“Žućenica fest 2011.” međunarodni festival posvećen žućenici, ljekovitoj biljci specifičnog ukusa, ove godine biće svečano otvoren u četvrtak 5. maja u 20 sati u galeriji ljetnikovca Buća u Tivtu, pričom pod nazivom “Libar bokeških pisama”.
Pored antologije pjesništva, proznih tekstova, antologije putopisaca, Boka može da se ponosi librom svojih pisama koje su pisali pomorci, trgovci, mecene, supruge, ljubavnice, sinovi, kćeri Bokelja, tokom minulih vjekova, kazao je za Skala radio Mašo Čekić, producent ovog originalnog festivala.
Neka od tih pisama su objavljena, neka su još uvijek pod velom tajni u depoima, arhivima i privatnim zbirkama.
Ona predstavljaju dokumente svog vremena koji govore o ljudima, našim precima.
Uz libar bokeljskih pisama biće otvorena i izložba “Pismom i razglednicom kroz vjekove” iz Muzeja grada Perasta.
Organizatori su Žućenica fest-Tivat, Muzej grada Perasta i tivatski Centar za kulturu.
Čekić je najavio 21. maja na Trgu magnolija u Tivtu kulinarsku feštu, takozvani “veliki pjat od žućenice”, na kome će učestvovati kuvarske ekipe iz Poljske i Mađarske.
U pripremi je i kulinarska brošura o žućenici na 7 svjetskih jezika sa izborom receptura iz dosadašnjih festivala.
Na današnji dan (4. maja) prije 31. godinu umro je Josip Broz Tito.
Kao da se zaustavilo vrijeme.
Spiker državne televizije, ukočen, praznog pogleda, saopštio je kratko: “Umro je drug Tito”.
Muk i tišina na ulicama, u domovima, fabričkim halama.
Plač na sportskim i kulturnim manifestacijama.
Tuga se širila diljem Jugoslavije.
Što i kako sad, lebdjelo je u zraku.
Kao da je nestala sigurnost u samo jednom jedinom danu.
Sigurnost koju smo imali i kojom smo se ponosili zamijenio je strah od neizvjesne sjutrašnjosti.
Kroz socijalističke glave prolazile su nam slike života sa Titom.
Cijenjen u svijetu mnogo više od ostalih državnika bio je ponos domovine.
Dočekivali su ga na jedinstven način, u cvijeću i sa pjesmama na našem jeziku.
Promiču slike njegovih boravaka u Indiji, Kini, SSSR-u, Koreji koje su proglašene za jedinstveni spektakl koji niko nikada doživio nije.
Samit nesvrstanih u Havani samo nekoliko mjeseci prije njegovog odlaska u legendu i on kao neprikosnoveni lider trećeg svijeta čiji su lideri upijali svaku njego u riječ.
Sjećamo se Titovog rođendana, koji je proglašen Danom mladosti kada se, na stadionu JNA u Beogradu predavala štafeta naroda i narodnosti Jugoslavije vrhovnom komandantu i doživotnom predsjedniku Socijalističke federativne republike Jugoslavije sa porukama koje su trebale da ubijede Tita da stojimo čvrsto na njegovom putu, da bratstvo i jedinstvo nema alternativu i da se za budućnost jugoslovenskih naroda ne treba plašiti.
Slavilo se diljem zemlje.
Kuca cvijeca
A onda je Tito umro.
Suze i nevjerica na licima najvećeg dijela građana, kilometarski redovi da se oda pošta najvećem sinu naše zemlje, da se nekako dođe do značke koja se prodavala u milionskim serijma.
Veličanstvena sahrana a ubrzo potom slijedi raspad Jugoslavije i jedan od najkrvavijih ratova na ovim prostorima.
Napadi na lik i djelo Josipa Broza sa svih strana.
Strani drzavnici na Titovoj sahrani
Ne dugo nakon toga, kada je rat izgubio zamahe i pokazao svu svoju besmislenost priča o drugu Titu ponovo počinje da se prelistava.
Slavi se dan njegovog rođenja i svi značajni jubileji toga vremena u mnogim mjestima jugoslovenskih republika, sada suverenih, međunarodno priznatih država.
Njegov rodni Kumrovec okupi više hiljada obožavatelja gdje se sa crvenim maramama i partizanskim uniformama pleše i pjeva i slušaju Titovi govoru.
U Tivtu predaja štafete na Pinama uz veliki broj posjetilaca, i tako redom.
Priča o Josipu Brozu i tome kako se živjelo, možda ne njabolje ali dobro i u miru, kako je moglo da se putuje bez viza na sve meridijane širom zemaljske kugle, kako se moglo zanoćiti sigurno na svakom pedlju naše domovine, kako smo imali posao, platu i sve što nam život čini dostojnim čovjeka, samo je priča koja govori o nama.
Ne tražimo ponovo Tita radi Tita.
Tražimo ga radi nas kako bi mogli ponovo u soc realizam nadajući se da ćemo imati primanja bez rada, kredite za kuće i stanove čije će rate progutati inflacija pa će nam, poslije par godina vraćanja kredita doći kao poklon, kako u Evropu nećemo kao građani drugoga ili ko zna kojega reda.
Želimo ga zbog sopstvenih interesa a on je ipak otišao u istoriju koja će znati da mu odredi zasluženo mjesto.
Titove pristalice u Kumrovcu
Sigurno je da nijesam bio jedan od onih koji su se tada i godinama prije klanjali njegovom djelu.
Nijesam nakon smrti stajao mirno na zvuk sirene niti u crkvu palio svijeću.
Vrijeme je odmicalo.
Izubijani međusobno u primitivnom nagonu da pokažemo i dokažimo ko smo i što smo, u čemu smo na kraju potpuno uspjeli nijesmo ni osjetili da nad našim glavama lebdi duh Josipa Broza Tita.
Lebdi s porukom iz vremena kada smo bili dostojanstveni i kada smo imali kakvu takvu ličnost.
Pogledajmo se danas u ogledalo naše naravi.
Ako hrabrosti imamo, a nje je samo kod rijetkih kazaćemo što vidimo.
Osjetio sam potrebu da se obratim crnogorskoj javnosti povodom prekinutog meča Primorac-Jadran u Kotoru.
Slažem se sa stavom medija da je to još jedna ružna slika crnogorskog vaterpola.
Da li ste se zapitali što je uzrok svih tih nemilih događaja?
Što je uzrok prekida pomenute utakmice?
Do ovog meča, utakmice konkurenata za titulu prvaka sudile su sudije iz Hrvatske (barem jedan), a u ključnom meču prvenstva ne sude.
Zbog čega?
Zbog čega je sudija Matijašević, potpuno neopravdano, isključio sa pravom zamjene Draška Brguljana, kada je cijeli bazen vidio da on nije bio ni blizu mjesta prekršaja?
Zašto ta greška nije odmah ispravljena na osnovu tv snimka kao što su u ranijim sezonama u dva meča poništeni već priznati golovi igrača Primorca?
Na osnovu čega je uopšte prekinuta utakmica?
Verbalni povici navijača sigurno nisu razlog za tako nešto.
Zbog čega nije prekinuta prošlogodišnja utakmica finala Kupa Crne Gore u Budvi kada su stručni štab i igrači Primorca gađani flašama, šipkama, mobilnim telefonima i kada su navijači domaće ekipe ušli na plivalište?
Ruku na srce ni moje ponašanje nakon dobijenog crvenog kartona (potpuno opravdan protest zbog isključenja Brguljana) nije bilo za primjer i sportsko.
A da li je sportsko ponašanje zvaničnog lica PVSCG na meču koji mi je uputio pogrdne riječi pri mom napuštanju plivališta nakon isključenja?
Ko će njih da kazni zbog njihovih grešaka kao što su ekspresno kaznili naše igrače, trenera, suspendovali bazen i pokrenuli krivični postupak protiv našeg sportskog direktora?
To ste riješili odmah, a za odluku o osvajaču Kupa Crne Gore vam je trebalo puna 3 mjeseca i to ste ga potpuno nezakonito dodjelili Budvi!
Neka vam to služi na čast.
I na kraju, želim da pojasnim da Vido Lompar u privatnom životu nema ništa lično protiv bilo koga u PVSCG, kao i da ne želim da ovim ni najmanje umanjim uspjehe naših sportskih rivala iz Budve i Herceg Novog.
Ja samo volim svoj klub i grad, i želim Primorcu sve najbolje, baš kao i crnogorskom vaterpolu u cjelini, kaže se u šaopštenju Vida Lompara, pomoćnog trenera VK Primorac.
Brodska sirena sa kruzera “Marina” jutros oko 7 sati se prolomila bonacom zaliva.
Gotovo klizeći, potpuno novi brod koji je ušao u službu u januaru 2011. godine urađen za operatera “Oceania Cruises” doveo je u Luku Kotor preko 1200 putnika.
Brod ima 66 hiljada bruto registarskih tona, dugačak 239 metara, gaz mu je 7,4 m.
Maksimalni kapacitet putnika je 1258 putnika i 800 članova posade.
Izgradilo ga je čuveno brodogradiliste “Fincantieri”, a koštao je oko 530 miliona dolara.
Registrovan je pod zastavom Maršalskih ostrva.
Posjeduje ukupno 624 kabine, od čega 593 sa privatnim balkonom.
Od ostalih sadržaja posjeduje bibiloteku sa 2000 knjiga, umjetničku galeriju, Sea kompjuterski centar, “Monte Carlo” kazino koji je smješten između dva bara, ima tri butika, i novitet za Oceania-ne brodove je Kulinarski centar koji je vođen u saradnji sa američkim magazinom “Bon Appetit”.
Marina u kotorskoj luci
Postoji 17 različitih cjenovnih kategorija kada su kabine u pitanju od apartmana, pa preko četiri različita nivoa kabina do soba bez pogleda.
Turisti s broda
Takođe posjeduje 6 liftova, jedan bazen na otvorenom, tri vrtložna bazena.
U okviru sprovedenog seminara “Dramska i scenska pedagogija”, saradnja osnovne škole “Savo Ilić” iz Dobrote i pozorišnog reditelja Petra Pejakovića rezultirala je nizom kratkih dramskih improvizacija, kao i integrisanjem dramskog izraza u nastavni proces ove škole.
Na ovaj način podstiče se i kreativnost učenika, trajnije usvajanje nastavnih sadržaja, kao i potreba proširivanja znanja van okvira nastave, mišljenja su nastavnici škole “Savo Ilić”.
U van nastavnim aktivnostima ove škole izdvajamo predstavu “Verige života” koja ima za cilj očuvanje i njegovanje tradicionalnog bokeljskog govora, kao i mjuzikl na engleskom jeziku.
Svjetski dan slobode medija obilježava se 3. maja koji je ustanovila Opšta skupština Ujedinjenih nacija 1993.
Međunarodni dan slobode medija prilika je da se javnosti ukaže na trenutni položaj slobode medija koji predstavljaju sliku demokratskog razvoja svakog društva.
Ukoliko mediji nijesu slobodni javnost neće biti istinito, blagovremeno, objektivno i potpuno informisano.
Napadi na slobodu medija su napadi protiv međunarodnog prava, protiv čovječnosti, protiv same slobode.
Slobodni, sigurni i nezavisni mediji nalaze se u samim osnovama demokratije i mira.
Mediji moraju biti odgovorniji promotori istine i mira što predstavlja veliki izazov.
Američka nevladina organizacija Fridom haus objavila je novi izveštaj o slobodi medija, a na listi od 196 rangiranih zemalja, Crna Gora je u društvu djelimično slobodnih medija i nalazi se na 80. mjestu.
Medijske slobode su pale na najniži nivo u periodu dužem od jedne decenije.
Samo jedan od šest stanovnika planete živi u zemlji koja ima slobodne i nezavisne medije, saopštio je Fridom haus (Freedom House).
Od zemalja regiona, najbolja je Slovenija kojoj su mediji slobodni i nalazi se na 48. mjestu, a Srbija na 72.
Ispred nas je Srbija na 72, a iza naše zemlje je Hrvatska na 85., Bosna i Hercegovina i Makedonija dijele 96. mjesto, Albanija je na 102, a Kosovo na 104. poziciji.
U izvještaju se ističe da su medijske slobode znatno pogoršane u Egiptu, Turskoj i Ukrajini.
Najgora je situacija u Bjelorusiji, Turkmeniji, Uzbekistanu, Iranu, Mijanmaru, Kubi, Ekvatorijalnoj Gvineiji, Eritreji, Libiji i Sjevernoj Koreji, gdje “nezavisni mediji ili ne postoje ili jedva da mogu da funkcionišu”, a štampa djeluje kao “produžena ruka režima”.
Problemi sa kojima se mediji u Crnoj Gori suočavaju su prvenstveno ekonomske prirode.
Mala i neredovna primanja umnogome su u direktnoj vezi sa njihovom slobodom.
Moraju se stvoriti bolji uslovi za jačanje i zaštitu slobode medija kao temeljne vrijednosti.
Zato je potrebno istovremeno jačati etičke principe u skladu sa zaštitom ljudskih prava i samoregulaciju kao princip vrijednosti koju mediji moraju da usvoje u punom smislu te riječi.
Sloboda medija i bezbijednost novinara, moraju biti na visokom nivou koji obezbjeđuje tijesna saradnja države, medijske organizacije i javnosti.
Tek tada ćemo se moći pomjerati stepenicu po stepenicu više na ljestvici zemalja koje teže da usvoje evropske i svjetske standarde slobode medija.
