Home Blog Page 50

PET GODINA OD BELVEDERA: Cetinje pamti noć suzavca, barikada i helikoptera

0


Pet godina kasnije, 6. septembra 2026. godine, na Cetinju će ponovo biti obilježena godišnjica belvederskih protesta.

A. Tahirović

Centar za građanska prava organizovaće u nedjelju, u okviru projekta „Cetinje pamti“, okupljanje na platou pored Biljarde, ispred Cetinjskog manastira. Početak je zakazan za 18 časova.

Biće to još jedno vraćanje na 4. i 5. septembar 2021. godine, dane koji su ostali duboko urezani u savremeno crnogorsko pamćenje. Između tih datuma i ovog septembra stalo je pet godina, nekoliko promjena vlasti, brojni politički obrti, sudski postupci, nalazi institucija i mnogo izgovorenih i napisanih riječi. Dovoljno dugo da se promijene vlasti, funkcije i politički odnosi. Nedovoljno dugo da se zaboravi miris suzavca na cetinjskim ulicama, zvuk detonacija, policijski kordoni, helikopter iznad grada, ljudi koji su cijelu noć ostali na barikadama i jutro u kojem je Cetinje izgledalo kao grad u kojem se, umjesto jednog vjerskog obreda, odvija neka mnogo veća i teža borba.

NOĆ NA BELVEDERU

Sve je počelo dan ranije, u subotu, kada je Cetinje već bilo puno ljudi. Građani su pristizali iz različitih krajeva Crne Gore, a policija je na prilazima gradu postavljala blokade i zaštitne ograde. Okupljeni su ih sklanjali i, kako je dan odmicao, počeli da prave svoje barikade. Automobili, kamioni, gume, kamenje i krš pretvarali su magistralu prema Cetinju u prepreku koju nije bilo lako pomjeriti.

Do večeri je bilo jasno da će noć biti duga.

Na Belvederu je bilo nekoliko hiljada ljudi. Pjevale su se patriotske pjesme, donosila se hrana i voda, razgovaralo se pored barikada. Ljudi su obilazili put, provjeravali šta se događa na drugim prilazima i vraćali se na svoja mjesta. Nije to bila noć u kojoj se spavalo.

Jedan stariji čovjek tada nam je na Belvederu rekao da „ovo nije pitanje crkve, mnogo je više od toga“. Objašnjavao je da su poglavari Srpske pravoslavne crkve i ranije slobodno dolazili na Cetinje, ali da se ovog puta sve doživljava drugačije.

„Žele da nam pokažu da je Cetinje pokoreno“, rekao nam je.

Na Dvorskom trgu, nekoliko kilometara dalje, građani, novinari i poslanici crnogorskog Parlamenta čekali su jutro. Dio njih sjedio je na tlu ispred policijskog kordona. Neki su razgovarali sa policajcima, pokušavajući da ih ubijede da ne upotrijebe silu. Među okupljenima bilo je i političara iz opozicionih partija, koji su ostali na trgu dok se čekalo da Vlada i Srpska pravoslavna crkva ipak promijene odluku o mjestu ustoličenja.

JUTRO KOJE JE PREKINULO ČEKANJE

Pred zoru 5. septembra policija je počela da zatvara prostor oko Cetinjskog manastira. Ulice su se punile pripadnicima policijskih jedinica, a građani su sve teže mogli da priđu trgu.

U 5:57 sati ujutro bačen je prvi suzavac.

Poslije njega drugi, pa treći. Ubrzo su se čule i šok bombe. Dim se širio između zgrada, ljudi su se povlačili niz ulice, pokušavali da se sklone, pa se ponovo vraćali prema policijskom kordonu. U jednom trenutku prestali smo da brojimo koliko je suzavaca bačeno. Samo smo pokušavali da pratimo gdje je sljedeći.

Na Cetinju se tog jutra više nije moglo normalno disati.

Građani su pozivali policiju da prestane. Čuli su se povici. Neki su plakali, neki pokušavali da ostanu pribrani, dok su drugi u bijesu prilazili kordonima. Nekoliko djevojaka u blizini Gradske kafane zaplakalo je nakon novih udara suzavca. Jedna od njih je, kroz suze, kazala: „Nema Boga kad u njegovo ime ovo radite.“

Starija gospođa sa kojom smo razgovarali govorila je da je atmosfera podsjeća na devedesete godine, te kako je sada zatvarala prozore da joj unuci ne slušaju šta se događa napolju. Tog jutra ni zatvoreni prozori nisu mnogo pomagali.

DOK JE GRAD BIO POD SUZAVCEM, BELVEDER JE ČEKAO

Dok se u gradu odvijala policijska intervencija, na Belvederu su ljudi i dalje čekali.

Barikade su bile na svojim mjestima. Put prema Cetinju bio je prepriječen automobilima, kamionima, gumama i kamenjem, a više stotina automobila bilo je parkirano duž magistrale. Oko četiri hiljade građana provelo je noć na tom mjestu, među njima i pojedini političari.

S vremena na vrijeme stizale su vijesti iz grada. Čuli su se pucnji i detonacije. Sa Cetinja su dolazile slike ljudi sa licima prekrivenim maramicama i odjećom natopljenom suzavcem. Na Belvederu se čekalo da se vidi kojim će putem krenuti patrijarh srpski Porfirije i izabrani mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Na kraju je postalo jasno. Neće doći putem. Doći će vazduhom.

Vlada Crne Gore stavila je na raspolaganje helikopter, pa su Porfirije i Joanikije u jutarnjim satima sletjeli na Cetinje i uz jako policijsko obezbjeđenje ušli u Cetinjski manastir. Oko njih su bili pripadnici antiterorističke jedinice, policajci sa balističkim štitovima i naoružanjem, dok su prilazi manastiru bili zatvoreni.

Prizor je bio neobičan i težak za grad u kojem se pripremao vjerski obred.

Dok je helikopter spuštao dvojicu crkvenih velikodostojnika u manastirsko dvorište, nekoliko stotina metara dalje građani su bili potiskivani suzavcem.

U manastiru je počela liturgija.

Joanikije je ustoličen.

Patrijarh Porfirije govorio je o službi, odgovornosti i potrebi da se spajaju mostovi. Joanikije je, obraćajući se, kazao da su podjele koje su se dogodile „vještački izazvane“ i da će trebati vremena da budu prevaziđene.

Napolju je uveliko trajao sukob policije i građana.

Ustoličenje koje je vlast pokušavala da predstavi kao miran i “relaksiran” događaj održano je uz policijski kordon, specijalne jedinice, oklopna vozila, dim suzavca i helikopterski dolazak do vrata manastira.

Takav je bio 5. septembar.

ODLUKA KOJA JE PRETHODILA SVEMU

Mnogo toga što se događalo, zapravo nije počelo tog jutra.

Sedmicama prije ustoličenja vodila se politička i bezbjednosna rasprava o tome da li događaj treba održati na Cetinju. Procjene bezbjednosnih službi upozoravale su na mogućnost ozbiljnih incidenata. Ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović zalagao se za izmještanje ustoličenja, dok su se u javnosti smjenjivale izjave o tome da li će se ono ipak održati u Cetinjskom manastiru.

Istovremeno, tadašnji premijer Zdravko Krivokapić govorio je da će na Cetinje doći bez obezbjeđenja i da će lično razgovarati sa svakim ko bude imao nešto protiv njega. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović poručivao je da mu obezbjeđenje neće trebati i da se osjeća slobodno i komotno na svakom mjestu.

Ni Krivokapić ni Abazović nisu se 5. septembra pojavili na Cetinju.

U danima prije toga govorilo se i o mogućnosti da će ustoličenju prisustvovati veliki broj vjernika i podržavalaca SPC iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u jednom trenutku najavljivao je mogućnost dolaska, da bi na kraju čestitao Krivokapiću na, kako je tada kazao, uspješno sprovedenoj akciji ustoličenja.

Za građane koji su noć proveli na Belvederu, sve je to izgledalo kao mnogo više od pitanja samog vjerskog obreda. To se osjećalo i u razgovorima koje smo tada vodili.

Jedni su govorili o crkvi, drugi o državi, treći o Cetinju i njegovom istorijskom značaju. Većina, međutim, nije govorila jezikom političkih saopštenja. Govorili su o osjećaju da se pred njihovim očima mijenja nešto što smatraju važnim za identitet grada i države.

U međuvremenu, u centru Cetinja policija je koristila sredstva prinude.

RIJEČI IZ JUTRA KOJE SU OSTALЕ DA TRAJU

Uprava policije negirala je da je koristila gumene metke, iako su se među građanima pojavile povrede za koje su pojedini tvrdili da su posljedica takvog postupanja. Nekoliko minuta prije početka policijske intervencije premijer Krivokapić objavio je da su građani bacili Molotovljev koktel. Za tu tvrdnju javnosti nikada nije ponuđen snimak ili dokaz koji bi je potvrdio, dok su reporteri Standarda, koji su se nalazili na više lokacija, naveli da takav događaj u centru grada nisu zabilježili.

Kasnije je otvoreno i pitanje informacije da je pucano na policiju. U postupcima koji su uslijedili nakon događaja razmatrano je šta se zapravo dogodilo i na koji način su pojedine informacije plasirane javnosti.

Cetinje je u međuvremenu dobilo svoj drugi život, onaj poslije 5. septembra, u kojem se sve ono što se dogodilo preselilo iz ulice u institucije.

GODINE KOJE SU DOŠLE POSLIJE

Već narednih mjeseci počele su da stižu pritužbe građana na postupanje policije.

Jedna od njih odnosila se na događaj koji se odigrao gotovo usputno, na ulici koja je tog jutra postala dio zone sukoba. Građani D.J., E.Č. i B.Z. tvrdili su da su se automobilom kretali Bajovom ulicom, ne znajući da policija koristi sredstva prinude, kada je vozilo pogođeno projektilom suzavca. Naveli su da je putnicima pozlilo, da su pretrpjeli snažan strah i stres i da su se zbog posljedica obraćali ljekaru.

Savjet za građansku kontrolu rada policije kasnije je utvrdio da policijski službenici nisu postupali sa potrebnom pažnjom i da nisu pravili razliku između mirnih i nasilnih demonstranata, ali ni između učesnika okupljanja i građana koji u njemu nisu učestvovali.

A onda je, dvije godine poslije događaja, stiglo i mišljenje Zaštitnika ljudskih prava i sloboda koje je otvorilo mnogo ozbiljnije pitanje o postupanju policije 4. i 5. septembra.

Na osnovu dokumentacije, snimaka, izjava učesnika i medijskih izvještaja, a posebno nalaza Odjeljenja za unutrašnju kontrolu Ministarstva unutrašnjih poslova, Zaštitnik je u pet od šest mišljenja utvrdio povredu Evropske konvencije o ljudskim pravima i Ustava Crne Gore, u dijelu koji se odnosi na zabranu mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja.

Posebno je ukazano na nekontrolisanu upotrebu hemijskih sredstava i razliku između broja sredstava prinude koji se vidi na snimcima i onoga što je evidentirano u policijskim izvještajima. Na jednoj od lokacija u izvještajima je bilo navedeno 31 sredstvo prinude, dok je analizom snimaka utvrđeno 85 upotrijebljenih sredstava, uz sumnju na dodatna 24.

Tako se ono što se tog jutra vidjelo na ulicama, kada je bilo gotovo nemoguće izbrojati koliko je puta bačen suzavac, nekoliko godina kasnije pojavilo i u službenim dokumentima.

Zaštitnik je zaključio da je došlo do povrede člana 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima i odgovarajućih odredbi Ustava Crne Gore, dok su u mišljenjima upućene i preporuke Upravi policije koje se odnose na obuku za upravljanje protestima, bezbjednu upotrebu hemijskih iritansa i rizike višestrukog izlaganja.

Cetinje je tako, dugo nakon 5. septembra, ostalo u dokumentima institucija, sudnicama i zapisnicima. I u sjećanjima ljudi.

PET GODINA POSLIJE

Danas, kada se ponovo gledaju snimci iz septembra 2021. godine, neke slike djeluju gotovo nestvarno. Tadašnja Vlada više ne postoji, ljudi koji su donosili odluke više nisu na istim funkcijama, politički odnosi su se promijenili, kao i partije i politička mapa Crne Gore.

Ostali su, međutim, fotografije i snimci.

Na njima su policajci u punoj opremi, građani koji se sklanjaju pred dimom, ljudi na barikadama, djevojke koje plaču, stariji ljudi koji pokušavaju da dođu do daha, automobili nagurani na magistrali i helikopter koji Porfirija i Joanikija spušta u dvorište Cetinjskog manastira.

Ostao je i Belveder, sa svim onim što se za njega vezuje od te noći.

Pet godina je dovoljno da se mnoge političke priče promijene ili zaborave. Za ljude koji su bili na Cetinju 4. i 5. septembra 2021. godine, međutim, neke slike nisu postale dio prošlosti na isti način. Pamte gdje su bili kada je počeo suzavac, s kim su proveli noć na Belvederu, kako su se vraćali kući i kako je izgledalo jutro kada su se iznad grada začuli rotori helikoptera.

Standard

Mandić: Izjavio sam saučešće u skladu sa običajem svog naroda; Nikolić: Moraćete u Srebrenici da kleknete kao Vili Brant, niste više faktor koji samostalno može da usmjerava odluke

1
Mandić i Nikolić (Foto: Stop kadar)

Polemika oko incijative za smjenu prvog čovjeka najvišeg zakonodavnog doma koja je pokrenuta zbog telegrama upućenog povodom smrti presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića

Mandić: Izjavio sam saučešće u skladu sa običajem svog naroda; Nikolić: Moraćete u Srebrenici da kleknete kao Vili Brant, niste više faktor koji samostalno može da usmjerava odluke

Mandić se, tokom jučerašnje sjednice, dotakao inicijative DPS-a za njegovu smjenu zbog telegrama koji je uputio povodom smrti Mladića, navodeći da će uskoro biti održana sjednica sa tom tačkom dnevnog reda na kojoj će se moći opširnije pričati o svim dešavanjima.

– Jedna od važnijih stvari koju želim da kažem svima – ja sam nacionalni Srbin i uradio sam samo nešto što je u skladu sa običajima u mom narodu. I ne samo u mom, vidimo da je i kod Crnogoraca sličan običaj, to se vidjelo i na primjeru smrti predsjednika Savezne Republike Jugoslavije kada su neki Crnogorci izjavljivali saučešće, a kod nas Srba je takav običaj – izjavio sam saučešće sinu Ratka Mladića. Nije tu bilo nijedne suvišne riječi i rečenice, uradio sam sve u skladu sa vjerom kojoj pripadam. Onda čitav dan idu razne povike i vrijeđanja, pa bih vas zamolio da se uzdržite do trenutka kada se bude raspravljalo o toj temi. Nemam nikakve dileme da će to biti jedna veoma interesantna rasprava – rekao je Mandić na sinoćnjoj sjednici.

On je poručio da nema da se pomjeri ni milimetra bilo kome, pogotovo, kako je rekao, kolegama iz DPS-a.

– Znamo kakva je ta stranka bila. Ovi današnji mladi ljudi nastavljaju tamo gdje su stali njihovi prethodnici, ne odriču se njihove politike. Odlično se sjećam tog vremena kada su snažno pomagali Republiku Srpsku, snabdijevali gorivom i svim. I kada je Milošević uveo sankcije, da nije bilo Crne Gore i Mila Đukanovića i Vlade Crne Gore, Republika Srpska bi izgubila rat. I oni su se zahvaljivali Đukanoviću, ima i u njihovim medijima – u oktobru 1997. godine, kada je bio raskol u DPS-u, gdje se prenose citati političara iz RS koliko se zahvaljuju Milu Đukanoviću, a neki od njih su dolazili da rade kampanju Đukanoviću protiv Momira Bulatovića – dodao je Mandić.

Prošlo se, ističe on, kroz sve drame i ne prihvata da “zbog toga što je neki Bošnjak koji je tada pripadao DPS-a, da li iz straha ili lukrativnog interesa, sada drži moralne pridike Andriji Mandiću koji nije uradio ništa osim onoga što je običaj u njegovom narodu i ljudi koji pripadaju pravoslavnoj vjeri”.

– Danas držati moralne pridike, a do 1995. biti glavni oslonac Vojske RS, imati zahvalnost i sve te ljude u izbornoj kampanji Milo-Momir na strani Mila Đukanovića – neće moći da prođe. Biće to zanimljiva rasprava – rekao je Mandić.

On je kazao i da DPS neće da se odrekne starih kadrova jer znaju da 90 odsto glasača te partije glasa zbog Đukanovića i starih kadrova.

– Da ne znate da je tako kako biste lako stare barone otkačili. Ne bi vam nijedan tu proveo ni 20 sati – poručio je Mandić, dodajući da DPS boli to što će ova parlamentarna većina uvesti Crnu Goru u Evropsku uniju.

Šef Poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Nikolić odgovorio Mandiću da kad njega puste da uvede Crnu Goru u EU, prije toga će morati da ode u Srebrenicu i da tamo klekne kao Vili Brant i traži oproštaj.

– Sad ste kompromitovali sve što ste radili tokom prethodnih mjeseci. Sad Johan Satler i Marta Kos imaju problem državama članicama u Briselu da objasne kakav je to predsjednik parlamenta buduće članice EU koji glorifikuje ratnog zločinca. Ima li jednog državnika koji čeka u redu za članstvo u EU koji iskazuje tu vrstu spremnosti – pitao je Nikolić.

On je podsjetio i da je Slobodan Milošević preminuo u Hagu kao optuženik, ali bez i prvostepene presude.

– Nije preminuo kao presuđeni ratni zločinac i to bi trebalo da znate bolje nego mi. Ali razumijem potrebu zašto ovaj ekskurs. Đe nestade odjednom ona blagogagoljivost i mirnoća u Vašem glasu? Spustili ste se sa ozbiljnom tenzijom i nervozom jer se sad stvari malo komplikuju. Ali, da Vam olakšam. Nijesmo ovo uradili dominantno zbog Vas, jer znamo sa kim imamo posla. Ovo je treća naša inicijativa i ona nema čak ni cilj da pomogne u vjerodostojnoj interpretaciji prošlosti jer je to neupitno. Ratko Mladić će ostati upamćen po presudi Haškog tribunala i zlodjelu koji je ostavio iza sebe, ali ovdje treba da se vidi i da se ogoli klijentelizam parlamentarne većina koja će tog dana, kao što kaže Vaš koalicioni partner, glasati o tome da li je Mladić zločinac ili heroj, ali ne da li Mandića treba smijeniti. Vi ste posljedica ove politike i nevremena koje je zadesilo Crnu Goru – naglasio je Nikolić.

Komenatišući navode Mandića o tome koga podržava biračko tijelo DPS-a, Nikolić skreće pažnju predsjedniku Skupštine da slobodno može da ima problema sa tom partijom i udruživati se sa drugima da bi pobijedili najjačeg.

– Ali ipak morate imati minimum poštovanja jer građani Crne Gore nijesu ludi, oni u najvećem procentu vjeruju našoj politici i ovim ljudima. Iako vjerujete u demokratiju jer u njoj onaj koji ima najviše povjerenja i glasova na izborima po pravilu i azbuci demokratije polaže suvereno pravo da formira vlast. Živimo iskrivljenu verziju demokratije, ali neće ni to trajati dovijeka – istakao je Nikolić.

Prema njegovim riječima, Mandić ima problem jer njegovo biračko tijelo prelazi u tabor Demokratske narodne partije (DNP).

– Danas se Vaš koalicioni partner i ambasador EU u Crnoj Gori bore za prevlast nad Vama i od razvoja tog događaja će zavisiti i Vaša politička perspektiva. Vi više niste faktor koji će samostalno moći da usmjerava odluke. Vaše odluke će u prvom slučaju zavisiti od zvaničkog Beograda, a u drugom od pritisaka međunarodnih partnera. Tako da, nema više onih raspojasanih govora i prijetnji u ovom parlamentu, ovo je sada neka nova okolnost, ili što bi se reklo: “Novi srpski odgovor” koji je tamo neđe definisan – poručio je Nikolić.

Mandić je odgovorio da Skupštini i Crnoj Gori treba “novi srpski odgovor” i na tome će, ističe on, istrajati.

– To je odgovor pomirenja, zajedništva, brige o svima, ali to ne znači odricanje od samih sebe. Važno je da se vi odreknete onih za koje svi pričaju da su vam tegovi na nogama jer oni nose većinu vaših glasova – smatra Mandić.

On je poručio da sadašnji DPS ne doživljava kao opasne protivnike, već potencijalne saveznike.

– Vjerujem da ćemo moći sa jednom mlađom generacijom, koja se reformisala i odrekla se starih barona, da radimo i gradimo pomirenu Crnu Goru, ali znam što je problem. Kada odu stari baroni, ode i 90 odsto glasova DPS-a – dodao je predsjednik Skupštine.

Mandić je kazao da on nije posljedica parlamentarne većine, nego je ona posljedica dugotrajne opozicione borbe koja se vodila u parlamentu.

– I to sa mnogo jačima, ozbiljnijima i iskusnijama od onih u ovom parlamentu. Ali, ne doživljavam vas protivnicima, vjerujem da kad uvedemo Crnu Goru u EU će biti dovoljno prostora da se oslobodite i ovih kojih sada ne možete i da ćete biti dobra prilika i struktura koja će možda u vremenu pred nama i voditi ovu zemlju – zaključio je Mandić.

Marunović o najavljenoj saradnji Evropskog saveza i Stege: Politički trenutak zahtijeva opštu regrutaciju svih koji mogu da naprave razliku

0
Danilo Marunović (Foto: Portal ETV/Anja Ivanović)

Reditelj i jedan od predstavnika Strategije za građansku i evropsku Crnu Goru na pitanje je li napravljan korak ka stvaranju novog šireg politikog bloka poručio da bi tu vrstu promišljanja uvijek trebalo ohrabriti

Marunović o najavljenoj saradnji Evropskog saveza i Stege: Politički trenutak zahtijeva opštu regrutaciju svih koji mogu da naprave razliku

Mogu reći da u Stegi postoji jedan dio ljudi koji otvoreno razmišlja na tu temu, pogotovo mlađa generacija. Lično moje mišljenje i nadanje je da će se tako nešto realizovati jer trenutna politička aritikulacija prosto žudi za apdejtom, apgrejdom, novim idejama, političkom kulturom, vrstom odvažnosti… Jedino osnažena ljudima koji nepolitički razmišljaju o istim temama možemo na kraju doći do onoga što je naš istorijski imperativ – pobjeda 2027. godine – poručio je Marunović

On je, na pitanje možemo li to posmatrati kao korak ka stvaranju novog šireg političkog bloka, rekao da se tome nada, te da bi tu vrstu promišljanja uvijek trebalo ohrabriti.

– Mislim da je potreba za takvim scenarijom izuzetna i da su okolnosti kojima danas svjedočimo takve da to zahtijevaju ne smao u jednoj političkoj utakmici nego u jednom istorijskom procesu – naveo je Marunović gostujući u Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E.

Najavom ovakvom vrstom saradnje, prema njegovim riječima, je napravljen društveno-politički iskorak.

– Jer  je u pitanju jedan, za crnogorsku političku kulturu, nekonvencionalan i nesvakidanšnji gest. Podsjetiću vas da je Stega u proteklih dvije godine i kusur, u okviru rada svojih 11 redakcija, izgradila krucijalni kapitalni dokument – Strategija za razvoj Crne Gore do 2028. godine. To je zaista ozbiljan rad impozantnog broja vrlo važnih i pametnih ljudi koji su ga izgradili sa namjerom da ga poklone javnosti, institucijama, političkim partijama i svima koji sjutra mogu napraviti razliku. To je svrha tog kapitalnog dokumenta i vrlo nas raduje gest Evropskog saveza i što su razumjeli važnost tog dokumenta i izrazili potrebu da ga uvrste kao jedan od strateških dokumenata svog političkog saveza – rekao je Marunović.

To, kako je naglasio, nije nešto što možemo vidjeti u crnogorskoj politčkoj kulturi.

– Jer crnogorske političke organizacije posjeduju jednu vrstu sindroma koju možemo okarakterisati kao neko samozadovoljstvo, prepotentnost, samozaljubljenost u svoje funkcionisanje. Nije konvencionalno da rješenja traže na nekoj drugoj strani, pogotovo u civilnom sektoru. Tako da je ovo ohrabrujuće. Evropski savez je jedna nadstranačka i široka građanska incijativa, kao i Stega. Zato vjerujem da je u pitanju prirodan proces saradnje ove dvije organizacije – istakao je Marunović.

Stega, kako je rekao, je jedna neformalna organizacija slobodnih pojedinaca.

– Međutim, ako među tim slobodnim pojedincima sjutra imate jedan dio ekipe koja se odvaži na tu vrstu doprinosa borbi koju očekujemo 2027. godine na jednim zaista istorijskim izborima za Crnu Goru, to treba ohrabriti. Mogu reći da u Stegi postoji jedan dio ljudi koji otvoreno razmišlja na tu temu, pogotovo mlađa generacija. Lično moje mišljenje i nadanje je da će se tako nešto realizovati jer trenutna politička aritikulacija prosto žudi za apdejtom, apgrejdom, novim idejama, političkom kulturom, vrstom odvažnosti… Jedino osnažena ljudima koji nepolitički razmišljaju o istim temama možemo na kraju doći do onoga što je naš istorijski imperativ – pobjeda 2027. godine – poručio je Marunović.

Vjeruje, kako je rekao, da Stega ima takve ljude.

– Ne znam koja je to druga grupacija okupila tako fantastičan broj izuzetnih ljudi, a među njima onih koji su odvažni i dovoljno hrabri. Ući u tu vrstu istrčavanja na teren, sa tom vrstom jedne životne odlučnosti nije lako, uvijek postajete meta. Ne ulazite iz pozicije ušuškanosti, partijske logike ili ne znam kakve podrške – nego kao pojedinac sa puno tereta, ja tu vrstu odluke uvijek podržavam – dodao je on.

Motivisanje apstinenata se, kako je istakao, uvijek navodi kao jedan od glavnih recepata za trijumf na izborima.

– Vrsta aktuelnog izraza političkih partija neće, da budemo iskreni, rezultirati regrutacijom te vrste rezervisanosti prema političkoj realnosti, potrebno je nešto mnogo više od toga: lucidnost, originalnost, možda bezobrazluk, harizma, nove ideje i zato su važni ovi procesi, koji su se danas kao signali pojavili, između Stege i Evropskog saveza – rekao je reditelj i jedan od predstavnika Stege.

Osvrnuvši se na to što je predsjednik Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić izjavio saučešće povodm smrti ratnog zločinca Ratka Mladića, Marunović je poručio da ovo više nije samo pitanje politike nego civilizacijske odluke kome pripadamo.

– To je tako brutalno razotkrilo suštinsku prirodu aktuelne političke većine. To je nešto na što Crna Gora ne samo da ne smije pristati, nego ima nužnost da ih pošalje na krajnju periferiju društva i istorije. To je nešto što ova generacija Crnograca mora zaokružiti prije nego uđe u Evropsku uniju. To je naša nužnost, ne samo evropska nego civilizacijska. To je opšte mjesto moralnosti i normalnosti i nužnost takvog cilja zahtijeva opštu regrutaciju – ne samo na političkom nego i vanpolitičkom planu – zaključio je Marunović.

Vujović: Crna Gora se danas nalazi u 1942. godini; djeca će se stidjeti mnogih fotografija iz ovog perioda

0
Foto: ETV

”Istinom i ljubavlju moramo da liječimo Crnu Goru, ne sviđa mi se današnja Crna Gora, ali je moja”

Vujović: Crna Gora se danas nalazi u 1942. godini; djeca će se stidjeti mnogih fotografija iz ovog perioda

”Bićemo tuđe zastave” – to mi je sjajno objasnila jedna stara Crnogorka, ćerka jednog komite koja živi u Firenci- gdje su se vjekovima vijorile turske, danas se viju srpske i ruske zastave, a gdje su se vijorile crnogorske, vijore se i danas. Oni koji su stoljećima imali gazdu, ne umiju da žive sami, već jednu zastavu mijenjaju drugom. To je, dakle, pitanje mentaliteta, kazao je Vujović.

Crna Gora se danas nalazi u ozbiljnom političkom i moralnom trenutku, negdje u 1942. godini, kazao je profesor istorije Rade Vujović, gostujući u emisiji „Od petka do petka“ na Televiziji E i upozorio da će posljedice sadašnjih odluka prije svega osjetiti buduće generacije.

– Puno će biti fotografija iz ovog perioda kojih će naša djeca morati da se stide, kao što u udžbeniku za deveti razred imamo fotografije Pavla Đurišića, Pircija Birolija i mitropolita Joanikija, onog iz rata- kazao je Vujović.

On smatra da, posmatrano dugoročno i iz istorijske perspektive, dnevne političke odluke nijesu presudne koliko posljedice koje ostavljaju na društvo.

– Analizirajući strategije država na duže staze, gotovo je nebitno šta rade. Oni tvrde pazar da produže svoj politički život- rekao je Vujović.

Mi se trenutno nalazimo u 1942. godini

Govoreći o aktuelnoj političkoj situaciji, kazao je da ga ona podsjeća na Crnu Goru iz perioda Drugog svjetskog rata.

– Po mom mišljenju, mi smo sad negdje u 1942. godini. Glasanje o predsjedniku Skupštine biće potvrda, nažalost, da je Crna Gora onakva kakva je bila 1942. – četničko, albansko, bošnjačka. Svi imaju prefiks demokratski, ali se iza toga kriju, kao i oni 1942. dok su sarađivali sa okupatorom- ocijenio je Vujović.

Ipak, ne brine ga evropski put Crne Gore, već društveno okruženje u kojem odrastaju djeca.

– Generalno ne brinem za Crnu Goru u tom smislu evropskog puta, ali brinem kako rastu naša djeca, u kakvom okruženju- kazao je.

Vujović je ocijenio da evropskim partnerima često nije presudno ko su pojedinačni političari i kakve su njihove istorijske ili ideološke pozicije, već da li su spremni da sprovode dogovorene politike.

– Često me pitaju: profesore, kako je moguće da Evropa podržava četničkog vojvodu? Ali to njima nije bitno. Ne trebaju im državnici koji misle svojom glavom, već ljudi kao u našoj Skupštini, koji će bespogovorno izvršavati zadatke i usvajati zakone bez rasprave- rekao je Vujović.

”Bićemo tuđe zastave”

Kao istoričar, uporedio je savremenu Crnu Goru sa ranijim istorijskim periodima.

– Mi živimo u sjajnom vremenu, u eri gdje mašine misle za nas, svijet se mijenja. Ranije su bila herojska vremena – to je ona Crna Gora kojom se ja ponosim. Nas je muka napravila ovakvima. Drugo je vrijeme danas. Položaj balkanskih zemalja je takav da smo politički nezavisni, ali posljednja ozbiljna država na Balkanu bila je Jugoslavija, posljednji ozbiljni državnik Josip Broz Tito. Mi smo danas u jednom polukolonijalnom statusu- kazao je Vujović.

Prema njegovim riječima, danas je prostor za velike ideje i jednu veliku, herojsku Crnu Goru veoma sužen.

– ”Bićemo tuđe zastave” – to mi je sjajno objasnila jedna stara Crnogorka, ćerka jednog komite koja živi u Firenci- gdje su se vjekovima vijorile turske, danas se viju srpske i ruske zastave, a gdje su se vijorile crnogorske, vijore se i danas. Oni koji su stoljećima imali gazdu, ne umiju da žive sami, već jednu zastavu mijenjaju drugom. To je, dakle, pitanje mentaliteta- kazao je.

Vujović je kritikovao i instrumentalizaciju religije u političkom životu, ocjenjujući da se politika često vodi interesom, a ne ljubavlju prema državi.

– Danas je strašno isplativo biti vjernik. Oni koji nijesu uspjeli kao komunisti, danas su na pozicijama. Ljudi se ovdje ne bave politikom jer vole svoju zemlju, a da nemaju koristi- rekao je.

Obrazovanje mladih najveća odgovornost profesora

Kao profesor istorije ističe da svoju najveću odgovornost vidi u obrazovanju mladih.

– Moja misija kao profesora je da vodim borbu za moral, da naučim djecu da vole svoju zemlju. Koliko je bilo predsjednika i ministara do sada? Proći će oni, ali istorija će zapisati sve. Istoriju pokušavaju da lažiraju, ali ne možete je lažirati- poručio je Vujović.

Govoreći o načinu na koji se danas tumači istorija, upozorio je na različite nacionalne narative na prostoru bivše Jugoslavije, ali je ipak optimističan da će na kraju ostati ono što je vrijedno, a ne nužno političari i dnevni događaji.

– Crnu Goru ćemo znati i pamtiti po njenoj čistoti. U Mocartovo vrijeme znate li kakva je bila Austrija? Kakve su bile kafane u Mocartovo vrijeme? To sve nam je nepoznato, to se zaboravi, ali znamo Mocarta – znamo ono lijepo, čisto što ostaje- rekao je.

Vujović se osvrnuo i na sve prisutnije nasilje u društvu, navodeći da se ono, uprkos tehnološkom napretku, u moralnom smislu može vratiti unazad.

– I dobre i loše stvari koje se u svijetu dešavaju dolaze i kod nas, pa i ono najgore – pucanje ljudskog uma. Iako sam na početku rekao da živimo u tehnološki nevjerovatnom vremenu, nažalost, vratili smo se moralno i politički u mračni srednji vijek, kada se ljudima vlada strahom i kada se ljudska patnja i životi mjere kroz politički poen- kazao je.

Opasno je koristiti ljudsku tragediju za političke obračune

Govoreći o tragedijama na Cetinju i onoj od prije četiri dana u Danilovgradu, Vujović je upozorio da je posebno opasno kada se ljudska tragedija koristi za političke obračune.

– Događaji na Cetinju i mene i većinu ljudi ućutkali su na mnogo mjeseci. Kupiti poene na ovakve događaje može samo očajna civilizacija. Vratili smo se zadnjih godina civilizacijski stoljećima nazad – normalno nam je ubiti čovjeka druge vjere, normalno nam je svetiti se, normalno nam je koristiti ljudsku patnju- poručio je.

Zbog toga, smatra, društvu je potrebna nova humanost.

– Moramo se boriti za novu renesansu, za novu humanost. Nekad smo se zgražavali kada se nešto desi u Americi ili Švedskoj. Ali, ta civilizacijska vladavina strahom došla je i kod nas- kazao je.

U Crnoj Gori će se uvijek ići Titovim putevima, drugog nema

Govoreći o Crnoj Gori i njenom istorijskom razvoju, Vujović je podsjetio na nasljeđe socijalističke Jugoslavije.

– Znate kojim putem je gospodin Milatović išao u manastir? Ili predsjednik Vlade u Pljevlja? Titovim putem. Nema Crna Gora kojim drugim putevima da ide. Sve su ih napravili Tito i njegovi. I u Crnoj Gori će se uvijek ići tim putevima, nema u Crnoj Gori drugog- rekao je.

Na kraju, Vujović je napravio paralelu između različitih istorijskih ličnosti i vrijednosti koje su zastupale, podsjećajući da istoriju ne određuje uvijek većina.

– Jedno mjesto u istoriji ima Veljko Vlahović, drugo Pavle Đurišić, pitanje je kojem od njih ste Vi skloni. Nije Veljko mjera Crne Gore – on je bio ubjedljiva manjina, ali on je trasirao put. Uvijek je slabost većinska, ali svijet pokreću Nikola Tesla, Đordano Bruno. Crnu Goru je vukao Veljko Vlahović, u današnje vrijeme imamo djela Vojislava D. Nikčevića koji nam je ostavio Monumentu Montenegrinu- kazao je.

Crnu Goru moramo da liječimo ljubavlju i istinom

Zaključujući razgovor, poručio je da kritika države ne znači odricanje od nje, već upravo suprotno- potrebu da bude bolja.

– Istinom i ljubavlju moramo da liječimo Crnu Goru. Ne sviđa mi se ova današnja Crna Gora, ali je moja. Želim da bude bolja- zaključio je Vujović.

DA LI JE TREBALO DA ZABRANIMO SAHRANU, DA PRAVIMO PASJA GROBLJA?! Vučić odgovorio Marti Kos: Ne dam ti da ponižavaš našu zemlju, i NEMOJ DA LAŽEŠ

0
Aleksandar Vučić Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

DA LI JE TREBALO DA ZABRANIMO SAHRANU, DA PRAVIMO PASJA GROBLJA?! Vučić odgovorio Marti Kos: Ne dam ti da ponižavaš našu zemlju, i NEMOJ DA LAŽEŠ

Prenosi:Kurir Web

Vučić o sahrani generala Mladića

Vučić je, na pitanje novinara o sahrani generala Ratka Mladića i otkazivanju posete Marte Kos, rekao:

– Napisala je ona to na Tviteru, nije to N1 preneo. Kad god postoji nešto loše što bi rekla za Srbiju, ona je uvek vesnik i rodonačelnik takvog nečega. Ja sam to i rekao u susretu sa predstavnikom EK u Beogradu da očekujem da će to da se desi. Objašnjenje je bilo izrazito kratko ali glupo. Kaže glorifikacija generala Mladića, samo ne kaže ko je šta glorifikovao bilo šta. Pa se bavi podvožnjacima i nadvožnjacima. Treba da zabranimo narodu da se okupi, da zabranimo sahranu? Pasja groblja da pravimo, da zabranimo ljudima da dođu na sahranu. Nisu oni najbolje razumeli poruku srpskog naroda. I da sklonite celu priču o generalu Mladiću, oni ne razumeju koliko je srpski narod sit laži i podvala, otimanja teritorija, kazni samo za Srbe, a oslobađanja svih ostalih – rekao je on.

Screenshot 2026-09-04 134036.png
Foto: TV Pink Printscreen

Dodaje da mu je 16. septembar važniji od toga, i da mu je žao što neće doći Marta Kos, hteo je da se ispriča sa njom.

– Kako ćemo za jedno četiri godine da otvorimo klaster 3, kad dođe trostruka promena vlasti, da je obavestim odmah da povećavamo značajno prednost u odnosu na naše protivnike. I ovog puta nije uspelo sve što su radili neki u našoj zemlji. Nije to radila samo Marta Kos, ona nije imala ništa protiv. A ćutali su na sahranu Rasima Delića, a ti ljudi odsecali glave Srbima, ćute na izlive nacizma u Hrvatskoj – rekao je on.

Kaže da nema problem sa time, i da se odavno pomirio sa svojom sudbinom, i da se bori za istoriju i za svoju Srbiju.

– Neće mi Marta Kos držati pridike ko su zločinci, a ko nisu. I neće mi ona držati pridike da su u Srbiji valdja neki monstrumi. Kod njih i nema valjda, iako će za pokliče “Za dom spremni” da govore valjda da su patriotizam… Tamo cveta demokratija. Vidim i da slovenačka vlada mudro razmišlja o Marti Kos, mišljenja su mnogo oštrija nego naša. Ne smeta meni što ona ne dolazi, nego njeni komentari. E ne dam ti da ponižavaš našu zemlju, i nemoj da lažeš. Možeš da kažeš krivi su mediji, kriv je narod, samo moraš da kažeš ko je kriv. Tu ima milion detalja u kojima oni dobro dobro znaju ko šta radi, samo im odgovara da se ne priča o tome. I zato što misle da imaju šansu i nadu da neki pobede u Srbiji – rekao je predsednik.

Screenshot 2026-09-04 134032.png
Foto: TV Pink Printscreen

Vučić kaže da je zahvalan Darku Mladiću, koji je danas na konferenciji rekao da mu je predsednik Vučić izjavio saučešće, i da je pružao pomoć kad god je ona bila zatražena.

– Upoznao sam jednom i njegovu majku Bosiljku. Ja sam radio svoj posao, ali sam zahvalan njima. Jednom mi je Darko rekao da kada je bilo teško, malo ko je hteo da se odazove na telefon. Moj posao je da se javim i pomažem našim ljudima. Imaću jedno popodne više da provedem sa našim građanima, da li je bolje ili lošije utrošeno vreme sami razmislite. Meni je svakako lepše, uvek mi je lepše sa našim narodom, a ne sa Martom Kos.

Kos ne dolazi u Srbiju zbog Mladića: Uznesenost oko njegove smrti je nespojiva sa vrijednostima na kojima je izgrađen evropski put

0
N1 Slovenija

EVROPSKA KOMESARKA ZA PROŠIRENJE OBJASNILA ZBOG ČEGA JE OTKAZALA POSJETU BEOGRADU

Kos ne dolazi u Srbiju zbog Mladića: Uznesenost oko njegove smrti je nespojiva sa vrijednostima na kojima je izgrađen evropski put

Božović bez odgovora na pitanje o glorifikovanju Mladića od strane Mandića i Vraneša

0
Bojan Božović (Foto: Bojan Božović/Facebook)
Ministar nije htio da se izjasni ni o djelovanju crkve Srbije u Crnoj Gori

Božović bez odgovora na pitanje o glorifikovanju Mladića od strane Mandića i Vraneša

Ministar nije odgovorio na pitanja Hutera da li bi glorifikovanja ratnog zločinca Ratka Mladića od strane Mandića i predsjednika Opštine Pljevlja Darija Vraneša, moralo biti predmet postupanja nadležnih državnih organa

Ministar pravde Bojan Božović je kazao da postoji „jasna zakonska prepreka“ da Andrija Mandić obavlja funkciju šefa parlamente ako je stekao državljanstvo Srbije nakon 3. juna 2006. godine.

Božović je to rekao danas u Skupštini Crne Gore odgovarajući na pitanje poslanika Demokratske partije socijalista Oskara Hutera o državljanstvu lidera Nove srpske demkoratije.

Ministar je podsjetio da je državljanstvo druge zemlje bilo moguće zakonito steći u periodu od 21. maja do proglašenja nezavisnosti, odnosno 3. juna 2006. godine.

Božović je dodao da je njegov politički, ali i lični stav da osobe koje obavljaju najviše javne funkcije ne bi trebalo da imaju drugo državljanstvo.

„Mislim da svako lice koje obnaša najviše javne funkcije ne treba da ima, u momentu kad prihvata tu funkciju i dok obnaša tu funkciju, niti jedno drugo državljanstvo osim državljanstva Crne Gore“, rekao je ministar.

On nije odgovorio na pitanja Hutera da li bi glorifikovanja ratnog zločinca Ratka Mladića od strane Mandića i predsjednika Opštine Pljevlja Darija Vraneša, moralo biti predmet postupanja nadležnih državnih organa.

Takođe, ministar nije odgovorio ni na pitanje da li djelovanje crkve Srbije, koja je u dogovoru sa pojedincima iz Katastra nezakonito prepisivala i upisivala vjerske objekte i crnogrorsko sakralno blago, potpada u organizovano kriminalno udruživanje u skladu sa Krivičnim zakonikom.

B.B. i S.Č.

0

B.B. i S.Č.

U sobi sa jednim mudracem i jednim B.B., društvenu klimu neće određivati mudrac – već B.B.

Autor:
Zoran Piperović
Izvor:
M portal 

04.09.

16:17h

Rekoh ja sinoć da je mozak opasniji od bombe, a da je mozak B.B. opasnije od “Orešnika”. Što će spasiti sve one koje Bokče ubuduće stavi na svoj spisak.

To se najbolje vidjelo upravo na plenumu u Skupštini.

Izvjesna, ne mrčila se, Valentina Minić, izvadi tekst iz rukava koji joj je sročio B.B. i dao joj da pročita.

Ne bi li, nećete vjerovati, mene dotakao.

Naravno, iz rukava je skupa sa Valentinom izvukao, ni manje ni više, nego Moldavku S.Č.

Očito poslednjeg keca sa kojim nešto Bole može da odigra.

Ispegla me Valentina bez pardona. Te mučenje, silovanje, te invalidska kolica sa kojima je ušla u avion, te ostavila knjigu kao dokaz.

I nije Valentina bitna.

Nebitna.

Što će, mučenica. Morala je da pročita i ispuni zadatak, nesvjesna kao i nalogodavac da nisu mogli bolji sopstveni nesojluk izbaciti pred očima graðana ovog popodneva.

Siguran sam da je i ministra Šaranovića bila sramota dok je slušao kako mu poslanica čita zadati recital.

Valentina, izvini što te pominjem. Ali sama si kriva, jer bolje ne umiješ.

PS: U sobi sa jednim mudracem i jednim B.B., društvenu klimu neće određivati mudrac – već B.B.

On će je određivati i u sobi gdje su svi mudri, a samo je on Boris Bogdanović.

PS. 1: Ludilo nije odsustvo logike, ludilo je logika unijeta u Borisa Bogdanovića.

Valentina, izvini što sam te natjerao da onoliko žara uneseš u pročitano. Izvini što se ovog trenutka sjetih Pekića koji u romanu “Atlantida” zapisa:

“Ludaci uvijek idu udvoje”.

SLIKAR  IVAN ĐURIŠIĆ: SENZIBILNOST UMJETNIČKOG KAZIVANJA

0


SLIKAR  IVAN ĐURIŠIĆ: SENZIBILNOST UMJETNIČKOG KAZIVANJA

Piše: Željko Rutović

Da, to i jeste suština umjetnosti, pokušati iskazati ono neiskazivo, tu tajnu čovjekovog bića. A ta tajna tvori jedan svijet. Svoj. Ići za tom tajnom znači biti u tom svijetu bez pravila, bez simetrije, daleko od egzaktnog i  predvidivog.

Intuitivno i saznajno, slikar Ivan Đurišić osobenim rješenjima, i formalno i sadržinski, stvarnost slika imenom kakva ona suštinski jeste. Raz – otkriva je. U toj njegovoj “dekonstrukciji algoritma” jeste samo poimanje sustine svijeta, povezanosti njegovih činilaca, bića, fenomena i pojava.

Dočaravanjem te svojevrsne nad – realnosti on razlaže  algoritme suprotnosti negativnog i pozitivnog, bića i nebića, uspostavljajući novu, čvrstu tačku gledišta kreativnog djelatnog principa.

feral-bar

Uostalom, kako prmjećuje Durišić “ako je slikarstvo dobro, onda je ono suptilan osvrt na sadašnjost”. A sadašnjost, inače oboljela od površnosti i trenutnih istina i utisaka, između ostalog je algokratska. Treba  tu sadašnjost kao sve dramatičniju budućnost dekonstruisati, baš kao što to on čini – na polovima između fantastike i mistike. Imaginacije i metafizike. Čulnog i nadčulnog. Između čovjeka i postčovjeka. Na razmeđima algoritama koje treba pro – čitati. Nije li to sama bit umjetnosti i umjetničkog  pri – kazivanja? Bit spoznajnog u okviru kojeg, ne samo da transponuje, već osluškuje kuda ide vrijeme i njegova iza privida ( ne ) skrivena značenja, a kuda ide ljudski duh u njemu.

images

U toj biti, u toj ontologiji i filozofiji umjetničkog logosa, izrasta i Đurišićevo djelo i njegova “dekonstrukcija algoritma”. Možemo reći da se radi o osobenom metapismu podražajne i izražajne stvarnosti, koja je koegzistirajući dio i čovjeka i djela. Na paradigmi te dekonstrukcije konstituiše se poredak smisla  na kojem i počiva ta tragalačka dimenzija neizrecivosti djela. Prepoznavanje u djelu, u Durišićevom djelu, osnov je novog iskustva u kojem se dio pretvara u cjelinu. I obratno.  Dijalektička međuuslovljenost razlaganja algoritma. Kod njega je primjetna doslednost i personalnost u shvatanju da umjetnosti nema bez totalnog unošenja bića, da nema rutinskog i tehničkog, već naprotiv, gotovo mitskog odnosa prema umjetnosti, u kome ovaj umjetnik unosi i ekspresivnost i senzibilnost.

images

U vremenu u kome čovjek postaje potčinjena stvar velikog mašinskog sistema informacija, Đurišic afirmiše autentičnost kao ontološko djelatni princip umjetničkog djela. No, prisjetimo se  na Rodenove gotovo proročke riječi: “Čovječanstvo danas misli da može bez umjetnosti. Ono više neće da razmišlja, posmatra, sanja, ono traži tljelesna uživanja. Ravnodušnost je prema uzvišenim i dubokim istinama….

To je i poruka epohe eliminacije subjekta u univerzumu algokratije, koja sugeriše život bez umjetnosti, život technea a ne logosa. Tim binarnim opozitima  Đurišić suprostavlja – utemeljuje snagu umjetničkog arche podražaja koji suvereno egzistira van algokratskog registra mašinske simulacije. Time on otvara dijaloški prostor novih egzistencijalnih paradigmi i njenih (ne) mogućnosti. U tom dijalogu uspostavlja se temeljnost neizrecive i ničim ograničene kosmogonijske prostornosti slobode. Umjetničke, filozofske, duhovne.

Dom orlova (kapetanu Đuru Draškoviću)

5

Dom orlova

(kapetanu Đuru Draškoviću¹)

“Iz zbirke Sretena Vujovića ‘Komitske rapsodije’, koja se nalazi u štampi!”

Jutros se Đuro nije probudio
Rodio se
slavom ovjenčan
I krvnik bi zadivljen
herojstvom ovog gorostasa
sa isukanom sabljom
kako i priliči vitezu
Ne iz daljine
već licem u lice
Da vidi
i okuša ćud izdajničku
Ne smije prići
pomisli izrod
dok ciljaše prsi junačke
sa sigurne daljine
kukavičke
A đe će nego
na Orlovom kršu
Orlovi tamo gospodare
tamo kukavice nijesu kadre
podmetnuti
jaja kukavičje trage
bez ljudskoga traga
za kuku
za zastiđe bez lijeka

Jutros se Đuro nije probudio
Rodio se
slavom ovjenčan
i zagrmio
onako sojski i junački
Sine Golube ²
damar mog bića
i bića predaka
dobuje u tvojim prsima
koja smrt grle
kao cijenu slobode
cijenu časti
i znam
živjeću
jednako kao u ovom kršu
kršu našem svetom
koji bi i prvo
i potonje uzglavlje
onih što istinski
ovu zemlju ljube
Jer pogibija naša
vazda je bila
garant novog rođenja
iz pepela
Praha Vječnog
Praha Božanskog
kako junački
Krsto Zrnov ₃ zboraše
Znao je
mrijeti moramo
Znao je da
poganska krv
i bratska
zaluđena
nije viteštvu hrana
Naša jeste
ropskom otpadniku
sinoubica i oceubica
Na nos im je
vazda iskakala
Onima iz paśaluka
što ih narod prosoči
Dobre sluge
a zli gospodari
I mi smo
ali drugojače
odvajkada bili sluge
sluge časti
sluge Otačestva
sluge odanosti i pravednosti
Takve su nas na svijet ispilile
majke naše mučene
spartanskoga kova
prometejstvom zadojene
Čuvale oganj
ljudske uzdanice
svjetlost po kojoj
smo se
po najvećoj tmini znali
iz krvavih pohoda
doma vrnuti
na vazda posni
ali časni vagan
Previjale rane naše
nikad zacijeljene
Novom śečivu
vazda pripravne

Jutros se Đuro nije probudio
Svjetovi slave
ga u Vječnosti prigrlili

__________________

  1. Kapetan crnogorske vojske Djuro Draskovic (prvad žrtva srpskog krvavog Bijelog terora, prim. autora) rođen je na Čevu 1880. godine. Bio je stameni ratnik i oficir. Do smrti je bio odan crnogorskom barjaku i domovini Crnoj Gori. Kao oficir istakao se u balkanskim ratovima (1912-1913). Ucesnik Prvog svjetskog rata (1914- 1916), do vojnog sloma Crne Gore i njenog pada pod austro-ugarsku okupaciju. (https://montenegrina.net/kapetan-duro-draskovic-novak-adzic/)
  2. Sin kapetana Djura Draskovica, Golub Draskovic (1916-1995) pripadao je crnogorskom nacionalnom pokretu i zelenaskoj vojsci kojom je komandovao veliki prijatelj i saborac njegovog oca general Krsto Zrnov Popovic, vojni vodja Bozicnjeg ustanka januara 1919. godine. Golub Draskovic bio je uz Krsta Popovica skoro do samog kraja Krstovog zivota, zapravo, bezmalo sve do njegove pogibije u sukobu sa potjerom OZNE u noci 13/14. marta 1947. godine u Cucama. (https://montenegrina.net/kapetan-duro-draskovic-novak-adzic/)
  3. General (brigadijer prim. autora)crnogorske vojske Krsto Todorov-Zrnov Popović, rodjen je 13. septembragodine u Cucama, a ubijen je u oružanoj borbi od strane operativne potjerne grupe OZN-e, u noći između 13 i 14. marta 1947. godine u mjestu zvano Bojanje brdo u Cucima. Bio je plemeniti čojski junak, vitez, crnogorski riter jednog herojskog doba, vojskovođa! Cio svoj život, kao vojnik, oficir i političar posvetio je domovini Crnoj Gori, njenom barjaku, pravu, časti i slobodi. Živio je i poginuo kao crnogorski suverenista. Svojim ideoloskim revolucionarnim protivnicima, koji su ga gonili poslije Drugog svjetskog rata, proučio je: “Svoju sam zaždio svijeću. Predati se ne mogu i neću”.