Home Blog Page 67

Radulović: Umjesto da odgovori na suštinu problema MUP u maniru Demokrata napada onoga ko na probleme ukazuje

0
Veselin Radulović (Foto: TV E/Youtube)

Advokat konstatovao da Ministarstvo unutrašnjih poslova nije osporio nijedan ključni navod koji je iznio u vezi sa načinom sprovođenja postupka utvrđivanja bezbjednosnih smetnji

Radulović: Umjesto da odgovori na suštinu problema MUP u maniru Demokrata napada onoga ko na probleme ukazuje

Advokat Veselin Radulović kazao je da najnovije saopštenje Ministarstva unutrašnjih poslova predstavlja još jedan primjer zamjene teza i pokušaja da se ozbiljna pitanja zakonitosti i zaštite ljudskih prava predstave kao „targetiranje“ Ministarstva i njegovih funkcionera.

MUP, na čijem je čelu Danilo Šaranović iz redova Demokrata, u zvaničnom saopštenju se obrušilo na advokata Veselina Radulovića, koji je juče podnio još jednu krivičnu prijavu protiv njih zbog sumnje da je Ognjenu Đurđiću nezakonito uskraćena mogućnost zaposlenja, optužujući ga da „pokušava da obesmisli“ postupak utvrđivanja bezbjednosnih smetnji, da „neistinito i obmanjujuće“ predstavlja zakonom uređen postupak, uz pitanje da li se iza njegove „zaštite pravnog sistema“ kriju motivi čiji je cilj stvaranje ambijenta pogodnog za „ponovno uspostavljanje sistema podređenog kriminalnim strukturama“, te „da li su prethodni menadžmenti bili po njegovoj i mjeri policijskog kartela, pa je danas prihvatio ulogu njihovog portparola“.

Radulović je istakao da MUP nije osporio nijedan ključni navod koji je iznio u vezi sa načinom sprovođenja postupka utvrđivanja bezbjednosnih smetnji.

– I dalje nema odgovora na pitanje zašto su podaci na osnovu kojih se nekome utvrđuje bezbjednosna smetnja tajni, zašto lice na koje se ti podaci odnose nema mogućnost da se sa njima upozna i zašto mu nije omogućeno da ih ospori – naveo je Radulović u saopštenju za javnost.

Upravo je to, kako navodi, suština problema, a ne pitanje odakle Komisija pribavlja podatke. Ako su podaci pribavljeni zakonito, onda se, isiče Radulović, mora postaviti pitanje zašto su oni nedostupni čovjeku čija se profesionalna egzistencija određuje na osnovu tih podataka.

– Nije dovoljno reći da je „drugi organ“ nadležan za pravnu zaštitu ako taj organ odlučuje na osnovu dokumentacije koju građanin ne može da vidi, provjeri niti ospori – naglasio je Radulović.

Prema njegovim riječima, indikativno je što MUP u ovom reagovanju pokušava da objasni slučaj Ognjena Đurđića proizvoljnim navodima o drugim svršenim polaznicima akademije i o istragama policije i tužilaštva.

– To nije odgovor na pitanje koje se tiče pravičnosti i zakonitosti postupka – naglasio je Radulović.

Navodi MUP-a da su slični kandidati mogli ostvariti „nedozvoljene kontakte“ i da podaci iz policijsko-tužilačkih istraga mogu, smatra Radulović, biti osnov za utvrđivanje bezbjednosnih smetnji, pokazuju samo ozbiljnost i nivo znanja onoga ko je pisao saopštenje.

– Ako je Đurđić imao nedozvoljenje kontakte koji su razlog za utvrđivanje bezbjednosne smetnje, onda je pitanje zašto mu nije saopšteno kada, gdje, sa kim i na koji način je te kontakte ostvario i zbog kojih konkretnih činjenica je proglašen bezbjednosno nepodobnim? Zašto mu MUP nije omogućio da se na te navode izasni – pita Radulović.

Istovremeno, kada su se u javnosti pojavile fotografije ministra i direktora policije u neposrednom kontaktu sa licem koje je pravnosnažno osuđeno za prevaru, odgovor MUP-a bio je, navodi Radulović, da se radi o licu koje nije „operativno interesantno“.

– Drugim riječima, za jednog građanina dovoljne su tajne i neprovjerljive tvrdnje da bi mu se zatvorila vrata policijske službe, dok se kontakt ministra i direktora policije sa pravnosnažno osuđenim licem objašnjava time da ono nije operativno interesantno. Tu se možda najbolje pokazuje kako se sprovodi “veting” i koliki je problem dvostrukih aršina i arbitrarnosti na koji ukazujem i na koje MUP ne može da odgovori – istakao je Radulović.

Ako su za Đurđića dovoljne nepoznate i nedostupne informacije da bude označen kao bezbjednosno nepodoban, a za ministra i direktora je dovoljno objašnjenje da osoba sa kojom su fotografisani nije „operativno interesantna“, onda, ističe Radulović, javnost ima puno pravo da pita: gdje su kriterijumi, gdje su dokazi i gdje je jednakost pred zakonom?

Posebno je važno, navodi on, da je u vrijeme odlučivanja u Đurđićevom slučaju mišljenje ANB-a imalo obavezujući karakter u postupku. Zato nije dovoljno danas naknadno objašnjavati da ANB predstavlja samo „jedan segment“ sistema provjera.

Radulović smatra da MUP treba da objasni kako je konkretno primijenjen tada važeći pravni okvir i na osnovu kojih konkretnih činjenica je Komisija utvrdila postojanje bezbjednosne smetnje.

– Da problem nije samo u mojoj pravnoj interpretaciji, potvrđuje i postupanje Ombudsmana, koji je u sličnim predmetima već tri puta utvrdio povrede ljudskih prava. Ako je, kako MUP tvrdi, sistem toliko zakonit i neprikosnoven, onda je legitimno pitanje kako je moguće da nezavisna institucija utvrđuje povrede prava upravo u postupcima koji se sprovode u okviru tog sistema. Da li u MUP-u smatraju da i Ombudsman radi za nekakav „policijski kartel“ – dodaje on.

Posebno su neozbiljni, naglašava Radulović, pokušaji da se svako ukazivanje na nezakonitosti u radu MUP-a predstavi kao zaštita kriminalnih struktura.

– Tu je MUP upravo dodatno potvrdio koliko je pod partijskom kontrolom Demokrata koje mjesecima ponavljaju istu matricu. Posljednji put smo to čuli juče od ministra Dragana Krapovića. Danas MUP nastavlja istu priču. Istina, ne tako nevaspitano kao ministar, ali očigledno istom partijskom bojom obojeno – rekao je Radulović.

Prema njegovim riječima, onaj ko podnosi krivične prijave i zahtijeva od tužilaštva da ispita navode o zloupotrebama ne radi za kriminalne strukture.

– Naprotiv, upravo traži da se utvrdi da li je neko iz sistema bezbjednosti zloupotrijebio svoj položaj, posebno oni koji rukovode tim sektorom jer infiltracija policije kriminalom je tada posebno opasna. Zato priča o „dubokoj infiltraciji organizovanog kriminala“ ne može biti odgovor na pitanje da li su konkretni postupci utvrđivanja bezbjednosnih smetnji sprovedeni zakonito i pravično – naveo je Radulović.

On konstatuje da MUP u svom saopštenju postavlja pitanje da li su mi prethodni menadžmenti bili „po mjeri“ i da li sam danas postao njihov „portparol“. To ne liči na odgovor državnog organa, već na partijsku političku polemiku.

Dodaje da su uzaludni pokušaji da mu se pripišu skriveni motivi i da se povežem sa prethodnim menažementom samo zato što ukazuje na nezakonitosti.

– U MUP-u veoma dobro znaju da sam protiv funkcionera iz prethodnih menadžmenta bezbjednosnog sektora podnio mnogo više krivičnih prijava nego protiv aktuelnih. U svakom slučaju, institucionalni integritet se ne štiti političkim saopštenjima, ličnim diskvalifikacijama i etiketiranjem kritičara – naglašava Radulović.

Njegov odgovor MUP-u i partiji za koju je pisano saopštenje u čijem interesu radi je, navodi Radulović, vrlo jednostavan.

– Radim u interesu građanima koji imaju pravo da znaju može li država odlučivati o njihovom poslu, karijeri i životu na osnovu tajnih podataka koje oni ne mogu da vide i ne mogu da ospore – naveo je Radulović.

Prema njegovim riječima, to nije zaštita „policijskog kartela“, već upravo borba protiv svakog oblika kriminalne, političke ili druge zloupotrebe bezbjednosnog sektora.

– I zato ću nastaviti da ukazujem na svaku zloupotrebu, bez obzira na to ko iza nje stoji. A od tužilaštva očekujem da profesionalno, nezavisno i bez političkog uticaja provjeri svaki navod, svaku činjenicu i svaki dokaz na koje sam ukazao u svakoj od krivičnih prijava koje sam podnio. Ako u bezbjednosnom sektoru zaista postoji kriminalna infiltracija i policijski kartel, oni se ne mogu razbiti političkim saopštenjima, etiketiranjem i diskreditacijom onih koji na to ukazuju, već isključivo profesionalnim radom tužilaštva i suda – zaključio je Radulović.

Predmet „Tunel“: Svih osam optuženih oslobođeno zbog nedostatka dokaza

1
Osnovni sud Podgorica
Ponovljeni postupak pred Osnovnim sudom u Podgorici

Predmet „Tunel“: Svih osam optuženih oslobođeno zbog nedostatka dokaza

Presudu je izrekao sudija Osnovnog suda u Podgorici Borko Lončar

Izvor: Portal Analitika

Svih osam optuženih u predmetu „Tunel“, koji se odnosi na prokopavanje tunela do depoa Višeg suda u Podgorici, oslobođeno je krivice. Presudu je izrekao sudija Osnovnog suda u Podgorici Borko Lončar, piše Portal TVE.

Katarina Baćović, Marjan Vuljaj, Nikola Milačić, Predrag Mirotić, Vladimir Erić, Veljko Marković, Milan Marković i Dejan Jovanović oslobođeni su optužbi jer, kako je utvrđeno, nema dokaza da su izvršili krivična djela koja su im stavljena na teret.

Riječ je o ponovljenom postupku, nakon što je Viši sud u Bijelom Polju ranije ukinuo oslobađajuću presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

Podsjetimo, tunel dug oko 30 metara, koji je vodio od iznajmljenog stana u zgradi u blizini Višeg suda do sudskog depoa, otkriven je 11. septembra 2023. godine.

Slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti, budući da se u depou Višeg suda čuva dokazni materijal iz brojnih sudskih predmeta.

MUP: Radulović pokušava da obesmisli bezbjednosne provjere

0

MUP: Radulović pokušava da obesmisli bezbjednosne provjere

Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da advokat Veselin Radulović svojim objavama pokušava da obesmisli i u javnosti prikaže kao nezakonit postupak utvrđivanja bezbjednosnih smetnji i da neosnovano targetirajući nosioce funkcija u bezbjednosnom sektoru i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pokušava da na “neistinit i obmanjujući način” jedan zakonom uređen postupak predstavi kao politički program Demokrata.

Iz MUP su saopštili da postupak provjere postojanja bezbjednosnih smetnji je postupak koji je na jasan i precizan način propisan Zakonom o unutrašnjim poslovima, te se kao takav sprovodi od strane Komisije za provjeru postojanja bezbjednosnih smetnji.

“U ovom postupku jasno su precizirana ovlašćenja i nadležnosti ministra unutrašnjih poslova, koja su se do nedavno, primarno i isključivo odnosila na obrazovanje Komisije, odnosno formalni postupak donošenja rješenja o formiranju Komisije, bez bilo kakvog daljeg uticaja na sprovođenje postupka provjere smetnji i donošenja mišljenja Komisije. Javnosti je poznato da je posljednjim izmjenama Zakona o unutrašnjim poslovima, napravljen i dodatni iskorak, sve sa ciljem transparentnog postupanja, pa je i sam postupak izbora članova Komisije, sada u nadležnosti Vlade Crne Gore, u kojem postupku ulogu ima i nadležni odbor Skupštine Crne Gore, kako bi se izbjegle sve manipulacije oko uloge ministra unutrašnjih poslova i drugih lica u postupku provjere postojanja bezbjednosnih smetnji”, saopšteno je.

Kako dodaju, ne treba prenebregavati činjenicu da su odredbe Zakona o unutrašnjim poslovima, kako one koje su prethodno bile na snazi, tako i posljednje izmjene, u potpunosti imale podršku relevantnih tijela Evropske unije, tako da očigledno isti nijesu prepoznali bilo kakvu mogućnost manipulacije ili zloupotrebe pozicije ministra unutrašnjih poslova, a naročito ne drugih lica van sistema bezbjednosti ili političkih partija.

“Osnov za donošenje mišljenja Komisije predstavljaju podaci iz evidencija, prikupljeni u skladu sa lex specialis zakonima kojima se uređuje unutrašnja i nacionalna bezbjednost, na koje podatke, odnosno njihovo registrovanje i provjeru u evidencijama ministar nema bilo kakav uticaj, a još manje bilo koja politička partija. Raduloviću kao advokatu i pravniku, kako se predstavlja, su sve ove činjenice sigurno poznate, isto kao i činjenica da se ministar unutrašnjih poslova upoznaje sa mišljenjem Komisije, tek nakon što mu ono bude dostavljeno, i to isključivo radi sprovođenja daljih administrativnih procedura i to je ono što je propisano odredbama zakona i što predstavlja imperativ u postupanju, a o čemu se istovremeno sa istim mišljenjima obavještava Odbor za odbranu i bezbjednost. Ukoliko se advokat Radulović zaista bavi ovom temom, morao bi da zna da u konkretnom slučaju, i svim sličnim slučajevima, od momenta upisa na Policijsku akademiju, pa do momenta zasnivanja radnog odnosa u Upravi policije, a riječ je o periodu od oko dvije godine, u kojem periodu se takođe vrše provjere, pa sve do zasnivanja radnog odnosa u Upravi policije”, saopšteno je.

Dodaju da ovo nije prvi i jedini slučaj da su za pojedince – svršene polaznike Policijske akademije utvrđene bezbjednosne smetnje prilikom zasnivanja radnog odnosa, te da je bilo i slučajeva u kojima su osnovi za bezbjednosne smetnje bile vrlo čvrste i nedvosmislene interesne veze sa pripadnicima visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa“.

“O ovim pojavama smo javnost već obavještavali kao na primjer da se pripadnik jedne visoko rizične organizovane kriminalne grupe skrivao u kući jednog svršenog polaznika Policijske akademije. Takođe, Radulović bi trebalo da zna da se kroz proaktivne istrage koje sprovode Policija i tužilaštvo dobijaju novi podaci, dokazi i činjenice koji nedvosmisleno upućuju da u novom provjeravanom periodu pojedinci koji su polaznici Policijske akademije ili su bili kandidati na javnom pozivu za zasnivanje radnog odnosa u Policiji su ostvarili nedozvoljene kontakte i sprovode aktivnosti koje su prijetnja i rizik za unutrašnju bezbjednost i funkcionisanje organa. Podaci dobijeni iz policijsko – tužilačkih istraga su osnov za utvrđivanje bezbjednosnih smetnji, a obavještenje, kako je Radulović naveo u saopštenju, koje je po njegovom kazivanju dobijeno od strane Agencije za nacionalnu bezbjednost, ne znači da kod kandidata ne postoje bezbjednosne smetnje. Bezbjednosne smetnje se ne zasnivaju samo na provjeri jednog organa, obzirom da je mišljenje Agencije za nacionalnu bezbjednost samo jedan segment u ovom postupku, već se podaci i dokazi prikupljaju iz drugih organa i organizacionih jedinica (Specijalno policijsko odjeljenje, Sektor za finansijsko – obavještajne poslove, Sektor za borbu protiv kriminala, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu, Odjeljene za antikorupciju) koje čine sublimat provjerljivih činjenica u zakonom predviđenom postupku”.

Iz MUP-a navode da im nije poznato da li je Radulović pravni zastupnik kandidata čiji su podaci objavljeni u tekstu, te da obzirom da je očigledno “zainteresovan” za navedeni slučaj i njegovu javnu eksploataciju, moraju mu biti poznate činjenice koje se odnose na lice povezano sa kandidatom i njegov status u dijelu koji se odnosi na sprovedeni postupak provjere postojanja bezbjednosnih smetnji za dalji rad u policijskom zvanju.

“Svakako da kandidati za zasnivanje radnog odnosa, ali i policijski službenici kojima je utvrđeno postojanje bezbjednosnih smetnji za dalji rad, imaju mehanizme pravne zaštite, kroz postupke za čije su sprovođenje nadležni drugi organi, kojima je na raspolaganju kompletna dokumentacija formirana u postupku provjere postojanja bezbjednosnih smetnji, tako da su očigledno neistiniti i manipulativni navodi da kandidati nemaju pravnu i institucionalnu zaštitu. Bez obzira na sve izraženije pritiske, istupi bivšeg policijskog službenika, a sada advokata, Radulovića, koji zbog nečasnih i nezakonitih radnji više nije u službi, a što je utvrdio sud, i drugih lica koja u kontinuitetu targetiraju Ministarstvo unutrašnjih poslova, sa posebnin fokusom na postupke provjere postojanja bezbjednosnih smetnji, jasno pokazuju da smo na pravom putu, uz poruku da ćemo dosljedno nastaviti da sprovodimo korijenite reforme, kako bi u potpunosti učvrstili temelje vladavine prava”.

Iz MUP-a pitaju i da ako je zakon toliko sporan, gdje je Radulović bio svih prethodnih godina, jer je isti zakon donesen godinama prije stupanja na dužnost ovog menadžmenta MUP-a i Policije.

“Da li su prethodni menadžmenti bili po mjeri Veselina Radulovića i policijskog kartela, pa tada nije imao primjedbi, ili je danas prihvatio ulogu njihovog portparola? Duboka infiltracija organizovanog kriminala u sektor bezbjednosti je potvrđena dostavljanjem dokaza od strane EUROPOL-a. Raduloviću očigledno nije za brigu što su u gotovo svakom predmetu relizovanom od strane SPO-a, SBPK-a u saradnji sa SDT-om u razbijanju narko i duvanske mafije procesuirani bivši i sadašnji policijski službenici. Postavlja se pitanje i javnosti ostavlja da odgovori da li advokat Radulović zaista ima pravni interes u konkretnom i sličnim slučajevima ili se kroz prizmu „zaštite pravnog sistema“ provlače neki drugi, naizgled skriveni, a u stvarnosti vrlo jasni i vidljivi motivi, čiji cilj nije borba protiv organizovanog kriminala, unapređenje i zaštita integriteta policijske profesije i otklon od dugogodišnjih sistemskih anomalija, već naprotiv, pokušaj stvaranja društvenog ambijenta pogodnog za ponovno uspostavljanje sistema podređenog kriminalnim strukturama, u kojima su službenici povezani sa organizovanim kriminalom, između ostalog, godinama bili „profesionalno nedodirljiva kategorija“, u potpunosti izuzeta od postupka provjere postojanja bezbjednosnih smetnji i drugih postupaka provjere integriteta”, piše u saopštenju.

Foto: MUP

O doprinosu akademika prof. dr Šerba Rastodera crnogorskoj istoriografiji i kulturi

0

O doprinosu akademika prof. dr Šerba Rastodera crnogorskoj istoriografiji i kulturi

Povodom 70 godina njegovog života i 40 godina naučnog rada

Piše: mr. Novak Adžić, pravnik i istoričar, doktorand istorijskih nauka i akademik DANU 

O doprinosu akademika profesora emeritusa, doktora istorije Šerba Rastodera, erudite, crnogorskoj naučnoj istoriografiji i kulturi može se govoriti sa više aspekata, primarno zato i s obzirom na njegovo kapitalno, monumentalno i voluminiozno višeslojno i politematsko naučno djelo, emanirano u više od 50 publikovanjh knjiga. Dr Šerbo Rastoder je- metodološkim pristupom, istraživačkm instiktom, znanstvenim diskursom i mukotrpnim višedecenijskim radom i pregnućem, te sadržajem njegovih knjiga, (studija, monogafija itd), argumentovanom, spoznajom i prezentacijom naše prošlosti, objavljenim istorijskim izvorima i njihovoj naučnoj kritici i interpretaciji, te objektivnim, studioznim i sistematičnim analizama i sintezama naše prošlosti, novije i starije) – trajno obilježilo i zadužio crnogorsku istorijsku nauku i kulturu.

CRNA GORA MU JE TO I ZVANIČNO PRIZNALA, DODJELOM DRŽAVNE 13. JULSKE NAGRADE I DRŽAVNIM PRIZANJEM STATUSA ISTAKNUTOG KULTURNOG STVARAOCA CRNE GORE.

Rastoderovo djelo je za uzor i ponos Crne Gore, naše nezavisne države, crnogorskog naroda i nacije, nadasve i bošnjačkog naroda i nacije, kome pripada, kao i svoj državi Crnoj Gori, i svih dobronamjernih i poštenih ljudi u Crnoj Gori i ono je iskazalo vrijednost na širem bivšem jugoslovenskom prostoru i na evropskim naučnim razinama. Bio-bibliografija akademika Rastodera, ličnosti enciklopedijskog znanja i profilacije, nepristrasnog i samosvojnog naučnog heuriste i hermeneutika, poštenog čovjeka u naučnom i svakodnevnom životu, realnog, riječju
ličnosti od integriteta i karaktera, čvrstih etičkih, moralnih principa i dosljednosti u svojim idejnim, magistralnim uvjerenjima je, zaista, impozantna i ona zaslužuje da bude objavljena kao posebno izdanje, povodom njegovog značajnog jubileja -70 godina života i 40 godina naučnog rada.

Relevantno je istaći da je naučno djelo prof. Rastodera, imalo, ima i imaće pro futuro, edukativnu, emancipatorsku i prosvjetiteljsku funkciju i ogroman značaj za spoznaju istine o Crnoj Gori u povijesti, te o crnogorskom državnom i nacionalnom pitanju, političkoj, vjerskoj, kulturnoj i drugoj istoriji Crne Gore, ne samo 20 vijeka, nego i u ranijim epohama njenoga bitisanja, trajanja i opstanka.

Takođe, Rastoderovo djelo ima i puno širi društveni značaj, kontekst, pored fundamentalnih naučnih okvira i značenja u istim krugovima. To ne bi valjalo zaobići da se navede, kada se njegovo cjelokupno dosadašnje djelo analizira, jer to je neizostavni dio cjeline, a da bi se ona što bolje prezentirala, obuhvatila, eksplicirala i na koncu ispravno razumjela i prihvatila. Djelo i javni rad Šerba Rastodera su doprinijeli i punoj afirmaciji crnogorske povijesti i kulture i posebno državi Crnoj Gori, njenom modernom preporodu, obnovi nezavisnosti, čemu je akademik Rastoder, kao isuverenista, dao veliki doprinos, kako svojim knjigama, tako kao jedan od osnivača Matice Crnogorske i DANU. Posebno je bitno reći nešto i o njegovom neumornom i uspješnom radu u okviru Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, uoči i tokom pobjedničkog referenduma 2006. godine. On je pripadao rukovodstvu tog Pokreta i bio jako aktivan da uspije projekat obnove nezavisne Crne Gore, uništene nasilnom aneksijom 1918. godine.

Oni stariji, ali i mi poznijeg srednjeg doba, koji smo čitali njegove knige, te tekstove, priloge, intervjue itd., u brojnim medijima, decenijama, tokom devedesetih godina XX vijeka, i već više od 25 godina u XXI stoljeću, shvatamo i znamo da je akademik Šerbo Rastoder vjerni sin svoje države Crne Gore, koji se vazda, časno i intelektualno superiorno borio za njenu državnu nezavisnost i slobodu i punu ravnopravnost naroda, nacija i vjerskih zajednica koje žive u njoj.Dr Rastoder nije bio obični kabinetski profesor; nije bio sinekurni intelektualac, već pravi društveno angažovani intelektualac- hrabar i odvažan, uvijek radeći za opšte, javno dobro Crne Gore. Dr Rastoder je intelektualac u najboljem razumijevanju značenja tog pojma- u značenju kako je intelektualce prave objasnio čuveni Miroslav Krleža.

Iz djela akademika Rasgodera naučni i stručni krugovi, studenti i đaci, ali i šira laička javnost, čitalačka publika, dakako i važni državno-politički subjekti, itd, u mnogo čemu su saznali ono što je do njegovog rada bilo malo i nedovoljno poznato i istraženo. I to je doprinijelo u značajnoj mjeri ukupnoj emancipaciji Crne Gore u obrazovnom smislu i temeljnijem razumijenju i saznavanju njene istorije. On je, akribično i lucidno, savjesno i hrabro, otkrivao i osvjetljavao skrivane ili nečijom voljom, oportunitetom, zatamnjene, dijelom proskribovane, stranice crnogorske istorije, jer je on pisao o onome što mnogi istoričari prije njega ili nijesu htjeli ili nijesu smjeli da precizno napišu i objave i da izreknu naučni, vrijednosni sud, koherentan činjenicama, koje slijede iz arhivske građe i relevantne istoriografske literature.Kod akademika Rastodera, odnosno, u njegovom naučnom opusu nema do samo naučnih kriterija, nema ideološke determinante i nema politike i oblandiranog političkog oportunizma; kod njega su zastupljena načela naučne istoriografije, u prvom redu objektivnosti i provjerljivosti, ali i ostali ključni naučni principi, kojih se uvijek držao i drži u svojim knjigama, kao i u brojnim javnim, medijskim nastupima.
Puno je akademik dr Šerbo Rastoder napisao kvalitetnog i kapa dolje za to, za njegov doprinos i borbu za crnogorsku državu i naciju. Njegovo djelo je kompleksno i polifono, kapitalnog je formata, značaja i uticaja. Pogotovo njegove knjige: “Skrivana strana istorije 1918-1929” (4 toma, 2 izdanja), “Janusovo lice istorije”, “Crna Gora u egzilu 1918-1925”, (2 toma), pa koautorsko djelo “Istorija Crne Gore” i “Crna Gora i velike sile”, te opet samostalna autorova djela: “Političke stranke u Crnoj Gori 1919-1929” i “Politički život u Crnoj Gori 1929-1941”.Nadasve,i dvotomno djelo pod naslovom “Parole ili činjenice? Za pravo i čašt i slobodu Crne Gore” itd.

To su knjige, naučnog i edukatorskog smisla i trajne vrijedosti za istorijsku i drugu odbranu i punu afirmaciju državne nezavisnosti Crne Gore autohtonog nacionalnog identiteta i slobode crnogorskog etnosa, nacije i države i one svedoče, između ostaloga, i o mučeničkim borcima i žrtvama podnesenim za Crnu Goru poslije 1918. godine. I naravno, akademiku Rastoderu posebno hvala na tome. Uvijek je bio za ustavnu i građansku Crnu Goru i protiv nacionalne asimilacije, kako Crnogoraca, tako i Bošnjaka. I svih drugih, koji žive u Crnoj Gori. Vazda principijelan za jednaka prava svih i za svoju matičnu državu nezavisnu Crnu Goru.
I ne smijemo i nećemo preskočiti, ovom svečanom prigodom, ni zaboraviti njegovu, priređivačku, u koautorstvu sa njegovom suprugom istoričarkom mr. Jasminom- Jasnom Rastoder, knjigu “Dnevničko-memoarski zapisi Marka Vučerakovića”. I naravno, relevantno je istaći i to da su 1991. godine objavili , u koatorstvu dr Šerbo i njegova supruga Jasmina, vrhunsku naučnu knjigu, monografiju o nadbiskupu barskom dr Nikoli Dobrečiću. Mislim da bi ta naučna knjiga trebala doživjeti drugo izdanje, jer je jako bitna za crnogorsku istoriografiju.

Akademiku Šerbu Rastoderu, višedecenijskom prijatelju, i mom profesoru i mentoru na magistarskim studijima i profesoru na doktorskim studijama iz istorije, upućujem srdačan pozdrav, uz želju da još dugo živi i da nas obraduje novim naučnim djelima.

Aktuelno

Čanak za Portal ETV: Vučić i Kremlj spremni na sve da zaustave Crnu Goru – upozoravam na velikosrpski hegemonizam i moguće podsticanje nacionalnih sukoba

1
(Foto: Stop kadar, N1)


Čanak za Portal ETV: Vučić i Kremlj spremni na sve da zaustave Crnu Goru – upozoravam na velikosrpski hegemonizam i moguće podsticanje nacionalnih sukoba

Miraš Dušević

Bivši lider Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) i nekadašnji predsjednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak kazao je za Portal ETV da odnos Aleksandra Vučića i Srpske pravoslavne crkve (SPC) prema Crnoj Gori predstavlja dio šire politike Beograda, ali i interesa Beograda i Kremlja da se Crna Gora zaustavi na putu ka Evropskoj uniji.

Čanak ocjenjuje da SPC predstavlja jedan od najjačih alata političkog srpstva, Upozorava na nastojanja da se što veći broj ljudi iz Crne Gore poveže sa biračkim spiskovima u Srbiji. Ističe da je Crna Gora od velikog geopolitičkog značaja za Srbiju i Rusiju, upozorava da su Vučić i Rusija „spremni na sve“ kako bi zaustavili njen put ka EU, a kao mogući rizik navodi „unutrašnje rastakanje Crne Gore“ i podsticanje međunacionalnih konflikata.

Politički Beograd i politika dominacije

Govoreći o Aleksandru Vučiću i političkoj situaciji u Srbiji, Čanak ocjenjuje da je ono što se trenutno dešava u Beogradu samo nastavak mnogo dubljeg problema.

– Režim Aleksandra Vučića u Beogradu je samo spoljašnja maska unutrašnjeg klupka beogradskih zmija koje traju već duži niz decenija, možda i vjekova. Treba biti svjestan da to što se događa u Beogradu nije ništa novo. O tome su pričali i tvorci Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti i Stevan Moljević u svom četničkom memorandumu i Ilija Garašanin u svom Načertaniju, ali i Vuk Karadžić prije njega u svom eseju – Srbi svi i svuda.

Kako navodi, riječ je o stalnoj potrebi političkog Beograda da dominira, pri čemu se koriste različiti mehanizmi, uključujući srpski nacionalizam i SPC.

Aleksandar Vučić

– U pitanju je stalna potreba političkog Beograda da dominira i da za to koristi sva sredstva, uključujući, naravno, srpski nacionalizam i sve njegove alate, od kojih je SPC jedan od najjačih. Iza svega toga stoji služba bezbjednosti čiji je cilj da njen položaj pune dominacije zadrži- kazao je Čanak.

Crkveno pitanje u Crnoj Gori

Govoreći o crkvenom pitanju u Crnoj Gori, Čanak kaže da, uprkos njegovom dubokom neslaganju sa politikom tadašnjeg mitropolita Amfilohija, treba imati u vidu njegov odnos prema pravoslavnim kanonima i činjenicu da je Crna Gora, nakon obnove nezavisnosti, imala pravo da formira svoju pravoslavnu crkvu.

– Uz svo moje duboko neslaganje sa politikom Amfilohija, on se ipak držao kanona pravoslavlja toliko da Crna Gora, postankom nezavisne države, po pravoslavnim kanonima ima pravo i obavezu da formira svoju pravoslavnu crkvu. Kompromisno rješenje je bilo da to bude Pravoslavna crkva u Crnoj Gori.

Čanak tvrdi da je sve što je učinjeno na tom polju, kako bi se stvorila infrastruktura te crkve, onemogućeno iz Beograda.

– Sve što je učinjeno na tom polju, stvaranjem organa koji su trebali da stvore infrastrukturu te Crkve, sve je to onemogućeno od strane Beograda. CPC se sračunato gura na marginu i prikazuje kao NVO ili grupa građana, a to je čista laž jer je ona verifikovana kao vjerska organizacija- rekao je Čanak.

SPC je jedan od najubojitijih alata širenja političkog srpstva

Čanak smatra da SPC predstavlja jedno od najjačih sredstava za širenje političkog srpstva, pri čemu pravi razliku između političkog i etničkog identiteta.

– SPC je jedan od najubojitijih alata širenja političkog srpstva. Političko srpstvo nema veze sa etničkim srpstvom- kazao je Čanak.

Birački spiskovi i građani Crne Gore

Govoreći o izborima i biračkom tijelu, Čanak upozorava na, kako navodi, pojave koje se već dugo dešavaju u Srbiji, ali i na nastojanja da se što veći broj ljudi iz Crne Gore poveže sa biračkim spiskovima u Srbiji.

– Uvoz glasova iz sjeveroistočne BiH se događa u Srbiji ko zna koliko. Pojačana je kampanja da što više ljudi u Crnoj Gori ima lične karte u Srbiji. Od svuda će se dovlačiti glasovi da aktuelna vlast ostane na vlasti, nedodirljiva u svojim zloupotrebama i lopovlucima- tvrdi Čanak.

Crna Gora je izuzetno značajna ne samo za Srbiju već i za Kremlj

Čanak smatra da značaj Crne Gore za Srbiju prevazilazi bilateralne odnose i da je ona od velikog geopolitičkog značaja i za Rusiju.

– Crna Gora je izuzetno značajna ne samo za Srbiju već i za Kremlj, jer je ona posljednji dio sjeverne obale Sredozemlja gdje ima još šanse da Rusija ima neki uticaj- kazao je Čanak.

Prema njegovim riječima, Crna Gora mora da se suprotstavi velikosrpskom hegemonizmu, ali i ruskom uticaju, za koji smatra da nastoji da spriječi članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji.

– Crna Gora se mora boriti sa velikosrpskim hegemonizmom, koji zajedno sa Rusijom će se boriti da spriječi da uđe u EU. Kada je pokušan državni udar, to je bilo da Crna Gora ne uđe u NATO- rekao je Čanak.

„Značaj Crne Gore prevazilazi broj stanovnika i veličinu“

Čanak naglašava da geopolitički značaj Crne Gore višestruko prevazilazi njenu veličinu i broj stanovnika.

– Značaj Crne Gore prevazilazi broj stanovnika i veličinu, jer je njen geopolitički položaj- istakao je Čanak.

Spremni su na sve da zaustave Crnu Goru ka EU

Govoreći o tome na šta su, kako smatra, Vučić i Rusija spremni kako bi usporili evropski put Crne Gore, Čanak se poziva na nekadašnjeg novinara i urednika Aleksandra Tijanića.

– Aleksandar Tijanić imao je izreku, koju je koristio i javno, da je ljudska mašta ograničena ljudskom pokvarenošću. Ne mogu da domišljam na šta su sve Vučić i Rusija spremni da zaustave Crnu Goru ka EU.

Spremni su na sve- poručuje Čanak.

Banj­ska je pokazala na šta su te paravojske spremne

Govoreći o bezbjednosnim i političkim scenarijima, Čanak se osvrnuo i na djelovanje paravojnih formacija i događaje u Bosni i Hercegovini, ali i na Kosovu.

– Banj­ska je pokazala na šta su te paravojske koje su pod komandom spremne…- kazao je Čanak.

Ipak, ne smatra da je direktan napad na Crnu Goru najizgledniji scenario, već upozorava na mogućnost unutrašnjeg rastakanja države.

– Ne vjerujem u bilo kakav napad na Crnu Goru, ali se može desiti unutrašnje rastakanje Crne Gore. Ipak, mislim da i tu polako počinju da gube dah, jer osim Milana Kneževića svi drugi malo gube dah u antievropejstvu. Mislim da tu dolazi do prestrojavanja u dnevno-političkim ciljevima. Treba se čuvati podsticanja međunacionalnih konflikata u Crnoj Gori- upozorava Čanak.

Ne pobjeđuje na izborima ko dobije najviše glasova

Na kraju, govoreći o političkoj situaciji u Srbiji, Čanak poručuje da Vučićevi protivnici, kako smatra, ne razumiju jednu od ključnih činjenica političkog sistema – da najveći broj osvojenih glasova na izborima sam po sebi ne znači i mogućnost formiranja vlasti.

– Ovdašnji suparnici Vučiću ne znaju veliku istinu da ne pobjeđuje na izborima ko dobije najviše glasova, nego onaj ko ima najviše ruku pri formiranju Vlade- kazao je Čanak.

Prema njegovoj ocjeni, promjena vlasti u Srbiji nije moguća bez reforme bezbjednosnog aparata.

– Bez reformisanja BIA i MUP-a nemoguće je promijeniti vlast u Srbiji- zaključio je Čanak.

KAFKIJANSTVO SAVREMENOG  DOBA

1

KAFKIJANSTVO SAVREMENOG  DOBA

Piše: Željko Rutović

Neshvaćen i nepriznat u svom vremenu, pod etiketom “buržoaskog” pisca, stvorio je djelo čija se književna, misaona i duhovna zaostavština svjetske dimenzije prepoznaje pod izvedenim i široko korišcenim pridjevom “kafkijanski”.  I sam dio bezlične službene mašinerije u okviru koje je sve moralo da bude klasifikovano, a tuđe sudbine i nesreće administrativno opisane sa pretvaranjem u predvidive i  izračunljive posljedice, Kafku je podstaklo da  nehumanost, otuđenost i apsurdnost modernog industrijskog svijeta upečatljivo predstavi u svojim knjigama. Možda upravo zato što je na  činovničkom poslu dobro upoznao otuđeni, neljudski,  mašinizirani svijet kojem se je opirao svojim unutrašnjim životom. Eho iz života na inspekcijskim poslovima – obilascima tekstilnih fabrika, pilana, kamenoloma, u ulozi činovnika osiguravajućih društava, prvo “Đeneralija”, a zatim Radničkog osiguranja od povreda, snažno odzvanja u njegovoj prozi. Tako, kada je 1914. napisao “Izvještaj o bezbjednosti rada u kamenolomima” u isto vrijeme je pisao roman “Proces”, u kome glavni junak Jozef K. biva pogubljen u kamenolomu.

FILED – Televizija ARD povodom stogodi·njice smrti Franca Kafke, koja je 3. juna, mini-serijom je poku·ala da se pribli·i coveku koji je, pi·uci na nemackom, stvorio toliko toga velikog i zagonetnog za svog kratkog ·ivota. (dpa – standardna prava upotrebe) Foto: CTK/dpa

Kafkina  popularnost posebno se istakla nakon Drugog svjetskog rata, jer je gotovo proročki u “Procesu” i drugim djelima predvidio užase koji će u obliku  totalitarizma zadesiti čovječanstvo.

Mnogi fenomeni današnje globalne civilizacije poput usamljenosti, otuđenosti, nerazumijevanja, sumnjičavosti, nepovjerenja, umora od svakodnevnog života, egzistencijalne nesigurnosti, traganja za identitetom i smislom postojanja, traže analogije, simetrije, smisao i odgovor u  Kafkinim djelima u kojima ljudi danas sve više prepoznaju sebe. Ne slučajno. I da, čitajuci danas “Proces” kao borbu za pravo, gdje Jozef K. ne nalazi ni Sud ni Zakon, svjedočimo i upoređujemo kako plemenite ideje o vladavini prava, istine i dostojanstva gotovo uvijek nestaju, ustupajuć i mjesto nepravednim arbitrarnim odlukama na štetu ljudskih prava i sloboda. Posledično i pogubno, mnogi ljudi postaju socijalno izolovani, uslovljeni, anestezirani, paralisani, lišeni samopouzdanja, identiteta i slobodne volje. A ljudima koji su preplavljeni pokornošću, strijepnjom i arhaičnim strahovima, nije teško vladati. Kako ono reče Makijaveli “narod je po prirodi kolebljiv, pa ga je lako u nešto ubijediti”. Uostalom, nije li cilj ove epohe na trijumfu fleksibilnosti  uspostaviti – izgraditi poslušnog pojedinca koga na ideologiji konzumerizma, kao idealizovanog kulta razonode, treba osloboditi mišljenja i “dosadne” kritičke sumnje. U poroznoj i poraznoj granici između realnog i nadrealnog svijeta koji briše identitet, slobodu, pravo i pravdu, narastaju “pravila” sˊ onu stranu logičkog mišljenja. Nedvosmisleno upozorenje savremenog kafkijanstva  govori da luksuz i simulirani komfor nijesu garancija slobode,  te da svijet obilja može lako postati i svijet nadzora koji funkcioniše iza privida stabilnog društva. Poslije svega  savremeno neokafkijanstvo simetrično je Bulgakovljevim riječima po kojima će     “tolerancija da stigne do tog nivoa da će pametnima biti zabranjeno da razmisljaju, zato što to ponižava osjećanja glupih”.

Očito da određena itekako važna pitanja u različitim vremenima, sistemima i uslovima, traže odgovor ili makar sličnost u Kafkinim djelima. Tek, prepoznavanje  u Kafki je očitost doba nove normalnosti u kojoj živimo. A to doba nametnutih normi, gdje god može isključuje mogućnost izbora, kanonizujući  jednu mogućnost i jedno misljenje. Počast  dogmi, a ne slobodi. Nove varijacije na istu temu ne umanjuju  istost problemske ravni. Naprotiv. Osvrt, tek površan, govori nam da i danas živimo u kafkijanskim vremenima, da u metaforičnom smislu, kao Kafkin junak iz “Preobražaja” poprimamo lik bube kao finalni rezultat  epohe osjećaja tjeskobe, otuđenja,  nesigurnosti, nemilosrdne konkurencije i egzistencijalne usamljenosti. U današnjem svijetu korporativnog neofeudalizma, gotovo na svim poljima događa se jedna globalna metamorfoza programirane amnezije  temeljnih humanističkih vrijednosti, koja rezultira duhovnim samootuđenjem. A u tom vrtlogu savremene neoliberalne kafkijanske drame, do neslućenih visina narastao je najveći antički grijeh – nezajažljivost, gramzivost, prekomjernost, pohlepa, egoizam, odsustvo metrona – mjere, tog glavnog životnog i duhovnog uporišta drevnih filozofa.

Kafkijanstvo, u svijetu koji postaje sve ružnije i skučenije mjesto, prosto se odomaćilo, pustilo korijenje toliko duboko u moći simulacije pluralizma i simulacije slobode, da su ljudi natjerani da se ponašaju kako neko drugi želi. Otuda i pitanje: da li čovjek koji je lišen mogućnosti izbora uopste može biti moralno biće? U tako modelovanom ambijentu kafkijanske krivice uprkos svemu, ljudi misle da su slobodni a suštinski, kako bi Žižek rekao ta je  “sloboda, bolest bez lijeka”. U toj “slobodi” kafkijanskog uzora transideološki hibridni korporativni propagandni inženjering funkcioniše, nadzire i upravlja ( ne )skrivenim cenzorskim propisima digitalne oligarhije po kojima se sloboda i istina zamjenjuju udobnim iluzijama.

Kafkijanstvo savremenog doba je stanje apatije programiranog apsurda u kome se zapravo ništa ne mijenja a sloboda postaje čudan pojam, a od nas se, kako kaže Slavoj Žižek “očekuje da je ne koristimo”. Alternativa slobodi postala je vladavina relativizacije, logika prilagođavanja, egoizam, ispraznost, intriga, lažni hedonizam, inertnost, spektakl društvenih mreža, sitna konzumeristička zadovoljstva i kratko pamćenje koje ne postavlja pitanje šta znači biti čovjek u društvu u kome dominira mašina. Konačno, taj savremeni oblik neoautoritarnog kafkijanstva kao kontrole nad uvjerenjima, vrijednostima, razumom i emocijama, prepoznaje se u svijetu algokratije u kome automatizacija, stalan nadzor i označavanje ljudi čipiranjem, postaju instrumenti kontrole i dehumanizacije, a ne privilegija  obećavanog komfora.

Mulešković: Država ne može kontrolisati cijenu nafte ali može odlučiti koliko će to pogoditi građane, dizel mogao biti i 10 centi jeftiniji

0
Mirza Mulešković, foto: Privatni arhiv

Nestabilne cijene goriva u Crnoj Gori posljednjih mjeseci ponovo su razotkrile dugogodišnje strukturne slabosti ekonomije, prije svega visoku zavisnost od uvoza i nedovoljno razvijene domaće proizvodne kapacitete.

Nakon dva uzastopna rasta cijena goriva, ove sedmice imali smo minimalno pojeftinjenje, ipak, cijene eurodizela ostale su iznad 1.80 eura.

Sagovornik Analitike, ekonomski analitičar Mirza Mulešković pojašnjava da visoke cijene naftnih derivata ne utiču samo na vozače, već to dovodi do povećanja troškova transporta, proizvodnje i distribucije, čime se indirektno preliva na cijene gotovo svih roba i usluga, i utiče na rast inflacije i životni standard građana.

Poručuje da pitanje cijena goriva ne može se posmatrati izolovano, već kao dio šireg ekonomskog i razvojnog konteksta.

Mjeru smanjenih akciza trebalo produžiti još neko vrijeme

Cijene dizela u Crnoj Gori, nakon dva poskupljenja a potom minimalnim pojeftinjenjem, dostigle su 1,82 eura po litru. Koliko je današnja cijena goriva posljedica međunarodnih okolnosti, a koliko domaćih odluka i da li je Vlada mogla da utiče na cijenu smanjenjem akciza? 

Mulešković: Crna Gora je mala i uvozno zavisna ekonomija i praktično nema mogućnost da utiče na globalne cijene energenata. Kada dođe do poremećaja na međunarodnom tržištu, posebno zbog geopolitičkih tenzija, ograničenja u snabdijevanju ili povećane neizvjesnosti, posljedice se veoma brzo prenose na domaće tržište, a posebno velike posljedice osjećaju male ekonomije poput Crne Gore.

Međutim, ne treba zanemariti ni domaću komponentu cijene. Na konačnu cijenu goriva utiču poreska opterećenja, akcize i politika države u ovom segmentu. Država ima ograničen prostor za intervenciju, ali upravo u periodima velikih šokova treba procijeniti da li je potrebno privremeno smanjiti fiskalno opterećenje kako bi se zaštitili građani i privreda.

Lično smatram da je mjeru smanjenih akciza trebalo produžiti još neko vrijeme, posebno imajući u vidu da se situacija na međunarodnom tržištu ne stabilizuje i da geopolitičke tenzije i dalje održavaju visok nivo neizvjesnosti kao i činjenicu da tokom sezone, istorijski gledano, dolazi do rasta cijena. Svakako, cijena goriva bi bila niža da je mjera nastavila da se primjenjuje.

U zavisnosti od konačne odluke i uslova pod kojima bi mjera bila produžena, mogli smo očekivati da cijena dizela bude i do deset centi niža po litru.

Posebno je važno istaći da se Crna Gora već godinama nalazi u poziciji velike zavisnosti od eksternih šokova. Svaki globalni poremećaj kod nas ima snažniji efekat nego u ekonomijama koje imaju veću energetsku stabilnost i raznovrsnije izvore snabdijevanja, ali i razvijeniju industriju i poljoprivredu.

Povećanje troškova brzo se prenosi na potrošače

Kako visoke cijene naftnih derivata utiču na crnogorsku ekonomiju i životni standard građana? U kojoj mjeri se poskupljenje goriva može preliti na cijene hrane, usluga, transporta i drugih proizvoda i postoji li rizik od novog inflatornog talasa?

Mulešković: Gorivo je jedan od osnovnih troškova gotovo svakog ekonomskog procesa. Njegov rast ne pogađa samo građane koji koriste automobile, već čitav lanac proizvodnje i distribucije. Veće cijene goriva povećavaju troškove transporta, logistike, poljoprivrede, građevinarstva i usluga, a dio tih troškova se neminovno prenosi na krajnje potrošače.

Ne očekujem da će samo rast cijena goriva automatski izazvati novi veliki inflatorni talas kao što smo imali ranijih godina, ali svakako postoji rizik da uspori proces smirivanja inflacije i zadrži pritisak na cijene.

Dodatno je problematično kada raste cijena goriva, relativno brzo dolazi do opšteg rasta troškova i cijena, dok se, kada dođe do smanjenja cijene goriva, cijene na tržištu ne smanjuju istom dinamikom.

Za građane je najveći problem što se ovaj rast dešava u trenutku kada su troškovi života već značajno povećani, posebno tokom prethodnih nekoliko godina. Kada se kombinuju visoke cijene hrane, stanovanja, usluga i energenata, prostor za prilagođavanje domaćinstava postaje sve manji. Zato rast cijena goriva treba posmatrati ne samo kao energetsko pitanje, već kao pitanje životnog standarda i konkurentnosti ekonomije.

Crna Gora veoma osjetljiva na spoljne šokove zbog zavisnosti od uvoza

Koliko je crnogorska ekonomija ranjiva zbog zavisnosti od uvoza energenata i nedostatka dugoročnih rješenja u oblasti energetske stabilnosti? U kojem obimu je ova situacija posljedica višegodišnjeg izostanka strukturnih reformi i koje bi mjere bile neophodne da se ta zavisnost smanji?

Mulešković: Crnogorska ekonomija je veoma osjetljiva na spoljne šokove upravo zbog svoje veličine, otvorenosti i zavisnosti od uvoza. Kada nemate dovoljno razvijene domaće kapacitete svaki poremećaj na međunarodnom tržištu direktno se preliva na građane i privredu.

Ova situacija nije nastala preko noći. Ona je rezultat višegodišnjeg nedostatka strukturnih reformi i nedovoljnog rada na povećanju otpornosti ekonomije te nedostatku politika koje razvijaju realnu ekonomiju i produktivnost.

Crna Gora je dugo bila fokusirana na kratkoročno upravljanje krizama, dok su dugoročna pitanja poput jačanja domaće proizvodnje i smanjenja uvozne zavisnosti ostajala u drugom planu, bez dovoljno konkretnih mjera.

Naravno, nije realno očekivati da mala ekonomija poput Crne Gore može postati potpuno nezavisna od uvoza, ali se može značajno povećati njena otpornost.

Što je ekonomija raznovrsnija i produktivnija, to će lakše podnijeti ovakve spoljne šokove. Zato ovo pitanje ne treba posmatrati samo kroz energetiku, već i kroz potrebu da se dugoročno promijeni struktura crnogorske ekonomije.

Mjere koje država može preduzeti

Ima li Vlada dovoljno efikasne mehanizme da ublaži posljedice rasta cijena goriva? Koliko su mjere poput smanjenja akciza ili poreskih opterećenja održive i da li one mogu dati dugoročni efekat ili predstavljaju samo privremeno rješenje?

Mulešković: Vlada ima određene mehanizme, ali nijedan od njih nije trajno rješenje. Smanjenje akciza ili poreskih opterećenja može biti efikasna kratkoročna mjera u periodima velikih tržišnih poremećaja, jer direktno utiče na cijenu koju plaćaju građani i privreda.

Međutim, takve mjere imaju svoju fiskalnu cijenu i ne mogu biti jedini odgovor države. Ako se koriste dugoročno bez reformi na rashodnoj strani budžeta i bez povećanja efikasnosti javne potrošnje, mogu ugroziti fiskalnu stabilnost.

Zbog toga je potrebno pronaći balans. U periodima kada građani i privreda trpe snažne spoljne šokove, država treba da koristi raspoložive instrumente kako bi ublažila posljedice. Ali paralelno mora raditi na reformama koje stvaraju prostor za takve intervencije.

Smanjenje akciza nije zamjena za ekonomsku politiku, već alat koji se koristi kada je potrebno amortizovati udar na standard građana. Nažalost, još od 2022. godine uglavnom svjedočimo privremenim, parcijalnim i kataloškim mjerama koje daju kratkoročne efekte, ali ne rješavaju suštinu problema.

Potrebno je uspostaviti model koji će precizno definisati kada država interveniše i kojim instrumentima, umjesto da se svaka nova kriza rješava ad hoc odlukama.

Postoji više mjera koje država može preduzeti kako bi ublažila posljedice rasta cijena goriva, a da pritom ne ugrozi ozbiljnije stabilnost javnih finansija. Smatram da je potrebno kreirati ciljane programe podrške domaćinstvima koja su najviše pogođena rastom troškova života. Takav pristup je efikasniji od univerzalnih subvencija, jer omogućava da pomoć bude usmjerena upravo prema građanima kojima je najpotrebnija.

Država bi trebalo da razmotri privremene programe podrške sektorima koji su posebno osjetljivi na rast cijena goriva, prije svega transportu, poljoprivredi, ali i određenim djelovima proizvodnog sektora. Upravo kroz ove sektore povećani troškovi energenata najbrže se prenose na cijene proizvoda i usluga, a samim tim i na krajnjeg potrošača.

Dugoročno, ključ mora biti u jačanju domaće proizvodnje, povećanju produktivnosti i smanjenju zavisnosti od uvoza. Što više budemo proizvodili u Crnoj Gori i što budemo imali raznovrsniju ekonomsku strukturu, bićemo otporniji na globalne poremećaje poput ovog kojem danas svjedočimo.

Na kraju, pitanje cijena goriva nije samo pitanje energetike ili fiskalne politike. Ono direktno utiče na inflaciju, konkurentnost privrede, životni standard građana i ukupni ekonomski rast. Upravo zato ovu temu treba posmatrati kao dio šire razvojne strategije Crne Gore, a ne samo kroz prizmu budžetskih prihoda ili trenutnih kretanja na međunarodnom tržištu energenata.

Inflacija se ne smije koristiti za povećanje prihoda

 Država od viših cijena goriva istovremeno ostvaruje veće prihode kroz PDV i druge dažbine. Da li inflacija tako indirektno postaje izvor dodatnog budžetskog prihoda i kakve posljedice takva politika može dugoročno imati po građane i privredu?

Mulešković: Tačno je da rast cijena određenih proizvoda, uključujući gorivo, može dovesti do rasta nominalnih prihoda države kroz PDV, jer se porez obračunava na višu osnovicu. U tom smislu, inflacija može kratkoročno povećati određene budžetske prihode.

Međutim, inflacija nije održiv niti poželjan izvor javnih prihoda. Ono što država kratkoročno dobije kroz veće poreske prihode, građani i privreda plaćaju kroz smanjenu kupovnu moć, veće troškove poslovanja i slabiju konkurentnost.

Dugoročno, visoka inflacija može imati negativne posljedice jer otežava planiranje poslovanja, smanjuje realnu vrijednost prihoda građana i povećava pritisak na socijalne kategorije stanovništva.

Zato cilj fiskalne politike ne smije biti da se koristi efekat inflacije za povećanje prihoda, već da se obezbijedi stabilno i predvidivo poslovno okruženje. Država treba da vodi računa da kratkoročni fiskalni efekti ne budu ostvareni na račun dugoročnog ekonomskog rasta i standarda građana.

Današnje cijene goriva još jednom pokazuju koliko je mala i otvorena ekonomija poput Crne Gore osjetljiva na globalne poremećaje. Država ne može kontrolisati svjetsku cijenu nafte, ali može odlučiti koliko će snažno taj šok pogoditi građane i privredu. Zato su, pored kratkoročnih mjera, ključne dugoročne reforme koje će povećati otpornost ekonomije.

Država ne smije biti zainteresovana za to da cijene budu što više kako bi naplatila više poreza. Cilj mora biti stabilna inflacija, održiv ekonomski rast i povećanje realnog životnog standarda građana. To je jedini model koji je dugoročno održiv.

Portal Analitika

Izvještaj EU: Crna Gora ima okvir za zaštitu ljudskih prava, ali problem ostaje njihova primjena

0
EU drastično snizila kriterijume (Foto: Vlada Crne Gore)

U Izvještaju EU o ljudskim pravima ističe se da je zakonodavni i institucionalni okvir za zaštitu ljudskih prava u Crnoj Gori uglavnom i dalje bio uspostavljen, ali da je potrebno uložiti više napora kako bi se ovaj okvir u potpunosti sprovodio i kako bi se obezbijedili pristup pravdi i ostvarivanje prava u upravnim i sudskim postupcima, posebno kada je riječ o licima u ranjivim situacijama.

Kako se ističe u dokumentu, a prenosi Javni servis, u decembru 2025. godine, Parlament je usvojio novi zakon o zabrani diskriminacije, u skladu sa pravnom tekovinom EU i evropskim standardima. Najranjivije grupe u društvu (uključujući Rome i Egipćane, osobe sa invaliditetom i LGBTI osobe) i dalje su bile izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje, upozoreno je.

– Crna Gora mora efikasno da sprovede sve preporuke Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije i Grupe eksperata za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici- ističe se u izvještaju objavljenom na sajtu Evropske službe za spoljne poslove (EEAS).

Na čelu EEAS je visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost Kaja Kalas.

Tvrde da je funkcionisanje demokratskih institucija bilo je uglavnom stabilno. Međutim, ono je bilo suočeno sa ponavljajućim izazovima usljed polarizovane političke situacije i, posljedično, institucije su ostale podložne političkim krizama i blokadama, istaknuto je.

Vladajuća većina, sastavljena od raznolike koalicije stranaka, bila je relativno stabilna uprkos povremenim političkim tenzijama, ocijenjeno je.

– U julu je Parlament usvojio izmjene zakonodavnog okvira za izbore, djelimično rješavajući dugogodišnje preporuke Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (OSCE/ODIHR), uključujući nadzor finansiranja kampanja i medija, poboljšanje integriteta izborne administracije, povećanje rodne kvote na izbornim listama i uvođenje jedinstvenog dana za održavanje lokalnih izbora- navedeno je uz opasku da ni izbori u Kotoru i u Šavniku nijesu završeni.

Crna Gora je, kažu, zadržala fokus na agendi integracije u EU, iako je proces zakonodavnog usklađivanja sa EU u određenim pregovaračkim poglavljima usporen početkom 2025. godine, zbog unutrašnjih političkih izazova.

Parlament je radio redovno, uglavnom uz konsenzus o ključnim reformama povezanim sa EU, dok su, dodaje se, potrebni dalji napori kako bi se obezbijedila istinska i sadržajna saradnja između Vlade i organizacija civilnog društva.

Nakon ispunjavanja privremenih mjerila, djelovanje EU u Crnoj Gori nastavilo je da se fokusira na ključne oblasti opisane u završnim mjerilima u oblasti osnovnih prava, u okviru poglavlja 23 pristupnih pregovora.

– Ona su se odnosila na usklađivanje sa pravnom tekovinom EU i međunarodnim standardima u cilju jačanja efikasne primjene ljudskih prava, procesnih garancija, zaštite manjina i kulturnih prava, zaštite od diskriminacije, uključujući rasizam i ksenofobiju, kao i rodnu ravnopravnost. EU je nastavila da pažljivo prati stanje ljudskih prava u Crnoj Gori u okviru pristupnih pregovora EU, u okviru poglavlja 23 – pravosuđe i osnovna prava. Postojao je redovan politički dijalog na političkom nivou, projekti koje finansira EU, kao i angažovanje sa međunarodnim organizacijama i civilnim društvom. Crna Gora je učestvovala u Procesu stabilizacije i pridruživanja i nastavila je da u velikoj mjeri sprovodi svoje obaveze iz ovog sporazuma- podvučeno je u tekstu.

U oblasti borbe protiv korupcije i privrednog kriminala, završene su tri sektorske procjene rizika, i to procjena rizika od pranja novca povezanih sa korupcijom na visokom nivou, procjena rizika od pranja novca povezanih sa korišćenjem gotovine i neformalnom ekonomijom i procjena rizika od finansiranja terorizma koja uključuje neprofitne organizacije i institucije za platni promet, objašnjeno je.

– Usvojene su izmjene Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, čime je značajno poboljšan pristup pravdi za najranjivije kategorije žrtava krivičnih djela. Značajan korak preduzet je ka uspostavljanju sveobuhvatnog sistema zaštite prava žrtava kroz izradu prve Nacionalne strategije o pravima žrtava u Crnoj Gori, koja je usvojena 25. decembra 2025. godine. U kontekstu zaštite žrtava, takođe su izrađene Smjernice za izricanje kazni u slučajevima seksualnog i rodno zasnovanog nasilja. Crna Gora je nastavila da ispunjava svoje međunarodne obaveze u oblasti ljudskih prava i blisko sarađivala sa EU u multilateralnim forumima za ljudska prava- piše u izvještaju.

Zaključeno je ocjenom da Crna Gora još nije ratifikovala Protokol iz 2014. godine uz Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) iz 1930. godine o prinudnom radu, te da treba da unaprijedi svoje mehanizme za izvještavanje mehanizama UN-a za ljudska prava i praćenje sprovođenja njihovih preporuka.

RTCG

Šef poslaničkog kluba SNS-a o slučaju Ljevnaića: Ako Srbin ne može da bude direktor u Crnoj Gori, onda ni Crnogorci ne mogu da budu direktori u Srbiji

0
Foto: Skupština Srbije

Autor: Redakcija Pobjede

Šef poslaničkog kluba Srpske napredne stranke Milenko Jovanov komentarisao je najnovije informacije u slučaju Dejana Ljevnaića.

Kako je naveo – treba primijeniti reciprocitet i u ovom slučaju.

„Ako Srbin ne može da bude direktor u Crnoj Gori, onda ni Crnogorci ne mogu da budu direktori u Srbiji. Nešto nisam siguran da će biti na dobitku…“, naveo je on.

Podsjetimo, situacija oko bivšeg direktora Olimpijskog centra Jahorina Dejana Ljevnaića dodatno se zaoštrila nakon što je crnogorska policija pretresla njegov stan u Tivtu.

Kako je portal Crna Hronika ranije pisao, Ljevnaić je dobio otkaz u kompaniji Luštica Bay u Crnoj Gori, gdje je obavljao funkciju strateškog direktora, a sada se suočava i s odlaskom iz zemlje.

Situacija je kulminirala juče ujutro, kada je policija pretresla njegov stan u Tivtu dok se u njemu nalazio sa suprugom i djecom.

Pretres je, prema dostupnim informacijama, izvršen po naredbi Osnovnog suda u Kotoru, a obavili su ga službenici Stanice kriminalističke policije Odjeljenja bezbjednosti Tivat.

Ljevnaić je nakon svega poručio da, uprkos događajima kroz koje prolazi, neće govoriti loše o Crnoj Gori.

„Iako sam prognan, nikada neću reći ružnu riječ o Crnoj Gori, jer iskreno vjerujem da ogromna većina ljudi u Crnoj Gori želi dobre, prijateljske i bratske odnose sa Srbijom“, poručio je Ljevnaić.

Nakon pretresa Ljevnaić se oglasio i putem svog Instagram profila, tvrdeći da je mjesecima izložen medijskim napadima, ali i da smatra da ga policija progoni bez osnova.

„Mjesecima pišu bolesne neistine o meni. To rješavam tužbama. Sve sam do sada dobio, ali da me MUP progoni bez ikakvog osnova i da to rade pred porodicom… Auto su mi prije mjesec dana pretresali jer je imao ‘BG’ tablice. Znam da nisam ništa protivzakonito uradio i da sam čist“, naveo je Ljevnaić.

Istakao je da je imao, kako kaže, veliki motiv da uradi nešto dobro i doprinese razvoju jednog od najvećih projekata u Crnoj Gori.

„Znam i da preko 90 posto građana Crne Gore voli Srbiju i želi dobre odnose. Ne želim da budem tačka razdvajanja, jer upravo živim za to da povezujem, da spajam, za pomirenje, za slogu. Samo sam se pitao zašto me niko nije zaštitio? Za koga rade ovi ljudi? Koji je njihov motiv? Može li to da se istraži? I šta je sljedeće, jer je samo to ostalo?“, napisao je Ljevnaić.

Podsjećamo, Ljevnaić je u augustu 2025. godine napustio funkciju direktora Olimpijskog centra Jahorina kako bi preuzeo poziciju strateškog direktora u kompaniji Luštica Bay.

Poslije Jahorine, Ljevnaić je otišao na crnogorsko primorje, gdje je postao strateški direktor kompanije Luštica Bay. Njegov dolazak trebalo je da doprinese daljnjem razvoju sadržaja i strateškom pozicioniranju jednog od najvećih turističkih kompleksa na crnogorskoj obali.

Građani na Cetinju odali počast žrtvama masakra u Medovini; Pejović: Nećemo odustati od traženja pravde

0
(Foto: Portal Analitika)

Četiri godine od masakra u Medovini

Građani na Cetinju odali počast žrtvama masakra u Medovini; Pejović: Nećemo odustati od traženja pravde

Izvor: Portal Analitika

U znak sjećanja na žrtve masakra u cetinjskom naselju Medovina, građani su se danas okupili kod Lovćenske vile.

Okupljeni građani su zatim, nešto poslije 15 sati, u povorci krenuli ka naselju Medovina.

Vesna Pejović, baba nastradalih dječaka Marka i Mašana, kazala je da im je danas teže nego u trenutku sahrane jer strašni zločin još nije dobio epilog niti su pronađeni odgovorni.

– Ovu težinu nam je dao sistem ove države jer medovina još nije počela da se razrješava, još nisu počeli da se traže odgovorni. Mi ćemo izvršiti pritisak i nećemo odustati. Nisu ni svjesni da nas samo prave žešćima. Sve su to bili časni i čestiti ljudi, a moja dva unuka samo što su oči otvorili i trebalo u život da gledaju, surovo su otišli- kazala je Pejović za Portal Analitiku.

Ona je dodala da je upravo surova smrt unuka drži u životu i namjeri da istjera pravdu.

Podsjetimo, 12. avgusta 2022. godine, Vuk Borilović (34) ubio je u pomenutom naselju 10 sugrađana, pri čemu je ranjeno šest osoba. Nakon toga, Borilović je stradao – tokom pucnjave sa policijom ubio ga je sugrađanin.

– Sjećanje nije samo čin pijeteta. Ono je naša ljudska, moralna i društvena obaveza. Dugujemo ga onima koji više nijesu među nama, njihovim porodicama i generacijama koje dolaze, kako se ovakav zločin nikad i nikome više ne bi ponovio- istakli su organizatori, ujedno i građani koji su dugo organizovali blokade na Kruševom ždrijelu u potrazi za odgovorima.

1...666768...4,791Page 67 of 4,791
Facebook Instagram Twitter Youtube
© Skala radio. Sva prava zadržana.