Home Blog Page 60

ŠERBO RASTODER ZA “SB”: “Crna Gora je po retorici evropska, a po ideologiji četnička, Bošnjačka stranka diskreditirala je bošnjačku ideju”

0
Dr Šerbo Rastoder (Foto RTV Rožaje)

ŠERBO RASTODER ZA “SB”: “Crna Gora je po retorici evropska, a po ideologiji četnička, Bošnjačka stranka diskreditirala je bošnjačku ideju”

“Etnofederalizacija bi bila glogov kolac u sanduk građanske Crne Gore”, upozorava Rastoder

www.slobodna-bosna.ba

Međunarodni naučni skup „Bihor 1939–1948: Narativi, mitovi, istorija“, održan u Petnjici, okupio je desetine istraživača iz regiona i svijeta te ponovo otvorio neka od najbolnijih pitanja crnogorske prošlosti: stradanje Bošnjaka, djelovanje četničkog pokreta, odnos prema antifašizmu i savremene pokušaje prekrajanja historije.

Skup je bio i prilika da se obilježi 40 godina naučnog rada prof. dr. emeritusa Šerba Rastodera, redovnog člana CANU-a, BANU-a i DANU-a, direktora IHDAS-a i nosioca zvanja zaslužnog kulturnog stvaraoca Crne Gore.

U intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ Rastoder bez zadrške govori o položaju Bošnjaka u Crnoj Gori, odnosu države prema njihovoj prošlosti, politici Bošnjačke stranke i saradnji s pročetničkim strukturama. Upozorava i na opasnosti etnofederalizacije i „SAO-izacije“ pojedinih crnogorskih općina, ali evropsku integraciju ipak vidi kao priliku za stabilniju i ravnopravniju budućnost svih građana Crne Gore.

Nedavno je završen međunarodni naučni skup „Bihor 1939–1948“, u okviru kojeg je obilježeno i 40 godina Vašeg naučnog rada. Koje su teme i istraživački principi obilježili Vaš četverodecenijski rad, naročito kada je riječ o stradanju i genocidu nad Bošnjacima u Crnoj Gori?

Da ,u pravu ste .Od 6-9 avgusta u Petnjici se dogodio veliki medjunarodni naučni skup “ Bihor 1939-1948; Narativi, Mitovi .Istorija”.Kažem s pravom “ veliki” jer se na skupu čulo 59 referata intelektualaca iz regiona i cijelog svijeta .Takodje je “ veliki “ jer je najmanja i najmladja opština u Crnoj Gori ugostila nekoliko stotina intelektualaca različitih profila od Australije do Evrope. Skup je bio “ veliki” i zbog toga što je pokazao da intelektualni potencijal Bošnjaka više nije takav da bi u odnosu na bilo koga bio inferioran.Veče posvećeno akademiku Feridu Muhiću i meni ,bile su samo uvodne sekvence samog skupa i naravno prilika da se publika upozna sa onim “ što ostavljamo iza sebe” ili jednostavno rečeno” sa smislom naših života” na zalasku akademskih karijera.Ako bi se mogle sažeti osnovne poruke sa skupa ,one bi bile : 1. Ratne godine u Bihoru , kao i na svim ostalim područjima ,gdje su dominirali Bošnjaci bile su dramatične. 2. Ostavljeni sami sebi, ne razlikujući četnike i partizane ,sve do 1943 ,Bošnjaci su bili primorani da kolaboriraju sa okupatorom ( zbog oružja ) i bore se za goli opstanak . 3. Njihova egzistencija je najviše bila ugrožena od četnika, koji su primarno i stvarno po ideologiji bili fašistički pokret. Borba protiv njih bi trebalo biti označena kao primarno – antifašistička. Izjednačavanje antifašizma i komunizma na kraju rata stavila ih je u poziciju “ neprijatelja “ tim prije ,što je ogroman broj četnika konvertovan u partizane na kraju rata ,iz čega se rodio paradoks da njihove “ krivice” na kraju rata “ procjenjuju “ bivši četnici. 4. Bez obzira na sve , Bošnjaci se mogu odreći svega – ali ANTIFAŠIZMA -NE 5. .I medju nama ima onih koji neznaveno izjednačavaju antifašizam i komunizam i oni se nipošto ne razlikuju od onih koji izjednačavaju četnike i partizane. Medju mojim kolegama u BiH ,to bi se zvalo “ revizionizam “ , moj je stav da je to glupost ,jer ono “ što je bilo “ se ne može mijenjati, mijenja se samo mišljenje o onome što je bilo , ali to nije istorija ,to je samo jedno od brojnih mišljenja o njoj.

Kakav naučni i društveni značaj ima održavanje jednog ovakvog skupa upravo u Petnjici, jednoj od najmlađih i najmanjih crnogorskih općina, te u kojoj mjeri su njegovu organizaciju podržale državne institucije Crne Gore?

Mislim da je znaçaj skupa naglašen u predhodnom odgovoru. A na pitanje: Je li ga podržala država Crna Gora ? odgovor je : Jeste , jer ga zvanična Crna Gora ,osim dijela njene vlasti nije opstruirala. Očekivati od ovakve Crne Gore da podržin jedan ovakav skup bilo bi preambiciozno ,jer ona je po retorici evropska ,po ideologiji četnička. Vjerovatno je to razlog ,da niti smo i insistirali , niti očekivali pomoć od nje.

Ranije ste isticali da na skupove posvećene četničkom pokretu i zločinima nad Bošnjacima pozivate i autore koji zastupaju drugačija ili suprotstavljena stanovišta. Jesu li takvi učesnici bili prisutni i u Petnjici?

Moj temeljni stav da pravo na mišljenje ima svako. Ali ako ste naučnik ,posebno ako raspolažete nekim titulama ,niko nepoželjan na skupu ne može biti. Ja sam u Petnjicu doveo doc.dr Aleksandra Stamatovića ,oficijelnog zagovornika četničke ideologije ,bivšeg šefa radikala u Crnoj Gori i on je na skupu “ izguslao” to što ima, uvjeren da je u pravu.Mi smo ga saslušali ,lijepo dočekali i ispratili kako to nama dolikuje ,zahvalni što je došao ,jer za razliku od drugih sličnih ,pozvanih ,on se odazvao pozivu i skup učinio zanimljivijim u smislu prisutnosti različitih mišljenja.To vam liči na odgovor ,jednog hodže koji
je na zahtjev jednog svog džematlije ,da zbog ženidbe promijeni vjeru ,odgovorio: “Odobravam, niti vi što dobijate, niti mi šta gubimo”.

Zastupnica Bošnjačke stranke Kenana Strujić-Harbić izjavila je da je Bosna i Hercegovina kulturna i identitetska matica Bošnjaka u Crnoj Gori, dok je Crna Gora njihova država i domovina. Šta, prema Vašem mišljenju, pojam matice znači za identitet crnogorskih Bošnjaka?

Prvo imam potrebu da kažem da je Kenana jedno pametno i otresito stvorenje i da sam se uvijek čudio ,šta radi u društvu neznavenih ,poluintelektualnih političara sa kupljenim diplomama.Ali to je njen izbor i ja ga poštujem.Drugo, ovo što ste naveli je njena korigovana izjava i ja je u cjelosti podržavam.Ali zbog vaših čitalaca imam potrebu da iskažem, ne samo moj stav, nego stav 164 najumnija i najobrazovanija Bošnjaka iz Crne Gore ,koji su marta 2003 ,definisali ,pored imena i ovo pitanje: Bosna i Hercegovina je država tri naroda : Bošnjaka, Srba,Hrvata. Kao takva i da želi ona ne može biti matica Bošnjaka izvan nje. To što je Srbija u ustavu definisana kao država “ srpskog “, Hrvatska “ hrvatskog”,Slovenija “ slovenačkog “ i td. je posve drugačija pozicija od Bošnjaka u Crnoj Gori ,koji po ustavu žive u gradjanskoj državi u kojoj su u preambuli naznačeni i Bošnjaci ( nažalost i Muslimani,ali to je velika tema za neku drugu priliku) ,što je opredijelilo temeljni stav koji je Kenana definisala ,uz opasku “ Crna Gora je naša matična država u čiju smo državnost na referendumu u procentu izmedju 92-99% investirali,uložili sebe i kao takva ona je “ naša “ koliko i svakog drugog stanovnika Crne Gore.

Bošnjačka stranka učestvuje u vlasti sa strankama i političarima koji se povezuju s pročetničkom ideologijom. Istovremeno, njeni glasovi bili su važni za izbor Jovana Jola Vučurovića, kojeg kritičari označavaju kao negatora genocida u Srebrenici, dok je stranka potom organizirala promociju knjige o tom genocidu. Kako ocjenjujete takvu politiku i dosljednost Bošnjačke stranke u zastupanju interesa Bošnjaka u Crnoj Gori?

Više puta sam se izjašnjavao oko tog pitanja . Moj odgovor je uvijek bio : nije problem s kime su u koaliciji ,nego u tome što nijesu politički “ partneri” nego “ poltroni” koji su spremni sve podrediti fotelji. Ali da ne bi ispalo da mi ta neznavena družina nešto smeta ili da je predmet moje pažnje imam potrebu da kažem sljedeće: Sve su učinili da naučni skup u Petnjici ne uspije. Tri prijavljena učesnika iz redova te stranke ili njihova službenika ,od bota do savjetnika ( Durutlić Amel, Mujević Dženisa,Zoronjić Kemal ) iako su prijavili referate nijesu se pojavili na skupu ,niti čuveni “ savjetnik” zvani “ Njegoš “,odnosno “ službeni auto”,ofnosno” daciamen” iz Petnjice ,pa ni budući “obećani ambasador u BiH”. No hvala Alahu ,to niko nije primijetio i skup je bio onakav kakvog ga je javnost doživjela ,s obzirom da je direktno četiri dana, prenošen. BS je diskreditovala bošnjačku ideju ,predstavljajući se zastupnikom bošnjačkog naroda ( iako za nju glasa jedva ⅓ tog naroda. Istovremeno ,slučaj o kojem govorite jasno ukazuje da im je dostojanstvo naroda ,posljednja briga ,mada bi i majke Srebrenice morale razmisliti ,ko ih sve (zlo)upotrebljava u svojim političkim perfomansima. Potpredsjednik te stranke je na Odboru za obilježavanje 100 godina od genocida u Šahovićima ,glasao PROTIV ,tako da njihovo dilerisanje bošnjaštva zavisi od trenutnog odnosa snaga i potrebe da se “namire”,kvazibrigom o narodu.

Kako biste opisali današnji politički, društveni i institucionalni položaj Bošnjaka i Muslimana u Crnoj Gori?

Poloźaj je odličan za političku elitu koja je zaposlila, zbrinula i namirila sebe i svoje porodice .Kakav je položaj naroda ne bih znao ,osim što to ima prilike da kaže na izborima sljedeće godine. Imajući na umu broj zaposlenih ,vjerovatno očekuju dobar rezultat. Usudio bih se prognozirati ,ukoliko bude tako “ aktuelna politika rožajske avlije” biće i formalno potvrdjena glasovima. Uz to , “ evet efendije” će dobiti legitimitet a narod isto što i do sada – ništa. 25. marta 2026. održan je IUS Forum udruženja pravnika Crne Gore, na kojem se govorilo o opasnosti etnofederalnog uređenja, od povratka u nacionalne koncepte po modelu „bosanizacije“.

Šta vi vidite po pitanju građanske demokratije i etnofederalizacije u Crnoj Gori? 

Tada sam na tom panelu kazao i to ću ponoviti .Etnofederalizacija bi bila glogov kolac u sanduk gradjanske Crne Gore i na tom putu ,poučeni predhodnim iskustvima ,primjetan korak je “ saoizacija” ,vidljiv u opštinama gdje je većina istomišljenika Andrije Mandića ,koja se registruje preko odbijanja slavljenja dana državnosti, dana nezavisnosti ,odbijanjem isticanja crnogorskih zvaničnih zastava do retorike koja ide ka promjeni narativa antifašističke Crne Gore.

Pojedini analitičari upozoravaju na mogućnost svojevrsne „SAO-izacije“ Pljevalja i Herceg Novog, povezujući je s nacionalnom strukturom stanovništva i određenim političkim težnjama. Smatrate li takav scenarij realnim?

Sve zavisi šta će prevladati ,retorika “ Evropljana “ ili demagogija “ četnika “ . Za sada se čini da su svi obukli “ evropska odijela “ ,no uvijek treba imati na umu da njima garderobu biraju drugi sa strane ,koji će sve uraditi da Crna Gora ne udje u EU.Prema tome ,vidjet ćemo ,kako će ovi procesi teći u finišu,pokušavam biti optimista koji će poraziti realistu.Ostaje da vidimo.

Kako zamišljate Crnu Goru koja bi svim svojim građanima, uključujući Bošnjake, osigurala stabilnu i ravnopravnu budućnost, te koje bi korake trebalo poduzeti da se takvo društvo izgradi?

Iako EU nije idealan i bezgrešan projekat, cijenim da bi ulazak Crne Gore u tu zajednicu bio plodotvoran za sve,Bošnjake posebno. Jer oni su i sada ,u velikom broju, čak većem od onog u domovini , na radu u zemljama EU i USA, o a ne u Rusiji, Iranu, Iraku ,Saudi Arabiji ,Maleziji, Indoneziji ,što znači da se dobar dio njih davno opredijelio da radi i živi tamo gdje misli da je bolje. I da napomenem najvažnije: Crnu Goru u EU ne uvodi niti jedna vlast ,niti jedna stranka, nego geopolitika i to što neko misli da je “ zaslužan” za tako nešto ili to ne razumije ili nastoji prodati biračkom tijelu jednu takvu “ laž” .Naravno , EU traži kooperativne i to nije politika,to je stav.

Laković: Procesuirati svakog sudiju ili službenika za kojeg se utvrdi odgovornost

0
Marijana Laković

IZ VRHOVNOG SUDA JOŠ NE KOMENTARIŠU ZABRINJAVAJUĆI IZVJEŠTAJ O RADU SUDOVA ZA PREKRŠAJE U PODGORICI, NIKŠIĆU I CETINJU, ADVOKATICA IZ PODGORICE UPOZORAVA DA SE MORA ISPITATI SVAKI POJEDINAČNI SLUČAJ

Laković: Procesuirati svakog sudiju ili službenika za kojeg se utvrdi odgovornost

Kada postoji osnovana sumnja da je sudija izvršio disciplinski prekršaj ključna je nadležnost predsjednika suda u postupku prema Sudskom savjetu – naglasila je Marijana Laković, nekada pomoćnica ministra pravde i šefica pregovaračkih poglavlja 23 i 24

SJEĆANJE: DRAGOLJUB – BAĆAK KRUNIĆ ( 1954 – 2025 ), VELIKI IGRAČ MALOG FUDBALA

0
Dragoljub Baćak Krunić

SJEĆANJE: DRAGOLJUB – BAĆAK KRUNIĆ ( 1954 – 2025 ), VELIKI IGRAČ MALOG FUDBALA

Piše: Željko Rutović

Čudesan bijaše  igrač malog fudbala, taj dragi, dobri čovjek Dragoljub – Baćak  Krunić, stanovnik ulice 18. septembar u Nikšiću. Ne bješe on jedini fudbaler iz te sjenovite tihe ulice. Tik preko puta njega legenda nikšićkog i jugoslovenskog fudbala Baja Samatović, pa pod porodičnim krovom rođeni brat Cule Krunić, vrsno ime malog fudbala, pa u kući pored, golman velikog i malog fudbala Dragan Radulović, pa njihov mlađi komšija Cole Miković…da, fudbal je kao planetarna narodna igra rođen u prigradskim naseljima koja su vremenom prerasla u osoben urbani mit. Primjera je mnogo.

Željko Rutović

Razgovora  o velikim, najvećim igračima malog fudbala u Niku, Crnoj Gori i SFRJ nema i ne može biti bez Baćka. Jer, nemoguće je zaboraviti tu umjetnost tijela, tu njegovu finesu, neočekivani pokret, ples na ivici terena, gotovo izvan ljudskih fizičkih mogućnosti. Jednostavno magija u kojoj kao da lopta pluta, neočekivano mijenja putanju, onako kako je samo to Baćak znao, taj princ podijuma igre. Baćkov fudbal bio je ritual koji se je opirao šemama i taktičkim okovima, nudeći publici drugačiju atraktivniju perspektivu igre. Njemu je lopta bila kao produžetak sopstvenog tijela, podsjećajući nas svakim potezom da je fudbal prije i posle svega igra. Jednostavno, imao je svoj jedinstveni estetski kod koji se nije dao i nije mogao kopirati. Zapamtili su ga takvog svi veliki tereni malog fudbala SFRJ, čija se je publika tada brojala u hiljadama. Od kultnog zagrebačkog turnira ” Kutija šibica”, preko sarajevskih čuvenih terena, turnira u Beogradu,Tuzli, Skoplju, Dubrovniku, Splitu… svukuda tamo đe su bili najveći  mečevi i najveći igrači. I svi su upamtili čarolju njegove igre. Zapamtili su njegovu nepredvidivost, njegove minijaturne akrobacije za koje nijesu imali rješenje i odgovor. Poetski fudbal. I taman kada pomislite da ste već godinama na veikim i malim terenima, u dresu FK Čelika,  Monteksa, Restorana Park, Mlina, Premijera vidjeli sve njegove poteze i ideje, on bi iznenadio nekom novom, originalnom, samo njemu svojstvenom finesom. Intuicija, imaginacija, pefekcija i vizija sa tri poteza unaprijed, to je bio Baćak, taj dionizijski dribler.

Taj autentični njegov stil bijaše izraz najboljih svjetskih škola fudbala. Brazilski eros igre nepredvidivog pokreta,

španska lucidnost, argentinska lepršavost, jugoslovenski šarm, holandska lakoća…i sve ono sto ostaje najljepšim sjećanjima kolektivne memorije, nosio je u svojoj fantastičnoj igri Baćak Krunić.

Da,fudbal je za njega zaista bio igra u pravom smislu riječi. Igra ničim omeđena. Igra kojoj je duh, maštu i genioznost upravo on davao. Bez napora i usiljenosti. Bez nervoze. Sa poštovanjem i fer plejom kako i dolikuje najvećima. Praštao udarce i poštovao protivnike. Bez riječi protesta prema sudijama. Njegova igra bila je pobjednička, ne samo rezultatski, već etički, ljudski, džentlmenski.

Kao takav čovjek, omiljen u Nikšicu, Baćak je upisao sebe u stranice stare boemske nikšićke škole. Listanja sjećanja te  knjige nema bez njega. Taj šank u ” Grandu “, u centru Nikšića, bješe njegova katedra – institucija, kojom je suvereno vladao, nalik onoj lakoći sa fudbalskog terena. I opet istina, da to mogu samo rijetki, baš onakvi kakav je po svemu dobrom bio Baćak. U radijusu njegovog kretanja fudbalskog i ljudskog, bijaše neprekinuta energija, srdačnost i toplina, koja vas  je kao magnet privlačila tražeći uvijek tačku novog susreta kojem je smisao, duh i nezaborav davao on, Baćak. Na svoj i neprevodiv način. Ne može i ne treba se sve pojasniti, ljude i njihovo vrijeme treba ( d) oživjeti. Primjera i kulture sjećanja radi – “Mali stadion” nazvati imenom Baćka Krunića. No, zaborav je naše ime… A samo smo veliki sa velikima. Veliki igrač malog fudbala – Baćak Krunić. Pamtiti njega, znači pamtiti nikšićku istoriju magije fudbalske igre. Princ te magije – Baćak. Nezaboravno ime fudbala, kavaljerstva i boemije. Fudbalske boemije.

U tom njegovom  ležernom hodu od 18. septembra, duž Rudog polja, pa do Njegoševe i kafea Grand, kazano je mnogo. Njegova smirenost, tolerancija, takt, pa opet otvorenost i srdačnost, diskretni osmjeh i pomalo kao promukli filmski glas, onako po kojima se i pamte najveći boemi. Pamtiti ljude, ovakve i rijetke, znači pamtiti naš najbolji kolektivni dnk. U tu memoriju koja njeguje stari dobri duh Nikšića Baćak je ugradio čitavog sebe. Bez ostatka.

A dati najbolji i najveći dio sebe znači živjeti i izgraditi život koji u novim oblicima sjećanja traje.

Na pomen Baćkovog imena trajanje je dimenzija koja mu ljudski i fudbalski pripada.Veličine traju a sa njima i gradovi, mjesta i vremena koja su  naseljavali.

Đeljošaj pozvao Jakšić-Stojanović: Pred medijima razgovarajmo sa direktoricom na albanskom

0
Nik Đeljošaj Foto: Vlada Crne Gore

Potpredsjednik Vlade izazvao ministarku prosvjete da zajedno posjete ulcinjsku Gimnaziju

Đeljošaj pozvao Jakšić-Stojanović: Pred medijima razgovarajmo sa direktoricom na albanskom

Momo i jame

1
blob
Kolumna Zorana Piperovića za M portal

Momo i jame

U ovakvoj jurnjavi za političkim rejtingom, ovim narativom zarad opstanka na vlasti, ni život, ni obraz ne znači više ništa.

Autor:
Zoran Piperović

23.08.

15:09h

Suočavanje sa prošlošću nije pitanje ideologije, već pitanje ljudskog dostojanstva i vladavine prava, reče danas Momo Koprivica.

Slažem se.

Dodao je da je i protiv političkog progona, drugih oblika represije i naglasio – žrtava vansudakih pogubljenja.

Opet se slažem.

Samo da vidim što radi njegova partija i B.B. danas. Dakle, ovog trena.

Da li B.B. politički proganja. I najglavnije – “vansudski pogubljuje”.

Što je vansudsko pogubljenje, ako nije uporno guranje njegovog gurua B.B. da mimo suda, potpuno javno i glasno, najavljuje ko neće “sunca gledati”.

Hoće li on (Momo) i Demokrate “sunce da otmu” ljudima šaljući ih u kazamate? Prije suda.

Ko to radi, a biva političar, osim sociološkog i mentalnog nasljednika onih protiv kojih se sad buni Momo Koprivica – vojnik B.B-a. Jer da nije njegov redov, pobunio bi se protiv B.B. i izašao iz partije.

Koja je dušu dala za 1948. I to Momo kao intelektualac, doduše, sa falinkom – zna.

Jesu li neki izbjegavali sudove i slali ljude u jame. Jesu!

Šalje li B.B. mimo sudova, pored sudova, šaljući poruke sudu – da će neki biti sklonjeni sa sunca.

Sunce u jame ne može da siđe, zna Momo.

Ajmo, onda o suncu današnjem. I sklanjanju nekih ljudi od njega.

Preseli kontekst 70 godina kasnije i sjeti se, Momo, da na pragu ulaska u EU jedan tvoj, koji je sve samo ne političar, jedan ovovremeni Nikolaj Ježov (Staljinov), vansudski u Parlamentu (to se u Istočnom bloku nije radilo na tom mjestu) – priča to što priča.

To prećutkuješ. Ne buniš se. Ćutiš. Dobro ti. Pa opet, ne može da ti bude. Jer uporno plediraš na procedurama, znaš da je to temelj primjene prava.

Procedura, što to bješe za Demokrate.

Hoće li Momo progovoriti o tome?

Ako neće i on je za otimanje sunčevih zraka.

Prije suda.

PS: Da te pitam, Momo. Znaš li neki sud koji je osuđujućom presudom nekome sunce oteo?

Nijedna izrečena rečenica nije u političkoj zbilji Crne Gore, u njenoj istoriji, više toga otkrila, kazala, kao ova – o vama.

Ako time Momo može da se nosi, neka o jamama drugi zbori.

PS. 1: U ovakvoj jurnjavi za političkim rejtingom, ovim narativom zarad opstanka na vlasti, ni život, ni obraz ne znači više ništa.

Ni svoj.

A najmanje tuđi.

Slučaj MINISTAR: Puna linija „gas traži“, ali kaciga za Krapovića ne važi

0
(Foto: Portal ETV)

Sada vozila u kojima se ministar vozi nijesu preticala kolonu preko pune linije, ali je zato ministar odbrane Dragan Krapović snimljen kako se motociklom vozi kroz Budvu bez zaštitne kacige, iako je Zakonom o bezbjednosti saobraćaja propisano obavezno korišćenje zaštitne opreme za motocikliste, uključujući kacigu, zaštitno odijelo i drugu zaštitnu opremu.

Fotografiju je u centru Budve snimio čitalac Portala ETV, koji tvrdi da se ministar na ovaj način, bez kacige, često „provoza“ kroz metropolu turizma.

Posebno je zanimljivo što Krapović dolazi iz političke partije koja se često poziva na poštovanje zakona i vladavinu prava, dok istovremeno svojim primjerom ostavlja potpuno drugačiji utisak.

Zbog toga se nameće pitanje: gdje je policija kada ministar krši saobraćajne propise? Da li bi policijski službenici zaustavili i kaznili Krapovića kao što bi to učinili sa bilo kojim drugim građaninom?

https://etv.me/drustvo/video-kad-puna-linija-nije-prepreka-sluzbene-toyote-u-kojima-se-vozi-krapovic-bez-problema-pretekle-kolonu

 

Još je zanimljivije što se sve dešava u Budvi, gradu u kojem Krapović živi. Upravo zato ključno pitanje glasi: da li su svi građani jednaki pred zakonom ili postoje oni kojima je dozvoljeno ono zbog čega bi drugi bili sankcionisani?

I da podsjetimo, dvije Toyote, službena vozila Ministarstva odbrane, često su viđene na crnogorskim putevima, a tokom ljeta nerijetko i kroz Budvu i naselje iznad tog grada – Markoviće, dobro poznato po gužvama tokom ljetnje turističke sezone.

Čitaoci Portala ETV već su se nekoliko puta obraćali našoj redakciji, kritikujući način vožnje pomenutih službenih automobila.

Kotor među deset najljepših srednjovjekovnih gradova južne Evrope

3
Kotor, Foto: Radio Skala

Izvor: RTCG

Kotor se našao među deset najljepših srednjovjekovnih gradova južne Evrope u izboru putničkog magazina EnVols francuske aviokompanije Air France. Na listi su i Dubrovnik, Ronda, Rodos, San Điminjano i Karkason, a Kotor je opisan kao „skriveni dragulj iz nekog drugog vijeka“.

Evropa je dom brojnih srednjovjekovnih gradova i dvoraca, a EnVols navodi da se upravo na njenom jugu mogu pronaći neki od najljepših. Mnoga od tih mjesta imaju bogatu istoriju, tvrđave na vrhovima brda i očuvane gradske zidine.

Od Francuske do Italije, magazin izdvaja deset gradova u kojima posjetioci mogu da lutaju drevnim trgovima, šetaju tragovima istorije i penju se na kule starih tvrđava.

San Điminjano, Italija

U srcu toskanskog pejzaža ponosno se uzdiže San Điminjano. Njegovom panoramom dominiraju srednjovjekovne kamene kule koje su nekada gradile suparničke plemićke porodice. San Điminjano je 1990. godine uvršten na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.

Ovaj drevni grad poznat je po kapelama ukrašenim freskama, zanatskim poslastičarnicama sa sladoledom i pogledima na vinograde. Kao posebno vrijeme za posjetu izdvaja se zalazak sunca, kada zlatna svjetlost obasjava kamene kule.

Karkason, Francuska

Karkason je jedan od najpoznatijih srednjovjekovnih gradova u Evropi. Njegova istorija seže još u rimsko doba, a francuski grad doživio je procvat u 12. vijeku kao uporište vitezova i trgovaca.

Posjetioci mogu šetati zidinama, istraživati drevni zamak i večerati u dvorištima osvijetljenim svijećama. Karkason posebno oživljava noću, kada njegove kamene zidine djeluju poput prizora iz srednjovjekovne priče.

Obidoš, Portugal

Portugalski Obidoš mali je srednjovjekovni grad okružen impozantnim kamenim zidinama. Nekada je portugalskim kraljicama poklanjan kao vjenčani dar, a danas je prepoznatljiv po bijelim kućama i krivudavim ulicama.

Posjetioci mogu šetati vrhom zidina, obilaziti knjižare i probati „ginjinhu“, liker od višanja koji se služi u čokoladnim čašicama.

Ronda, Španija

Ronda je smještena iznad klisure El Taho, a posebno je poznata po mostu Puente Nuevo, koji povezuje dvije stare gradske cjeline. Sa kamenog mosta pruža se spektakularan pogled na litice i okolni krajolik.

Mavarski korijeni grada i danas su vidljivi kroz arapska kupatila, kaldrmisane uličice i dvorišta okupana suncem. Poseban šarm daju mu bijele kuće i panoramski pogledi.

Rodos, Grčka

Grad Rodos izgradili su vitezovi Svetog Jovana tokom krstaških ratova. Iza visokih kamenih kapija nalaze se kaldrmisane uličice, sjenovita dvorišta i gotičke rezidencije.

Jedna od najvećih znamenitosti je Palata velikog majstora, koja dominira panoramom grada, dok se u starim ulicama nalaze brojne taverne i zanatske radnje.

Ez, Francuska

Ez se uzdiže iznad Francuske rivijere i spaja srednjovjekovnu arhitekturu sa spektakularnim pogledom na more. Posjetioci mogu lutati uskim ulicama između kamenih kuća prekrivenih bršljanom, sve do vrtova na litici sa pogledom na Mediteran.

Grad je poznat po umjetničkim ateljeima i parfimerijama, dok nad njim bdije kapela iz 12. vijeka.

Dubrovnik, Hrvatska

Dubrovnik, poznat i kao „Biser Jadrana“, izdvojen je zbog Starog grada, srednjovjekovnog graditeljskog umijeća i nekadašnje pomorske moći. Krase ga gotičke palate, veliki manastiri i živopisni trgovi.

Posjetioci mogu šetati drevnim zidinama, obilaziti barokne crkve ili uživati u lokalnim morskim specijalitetima pored luke. Posebno se ističe prizor grada u vrijeme zalaska sunca, kada krovovi od terakote dobijaju zlatnu boju naspram plavetnila Jadrana.

Monteridžoni, Italija

Italijanski Monteridžoni gotovo je savršeno kružnog oblika i ima 14 kula, zbog čega djeluje kao da je izašao iz srednjovjekovnog rukopisa. Grad je u 13. vijeku izgradila Sijena kao utvrđenje za odbranu od Firence i od tada se veoma malo promijenio.

Sa njegovih zidina pruža se pogled na toskanski krajolik, dok se poseban šarm grada može osjetiti na glavnom trgu uz tradicionalnu italijansku hranu.

Kotor, Crna Gora

Smješten između visokih krečnjačkih litica i blistavog zaliva, Kotor je u tekstu EnVolsa opisan kao „skriveni dragulj iz nekog drugog vijeka“.

Venecijanske zidine protežu se planinskim obroncima, okružujući krivudave uličice, male trgove i vjekovima stare crkve.

Stari grad je, kako se navodi, pun života, sa skrivenim kafićima i lokalnim stanovnicima poznatim po ljubavi prema mačkama koje odmaraju na suncu.

Za spektakularan pogled preporučuje se uspon do tvrđave Sveti Ivan, odakle se pruža panorama koja, prema ocjeni magazina, pokazuje zašto je Kotor jedno od „najčarobnijih srednjovjekovnih mjesta u Evropi“.

Avila, Španija

Španska Avila poznata je po monumentalnim srednjovjekovnim kamenim zidinama koje se protežu gotovo 2,5 kilometara i imaju čak 88 kula, što ih čini jednim od najbolje očuvanih utvrđenja u Evropi. Grad je osnovan u 11. vijeku radi odbrane hrišćanske Španije tokom Rekonkiste.

Unutar zidina nalaze se gotičke katedrale, plemićke palate i kafići na istorijskim trgovima. EnVols navodi da ovaj srednjovjekovni grad, bilo danju ili noću, odiše tihom snagom koju su oblikovali vjera i istorija.

Đuričković: Vlastodršci u posljednje vrijeme postali popustljivi jer kršenje zakona počinje da im se sveti kroz izborne rezultate i ankete

0
Miloš Đuričković (Foto: TV E – stop kadar)

FUNKCIONER EVROPSKOG SAVEZA PORUČIO DA SU DEMOKRATE TE KOJE ŠTITE BEZAKONJE U MOJKOVCU

Đuričković: Vlastodršci u posljednje vrijeme postali popustljivi jer kršenje zakona počinje da im se sveti kroz izborne rezultate i ankete

Čiji je naš premijer?

4

Čiji je naš premijer?

Piše: Slavko Mandić

Skandali vezani za ime premijera Milojka Spajića nijesu novost. Konstanta su još od njegovog pojavljivanja na političko- crkvenu scenu „oslobođene“ Crne Gore. Bez sumnje, tada je bio državljanin Srbije. Po vlastitom priznanju za nezakonito dvojno državljanstvo, tačnije ono srbijansko, nije kriv on. Kazao je da ga je upisala majka dok je on bio u Japanu, a on tada nije ni znao da je taj čin protivzakonit. Pasoš Srbije, objasnio je, trebao mu je i zbog činjenice da za državljane Srbije nije bila potrebna viza za Japan, dok je za Crnu Goru važio vizni režim.

–Daj to državljanstvo, kazao je majci i tako je budući ministar u vladi Zdravka Krivokapića postao crnogorski ministar finansija i socijalnog staranja, sa nezakonito stečenim dvojnim državljanstvom. Crnogorskim i Srbijanskim. A koliko današnjeg premijera interesuje kojoj državi je zaklet na lojalnost najbolje je sam objasnio izjavom da ga iskreno ne interesuje da li ima državljanstvo Singapura, SAD, Turske, Srbije, Hrvatske… Može bilo koje države, ako mu odgovara i ako mu može donijetu kakvu korist.

Milojko Spajić je dobio srbijansko državljanstvo 2009. godine.  Dvojno državljanstvo, po crnogorskom zakonu, nije dozvoljeno ako je stečeno nakon 3. juna 2006. godine. Spajić tvrdi da nije znao za taj zakon, u što baš nije lako povjerovati, jer se zbog našeg zakona o državljanstvu prašina u Srbije nije slegla ni do današnjeg dana. Ako nije znao on, ispostavilo se ima ko jeste. Čekao se momenat kako bi se, ukoliko kojim slučajem skrene sa ucrtane mu trase litijaškog puta, sve obznanilo i precizno dokumentovalo. I kad je dobio srbijansko državljanstvo i da mu je, kako kaže zvanična evidencija,  prebivalište u Beogradu na adresi Topalovićeva broj 4, u opštini Zvezdara.

Dakle, srbijanska vlast, koja se navodno ne miješa u unutrašnje stvari Crne Gore, sve ovo je dobro znala. Ćutala je. Oni koji su ga doveli da bude udarna finansijska pesnica premijera Krivokapića, očigledno je, radili su to iz drugih pobuda i motiva. Tako je, zahvaljujući litijaškoj kontrarevoluciji Crkve Srbije i direktnim učešćem u prevrat avgusta 2020. godine sprovedenim pod budnim okom Aleksandra Vučića, srbijanskog despota, skinuta sa trona crnogorska vlast, predvođena Milom Đukanovićem, harizmatičnim državnikom, koji je i danas trn u oku i tamošnjem i ovdašnjem režimu. Istovremeno, nova Vlada Crne Gore, formirana u manastiru Ostrog, odredila je nezakonitog dvojnog državljanina Milojka Spajića za ministra finansija i socijalnog staranja. Novi ministar je ćutao o srbijanskom državljanstvu i prijavljenom prebivalištu u Beogradu. Moglo mu je biti jer se sistem nije potrudio da izvrši provjeru, iako je na to bio obavezan. A kako je i mogao kad je sistemom, u dobrom dijelu rukovodila Crkva Srbije.

Spajić je izabran za ministra 4. decembra 2020. Samo nekoliko dana nakon izbora novi ministar je zadužio Crnu Goru za cijelih 750 miliona eura putem emisije državnih obveznica na međunarodnom tržištu (Londonska berza) , koje su emitovane 9. decembra 2020. Obrazloženje je bilo da će sredstva biti iskorišćena za pokrivanje deficita u državnoj kasi i vraćanje dospjelih dugova prethodne vlasti. Bilo je onih, poput Nebojše Medojevića, koji su tvrdili da je Spajiću pripala pozamašna svota od navodne provizije, ali nema zvaničnih dokaza ni sudskih potvrda da je to tačno. Odavno već nema ni novca od tadašnjeg, ali i kasnijih zaduženja koje je Vlada uzimala kako bi mogla preživljavati.

Kada je u pitanju kredit od 750 miliona, za čije će vraćanje trebati izdvojiti skoro milijardu eura, jasno je da je sve ranije dogovoreno i da je nezakonito izabrani ministar odradio svoje prvo veliko zaduženje uspješno i po volji onoga koji ga je doveo na tu poziciju. Ubrzo je ovaj posao, koji je izazvao samo kratkoročne komentare i sumnje, samim djelovanjem Vlade i brojnim aferama, ostao zaboravljen u sjenci brojnih dnevno nadolazećih skandala.
A onda dolazi kandidatura za preśednika Crne Gore. Dok se trka zahuktavala, izbio je skandal u vezi devojnog državljanstva Spajića i njegovog mjesta prebivališta. On je  u februaru 2023. godine priznao da posjeduje državljanstvo Srbije i prijavljeno prebivalište u Beogradu, što je potvrđeno zvaničnim dokumentom MUP-a Srbije. Državna izborna komisija je u februaru 2023. odbila da utvrdi Spajićevu kandidaturu za predsjednika Crne Gore nakon provjera i informacija iz Srbije o njegovom prebivalištu i državljanstvu. Uslijedio je ispis iz srbijanskog državljanstva i otkazivanje prebivališta, ali on više nije mogao biti kandidat za preśednika države. Spajić se žalio a Osnovni sud u Podgorici je 22. jula 2026. godine  prvostepeno presudio da je DIK neposredno diskriminisao lidera Pokreta Evropa sad (PES) Spajića, ne omogućivši mu da prije tri godine učestvuje u trci za funkciju šefa države, odnosno uskrativši mu mogućnost da otkloni nedostatke u podnijetoj kandidaturi.
U međuvremenu, brojne afere vezane za Milojka Spajića potresale su Crnu Goru.
Odnos premijera Crne Gore Milojka Spajića i Do Kvona, osnivača „Teraform Labsa“ najduže je bio predmet interesovanja crnogorske javnosti. Pljuštale su političke optužbe o sumnjivim poslovima, na koje je Spajić odgovarao da se sa Do Kvonom poznaje od ranije i da je sarađivao s njim u periodu prije nego što je kripto-mreža kolabirala.

Interesantna je afera „Sen Trope“. Oglasio se aktivista sa društvenih mreža 19. 08. 2024. godine, izvjesni Didi, koji je na svom profilu objavio mozaik fotografija i kratak video zapis, kojima se razotkrivaju obmane u saopštenjima PES-a kojima su pokušali da spasu pad političkog rejtinga premijera Milojka Spajića nakon izbijanja afere ,,Sen Trope“.  Kako je objavio portal „Standard“, sam predsjednik Vlade je nesvjesno inicirao izbijanje afere kada je, sve u cilju podizanja rejtinga vlastite politike, obmanuo javnost 16. avgusta objavljujući fotografiju sa Novakom Đokovićem iz Porto Montenegra, uz najavu da je ,,Novak spreman da pruži besplatnu ekspertsku pomoć u kreiranju sistemske podrške sportu u Crnoj Gori”.
Propaganda bi možda i uspjela da mnogi u Crnoj Gori nijesu znali da je Milojko Spajić 16. avgusta bio već četvrti dan u – Francuskoj. Onda je krenula lavina: prostim pregledom društvenih mreža, razgledanjem profila uticajnih influensera, otkrila se istina: da je Milojko Spajić sa suprugom u mondenskom ljetovalištu Sen Trope i da se nalazi u vrlo interesantnom društvu, te da svi uživaju u luksuzu poznatog ljetovališta.
Između je još mnogo zanimljivosti, koje se baš ne dodiruju sa istinom, ali izgleda ni sa interesovanjem onih čiji je posao da štite državne interese od onih koji ih moguće ugrožavaju.

A onda je lider DNP-a Milan Knežević prije nekoliko dana objavio da je Milojko Spajić pripadnik Vojske Srbije od 2023. godine. “Znači, Crna Gora ima premijera koji je vojnik Vojske Srbije, a članica je NATO-a, dok je Srbija vojno neutralna? Kako je moguće da je on član vrhovne komande, da je išao na NATO samite…”, kazao je šef  Demokratske narodne partije, inače lični prijatelj srbijanskog preśednika Aleksandra Vučića. Ako ko zna, onda on zna, komentari su od mnogih u Crnoj Gori. Bila je ovo prilika opoziciji da ustane na noge i zatraži momentalnu ostavku premijera. DPS se zadovoljio saopštenjem u kome konstatuje da je ovo najveći skandal u istoriji parlamentarizma. Ali, nema  još što će preduzeti po tom pitanju.

Čini se da je opozicija umorna od odmaranja.  Šesta je godina od kojih kao oruđe koristi pripremljena saopštenja za javnost i po neku konferenciju za medije, đe uglavnom saopšti što vlast više ne bi smjela da čini ovom narodu. Osim rijetkih pojedinaca koji se čuju u parlamentu, ali i izvan njega, onih koji hrabro na crtu izlaze vladajućim rabotama od kojih crveni Ustav i mnogi zakoni, ostali odavno mole za lijepu tišinu. Da im se ne pobrka unutrašnji mir i sklad i ne ugroze privilegije od kojih se ne odstupa ni po koju cijenu. Čak ni ako se dokaže da je Milan Knežević u pravu kad je u pitanju vojno angažovanje crnogorskog premijera u vojsci Srbije.

Samo reći ostavka, malo je. Mora se jasnim stavom izaći i tražiti bezuslovnost. Ako to vlast ne prihvati, što će opozicija u parlamentu? I što će joj razgovori sa zemljama Kvinte. I sa šefom EU misije Johanom Satlerom.
Opozicija mora da zna da nam ne treba Evropa koja žmuri na nepoštovanje zakona i Ustava. Takva Evropa nam ništa ne znači, a ako mi ovakvi značimo njoj, onda je ona u ozbiljnom problemu.

Belan: U PES-u izgleda nijesu pogledali datum dokumenta, zaboravljaju da je Spajić već bio ministar i planirao da se kandiduje za predsjednika

0
Milojko Spajić (Foto: BOJAN_GNJIDIC)

Javnost je i dalje bez odgovora na pitanja kakav je tačno bio vojni status crnogorskog premijera u Srbiji i kada je prestao

Belan: U PES-u izgleda nijesu pogledali datum dokumenta, zaboravljaju da je Spajić već bio ministar i planirao da se kandiduje za predsjednika

U ovoj priči ne bi bilo ništa sporno da lice koje je ušlo u trku za predsjednika Crne Gore, a koje bi po toj funkciji bilo i predsjednik Savjeta za odbranu i bezbjednost, koji saglasno Ustavu Crne Gore donosi ključne odluke u dijelu komandovanja Vojskom, u tom momentu nije bilo član rezervnog sastava vojske druge države – naveo je Volkov