RJEŠENJE O NOVOJ POZICIJI DOSKORAŠNJE POTPREDSJEDNICE SKUPŠTINE JE NAVODNO VEĆ NAPISANO, A DIPLOMATSKI PASOŠ IZRAĐEN
Ovo više nema veze sa izbornim marketingom. Ovo je nešto više od toga, ako se logično povežu izjave koje daje u poslednje vrijeme. Teme koje mu služe za javljanje su za analizu. Dublju. Institucionalnu
18.08.
20:33h
S obzirom da je Vlada radi nesmetanog i betoniranog opstanka konstituisala na principima “podjele atara” gdje svaki kalif može u svome da radi šta hoće, ne iznenađuje da potpredsjednik Vlade traži ostavku gospođe ministarke Jakšić Stojanović o kojoj čujem samo riječi hvale, jer mu se u njegovom ataru nešto ne sviđa.
Obaška, Đeljošaj se napadno evo nekoliko brine za Ulcinj, inaugurisao ga je u albanski grad, pa ko veli, bitno je da se promoviše u kapa od grada.
Koji se danas proslavio i rečenicom – Ulcinj će biti gdje jeste. Kad on to kaže, da mu vjerujem i ja. Ako odluči drugačije i to će biti. Sto posto.
Zna on da je 30 kilometara obale, rijeka, jezero, Velika plaža, Valdanos, Možura vrijedan ekonomski resurs za budući albanski Južni Tirol. Sa mirisom na Crnu Goru.
Znaju to još bolje Crnogorci.
Ja ovo usput.
Ovo sam htio da kažem.
Vide li moji drugari Zenka i Nimanbegu, moj drug Mickej još ne vidi, da je svu rabotu oko Ulcinja uzeo Đeljošaj.
Bilo bi interesantno da se oglase, da kažu šta misle o ovom desantu.
Ako albanska djeca u Ulcinju budu slušala ovog gospodina, između ostalog, da je Morsko dobro pitanje ljudskih i manjinskih prava, ne znam šta će ta djeca i kako gledati crnogorsku teritoriju i zbilju.
Što će još da kaže vezano za moj i naš Ulcinj – da sačekamo – kao što čekamo i Milojka.
Ovo više nema veze sa izbornim marketingom. Ovo je nešto više od toga, ako se logično povežu izjave koje daje u poslednje vrijeme. Teme koje mu služe za javljanje su za analizu. Dublju. Institucionalnu.
PS: Nijesam siguran da bi znao reći koja je država OK, ali nije sigurno ona u kojoj političar zna šta treba da radi, ali ne zna zašto.
PS. 1: Uzmite onaj PS gore sa rezervom. Jer ovaj zna – zašto.
Ovo više nema veze sa izbornim marketingom. Ovo je nešto više od toga, ako se logično povežu izjave koje daje u poslednje vrijeme. Teme koje mu služe za javljanje su za analizu. Dublju. Institucionalnu
18.08.
20:33h
S obzirom da je Vlada radi nesmetanog i betoniranog opstanka konstituisala na principima “podjele atara” gdje svaki kalif može u svome da radi šta hoće, ne iznenađuje da potpredsjednik Vlade traži ostavku gospođe ministarke Jakšić Stojanović o kojoj čujem samo riječi hvale, jer mu se u njegovom ataru nešto ne sviđa.
Obaška, Đeljošaj se napadno evo nekoliko brine za Ulcinj, inaugurisao ga je u albanski grad, pa ko veli, bitno je da se promoviše u kapa od grada.
Koji se danas proslavio i rečenicom – Ulcinj će biti gdje jeste. Kad on to kaže, da mu vjerujem i ja. Ako odluči drugačije i to će biti. Sto posto.
Zna on da je 30 kilometara obale, rijeka, jezero, Velika plaža, Valdanos, Možura vrijedan ekonomski resurs za budući albanski Južni Tirol. Sa mirisom na Crnu Goru.
Znaju to još bolje Crnogorci.
Ja ovo usput.
Ovo sam htio da kažem.
Vide li moji drugari Zenka i Nimanbegu, moj drug Mickej još ne vidi, da je svu rabotu oko Ulcinja uzeo Đeljošaj.
Bilo bi interesantno da se oglase, da kažu šta misle o ovom desantu.
Ako albanska djeca u Ulcinju budu slušala ovog gospodina, između ostalog, da je Morsko dobro pitanje ljudskih i manjinskih prava, ne znam šta će ta djeca i kako gledati crnogorsku teritoriju i zbilju.
Što će još da kaže vezano za moj i naš Ulcinj – da sačekamo – kao što čekamo i Milojka.
Ovo više nema veze sa izbornim marketingom. Ovo je nešto više od toga, ako se logično povežu izjave koje daje u poslednje vrijeme. Teme koje mu služe za javljanje su za analizu. Dublju. Institucionalnu.
PS: Nijesam siguran da bi znao reći koja je država OK, ali nije sigurno ona u kojoj političar zna šta treba da radi, ali ne zna zašto.
PS. 1: Uzmite onaj PS gore sa rezervom. Jer ovaj zna – zašto.
Poslanik DPS-a Oskar Huter kritikovao je na društvenim mrežama Vladu zbog novog poskupljenja goriva.
Kako je naveo, ko zna koje po redu poskupljenje goriva novi je udar na budžet građana.
Od danas važe nove cijene goriva
“Vlada još jednim poskupljenjem goriva otima od građana! Svako novo poskupljenje direktno utiče na rast cijena svih osnovnih proizvoda i dodatno narušava životni standard. Umjesto stabilizacije tržišta i zaštite potrošača, građani plaćaju izmišljena ministarstva, državne sekretare, partijske uhljebe”, naveo je on u objavi na Facebooku.
Kako dodaje, odgovorna Vlada bi zaustavila spiralu rasta cijena, bahati se rugaju i potcjenjuju graðane.
“Čestitke Spajiću na istrajnosti! Nije lako iz neđelje u neđelju istrajavati u poskupljenjima i svakim novim udarom dokazivati koliko Vlada „brine“ o standardu građana. Dosljednost za svaku pohvalu – građani će je, nažalost, ośetiti na svakom računu i na svakoj benzinskoj pumpi”, zaključio je ironično Huter.
Tokom prvih šest mjeseci 2026. godine na službena putovanja poslanika i poslanica 28. saziva Skupštine Crne Gore utrošeno je 212.769,87 eura. Time je iznos sredstava potrošenih u tu namjenu od konstituisanja aktuelnog saziva parlamenta prešao milion eura.
Portal Analitika
To je jedan od ključnih nalaza nove analize Centra za građansko obrazovanje (CGO), koja se nadovezuje na ranije nalaze istraživanja ove teme.
Nova analiza CGO-a pokazuje da je za nepune tri godine evidentirano 888 službenih putovanja, koja su građane i građanke Crne Gore koštala ukupno 1.010.904,70 €.
Kada je u pitanju posmatrani period, odnosno prva polovina ove godine, iznos od 212.769,87 eura potrošen je za 181 dan. To znači da su poslanici na službena putovanja dnevno u prosjeku trošili 1.175,52 eura.
“Istovremeno, javnosti nijesu sistematično dostupne informacije o konkretnim rezultatima tih putovanja, zbog čega nije moguće procijeniti njihov stvarni doprinos radu Skupštine i zastupanju interesa Crne Gore”, ističu oni.
Od početka godine do 30. juna ove godine poslanici su ostvarili 181 službeno putovanje, od kojih 164 u inostranstvu.
Najveće troškove po osnovu službenih putovanja imala je nezavisna poslanica Jevrosima Pejović.
“U pitanju je pojedinačni trošak od 19.876,96 eura za 11 putovanja, od kojih je jedno bilo u Budvi, a deset u inostranstvu – Vašington, Beč, Tbilisi, Budimpešta, Istanbul, Kopenhagen, Strazbur, Rim i Jerevan”, navode iz CGO.
Slijedi Nikola Camaj iz Albanskog foruma.
“Za njegovih 16 putovanja izdvojeno je 12.765,80 eura. Camaj je imao inajveći broj evidentiranih službenih putovanja među svim poslanicima i poslanicama – 15 u inostranstvu (Strazbur, Priština, Budimpešta, Zagreb, Pariz, Beč, Skoplje, Kristiansand, Talin, Vatikan i Istanbul) i jedno u zemlji (Budva)”, naglašavaju oni.
Nađa Laković (PES) ostvarila je osam putovanja koja su koštala 11.598,37 eura, a Dritan Abazović (URA) pet u iznosu od 11.345,10 eura.
Među poslanicima sa najvećim troškovima su i Gordan Stojović (PES) sa 10.077,43 eura za šest putovanja i Edina Dešić (BS) sa 9.484,70 eura za pet putovanja.
Posmatrano po poslaničkim klubovima, najviše su koštala službena putovanja poslanika Evrope sad – 38.628,46 eura.
“To predstavlja nešto više od 18% ukupnih troškova službenih putovanja svih poslanika u analiziranom periodu. Od tog iznosa, 30 odsto odnosi se na putovanja Nađe Laković, a nešto više od četvrtine na putovanja Gordana Stojovića”, dodaju oni.
Slijede Bošnjačka Stranka (28.116,07), Nova srpska demokratija (22.987,52), pa Demokratska partija socijalista (22.597,91).
Cijene goriva u Crnoj Gori dostigle su rekordan nivo.
Kako je to saopšteno još sinoć, litar benzina od jutros se može kupiti po cijeni od 1,76 odnosno 1,80 eura, dok litar dizela košta 1,88.
U pitanju je rast svakog od derivata u odnosu na prethodni obračun, ali i nastavak rasta koji se u Crnoj Gori gotovo u kontinuitetu dešava od marta.
Podsjetimo, skok cijena tada je bio uslovljen rastom vrijednosti nafte nakon izbijanja sukoba na Bliskom istoku.
Tako danas kao davno prošlo vrijeme izgleda avgust prije dvije godine, kada su građani Crne Gore litar dizela mogli kupiti po cijeni od 1,36 eura, a litar eurosupera za 1,51.
Još su niže vrijednosti bile na početku ove godine. Litar benzina tada je stajao 1,41 euro, a litar dizela 1,31.
U odnosu na razdoblje prije pola godine, građani Crne Gore danas za 20 litara benzina moraju izdvojiti gotovo osam eura više, a za istu količinu dizela 11,40 eura.
Dakle, u odnosu na januar ove godine, cijena dizela skočila je za 43,5 odsto, a benzina za 27,7 odsto.
Portal Analitika
Miraš Dušević
U razgovoru za Portal ETV, jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović ocijenio je da je Crna Gora danas pred jednom od najvažnijih političkih raskrsnica u svojoj savremenoj istoriji. Istakao je da je država otvorila sva pregovaračka poglavlja sa Evropskom unijom, dok je u julu ove godine privremeno zatvoreno njih 18, ali da upravo zbog toga raste otpor političkih i društvenih struktura kojima evropska Crna Gora nije cilj.
Što smo bliži EU, intenzivnije podjele
„Crna Gora je danas pred jednom od najvažnijih političkih raskrsnica u svojoj savremenoj istoriji. Naša država je otvorila sva pregovaračka poglavlja sa Evropskom unijom, a u julu ove godine privremeno je zatvoreno njih 18. Ali upravo zato raste otpor onih političkih i društvenih struktura kojima evropska Crna Gora nije cilj“, kazao je Vujović.
Nastavljajući na ocjenu da evropski put Crne Gore istovremeno pojačava otpor onih koji mu se protive, Vujović navodi da se intenziviraju podjele, identitetski sukobi, istorijske revizije i udari na građanski karakter države.
„Što smo bliži Evropskoj uniji, to je intenzivnija proizvodnja podjela, identitetskih sukoba, istorijskih revizija i udara na građanski karakter države. To nije slučajno. Evropska integracija Crne Gore znači jačanje institucija, vladavine prava, demokratske kontrole, evropskih standarda i konačno izlazak iz zone u kojoj se o našoj budućnosti odlučuje van Crne Gore. A upravo to pojedinima ne odgovara“, kazao je Vujović.
Rusiji nije potrebna formalna vlast
Govoreći o ruskom uticaju, Vujović smatra da Moskva u Crnoj Gori ne mora imati formalnu vlast kako bi ostvarivala svoje interese, već da joj je dovoljno postojanje političkih, medijskih, interesnih i društvenih kanala kroz koje se širi nepovjerenje prema Zapadu i podgrijavaju identitetski sukobi.
„Rusija u Crnoj Gori nema potrebu da ima formalnu vlast da bi ostvarivala svoj uticaj. Dovoljno joj je da postoje politički, medijski, interesni i društveni kanali kroz koje se proizvodi nepovjerenje prema Zapadu, relativizuje članstvo u NATO-u, širi narativ da je Evropska unija neprijatelj tradicionalnih vrijednosti i podgrijavaju identitetski sukobi“, rekao je Vujović.
Prema njegovim riječima, suština takvog djelovanja jeste slabljenje društva i institucija do mjere u kojoj država više nema kapacitet da sprovede strateške odluke.
„Suština savremenog malignog uticaja je da društvo učinite toliko podijeljenim i institucionalno blokiranim da ono više nema snage da sprovede strateške odluke“, kazao je Vujović.
Moramo govoriti i o ulozi Srpske pravoslavne crkve
U tom kontekstu Vujović se osvrnuo i na ulogu Srpske pravoslavne crkve, naglašavajući razliku između prava građana na slobodu vjeroispovijesti i političkog djelovanja vjerske organizacije.
„U tom kontekstu moramo govoriti i o ulozi Srpske pravoslavne crkve.
Ne govorimo o vjernicima, o pravoslavlju, o pravu bilo kojeg građanina da slobodno ispovijeda svoju vjeru. To su neupitna prava i temelj svakog demokratskog društva.
Govorimo o političkoj ulozi jedne vjerske organizacije i o njenom ogromnom društvenom uticaju“, kazao je Vujović.
Objašnjavajući šta podrazumijeva pod političkom ulogom SPC, Vujović navodi da se granica između vjerskog i političkog djelovanja prelazi onda kada se kroz infrastrukturu vjerske organizacije ulazi u izborne procese i kada se pitanja državnog identiteta, granica, jezika, državljanstva i ustavnog poretka predstavljaju kao ključna politička pitanja.
„Kada vjerska organizacija postane politički mobilizator, kada se preko njene infrastrukture ulazi u izborne procese, kada se pitanja državnog identiteta, granica, jezika, državljanstva i ustavnog poretka predstavljaju kao temeljna politička pitanja, onda više ne govorimo samo o vjeri već o politici“, rekao je Vujović.
Na to nadovezuje pitanje o mogućoj povezanosti takvog političkog djelovanja sa širim geopolitičkim interesima.
„A kada se takva politička mobilizacija uklapa u narative koji odgovaraju interesima Moskve i šireg koncepta „srpskog sveta“, onda je potpuno legitimno, i politički neophodno, postaviti pitanje: kome takvo djelovanje koristi?“, kazao je Vujović.
SPC ne treba posmatrati izvan šireg geopolitičkog konteksta
Vujović se pozvao i na ranije analize ruskog uticaja u Crnoj Gori, kao i na upozorenja Evropskog parlamenta o malignom stranom uticaju.
„Analize ruskog uticaja u Crnoj Gori godinama upozoravaju na kombinaciju dezinformacija, medijskih kampanja, političkog djelovanja i korišćenja pravoslavnih crkvenih struktura kao kanala meke moći Kremlja. Evropski parlament je takođe upozoravao na maligni strani uticaj u Crnoj Gori i na pokušaje Rusije da utiče na politički i strateški pravac naše države, kao i na vjerske institucije, tj. SPC, preko kojih se taj uticaj sprovodi“, kazao je Vujović.
Zbog toga, dodaje, djelovanje SPC treba posmatrati i kroz širi geopolitički kontekst.
„Zato SPC ne treba posmatrati izvan šireg geopolitičkog konteksta“, poručio je Vujović.
Identitetske teme kao sredstvo gušenja evropske agende
Prema Vujovićevim riječima, identitetska pitanja danas se koriste kao mehanizam kojim se skreće pažnja sa evropskih reformi i strateških pitanja države.
„A identitetske teme su danas upravo ono čime se pokušava ugušiti evropska agenda Crne Gore“, kazao je Vujović.
Kao primjer navodi način na koji se, umjesto tema koje se odnose na reforme i funkcionisanje države, u prvi plan stavljaju pitanja jezika, zastave i državljanstva.
„Kada treba govoriti o reformi pravosuđa, borbi protiv korupcije, profesionalizaciji institucija, konkurentnosti ekonomije ili evropskim standardima, tada se otvara pitanje jezika.
Kada treba govoriti o evropskom zakonodavstvu, tada se otvara pitanje zastave.
Kada treba govoriti o vladavini prava, tada se otvara pitanje državljanstva i slično“, rekao je Vujović.
Cilj je da Crna Gora bude stalno zauzeta sama sobom
Vujović smatra da cilj proruskog uticaja nije nužno da Crna Gora direktno odbije članstvo u Evropskoj uniji, već da se kroz stalne podjele i političke krize usporava evropski put zemlje.
„I upravo tu se vidi mehanizam djelovanja proruskog uticaja: nije cilj nužno da Crna Gora preko noći kaže „ne“ Evropskoj uniji. Cilj je da Crna Gora bude stalno zauzeta sama sobom. Da se stalno svađa oko identiteta. Da se stalno proizvodi politička kriza. Da se institucije troše na međusobne sukobe. Da se evropske reforme odlažu“, kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, posljedica takve politike jeste gubitak vremena potrebnog za izgradnju institucija i države spremne za članstvo u EU.
„Jer svaka godina koju izgubimo u takvom konfliktu jeste godina u kojoj nijesmo izgradili državu kakva je potrebna za članstvo u EU“, rekao je Vujović.
Borba za Evropu ne vodi se samo u Briselu
Vujović smatra da se borba za evropski put Crne Gore ne vodi samo kroz pregovore sa Briselom, već prije svega unutar same države. Zbog toga, kako navodi, naredni izbori treba da dovedu do promjene postojeće strukture vlasti i odnosa moći.
„Zato je važno razumjeti da se danas borba za Evropu ne vodi samo u Briselu, ona se vodi u Crnoj Gori. I zato je važno da na izborima naredne godine promijenimo postojeću strukturu vlasti i odnose moći u njoj, jer ovakva kakva je danas vlast stvara jako pogodno tlo da se forsiranjem ovih tema CG drži u stanju stalne destabilizacije. To je na kraju cilj i ruske i velikosrpske politike. Nestabilna i porozna CG pa čak i ako bude dio EU, jer ove adrese računaju na reverzibilnost procesa, a još više računaju na uticaj i u tim okolnostima“, kazao je Vujović.
On upozorava da ruski uticaj ne prestaje samim ulaskom neke države u Evropsku uniju, navodeći primjer Mađarske i ukazujući da Crna Gora, zbog svojih specifičnosti, može biti posebno osjetljiva na takav uticaj.
„Jer ne zaboravimo na ruski uticaj u nekim zemljama EU, npr. donedavno u Mađarskoj. A ne smijemo nikada prenebregnuti da je potencijal za taj uticaj mnogo veći u CG iz niza razloga, nego u bilo kojoj drugoj državi EU“, zaključio je Vujović.
Izvor: Buka
Vijest o smrti književnice, novinarke i društvene kritičarke Vedrane Rudan u 76. godini potresla je čitav region. Otišla je na svoje „Područje bez signala“, ostavljajući iza sebe brojne objavljene romane, hiljade beskompromisnih tekstova i neizbrisiv trag na javnoj i književnoj sceni Balkana, piše portal Buka.
Njen život bio je jednako dramatičan i nepokolebljiv kao i njene riječi. Rođena u Opatiji, odrasla je u siromaštvu i disfunkcionalnoj porodici. Ipak, uslovi u kojima je morala raditi odmalena nisu slomili njen duh – oblikovali su njenu prepoznatljivu oštrinu, otpor prema autoritetima i borbu za prava obespravljenih, naročito žena.
Iskreni razgovori i odgovori koje je davala za portal BUKA, u kombinaciji sa njenim kasnijim otvorenim pisanjem o suočavanju sa bolešću, ostaju trajno svjedočanstvo o njenom beskompromisnom duhu i potpunom odbijanju da žmuri pred istinom.
O pisanju kao unutrašnjem nagonu
Pisanje za nju nikada nije bilo opuštajuća terapija ili bijeg u miran život, već neizbježan unutrašnji pritisak:
„Ne znam. Neko sam vrijeme mislila da me pisanje ‘liječi’, da ću se nakon napisane knjige konačno ‘smiriti’ i početi se baviti pravim stvarima. Šetanjem, pečenjem kolača, uređivanjem kuće, brisanjem prašine, ukratko, uživanjem u ‘malim’ stvarima. Pisanje knjige isključuje sve to. Uznemiruje, život čini napetim, imaš osjećaj da gubiš vrijeme dok ne pišeš. Pisanje je u mom slučaju moranje. Pišem protiv svoje volje, pišem jer ne mogu živjeti bez pisanja. Ne znam o čemu drugi ljudi razmišljaju i kakvi su njihovi strahovi. Pišem o svojim strahovima.“
O starenju, bolesti i samom činu umiranja
Tema starenja i smrti bila je prisutna kroz čitav njen opus, a u kasnijim godinama, kada se i sama suočila sa teškom dijagnozom, o njoj je pisala bez ikakvog uljepšavanja:
„Da gledam ‘direktno’ s tim se slažem. Ovo ‘neustrašivo’ vidjećemo na kraju puta. U posljednje vrijeme odlaze mnogi moji prijatelji i znanci. U njihovim očima vidim strah i nadu da možda kraj ipak nije kraj. Velika hrvatska umjetnica Mani Gotovac umrla je ovih dana. Ona je bila neustrašiva. Odbila je liječenje, znala je da umire, ipak je nasmijavala sve oko sebe. Znala je ono što malo ljudi zna. Smrt je prirodna pojava. Ovih ću dana na lijevoj ruci dati da mi se tetovira ‘memento mori’. Gledaću u to svaki dan da na kraju ne bude, nisam znala.“
Kada se razboljela, proces umiranja i odnos prema teškoj dijagnozi opisala je u svom prepoznatljivom, ogoljenom stilu:
„Umiranje je dosadno za popišati se. Dok si u krevetu, čini ti se da si zdrav. A onda sjedneš na rub kreveta i odlučiš: ‘Sad ću se dignuti, spustiti se u prizemlje i krenuti u vrt. U život.’ O bolesti se ne govori. Ni o nemoći. Ni o smrti. Osjećaš se krivom… Moj je rak je***o rijedak. Doduše, negdje sam naletjela da od prvih simptoma do smrti imaš čak tri mjeseca da prevariš muža, razbaštiniš djecu…. I nije neki rok. Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. I da sam besmrtna, i neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala.“
O „krpeljima“ i čišćenju života
Kako je starila, tako je sve bezobzirnije uklanjala iz svog života ljude koji su joj oduzimali energiju:
„Kako starim, sve mi je lakše čistiti život. Britvom režem veze koje me opterećuju, bez obzira na to koliko su dugo trajale i ne žalim za izgubljenim ‘prijateljima’. Želim ostatak života provesti okružena ljudima koji mi ne piju krv. Trebala sam to prije učiniti.“
O ravnopravnosti žena i muško-ženskim odnosima
Nije vjerovala u bajke o ostvarenoj ravnopravnosti, smatrajući da su društvene i biološke postavke daleko surovije:
„Ne vjerujem da će žene ikad postati ‘ravnopravne’. Mi smo ipak samo životinje. Kad mačka omaci mlade, sakriva ih od ‘oca’, jer bi ih požderao da bi nju mogao tu***i. Nitko se ne pita kako promijeniti mačore, jer je svima nekako jasno da su nepromjenjivi. Zašto neke žene misle da se mužjaci mogu promijeniti, ne znam. Ja znam da ih ne možemo mijenjati, ali ih možemo prisiliti da s vremena na vrijeme, bar na trenutak, budu drugačiji. Ne globalno. Svijet je u rukama nekolicine mužjaka, žene nemaju nikakvu šansu da im pobjegnu. Međutim, u ratu jedna na jednoga šansa postoji. Oružje, hladno ili toplo, je najbolji način. Drugi je način osvojiti muškarca koji će biti jači od onog koji te zlostavlja. Treći način ne postoji. Mužjaci nama ženama određuju živote. Bilo jednom i ostaće tako. Žao mi je.“
O odgoju i današnjim roditeljima
Prema savremenim trendovima roditeljstva imala je izuzetno oštar stav, odbacujući priručnike sa interneta i nerealna očekivanja:
„Današnji roditelji opterećeni su savjetima koje im nudi internet. Ne slušaju što im srce govori. Djecu ne treba previše maziti, čuvati, što bi rekao jedan trenutno popularni ruski psiholog, ‘tražiti što u njima čuči’. On tvrdi, ja se s njim slažem, ‘u djeci najčešće ne čuči ništa’. Naši su potomci prosječni poput nas, dakle nemoćni da bi se mogli suočiti s teškim životom koji je pred njima. Roditeljima je to nepodnošljivo pa pronalaze hiljade načina kako ‘pomoći’ djeci da im bude ‘bolje’ nego roditeljima. Nema recepta. Ne vjerujem u odgoj. Ili se rodiš kao borac ili kao rob. To nikako ne znači da će ‘borci’ u životu bolje proći. Kad sam bila mlada mama nisam se mnogo opterećivala budućnošću svoje djece i nikad nisam mislila da su nešto ‘posebno’. Pogodila sam. Nadam se da ne čitaju vaš portal.“
O beznađu i odlasku ljudi sa Balkana
Na pitanje o stanju u društvu i masovnom iseljavanju sa ovih prostora, odgovarala je sa dozom mračnog realizma:
„Beznađe se danas Hrvatskom širi poput neke još opasnije bolesti od kuge. Zaguglajte da ja ne moram i otkrijte kako se ta bolest zove… Ovi prostori postaju spaljena zemlja. To mi je nekako logično. Pale su granice, ljudi vide da su ih ‘vođe’ iznevjerile pa biraju zemlje u kojima će bezbolnije robovati. Ne brine me to. Na ove će prostore doći neki drugi ljudi ili neće doći nitko. ‘Od svih stvari na tom svijetu, samo stalna mijena jest.’ Petar Preradović. Sve je davno rečeno.“
O politici, narodima i izborima
Demokratiju na Balkanu vidjela je samo kao iluziju izbora između dva zla:
„’Narod bira’. Stalno to slušamo. Da li zaista bira ‘narod’? Važnije pitanje od onoga zašto narod bira uvijek iste ljude je, ko sastavlja liste? Oni koji biraju, ja ne odlazim na birališta, biraju između onih koje im neko ponudi. Ko je taj neko? Zašto nam uvijek nudi isto s****? Zašto uopšte biramo između zla i goreg? Nemam visoko mišljenje ni o ljudima ni o ‘biračima’ pa me ništa ne čudi. Ako je zaista veliki broj zločinaca koji vladaju svijetom ‘demokratski’ izabran, zašto smo nemirni? Tražili smo, dobili smo. Tražićemo, dobićemo. To što nikad nećemo dobiti ono što tražimo, pravo na mir, slobodu, rad, sreću, naše gospodare ne brine. Na njima je da vladaju, na nama da pušimo ono što nam govore. Život je tako jednostavan.“
O gubljenju nade i ličnoj slobodi
Uprkos svemu, tvrdila je da njena borba kroz riječ nije nastala iz naivne vjere u bolje sjutra, već iz sopstvene potrebe da živi u istini:
„Ja sam nadu davno izgubila. Ne govorim i ne pišem zato jer imam ‘nadu’, govorim i pišem zato jer me to zabavlja. Volim ljudima reći što mislim. Od mnogih se razlikujem samo po tome što ne žmurim pred istinom. Nekima je lakše robovati u mraku. Ja volim blještavilo. Ono me grije. Mrak je vlaga, nelagoda, strah, nemir. Gledam istini u oči i osjećam se slobodno iako znam da sam ropkinja.“
O nostalgiji za Jugoslavijom
Nije gajila lažni sentiment prema prošlosti, ali je jasno podvlačila razliku u osjećaju socijalne sigurnosti:
„U bivšoj Jugoslaviji smo se osjećali sigurnima. Oni koji su imali posao znali su da nikad neće dobiti otkaz. Imali smo pravo na doktora, školovanje, krov nad glavom, penziju. Sve se to nekako podrazumijevalo. Doduše, nije bilo ‘demokratije’, nismo smjeli ni pisati ni govoriti ni vikati: ‘Dolje, Jugoslavija!’ Danas se, još neko vrijeme, smijemo drati na cesti, štrajkovati, birati ‘nove’ i ‘bolje’, zapravo, vrtimo se u krug. Za vrijeme Jugoslavije zazivali smo propast Jugoslavije jer smo željeli ‘bolje’, danas imamo to ‘bolje’. Ne žalim za Jugoslavijom, sve ima svoj rok trajanja. Nije nastala zato što su narodi na ovim prostorima nekad bili ‘mudri’, Jugoslavija je bila politički projekat. Kad su njeni tvorci odlučili da im taj projekat više ne treba, uništili su je. Žao mi je što smo mnogi, ja sam među njima, dobar dio svog ‘jugoslavenskog’ života proveli u nadi da će biti bolje. Da sam znala kako će biti uživala bih u onom socijalističkom ‘mraku’.“
Odlazak Vedrane Rudan ostavlja ogromnu prazninu u regionalnom javnom prostoru, ali njene knjige, kolumne i riječi izrečene bez straha ostaju trajno svjedočanstvo o njenoj nesalomivoj ličnosti, piše portal Buka.
Piše: Željko Rutović
Neki mirisi nikad ne prolaze. Ostaju trajno ontološki memorisani kao slike nekog ljepšeg svijeta. Ostaju kao biljezi sjećanja mjesta, ljudi i vremena. Miris dunja, ta pjesma sevdaha i meraka. Boli i sjete duše. Tamo gdje dunje zamirišu, od bašte, pjesme, do dunje na ormaru.
Klub umjetnika ” Miris dunja ” iz Podgorice, sa idejnim konceptom pjesnika i boema Gordana Čampara, za kratak period rada ( 2023 – 2025.), ostavio je nezaboravan književno – poetsko – slikarski miris utisnut u duše poklonika, stvaraoca i umjetničkih kreativaca koji tu, u klubu podsjećahu na vremena i ljude kojima umjetnička boemija bijaše zivot. Drugi ih nije ni zanimao, jer drugog za njih nije ni bilo. A i kakav bi to život bio bez kafane, boemije i umjetnosti. To što danas zovemo životom ne znači da je to i zivot. Dokaza je sve manje. To tek bude njegova blijeda slika. Ako vas ne prate određeni mirisi života, vi budete samo slučajni prolaznik sopstvenog života.
A u ” Mirisu dunja” koji bijaše dom a ne adresa, knjige i časopisi od poda pa do šanka. Tek raspakovani paketi… mirisi dunje i mirisi knjiga, zapretana sjećanja.nNa zidu slikarska platna, izložbe,nod Irvina Masličića, Pera Nikčevića, Zećira Lubodera, pa do harizmatičnog slikara i pjesnika, nazalost počivšeg dr Rifka Mukovića… pa briljantni portreti i vajarska djela slikara Slavenka Rakočevica, pa karikature svjetski priznatog Darka Drljevića, pa festivalske karikature u čast imena Uroša Toškovića i Vita Nikolića, i tako na svakom centimetru na kojem bijaše kreativni izraz kulturno umjetničke scene Crne Gore.
Pjesničke večeri o Vitu Nikoliću, prozno muzička noć o maestru sevdalinke i njegovog proznog zapisa, “Kofer duše ” Reufa Fekovića iz Sarajeva, pa pjesnička noć Ane Ičević i mnoge druge ostadoše govorljivim svjedočanstvom te božanske moći poetskog, koja se ovdje upijala sa opet božanskim ukusom vina. Nije se to ovdje razdvajalo. Mirisi koji spajaju. A đe bi drugo istina bila osim u vinu i poeziji.
A imali smo konsenzus o moći dijalektičkog jedinstva poezije i vina. Zboraše u toj nirvani Gordanovo umijeće, kako svoje, tako i neprolazne stihove Tina Ujevića, Lesa Ivanovića, Vita Nikolića… svoje o Majci i stradalnicima iz Rokoča, porodici Petra Zvicera, borca za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.
Kroz te česte dane, noći i zore književnog svijeta, spontanih ideja i dugih razgovora, kritički nas je vodila profesorska ruka, boemskog sabrata, prof.dr Draška Dosljaka, tog prvog boema među akademskom zajednicom Crne Gore. Taj izbor u to trajno zvanje plebiscitarno je ovjeren suvim zigom poklonika “Mirisa dunja ” – Brana Đuranovića, galeriste Branka Kovačevića, nezaboravnog imena generacija stanara studentskih podgoričkih domova, Muse Jovanovića, novinara i publiciste, Dragana Mitova Đurovića, prof.dr Dragana Bogojevića, Dejana Medojevića, Lazara Radulovića, agilnog predsjednika Udruženja Crnogoraca ” Lovćen ” sa Kosova, koji nije propustao nijedan dolazak u Crnu Goru a da ne posjeti ovo njemu drago mjesto, počivših prof. Slavenka Jovanovića, dr i publiciste Mirka Jakovljevića…. Iskustvo je predvorje mudrosti, što se u kafani najbolje vidi. ” Miris dunja” bijaše životna i duhovna suprotnost stereotipiji, konzumerizmu, pohlepi, svakojakoj plastici bezdušnog doba, plagijatu raznih vrsta, otuđenju, ništavilu duha… naviru sjećanja na riznicu misli, poruka i mudrosti hafiza Sulejmana Bugarija. Bila je to agora moćne riječi. Bogatsvu ovog kutka doprinijela je aura gostiju i prijatelja regiona književnika dr Zulfa Ahmetovica i Zija Ćatica iz Sarajeva i sve dalje širinama bivse SFRJ do čuvara baštine antifašističkog nasljeđa Garibaldija, kome u čast posveti gostima – Udruženju iz Italije, ta nezaboravna muzičko umjetnička noć i dalje odzvanja dolinom. Moraće ta vječna “Bela ciao ” ! Noc za buduće dane antifašizma.
A umjetnička duša zna sta je sjećanje, o čemu je nostalgično i tužno govorila noć sjećanja – omaža na Čovjeka, novinara, boema i crnogorskog patriotu Marka Novakovića.
Bijahu tu mirisne i zore i podneva i večeri. Pulsirala je ta energija sjete , tuge, nostalgije i boemije, čiji je ” Miris dunja “velika posveta šarmu kariranog stolnjaka.
Preselio se je taj miris u neko novo sjećanje koje nostalgično prelistava stranice svježe odstampanih knjiga, novih grafika, slika, karikatura, aforizama, riječi i misli koji nepovratno besjediše uzvišenom svetkovinom duha koji traje.
Konačno, u tom “Mirisu” u kome je dokolica bila sociološko – kulturološka vrijednost, ostalo je previše dobrih priča i dobrog duha, što zaslužuje dužno sjećanje.
Uostalom, mi smo samo oni koji se sjećaju i kojih se neko sjeća….
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović, zajedno sa ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem i njegovim saradnikom Miodragom Bešovićem imaju ozbiljan problem sa razumijevanjem vjere, građanske i sekularne države. Saglasni jesmo u jednom – da uniforma ne oduzima čovjeku vjeru i pravo na blagoslov. Uz jedan bitan detalj – onda kada je u civilu, kazao je poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević u izjavi za Standard.
Polemika o pitanju ispoljavanja vjerskih uvjerenja tokom obavljanja službene dužnosti otvorena je nakon što je na društvenim mrežama objavljena fotografija ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića tokom obilaska pripadnika službi zaštite i spašavanja i volontera angažovanih na gašenju požara u Bijeloj i Baošićima. Na fotografiji se vidi kako Šaranović ljubi ruku mitropolitu crnogorsko-primorskom Joanikiju, što je otvorilo pitanje da li takav čin, u trenutku kada funkcioner nastupa u službenom svojstvu, može dovesti u pitanje neutralnost institucije koju predstavlja.
Na to je reagovao nezavisni poslanik Miodrag Laković, ocijenivši da ispoljavanje vjerske pripadnosti tokom službenih aktivnosti može uticati na percepciju nepristrasnosti institucija. Laković je potom dodatno pojasnio da uniformisano lice tokom obavljanja službenih zadataka predstavlja instituciju, a ne lične stavove.
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović odgovorila je Lakoviću, ističući da uniforma, kako je navela, čovjeku ne oduzima vjeru, dostojanstvo niti pravo da zatraži blagoslov.
SEKULARNOST DRŽAVE MORA BITI IZNAD LIČNIH UVJERENJA
Zirojević je ocijenio da se pitanje odnosa vjere, državnih institucija i javnih funkcionera u ovom slučaju ne može posmatrati odvojeno od principa sekularnosti i institucionalne neutralnosti.
“No, tragedija današnje Crne Gore su upravo takvi instant vjernici koji su boga i vjeru spoznali onda kad su počeli da se bave politikom, a do dana današnjeg o vjeri u koju se zaklinju ne znaju ama baš ništa. O građanskoj i sekularnoj državi, još manje“, rekao je on.
Govoreći konkretnije o ponašanju uniformisanih lica i njihovom odnosu prema institucijama koje predstavljaju, Zirojević je ukazao na razliku između privatnog ispoljavanja vjere i postupanja u svojstvu državnog službenika.
“Dakle, svako uniformisano lice u svoje slobodno vrijeme može ispovijedati vjeru koju želi, dok god time ne ugrožava neutralnost institucije kojoj pripada. Meni, kada već o tome govorimo, nije ni jasna ministrova pojava u odjeći koja više liči na uniformu, sa obilježjima resora, kad je ministar civilno lice i trebalo bi da se pridržava nekog drugog dres koda. No, imajući u vidu da sam, gledajući fotografije i video sa predmetnog događaja stekao utisak da će ministar lično ući u avion, provozati ga i posuti vodu po požarnom području, ništa me ne može začuditi. Ono što jeste tragično je tolika potreba za samopromocijom i u onim trenucima kada se Crna Gora suočava sa stravičnim požarima. Dodatno je problematično što je, recimo, mnogo veći dio materijala koji je objavljen posvećen sveštenom licu, pored pripadnika vatrogasnih službi, dobrovoljačkih društava i građana čija je imovina potencijalno bila ugrožena”, kazao je Zirojević.
Na kraju, Zirojević je ponovio stav da pravo na slobodu vjeroispovijesti pripada svakom građaninu, ali da se način ponašanja mora razlikovati kada pojedinac nastupa kao predstavnik državne institucije.
“Dakle, svaki građanin Crne Gore ima pravo da ispovijeda sopstvenu vjeru, ali uniformisana lica to ne mogu činiti u uniformi, jer u tom trenutku oni predstavljaju instituciju, a ne sebe lično. Zbog toga se, uostalom, ni na glasanje ne može doći u uniformi, iako se svima jemči pravo da biraju svoje predstavnike u Parlamentu”, zaključio je Zirojević za Standard.
