Mizerno uvećanje socijalnih primanja: Za povišicu mogu kupiti veknu i po hljeba

Dok funkcionerima primanja rastu i na hiljade eura, dok se isplaćuju varijabile koje su i višestruko veće od socijalnih davanja, najugroženiji građani dobijaju povećanje za koje mogu da kupe veknu i po hljeba

Izvor: DAN

Socijalna primanja koja se isplaćuju desetinama hiljada građana porasla su svega euro i po, nakon novog usklađivanja.

Dok funkcionerima primanja rastu i na hiljade eura, dok se isplaćuju varijabile koje su i višestruko veće od socijalnih davanja, najugroženiji građani dobijaju povećanje za koje mogu da kupe veknu i po hljeba.

Predsjednica fondacije Banka hrane Marina Medović u izjavi za “Dan” ukazuje da u Crnoj Gori postoje duboke socijalne nejednakosti.

“Dok su reprezentacija, varijabile, bonusi, dnevnice, naknade za odvojeni život, službeni telefoni, automobili i vozači dio privilegija funkcionera, za građane koji žive u stanju socijalne potrebe država povećanje pomoći od svega 1,35 eura predstavlja kao “rješenje”. Za pojedinca koji živi od materijalnog obezbjeđenja država nalazi opravdanje za povećanje od 1,35 eura, dok pojedini funkcioneri i poslanici ostvaruju stotine eura dodatnih primanja. Ono što se za funkcionere podrazumijeva predstavlja se kao trošak i opterećenje za budžet kada su u pitanju najugroženiji građani”, ističe Medojević.

Podsjeća da je ukupna godišnja socijalna pomoć ugroženoj porodici približna jednoj mjesečnoj ministarskoj ili poslaničkoj plati.

“To najbolje pokazuje razmjere socijalne nejednakosti u Crnoj Gori. Netačno je obrazloženje da nema novca za socijalno ugrožene građane, penzionere, djecu i porodice. Ako novca ima za privilegije, varijabile, službene automobile i reprezentaciju, mora ga biti i za čovjeka koji od 101,32 eura treba da preživi cijeli mjesec. Socijalna davanja nijesu milostinja. To je zakonska obaveza države i pitanje ljudskog dostojanstva. Potrebna je hitna reforma sistema socijalne zaštite, usklađivanje socijalnih davanja sa stvarnim troškovima života i obezbjeđivanje minimuma dostojanstvenog života za najugroženije. Država se ne mjeri samo po tome koliko zarađuju oni na njenom vrhu; mjeri se i po tome kako žive oni na njenom dnu”, naglasila je Medojević.