIĆ: Ovom problematikom sam se bavio u tekstovima koji su objavljivani u okviru mog bloga „Pravni ugao“ na sajtu Foruma za bezbednost i demokratiju kada je pitanje zabrane ulaska strancima u Srbiji postalo aktuelno u široj javnosti usled zabrana ulaska novinaru Domagoju Margetiću, antiratnom aktivisti Peteru Nikitinu i bivšoj ministarki u Vladi Crne Gore Jovani Marović.

Ulazak u Srbiju moguće je zabraniti isključivo po osnovu Zakona o strancima, ali u tom zakonu postoje „manjkavosti“ koje zabrane ulaska u zemlju čine podložnim političkim zloupotrebama. Takvu „manjkavost“ upravo predstavlja način kojim se zakonom i podzakonskim aktima određuje pojam „bezbednosnog rizika“ zbog kojeg se može odrediti zabrana.

Postojanje ovog rizika utvrđuje Bezbednosno-informativna agencija koja se vodi kriterijumima koji su postavljeni uredbom Vlade Srbije na način koji tajnoj službi daje široko ovlašćenje da zabrani ulazak u zemlju bilo kojem strancu za kojeg se posumnja da ne podržava politiku zvaničnog Beograda.

U praksi se funkcionisanje ovakvog sistema najbolje moglo videti dok je Aleksandar Vulin bio direktor BIA kada se javno hvalio time da je estradnoj umetnici Selmi Bajrami zabranio ulazak u zemlju zbog toga što ona, prema njegovom rečima, „gazi dostojanstvo Srbije i njenog naroda“.

Upravo na udaru tog „Vulinovog ključa“ su se nakon fijaska u Tivtu i zabrani ulaska u Crnu Goru Draganu J. Vučićeviću, našli svi građani Crne Gore koji samom činjenicom što su Crnogorci „gaze dostojanstvo Srbije“ i zbog toga predstavljaju „neprihvatljivi bezbednosni rizik“.

POBJEDA: Da li je Srbija dužna da da obrazloženje zbog čega je donijela odluku o zabrani ulaska nekoj osobi?

JOVANOVIĆ: Nije. Policija je dužna da u svojoj odluci o zabrani ulaska navede osnov po kojem se ulazak zabranjuje, ali ne i obrazloženje kako je utvrdila da postoji osnov za zabranu. Čak i u slučajevima kada se na ovakve odluke ulože svi redovni i vanredni pravni lekovi do ovog obrazloženja je gotovo nemoguće doći.

Takvi postupci često se završavaju rešenjem suda da je policija postupala u skladu sa zakonom pošto je lice kojem je zabranjen ulazak predstavljalo „bezbednosni rizik“ prema proceni Bezbednosno-informativne agencije.

Zakonitost postupka po kojem je BIA izvršila ovakvu procenu sasvim je drugo pitanje kojim se u Srbiji malo ko ozbiljnije bavi jer postoji pogrešno shvatanje da se ono odnosi samo na strance, a ne i na rezidente nad kojima ta ista služba ordinira po državi i po komšiluku.

Ipak, državni zvaničnici često će u „lucidnim intervalima“ otvoreno reći da su te zabrane ulaska motivisane političkim stavovima lica koja se nalaze na meti zabrane ili u dramatičnijim slučajevima, poput trenutne situacije sa Crnom Gorom, političkih odluka države iz koje to lice potiče a na koje ona nemaju bilo kakav direktni uticaj.

POBJEDA: Da li je uobičajena praksa i u drugim državama da se za zabranu ulaska sazna tek kada dođete na granični prelaz države u koju hoćete da uđete?

JOVANOVIĆ: Ne bi trebalo da bude, ali sa širenjem neliberalnih režima po Evropi i svetu takvi ekscesi mogli bi postati sve učestaliji.

Iako svaki od tih neliberalnih režima ima svoje osobenosti koje su uslovljene lokalnim prilikama, svima im je zajednička crta da se drakonskim merama kontrole prilikom ulaska u zemlju zapravo pokušava sprečiti dolazak u zemlju lica čiji je boravak, pa čak i tranzit, kroz njihovu teritoriju za lokalne vlasti nepoželjan iz razloga koji su najčešće unutarpolitičke prirode.

Zid kojim se te države ograđuju od svojeg okruženja možda je manje vidljiv od onog berlinskog ali nije ništa manje propusniji nego što je berlinski, ali i te zidove na koncu čeka ista sudbina poput berlinskog.

Tea Gorjanc-Prelević ima srpsko državljanstvo i protjerivanje nije opcija

– Zadržavanje Tee Gorjanc-Prelević na Aerodromu „Nikola Tesla“ uklapa se u obrazac postupanja BIA o zabranama ulaska bezbednosno interesantnim licima u Srbiju, ali u njenom slučaju postoji i nekoliko značajnih odudaranja od tog obrasca. Gospođa Gorjanc-Prelević ima srpsko državljanstvo i proterivanje nije opcija koja državi stoji na raspolaganju. Mogu je, međutim, podvrgavati posebnim kontrolama prilikom izlaska i ulaska u Srbiju na osnovu procene BIA da predstavlja „bezbednosni rizik“. Zakon o graničnoj kontroli ne propisuje eksplicitno koliko dugo ova posebna kontrola sme da traje, ali pravilno bi bilo pretpostaviti da ne može da traje duže od vremena koliko može da traje informativni razgovor, a to je do četiri sata – kaže Jovanović.

Izabran novi Savjet Mjesne zajednice Grahovo: predsjednik Radovan Milović

02/08/2026

IZABRANO NOVO RUKOVODSTVO: Današnji Zbor stanovnika MZ Grahovo (Foto: Portal ETV )

Izabran novi Savjet Mjesne zajednice Grahovo: predsjednik Radovan Milović

Mještani Grahova javno su se usprotivili građevinskim radovima i planovima Eparhije budimljansko-nikšićke Srpske pravoslavne crkve na lokaciji Grahovac da se sagradi objekat u blizini zaštićenog kulturnog dobra – Crkve Vaznesenja Gospodnjeg. Nevladina organizacija Centar za građanska prava izborila se maja ove godine da se poništi dozvola za gradnju spornog objekta na Grahovcu.

Draško Đuranović

Na današnjem Zboru građana Mjesne zajednice Grahovo izabran je novi Savjet i Nadzorni odbor. Za predsjednika tročlanog Savjeta Mjesne zajednice Grahovo izabran je Radovan Milović.

Skupština opštine Nikšić je oktobra 2021. godine, Odlukom o mjesnim zajednicama, regulisala način osnivanja mjesnih zajednica, kao i postupak izbora organa upravljanja u mjesnim zajednicama. Na osnovu toga, na današnjem Zboru stanovnika Grahova izabran je novi Savjet mjesne zajednice Grahovo.

Crnogorska javnost je informisana da su se mještani Grahova javno usprotivili i građevinskim radovima i planovima Eparhije budimljansko-nikšićke Srpske pravoslavne crkve na lokaciji Grahovac. Spor se odnosi na pokušaj gradnje objekta u neposrednoj blizini istorijske Crkve Vaznesenja Gospodnjeg, koja je zakonski zaštićeno kulturno dobro.

HOĆE DA UPRAVLJAJU SVOJIM KULTURNIM DOBROM: Sa deanašnjeg Zbora u Grahovu(Photo: Portal ETV )

Nevladina organizacija Centar za građanska prava izborila se nakon dvije predstavke da se maja ove godine poništi dozvola Opštine Nikšić za gradnju spornog objekta na Grahovcu. Sekretarijat za urbanizam i stambene poslove Opštine Nikšić donio je rješenje kojim je poništeno odobrenje za gradnju Eparhiji budimljansko-nikšićkoj Srpske pravoslavne crkve na toj lokaciji

Gostujući na Televiziji E, Svetlana Pajović-Musić je kazala da su mještani Grahova pokazali izuzetno jedinstvo u očuvanju svoje imovine i kulturnog nasljeđa.

– Mještani Grahova su toliko jedinstveni u očuvanju svoje kuće i svog kulturnog blaga, svoje crkve i svojih grobova. Imali su svoj pravni tim i 2024. godine, kada je crkva Srbije podnijela zahtjev za radove na guvnu MZ Grahovo, njihov predsjednik Aćim Dabović je u zakonskom roku predao dokument da su zainteresovana strana i da bez saglasnosti mještana ništa ne može da se radi – rekla je Pajović-Musić.

1...747576...4,791 Page 75 of 4,791