Bivši pomoćnik direktora Uprave policije za Portal ETV
Janjušević o slučaju “Tunel”: Oslobađajuća presuda očekivana zbog propusta i nerada bezbjednosnog sektora
Ovaj slučaj nije otkriven aktivnostima bezbjednosnog sektora, već sasvim slučajno kada je službenica suda prilikom popisivanja stvari u depou primijetila rupu u zidu. Nakon otkrića tunela, tadašnji predsjednik Višeg suda izjavio je da gotovo ništa ne nedostaje, dok je tadašnji premjer Dritan Abazović saopštio da je od dokaza nestalo više komada oružja. Tri dana nakon što je otkriven tunel, tadašnji premjer Abazović je izjavio da je slučaj riješen i čestitao bezbjednosnim službama na tome – podsjetio je Janjušević
Bezbjednosni sektor nije spriječio kopanje tunela u najzaštićenijem prostoru u Crnoj Gori i nije ga ni otkrio. Najgore što je dozvoljeno da se kontaminiraju dokazi – unište, a onda zabetonira tunel prije okončanja postupka. Sve ovo previše je za ovako ozbiljan predmet, zabrinjavajući je i nestvaran stepen propusta sektora bezbjednosti. Vjerovatno je ovo i jedan od najvećih propusta ovog sektora prethodnih decenija – kazao je u razgovoru za Portal ETV bivši pomoćnik direktora Uprave policije Nikola Janjušević.
Svi optuženi u ponovljenom postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, usljed nedostatka dokaza, ponovo su oslobođeni optužbi za obijanje sudskog depoa.
Janjušević je podsjetio da je tunel u dužini od 30 metara prokopan iz iznajmljenog stana i to je otkriveno 11. septembra 2023. godine kada su službenice suda to slučajno uočile.
– U ovom depou suda čuva se veliki broj predmeta. Čak se barata cifrom oko 100.000 predmeta – kao što su razni narkotici, oružje, municija, mobilni telefoni koji su zaplijenjeni i drugi dokazi. Do danas nije precizno utvrđeno što je sve ukradeno iz depoa Višeg suda – ukazao je Janjušević.
Ono što je, prema njegovim riječima, naročito zabrinjavajuće u ovom slučaju jer se depo Višeg suda nalazi u štićenom prostoru gdje su najviše državne institucije – Vlada, Skupština, Centralna banka, zgrade predsjednika i Ustavni sud.
– Prosto je nesvatljivo da neko može danima da kopa podzemni tunel, a da to ne bude primijećeno od bezbjednosnih službi koje su zadužene za obezbjeđenje tih institucija. Ovaj slučaj nije otkriven aktivnostima bezbjednosnog sektora, već sasvim slučajno kada je službenica suda prilikom popisivanja stvari u depou primijetila rupu u zidu. Nakon otkrića tunela, tadašnji predsjednik Višeg suda izjavio je da gotovo ništa ne nedostaje, dok je tadašnji premjer Dritan Abazović saopštio da je od dokaza nestalo više komada oružja. Tri dana nakon što je otkriven tunel, tadašnji premjer Abazović je izjavio da je slučaj riješen i čestitao bezbjednosnim službama na tome – podsjetio je Janjušević.
Abazović sa Kovačem na “uviđaju”(Photo: Vlada Crne Gore/Flickr)pro
Abazović je, kako objašnjava naš sagovornik, zajedno sa tadašnjim ministrom unutrašnjih poslova Filipom Adžićem i ministrom pravde Markom Kovačem obišao lice mjesta dok je uviđaj još trajao i tako su kontaminirali mjesto izvršenja krivičnog djela i ugrozili dokaze.
Za Janjuševića je oslobađajuća odluka bila očekivana, s obzirom na niz poteza, odnosno nerada bezbjednosnog sektora.
– Već u prvim danima negdje je bilo očigledno da mi nećemo znati o ovom slučaju apsolutno ništa. Meni je presuda Osnovnog suda u Podgorici potpuno očekivana zbog ovakvih propusta u istražnim radnjama. Dok traje uviđaj, došle su nepozvane osobe, tačno se vidi na video snimku, gdje diraju određene predmete i tako su kontaminirali određene dokaze. Taj predmet je tim propustima uništen – decidan je Janjušević.
On smatra i da je ovaj slučaj bio u nadležnosti bilo kog Tužilaštva isti bi bio epilog s obzirom na propuste u istrazi.
Na pitanje da li očekuje da će neko odgovarati zbog propusta naš sagovornik smatra da ne očekuje, jer to se nije desilo ni u slučajevima dva masovna ubistva na Cetinju u kojima su ubijene 23 osobe a među žrtvama je i četvoro djece.
Janjušević kaže da on uvijek vjeruje da je pravda dostižna, ali sa ovakvim dokazima koji su prikupljeni čisto sumnja da će ovaj slučaj biti riješen.
– Kako prolazi vrijeme normalno je da će mogućnost nalaženja nekih novih dokaza biti svedena na minimum – zaključio je Janjušević.
Podsječamo, prema navodim optužnog akta, iz depoa je nestalo 19 komada vatrenog oružja, 11 telefona i manje količine kokaina, heroina i marihune.
Optužnica je podignuta dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra 2024. godine. Srpski državljani Veljko Marković, Milan Marković, Dejan Jovanović, Vladimir Erić, ali i crnogorski državljani Predrag Mirotić, Nikola Milačić, Katarina Baćović i Marjan Vuljaj, oslobođeni su optužbi da su odgovorni za obijanje sudskog depoa Višeg suda u septembru 2023. godine.
Iako je optužni akt napisan na 40 strana u ovom slučaju javnost je ostala uskraćena za odgovore na brojna pitanja, jer istražitelji nijesu uspjeli da rasvijetle ključne detalje nezapamćenog skandala kada je u centru grada više od mjesec kopan tunel, dug 30 metara, iz podruma susjedne zgrade.
Malo ko je mogao očekivati da će Aleksandru Vučiću neko od aktuelnih vladajućih (veliko)srpskih političara u Crnoj Gori reći ‘’NE’’!, a ne recimo neko iz DPS-a (ne samo sada u opoziciji, već što je mnogo važnije dok su bili na vlasti – i to punih osam godina, od 2012.g. kada je Vučić pobijedio na izborima), iz čijih redova jesu pričali, ali ne i djelali! Ako nešto i jesu, očigledno neuspješno i neefikasno, što su pokazali i izbori 2020.g., ali i svo vrijeme od pobjede na demokratskom Referendumu iz 2006.g. pa naovamo. Kako su to trebali da (u)rade neka se ugledaju na svoga šefa Parlamenta, kojemu nijesu smjeli – posežući za svim dozvoljenim demokratskim i građanskim sredstvima (masovnim protestima, neučestvovanje u radu Parlamenta…) s obzirom na njegovu samolegitimaciju kao ‘’četničkog vojvode’’ i osobito na istorijski međunarodno validan a vrlo važan u Crnoj Gori kontekst samopriznatog ratnog zločinca, italijansko-fašističkog, njemačko-nacističkog i ustaško-drljevićevskog kvislinga četničkog vojvode Pavla Đurišića – dozvoliti izbor na tu funkciju. Sada je već kasno. Sada je na potezima Mandić i on ih vuče (na koje i sada DPS i opozicija nema pravi odgovor) i nadati se da on uistinu kreće i ka vrijednosnim promjenama. Jer, Crna Gora nema problema sa Srbima, već sa velikosrbima.
Zašto ‘’Fundinsko’’, zašto ne (već sada) Mandićevo NE Vučiću? Znak pitanja na kraju naslova kolumne pokazuje oprez da tek treba sačekati niz narednih Mandićevih poteza (ali i njegove stranke i pretežnog dijela srpskog nacionalnog i političkog korpusa u Crnoj Gori), bez obzira usljed kojih okolnosti i razloga, motiva i opredjeljenja on vrši (ako vrši) temeljan zaokret?! Dako je zaboravio ‘’otkopavanje oružja’’ i odustao od njega, a da ćemo se ‘’još ćerati’’ to hoćemo, ali valjda u demokratskom i evropskom, a ne ratnohuškačkom i zlom ambijentu. Bilo bi odista ljudski tužno i jadno ako bi se sve završilo sa onim čuvenim grafitom ‘’Džabe ste krečili’’!? Ima tu sigurno i instinkta za političkim preživljavanjem u odnosu na Vučićev brod koji ‘’tone’’ (ako i kad potone), možda već i uspostavljene konekcije sa nekim pretendirajućim budućim vođstvom Srbije, ali i ne malog osjećaja sigurnosti i zadovoljstva sa pređenim putem na vlasti da se može ‘’svoj na svome’’ poslati poruka koja nije nikako na nivou autonomnih (spram Beograda) aktuelnih predstavnika Srba recimo u Hrvatskoj, već mnogo jača, neuporedivo brojnija, u svakom pogledu utemeljenija i strateški, infrastrukturno, institucionalizovano, medijski, NGO, civilno-sektorski i praktično-terenski operacionalizovano, pa i državno čak, moćnija i perspektivnija. U tome i jeste velika Mandićeva odgovornost i odgovornost grupacije – ajde da vjerujemo prije svega iz etičkih i čojstvenih razloga – nacionalnih Srba a ne velikosrba koju predvodi dakako u njihovoj, ali i u našoj Crnoj Gori.
U svakom slučaju, nije Mandić Fundinu nimalo slučajno izabrao kao mjesto za, u odnosu na dosadašnje djelovanje, nesumnjivo radikalniji otklon spram Vučića. Riječ je o čuvenoj i legendarnoj bitci, ali ne treba nikako zaboraviti ni važnost za nacionalne Srbe u Crnoj Gori značenja Kuča, Marka Miljanova, Srpskog nacionalnog savjeta u Crnoj Gori, Mitropolije crnogorsko-primorske, naravno sve u njihovoj interpretaciji. No, ne zaboravimo – istorijska nauka je već u istorijskom događanju, koncept istorije odlučuje o tome što će biti predmet istorije. ‘’Zorno’’ se to pokazuje i u djelovanju klerofašista – naravno na čelu sa Srpskom pravoslavnom crkvom iliti Crkvom države Srbije – na vlasti u našoj zemlji. Zato ne zanemarimo ni odlikovanje koje je Mandić ustanovio i njime kao prvog odlikovao Joanikija Mićovića. Time je takođe poslao poruku na koga će se naslanjati, kao što su je poslali obojica, i mnogi drugi iz i tadašnje i sadašnje vlasti, Crnogorcima i građanima njegovim nasilnim, sramnim i helikopterskim, državno-terorističkim ustoličenjem na Cetinju prije četiri godine. Dakle, od retorike i verbalizma do stvarnih djela ‘’Dalaj Lame’’ dug je put.
Na ovom portalu 22.-og maja 2024.g. napisao sam kolumnu ’’Ko će i kad Vučiću reći ‘’NE’’?’’ i konstatovao: ‘’Nije pitanje da li će neko od crnogorske vlasti reći ‘’NE’’! Vučiću, jedino je pitanje samo ko će i kad to reći!’’ Zbog njene aktuelnosti ponovo je objavljujem.
…………………………………………..
Odavno je već jasno da je sluganstvo aktuelne vlasti u Crnoj Gori prema Aleksandru Vučiću izgubilo svaki politički pa čak i politikantski rezon i zašlo u sferu (ne)moralne patologije. Postalo je to pitanje očiglednog etičkog sunovrata crnogorskih vlastodržaca i njihovog nedostojnog i sramotnog predstavljanja države Crne Gore i njenih građana u odnosima sa Vučićevom vlašću. I nije to više pitanje ne samo za politiku već ni za stalne i ‘’vječite’’ etničko-nacionalno-vjerske dileme o pripadništvima i osjećanjima naših građana. Prosto, ovo je pitanje kućnog, odnosno državnog i narodnog vaspitanja i osnovne kulture, ma koliko se i kako svako od nas – da li treba reći tako normalno i samorazumljivo (makar i u finesama, koje posebno na ovom prostoru, nažalost, tako često čak i život i vrijede i znače!?), drugačije i različito – osjeća ovako ili onako u bilo kojim već spomenutim i nespomenutim korpusima ličnog, narodnog ili pak konfesionalnog i ateističkog, agnostičkog, panteističkog ili bilo kojeg drugog identiteta koji nam prirodno i kulturno-istorijsko-civilizovano pripadaju kao ljudskim bićima.
Da je od etičkog do etničkog čišćenja samo jedan mali korak nije pokazao samo tako tragičan bilans Miloševićeve i ukupne velikosrpske zloupotrebe državnih resursa i Srbije i SFRJ devedesetih godina prošlog vijeka u ratu protiv većine ostatka nekadašnje velike jugoslovenske zajedničke države. Pokazuje to i sadašnji odnos i aktuelne vlasti u Crnoj Gori i tzv. međunarodne zajednice prema Aleksandru Vučiću. Ako ostavimo tamo njima u međunarodnoj zajednici da se sami izbore sa vlastitim samopoštovanjem – koje dakako ne samo da ukida već naprotiv u maksimalnoj mjeri podiže i zateže pitanje njihove odgovornosti za stanje u našem regionu!? – kada je u pitanju njihovo sluganstvo Vučiću (mada samo udruženo djelovanje međunarodnog i regionalnog, u ravni svake pojedine države, faktora može obuzdati Vučićeve apetite i dovesti ga ‘’ka poznaniju prava’’, njemu koji čak i’’žive duše’’, a opet kao ‘’mrtve’’, koristi da bi opstao na vlasti seleći ih na izborima od grada do grada širom Srbije!?), onda nam preostaje konstatovati nesumnjivu i nepobitnu činjenicu da manjak elementarne moralne paradigme trenutnih ‘’državnika’’ u Crnoj Gori u poštovanju, čuvanju i svakojakoj odbrani zemlje koju su im građani povjerili na izborima, stoji kao ‘’Damaklov mač’’ nad njenom sudbinom i upravo zbog toga krajnje neizvjesnom budućnošću evo već skoro pune četiri godine.
I upravo je u ovom ‘’kvaka’’, odnosno riješenje našeg ‘’Gordijevog čvora’’. U etici. U moralu. Nije slučajno da se nekada, na početku dostojanstvenog procesa građenja moralne prije svega politike otpora Slobodanu Miloševiću, govorilo o ‘’uspravnoj Crnoj Gori’’, o njenom dostojanstvu i samopoštovanju. Baš je to krasilo hiljadugodišnju istoriju crnogorsku i ostavilo trajan biljeg i pečat na ljudskom i narodnom identitetu njenih žitelja i građana. Tako je i danas jer tako i mora biti ako bude Crne Gore i nas njenih građana, bez obzira koliko se razlikovali – i treba da se razlikujemo jer čemu ‘’mrtvo more’’, ali ne na uštrb Crne Gore već na njenu polzu i opštu korist svih! – u svim sferama naše opstojnosti: od nacionalnog, vjerskog i istorijskog osjećanja pa sve do političkog i stranačkog (pre)grupisavanja.
Hoćemo li dozvoliti svi onako zajedno uzevši u samo jednom tom osnovnom, elementarnom svojstvu ljudskosti i čojstva da i dalje pristajemo – i time ostavljamo veliku hipoteku, možda i pogubniju od one novčane i finansijske, našim budućim naraštajima i potomcima – da kako reče Sveti Petar Cetinjski, ‘’budemo tuđa metla i lopata’’, da ‘’ližemo tuđe šake’’, da ‘’obijamo tuđe pragove’’, da se ‘’dajemo varati’’, da se ‘’dajemo kupovati’’, da budemo ‘’tuđa sreća’’, da se ne ‘’vrćemo sebi i svome’’?! Dakle, da uništavamo naš život, sadašnjost, budućnost i perspektivu iole normalnog života samo zarad toga da ispunjavamo nečije hirove i to hirove onih koji bi nas i bukvalno u top stavili i koristili samo kao topovsko meso kao što su nas i koristili u novijoj istoriji ‘’zahvalivši’’ se našim ogromnim žrtvama za njihovu slobodu i elementarni narodni, istorijski i državni opstanak na taj način što su nas okupirali, pljačkali i ubijali! A to su sve činili prije svega baš i upravo onima – komitima i svim ostalim borcima ’’za čast, pravo i slobodu Crne Gore’’ – koji su smogli snage, odvažnosti, poštenja, časnosti, morala i dostojanstvenosti i rekli ‘’NE’’, ‘’NE’ svakom nasilju, okupatoru (sjetimo see Njegoševih riječi kojima je pokazao svu moralnu i ljudsko-čovječnu odioznost prema imperijalnim osvajačima Nemanji, Muratu i Napoleonu i svakom drugom mogućem budućem okupatoru na čijim zavjetnim porukama se odigrao i jedan 13-julski ustanak!), nesojluku, prevari, zločinu, ne zbog, dakle, nikakve vjere, nacije ili pak ponajmanje politike, već zbog jedne jedine vjere na ovim prostorima – ETOSA KAO JEDINOG ETNOSA!
Dakle, nije pitanje da li će neko od crnogorske vlasti reći ‘’NE’’! Vučiću, jedino je pitanje samo ko će i kad to reći! Nije potrebno i nezahvalno je sada licitirati ko bi to od sadašnje vlasti u Crnoj Gori mogao biti, taj će se već kat-tad, prije ili kasnije, naći i sam ‘’prozvati’’ i ‘’dozvati’’ pameti, samopoštovanju, mudrosti i hrabrosti, razumu i samoodgovornosti, u krajnjem i pojedinačnom (elite kojoj pripada i koju predvodi) i državnom i građanskom interesu društva na čijem je čelu, te i standardima, zahtjevima i pravilima normalne, zdrave političke profesije i konkurencije, Ne može se u sluganstvu i robovanju (pa čak ni u dobrovoljnom: to bi protivrječilo slobodi kao univerzalnoj i osnovnoj suštini ljudskog bića!) trajno živjeti, jer su interesi svake zemlje i svakog naroda pojedinačno različiti na kugli Zemaljskoj, kako reče u svijetu najcitiraniji autor u svim sferama stvaralaštva iz Crne Gore Milovan Đilas, ali ne smogavši dovoljno snage i kuraži, on koji ju je itekako imao i pokazao ne malo na djelu!, da to primijeni i na njegovu i našu Crnu Goru u odnosu na Srbiju!? I zato neće biti nimalo lako ‘’naći’’ tog nekog iz aktuelne ‘’crnogorske ‘’vlasti koji će ipak jednom reći okrenuvši se prije svega interesima sopstvene zemlje i sopstvenog naroda i sopstvenih građana – ‘’DOSTA’’! i ‘’NE’’! Vučiću ili bilo kom drugom ‘’Vučiću’’ koji se ponaša na isti nedostojan i prezira zaslužen način spram Crne Gore! Nije lako bilo reći ni Miloševiću ‘’NE’’!, pa je rečeno, a tako će se, to je sigurno, reći ‘’NE’’! i Vučiću.
Ovo je naprosto pitanje i bukvalno fizičkog održanja ove države i svih njenih građana, jer u suprotnom dovodi se u rizik elementarni opstanak u svim vidovima našeg postojanja u Crnoj Gori, od personalno etičkog do etničko-nacionalnog i vjerskog, jer samo u dostojanstvu i ličnom integritetu da smo svoji na svome možemo prihvatiti slobodno postojanje i poštovanje svakog drugog i obratno. Jedino i samo u tom slučaju međusobnog uvažavanja, ravnopravnosti i digniteta možemo živjeti u trajnom miru, međusobnom poštovanju i (samo)razumijevanju. Kada se to postigne – a to se postići mora i iz tog nužnog civilizacijskog i ljudsko-samoodržavajućeg jezgra života kojega imaju svi pojedinci i narodi ovoga svijeta će proizaći i taj uistinu budući državnik koji će Vučiću iz vlasti Crne Gore reći ‘’NE’’! – na margine države i društva će se naći đe im je i mjesto svi oni koji kako vidimo svom elementarnom ličnom dostojanstvu, moralnom stavu i uspravnoj kičmi nadređuju služenje tuđim gospodarima i njihovim ‘’metlama i lopatama’’, praveći i donoseći čak i nešto što oni sami ne čine, poput Deklaracije o Jasenovcu i slično, koristeći velike i istinske žrtve srpskog naroda jedino zarad lične promocije i nesuvislog, necivilizacijskog, slijepog, inadžijskog i nerazumnog tjeranja inata svijetu i dovodeći svime time u pitanje mir, stabilnost, perspektivu i budućnost naroda i države koji su im dati na upravljanje.
“Dok nas optužuju da im se miješamo u unutrašnju politiku”
Vučić: Crna Gora priznala otimačinu naše teritorije, rezolucijama nas optužila za genocid…
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić juče je opet govorio o Crnoj Gori.
On je istakao kako su u našoj državi “vladajuće stranke manje jake nego što svi misle”.
Komentarisao je ponovo i prisustvo otpravnika poslova crnogorske ambasade u Hrvatskoj obilježavanju godišnjice akcije “Oluja”.
Kazao je kako je svojevremeno o tome razgovarao sa nekadašnjim premijerom Duškom Markovićem.
“I sa novim rukovodstvom sam pričao o tome, molio ih da to ne čine. Kazali su da će probati nešto, ali su postupili u suprotnosti svemu o čemu smo pričali”, dodao je Vučić govoreći za medije bliske vlasti u Srbiji.
Kazao je kako Crna Gora optužuje Srbiju da se miješa u našu unutrašnju politiku.
“A sa druge strane, Crna Gora je priznala otimačinu 14 odsto dijela teritorije Srbije. Donijeli su četiri rezolucije kojima nas optužuju za genocid”, kazao je Vučić.
Najzad, govorio je i o litijama.
“Ljudi nijesu glasali za udaljavanje Srbije i Crne Gore. Želja ljudi na litijama bila je suprotna. A oni su učinili odnose dvije države daljim nego ikad”, zaključio je on.
Uoči parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, koji slijede u junu sljedeće godine, mnogo je upitnika.
To ocjenjuje politički konsultant i politikolog Aleksandar Musić.
“Ko kaže da će lojalnost Milana Kneževića Aleksandru Vučiću – koji će do tada vjerovatno već primiti udarac poraza svog predsjedničkog kandidata, ako ne i sopstvenog parlamentarnog poraza – ostati bitnija od vlasti u kojoj može sa Andrijom Mandićem imati rekordni uticaj? Nadalje, ko kaže da vlasti gladni Mandić i vlasti gladni Aleksa Bečić neće na izbore izaći u koaliciji, pošto su im biračka tijela sada bliža nego ikad, te zbirno ostvariti bolji rezultat nego pojedinačno”, naglašava on u intervjuu CdM-u.
Što se opozicije tiče, Musić smatra kako će imati bolji rezultat nego prije.
“Ali, hoće li to biti dovoljno za vlast – pod popriličnim je upitnikom. Silnice koje su sad na snazi – duboka kasa vlasti za kupovinu glasova u mjesecima do izbora, snažna podrška stranaca ovakvoj vlasti, snažni SPC poguranac postojećem, te nedovoljan broj opozicionih profilisanih osoba koje mogu na svoje ime i prezime povući glasove iz onih biračkih bazena iz kojih postojeće stranačke markice ne mogu, uz istoriju promašenih kampanja – čine to da se vlast još uvijek ima čemu nadati. Nezasluženo”, dodaje on.
Kako sada stvari stoje, navodi Musić, vjerovatno će Evropa sad biti tas na vagi.
“Ako bez emocija sagledamo situaciju, taj tas na vagi biće, ponovno vrlo vjerovatno, skloniji nekoj kombinaciji postojećeg, nego nekoj novoj. Izuzetak može biti rekordno oslabljeni PES u junu 2027. koji je tada kao junior partner spreman promijeniti stranu i rekordno ojačana opozicija koja je u izbore ušla jača nego ikad, a na tim izborima znala što radi i napravila prebačaj. Ili – cijepanje opozicije i odlazak njenog manjeg dijela u vlast sa postojećim igračima”, dodao je on.
“Sekularnost države nije progon Boga iz života njenih građana”
Vujović odgovorila Lakoviću: Uniforma ne oduzima čovjeku vjeru, dostojanstvo ni pravo da zatraži blagoslov
Članica Predsjedništa Demokratske Crne Gore i ministarka kulture, Tamara Vujović, odgovorila je nezavisnom poslaniku Miodragu Lakoviću.
Podsjetimo, Laković je kritikovao njene partijske kolege, Aleksu Bečića i Danila Šaranovića, zbog toga što su poljubili ruku srpskom mitropolitu Joanikiju Mićoviću.
„Poslaniče Lakoviću, u pravoslavlju se episkopu ne ljubi ruka iz podaništva, niti kao znak političke ili ideološke pripadnosti. Od episkopa se uzima blagoslov. Vjernik se ne klanja čovjeku, nego poštuje službu Crkve i blagoslov koji od nje prima“, rekla je Vujović.
I još nešto, kaže, što bi svaki ozbiljan čovjek morao da razumije.
„Građanska država nije ateistička država, a uniforma ne oduzima čovjeku vjeru, dostojanstvo ni pravo da zatraži blagoslov. Nepristrasnost se dokazuje zakonitim i jednakim postupanjem prema svakom građaninu, a ne zabranom ministru, direktoru, policajcu, vojniku ili vatrogascu da se prekrsti, uđe u hram ili uzme blagoslov od svog episkopa“, poručila je Vujović.
Prema njenim riječima, Crna Gora će biti istinski građanska onda kada u njoj niko neće morati da krije ni krst, ni polumjesec, ni svoju vjeru da bi dokazao da pošteno služi državi.
„Sekularnost države nije progon Boga iz života njenih građana“, zaključila je Vujović.
Laković: Ljubljenje ruke sveštenom licu dok je osoba u uniformi može negativno uticati na povjerenje u službu
Nezavisni poslanik Miodrag Laković prokomentarisao je postupke čelnika bezbjednosnog sektora tokom susreta sa srpskim mitropolitom Joanikijem Mićovićem.
Do susreta je došlo u subotu, 15. avgusta, kada je Joanikije posjetio vatrogasce i volontere koji učestvuju u gašenju požara u Herceg Novom.
Prisutni su bili i vicepremijer Aleksa Bečić, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, ministri iz redova Nove srpske demokratije, Slaven Radunović i Jovan Jole Vučurović, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić te direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.
Kako se može vidjeti na fotografijma i snimcima susreta, svi su u nekom trenutku poljubili Joanikiju ruku.
„Ljubljenje ruke sveštenom licu dok je osoba u uniformi ili nosi službena obilježja ukazuje na isticanje vjerske pripadnosti tokom službenih radnji, što može negativno uticati na povjerenje u službu i njenu nepristrasnost u radu, što u jednoj građanskoj državi kakva je Crna Gora ne bi trebalo da se dešava“, poručio je tim povodom poslanik Laković.
Ovo pisanje nije odluka Apelacionog suda u Cirihu, a tiče se Skaja.
Daleko sam od namjere da bilo koga ubjeđujem da je ovo što ja pričam pravno istinito, iako mislim da jeste, niti jednog sudiju, tužioca, političara, posebno ne one kojima se kosa diže na glavi iz nepravnih razloga kada se Skaj dovede u pitanje.
Naprotiv.
Svjestan sam apsolutno da je Skaj značajniji državi nego pravdi u Crnoj Gori. Iako ova tvrdnja počiva na zanatskoj apsurdnosti, posve je tačna. Apsurdnost se ogleda i u faktu da je ta vizura na nesreću onih u Spužu, a na radost državi – zbog poglavlja 23 i 24.
Ono što konjukturno za državu, uvijek je progutalo pravdu i pravičnost kroz prizmu – država na prvom mjestu. Čitaj – vlast prije države i prije njenog prvog mjesta. Dakle, namjerno izbjegavanje vlasti na prvom mjestu, u prethodnoj rečenici, koju sam kompezovao narednom, bliža je istini, ali se trudim da me vodilja profesionalizma ne odvede u plićak gdje će me sačekati neznaveni.
Koji se u prsa udaraju. Kao branioci svega i svačega.
A naročito – nečega.
Da sam u Švedskoj, Danskoj ne bih imao potrebe za ovolikim uvodom. Ali u državi gdje je percepcija običnog puka kako su advokati lopovi, bitange, servisi mafije – moram.
Iako neće pomoći.
Da li je Skaj slučajni dokaz (predmet Janković i drugi koji je vodio sudija I.Đ.) kako reče tužilac ili elektronska isprava (Apelacioni sud).
Da li je Skaj uopšte isprava?
Ovo pitam jer je dobijen od državnog organa treće zemlje.
Ako se provodi kao dokaz – mora biti isprava:
1. Isprava je uvijek pismena, pojedinačna. Toga ovdje nema.
2. Mora biti javna.
3. Ona dokazuje ono što se njom potvrđuje. Ili utvrđuje.
4. Njome se dokazuje određena činjenica da bi postojalo pravno dejstvo.
5. Njenu autentičnost i istinitost sadržaja provjeravamo po slobodnoj ocjeni dokaza.
6. Isprava mora biti neumoljivi fakat da je nešto pravno (konstitutivno ili preobražajno) da bi bila validna u pravnom poretku, a time i na suđenju.
7. Ona je stvarno dokazno sredstvo i ne može se zalutala naći.
8. Vrlo bitna. Njenu autentičnost može da potvrdi samo organ koji je donio.
9. Koji je organ donio Skaj?
10. Ovdje niko ništa nije donio. Najmanje sud treće države može da potvrdi njenu autentičnost, dakle sud zemlje porijekla, a ne sud treće države.
Najvažnije.
11. Ako je Skaj isprava, a vidimo po Apelacionom sudu da jeste, onda ima dosta dokaznu snagu i autentičnost SAMO AKO JE NA NJOJ OZNAČEN DONOSILAC ISPRAVE.
Još važnije.
12. Ako je Skaj (isprava međunarodna) MORA IMATI JAVNU OVJERU OD STRANE STRANOG SUDA.
Toga ovdje nema. Zato i nema međunarodne pravne pomoći. Već međunarodne saradnje u dostavi.
Da bi bio dokaz mora da zamoljena država ima input države moljilje za određena lica i osnovanu sumnju za konkretna djela.
Bez imalo samohvale, to sam problematizovao i prije Apelacionog suda u Cirihu. Badava, naravno.
I pitanje koje postavljam svakom sudiji, a odgovor nijesam dobio: Šta je Skaj ako nije MTN?
MTN je stroga zakonska procedura po ZKP. Baš stroga. Ako se milimetar zakonski iskoči – ne vrijedi ništa.
Od Skaja, kada ga dobijemo, ne znamo ni sadržaj, ni lica, ni djela. Slučajni policijski upad.
Zato nema međunarodne pravne pomoći koja nije slučajno uvedena kao termin, jer tobože daje na značaju.
Potpuno sam svjestan reakcije političara i građanstva. Nešto se kriminalno desilo, a Piperović hoće formalnost da ispuni.
Ja hoću samo jedno.
Kao čovjek koji se istinski bori protiv kriminala, posebno teškog, dužan sam da uporno plediram da se istina na sudu utvrdi po strogo važećoj i zakonskoj proceduri i po zakonitim dokazima.
Tražim li mnogo?
Ne, trazim poštovanje zakonske procedure. A tu nema ni malo čega, ni mnogo nečega.
Postoji samo procesni red.
Zna ministar pravde, moj zbilja omiljeni lik, o čemu pričam.
Uostalom, neka bude ako treba ovo još jedno bezuspješno plediranje koje će progutati podgorička vrelina.
Svako neka okaje svoje grijehe kriminalne, ali nije dobro, ako to bude uz državni i sudski grijeh.
O tome se radi.
PS: Sve dok sud ne spozna mašinu koja iza kulisa događaja organizuje predstavu, sve dotle pravda će da se rve sa prividom i njen kantar će da odmjerava pogrešne kilograme.
A biti političar je kao i nitkov – dar koji nije svakome dat.
PS. 1: Ako je lakše, da se ne bi ljutili sudije, tužioci i sektor bezbjednosti koji zna da bi bez tuđeg Skaja Spuž zjapio pust, neka uzmu ovo kao proizvod dokolice jednog mog ljetnjeg, a dosadnog popodneva.
Promovisan roman-poema „Mrtvare“ Kemala Musića i uručene nagrade XIX Festivala priče „Zavičajne staze – Bihor 2026“
U okviru „Bihorskog kulturnog ljeta“ i XIX Festivala priče „Zavičajne staze – Bihor 2026“, u sali Centra za kulturu u Petnjici, 14. avgusta, sa početkom u 20 časova, održano je sadržajno književno i umjetničko veče koje je povezalo promociju romana-poeme „Mrtvare“ Kemala Musića i dodjelu nagrada autorima najboljih priča inspirisanih Bihorom.
Slijeva nadesno prof. dr Dženan Kos, Kemal Musić, prozni pisac i Božidar Proročić, književnik i publicista.
Bilo je to veče u kojem se nijesu samo predstavljale knjige i čitala obrazloženja žirija. Izgovorene riječi vraćale su se ljudima, kućama, putevima i zavičajima iz kojih su potekle. Govorilo se o Šahovićima i Srebrenici, odlascima i povratcima, porodičnim ranama, vodi, starim kućama, pušci, dukatima i svemu onome što čovjek nosi sa sobom kada napusti zavičaj, čak i onda kada vjeruje da je iza sebe ostavio sve.
„Mrtvare“, književni susret dvije istorijske rane
Prvi dio programa, koji je počeo u 20 časova, bio je posvećen romanu-poemi „Mrtvare“ književnika Kemala Musića. O ovom žanrovski složenom i tematski zahtjevnom djelu govorili su prof. dr Dženan Kos, književnik i publicista Božidar Proročić i autor Kemal Musić.
Prof. dr Dženan Kos, urednik i recenzent romana, predstavio je književnu strukturu „Mrtvara“, njihovu simboliku i mjesto koje ovo djelo zauzima u savremenoj književnosti. Ukazao je na Musićev postupak povezivanja istorijskih činjenica, pjesničkog jezika i sudbina pojedinaca koji prerastaju u glasove čitavih stradalničkih generacija.
Božidar Proročić govorio je o svom čitalačkom doživljaju romana, naglašavajući da „Mrtvare“ povezuju dvije velike istorijske rane, Šahoviće i Srebrenicu, ali da se ne zaustavljaju samo na njihovom opisivanju. Roman ulazi u prostor ljudskog straha, progona, ćutanja i gubitka, pokazujući da se zločin ne rađa odjednom. Njemu prethode riječi mržnje, laži, ravnodušnost i pristajanje ljudi da ne vide ono što se pred njihovim očima priprema.
Božidar Proročić vodi razgovor sa Kemalom Musićem tokom promocije romana-poeme „Mrtvare“. Lijevo je prof. dr Dženan Kos.
Proročić je potom vodio razgovor sa Kemalom Musićem o nastanku knjige, njenim junacima, simbolima i porukama.
U centru romana nalaze se Adem Memić iz Vraneške doline i Bekir Demirović iz Srebrenice. Adem poslije Mitrovdanske noći 1924. godine kreće prema Istoku noseći grumen zavičajne zemlje, dok Bekir tokom srebreničkog jula pokušava da pređe Kamenu planinu, noseći u rancu knjige iz razorene biblioteke.
Dva čovjeka, dva vremena i dva puta spojeni su cipelama namijenjenim mrtvima, koje su kao humanitarna pomoć dijeljene živim ljudima u opkoljenoj Srebrenici. Upravo od tih cipela potiče naslov romana.
Pastelno narandžaste Ademove i crne nizozemske Bekirove cipele u Musićevom djelu postaju mnogo više od predmeta. One su znak prognanog čovjeka, teret obilježenosti i nijemi trag ljudi koji su morali da napuste domove. Jedan put vodi prema Istoku i Bosforu, drugi prema Kamenoj planini i bijelom mermeru Potočara. Između njih ostaju zemlja i knjiga, novembarska hladnoća i julska vrelina, zavičaj i izgnanstvo, život i smrt.
Publika prati program XIX Festivala priče „Zavičajne staze – Bihor 2026“ u Centru za kulturu u Petnjici.
Kemal Musić govorio je o dugom i zahtjevnom nastajanju romana i odgovornosti pisca pred temama koje pripadaju žrtvama i njihovim porodicama. Njegovo kazivanje pokazalo je da „Mrtvare“ nijesu napisane da bi raspirivale mržnju ili tražile osvetu, već da bi književnost sačuvala ono što bi ravnodušnost i protok vremena mogli potisnuti u zaborav.
Promocija je tako prerasla u javni čas o odgovornosti riječi, umjetnosti i čovjeka pred stradanjem nedužnih ljudi.
Rebeka Čilović vodila „Veče nagrađenih priča“
U drugom dijelu programa održano je „Veče nagrađenih priča“, koje je nadahnuto, sigurno i sa osjećajem za svakog učesnika vodila pjesnikinja Rebeka Čilović. Njeno vođenje povezalo je odluku žirija, obraćanja nagrađenih autora, poeziju, muziku i svečani čin uručenja priznanja u skladnu umjetničku cjelinu.
Pjesnikinja Rebeka Čilović vodi „Veče nagrađenih priča“ na XIX Festivalu priče „Zavičajne staze – Bihor 2026“.
Odluku žirija pročitala je profesorica Ljerka Petković.
Žiri u sastavu prof. Ljerka Petković, dr Ena Begović i književnik Ersan Muhović razmatrao je 29 priča pristiglih na konkurs za najbolju neobjavljenu priču inspirisanu Bihorom. Poslije dva kruga ocjenjivanja i razmjene književnih argumenata, odluka je donesena jednoglasno.
Prva nagrada pripala je Saladinu Dinu Burdžoviću za priču „Selam sa ahireta“, pristiglu pod šifrom „24. septembar“.
Druga nagrada dodijeljena je Marku Radojeviću za priču „Usta puna vode“, prijavljenu pod šifrom „Zadužbinar“.
Treća nagrada pripala je Božidaru Proročiću za priču „Stara puška“, pristiglu pod šifrom „Božji dar“.
Specijalna nagrada za autentičnost pripovijedanja dodijeljena je Refadiji Pepi Abdić za priču „Dukat“, prijavljenu pod šifrom „Drača“.
Profesorica Ljerka Petković saopštava odluku festivalskog žirija, dok je na sceni mladi gitarista Stefan Pajković.
Saladin Dino Burdžović, glas zavičaja putem video-linka
Prvonagrađena priča „Selam sa ahireta“ Saladina Dina Burdžovića govori o dvije sandžačke porodice čije je dugogodišnje prijateljstvo razoreno zločinom.
Motiv krvne osvete ispripovijedan je jednostavnim, savremenim i pročišćenim književnim jezikom. Priča kroz gubitak nedužne djevojke, porodični amanet i odluku o osveti otvara pitanja časti, pripadanja, odgovornosti i granice između pravde i zla.
Bihor ovđe progovara kroz jezik junaka, porodične lomove, i puteve koje određuje pripadnost zavičaju. Iz njegovog kamena i mira izrasta kazivanje koje prelazi lokalne granice i otvara sudbinu čovjeka prinuđenog da nosi bol koju nije sam stvorio, ali mu je ostavljena u nasljeđe.
Prvonagrađeni književnik Saladin Dino Burdžović obratio se publici putem video-linka tokom XIX Festivala priče „Zavičajne staze – Bihor 2026“.
Saladin-Dino Burdžović nije bio u mogućnosti da prisustvuje večeri, ali se publici obratio putem video-linka. Govorio je o vezi nagrađene priče sa sandžačkim i bihorskim iskustvom, i ranama koje se prenose kroz generacije. Zahvalio je žiriju, organizatorima i publici koja je njegovu priču prihvatila kao dio zajedničkog književnog i zavičajnog nasljeđa.
Nagradu je u njegovo ime primio pjesnik Enver Muratović, a uručio mu je Edin- Medo Latić, predstavnik Zavičajnog kluba „Bihor“ iz Luksemburga.
Književnik Enver Muratović i Edin Medo Latić, dobrotvor, humanista i predstavnik Zavičajnog kluba „Bihor“, nakon uručenja prve nagrade koju je Muratović primio u ime Saladina Dina Burdžovića.
„Dijaspora može živjeti daleko od Bihora, ali Bihor ne prestaje da živi u njoj. Podržavajući ovaj Festival, čuvamo jezik, pripadnost i vezu novih generacija sa zavičajem“, poručio je Latić.
Muratović je tom prilikom pročitao pjesmu iz svog sarajevskog ciklusa, unoseći u završnicu večeri glas grada čije su ulice, ljudi i sudbine ostavili dubok trag u savremenoj poeziji. Njegovi stihovi prirodno su se povezali sa osnovnim temama večeri, stradanjem, pamćenjem, pripadanjem i potrebom da čovjek riječju sačuva ono što mu istorija pokušava oduzeti.
Marko Radojević, druga nagrada za priču „Usta puna vode“
Drugonagrađena priča „Usta puna vode“ Marka Radevića povezuje istoriju, legendu i umjetničku istinu. U njenom centru nalaze se bol zbog izgubljenog sina i plemenita potreba da se velika nesreća preobrazi u trajno dobro. Voda se kroz priču pojavljuje kao znak bolesti, nade u ozdravljenje, prolaznosti, molitve i spasa.
Izgradnja hajrata, odnosno zadužbine, nosi poruku da dobro djelo može nadživjeti i onoga ko ga podiže i onoga kome je bilo namijenjeno. Poruka „Dova živima, dova mrtvima“ sažima suštinu priče u kojoj se lična bol pretvara u korist za druge ljude.
Govoreći o nagrađenom tekstu, Marko Radojević osvrnuo se na vodu kao jedan od najstarijih simbola života, trajanja i ljudske potrebe da ostavi trag. Njegovo obraćanje pokazalo je da se i iz najdublje porodične boli može roditi priča o dobročinstvu koje pobjeđuje zaborav.
Enver Rastoder, predstavnik Bošnjačkog donatorskog fonda iz Luksemburga, uručuje Marku Radojeviću drugu nagradu za priču „Usta puna vode“.
Nagradu mu je uručio Enver Rastoder, predstavnik Bošnjačkog donatorskog fonda iz Luksemburga.
Rastoder je naglasio da Fond podržava značajne kulturne, obrazovne i društvene projekte, ali da posebnu pažnju želi da usmjeri prema mladim ljudima, njihovom obrazovanju i stvaralaštvu. Podrška mladom autoru, kako je istakao, predstavlja ulaganje u budućnost kulture i zajednice.
Božidar Proročić, treća nagrada za priču „Stara puška“
Trećenagrađena priča „Stara puška“ Božidara Proročića govori o Sandžaku koji se prazni, staroj kući, odlasku, povratku i odgovornosti prema onima koji ostaju. Treću nagradu Božidaru Proročiću uručio je Rifat Agović, predstavnik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori.
Primajući nagradu, Božidar Proročić je istakao značaj devetnaestog izdanja Festivala i jubileja koji slijedi:
„XIX Festival potvrđuje da su ,,Zavičajne staze” odavno prerasle okvire jedne manifestacije i postale književna adresa kojoj se autori vraćaju. Pred nama je jubilarni XX Festival, dvadeset godina priča, susreta i istrajnog čuvanja Bihora u pisanoj riječi. Taj jubilej obavezuje sve nas da sačuvamo ono što je tokom dvije decenije stvarano i da otvorimo staze novim piscima, novim pričama i generacijama koje dolaze.“
Božidar Proročić, dobitnik treće nagrade za priču „Stara puška“, nakon što mu je priznanje uručio Rifat Agović, predstavnik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori.
,,Zavičajne staze” čuvaju književnu riječ, kulturu i bogastvo identitea Bošnjaka. Bošnjačko vijeće će i ubuduće biti uz Festival koji je Bihor učinio prepoznatljivom književnom adresom“, kazao je Agović.
Ovo priznanje imalo je dodatnu simboliku jer je Proročić tokom iste večeri najprije govorio o romanu „Mrtvare“ i vodio razgovor sa Kemalom Musićem, a zatim se u drugom dijelu programa našao među laureatima Festivala.
Refadija Pepa Abdić, autentični glas bihorskog pripovijedanja
Specijalna nagrada za autentičnost pripovijedanja pripala je Refadiji Pepi Abdić za priču „Dukat“.
U centru priče nalazi se zakopano blago koje, umjesto očekivane sreće, u porodični život unosi strah, čekanje, grižnju savjesti i nemir. Priča o dva brata, teškom seoskom životu, pronađenim dukatima i iseljavanju u Tursku razvija se u psihološki uvjerljivo kazivanje o prokletstvu bogatstva i cijeni koju čovjek plaća kada izgubi unutrašnji mir.
Rebeka Čilović, Refadija Pepa Abdić i Ruždija Kočan prilikom uručenja Specijalne nagrade za autentičnost pripovijedanja, dodijeljene za priču „Dukat“.
Refadija Pepa Abdić govorila je o nastanku priče i ljudima čiji su jezik, sudbine i životno iskustvo sačuvali njenu neraskidivu vezu sa Bihorom. Posebno se osvrnula na ženske likove, njihovo čekanje, slutnje i neizvjesnost, naglašavajući da su upravo žene često bile najtiši, ali i najizdržljiviji nosioci porodičnog pamćenja.
Nagradu joj je uručio Ruždija Kočan, član Upravnog odbora NVO Centar za kulturu Bihor. Zavičaj traje dok se o njemu govori, piše i dok mu se vraćamo. Čuvajući njegove priče, čuvamo ljude, i tragove po kojima će nas prepoznati oni koji dolaze“, naglasio je Kočan.
Scensko-muzički nastup mlade Asije Džogović
Posebnu vrijednost večeri donio je scensko-muzički nastup mlade Asije Džogović. Ona se publici nije predstavila samo glasom, već promišljenim scenskim izrazom u kojem su se povezali muzika, pokret, emocija i sigurnost nastupa.
Njeno pojavljivanje na pozornici bilo je jedan od onih trenutaka u kojima se osjeti da tradicija nije zatvorena u prošlosti. U izvođenju mlade umjetnice ona dobija novi glas, savremenu osjećajnost i mogućnost da dopre do generacija koje dolaze.
Asijin nastup donio je programu toplinu i posebnu umjetničku boju. Između teških tema romana „Mrtvare“ i emotivnih sudbina iz nagrađenih priča, njen glas otvorio je prostor ljepoti, nadi i mladosti. Pokazala je da scenski nastup ne mora biti samo predah između književnih segmenata, već njihov ravnopravan nastavak drugim umjetničkim sredstvima.
Scensko-muzički nastup mlade Asije Džogović, uz gitarsku pratnju Stefana Pajkovića, na XIX Festivalu priče „Zavičajne staze – Bihor 2026“.
Muzički dio večeri upotpunio je i mladi svirač Stefan Pajković, čije je muziciranje skladno pratilo atmosferu programa. Njegov nastup potvrdio je da Festival pruža prostor mladim talentima i omogućava im da svoje umijeće predstave publici zajedno sa afirmisanim književnicima i umjetnicima.
Učešće Asije Džogović i Stefana Pajkovića bilo je posebno značajno jer je pokazalo da „Zavičajne staze“ ne čuvaju samo ono što je naslijeđeno, već otvaraju pozornicu onima koji će kulturu Bihora nositi u budućnost.
Zajednička podrška književnosti i mladima
U svečanom uručenju priznanja učestvovali su Ruždija Kočan u ime NVO Centar za kulturu Bihor, Edin-Medo Latić kao predstavnik Zavičajnog kluba „Bihor“ iz Luksemburga, Rifat Agović ispred Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori i Enver Rastoder kao predstavnik Bošnjačkog donatorskog fonda iz Luksemburga. Njihovo prisustvo pokazalo je koliko su za trajanje ovakvih programa važni zajednički rad, podrška dijaspore i razumijevanje kulture kao trajne potrebe jednog naroda i prostora.
Marko Radević i Enver Rastoder, predstavnik Bošnjačkog donatorskog fonda iz Luksemburga, nakon uručenja druge nagrade
„Zavičajne staze“ su tokom gotovo dvije decenije postale mjesto susreta književnika, umjetnika, mladih stvaralaca, dijaspore i svih ljudi koji Bihor doživljavaju kao dio ličnog ili kulturnog identiteta.
„Zlatni Bihor“ kao nova kuća festivalskih priča
Na kraju večeri prisutnima se obratio jedan od utemeljivača Festivala Mirsad Rastoder.
Njegova poruka bila je duboko emotivna zahvalnost svima koji su tokom proteklih devetnaest godina pomogli da „Zavičajne staze“ opstanu, razvijaju se i postanu prepoznatljiva književna adresa.
Zahvalio je piscima, članovima žirija, prijateljima Festivala, ustanovama, dijaspori, publici i svima koji su makar jednom riječju, dolaskom ili podrškom pomogli da Bihor nastavi da živi kroz književnost.
Rastoder je najavio i objavljivanje izbora nagrađenih i odabranih festivalskih priča pod naslovom „Zlatni Bihor“. Ta knjiga biće nova zajednička kuća tekstovima nastalim tokom dugog trajanja Festivala, ali i potvrda da priče iz Bihora odavno pripadaju mnogo širem književnom prostoru.
Mirsad Rastoder u emotivnom završnom obraćanju zahvalio je učesnicima i prijateljima Festivala i najavio objavljivanje zbornika „Zlatni Bihor“.
Završnica večeri pokazala je da zavičaj nije samo mjesto iz kojeg čovjek polazi. Zavičaj je i ono čemu se vraća, ponekad putem, ponekad pričom, a ponekad jednom jedinom riječju koju je ponio iz roditeljske kuće i sačuvao od zaborava.
Zbog toga su se te večeri u Petnjici prirodno spojile „Mrtvare“, nagrađene priče, scenska umjetnost mladih i budući „Zlatni Bihor“. Sve te cjeline govore da književnost ne može vratiti izgubljene živote niti promijeniti ono što se dogodilo, ali može sačuvati ljudsko ime, iskustvo i istinu od konačnog nestanka.
Bihor se ne završava kod posljednje kuće niti na putu kojim se iz njega odlazi. Njegove granice pomjeraju pisci, knjige i mladi glasovi koji zavičaju daju novo trajanje. Zato se iz Bihora može otići, ali se iz njegovih priča ne izlazi. One pamte korake odsutnih i preko svih daljina, uvijek pronađu put do kućnog praga.
Organizator XIX Festivala priče „Zavičajne staze – Bihor 2026“ je NVO Centar za kulturu Bihor.
“Knežević je gubitnik, savjetujem Mandiću otklon od njega”: Grahovac o političkoj situaciji u Crnoj Gori
Aleksandar Vučić je remetilački faktor, najprije u državi Srbiji. Već odavno je ušao u fazu da mrzi. I to izrazito mrzi. Koga? Pa mrzi sve što je vezano za Crnu Goru. Sve što je vezano za Kosovo. Sve što je vezano za Bosnu i Hercegovinu. Sve što je vezano za Hrvatsku. On mrzi i Hrvate i Crnogorce i Muslimane i Bošnjake i Albance. To je suština. Na svu sreću, njegova politika ima i vrlo korisne reperkusije prema Crnoj Gori. Kako? Građani Crne Gore sve više pokazuju da neće da trpe nikakvog tutora – navodi Grahovac
Andrija Mandić je iskusan političar koji zna da je nemoguće Crnu Goru odvratiti sa evropskog puta, pa bi osim od Aleksandra Vučića, morao da napravi otklon i od Milana Kneževića, poručio je u razgovoru za Pobjedu general avijacije u penziji, kolumnista i analitičar Blagoje Grahovac.
Sagovornik Pobjede navodi da govoru lidera NSD-a na Fundini „nema mane“, ali da će pravi pokazatelj da li je Mandić stvarno evoluirao biti sposobnost da se odrekne četničke ideologije.
U prošlonedjeljnom govoru Mandić je poručio da će se odluke o budućnosti Crne Gore „donositi ovdje, kao što su se uvijek donosile“, te da je Crna Gora danas „i srpska, a u njoj žive naša braća i rođaci koji sebe definišu kao nacionalne Crnogorce, kao i naše komšije Albanci, Bošnjaci, Muslimani i Hrvati“.
Grahovac ističe da se u govoru lidera NSD-a očitava ono što podrazumijeva evropska budućnost – građanska, antifašistička, multireligijska i multietnička zemlja.
– Ako on pokuša da svrati ili odvrati Crnu Goru od tog puta, on će doživjeti problem i unutar svoje partije. Problem kojim će se raspasti na parčad i onda je sve drugo manje bitno – navodi Grahovac.
„Knežević je gubitnik“
Komentarišući poruke iz Beograda, ali i pritisak medija bliskih beogradskom režimu koji je usmjeren ka Mandiću, Grahovac ističe da je dobro što se građani Crne Gore „okrenuću sebi i svojoj budućnosti i ne trpe miješanje u unutrašnje stvari, a ne trpe ni tutora.“
– A pogotovo ne trpe nekoga ko hoće da bude naredbodavac. To je dobro. I mislim da je u posljednje vrijeme na sceni opamećivanje građana Crne Gore, posebno mojih sunarodnika u Crnoj Gori, Srba, da neće više trpjeti nikakve autoritete sa strane, pa ni Vučića. I to je dobro – poručuje Grahovac.
Svako suprotno ponašanje sagovornik Pobjede smatra pogrešnim, pa u skladu s tim lidera DNP-a Milana Kneževića smatra gubitnikom.
– Knežević je gubitnik i biće sve više gubitnik. Možda će Mandić ovim svojim nastupom malo sniziti svoj rejting, ali to nije važno. Bitna je Crna Gora – navodi Grahovac.
Zbog toga bi, kako dodaje, za Mandića najpametnije bilo da uzme otklon od politike Kneževića.
– Bilo bi mu to vrlo pametno. Vjerujem da on, čak sam u to siguran iz iskustva, uvažava moje stavove. Evo mu savjet, neka napravi otklon od politike Kneževića, pa koliko god da bude u rejtingu, jer na kraju će biti važan politički faktor u Crnoj Gori – poručuje Grahovac.
Kako kaže, lider NSD-a sada ima veliku šansu da se kandiduje da bude perspektivan političar, iako, dodaje, ima najviše političkog staža.
– Ovim govorom na Fundini, on može da produži političko trajanje. Blagotvorno će mu biti ako se udalji i od Kneževića i od Vučića u paketu – poručuje Grahovac.
Beograd Crnu Goru neće ostavljati na miru
Već godinama ističem da je politika „srpskog sveta“ klerofašistička politika, poručuje Grahovac.
Lidera Srbije Aleksandra Vučića vidi kao remetilački faktor, najprije u državi Srbiji.
– Već odavno je ušao u fazu da mrzi. I to izrazito mrzi. Koga? Pa mrzi sve što je vezano za Crnu Goru. Sve što je vezano za Kosovo. Sve što je vezano za Bosnu i Hercegovinu. Sve što je vezano za Hrvatsku. On mrzi i Hrvate i Crnogorce i Muslimane i Bošnjake i Albance. To je suština. Na svu sreću, njegova politika ima i vrlo korisne reperkusije prema Crnoj Gori. Kako? Građani Crne Gore sve više pokazuju da neće da trpe nikakvog tutora – navodi Grahovac.
Sagovornik Pobjede napominje da je to pozitivno za građansku državu, te da bilo kakav otklon od Beograda treba pozdraviti.
– Plašim se da će sada DPS pokazati aroganciju time što neće pozdraviti i prihvatiti Mandićev govor na Fundini. Tom govoru nema mane i mislim da je suvišno izbjegavati da se tome dâ podrška, pa makar i od DPS-a. Ne bi trebalo da postoji arogancija – zašto je to rekao neko drugi, a ne mi – navodi Grahovac, dodajući da podržava politiku DPS-a, osim u dijelu stvaranja podjela.
– Što se tiče njihove javne politike – nema im mane. Ali, ima drugi problem kod DPS-a. Jedno je javna politika, javno iskazivanje političkih stavova, a drugo je praktično djelovanje, a djelovanje se ogleda kroz razvaljivanje ili podjele, neprekidne podjele, a na podjelama su vladali i bogami su od tog vladanja imali mnogi lične koristi – navodi Grahovac.
Zato, kako dodaje, u najjačoj opozicionoj partiji sada treba da postoji mudrost da se prihvati Mandićev govor koji je naznaka otklona od Beograda.
– Jer podjele u Crnoj Gori su tradicionalni problem. I to ne zbog mentaliteta, nego zbog političkih šićardžijskih interesa. A bez obzira što je nešto rekao politički oponent, treba prihvatiti od bilo koga nešto što je dobro i što je prihvatljiv stav – navodi Grahovac.
On smatra da je za prosperitet Crne Gore ključno to što srpski korpus sve manje želi i prihvata Srbiju kao tutora.
– To je aksiom. S druge strane, ne treba se plašiti, jer je srpski etnos faktičko stanje i drugi po redu, odmah poslije Crnogoraca. Faktičko stanje u politici se mora poštovati. Dugoročno će biti politika u Crnoj Gori ona koja poštuje faktičko stanje, ne narušavajući nikako građanski, antifašistički i evropski put – navodi Grahovac.
Evropski savez ima dobru budućnost Grahovac ističe da evropska budućnost Crne Gore leži u njenoj raznolikosti i multietničkom skladu, te da vjeruje da postoje lideri koji na pravi način mogu biti faktor ujedinjenja.
– Takvih sigurno ima. Evropski savez ima budućnost u Crnoj Gori, i to dobru budućnost. Rekao bih i perspektivnu budućnost, jer oni su prvi politički savez koji će prepoznati interese i štitiće interese radnika, seljaka, službenika, vojnika, policajaca i penzionera. Siguran sam da to Evropski savez radi i zato i ima perspektivu – navodi Grahovac.
Mnogi će se, prema njegovom mišljenju, utrkivati da politički budu blizu tom političkom konstituentu.
Na pitanje da li je realno da će strukturu naredne vlasti činiti i djelovi sadašnje opozicije, u cilju uspostavljanja većine koja će beskompromisno slijediti evropsku agendu, Grahovac odgovara da je uvijek u Crnoj Gori prisutna teorija mogućeg.
– Mislim da će se otvoriti u Crnoj Gori pristup – pragmatizam mogućeg, a to je u krajnjem i politika – teorija mogućeg. Utrkivaće se mnogi da uđu u vladu, koaliciju, ali Evropskom savezu dajem najviše šanse da bude snažan faktor na političkoj sceni – poručuje on.
S druge strane, Grahovac napominje da građanima uvijek treba ukazivati na to da je Crna Gora trn u oku Beogradu.
– Politika to treba građanima približiti, jer oni neće mirovati – navodi on.
Srbiji je potrebna potpuno nova politika
Osvrćući se na situaciju u Srbiji, Grahovac ističe da bi Vučićeva politika mogla postati problem i za Evropsku uniju.
Kao ključne elemente nove politike Beograda, Grahovac vidi članstvo Srbije u NATO-u, usvajanje evropskih standarda, priznanje Kosova i novu regionalnu inicijativu.
Dodaje i da sastanci državnika, uključujući i posjetu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Srbiji, sami po sebi nijesu problem, ali upozorava da takvi potezi ne moraju nužno značiti promjenu politike Beograda.
– Bojim se da bi to mogao biti aranžman Evropske unije kako bi pokazala da Vučić nije samo remetilački faktor u Srbiji i regionu, već da postaje i evropski remetilački faktor. Nemam dilemu da li će se Vučić odreći tutorstva Rusije. Ipak je to radikalska politika – ocijenio je Grahovac.
Sagovornik Pobjede je posebno kritikovao unutrašnju političku situaciju u Srbiji, navodeći da Vučić i politika Srpske napredne stranke zagovaraju „klerofašističku politiku“ koja je, kako tvrdi, otrovala društvo i građane.
Istovremeno, problem vidi i u opoziciji.
– Moja je briga što politička alternativa nema politiku. Tako da su nadanja u političku promjenu u Srbiji, čini mi se, izlišna, jer studenti, ne znam kako će biti organizovani za izbore, ali u suštini nemaju politike – kazao je Grahovac.
Prema njegovom mišljenju, svaka politička opcija u Srbiji koja želi da ponudi promjenu morala bi da definiše potpuno novu državnu politiku. Kao njene ključne elemente naveo je četiri tačke.
– Prvo, Srbija u NATO-u, bez alternative. Drugo, Srbija da što prije usvoji standarde Evropske unije, a za momenat ulaska, o tom potom. Treći element nove politike je priznanje Kosova pod određenim uslovima, koje sam elaborirao kroz 11 tačaka – rekao je Grahovac.
Kao četvrti element izdvojio je novu regionalnu inicijativu koja bi, prema njegovoj zamisli, okupila države bivše Jugoslavije i Albaniju.
– Eks-ju države, plus Albanija, treba da počnu sarađivati u jugoregiji i da se takmiče ko će više doprinijeti saradnji i dobrosusjedskim odnosima. Takav pristup trenutno ne postoji u zvaničnim politikama Srbije, a s druge strane država koja svoju odbranu zasniva na snazi oružja je neodbranjena država – kaže bivši general avijacije.
Odbranjena je, smatra on, ona država koja nameće i razvija prijateljstvo sa susjedima..
– Srbija trenutno nema takav odnos sa većinom susjednih država. Sa Hrvatskom ima neiskrene i neprijateljske odnose, sa BiH takođe, sa Crnom Gorom i Kosovom takođe. Zvanična politika Srbije i dalje polazi od stava da je Kosovo sastavni dio Srbije, a nije, to je samostalna država. Da je sreće, da je bilo političara u Srbiji koji bi nametnuli prijateljske odnose sa Kosovom, poznavajući mentalitet Albanaca, tada bi imali pouzdanog prijatelja za sva vremena – zaključio je Grahovac.
NEMA PRIVILEGOVANIH: Ministar bez portfelja i koordinator rada inspekcijskih službi kaže da je za 42 dana odrađeno više od 9.000 kontrola uz kazne od 5,6 miliona eura
Butorović: Čak 49 kupališta nije imalo pola prostora bez mobilijara, kazne premašile 36.000 eura
Reorganizacija inspekcijskih službi i njihovo vraćanje resornim ministarstvima donijeli su efikasniji rad, bolju koordinaciju institucija i brže postupanje na terenu, ocijenio je u intervjuu za Pobjedu ministar bez portfelja i koordinator rada inspekcijskih službi Milutin Butorović.
On je saopštio da su inspekcije od 2. jula do 12. avgusta ove godine obavile 9.027 kontrola i izrekle prekršajne naloge vrijedne više od 5,6 miliona eura. Butorović poručuje da u borbi protiv sive ekonomije neće biti povlašćenih i da se nadzor sprovodi prema svim privrednim subjektima, bez obzira na njihovu veličinu, tržišnu poziciju ili eventualnu političku i ekonomsku povezanost.
U intervjuu za Pobjedu naglasio je da cilj pojačanih kontrola nije represija niti punjenje budžeta, već uvođenje privrednih subjekata u legalne tokove, zaštita javnog interesa i stvaranje jednakih uslova poslovanja.
POBJEDA: Nakon ukidanja Uprave za inspekcijske poslove i vraćanja inspekcija resornim ministarstvima, da li je sistem postao efikasniji?
BUTOROVIĆ: Dosadašnji rezultati ukazuju da je reorganizacija doprinijela efikasnijem radu inspekcijskih službi, boljoj koordinaciji sa resornim ministarstvima i bržem postupanju u predmetima iz njihove nadležnosti. Poseban fokus stavljen je na suzbijanje nelegalnog rada, zaštitu javnog interesa i unapređenje međuinstitucionalne saradnje.
Od 2. jula do 12. avgusta 2026. godine realizovano je ukupno 9.027 inspekcijskih pregleda, utvrđena je 5.371 nepravilnost, izdato 7.979 prekršajnih naloga u ukupnom iznosu od 5.602.355 eura i doneseno 506 rješenja o zabrani rada ili obavljanja djelatnosti. Podnijeto je i 27 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Tokom nadzora izvršena su i 162 pečaćenja objekata, što potvrđuje odlučnost svih inspekcijskih službi da dosljedno primjenjuju zakonske mjere u slučajevima težih ili ponovljenih nepravilnosti.
Ovi pokazatelji potvrđuju povećan intenzitet kontrola i efikasno postupanje nadležnih organa na terenu.
Milutin Buturović (Foto: Vlada)
POBJEDA: Najavili ste da u borbi protiv sive ekonomije neće biti povlašćenih. Možete li garantovati da inspektori jednako kontrolišu velike hotelske kompanije, građevinske investitore i politički povezane privrednike kao male trgovce i ugostitelje?
BUTOROVIĆ: Apsolutno. Inspekcijski nadzor zasniva se isključivo na zakonu, procjeni rizika i utvrđenim činjenicama na terenu. Ne postoji selektivan pristup niti privilegovani status za bilo kojeg privrednog subjekta.
Kontrole se sprovode podjednako prema svim subjektima, bez obzira na njihovu veličinu, tržišnu poziciju ili eventualnu političku ili ekonomsku povezanost. Cilj je zaštita javnog interesa, suzbijanje sive ekonomije i obezbjeđivanje jednakih tržišnih uslova za sve učesnike na tržištu.
POBJEDA: Koliko je tokom sezone podnijeto krivičnih prijava i otkriveno povratnika koji su nastavili nelegalno poslovanje nakon prve kazne?
BUTOROVIĆ: Prema zbirnim podacima svih inspekcijskih službi, u navedenom periodu nije bilo podnesenih krivičnih prijava. Kada je riječ o povratnicima koji nastavljaju sa nelegalnim poslovanjem nakon izrečenih mjera, nadležne inspekcije kontinuirano vrše kontrolne nadzore i u slučajevima ponovljenih prekršaja preduzimaju strože zakonom predviđene mjere, uključujući zabranu rada i pečaćenje objekata.
POBJEDA: U Pljevljima je otkriveno 15 nelegalnih objekata i uništeno gotovo 3,9 tona mesa. Kako su ti objekti toliko dugo poslovali i gdje je to meso prethodno distribuirano?
BUTOROVIĆ: Otkrivanje nelegalnih objekata i oduzimanje zdravstveno neispravnih proizvoda rezultat je ciljane i koordinisane akcije nadležnih inspekcijskih organa.
Nadležne službe utvrđuju sve okolnosti konkretnog slučaja, uključujući period poslovanja objekata, eventualne propuste odgovornih subjekata i tok distribucije proizvoda. Meso koje nije ispunjavalo zakonom propisane uslove odmah je uklonjeno iz prometa i uništeno kako bi se zaštitilo zdravlje građana.
U slučaju utvrđivanja prekršajne ili druge odgovornosti, nadležni organi će preduzeti sve zakonom propisane mjere.
POBJEDA: Nakon slučaja nelegalne gradnje na kupalištu kompanije „Carine“ u Baošićima održali ste hitan sastanak. Što je konkretno uklonjeno, ko je kažnjen?
BUTOROVIĆ: U konkretnom slučaju, Uprava za zaštitu kulturnih dobara postupala je po službenoj dužnosti, nakon što je utvrđeno da se na lokaciji u Baošićima, koja predstavlja integralni dio zaštićene okoline Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, izvode radovi bez saglasnosti Uprave.
Ono što je važno naglasiti jeste da su nadležni organi preduzeli više različitih mjera i radnji iz svoje nadležnosti, uključujući i mjere za sankcionisanje utvrđenih nepravilnosti. Postupak je i dalje u toku, a nadležni organi intenzivno nastavljaju sa postupanjem radi njegovog konačnog okončanja, u skladu sa zakonom.
Prema informacijama sa kojima raspolažem, predmet se kontinuirano prati i preduzimaju se sve neophodne aktivnosti kako bi se predmetna lokacija vratila u prvobitno stanje.
Koordinaciono tijelo će nastaviti da prati postupanje svih nadležnih organa i insistira na dosljednom sprovođenju i izvršenju donesenih mjera.
POBJEDA: Koliko je plaža kažnjeno zbog nepoštovanja obaveze da 50 odsto prostora bude oslobođeno od mobilijara i na koliko lokacija je mobilijar stvarno uklonjen?
BUTOROVIĆ: Turistička inspekcija je od 2. jula do 13. avgusta ove godine sprovela pojačane kontrole kupališta sa posebnim fokusom na poštovanje obaveze da najmanje 50 odsto površine kupališta bude oslobođeno od plažnog mobilijara.
Tom prilikom je kod 49 kupališta utvrđena nepravilnost koja se odnosila na neoslobođenost polovine kupališta od plažnog mobilijara. Zbog utvrđenih nepravilnosti izdato je 69 prekršajnih naloga, u ukupnom iznosu od 36.400 eura.
Pored toga, turistička inspekcija je tokom kontrola kupališta bez odobrenja za rad evidentirala 108 nepravilnosti, donijela 40 rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti i 4 rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti pečaćenjem, te izdala 169 prekršajnih naloga u iznosu od 93.400 eura.
Kada je riječ o uklanjanju mobilijara, inspekcija je u svim slučajevima gdje je utvrđeno nepoštovanje propisane obaveze naložila usklađivanje sa propisima i oslobađanje dijela kupališta predviđenog za slobodno korišćenje građana. Kontrola izvršenja tih naloga sprovodi se kroz naknadne nadzore nadležnih organa.
POBJEDA: Koliko je tokom ove sezone otkriveno neprijavljenih radnika, posebno stranaca, i koliko je poslodavaca kažnjeno zbog rada „na crno“?
BUTOROVIĆ: U periodu od 2. jula do 12. avgusta u nezakonitom radu zatečeno je 512 lica, od kojih su 395 strani državljani. Tom prilikom utvrđena je 481 nepravilnost, izdato 749 prekršajnih naloga u ukupnom iznosu od 571.600 eura i podnijeto 14 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Borba protiv rada „na crno“ ostaje jedan od ključnih prioriteta nadležnih institucija, posebno u sektorima turizma, ugostiteljstva, građevinarstva i trgovine, gdje su kontrole tokom turističke sezone dodatno intenzivirane.
POBJEDA: Koji su mjerljivi rezultati vašeg Koordinacionog tijela: koliko je smanjena siva ekonomija, koliko povećana naplata poreza i koliko je manje neregistrovanih objekata u odnosu na prošlu godinu?
BUTOROVIĆ: Poreska uprava Crne Gore ostvarila je značajan rast naplate poreskih prihoda. U periodu januar–jul 2026. godine ukupno je naplaćeno 1,04 milijarde eura, što je za 83,1 milion eura više u odnosu na isti period prethodne godine, kada je naplata iznosila 955,4 miliona eura.
Istovremeno, po osnovu poreza na dodatu vrijednost naplaćeno je 304,6 miliona eura, što predstavlja povećanje od 9,8 miliona eura u odnosu na isti period 2025. godine.
Dodatno, kroz koordinisane aktivnosti svih inspekcijskih službi u periodu od 2. jula do 12. avgusta ove godine izvršeno je 9.027 inspekcijskih pregleda, utvrđena je 5.371 nepravilnost, doneseno 506 rješenja o zabrani rada ili obavljanja djelatnosti i izrečeni prekršajni nalozi u vrijednosti većoj od 5,6 miliona eura.
Ovi rezultati potvrđuju jačanje poreske discipline, efikasniju naplatu javnih prihoda i intenzivniju borbu protiv neformalne ekonomije. Precizni pokazatelji procentualnog smanjenja sive ekonomije i broja neregistrovanih objekata biće dostupni nakon završetka godišnjih analiza i objedinjavanja podataka svih nadležnih institucija.
Naglasio bih da cilj Koordinacionog tijela za praćenje i usklađivanje inspekcijskog nadzora nijesu represivne mjere i tzv. punjenje budžeta, već isključivo privođenje zakonitom poslovanju svih privrednih subjekata, a koje oblikuje život svih građana, kao i gostiju u toku sezone, a kao takvo će biti slika naše države koju šaljemo u svijet, posebno iz perspektive države kandidata za članstvo u EU.
