Kad čovjek piše jakim osjećanjima i pisanje postaje jače nego što je. Kristalizacijom, bol u ruci kojom pišeš postaje oštriji.
Autor: Zoran Piperović
Izvor: M portal
21.09.
00:38h
Neće biti da je samo Kafka pisao ocu, Flober Lujzi Kale, Djilas svojoj štefici.
Moraću i ja mojoj S.Č.
Zbog novonastalih okolnosti.
Zbog đevera joj iz Demokrata. Jer čujem da je ljuta što ih napadam. Nije me ta vijest iznenadila, vidim da ne daju na nju. Pate.
Patim i ja. Odvoji me Tiho Gačević i ostali od nje pa sada mi po ljubavnim ranama kopaju.
Đeveri nijesu dugme.
Tradicionalisti srpski, kako ih je Bog dao, ne daju na snahu. I razumijem. Ne bih ni ja na moju.
Zaove su tu laganije. Njih i onako ne smijem pominjati, da mi se ženski lobi na navrne na artenicu. Kao onomad forum žena SNP iz Bijelog Polja.
Moram u pismima koje ćeš pročitati i čitati da ti pojasnim kako su ti đeveri porasli, postali pametni, da dobru zaštitu imaš.
Dugo ti oni nijesu znali da sam im ja zet. Mislili su da je to Naser Boneštaj, sa kojim si ljubavila u reno 4 na Ćemovskom polju, kako je on onomad izjavio pred sudijom Anom Vuković.
I kako ste “pjevušili” Makarenu.
I baba iz centra u čijem si stanu živjela opisivala je vaše radosne susrete uz poljupce u pjesmu.
Boljelo me, a ćutao sam jer si mi to radila iza leđa.
Pošto su ti tada đeveri bili mali jednako su mrzjeli DPS kao i sada, pa nisu od bruke htjeli da prihvate da si kazala Ani Vuković da smo te poslije Nasera čekali ja i Milo, uparkiranim mercedesima ispred Skupštine i vodili te na Sveti Stefan.
Da ti ubrizgavamo heroin u vene, kako si istakla pred njom, što ti đeveri znaju pouzdano.
To nisu htjeli da čuju.
Poslije 30. avgusta oslobodili su se, pa im je malo lakše.
I teže.
Lakše, jer lako mogu da budu fini, normalni, da nijesu drski u bljuvotinama sa dna septičke jame.
I ispod nje.
A teže – odiva nije dugme.
S obzirom što si sve prošla od mene, manje od Mila, mogla bi da im se nađeš na izbornoj listi.
Svi koji znaju istinu o tebi glasaće njih i eto te u Skupštini.
Čitaćeš još što ću da ti pišem. Sve što mi odgovoriš – biće objavljeno.
Biće smiješnoga, a biće i bolnoga.
Za đevere.
Dok mi ne stanu na put kako reče kod Meli – ručni ti đever.
U prevodu – dok me ne uhapse.
Kad me budu hapsili, neće to biti SPO, SDT.
Cijeli poslanički klub Demokrata doći će po mene.
Minus – Rovčanin.
Koji onako častan, uljudan, obrazovan, koji mjeri svaku riječ i koji dobro vidi da mu je sledeća stanica “Laza Lazarević” ako ostane među njih.
Draga moja ljubavi S.Č.
Pišem ti. Iako te Interpol nije po crvenoj potjernici mogao naći da odeš do Spuža, što me obradovalo.
Pišem ti uskoro.
Moram da se operem pred robinom ti.
Moja Vesna nije živa, majka nije živa, poslala si ih sa đeverima, zaovama i jetrvama, u grob.
Pa prije nego ja pasam, valjalo bi da kažemo poslije 23 godine jedno drugom ponešto, u prisustvu tvoje porodice.
P.S: Knjige dvije u kojima sam iznio cijeli spis i koje su prodate u 14.000 primjeraka poslaću ti po Milanu Paunoviću.
Da, da sjećaš se njega. To je onaj što je Vuku Marašu, kako reče u Skupštini, rekao da podnese ostavku.
Meni je slao emisara iz Pljevalja da mu oprostim. Jer je nasamaren.
P.S. 1: Ne zaboravi draga S.Č. ti si obrazovana.
Kad čovjek piše jakim osjećanjima i pisanje postaje jače nego što je.
Kristalizacijom, bol u ruci kojom pišeš postaje oštriji.
Nisu moja Vesna i majka umrle badava.
Makar da ih pismima đeverima iz Demokrata mrtve zadovoljim.
“In the opinion of the majority of Serbs from Montenegro, Vlahović is one of the worst people from that country—someone about whom no one has a kind word to say.”
This is how B92—one of the destroyed free media outlets in (Vučić’s) Serbia—pays tribute to that detested Vlahović.
You won’t read a thing about this haiku-like paean in the “most Montenegrin” of Montenegrin media (Antena M, TVE, M Portal, Analitika), nor in the pro-regime outlets (CdM, Vijesti, RTCG), nor even in *Pobjeda*—which has become a bit of a mix of all the above, depending on who pays or when orders are issued … The spirit of the “Towarish” [Comrade] still hovers—like a murky cloud over August!
That is logical. Even to be expected. There are no surprises here.
But I must remind you—and I apologize for the unpleasantness—that unfree and controlled media will not bring about change. At least not the kind of change Montenegro needs. Lists of banned individuals and boycotts reek of Stalinism—which is exactly what they are, albeit in a caricatured form suited to the new information age.
For surely, shifting from Clientelism A to Clientelism B—or, more precisely, reverting to the status quo ante—cannot be the goal? Or is it—seeking new sinecures and stipends, standing tall and proud?
Or perhaps it truly is, judging by the inertia and stagnation prevailing on the Montenegrin opposition scene.
(Established NGOs fare no better—though we won’t waste space on them. Politically expedient sponsorships lead to expedient activities. As do collective protests—equally safe and conformist. Not to mention the petty spite and rivalry.)
What concerns us today is the lack of opposition action—action that is meaningful and targeted, decisive and bold.
We will highlight just three major problems within the stagnant mire of Montenegrin politics.
The first is, undoubtedly, Prime Minister Spajić’s new, dangerous, and destructive plan (with the charlatanism involved being merely a secondary aspect) to continue taking on massive state loans—which is the true name for the hybrid operation of “raising wages.”
Having failed—amidst the post-August chaos of 2021—to challenge the legality (to the point of seeking criminal, not merely political, accountability) of the $750 million state loan brokered by then-Finance Minister Spajić (a deal concluded without a single scrap of paper, document, or parliamentary decision!), our opposition has now been caught off guard and left reeling by the announcement of a “miraculous” wage hike.
Is it unwise to go against the grain of public sentiment? Is it dangerous and politically risky to explain to people that this is a deceptive sham—a ruse where the eventual sobering-up could prove tragic for us all? Is it bad to oppose a salary “increase”? The unions are in favor? E viva!
Thus, the opposition finds itself ensnared in its own trap—and stuck in the political dead end of simply “waiting for the elections”!
It never occurred to them—pardon the obviousness of the point—to at least demand an oversight hearing with the current Finance Minister. After all, he had either gone out drinking somewhere—pardonnet moi—or, as I’d like to believe, was genuinely opposed to this insane plan and therefore abstained from voting during the Government’s WhatsApp session …
The second issue—one that the so-called “ordinary citizen” thinks less about while waiting for paychecks to simply drop into their lap like roasted chickens—concerns the new rules for EU accession.
In short: the old rules no longer apply, nor do the procedures, nor the method and pace of funding for new members. By all accounts, there will be no veto rights for new EU members. Nor will they be able to serve as an additional “Russian element” within the community of European nations and states—as that figure I mentioned in passing once casually suggested …
Montenegro can and should accept all of this—let me repeat that to avoid any confusion. Montenegro is not joining the EU to exercise a veto. That issue is irrelevant to us. And so on.
Five EU member states (including Germany and France) made this clear six months ago. The initial reactions were: Edi Rama said “no problem,” while Mickey Spajić said “out of the question”!
Servile “analysts” immediately rushed to the aid of the charlatan heading the government (praising his “statesmanlike stance”!), while Commissioner Kos offered us some disingenuous and foolish “encouragement”—claiming that this would be a “blow to Montenegro’s honor”!
Or have we forgotten that?
Months have passed, and developments within the EU and among key member states confirm the intention to reform accession conditions and procedures—to the point where Commissioner Kos stated this loud and clear about ten days ago, simply because she had been told she had to.
In Montenegro, there is no discussion about this!
Not among the ruling structures, nor even from those directly responsible for this historic undertaking—the two Deputy Prime Ministers for this portfolio, who—poor souls—wear themselves out with the tedious, parrot-like repetition that Montenegro is the “next EU member.” A truly monumental monotony.
Opposition parties aren’t talking about it either. Not a word, so far.
They should be summoning those two repeaters of empty phrases and clichés to the Parliament for a scrutiny hearing. Asking them why they are silent, and why the Government is silent. And—I repeat—clearly stating that Montenegro accepts and supports the new EU accession conditions and rules.
Because we will enter—if and when we do—under the rules determined by the EU. There is no other way, as there are too many EU member states with ample reason and motivation to ensure the process aligns with what their own citizens and political structures can accept.
Montenegro’s silence on this matter is only harmful. As for the opposition, their silence signifies a lack of both knowledge and the courage to truly engage in opposition politics. Or are they waiting for the pear to simply fall from the branch on its own? That is a dangerous way to wait.
Regarding the third reason, it is best to ask the Head of the EU Delegation in Podgorica, Ambassador Sattler.
Thanks to his exceptional efforts
(with the assistance of Commissioner Kos, of course), a “penitential” visit to Brussels by Chetnik duke Mandić is—by all accounts—in the works.
Our modern-day Chetnik is supposed to revise his views there, withstand “comradely criticism,” and perform a ritual act of self-criticism—and voilà, Montenegro’s European agenda is saved!
If the information regarding this trip is accurate, it presents an opportunity for the opposition to react. This includes the two new associate members of the European Parliament (congratulations to the DPS, of course!), who now need to demonstrate that their status as observers and associate members actually serves a purpose and holds some meaning.
If Mandić really does go to Brussels, there will be an opportunity to inquire about the health of Ambassador Sattler and Ms. Kos as well … Or are we—out of habit and custom—hoping in vain and naively, yet again and endlessly?
There are citizens of Montenegro—especially those in the “abstainer” class—for whom it would matter if the opposition took a stand on the aforementioned issues.
There are others who do not understand this and simply do not care—pay raises are what matter—so they just ride the wave while it lasts!
The opposition ought to give serious thought to the former group and find a way to courageously tell the latter that they are naively believing in impossible and dangerous nonsense.
The opposition needs to remember that politicians have an obligation to lead—even when the positions they promote and the decisions they propose are unpopular and lack the (initial) support of the majority.
Let me remind them of a long-forgotten example—perhaps it will ring a bell: a certain Milo Đukanović, at least during the 1997–2006 period, pursued policies and made decisions that—in many crucial, even pivotal areas—were neither popular nor supported by the majority.
Yet Montenegro was preserved in 1999, and the subsequent pressure was withstood; the Montenegrin ship did not sink in 2002, nor was it an act of betrayal; for four years, we contended with an international community deeply skeptical about the restoration of independence, right up until the unique 55% rule and the historic referendum victory.
A majority is created, not waited for—my good opposition friends!
And this detested Vlahović does not expect you to change your stance. You haven’t done so until now; so be it.
The reasons for these lines—and I apologize for any potential discomfort—is a sense of obligation toward what I have thought, said, and written over the past forty years.
When all is said and done, that legacy will remain—despite boycotts and spite, misunderstanding and aversion, and even hatred—both in neighboring Serbia, as we can see, and here in our Montenegro, as I can feel.
“Po mišljenju većine Srba iz Crne Gore, Vlahović je jedan od najgorih ljudi iz te zemlje, o kome niko nema lepu reč.”
Ovako tom mrznom Vlahoviću odaje počast B92, jedan od uništenih slobodnih medija u (Vučićevoj) Srbiji.
O tom haiku hvalospjevu nećete pročitati ništa u “najcrnogorskijim” crnogorskim medijima (Antena M, TVE, M portal, Analitika), ali ni u režimskim (CdM, Vijesti, RTCG), pa ni u Pobjedi, koja je postala – od svega nabrojanog po malo – ko plati ili kad se naredi … Duh Towarisha još uvijek lebdi – kao mutni oblak iznad Avgusta!
To je logično. I zakonito, čak. Nema iznenađenja.
Ali, moram da vas podsjetim, uz izvinjenje zbog neprijatnosti: neslobodni i kontrolisani mediji neće donijeti promjene. Bar ne one i onakve kakve su Crnoj Gori potrebne. Liste zabranjenih i bojkot ljudi smrde na staljinizam, što i jesu – istina, u karikaturalnom vidu, u novom, informatičkom dobu.
Jer, presipanje iz Klijentelizma A u Klijentelizam B, ili, preciznije, povratak u pređašnje stanje valjda nije cilj? Ili jeste – do novih sinekura i apanaža, uspravno i ponosito?
Ili zaista jeste, sudeći po inerciji i mrtvilu koje vlada na crnogorskoj opozicionoj sceni.
(Ništa bolje nisu ni etablirane NVO – ali nećemo trošiti prostor na njih. Podobna sponzorstva = podobne aktivnosti. I kolektivni protesti, takođe malograđanski podobni. I pizma i surevnjivost.)
Ono što nas danas zanima je nedostatak opozicione akcije. Smislene i ciljane, odlučne i odvažne.
Izdvojićemo samo tri teška problema, u žabokrečini crnogorske politike.
Prvi je, svakako, novi opasni i destruktivni (šarlatanstvo je tu sporedni fenomen) plan premijera Spajića da nastavi sa ogromnim državnim zajmovima – što je pravo ime za hibridnu operaciju “povećanja plata”.
Pošto su propustili, u post-avgustovskom haosu, te 2021, da problematizuju (do krivične odgovornosti, a ne samo političke) državni zajam od 750,000,000 dolara (bez i jednog papira, dokumenta, skupštinske odluke!), koji je oposlio tadašnji ministar finansija Spajić, naša opozicija je zatečena i usukana najavom volšebnog povećanja ličnih dohodaka.
Ne valja populusu ići uz dlaku? Opasno je i politički riskantno ljudima objasniti da je to opasna šarena laža, u kojoj otrežnjenje može biti tragično – za sve nas? Nije dobro biti protiv “povećanja” plata? Sindikati su za? E viva!
Tako je opozicija u sopstvenoj klopci – i slijepoj ulici politike “čekanja izbora”!
Nisu se, izvinjavam se na očiglednosti, sjetili da bar zahtijevaju kontrolno saslušanje aktuelnog ministra finansija – koji se neđe, pardon, zapio, ili je, želim da vjerujem, zaista bio protiv tog suludog plana – pa nije glasao na whats app sjednici Vlade …
Drugi, o kojem tzv. “obični građanin, dok očekuje da mu plate padaju kao pečene kokoši, manje razmišlja je vezan za nova pravila o pristupanju EU.
Ukratko: stara pravila više ne važe, a ni procedure, niti način i tempo finansiranja novih članica. Neće, po svemu sudeći, biti prava na veto za nove članove EU. Niti će moći da budu dodatni “ruski element” u zajednici evropskih naroda i država, kako je davno (i opušteno) govorio ovaj što ga pomenuh uzgredno …
Sve to Crna Gora – da ponovim i da ne bude zabune – može i treba da prihvati. Crna Gora ne ulazi u EU da bi koristila veto. To pitanje je za nas beznačajno. Itd.
Pet EU članica (među njima i Njemačja i Francuska) su to jasno stavile do znanja prije pola godine. Prve reakcije su bile: Edi Rama kaže “nema problema”, Mickey Spajić kaže “ne dolazi u obzir”!
Šarlatanu na čelu Vlade odmah priskaču u pomoć servilni “analitičari” (“državnički stav”!), a komesarka Kos nas pritvorno i bedasto “bodri” – “to bi bio udar na čast Crne Gore”!
Ili smo to zaboravili?
Prošli su mjeseci, a dešavanja unutar EU i u zemljama – važnim članicama pokazuju da je namjera reforme uslova i procedure pristupanja potvrđena, do nivoa da je komesarka Kos, prije desetak dana, to jasno i glasno rekla – jer su joj kazali da to mora reći.
U Crnoj Gori o tome nema rasprave!
Niti na strani vladajućih struktura, pa ni od neposredno zaduženih za tu istorijsku namjeru – dva potpredsjednika Vlade za istu oblast, koji se, mučenici, ubiše od dosadnog papagajskog ponavljanja da je Crna Gora “prva naredna članica EU”. Epohalna monotonija.
Ne govore o tome ni opozicione stranke. Ni glasa, još.
Umjesto da pozovu u Skupštinu ta dva ponavljača fraza i frazetina na kontrolno saslušanje. Da ih pitaju zašto ćute, zašto ćuti Vlada. I da, ponavljam, jasno poruče da Crna Gora pristaje na i podržava nove uslove prijema u EU i nova pravila.
Jer, ući ćemo – ako i kad uđemo – po onim pravilima koje će odrediti EU. Drukčije neće moći, jer ima previše EU članica koje imaju puno razloga i motiva da bude kako njihovi građani i političke strukture mogu da prihvate.
Ćutanje Crne Gore o tome samo šteti. A opoziciono ćutanje znači nedostatak znanja i odvažnosti da se zaista bave opozicionom politikom. Ili čekaju sa kruška sama padne s grane? To je čekanje opasno.
Za treći razlog je najbolje pitati šefa Delegacije EU u Podgorici, ambasadora Satlera.
Njegovim izuzetnim naporima
(uz asistenciju komesarke Kos, naravno) se, sva je prilika, sprema “pokajnička” posjeta četničkog vojvode Mandića Briselu.
Naš moderni četnik treba tamo da revidira stavove, izdrži drugarsku kritiku i izvrši ritualnu samokritiku – i evropska agenda Crne Gore je spašena!
Ako su informacije o tom putovanju tačne – eto prilike da opozicija reaguje. Uključujući dva nova pridružena člana EP (čestitke DPS-u, naravno!), koji sada treba da pokažu da to njihovo posmatračko-pridruženo svojstvo ima neku svrhu i smisao.
Ako Mandić zaista ode u Brisel – eto prilike da se pita i za zdravlje amb. Satlera i gospođe Kos … Ili se, po običaju i navici, uzaludno i naivno nadam(o), opet i beskonačno?
Ima građana Crne Gore, naročito onih iz klase “apstinenti”, kojima bi značilo da se opozicija očituje/iskaže i povodom nabrojanih pitanja.
Ima onih koji to ne razumiju i koje nije briga – važne su povišice – pa dok traje, traje!
Opozicija bi trebalo da ozbiljno razmisli o prvima i da nađe načina da hrabro kaže drugima da vrlo naivno vjeruju u nemoguće i opasne gluposti.
Opozicija treba da se sjeti da političari imaju obavezu da predvode – iako stavovi koje promovišu i odluke koje predlažu nisu popularne i nemaju (inicijalnu) podršku većine.
Da ih podsjetim na jedan davni i zaboravljeni primjer – možda će se sjetiti: izvjesni Milo Đukanović je, bar u intervalu 1997-2006, vodio politiku i donosio odluke koje, u mnogim važnim, pa i sudbinskim segmentima nisu bile ni najpopularnije, ni većinske.
Ali je sačuvana Crna Gora 1999, pa je izdržan pritisak koji je slijedio, pa crnogorski brod nije potopljen 2002, niti je to bila izdaja, pa smo se četiri godine nosili sa krajnje neraspoloženom međunarodnom zajednicom u vezi obnove državnosti, sve do unikatnog pravila od 55% i istorijske pobjede na referendumu.
Većina se stvara, a ne čeka, opozicionari naši dobri!
A ovaj mrski Vlahović ne očekuje da promijenite stav. Niste ni do sada, što ćemo.
Razlog ovim redovima – izvinjavam se na mogućim neprijatnostima – je obaveza prema onome što sam mislio, govorio i pisao posljednjih četrdeset godina.
Kada sve prođe, ipak će to ostati, uprkos bojkota i pizme, nerazumijevanja i odbojnosti, pa i mržnje – u susjednoj Srbiji, kao što vidimo, i u našoj Crnoj Gori, kao što osjećam.
Dragi penzioneri-rke, jel ste stvarno ovoliko slijepi da vam je ubijanje crnogorske ekonomije cilj? Kako ćete pred đecu i unučiće?
Nebitno je što su Unija poslodavaca i unije/ savezi sindikata, kao i ostale asocijacije nemenadžera i privrednih komora/ banaka otišle da pužu preko mreža o “hitnosti“ sastanaka. Ima nas koji biramo da ne bježimo od istine.
Spajić vas zove da mu opet drugujete na bilbordu u ružičastim/ plavičastim džemperićima, kako biste mu zaokruživanjem đečinje iz pes i ostalih litijaša na izbornom listiću donijeli novi mandat da nas sve laže sa DEU/ EK, u ime zajedničke agende u nemoralu, neznanju i klerikalnom boljševizmu.
Spajić je kao neformalni premijer logičan. Zna da ste u ekstazi oko €100 novogodišnje inflacije i ko zna kakve uporedive bajke, lakomi da povjerujete (izvor: https://www.antenam.net/clanak/spajic-u-minut-na-mrezi-x-objasnio-ko-i-kako-ce-placati-euro-model) da je zapljena imovine od navodnih kriminalaca prihod budžetu (dako doakate Milu u kojekakvoj zetskoj kafančini), ili da ima sive ekonomije koju pes i df ne odobravaju, ili da su tercijarni stanovi i kola koja nisu državna problemi, pa će umjesto veljebrdanisanja neistinama, Spajić (Adžović/ Radunović/ Đurišić) otimati tuđu imovinu da bi udijelili mladim bračnim parovima.
Nećete promisliti već ćete ga zaokružiti, uz ljubav nepreglednu u metodijanju. Onda će vas zahvatavati novinari da kuknjavite po pijacama da je sve skupo, pa ćete izabrati da ne vidite da ste toj skupoći doprinijeli neupitnim postupcima u gaženju zakona u ime tobožnje pravde, koja potiče iz ogovaračine i namjerne otrovnosti.
Već je 2024-e bilo dokazivo da je dvojac Krvavac/ Spajić ubio akumulirani staž kao minuli staž, koji je opredjeljivao visinu, kao i mogućnost, penzije. Prihvatili ste diskriminaciju (kao majke sa troje i više đece), pa su preko noći petnaest i četrdeset godina postali isto.
Ako se u pozadini brojki moglo izračunati da su mnogi ostali bez staža zbog litijaških sankcija iz 90-tih, koje su se onomad slobovski zvale “nepravednim“, dok su bili u naponu snage na tržištu rada, onda je bilo odgovorno da se kompenziraju kroz minimalnu penziju. Ali, to se nije smjelo uraditi na štetu i uz uniženje principa međugeneracijske solidarnosti, tj. minulog staža.
Sad će svim penzionerima-rkama pripasti zanavjek €600 garantovane penzije, bez ili sa stažom. U par godina će se sve izjednačiti. Budite ponosni na svoje nedjelo. I €2-€4 povećanja, nekad u budućnosti, je udijeljena spajkijevska potunjenost na koju ste a priori ovih dana već pristali.
Ko nema drugu imovinu za izdavanje, biće u redu da prosjači za ljekove (ako budu uopšte dostupni), dok će hrana biti (bes)mislena imenica.
To ubijanje penzija kao dostojnog prihoda u Crnoj Gori je vaših ćutanja (ruku) djelo. To je onih lažnih šetnji, koje su se beskičmeno vabile kao veličanstvene litije, direktna rezultanta/ da se ne pominju krvoločni obredi i ostala vašarišta u graji 90-tih. Čim je bilo ko na ulicu iznio časnu porodičnu ikonu, postali ste zajedno simboli lažnog morala, bezbožništa i još vidljivije nepravde.
Ups, gorko vam je…
Svima nama koji smo bili najbolje generacije one divne zemlje, kojima ste (sjećate li se nošenja na ramenima direktora koji su vas lagali) oteli uspješnu budućnost uz neradne dakićevce, žutagreda smiješne željezarce i obijesne kapovce, sve je ovo sada sa vašim Spajićem očekivano.
Singapursko čedo neznanja u brojkama je odlučio da ubije matematiku u ekonomiji. Vaš Milojko tvrdi da je sve pažljivo pripremio i analizirao, mada neće da podijeli ni jedan dokument oko elektronske Whatsup sjednice. Ne on, pošto se nezvanični premijer ne bavi brojkama, mada tvrdi da je u Japanu završio kvantitativno proučavanje ekonomije. Pustio je Krvavca (glavnog savjetnika a ustvari premijera i ministra finansija) da se igra ozbiljnim stvarima na neozbiljan način.
Ovaj put su mu pes botovi kiksali, pa se svako malo glasne da nam satlerovski objasni da smo budale, kad vidimo da otima od crnogorske ekonomije, onog segmenta sistemskog bitisanja koje je preživjelo i njega i one od ranije do ovog stupidnog predloga o “ES3“ koje se smiješno etiketiralo kao “Euro model“. Kako ovaj neuspješni naziv vuče na onaj Yugo što je propao samo što je istovaren u američke luke pred ubijanje ex YU.
Crna Gora ne smije vjerovati maga ljepuškastostima vještačke inteligencije. Oronulost, ne u godinama, već u spremnosti da se ugrabi tuđe bez legalne osnove, izraz je intelektualnog i životnog poraza koje ni jedna retuširana artificijelna fotografija ne može učiniti pobjedom.
Treće zaredom arbitrarno povećanja zarada (kao i laž oko penzija) je besprizorno otimanje od crnogorskih ozbiljnih zaposlenih u realnom sektoru. Djeca vam rade tamo, po brojnim crnogorskim kompanijama. To je jedino ostalo da žilavo brani našu zajedničku kuću, crnogorsku ekonomiju; što i čini zadnjih dvadesetak godina, da možete i to što imate od penzija da primate.
Sve su prilike da ćete dozvoliti da se to sad sve uništi, jer je bitnije da se podrži prevara Spajić-Krvavac uz DF PES i kmeriće, a sve su prilike i uz crnogorske manje brojne narode. Bar je crnogorskim penzionerima-rkama više nego lako prodati prevare kao tobožnje reforme. Jednom kad se prihvati diskriminacija kao legitimni model, onaj koji je prihvatio takvu opciju postaje žrtva sopstvenog postupanja.
Zato neka su vam srećne skore inflacije. Hvala vam, sve su prilike, da ćete nas opet iznevjeriti, kao 90-tih kad ste bili mnogo mlađi. Ko preživi, znaće da kad uđe u senior fazu života mora misliti na odgovornost, a ne na pizmu. Da vidimo kako će biti, ako iko preživi…
PS. Možda da Spajiću/ Krvavcu i Dritanu od kevlar popa predložite da zaplijene nelegalno otimanje crnogorskih kulturnih divota, uz brojna groblja koja čuvaju časni a ne izmišljeni patroni, koje su nelegalno dali njihovoj crkvetini koja vas je učinila dalekim od svoje hrabrosti i ljudskovine. Eto para na buljuke od našeg, nama samima, i svima vama koji ne cijenite sebe i sve crnogorske goleme istorije, gorštačke pretke, nebrojena bogatstva, ponosne izuzetnosti, kao i brojne, svjesne slabosti.
Tad će možda biti mnogo izvjesnije da vas Spajić ne varucka na golo.
PSS. Uz ljudsko izvinjenje manjini penzionera-rki, koji znaju šta je suština bezočne prevare, koju je prije neku noć ponudio litijaški političar grabeži bez granica i bez zazora.
Ministarstvo kulture i medija raspodijelilo 769.000 eura za 54 projekta iz Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2026. godinu
Vjerskim zajednicama 262.000 eura, SPC dobila 182.000
Mitropoliji crnogorsko-primorskoj opredijeljeno je 117.000 eura za sedam projekata, Eparhiji mileševskoj 35.000, a budimljansko-nikšićkoj 30.000 eura. Islamska zajednica i Biskupski ordinarijat Kotor dobili su po 40.000 eura. U odnosu na prošlu godinu izdvajanja za vjerske zajednice manja su za 70.000 eura, ali i dalje čine više od trećine kompletnog Programa
Više od trećine novca iz ovogodišnjeg Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara biće direktno usmjereno vjerskim zajednicama. Od ukupno 769.000 eura, koliko je Ministarstvo kulture i medija raspodijelilo za 54 projekta, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Katoličkoj crkvi i Islamskoj zajednici pripalo je ukupno 262.000 eura, odnosno oko 34 odsto cjelokupnog fonda.
Najviše je, kao i ranijih godina, pripalo organizacionim jedinicama Srpske pravoslavne crkve – ukupno 182.000 eura za devet projekata. Mitropolija crnogorsko-primorska dobila je 117.000, Eparhija mileševska 35.000, a Eparhija budimljansko-nikšićka 30.000 eura.
Iako je riječ o znatnom iznosu, izdvajanje za SPC manje je nego prošle godine, kada su Mitropolija i dvije eparhije dobile ukupno 250.000 eura. Tada je SPC pripalo oko 27 odsto kompletnog konkursa, dok ove godine njen udio iznosi nešto manje od 24 odsto.
PROJEKTI
Najviše sredstava unutar SPC dobila je Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska – 117.000 eura za sedam projekata na području više opština. Za završnu fazu arheoloških istraživanja i primjenu konzervatorskih mjera na Preobraženskoj crkvi na Ivanovim Koritima opredijeljeno je 15.000 eura. Još 12.000 eura
namijenjeno je izradi konzervatorskog projekta i sprovođenju mjera na Crkvi Svete Trojice u Starom gradu Budvi. Najveći pojedinačni iznos Mitropoliji – 30.000 eura – dodijeljen je za izradu konzervatorskog projekta i prvu fazu mjera na Crkvi Svetog Arhangela Mihaila u Herceg Novom. Za konzervatorske mjere na živopisu Manastira Morača izdvojeno je 25.000, dok je za Crkvu Svetog Nikole na Bijeloj Gori, na području Ulcinja, predviđeno 15.000 eura. Još 15.000 eura Mitropoliji je dodijeljeno za konzervatorske radove na Crkvi Svetog Dimitrija u Gornjem Ljubotinju, a 5.000 za nastavak istraživanja lokacije „stare“ Crkve Svetog Đorđa u Grbavcima i mjere zaštite.
Upravo projekat Crkve Svetog Dimitrija donio je i zanimljiv proceduralni detalj. Na isti projekat prijavila se Prijestonica Cetinje, ali je njena prijava odbijena jer je Komisija, na osnovu dokumentacije, utvrdila da je vlasnik objekta Mitropolija crnogorsko-primorska, a ne Prijestonica. Projekat je ipak ostao u raspodjeli, ali je 15.000 eura dodijeljeno Mitropoliji kao vlasniku kulturnog dobra. Eparhiji mileševskoj pripalo je 35.000 eura za nastavak sanacije krovnog pokrivača manastirske Crkve Svete Trojice u Pljevljima, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj dodijeljeno 30.000 eura za sprovođenje konzervatorskih mjera na Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Nikšiću.
Time su tri organizacione jedinice SPC dobile 182.000 eura, što je 68.000 manje nego 2025. godine. Prošle godine Mitropolija je sama dobila 155.000 eura za osam projekata, Eparhija budimljansko-nikšićka 45.000 za tri, a Eparhija mileševska 50.000 eura za jedan projekat.
Za razliku od SPC i Katoličke crkve, kojima su ovogodišnja izdvajanja smanjena, Islamska zajednica dobila je više novca nego prethodne godine. Mešihatu Islamske zajednice u Crnoj Gori dodijeljeno je ukupno 40.000 eura za dva projekta. Polovina iznosa – 20.000 eura – namijenjena je sanaciji minareta Starodoganjske džamije u Podgorici, a još 20.000 sanaciji Čekića džamije u Gusinju. Prošle godine Islamskoj zajednici bilo je dodijeljeno 25.000 eura i to za samo jedan projekat – izradu konzervatorskog projekta i prvu fazu mjera na Kučanskoj džamiji u Rožajama. Ovogodišnja podrška tako je povećana za 15.000 eura.
Biskupskom ordinarijatu Kotor ove godine pripalo je takođe 40.000 eura, raspoređenih na tri projekta. Za nastavak radova na sanaciji Crkve Svetog Franja u Starom gradu Kotoru za potrebe smještaja biblioteke Kotorske biskupije izdvojeno je 15.000 eura, a isti iznos za fazu konzervatorskih mjera na Crkvi Porođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju. Dodatnih 10.000 eura Biskupskom ordinarijatu pripalo je za projekat posvećen Katedrali Svetog Tripuna i obilježavanju 900 godina od početka njene gradnje. Katolička crkva prošle godine dobila je 57.000 eura za četiri projekta, pa je ovogodišnje izdvajanje manje za 17.000 eura.
Kada se saberu sve tri konfesije, vjerskim zajednicama je 2025. godine bilo dodijeljeno 332.000 od ukupno 917.000 eura, odnosno oko 36 odsto fonda. Ove godine taj iznos je smanjen na 262.000 od 769.000 eura, odnosno nešto više od 34 odsto. Pad od 70.000 eura prati i smanjenje ukupnog Programa, koji je u odnosu na prošlogodišnju realizovanu raspodjelu manji za 148.000 eura.
CETINJU 95.000 EURA
Među državnim i lokalnim institucijama veliki dio sredstava koncentrisan je na nekoliko korisnika. Prijestonici Cetinje kroz pet projekata pripalo je ukupno 95.000 eura. Za istraživanja i projektnu dokumentaciju kompleksa Žabljak Crnojevića predviđeno je 25.000 eura, za sanaciju prve faze puta Kotor – Krstac 30.000, a za sanaciju objekta nekadašnje Osnovne škole „Vaso M. Prlja“ u Ljubotinju još 25.000 eura. Prijestonici je dodijeljeno i 10.000 eura za završetak konzervatorskih radova na Crkvi Svetog Đorđa na Predišu, kao i 5.000 eura za konzervatorske mjere na spomen-obilježju.
Glavnom gradu Podgorica pripalo je ukupno 45.000 eura – po 20.000 za nastavak arheoloških istraživanja i zaštitne konzervatorske radove na Medunu i Duklji, te 5.000 eura za sistematsku digitalizaciju, konzervaciju i stručno arhiviranje zvučne građe institucionalnih fondova Crne Gore. Znatna sredstva usmjerena su i na Kotor. JU Muzeji Kotor dobili su 30.000 eura za geofizička istraživanja lokaliteta Carine u Risnu, te još 15.000 za konzervatorski projekat i mjere na pet portreta iz stalne postavke Muzeja grada Perasta. Opštini Kotor pripalo je dodatnih 10.000 eura za revitalizaciju Palate Mazarović.
Opština Danilovgrad dobila je 35.000 eura – 15.000 za istraživanja i radove na kulturnom dobru Grad Spuž sa bedemima i 20.000 za nastavak sanacionih radova na Adžijinom mostu. Nikšiću je kroz dva arheološka projekta pripalo 30.000 eura – 20.000 za Crvenu stijenu i 10.000 za Vrbičku pećinu. Za nastavak istraživanja antičkog Municipijuma S Zavičajnom muzeju Pljevlja dodijeljeno je 25.000 eura, dok je Opština Mojkovac dobila 20.000 za konzervatorske mjere na Gradini na Brskovu. Centru za kulturu Ulcinj pripalo je 20.000 eura za zaštitu zgrade Etnografske zbirke od vlage, a Istorijskom institutu Univerziteta Crne Gore isti iznos za istraživanje, mjere zaštite i valorizaciju tvrđave Lesendro na Skadarskom jezeru.
PREZENTACIJA BAŠTINE
Treći segment Programa – prezentacija i popularizacija kulturne baštine – obuhvata 11 projekata vrijednih ukupno 92.000 eura. Najveći pojedinačni iznos, 20.000 eura, pripao je Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore za projekat o Radosavu Zekoviću i njegovom stvaralačkom opusu. Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore dobilo je 15.000 eura za projekat „Istorija Crkve II“, a Opština Žabljak
12.000 za monografiju „Sve boje Crne Gore“, posvećenu procesu prerade vune kao dijelu ženske nematerijalne kulturne baštine područja Žabljaka i Durmitora.
Služba Predsjednika Crne Gore dobila je 10.000 eura za promociju kulturnog dobra Plavi dvorac kroz predstavljanje njegovog istorijskog konteksta, dok je Bošnjačkom savjetu/vijeću u Crnoj Gori dodijeljeno 5.000 eura za zaštitu, valorizaciju i savremenu prezentaciju nasljeđa Avda Međedovića.
Po 5.000 eura dobili su Opština Ulcinj za nastavak „medium precision“ snimanja Starog grada i Glavni grad za digitalizaciju zvučne građe, dok je OJU Muzeji Kotor dobila 3.000 eura za ilustrovano izdanje za djecu posvećeno nematerijalnoj kulturnoj baštini i običajima Boke Kotorske. Istorijskom institutu UCG dodijeljeno je još 2.000 eura za publikovanje časopisa „Istorijski zapisi“.
ODBIJENE PRIJAVE
Ovogodišnji Program Vlada je usvojila u julu, sa ukupnim fondom od 769.000 eura: 227.000 za 15 projekata arheoloških i konzervatorskih istraživanja, 450.000 za 28 projekata izrade konzervatorskih projekata i sprovođenje mjera, te 92.000 za 11 projekata prezentacije i popularizacije baštine. Na konkurs Ministarstva stiglo je 56 prijava. Nakon provjere i dopune dokumentacije, Komisija je predložila finansiranje 54 projekta. Osim prijave Prijestonice Cetinje za radove na Crkvi Svetog Dimitrija u Gornjem Ljubotinju, odbijena je i prijava JU Centar za kulturu „Vojislav Bulatović Strunjo“ iz Bijelog Polja za projekat „Sijarićevi književni dani“, jer taj projekat nije bio sadržan u prethodno usvojenom Programu zaštite za 2026. godinu.
Ministarstvo će sa korisnicima zaključiti ugovore kojima će biti definisani način korišćenja novca, rokovi, izvještavanje i monitoring realizacije. Konkurs predviđa da pravo učešća imaju vlasnici i držaoci kulturnih dobara, nosioci i čuvari nematerijalne baštine i pravna lica registrovana za djelatnost kulture i kulturne baštine.
Većina prošlogodišnjih projekata u julu još nije bila završena
Nova raspodjela dolazi dok realizacija prošlogodišnjeg Programa još traje. Prema izvještaju koji je Vlada usvojila u julu, od 64 projekta finansirana sa 917.000 eura do tada je završeno samo 15, dok je 49 projekata bilo u fazi realizacije. Za do tada sprovedene aktivnosti prikazano je 188.000 eura troškova, a krajnji izvještaji sa finansijskim pokazateljima i foto-dokumentacijom predviđeni su za posljednji kvartal ove godine.
Ministarstvo je takvu dinamiku obrazložilo kasnim početkom prošlogodišnjeg Programa, složenošću projekata i vremenom potrebnim za konzervatorske uslove, saglasnosti i projektnu dokumentaciju, ali i nepovoljnim vremenskim prilikama. Program za 2025. usvojen je tek početkom oktobra, a odluka o raspodjeli sredstava donesena sredinom decembra, zbog čega je veliki dio realizacije prenijet u 2026. godinu.
Ovogodišnja raspodjela završena je ranije – odluka Ministarstva nosi datum 15. septembar – ali će stvarni domet Programa zavisiti od toga koliko brzo će biti ugovoreni i izvedeni projekti, posebno imajući u vidu da je najveći dio prošlogodišnjih poslova prema posljednjem zvaničnom presjeku još bio otvoren.
Država finansira obnovu, ali odgovornost i dalje ne mjeri
Ovogodišnja raspodjela sredstava za zaštitu kulturnih dobara donijela je jednu vidljivu promjenu: Srpska pravoslavna crkva dobila je manje novca nego prošle godine. Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i eparhijama budimljansko-nikšićkoj i mileševskoj opredijeljeno je ukupno 182.000 eura, naspram 250.000 iz prethodnog Programa. I pored tog smanjenja, SPC ostaje ubjedljivo najveći korisnik državnog novca među vjerskim zajednicama, sa gotovo četvrtinom ukupnog fonda za zaštitu kulturnih dobara.
Sama činjenica da država ulaže u obnovu crkava i manastira nije sporna. Sakralni objekti koji imaju status kulturnog dobra nijesu samo imovina vjerskih zajednica već dio kulturne baštine Crne Gore, a njihova zaštita jeste javni interes. Uostalom, Ministarstvo u javnom pozivu podsjeća da su i vjerske zajednice, kao i sva druga fizička i pravna lica, dužne da poštuju kulturna dobra. Problem je ono što se iz odluke ponovo ne može vidjeti: da li odnos vlasnika prema kulturnom dobru ima ikakvu težinu kada država odlučuje kome će povjeriti novi budžetski novac.
Pobjeda je prethodnih godina dokumentovala slučajeve intervencija na sakralnim kulturnim dobrima pod upravom SPC koje su izvođene bez potrebnih saglasnosti ili su izazivale reakcije konzervatorske struke i nadležnih organa. Uprkos tome, iz same odluke o raspodjeli nije moguće zaključiti da li se ranije poštovanje zakona, konzervatorskih uslova i izdatih saglasnosti uopšte provjerava ili vrednuje prilikom dodjele novih sredstava. To pitanje postaje još važnije jer država ne finansira samo izradu dokumentacije, već i konkretne radove. Ove godine SPC dobija novac za sedam projekata Mitropolije i po jedan projekat dvije eparhije – od Morače, Budve
i Herceg Novog do Nikšića i Pljevalja. Zato ključna dilema nije koliko je ove godine dobila jedna, druga ili treća vjerska zajednica. Mnogo važnije je da li je država uspostavila jasnu vezu između prava na javni novac i odgovornosti za kulturno dobro. Dok se iz odluka Ministarstva ne bude moglo vidjeti da se ta odgovornost provjerava i vrednuje, ostaje isti paradoks: država plaća zaštitu kulturne baštine, ali iz sistema raspodjele nije vidljivo da odnos prema toj istoj baštini utiče na to ko će naredne godine ponovo dobiti novac.
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica kaže da će do susreta doći početkom naredne sedmice
Suljagić: Kos sastankom pomaže Mandiću da se spasi smjene
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić je saopštio da se evropska komesarka Marta Kos planira naredne sedmice sastati sa šefom crnogorskog parlamenta Andrijom Mandićem.
On je u objavi na mreži X podsjetio da je Kos izjavila da ne bi mogla pogledati majkama Srebrenice u oči kada bi otišla u Beograd upravo u dane sahrane ratnog zločinca Ratka Mladića.
„No, ako je istina ono što i ja čujem iz Brisela, Marta Kos planira se početkom naredne sedmice sastati s četničkim vojvodom Andrijom Mandićem“, napisao je Suljagić.
Kaže da „ukoliko se ova informacija potvrdi, očigledno je da komesarka Kos svojim sastankom s Mandićem pomaže da ga spasi od smjene“.
„Crnogorska skupština bi, naime, 24. septembra trebalo da glasa o njegovoj smjeni zbog glorifikacije zločinca osuđenog za genocid, u telegramu koji je uputio njegovoj porodici. Ako je moguće pogledati majkama Srebrenice u oči, onda je vrijeme da Kos objasni zašto“, poručuje on.
Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća da danas ulazimo u četvrtu godinu od podnošenja krivične prijave protiv bivše ministarke Vesne Bratić i drugih odgovornih lica u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS), zasnovane na duplom negativnom mišljenju Državne revizorske institucije (DRI) o upravljanju sa gotovo 220 miliona eura u 2021. godini.
DRI je, kako navode u CGO-u, utvrdila da MPNKS nije dalo istinit i objektivan prikaz primitaka i izdataka, te da utvrđene greške imaju materijalan i prožimajući efekat na finansijski izvještaj.
– Najvažnije nepravilnosti i neusklađenosti su nepravilni prenosi sredstava od više od šest miliona eura, bez propisane dokumentacije i/ili osnova za isplatu; nepostupanje po zakonu u planiranju prihoda i rashoda javnih ustanova u iznosu većem od 19 miliona eura; neslaganja u evidencijama o radnom stažu kod više od 50% zapošljenih koji su dobili uvećanja zarada, kao i nezakoniti ugovori o dopunskom radu; skoro 250.000 € naknada za dualno obrazovanje bez propisane dokumentacije; 1,45 miliona € rashoda za usluge bez odgovarajuće prateće dokumentacije; više od 3,5 miliona € za konsultantske ugovore bez pravnog osnova i dokaza o rezultatima i javne nabavke nijesu sprovođene u skladu sa zakonom – istakli su u saopštenju.
U CGO ističu da su zabrinuti zbog selektivnog pristupa SDT-a u postupanju, suprotno principima profesionalnog obavljanja tužilačke dužnosti, koje odstupa od OEBS-ove metodologije i otvara pitanje mogućeg zaštićenog statusa određenih lica i struktura, posebno u poređenju sa slučajevima znatno manjih šteta po budžet u kojima je SDT brzo djelovao.
– Dodatno, misterija je i postupanje SDT-a po drugoj prijavi protiv istih lica – zbog nezakonitih smjena direktora. Bratić je u tom slučaju bio određen pritvor, ali javnosti nije objašnjeno šta joj se stavlja na teret: učešće u nezakonitim smjenama direktora ili to što navodno nije smijenila još veći broj direktora – navodi se.
CGO poziva SDT da se konačno profesionalno i odgovorno posveti predmetu zasnovanom na duplom negativnom mišljenju DRI.
– Riječ je o nespornom pitanju od javnog interesa, čiji će epilog uticati i na povjerenje građana u instituciju kojoj su sada data nezapamćeno široka zakonska ovlašćenja – zaključuje se u saopštenju.
OD MEĐUVRŠJA DO VUČEG DOLA- OBNOVLJENA STAZA KROZ ISTORIJU LOVĆENA
(U susret danu ekološke države Crne Gore)
Piše: Božidar PROROČIĆ, istraživač prirodne i kulturne baštine Lovćena
Povodom nastupajućeg Dana ekološke države Crne Gore, koji nas svake godine podsjeća na istorijski 20. septembar 1991. godine, željeli smo da ovaj značajni datum obilježimo konkretnim djelom. Toga dana, prije trideset pet godina, na Žabljaku je usvojena Deklaracija o ekološkoj državi Crnoj Gori. Bila je to velika ideja, smjela poruka i obaveza prema generacijama koje dolaze. Međutim, ekološka država ne živi samo u riječima ona mora biti vidljiva u našem odnosu prema prirodi, vodi, šumi, planini i svakom dijelu prostora koji nam je povjeren na čuvanje.
Očišćena dionica nekadašnje pastirske, planinarske, vojne i botaničarske staze koja je povezivala Krstac i Lovćen. Foto Božidar Proročić.
Vođeni tom mišlju, juče, 18. septembra, radnici Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore, NP-Lovćen i moja malenkost krenuli smo da uredimo jednu od starih i gotovo zaboravljenih staza na Lovćenu. U akciji su učestvovali Milan-Mićo Vujović, Igor Čiki Vujović, Milan Pejanović, Radoje-Koko Kuzman, Zdravko-Dado Lipovina i ja. U ovoj radnoij akcioji govorili su rad, znoj, umorne ruke i očišćeni metri puta koji su ostajali iza nas. Čistili smo i uređivali planinarsku stazu koja vodi pravcem Međuvršje, Maroša dolovi, Izvor, Ždrijelo, Vučje rupe i Vuči do njeguški. Riječ je o izuzetno značajnoj stazi koja je nekada predstavljala najkraću vezu između Krsca i Lovćena. Njome su se ljudi uspinjali prema planini i vraćali svojim domovima. Njome su prolazili pastiri sa stadima, planinari, vojnici, botaničari, istraživači, trgovci i brojni putnici namjernici. Bila je istovremeno pastirska, planinarska, vojna i botaničarska staza.
Pogled sa Štirovnika na Jezerski vrh i planinski prostor Lovćena. Foto Božidar Proročić.
Ovim putem nekada se nije prolazilo samo iz potrebe. Njime su se povezivala sela, katuni, izvori i ljudi. Staza je bila dio svakodnevnog života lovćenskog kraja. Njome su išli naši preci, dobro poznajući svaki kamen, prevoj, dolinu i izvor. Na pojedinim mjestima još se mogu prepoznati tragovi njihovih koraka i napora. U kamenu je ostala zapisana priča koju ne možemo pronaći ni u jednom arhivu. To je živa istorija Lovćena, ispisana u predjelu i sačuvana u śećanju ljudi. Vrijeme je, međutim, učinilo svoje. Staza je postepeno zarastala, a na pojedinim dionicama gotovo je nestala ispod guste vegetacije, granja i nanosa. Priroda je preuzimala prostor kojim su nekada svakodnevno prolazili ljudi. Oborene grane zatvarale su prolaze, a rastinje je prekrivalo pravac kojim se trebalo kretati. Na pojedinim mjestima bilo je teško prepoznati kuda je stara staza uopšte vodila. Zato smo se latili posla, svako sa svojim zadatkom, ali svi sa istim ciljem. Uklanjali smo oborene grane, śekli rastinje, čistili prolaze i ponovo otkrivali dijelove puta koje je vrijeme sakrilo. Metar po metar, staza je ponovo dobijala svoje nekadašnje obrise. Ispod granja i trave pojavljivao se kamen kojim su hodile generacije prije nas. Svaki očišćeni dio bio je mali povratak u prošlost i istovremeno korak prema budućnosti.
Učesnici radne akcije uklanjaju izraslo rastinje i ponovo otvaraju staru lovćensku stazu. Foto Božidar Proročić.
U svom pohodu učesnici akcije nijesu šteđeli sebe, svoju snagu ni energiju. Radilo se složno, snažno i bez mnogo odmora. Nije se gledalo ko je uradio više, a ko manje. Svako je davao koliko je mogao, osjećajući da učestvuje u nečemu što je veće od pojedinačnog napora. Među nama je vladala ona posebna bliskost koja se rađa kada ljudi rade za zajedničko dobro. Na Lovćenu čovjek brzo shvati da prirodu nije dovoljno samo voljeti. Ljubav prema planini mora se pokazati djelom. Ona se pokazuje kada očistimo zapuštenu stazu, zaštitimo izvor, uklonimo otpad ili sačuvamo stablo. Pokazuje se kada ne čekamo da neko drugi uradi ono što možemo učiniti sami. Upravo je to bila suština naše jučerašnje akcije.
Dok smo napredovali prema Vučjim rupama i Vučem dolu njeguškom, pred nama su se otvarali predjeli izuzetne ljepote. Kamen, šuma, dolovi i planinski vazduh činili su cjelinu koju je teško opisati riječima. Na tim mjestima Lovćen pokazuje svoju istinsku snagu. Posebnu vrijednost ove staze predstavlja činjenica da objedinjuje prirodnu i kulturnu baštinu. Njome se ne prolazi samo kroz pejzaž. Njome se prolazi kroz istoriju. Svaki toponim na ovom pravcu nosi svoje značenje i svoju priču. Međuvršje, Maroša dolovi, Izvor, Ždrijelo, Vučje rupe i Vuči do njeguški nijesu samo tačke na karti. To su mjesta koja pripadaju pamćenju lovćenskog kraja i ljudima koji su ih vjekovima poznavali, koristili i čuvali.
Obnavljanjem staze ponovo povezujemo ono što je vrijeme razdvojilo. Vraćamo život jednom starom pravcu i omogućavamo planinarima, istraživačima i ljubiteljima prirode da upoznaju manje poznato lice Lovćena. Istovremeno čuvamo śećanje na ljude kojima ova staza nije bila prostor za rekreaciju, već dio svakodnevnog života i borbe za opstanak. Ova radna akcija bila je naš iskreni doprinos obilježavanju Dana ekološke države Crne Gore. Možda je riječ o malom koraku u odnosu na velike ekološke izazove sa kojima se suočavamo, ali nijedan pošten i odgovoran rad nije beznačajan. Velika djela uvijek počinju od konkretnih postupaka. Počinju od pojedinca, male grupe ljudi i odluke da se nešto promijeni nabolje. Naša poruka je jednostavna. Samo snažnim, složnim i udruženim radom možemo postići dobra i trajna djela. Kada ljudi udruže znanje, volju i energiju, zapuštena staza ponovo postaje put. Kada se okupimo oko zajedničkog cilja, priroda dobija saveznike koji su joj potrebni.
Neka svaki očišćeni metar ove stare staze bude śedočanstvo da ekološka država ne smije ostati samo zapis i često nažalost zloupotrebljena (marketinška poruka). Ona mora živjeti u našim postupcima, odgovornosti i svakodnevnom odnosu prema prostoru kojem pripadamo. Mora se prepoznati u načinu na koji čuvamo izvore, šume, katune, staze i planinske vrhove. Lovćen su vjekovima čuvali gorštaci koji su uz njega živjeli. Na nama je da nastavimo njihovim putem. Ne smijemo dozvoliti da stare staze potpuno zarastu, da izvori utihnu i da se izgube putevi kojima su hodili naši đedovi. Čuvajući njih, čuvamo sopstveni identitet i vezu sa prostorom iz kojeg smo ponikli. Juče smo sa Lovćena otišli umorni, ali ispunjeni. Iza nas je ostala očišćena i ponovo prohodna staza. Ostao je i osjećaj da smo uradili nešto korisno, iskreno i vrijedno. Lovćenu nijesmo donijeli velike riječi. Darovali smo mu svoj rad, vrijeme i zajedničku energiju.
To je naš doprinos Danu ekološke države Crne Gore. To je i poziv drugima da se pridruže, da čuvaju svoj kraj i da ne okreću glavu pred zapuštenim stazama, ugroženim izvorima i ranama u prostoru. Jer priroda pamti svaki naš nemar, ali pamti i svaku ruku koja joj je pružena. Lovćen nas je juče još jednom okupio i podśetio da pripadnost nije samo riječ. Pripadnost je obaveza. Ostaje samo čista staza i mirna savjest ljudi koji su učinili nešto dobro.
Izmijenjenim Krivičnim zakonikom unaprijeđen status zaposlenih u prosvjeti
Za napad na nastavnika – kazna zatvora
Državni sekretar u Ministarstvu pravde Sergej Sekulović kaže za Pobjedu da će osobe koje su u obrazovno – vaspitnom sistemu sada biti snažnije zaštićene pri obavljanju djelatnosti. Predstavnik Prosvjetne zajednice Petar Špadijer podsjeća da je ta zajednica naročito kroz proteste koje je organizovala u prethodnih osam godina cijelo vrijeme insistirala da se nastavnicima dodijeli status službenog lica, zbog specifičnosti posla koji obavljaju
Ako neko nastavniku nanese lakšu tjelesnu povredu ili mu zdravlje lako naruši, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do dvije godine. Ako mu neko nanese povredu oružjem, opasnim oruđem ili drugim sredstvom kazniće se zatvorom od tri mjeseca do četiri godine.
To, pored ostalog, proističe iz izmijenjenog Krivičnog zakonika koji je ove sedmice usvojen u Skupštini Crne Gore. Tim aktom je precizirano da se posao lica koja obavljaju obrazovno-vaspitne djelatnosti tretiraju od javnog značaja. Kazne zatvora su propisane i u slučaju teškog govora mržnje.
Vlada je još 2024. godine usvojila informaciju o potrebi sagledavanja mogućnosti uvođenja posebnog krivičnog djela napada na lica koja rade u oblasti obrazovanja i vaspitanja. Tada se izvršna vlast pozivala na istraživanja koja su upozoravala da je svaki četvrti zaposleni u prosvjeti doživio neku vrstu nasilja, bilo verbalnog ili fizičkog. Pobjeda je ove godine pisala i o slučaju nastavnice, koja predaje u jednoj školi u Crnoj Gori, a bila je žrtva neprimjerenog ponašanja roditelja učenika. Roditelj je došao u školu da je vrijeđa, omalovažava, a kasnije je zaprijetio da će da je – ubije. Prijetnje je upućivao i njenoj porodici. Ova prosvjetna radnica rekla je tada Pobjedi da nije zadovoljna kako su je institucije zaštitile, jer se nije osjećala sigurno, pa je morala da angažuje – privatno obezbjeđenje.
Novine
Državni sekretar u Ministarstvu pravde Sergej Sekulović kazao je juče Pobjedi da se kroz izmjene Krivičnog zakonika u značenju izraza proširila definicija poslova od javnog značaja u koji su sada uvrštena i lica koja obavljaju obrazovno-vaspitne djelatnosti, što znači da će nastavnici biti snažnije zaštićeni.
Sergej Sekulović / Foto: Skupština
Ove sedmice je ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić- Stojanović saopštila da je usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore napravljen važan korak u jačanju zaštite nastavničke profesije. Ona je zahvalila ministru pravde Bojanu Božoviću što je uvažio inicijativu resora kojim rukovodi da se nastavničko zanimanje u tom zakonu prepozna kao djelatnost od javnog značaja i da nastavnici na taj način dobiju adekvatnu zaštitu. Ukazala je na važnost što se ovim zajedničkim korakom ne štite samo nastavnici, već da potvrđuju koliko je njihova uloga važna za društvo. Poručila je da nastavnička profesija mora imati mjesto, poštovanje i zaštitu koje joj pripadaju.
– To je odgovornost koju kao društvo dugujemo onima koji svakodnevno oblikuju znanje, vrijednosti i budućnost naših generacija – zaključila je ministarka.
Iz Vlade je ranije poručivano da je neophodno raditi na osnaživanju položaja nastavnika u društvu, između ostalog, i kroz pružanje krivično pravne zaštite u toku obavljanja obrazovno-vaspitnog rada, odnosno u vezi sa poslovima koje obavljaju prosvjetni radnici.
Kazne
Državni sekretar u Ministarstvu pravde Sergej Sekulović kaže za Pobjedu u konkretnom ako bi se licu koje obavlja poslove od javnog značaja nanijele lake tjelesne povrede pri obavljanju ili u vezi sa obavljanjem ovih poslova to bi povlačilo kvalifikovani oblik izvršenja ovog krivičnog djela, što povlači težu kaznu. Takođe, kao oblik teškog ubistva za koje je moguće izreći dugotrajnu kaznu zatvora – četrdeset godina, predviđeno je ubistvo lica koje obavlja poslove od javnog značaja.
– Osobe koje su u obrazovno – vaspitnom sistemu sada će biti snažnije zaštićene pri obavljanju djelatnosti – kazao je Sekulović.
Državni sekretar Sekulović detaljnije je obrazložio kroz izmijenjeni Krivični zakonik da su kroz nove članove uređene sankcije za kršenje propisa. Tako je dodat novi član koji uređuje lake tjelesne povrede, odnosno propisano je članom 151c: (1) Ko drugog lako tjelesno povrijedi ili mu zdravlje lako naruši, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. (2) Ako je takva povreda nanesena oružjem, opasnim oruđem ili drugim sredstvom podobnim da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teško naruši, učinilac će se kazniti zatvorom do tri godine. (3) Sud može učiniocu djela iz stava 2 ovog člana izreći sudsku opomenu, ako je učinilac bio izazvan nepristojnim ili grubim ponašanjem oštećenog. (4) Ko djelo iz st. 1 i 2 ovog člana izvrši prema licu koje obavlja poslove od javnog značaja pri obavljanju ili u vezi sa obavljanjem tih poslova, kazniće se za djelo iz stava 1 ovog člana zatvorom od šest mjeseci do dvije godine, a za djelo iz stava 2 ovog člana zatvorom od tri mjeseca do četiri godine. (5) Gonjenje za djelo iz stava 1 ovog člana preduzima se po privatnoj tužbi.“
Anđela Jakšić-Stojanović / gov.me
Kada je riječ o teškom govoru mržnje, članom 370 a, propisano je: (1) ko javno ispoljava mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovijesti, državljanstva ili zbog razlika u pogledu političkog ili drugog ubjeđenja, pola, jezika, boje kože, obrazovanja, društvenog položaja, profesionalne orijentacije, porijekla, seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili invaliditeta ili nekog drugog ličnog svojstva, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, kazniće se zatvorom od tri mjeseci do tri godine. (2) Ko djelo iz stava 1 ovog člana učini prema licu koje obavlja poslove od javnog značaja kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.“
Traže bezbjednost
Pobjeda je juče razgovarala sa pojedinim profesorima koji i štite prava zaposlenih u prosvjeti, ali su nam kazali da zbog određenih obaveza nijesu mogli detaljno da analiziraju šta je konkretno izmijenjeno kroz zakon, da će to učiniti, a onda će da komentarišu stanje.
Predstavnik Prosvjetne zajednice profesor Petar Špadijer kazao je Pobjedi da još nije sagledao kako je detaljno izmijenjen propis, ali je podsjetio da Prosvjetna zajednica, još od osnivanja, a naročito kroz proteste koje je organizovala u prethodnih osam godina, cijelo vrijeme insistirala da se nastavnicima dodijeli status službenog lica, zbog specifičnosti posla koji obavljaju.
Petar Špadijer / Foto: Pobjeda
– Ovo i danas smatramo izuzetno bitnim, a u cilju nesmetanog obavljanja izuzetno odgovornog posla kao i zbog vraćanja poštovanja profesiji. Nadamo se da će izmjene Krivičnog zakonika nama omogućiti bezbjednost, a profesiji vratiti poštovanje koje zaslužuje – poručio je Špadijer.
Istraživanje
Sindikat prosvjete Crne Gore tokom školske 2022/23. godine uradio je, kako su kazali, prvo istraživanje u našoj zemlji o nasilju koje trpe nastavnici. Tada je anketirano 1.200 prosvjetnih radnika, te se ispostavilo da je svaki četvrti osjetio neki vid nasilja od učenika, roditelja, kolege ili uprave škole… Ocijenjeno je i da gotovo nema slučaja koji je procesuiran i gdje su izrečene neke kazne. Iz Sindikata prosvjete su saopštavali da nema dana kada im se neki nastavnik ne požali da je žrtva nasilja.
Osim izmjena Krivičnog zakonika, status nastavnika ranije je unaprijeđen i kroz izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju gdje je prvi put prepoznato nasilje i uznemiravanje koje nastavnici doživljavaju od učenika ili roditelja…, te je obrazovna ustanova dužna da pokreće zakonski postupak protiv učinilaca tog djela.
