Lider Demokratske narodne partije Milan Knežević kazao je da je premijer Milojko Spajić podnio zahtjev 2023. godine da bude pripadnik Vojske Srbije, što je Ministarstvo odbrane te zemlje odobrilo.
Knežević je na konferenciji za medije danas kazao da Spajić nikada ne bi postao premijer da nije bilo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. On je istakao da ima dokumentaciju koja potvrđuje da Spajić učestvovao u izbornoj prevari 2023. godine.
– PremijerMilojko Spajić je sve vrijeme imao ljudsku i institucionalnu i svaku drugu podršku od Aleksandra Vučića kojeg je izdao. Nedjeljama smo slušali izjave od Spajića i njegovih poslanika da je DNP učestvovala u zavjeri pšrotiv Vučića kako bi protiv DIK-a onemogućila Spajića da se ne kandiduje za predsjednika države, a u korist Andrije Mandića – rekao je Knežević na konferenciji za medije.
Ti napadi su se, kako navodi, preselili na botovske i mimerske mreže gdje je, ističe Knežević, napadan on i njegova porodica.
– Sve vrijeme trajanja napada tvrdio sam i sad tvrdim da Milojko Spajić na spomen Aleksandra Vučića treba da ustane i tri puta da se prekrsti – naglasio je Knežević.
On je pokazao dokument u kom navodno premijer Milojko Spajić da postane pripadnik Vojske Srbije. Tvrdi da ova dokumenta nemaju samo državni organi Srbije, već i Spajić.
– Ovo je svojeručno podnio prijavu Ambasadi Srbije premijer Spajić gdje traži da se uvede u pripadnike Vojske Srbije na dan 17. 02. 2023. godine.
Pokazao je i uvjerenje Ministarstva odbrane Srbije.
– Potvrđuje se da je Spajić sa adresom stanovanja u Beogradu preveden u rezervni sastav – naveo je Kneežvić.
Spajić je, tvrdi, dobio i rješenje od Ministarstva odbrane po kojem se prevodi u rezervni sastav.
– Imenovani se obavezuje da se odazove pozivu radi utvrđivanja ljekarskog pregleda – pročitao je Knežević.
On pita kako je moguće da je Spajić pripadnik Vojske Srbije, a da je premijer države koja je članica NATO-a.
– Milojko Spajić je prvo obmanuo DIK, prekršio, Zakon o izboru odbornika i poslanika Zakon o nacionalnoj bezbjednosti i sebi sa pozicije premijera protivpravno obezbijedio imovinsku i institucionalnu koristi. Postavlja se pitanje da li bi DIK mogla proglasiti ovu listu da su imali ove podatke koje sam dobio od razoračanih članova PES-a koji su ljuti na Spajića jer ih je odbacio kao krpe i odabrao neke druge za svoje saradnike – naglasio je Knežević.
On je pitao predsjednika države Jakova Milatovića da li je znao da je Spajić podnio prijavu da bude pripadnik Vojske Srbije.
– Ako je znao onda je i on učestvovao u organizovanoj izbornoj prevari. Ukoliko je znao nije imao mandat, ni nadležnost da povjeri mandat Spajiću za formiranje Vlade. Očekujem da se odmah oglasi kako bi, ili skinuli sumnju sa njega, ili ga uvrstili u ovu organizovanu kriminalnu grupu koja je prevrila građane Crne Gore – poručio je Knežević.
On je stava da je Spajić svjesno obmanuo crnogorsku javnost i sproveo antizakonitu djelatnost i zajedno sa saradnicima učestvovao u izbornoj prevari.
– Objavljivanjem ovih podataka stekli su e uslovi da koliko danas podnese ostavku na mjesto premijera i stavi se na raaspolaganju nadležnim institucijama – naglasio je Knežević, ne očekujući, kako kaže, da Tužilaštvo išta uradi po ovom pitanju.
On pita da li Spajić više ima integritet da obavlja premijersku funckiju.
– Pozivamo ga da iz moralnih razloga podnese ostavku i stavi se na raspolaganje nadležnim institucijama i gospodinu Johanu Satleru. Ako to ne učini, očekujemo da se oglase nadležne institucije da daju odgovor da li premijer NATO države može da bude pripadnik Vojske države koja je vojno neutralna – poručio je Knežević.
Očekuje da parlamentarna većina preispita poziciju Spajića.
– Da ga pitaju “Ko si ti?” On je obmanuo cijelu Crnu Goru, parlament i mene koji je podržao tu Vladu. Prije svega, očekujem da Spajić kao pripadnik časne Vojske Srbije izađe i kaže: “Podnosim ostavku i ne želim i nemam obraza da budem premijer NATO države, a pripadnik sam Vojske Srbije – kazao je Knežević.
Mizerno uvećanje socijalnih primanja: Za povišicu mogu kupiti veknu i po hljeba
Dok funkcionerima primanja rastu i na hiljade eura, dok se isplaćuju varijabile koje su i višestruko veće od socijalnih davanja, najugroženiji građani dobijaju povećanje za koje mogu da kupe veknu i po hljeba
Izvor: DAN
Socijalna primanja koja se isplaćuju desetinama hiljada građana porasla su svega euro i po, nakon novog usklađivanja.
Dok funkcionerima primanja rastu i na hiljade eura, dok se isplaćuju varijabile koje su i višestruko veće od socijalnih davanja, najugroženiji građani dobijaju povećanje za koje mogu da kupe veknu i po hljeba.
Predsjednica fondacije Banka hrane Marina Medović u izjavi za “Dan” ukazuje da u Crnoj Gori postoje duboke socijalne nejednakosti.
“Dok su reprezentacija, varijabile, bonusi, dnevnice, naknade za odvojeni život, službeni telefoni, automobili i vozači dio privilegija funkcionera, za građane koji žive u stanju socijalne potrebe država povećanje pomoći od svega 1,35 eura predstavlja kao “rješenje”. Za pojedinca koji živi od materijalnog obezbjeđenja država nalazi opravdanje za povećanje od 1,35 eura, dok pojedini funkcioneri i poslanici ostvaruju stotine eura dodatnih primanja. Ono što se za funkcionere podrazumijeva predstavlja se kao trošak i opterećenje za budžet kada su u pitanju najugroženiji građani”, ističe Medojević.
Podsjeća da je ukupna godišnja socijalna pomoć ugroženoj porodici približna jednoj mjesečnoj ministarskoj ili poslaničkoj plati.
“To najbolje pokazuje razmjere socijalne nejednakosti u Crnoj Gori. Netačno je obrazloženje da nema novca za socijalno ugrožene građane, penzionere, djecu i porodice. Ako novca ima za privilegije, varijabile, službene automobile i reprezentaciju, mora ga biti i za čovjeka koji od 101,32 eura treba da preživi cijeli mjesec. Socijalna davanja nijesu milostinja. To je zakonska obaveza države i pitanje ljudskog dostojanstva. Potrebna je hitna reforma sistema socijalne zaštite, usklađivanje socijalnih davanja sa stvarnim troškovima života i obezbjeđivanje minimuma dostojanstvenog života za najugroženije. Država se ne mjeri samo po tome koliko zarađuju oni na njenom vrhu; mjeri se i po tome kako žive oni na njenom dnu”, naglasila je Medojević.
Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) upozorila je da je Crna Gora povećala zarade brže nego što je povećala produktivnost rada, čime je oslabila i konkurentnost domaće privrede. Ekonomistkinja Mila Kasalica za Standard ocjenjuje da rješenje nije vraćanje zarada unazad, već pokretanje proizvodnje i investicija, uz odgovorniju ulogu države. Kao jedan od najvećih izazova vidi, kako kaže, političko zapošljavanje i činjenicu da veliki broj mladih i dalje radi na ugovorima o djelu.
A. Tahirović
U nacrtu Strategije za Crnu Goru za period 2026–2031, koji je do 21. avgusta na javnim konsultacijama, EBRD među ključnim ekonomskim problemima izdvaja upravo raskorak između zarada i produktivnosti. Banka navodi da je ubrzani rast nominalnih i realnih zarada nakon pandemije povećao jedinične troškove rada i oslabio relativnu troškovnu konkurentnost Crne Gore u odnosu na 11 uporedivih članica Evropske unije, dok istovremeno brz rast plata u javnom sektoru može otežati položaj malih i srednjih preduzeća koja se sa državom nadmeću za radnu snagu.
EBRD ukazuje i na dublje slabosti modela rasta – ograničenu diverzifikaciju privrede, zavisnost od turizma, nepovoljne demografske trendove i visok deficit tekućeg računa, koji je prema preliminarnim podacima porastao na 20,5 odsto BDP-a u 2025. godini. Kasalica ocjenjuje da se nakon poreskih reformi nije dovoljno radilo na produktivnosti i da sada fokus mora biti na tome kako rast zarada povezati sa većom proizvodnjom i novim investicijama u domaćoj ekonomiji.
Kasalica smatra da bi svaki dodatni izdatak države za zarade morao biti praćen najmanje dvostruko većim ulaganjem u razvojne projekte i domaću proizvodnju.
BEZ NOVOG RAZVOJA, RAST ZARADA TEŠKO ODRŽIV
U razgovoru za Standard ocjenjuje da se poreske reforme iz 2022. i 2024. godine nisu bavile pitanjem produktivnosti, već prvenstveno preraspodjelom dohotka. Kako objašnjava, smanjenje doprinosa za zdravstvo kroz “Evropu sad 1” i doprinosa za PIO kroz “Evropu sad 2” omogućilo je povećanje primanja građana, ali bez dovoljno snažnog povezivanja tog procesa sa povećanjem proizvodnje i produktivnosti.
“Bio je sazreo moment makro-ekonomskog razvoja kad su nakon snažne decenije investicionog ciklusa bile opipljive prilike za strukturno ulaganje u uvećanje životnog standarda. Najbrži način, da se zanemari stvarna kreacija u realnom sektoru, a iznese politička pobjeda na izborima, bila je redistribucija. Crnogorska privreda se pridružila reformama, jer je morala zbog Branko-prijetnji iz 2021, a potom zbog zaštite timova pošto se morao iznijeti ozbiljno dobar rezultat”, kaže Kasalica.
Međutim, kako ističe, četiri i dvije godine poslije, pitanje životnog standarda kao ekonomskog cilja reformi i dalje nije riješeno. Ocjenjuje da je situacija dodatno pogoršana, jer su se zarade u tom periodu u većini, kako kaže, krvavim radom zarađivale u privatnom sektoru.
Foto: Screenprint / TV E
“Međutim, kao direktna posljedica ES1 i ES2, stekli smo uhljebljivačku političku klasu “kolektora zarada” koji su statistički uvećavali makro-parametre i indikatore u sistemu (posebno kredite i djelimično depozite), a realno su sistem činili nanovo okoštalim za promjene i teški naporni razvoj. Nismo ništa naučili iz ključnog socijalnog iskustva: zarada se zarađuje radom a ne političkom grajom i ličnom pizmom, lažnim pravedništvom i grabežom iz budžeta po tragu litijaških oslobodilačkih zasluga, šta god to značilo nakon samoubijanja paškvile o 30. avgustu”, navodi Kasalica.
Ona, međutim, ne smatra da se danas treba vraćati na pitanje da li su zarade morale biti povećane. Nakon nekoliko godina primjene reformi, fokus bi, prema njenom mišljenju, trebalo prebaciti na pitanje kako postojeći nivo zarada učiniti održivim kroz veći obim ekonomske aktivnosti.
“Sad je bespredmetno vraćati se na činjenicu da je bilo ozbiljnih strukovnih profila koji su upozoravali da Krvavac donosi neizmjerene i neodmjerene rizike, sistemske i reformske… Sad nema nazad. Mora se izmjeriti kako naprijed, uz obaveznost strukturiranja reformskih koraka na minimum deset, a poželjno dvadeset i više godina”, kaže ona.
Kasalica ističe i da je crnogorska privreda žilava, te da to nesmetano dokazuje i dokumentuje preko 15 godina.
“Crnogorska ekonomija mora bar pet narednih godina da ima izvjestan regulatorni okvir, što je nemoguće pošto se čuvena najavljena ES3, koja će biti direktno otimanje od privede Crne Gore, čeka na skorim izbornim bilbordima Spajić/Krvavac obnovljene ture politizacije crnogorske ekonomije, po modelu “koga uskratiti u sistemu da ostanemo u mercedesima kao mrav i cvrčak po maga”. Razvojno je zdravije posvetiti strateške energije da se ne ide u uštede (ako se spori održivost oba modela), koje bi sistem tek učinile neodrživim i recesiono uznemirujućim”, navodi.
Kasalica smatra i da su u procesu pridruživanja EU transparentnost i uključivanje svih zainteresovanih strana stavljeni u drugi plan zbog političke podrške Spajiću. Kako kaže, previše se insistira na brzini usvajanja propisa, dok se nedovoljno pažnje posvećuje njihovom sadržaju i posljedicama njihove primjene. Upozorava da bi takav pristup mogao imati ozbiljne posljedice kada zakoni, koji su po njenom mišljenju usvojeni prebrzo, nakon pridruživanja počnu da se primjenjuju kao obavezujući dio sistema.
Na pitanje ko će u budućnosti imati najveći problem zbog raskoraka između zarada i produktivnosti, Kasalica kaže da EBRD u nacrtu Strategije do 2031. godine za Crnu Goru pravilno prepoznaje izazove i rizike.
“I izazovi i rizici su prethodnih desetak godina skoro pa neumanjeni, uz posljednjih sedam godina ubrazanja pada kvaliteta javne usluge ispod preuzetog. Odnose se na: slabe administrativne kapacitete i neadekvatnu koordinaciju primjene; ograničene reforme državnih kompanija; ograničeni fiskalni prostor uz rizik održivosti javnog duga; političku nestabilnost i ograničene kapacitete apsorpcije (prevedeno: kako postaviti i sprovesti investicione projekte da služe zajednici, potrošačima i građanima). Cjenovni udar zbog rasta plata čini crnogorsku privredu izvozno nekonkurentnom.Po rastu zarada smo lideri među zemljama koje su u uzorku (Z. Balkan). No, svi prethodni izazovi i rizici osim apsorpcije, direktno su povezani sa interno generisanom inflacijom, crnogorskim čudnovatim PES “lijekom”, koji su generisali ES1 i ES2”, navodi Kasalica.
Uvećanje plata je, dodaje, potom postalo ograničenje daljeg razvoja, jer se zbog inflacije i slabog kvaliteta javne usluge ne smanjuje pritisak na donosioce odluka da se, kako kaže, nanovo zakuči iz budžeta ili bilo gdje drugo.
“A deficit je 2024. bio kao i 2022. (4% BDPa), tako da su oba ministra finansija 43-44 Vlade Crne Gore sa premijerima najgore i najnesposobnije vlade (Abazović i Spajić) dokazali da su uporedivi (kontinuitet njih samih u litijanju), mada kao javno ratuju da su bolji jedni od drugih. Oba puta je deficit usut u potrošnju, prve godine jer su se zarade oko minulog staža morale kroz gaženje zakona o zaradama u javnom sektoru, uvećati da se sistemski zna da raditi tri mjeseca i trideset godina nije isto u onome što se primi na kraju mjeseca. Odnosno, drugi put, kad se ušlo u diskriminaciju senior populacije pa se sad oni sami kriju da nisu znali da su unizili akumulirani staž kako bi petnaest godina iskustva i četrdeset godina iskustva bili matematički i stohastički nebitnim“, istakla je.
Sve je to, kaže, inflacija koju trpimo svakog dana, preko one koju moramo uvesti zbog nabavke svega što zajedno sa brojnim gostima trošimo.
“Politički će biti teško izaći iz psihologije kolektovanja zarada što je primarni rizik o kojem u nacrtu Strategije EBRD nije pomenuto, bez sporadično. Partijsko uhljebljavanje gomile glasača, dok su armije mladih i dalje na ugovorima o djelu, biće najveći problem razrješenja prelaska na ono što je potrebno: početka investicionog ciklusa za proizvodnju u crnogorskoj ekonomiji”, kaže Kasalica.
Na pitanje koliko ozbiljno treba shvatiti upozorenje EBRD-a i da li ono ukazuje na dublji problem crnogorskog modela rasta, Kasalica kaže da ti rizici nisu novi i da su ih inostrani povjerioci već godinama prepoznavali.
“Crnogorski poreski obveznici su crnogorsko ekonomsko bogatstvo, pa stoga se slabosti prevazilaze, mada uvijek na kratki rok.
Scenario obaveznosti kroz budžet 2027. za naredno desetljeće mora biti kao poruka crnogorskim političarima: ako bačite (a hoćete) 100 miliona eura na zarade, duplo toliko opredijeliti za projekte razvoja, investiranja u domaću proizvodnju (poljoprivreda, prerađivačka i domaća IT industrija). Energetika ima novčani tok pa se mogu uvijek oslanjati na bankarske i ostale fondove, kao i saobraćaj”, kaže ona.
Foto: Glavni grad Podgorica
Smatra da je potrebno smanjiti broj zaposlenih u državnoj administraciji, posebno nestručnih kadrova, i ojačati stručne kapacitete u resornim ministarstvima poput poljoprivrede, ekonomije, turizma, saobraćaja, energetike i pomorstva. Istovremeno, država bi, prema njenom mišljenju, privrednicima morala da pruži efikasniju institucionalnu podršku i ukloni administrativne prepreke koje usporavaju poslovanje.
Istovremeno, smatra da poslovne banke imaju previše administrativan odnos prema privredi i da bi trebalo snažnije da budu izvor finansiranja domaćih kompanija. Ocjenjuje i da se u nacrtu strategije EBRD-a nedovoljno govori o slabim rezultatima u podršci mladima i ženama u biznisu, za šta odgovornost, kako navodi, dijelom snose i međunarodni partneri prisutni u Crnoj Gori.
“Potencijal za dobar posao je ogroman u crnogorskoj ekonomiji i administraciji, ako se pokrene odgovorni rad u javnoj sferi poslovanja. Umijemo li? Moje iskustvo je da umijemo. Ima tako divnih, dobrih, sjajnih, jakih ljudi koji umiju i koji u teškom poslu nisu tranje sujetanja, najveće barijere u poslovanju odavno”, istakla je.
No, Kasalica zaključuje da se kao negativan trend nastavlja nepovjerenje prema stručnim i odgovornim ljudima, dok se istovremeno podstiču akteri koji, prema njenoj ocjeni, svojim djelovanjem štete ekonomskom sistemu. Kao ključne preduslove za oporavak i novi razvoj crnogorske ekonomije ističe odgovornost, moral, etiku i znanje.
Srpski portal Vidovdan tvrdi da zna za američki plan prekrajanja granica na Balkanu, politički analitičar smatra
Vukadinović za Pobjedu: Srbija tretira Crnu Goru kao monetu za potkusurivanje velikodržavnih projekata
Ovo je sve za jednokratnu upotrebu. Pokušaj mobilizacije određenih glasača u Srbiji koji su kleronacionalistički raspoloženi, jer modeli Velike Srbije, Velike Albanije i Velike Hrvatske su, u suštini, kleronacionalistički modeli koji nikada ništa dobro nijesu donijeli Balkanu, kazao je Srđan Vukadinović
Ovo je oživljavanje aveti prošlosti ’90-ih godina i priče o tri velikodržavna, odnosno kleronacionalna projekta i ne treba to ozbiljno shvatati. To su sve, navodno, provjerljivi i povjerljivi izvori, ali je, u stvari, priča koju izmišljaju različite agencije u svojim specijalnim odjeljenjima za takvo djelovanje, kao što su to i do sada radile.
Ovako je analitičar Srđan Vukadinović za Pobjedu prokomentarisao tekst „Tajna američka ponuda Srbiji – Srpska i dio Crne Gore za članstvo u NATO“, na srpskom portalu Vidovdan koji se najčešće bavi tematikom koja je bliska crkvi.
Ovaj elektronski medij, koji se u javnosti povezuje s krugovima bliskim dijelu klera i vrha Srpske pravoslavne crkve (SPC), u pomenutom tekstu od 18. avgusta se – bez ijednog navedenog izvora ili dokaza – poziva na tvrdnje o postojanju „tajne američke ponude Srbiji“. Ona podrazumijeva radikalno prekrajanje granica na Balkanu, najavljujući praktično nestanak Crne Gore i Sjeverne Makedonije kao suverenih država.
Foto: Snimak ekrana
Ovakav scenario Vidovdan predstavlja kao navodni plan Vašingtona za „stabilizaciju“ regiona i njegovo potpuno uključivanje u evroatlantske strukture.
Ponuda koja se odbija
U pokušaju da uključe što raznovrsnije „stavove“ o budućnosti regiona, portal je u tekstu koristio prepoznatljivi revizonistički i propagandni model kako bi čitaoce uvjerio da bi Srbija „u zamjenu za članstvo u NATO-u“ i prekid strateških veza sa Rusijom, Kinom i Turskom, dobila Republiku Srpsku i „veći dio Crne Gore“. Preostali djelovi crnogorske teritorije, prema istom tekstu, pripali dvjema susjednim državama, tako što bi Boka Kotorska bila bi usmjerena prema Hrvatskoj, dok bi Bar i južnije od njega postali dio zamišljenog albanskog prostora.
Istovremeno, prema istom izvoru, Bosna i Hercegovina bi ostala bi bez entiteta Republika Srpska koja bi postao dio Srbije. Hrvatska bi dobila „svoje“ djelove BiH, a Sjeverna Makedonija bi bila podijeljena na srpsku, albansku i bugarsku zonu. Na taj način bi, prema neimenovanom autoru teksta, bili zadovoljeni teritorijalni apetiti „tri najjača naroda“ Srba, Hrvata i Albanaca.
Posebno je problematično što se ovakav scenario ne predstavlja samo kao teorijska mogućnost. Portal teritorijalno širenje Srbije naziva „prvom pozitivnom ponudom sa Zapada“ i „velikim dilom“, čime se nestanak susjednih država i gaženje njihove suverenosti tretiraju kao prihvatljiva politička trgovina.
– Zašto bi ovo imalo smisla u očima američkih stratega? Jer bi se riješila tri „otvorena pitanja“ odjednom: status Srba u BiH, status Crne Gore kao potencijalno nestabilnog saveznika i makedonsko pitanje koje već decenijama stvara trzavice između Skoplja, Sofije i Tirane – navodi se u tekstu.
Autor, ipak, pri kraju priznaje da niko zvanično u Vašingtonu, Briselu ili Beogradu ne zagovara takvu mapu, da bi potom bez dokaza ustvrdio da navodne „strukture duboke države“ pripremaju promjenu balkanskih granica.
– Ne postavlja se pitanje da li bi Srbi, Hrvati i Albanci prihvatili ovakav plan – on bi im bio nametnut ukoliko dođe do konsenzusa unutar evroameričke političke elite i struktura bezbjednosti – zaključuje anonimni pisac teksta.
I upravo ta kontradikcija otkriva suštinu teksta: riječ nije o potvrđenoj američkoj ponudi, već o spekulativnoj propagandnoj konstrukciji kojoj je naslovom i pozivanjem na tajne centre moći pokušano dati privid vjerodostojnosti.
Jer, u samoj objavi nijesu navedeni dokument, diplomatski izvor, ime američkog zvaničnika, niti bilo koji drugi provjerljiv podatak. Tvrdnja da se prije 2030. godine „planira rat Evrope i Rusije“ takođe je iznesena bez ikakvog izvora.
Takvi napisi su u direktnoj suprotnosti sa zvaničnim načelima NATO-a. Crna Gora i Sjeverna Makedonija već su članice Alijanse, čiji temeljni dokumenti štite političku nezavisnost i teritorijalni integritet država članica. NATO u svojoj aktuelnoj strategiji naglašava poštovanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i prava svake države da samostalno bira svoj put. Takođe, Sjevernoatlantska alijansa je više puta potvrdila i podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.
Objavljivanje ovakvih tekstova i crtanje mapa nije bezazlena geopolitička igra. Balkan ima bolno iskustvo sa projektima „etničkog zaokruživanja“, a ideje da se narodi mogu zadovoljiti teritorijama susjeda istorijski nijesu donosile stabilnost, već progone, sukobe i dugotrajne podjele. Države nijesu roba kojom velike sile mogu trgovati, niti se njihovim građanima može raspolagati kao djelovima zamišljene etničke slagalice.
Indikativna je i uređivačka pozicija portala. Vidovdan na svojoj stranici navodi da mu je misija podrška idejama i projektima koji su u skladu sa „srpskom tradicijom i nacionalnim interesom“. Međutim, ovdje se pod plaštom navodne američke strategije afirmiše upravo velikodržavna zamisao, okupljanje teritorija na kojima žive Srbi uz ukidanje ili komadanje međunarodno priznatih država.
Težnje bez osnova
Prema riječima analitičara Srđana Vukadinovića, na ovaj način se „oživljavaju aveti prošlosti ’90-ih godina i priče o tri velikodržavna, odnosno kleronacionalna projekta, i ne treba to ozbiljno shvatati“.
– To su sve, navodno, provjerljivi i povjerljivi izvori, ali je – u stvari – priča koju izmišljaju različite agencije u svojim specijalnim odjeljenjima za takvo djelovanje, kao što su to i do sada radile – rekao je on.
Srđan Vukadinović (Foto: Pobjeda)
Kako je dodao, tekstovi poput onog objavljenog na portalu Vidovdan govore o dubini krize u Srbiji, te sredstvima kojima će se tamošnji režim u buduće sve češće „obračunavati“ sa svijetom oko sebe.
– To što pišu određeni portali bliski SPC, ali i ono što pišu državni mediji u Srbiji – nebitno jesu li štampani ili elektronski – jednostavno ne treba ozbiljno shvatati. Oni time prave „račun bez krčmara“: to je priča za naivne, priča za njihove skore vanredne izbore, jer ankete pokazuju neke rezultate sa kojima nijesu zadovoljni. Jer, SPC je ključna za režim predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i to je njegova najudarnija pesnica režima, uz neke tabloidne medije – ukazao je Vukadinović.
Komentarišući srž samog teksta – da SAD uzimaju Srbiju za ozbiljnog saveznika – on je kazao kako je to „priča koja je potpuno bez osnova“.
– Tim prije što ni američki zvaničnici ne znaju šta predsjednik Donald Tramp govori. On danas kaže jedno, sjutra drugo, pa ga u SAD malo ko shvata ozbiljno, a kamoli da ga ozbiljno shvataju u nekim drugim djelovima svijeta, pogotovo onima koji su im daleko. Vidimo i da je njegova politika pogrešna, da ga sada i američki generali mole da izađe iz Irana, jer srlja u paralizu svega, srlja u gubitak. I to kako on misli da realizuje svoju politiku, zapravo je jedna igra na berzama: nešto uložite, pa onda sve izgubite, pa onda dobijete, pa opet izgubite – dodao je sagovornik Pobjede.
Po njemu, Crna Gora sada predstavlja veliki problem za Srbiju, jer se ubrzano kreće ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji (EU). Kako je istakao, ni Tramp, kao predsjednik SAD, „nema mogućnost da prekraja volju EU i da kroji kartu Evrope onako kako on misli“.
– Ovaj put zemlje na Balkanu, pogotovo ove koje su značajne za Evropsku uniju – a Crna Gora je među prvima – nijesu nikakva „moneta za potkusurivanje“ nekakve Velike Srbije ili Velike Hrvatske ili Velike Albanije. Naprotiv, to su subjekti koji će biti punopravne članice EU, uz poštovanje svih principa i mjerila koja imaju sve ostale članice. Ali, ovo što se sada radi u Srbiji, liči na nekakvo podivljalo roblje koje ne zna što će sa sobom i sada lutaju, kao kakvi pijani trubaduri, udaraju u zidove i bandere, ne znaju gdje će – dodao je naš sagovornik.
Vukadinović smatra da su ovakvi tekstovi dio kampanje nastale kao posljedica rezultata anketa o raspoloženju EU prema Srbiji i, prije svega, prema Vučiću. A one pokazuje nešto s čime srpski establišment nije zadovoljan i što sada prikriva i pokušava da ispravi kroz, kako kaže, „političku medijsku kampanju, ali i kroz ovu koju vodi SPC“.
– Jednostavno, ovo je sve za jednokratnu upotrebu. Pokušaj mobilizacije određenih glasača u Srbiji koji su kleronacionalistički raspoloženi, jer modeli Velike Srbije, Velike Albanije i Velike Hrvatske su, u suštini, kleronacionalistički modeli koji nikada ništa dobro nijesu donijeli Balkanu. Ali, velikodržavni projekti su prošlost. Da bi se ostvarili, svijet bi morala da zadesi neka kataklizma, neki svjetski rat, a to je danas teško ostvarivo. Čak i da Evropa zakomplikuje stvari sa Rusijom na taktičko-oružanom nivou, to nije moguće. Uostalom, SAD mogu razoriti sve oružanim potencijalima koje imaju, ali ne mogu ubiti narod, ono što taj narod hoće i niti bilo koju državu koja ima slobodarsku tradiciju i duh. A Crna Gora je takva država – zaključio je sagovornik Pobjede.
S obzirom na ubrzavanje naše zemlje na putu pristupanja EU, te brojnim najavama koje mjesecima stižu kako iz Crne Gore, tako i iz drugih evropskih centara, ovakva sporna retorika u Srbiji se tek zahuktava. A ako ne budemo reagovali na vrijeme, njene posljedice bi mogle duboko da utiču na crnogorsko društvo.
Umjesto odgovora na pitanje zašto građani i dalje ne žive bolje, vlast sve češće nudi krivce. Umjesto konkretnih ekonomskih mjera, većih plata i penzija, građanima se pokazuju računi privatnog kapitala i sugeriše da bi njihov život bio bolji da pojedini ljudi nijesu bogati. Takva politička matrica ne rješava nijedan sistemski problem – ona ga samo prebacuje sa institucija i odgovornih donosilaca odluka na nekoliko javno prozvanih pojedinaca.
Kada vlast nema dovoljno uvjerljiv odgovor za sopstvene rezultate, najlakše je pronaći metu. Kada nema rješenja za niske prihode, najlakše je pokazati na one koji imaju više. A kada nema rezultata koje može da ponudi građanima, nezadovoljstvo je najlakše preusmjeriti prema pojedincima i njihovom privatnom kapitalu.
Upravo takav obrazac otvara pitanje da li se nemoć i neznanje aktuelne vlasti da popravi standard građana pokušavaju prikriti proizvodnjom novih neprijatelja, podizanjem animoziteta i stvaranjem privida da su za male penzije i plate odgovorni oni koji posjeduju privatni kapital, a ne sistem koji kreira ekonomsku politiku.
Tako je poslanik Demokrata Boris Bogdanović nedavno, odgovarajući na opozicione navode o tome kada se bolje živjelo, iznio poruku koja otvara ozbiljna pitanja o načinu na koji vlast objašnjava ekonomske i socijalne probleme.
Bogdanović je, naime, naveo određene privatne firme i njihov kapital, tako targetirajući četiri javnosti poznate osobe kao neprijatelje naroda i krivce za manje penzije.
Bogdanović je rekao:
„Firme Aca Mijajlovića vrijede preko 490 miliona eura. Firme Dragana Bokana preko 410 miliona eura. Firme Veselina Pejovića preko 280 miliona eura. Firme Aca Đukanovića preko 290 miliona eura. Znate li, poštovani građani, šta je to? To je milijardu i pet stotina miliona eura. Poštovani penzioneri, da ova četiri čovjeka nemaju milijardu i pet stotina miliona, svaki mjesec u godini dana, pored ove penzije koju imate, bi mogli da primate još hiljadu eura.“
No, šta se zapravo krije iza ovakvih, veoma smišljenih i provokativnih političkih podmetanja – i kakvu poruku takva politička podmuklost šalje građanima?
Politikološkinja i docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović za Portal ETV ukazuje da se u ovakvim porukama briše granica između javne percepcije, političke interpretacije i pravno utvrđenih činjenica.
Imovina, percepcija i odgovornost institucija
„Ukoliko postoje osnovi sumnje da je bilo čija imovina stečena nezakonito, nadležne institucije dužne su da ispitaju njeno porijeklo i pokrenu odgovarajuće postupke. To mora važiti jednako za sve, bez obzira na političku, poslovnu ili porodičnu pripadnost“, kazala je Đukanović.
Nikoleta Đukanović (Foto: TV E)
Ona, međutim, naglašava da se mora razlikovati percepcija javnosti od pravno utvrđenih činjenica.
„Međutim, moramo razlikovati percepciju javnosti od pravno utvrđenih činjenica. U dijelu javnosti nesumnjivo postoji uvjerenje da je bogatstvo pojedinih osoba povezano sa privilegijama, političkim vezama ili zloupotrebama. Ipak, takva percepcija, koliko god bila raširena, ne može zamijeniti istragu, sudski postupak i pravosnažnu presudu“, ističe Đukanović.
Upravo zbog toga, kako objašnjava, javno povezivanje imovine konkretno imenovanih ljudi sa visinom penzija, bez predstavljanja dokaza da je taj novac nezakonito stečen ili oduzet građanima, može proizvesti opasnu i pojednostavljenu sliku stvarnosti.
„Kada državni funkcioner javno poveže imovinu konkretno imenovanih ljudi sa visinom penzija, bez predstavljanja dokaza da je taj novac nezakonito stečen ili oduzet građanima, stvara se pojednostavljena i veoma opasna slika. Građanima se sugeriše da bi njima bilo bolje samo kada određeni ljudi ne bi bili bogati. Time se podstiču animozitet i društveno nezadovoljstvo, dok se istovremeno zaobilaze institucije koje jedine mogu utvrditi da li je počinjeno krivično djelo“, kazala je ona.
„Vi nemate zato što oni imaju“
Takva argumentacija posebno snažno djeluje u društvu u kojem su ekonomske razlike izražene, a pitanje plata i penzija direktno utiče na svakodnevni život građana.
Đukanović smatra da upravo zbog toga ovakva poruka može biti politički veoma efektna, ali istovremeno i pojednostavljena i manipulativna.
„Pominjanje plata i penzija snažno djeluje na osjećaj socijalne nepravde, naročito u društvu sa izraženim ekonomskim razlikama. Zbog toga je ovakva poruka politički veoma efektna, ali je istovremeno pojednostavljena i manipulativna“, ocjenjuje Đukanović.
Ona ukazuje i na suštinski problem same računice koju je Bogdanović predstavio – vrijednost kompanija ne predstavlja novac koji se nalazi na računu njihovih vlasnika, niti se ta vrijednost može jednostavno podijeliti građanima.
„Vrijednost privatnih kompanija nije isto što i novac koji se nalazi na nečijem računu, niti se može jednostavno podijeliti penzionerima. Takođe, čak ni oduzimanje određene imovine ne bi predstavljalo održiv izvor iz kojeg bi se svakog mjeseca isplaćivale veće penzije. Penzije zavise od rada ekonomije, zaposlenosti, doprinosa, produktivnosti i dugoročne fiskalne politike“, navodi Đukanović.
Zbog toga, prema njenoj ocjeni, ovakva računica prije svega proizvodi emociju, a ne daje ozbiljno objašnjenje ekonomskih i socijalnih problema.
„Zato ovakva računica više služi proizvođenju emocije: ‘vi nemate zato što oni imaju’, nego ozbiljnom objašnjenju ekonomskih i socijalnih problema. Time se identifikuje nekoliko ličnih krivaca, dok se izbjegava razgovor o odgovornosti države, kvalitetu institucija i rezultatima vlasti“, kazala je Đukanović.
Umjesto dokaza i rezultata – političko targetiranje
Posebno pitanje, međutim, jeste može li se ovakvo targetiranje posmatrati kao prebacivanje odgovornosti za sistemske probleme na pojedince.
Đukanović smatra da za takvu ocjenu postoji ozbiljan osnov, posebno imajući u vidu činjenicu da Demokrate nijesu opoziciona partija bez institucionalnih mehanizama, već godinama učestvuju u vlasti.
„Može, posebno zato što Demokrate nijesu opoziciona partija bez institucionalnih mehanizama, već godinama učestvuju u vlasti. Zbog toga Boris Bogdanović i njegova partija imaju obavezu da građanima ponude mnogo više od političke optužbe“, ističe ona.
Prema njenim riječima, ukoliko postoje dokazi da je imovina pomenutih osoba stečena nezakonito, oni moraju biti dostavljeni nadležnim institucijama, a ne ostati na nivou političkih poruka.
„Ako posjeduju dokaze da je imovina pomenutih osoba stečena nezakonito, treba da ih dostave tužilaštvu i da insistiraju na konkretnim istragama i sudskim epilozima. Ako tvrde da su državni organi zakazali, treba da kažu koje institucije nijesu radile svoj posao i šta su oni, kao predstavnici vlasti, preduzeli da to promijene“, kazala je Đukanović.
Jer, kako zaključuje, politička odgovornost ne može biti zamijenjena imenovanjem pojedinaca i iznošenjem procijenjenih vrijednosti njihovih kompanija.
„Nije dovoljno imenovati ljude, iznijeti procijenjenu vrijednost njihovih kompanija i zatim tu vrijednost simbolički podijeliti penzionerima. Politička odgovornost podrazumijeva dokaze, institucionalno postupanje i mjerljive rezultate. Sve drugo može se doživjeti kao populističko targetiranje kojim se nezadovoljstvo građana usmjerava prema pojedincima, dok odgovornost vlasti za sistemske probleme ostaje u drugom planu“, zaključila je Đukanović.
Uprava za državnu imovinu raspisala je javni oglas vrijedan 2,5 miliona eura sa PDV-om za pružanje usluga zaštite državnih institucija u nekoliko crnogorskih gradova.
Kako je navedeno u tenderskoj dokumentaciji objavljenoj na sajtru Crnogorske elektronske javne nabavke (CEJN), zaštitari će tokom 11 mjeseci čuvati više od 40 objekata u kojima su smješteni sudovi, ministarstva, uprave, agencije i druge državne institucije.
Cjelodnevni angažman
Najveći dio angažmana odnosi se na cjelodnevno obezbjeđenje objekata tokom svih sedam dana u sedmici, dok je za pojedine pozicije predviđen uglavnom osmosatni rad tokom radne sedmice.
Među institucijama za koje se traže zaštitari nalaze se Ustavni sud Crne Gore, Privredni sud, Osnovni sud u Podgorici, Sud za prekršaje, Upravni sud, Generalni sekretarijat Vlade, Državna izborna komisija, Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, Uprava za ljudske resurse, Fond rada, Fond za obeštećenje, kao i više organizacionih jedinica Poreske uprave i Uprave carina.
Takođe, zaštitari će biti angažovani u objektima u kojima su smještena ministarstva energetike, saobraćaja, pomorstva, zdravlja, javne uprave, ekonomskog razvoja, poljoprivrede, rada, prosvjete, turizma, kulture i medija, dijaspore, ekologije, socijalnog staranja i regionalno-investicionog razvoja.
Predviđeno je i obezbjeđenje zgrade bivšeg Ruskog poslanstva na Cetinju, kao i Regionalne škole za državnu upravu (ReSPA) u Danilovgradu.
Pojačane mjere
Za većinu institucija traži se standardno fizičko obezbjeđenje, dok su za pojedine objekte propisani pojačani bezbjednosni uslovi. Tako će zaštitari angažovani u Poreskoj upravi – Sektoru za operativu u oblasti inspekcijskog nadzora, Upravi carina i pojedinim objektima Zavoda za metrologiju morati da budu naoružani pištoljima sa pripadajućom municijom, a na raspolaganju će imati i teleskopske palice, lisice za vezivanje, baterijske šok-lampe i biber-sprej.
Kada je riječ o Upravi carina, u dokumentaciji je navedeno da će posebna pažnja biti usmjerena na prostorije Odsjeka za suzbijanje krijumčarenja, prostor za zadržavanje vozila i predmete, prostorije u kojima se čuvaju naoružanje i municija, kao i Sektor za carinski informacioni sistem.
Pojačane mjere predviđene su i za Zavod za metrologiju, gdje će zaštitari obezbjeđivati devet akreditovanih laboratorija, uključujući one za jonizujuća zračenja, vrijeme i frekvenciju. Naoružano obezbjeđenje biće angažovano i u Laboratoriji za ispitivanje predmeta od dragocjenih metala.
Jedan od zahtjevnijih angažmana odnosi se na parking prostor u Maslinama koji koristi Sektor za oduzetu imovinu Uprave za državnu imovinu. Na toj lokaciji predviđena su čak četiri zaštitarska punkta, od kojih tri rade neprekidno 24 sata dnevno, dok je četvrti aktivan od šest do 22 sata.
Tenderom je obuhvaćeno i obezbjeđenje podzemnih garaža, parking prostora, prijavnica i poslovnih objekata u kojima je smješten veći broj državnih organa. Tako će, pored ostalog, zaštitari čuvati objekte u kojima rade Ministarstvo finansija, Agencija za obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, Nacionalna kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa i Alimentacioni fond.
Vrednovaće i zastupljenost žena
U postupku javne nabavke može da učestvuje samo privredni subjekat koji, pored ostalog, nije pravosnažno osuđivan, nije dio kriminalnog udruživanja ili organizacije, nije davao ili primao mito, utajio poreze i doprinose, učestvovao u pranju novca, trgovini ljudima…
Osim cijene i iskustva zaštitara, Uprava za državnu imovinu će prilikom izbora najpovoljnijeg ponuđača vrednovati i zastupljenost žena među angažovanim radnicima, zaposlenima i u vlasničkoj strukturi kompanija koje konkurišu za posao vrijedan 2,5 miliona eura.
Ponude se podnose preko CEJN-a do 18. septembra kada će biti organizovano i njihovo otvaranje.
Predrag Pašić, zvezda jugoslovenskog fudbala i član generacije koja je 1979. godine osvojila zlato na Mediteranskim igrama, podigao je buru izjavom.
Pašić je u karijeri igrao za tri tima – Sarajevo, Štutgart i Minhen 1860, a najveće uspehe postigao je u dresu bordo-belih.
Sa Sarajevom je osvojio titulu u sezoni 1984/85, a te godine je proglašen za najboljeg igrača prvenstva Jugoslavije.
Pašić je jednom prilikom, tokom gostovanja na podkastu „Balkan Rules“ govorio o svojoj nacionalnoj pripadnosti:
„Ja nisam bio odgovarajuće „nacionalne pripadnosti“ niti mene to interesuje. Ja sam Bosanac i Hercegovac, pravoslavne veroispovesti. Kad mi Srbi kažu ‘kako to da nisi Srbin?’, kažem im da je tako jer nemam nikoga u Srbiji“, rekao je on.
Potom je dodao:
„Ja volim Srbiju, volim i Hrvatsku. Ali ja sam Bosanac, Hercegovac, pravoslavac. U izjašnjavanju mi ne dozvoljavaju da budem Bosanac i Hercegovac – pravoslavac. Moji su otac i majka svi su pravoslavci, ja ne mogu da pobegnem od svog porekla, ali sam ja Bosanac – Hercegovac. Ako postoji država Srbija i Hrvatska. Kada pitate u Hrvatskoj, Srbi i Bošnjaci su nacionalne manjine. Kada pitate u Srbiji, Hrvati i Bošnjaci su nacionalne manjine. Kod nas su konstitutivni narodi. Zašto jedino te dve države imaju rezervne države. Ukradeš tamo, pa dođeš ovamo, napraviš zakon da te država ne može isporučiti. Ovo je država pravljena po kriminalcima i tako je osmišljena“, zaključio je on.
Radulović: Demokrate pod izgovorom „čišćenja sistema“, nemilosrdno prazne državnu kasu Foto: ETV
Advokat ukazuje da primitivne reakcije koje dolaze od partije koja rukovodi bezbjednosnim sektorom i Ministarstvom odbrane neće biti razlog da odustane od ukazivanja na njihove zloupotrebe
Radulović: Demokrate pod izgovorom „čišćenja sistema“, nemilosrdno prazne državnu kasu
Nema odgovora na konkretne nalaze DRI, na način raspolaganja javnim novcem, na zapošljavanje, ugovore, službena putovanja ili druge dokumentovane okolnosti. Umjesto toga, razgovor se pokušava prebaciti na moje navodne političke veze, moju profesionalnu biografiju i motive. Krapović čak tvrdi da sam dio organizovane kriminalne strukture koja vodi politički rat protiv Demokrata, dok Vojinović govori o tome da sam „DPS rentirani“ bivši policajac. To je krajnje primitivna i klasična zamjena teza. Umjesto odgovora na pitanja kako troše državni novac, dobija se pitanje „ko je prijavio da smo ga potrošili?“ A odgovor na drugo pitanje ne može zamijeniti odgovor na prvo – ukazao je Radulović
Najvažnija je činjenica da funkcioneri Demokrate nikada nijesu odgovorili na moje prijave tako što bi dokumentovali da je bilo koji navod neistinit ili priložili dokaze da su postupali zakonito. Ako tvrde da sam podnio lažnu prijavu, onda neka to prijave i neka tužilaštvo utvrdi moju odgovornost. Vrijeđanje, etiketiranje i povezivanje sa DPS-om nijesu odgovori ni na jednu činjenicu iz krivičnih prijava. Ne tražim od institucija da unaprijed vjeruju meni. Tražim da provjere ono što sam im dostavio. Isto tako ne tražim ni od javnosti da vjeruje meni. Neka vjeruje dokumentima i institucijama koje bi svoj posao trebalo da rade profesionalno. Ako Demokrate smatraju da je sve što sam naveo izmišljeno, imaju idealnu priliku da to dokažu – kazao je u izjavi za Portal ETV advokat Veselin Radulović, komentarišući brutalne napade na njega koji dolaze iz te partije.
BEZ ODGOVORA
Radulović poručuje Demokratama da ako smatraju da on ima veze sa organizovanim kriminalom, neka i to prijave tužilaštvu, kao što je on prijavio njihove veze sa škaljarskim kriminalnim klanom koje proizilaze iz više sky prepiski koje se nalaze u SDT-u.
– I upravo zato njihove reakcije, koliko god ogavne i primitivne bile, neće biti razlog da odustanem, već dodatni motiv da insistiram da institucije provjere svaki navod. Jer ko se od nas bavi kriminalom i korupcijom treba da se utvrdi u postupku pred institucijama. Ali, ključno je da niko ne bi smio biti izuzet od provjere samo zato što ima političku moć. Još jednom poručujem da se neću baviti uvredama, podmetanjima i pokušajima diskreditacije ali nastaviću da se bavim dokumentima i da postavljam legitimna i logična pitanja. Od institucija očekujem da provjere i moje navode, ali i navode Demokrata – istakao je Radulović.
On je dodao da smatra da je svako razuman odavno primijetio što Demokrate rade. Kada, kako je objasnio, ukaže na konkretan nalaz DRI, dokument, odluku, ugovor ili okolnost koja zahtijeva provjeru, kada postavi pitanje kako se troši 120 miliona eura državnog novca, kada pita ko je platio putovanje supruge ministra u Njujork, kada postavi pitanje o korišćenju državnih resursa za potrebe odmora ministra i članova njegove porodice, kada ukaže da je DRI utvrdila da je ministar samo u jednom mjesecu nezakonito isplatio 1,54 miliona eura na ima tzv. varijabila, kada podsjeti da su za slične radnje neki bivši funkcioneri krivično procesuirani, odgovor Demokrata nije dokument kojim se osporava neka činjenica ili objašnjava zakonitost postupanja.
NAPADI
– Njihov odgovor je lični napad na mene. U posljednjim reakcijama otišlo se toliko daleko da me potpredsjednica Skupštine Anđela Vojinović naziva „izvođačem radova“ DPS-a, dok ministar Dragan Krapović govori o „hiperprodukciji lažnih krivičnih prijava“, „političkom ratu“ i tvrdi da sam dio neke organizovane kriminalne strukture. Naravno, mene ne interesuje da se sa političarima svađam i spuštam na primitivni i nevaspitani nivo komunikacije koju Demokrate demonstriraju. Mene interesuje da li je ono što sam prijavio da oni rade zakonito ili nije. Ako jeste, biće im lako da to dokumentuju. Ako nije, onda neka institucije utvrde odgovornost. To je suština svega – decidan je Radulović.
On je ukazuje da Demokrate u prepoznatljivom maniru umjesto odgovora na činjenice uvijek pokušavaju diskreditovati onoga ko činjenice iznosi. Radulović je podsjetio da u njihovim reakcijama nikada nije ponuđen odgovor na suštinska pitanja iz prijava.
KAD IZOSTANU ODGOVORI
– Recimo, nema odgovora na konkretne nalaze DRI, na način raspolaganja javnim novcem, na zapošljavanje, ugovore, službena putovanja ili druge dokumentovane okolnosti. Umjesto toga, razgovor se pokušava prebaciti na moje navodne političke veze, moju profesionalnu biografiju i motive. Krapović čak tvrdi da sam dio organizovane kriminalne strukture koja vodi politički rat protiv Demokrata, dok Vojinović govori o tome da sam „DPS rentirani“ bivši policajac. To je krajnje primitivna i klasična zamjena teza. Umjesto odgovora na pitanja kako troše državni novac, dobija se pitanje „ko je prijavio da smo ga potrošili?“ A odgovor na drugo pitanje ne može zamijeniti odgovor na prvo – ukazao je Radulović.
Brutalne napade Radulović doživljava kao nemoć Demokrata da činjenice koje on iznosi ospore dokumentima. Navodeći primjer „ako ja tvrdim da je neka odluka ili postupanje sporno, najjednostavniji odgovor bi bio: evo dokumenta, evo zakonskog osnova, evo dokaza da je sve urađeno zakonito“.
– S obzirom da toga očigledno nema, onda se pokušava promijeniti tema i napasti osoba koja postavlja pitanje. Čak i kada pokušaju da odgovore, kao što je to uradio ministar Krapović kada je pokušao da opravda ugovor o nabavci patrolnih brodova navodima da je ugovor zaključen na osnovu sporazuma Crne Gore i Francuske, pred javnosti ispadaju smiješni jer je sporazum Crne Gore i Francuske stupio na snagu godinu i po nakon zaključenja ugovora o nabavci brodova. Dodatno, ugovor nije zaključen sa državom Francuskom, već sa kompanijom iz Francuske. A možda su najjadniji njihovi pokušaji da me povežu sa DPS-om. Ja sam tokom vladavine DPS-a podnio desetine krivičnih prijava protiv funkcionera te partije. Nijesam tada čekao da se vlast promijeni da bih počeo da govorim o nezakonitostima. Isto kao što ne čekam ni da Demokrate postanu bivši funkcioneri da bih prijavio sumnje u njihove svakodnevne zloupotrebe koje sprovode pod izgovorom “čišćenja sistema”, dok istovremeno jedino što oni svojim djelovanjem nemilosrdno “čiste” jeste državni budžet – istakao je Radulović.
On je dodao i da danas nemam nikakve kontakte sa DPS-om, niti sa bilo kojim funkcionerom iz te partije. Posebno nema, kako kaže, nikakve kontakte koji bi bili povezani sa njegovim profesionalnim radom.
– Ali čak i kada bi neko od njih bio moj klijent, ni to ne bi bilo ništa nezakonito niti bi obesmislilo činjenice koje iznosim. Svakako da pri prihvatanju zastupanja bilo koje stranke neću razmišljati o tome da li će se to svidjeti nekom od Demokrata. Advokat zastupa klijenta, a ne njegovu političku ideologiju. To znaju svi oni koji pravo nijesu studirali na fakultetima poput Megatrenda i sličnih – zaključio je Radulović.
INTERVJU: Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja i analitičarka, o odnosima sa Srbijom, geopolitičkom prozoru za EU i neophodnosti izgradnje jakih institucija
Odnos Beograda prema Podgorici je manifestacija hroničnog problema koji traje duže od vijeka
Crna Gora je istorijski prevazišla fazu u kojoj joj se spolja može određivati strateški pravac, ali još nije prevazišla unutrašnju slabost institucija. Zato je ujedinjujuće pitanje za sve naše različite identitete – pitanje kvaliteta države. To ostaje zadatak i nakon članstva, pod uslovom da politička polarizacija, unutrašnja trvenja i površne reforme ne potroše trenutni geopolitički prozor i spriječe završetak procesa, smatra sagovornica Pobjede
Učestali politički i medijski napadi iz Beograda dio su hroničnog, više od vijeka dugog potcjenjivačkog odnosa prema Crnoj Gori i očekivanja da ona bude samo slijepi poslušnik spoljnih diktata. Iako se predstojeća izborna godina već koristi za izazivanje tenzija i miniranje evropske agende, u regionu ne shvataju da je današnja Crna Gora znatno žilavija, progresivnija i otpornija nego u prošlosti.
To je, između ostalog, u intervjuu za Pobjedu ocijenila građanska aktivistkinja i analitičarka Dina Bajramspahić, govoreći o odnosima sa Srbijom, geopolitičkom prozoru za EU i neophodnosti izgradnje jakih institucija.
– Sa tročetvrtinskom podrškom građana idejama nezavisnosti i članstva u Evropskoj uniji, regionalni pokušaji destabilizacije više ne mogu ostvariti željene rezultate jer su te vrijednosti čvrsto ujedinile društvo. Međutim, ključna opasnost i dalje leži u unutrašnjim slabostima – nedovršenim pravosudnim reformama, političkom pritisku na institucije i prisutnoj korupciji. Zaustavljanje ustavnih izmjena ili političke kalkulacije u ovom trenutku direktno bi išli naruku onima koji žele da zaustave evropski put naše države – ukazala je ona.
POBJEDA: Kako komentarišete najnovije podizanje tenzija na relaciji Crna Gora – Srbija i učestale političke i medijske napade iz Beograda? Očekujete li da će ti pritisci i pokušaji miješanja u unutrašnje prilike postajati sve žešći u izbornoj godini i koliko taj zaoštreni regionalni narativ namjerno skreće fokus javnosti sa ključnih reformi i evropske agende?
BAJRAMSPAHIĆ: Odnos zvaničnog Beograda prema Podgorici je samo javna manifestacija hroničnog problema koji traje duže od vijeka, a koji se svodi na potcjenjivački odnos prema Crnoj Gori i osiono očekivanje da Crna Gora bude slijepi poslušnik kojem se diriguje u svemu, od makro do mikro pitanja. Bilo je trenutaka u istoriji kada je Crna Gora – dijelom iz naivnosti, dijelom iz bratske privrženosti, ali i iz osjećaja inferiornosti, svijesti o velikom siromaštvu, zaostajanju, slabo razvijenim unutrašnjim kapacitetima – nekritički prihvatala pozicije Srbije kao svoje ili i na sopstvenu štetu. I danas ima takvih primjera, kao što je izvoz uglja iz Pljevalja Srbiji po višestruko nižoj cijeni nego što je plaćaju građani Pljevalja i Crne Gore. Međutim, takva neodgovorna ponašanja nailaze na ozbiljan otpor i kritiku. Iako se iza kulisa mnogi infrastrukturni projekti, javne nabavke, lokalne i državne odluke i dalje „šteluju“ da pogoduju interesima vladajućih političkih klika van Crne Gore, čime se jačaju autoritarni lideri i usporava demokratizacija regiona, ovo više nije Crna Gora koja će u cjelini da se bespogovorno pokori svim diktatima.
Bajramspahić (FOTO: TV E)Bez obzira na kompozicije vlada od 2020. godine, koje su bile pod većim ili manjim uticajem Beograda i Banjaluke, Crna Gora danas ipak ima unutrašnje snage koje autonomno promišljaju što je najbolje za sve građane ove zemlje i odupiru se štetnim odlukama. Članstvo u EU je opšteprihvaćen cilj i građani svih nacionalnosti jedinstveno očekuju od Vlade da isporuči rezultate na tom polju. To je, nažalost, izvor frustracija za one u regionu kojima je sve teže da objasne sopstvene neuspjehe, pa aktivno ometaju susjede. Botun, samit u Tivtu, izmjene Ustava, izborna godina – svaka prilika se koristi za izazivanje tenzija, polarizaciju društva, razbijanje društvene kohezije, zagovaranje etnofederalizacije.
POBJEDA: Da li će ometanja iz regiona zaustaviti proces napredovanja Crne Gore?
BAJRAMSPAHIĆ: Nijesu sprovedene sve reforme koje je trebalo sprovesti, ali jedan od najvećih uspjeha Crne Gore je to da je, uprkos ozbiljnim preprekama i ometanjima, ostala na evropskom i evroatlantskom kursu. Čini se da u regionu ne poznaju i ne razumiju današnju Crnu Goru i nastavljaju da je zamišljaju na stereotipan, čak i karikaturalan način. Međutim, uprkos unutrašnjim problemima koji nijesu još riješeni, ova država je mnogo drugačija nego što je bila – žilavija, samosvjesnija. Po mnogim pitanjima i progresivnija.
Najmanje su dvije ideje pustile duboko korijenje, objedinile raznoliko društvo i više ne zavise od političkih partija. Prema najnovijem proljećnom istraživanju Eurobarometra objavljenom u maju 2026. godine, 75 odsto građana Crne Gore vjeruje da bi država imala koristi od članstva u Evropskoj uniji. Drugo i ključno je pitanje državnosti Crne Gore. Ukoliko bi se referendum ponovio 2026. godine, uvažavajući samo opredijeljene građane koji bi izašli na glasanje, za nezavisnost bi glasalo čak 75,6 odsto građana. Drugim riječima, dvadeset godina nakon referenduma – ideja nezavisne i evropske Crne Gore je trijumfovala.
Partije ne mogu više da priušte da rade protiv ova dva pitanja i zato regionalni pokušaji destabilizacije više ne ostvaruju rezultate koje su očekivali. Svakako ne treba potcjenjivati „miniranje“, jer troši energiju društva koja je potrebna za rad na daljim unutrašnjim reformama. Negativna kampanja za predstojeće izbore je već počela i možemo vidjeti da će biti manipulativna i beskrupulozna.
POBJEDA: U fokus javnosti ponovo dolaze najave politički osjetljivih ustavnih i zakonskih izmjena. Da li takve inicijative imaju potencijal da u potpunosti obesmisle pregovarački proces i onemoguće zatvaranje svih ostalih poglavlja, čije usvajanje i finalizacija u Skupštini direktno zavise od političke stabilnosti i usklađenosti sa evropskim standardima?
BAJRAMSPAHIĆ: Eventualne komplikacije oko usvajanja ustavnih izmjena apsolutno bi blokirale pristupne pregovore. Nadam se da je to svima jasno. Amandmani su mogli biti bolje napisani i bilo je u javnom interesu da se naprave temeljniji iskoraci u oblasti pravosuđa. Međutim, usvajanje amandmana ne smije biti dovedeno u pitanje. Ko god da ugrozi usvajanje amandmana, direktno radi na zaustavljanju Crne Gore.
Ministarstvo pravde, Vlada i Skupština su zloupotrijebili kratke rokove i zbrzavanje ustavnih reformi da provuku suzdržana rješenja, umjesto kvalitetnijih promjena. Ali ako budemo morali da biramo između dva zla, onda je bolje da usavršavamo pravosudne reforme nakon članstva u EU. Bolje je ući u EU sa reformom koju treba popravljati nego ostati van EU pokušavajući da prije članstva sve ispoliramo, jer je to i nemoguće, imajući u vidu nestabilnu političku situaciju i permanentne turbulencije.
Skupština Crne Gore je sa 74 glasa usvojila pokretanje postupka za izmjene Ustava. Mora se još jednom podvući da su sva 74 poslanika pokazala posvećenost ovoj zemlji i dala joj šansu da završi proces. Sada je potrebno izvesti cijelu stvar do kraja i finalizovati usvajanje amandmana bez kalkulacija i trgovina, jer je ovo u korist svih građana i građanki.
POBJEDA: Ranije ste upozoravali da vlast ne ulaže pune napore da zatvorimo Poglavlje 23, već da izbjegava ili odbija da sprovede ključne formalne obaveze. Da li nas to kontinuirano neispunjavanje preuzetih zadataka u oblastima vladavine prava i temeljnih prava u ovom trenutku direktno vodi ka tome da ovo poglavlje ostane nezatvoreno, uprkos optimističnim političkim najavama?
BAJRAMSPAHIĆ: Najveći izazov u Poglavlju 23 je što postoji ozbiljan jaz između aktivnosti koje su u toku i realnog stanja na terenu. Ne može se osporiti da je u toku rad na mnogim pitanjima, kao što su izmjene Ustava, usvajanja ogromnog broja zakona, podzakonskih akata, strategija i akcionih planova, u toku su i zapošljavanja, obuke i modernizacija infrastrukture. Međutim, suštinski izazovi su i dalje ozbiljno opterećenje i za pregovore, i za generalan doživljaj pravde u Crnoj Gori.
Politički pritisak na pravosuđe je i dalje evidentan, nejednak tretman uticajnih i obespravljenih, povlašćenost politički podobnih, te neopravdano dugi postupci od izviđaja do pravosnažne presude. Nezavisnost i nepristrasnost u odlučivanju su nerijetko upitni, dok predstavnici vladajućih partija često javno izražavaju nezadovoljstvo ako odluke sudstva i tužilaštva nijesu u skladu sa njihovim očekivanjima.
Zarade u pravosuđu su znatno porasle, dok nije izvjesno da profesionalni učinak prati taj rast. Ocjenjivanje sudija i tužilaca još nije na zadovoljavajućem nivou i ne prepoznaju se razlike u složenosti predmeta. Godinama se već snižavaju kriterijumi za popunjavanje pravosudnih funkcija i nikada nije bilo lakše i brže uspinjati se kroz hijerarhije sudstva, tužilaštva, a slično je i sa Ustavnim sudom. Nedostatak iskustva će se nužno odražavati na kvalitet i efikasnost rada, kao i generalnu poziciju ovih institucija u društvu. Iako se radi na modernizaciji, digitalizacija pravosuđa je izuzetno usporena, sa sprovedenom tek oko trećinom mjera.
Sprovođenje Vladine Strategije borbe protiv korupcije je na niskom nivou. Mjere se iz godine u godinu prepisuju iz jednog u drugi akcioni plan. Generalna percepcija je da je korupcija i dalje jedan od ključnih problema Crne Gore. To potvrđuju sva relevantna istraživanja, uključujući Specijalni Eurobarometar o korupciji, prema kojem 81 odsto građana Crne Gore kaže da je korupcija veoma rasprostranjena. Međutim, to nije samo percepcija građana već i iskustvo privrede, sa 76 odsto kompanija koje potvrđuju isti stav. Nadležne institucije uglavnom ignorišu navedene činjenice i ne sprovode se ozbiljne mjere koje bi suzbile i dalje prisutnu korupciju na svim nivoima.
Slična je situacija i u političkoj areni. Finansiranje političkih partija nije usklađeno sa preporukama Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OSCE/ODIHR) i Grupe zemalja za borbu protiv korupcije (GRECO) pri Savjetu Evrope. Nijesu unaprijeđeni transparentnost i kontrola finansiranja, niti se sprovodi prevencija zloupotreba javnih resursa za izbornu prednost, a izbori su za godinu.
Da javna uprava nastavlja da bude netransparentna i ignoriše Zakon o slobodnom pristupu informacijama, potvrđuju hiljade i hiljade tužbi Upravnom sudu zbog ćutanje administracije. Organi vlasti godinama ignorišu zahtjeve bez pokušaja da pošalju bilo kakav odgovor i na taj način generišu troškove iz budžeta. Da je godišnje objavljivan mali dio arhiva institucija, do sada bi kompletni registri svih organa bili dostupni na internet stranicama, a zahtjevi potpuno obesmišljeni. Međutim, ne postoji namjera da se poštuje Zakon, ni da se rad javne uprave učini odgovornijim.
Osim pravosuđa i korupcije, ništa nije bolja situacija ni u domenu ljudskih prava, što je treća ključna oblast u Poglavlju 23. Tokom posljednjih godina intenzivirani su napadi na branitelje ljudskih prava sa pozicija vlasti, gušenje javnih rasprava, targetiranje kritičara i nezavisnih medija. Kada je u pitanju sprečavanje mučenja, nadležne institucije još ne obezbjeđuju zaštitu od torture i drugog zlostavljanja u skladu s međunarodnim standardima. Istrage navoda o zlostavljanju i iznuđivanju iskaza često nijesu djelotvorne, što stvara utisak nekažnjivosti, obeshrabruje žrtve da prijave nasilje i povećava rizik od njegovog ponavljanja. Nije usvojen Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, osobe sa invaliditetom se svakodnevno suočavaju sa diskriminacijom, dok zakonski i institucionalni okvir za zaštitu prava Roma nije usaglašen sa evropskim standardima.
Summa summarum: Crna Gora je istorijski prevazišla fazu u kojoj joj se spolja može određivati strateški pravac, ali još nije prevazišla unutrašnju slabost institucija. Zato je ujedinjujuće pitanje za sve naše različite identitete – pitanje kvaliteta države. To ostaje zadatak i nakon članstva, pod uslovom da politička polarizacija, unutrašnja trvenja i površne reforme ne potroše trenutni geopolitički prozor i spriječe završetak procesa.
Evropska unija sada posmatra širu sliku
POBJEDA: Koliko je za same evropske integracije i stabilnost društva opasna politička praksa stvaranja privida napretka i briselskog entuzijazma, dok se u pozadini ignorišu dubinski, sistemski problemi u pravosudnom aparatu?
BAJRAMSPAHIĆ: Nema sumnje da u ovoj fazi pregovora dominiraju geostrateški i politički kriterijumi u odnosu na stručne. Pregovori su dobili ubrzanje koje onemogućava dostizanje željenog kvaliteta. Žrtvovani su transparentnost i učešće zainteresovanih strana. Evropska unija sada posmatra širu sliku i detalji više nemaju onaj značaj koji su imali tokom prvih deset godina pregovora.
Međutim, zabluda je da je sve već odlučeno i da je kraj pregovora apsolutno izvjestan. Svako domaće „iskakanje iz kolosijeka“ može da posluži kao izgovor bilo kojoj državi članici da ne podrži završetak pregovora sa Crnom Gorom. Iako entuzijazma i podrške ima mnogo, poglavlja se zatvaraju presporo. Ostala su samo četiri mjeseca i čak 15 nezatvorenih poglavlja, dok se situacija na unutrašnjem planu komplikuje sa približavanjem izbora.
