Razlika između pametnih i budala je što pametni zablude izražavaju na više načina, a budale sve zablude i narav na jedan te isti.
Autor: Zoran Piperović
Izvor: M portal
19.9.
00:59h
Poslaše mi link emisije u kojoj je bio nazočan i Stijepović, nije Migo, teke da je. Nego onaj iz Demokrata, rezervna kopija Borisa Bogdanovića, doduše sa manjim hipotalamusom od Bokijevog.
Neka što meni *eba majku, te mafija, te S.Č., nego omrči i sudije.
Po Radoviću ka po pranju.
Te kredit nije vratio (njega se nije sjetio kada je ovaj potvrdio optužnicu protiv Zorana Lazovića, ono, jeste, bio mu je pripremljen u prednji dio mozga, ali ga je zbog poznatog razloga vratio u zadnji dio. Tog istog mozga).
Da sačeka. I evo zadnji dio mozga dočeka.
Pa, po Borisu Saviću.
Neka se pripremi Peđa Tabaš i ostali iz Apelacionog suda ako odbiju žalbu, a kredite nisu vratili.
I požar u Osnovnom sudu u Podgorici kada je predsjedavao njime Radović. Pa izgoreše predmeti. Nije se sjetio da je u tom požaru izgorio jedino spis S.Č. Ko ga zapali, ne znam. Nisu prihvatili moj predlog da im uručim kopiju spisa, da ga obnove, iako je sudija Pejović obećao na moj upit da će to brzo da urade.
Nudim istu kopiju Stijepoviću, koji nije moj drug Migo, da mu ga diližansom uputim u Bjelopavliće. Iz kojih nije.
I da mi time stanu na put – kako reče.
Bolim ih. Da boli.
Eto, sudije, eto građani.
Vidjeli ste koliko stijepovićima nedostaje da te omrče.
Samo malo.
Samo malo ako radite što im nije po ćefu.
Jeste li vidjeli, sudije, sad ko su? Svi vi iz Višeg suda. Vi što strecate. Vrćite kredite ako ih imate, platite i ne dugujte za vodu, struju, porez. Vi muški iz suda ne varajte žene i obratno.
Bogu će biti milo ako se samo budete držali onoga što je u predmetu, a ovakvi vas pljuvali. Zamislite ovakvima praviti ćef na štetu bilo koga.
Veći grijeh ne možete učinjeti.
Hvala na pitanju.
Tetke su mi časne bile, vrdale nisu. Jeste možda jedna daljnja, ali je umrla davno prije OVIJA.
Spašen sam time što su i strine, ujne bile OK. Jer bi pukla pogibija i meni i njima od tamo njih.
Jedino sam ja vrda, ali me za to ne mogu ufatiti. Kad kažem ufatiti – nisam pomislio ono što ste vi bezobrazni čitaoci pomislili.
A nisam ni pravilno napisao – uhvatiti, tako da me ne mogu ufatiti.
Ako ne uhvate – S.Č.
Tu sam tek ufaćen.
P.S: Razlika između pametnih i budala je što pametni zablude izražavaju na više načina, a budale sve zablude i narav na jedan te isti.
Doduše, nije lako rvati se sa zabludama, kao što tek nije lahko (čitaj lako) , ajvan biti.
“Izglasavanje nepovjerenja predsjedniku Skupštine poslalo bi poruku o poštovanju odluka međunarodnih sudova”
Marović: To što PES štiti Mandića moglo bi postati problem u fazi ratifikacije pristupnog ugovora
Izvor: Portal Analitika
Govoreći o evropskim integracijama Zapadnog Balkan, bivša ministarka evropskih poslova i članica Savjetodavne grupe za Balkan Jovana Marović je istakla da danas postoji osjećaj da je članstvo „možda moguće“, ali da to ne znači da je proces postao jednostavniji.
„I dalje imamo preispitivanje okvira, preispitivanje modela, i dalje imamo one ključne stvari – da li prvo jača Unija, pa onda šira Unija. Imamo najave da će se razmatrati čak i neko drugorazredno članstvo“, upozorila je ona u emisiji Centra za građansko obrazovanje (CGO).
Marović je pojasnila da se u evropskim prijestonicama i dalje mora „stalno zapitkivati“ da li će prijem zaista uslijediti ukoliko se ispune svi uslovi, što predstavlja veliko opterećenje za proces.
Ona je ocijenila da je široka parlamentarna većina u Crnoj Gori, predstavljana kao prednost za proces integracije, dijelom i problem.
„EU nije samo set tehničkih propisa koje treba ispuniti na papiru i za koje treba podići ruku u Parlamentu – vi prije svega te zakone morate da sprovodite i morate da živite određene evropske vrijednosti“, kazala je ona, uz podatak da se oko 30% građana Crne Gore izjašnjava da dijeli evropske vrijednosti, dok se o njihovoj suštini – poštovanju prava drugih i jasnom odnosu prema ratnim zločinima – nedovoljno govori. „Mi smo na testu Mladić pali svi. Prvo je pala Srbija, onda EU, ali, na moju najveću žalost, pala je i Crna Gora“, istakla je Marović, podsjećajući na saučešće koje je predsjednik Skupštine, Andrija Mandić, uputio porodici Mladić, kao i na druge reakcije političkih aktera u Crnoj Gori.
Na pitanje o mogućem izglasavanju nepovjerenja predsjedniku Skupštine, Marović je ocijenila da bi takav ishod poslao poruku o poštovanju presuda međunarodnih sudova, iako vjeruje da do njega neće doći.
„PES-a se pokušava predstaviti kao stranka centra, dok istovremeno štiti poziciju predsjednika Skupštine, što bi moglo postati problem u fazi ratifikacije pristupnog ugovora u državama članicama“, navela je ona.
Kada je riječ o spremnosti same EU za nove članice, Marović je kao pozitivan pomak istakla formiranje ad hoc grupe za izradu pristupnog ugovora sa Crnom Gorom, ocjenjujući to kao „ne samo tehnički korak, nego snažnu političku poruku da se priključenje Crne Gore može desiti u skorije vrijeme“.
Takođe, Kao važan naredni trenutak izdvojila je sjednicu Evropskog savjeta 15. oktobra i dokument Evropske komisije o reformi politike proširenja, uz zabrinutost zbog mogućnosti da bi budućim članicama neka prava mogla biti ograničena.
Vuković nije glasao za Spajićev “Euromodel” koji predviđa povećanje plata i penzija
Pobjeda
Ministar finansija Novica Vuković nije glasao o predlogu premijera Milojka Spajića da se od januara naredne godine primjenjuje novi Vladin model povećanja zarada “Euro model”, saznaje nezvanično Televizija Vijesti iz više izvora u izvršnoj vlasti.
Odluka o povećanju minimalnih zarada donijeta je na elektronskoj sjednici Vlade, preko aplikacije WhatsApp, na predlog Spajića, a među ministrima i članovima Vlade koji su se izjasnili nije bilo Vukovića.
Spajić je sinoć najavio da novi model podrazumijeva rast minimalne zarade za zaposlene na radnim mjestima sa osnovnim i nižim obrazovanjem sa 600 na 1.000 eura, za zaposlene na radnim mjestima sa srednjim obrazovanjem sa 600 na 1.250 eura, dok će minimalna zarada za radna mjesta sa visokim obrazovanjem iznositi 1.400 eura a sada je 800 eura.
EU drastično snizila kriterijume (Foto: Vlada Crne Gore)
Međuvladina konferencija sa Crnom Gorom sačekaće oktobar
Više od jedne države članice u ovom trenutku nije dalo zeleno svjetlo za zatvaranje poglavlja
Međuvladina konferencija na kojoj bi Crna Gora mogla zatvoriti naredna poglavlja neće biti održana na marginama Savjeta EU za opšte poslove ovog mjeseca. Zvaničnik EU kazao je da se veoma intenzivno radi na odobravanju zatvaranja daljih poglavlja za Crnu Goru.
„Mnoga od njih (poglavlja) su veoma tehnička i zahtijevaju da svaka država članica obavi opsežne unutrašnje konsultacije. Dakle, postoji želja da se napravi napredak. Apsolutno smo sigurni u to, i svakako smo gurali ambicioznu agendu u smislu dobijanja odobrenja, ali jednostavno – mislim da nam je zapravo ponestalo vremena da se posao privede kraju. Skoro je završen. Tako da je u pitanju faktor vremena, prije nego bilo šta drugo“, kazao je zvaničnik EU.
Kako saznaje Portal RTCG, više od jedne države članice u ovom trenutku nije dalo zeleno svjetlo za zatvaranje poglavlja, a razlozi su prvenstveno tehničke prirode, jer nijesu okončane procedure u njihovim zemljama.
Zvaničnik EU podsjetio je da je tokom jula uložen veliki napor kada su održane četiri Međuvladine konferencije, kako za otvaranje klastera za Ukrajinu i Moldaviju, tako i za zatvaranje poglavlja za Albaniju i Crnu Goru.
„I pretpostavljam da je ono što se tada desilo zapravo ulazak u novi ciklus razmatranja i odobravanja nacrta zajedničkih pozicija za zatvaranje različitih poglavlja“, kaže zvaničnik EU.
Naredna međuvladina konferencija mogla bi biti održana sredinom oktobra u Luksemburgu.
Crna Gora do sada je zatvorila 18 od 33 pregovaračkih poglavlja.
Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević nedavno je poručila da su Briselu poslate pozicije za dodatnih devet poglavlja, dok će preostalih šest biti poslato do kraja godine.
Odbrana Aleksandra Mijajlovića današnje rješenje o određivanju pritvora ne doživljava kao opasnost, već ga smatra neosnovanim, imajući u vidu da se temelji na svega 12 poruka. Zbog toga će ga osporavati na način koji je zakonodavac propisao – izjavljivanjem žalbe, kazao je advokat Stefan Jovanović, gostujući u centralnoj informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E.
Jovanović je ocijenio da je posebno sporno to što je Mijajloviću istog dana pritvor ukinut po jednom, a određen po drugom osnovu, iako je, prema njegovom tumačenju, prethodno rješenje moralo biti stavljeno van snage ranije.
Odluka o obustavi postupka protiv Aleksandra Mijajlovića, Draga Spičanovića i još četiri osobe donijeta je 8. septembra, ali Viši sud nije odmah uputio rješenje o ukidanju pritvora Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS).
Jovanović objašnjava da sud nije mogao ranije dostaviti rješenje koje je donijeto tek danas, ali smatra da je bio dužan da pritvor ukine po službenoj dužnosti čim je postupak obustavljen.
– Osnov po kojem su pomenuta lica bila u pritvoru prestao je da postoji. Iz tog razloga pritvor je morao biti ukinut po službenoj dužnosti istog trenutka kada je odluka objavljena, odnosno kada im je u prostorijama UIKS-a uručeno rješenje o obustavi postupka. Zašto se čekalo dva dana, ne postoji objašnjenje koje ima utemeljenje u zakonu. Smatram, kao što su to i moje kolege već navele, da su ta lica u tom periodu bila u pritvoru bez zakonskog osnova – kazao je Jovanović.
Podsjetio je da je juče održano ročište za kontrolu nove optužnice, za koju tvrdi da je, kada je riječ o dokazima protiv Mijajlovića, još oskudnija od one po kojoj je postupak obustavljen.
Govoreći o novoj odluci, Jovanović je ocijenio da je riječ o neuobičajenoj procesnoj situaciji koja, prema njegovom mišljenju, otvara ozbiljna pitanja zakonitosti.
– Danas smo imali specifičnu situaciju u kojoj je Aleksandru Mijajloviću praktično u istom trenutku pritvor i ukinut i određen. Smatram da se to nije moglo dogoditi, da takva odluka nema zakonsko uporište i da je pritvor morao biti ukinut po službenoj dužnosti prije dva dana – rekao je Jovanović.
Posebno je ukazao na postupanje tužilaštva, navodeći da zahtjev za određivanje pritvora nije bio sadržan u novoj optužnici, niti je iznijet tokom ročišta za njenu kontrolu.
– Tužilaštvo, što je simptomatično, pritvor za Aleksandra Mijajlovića nije tražilo u samoj optužnici, niti juče na ročištu. Taj zahtjev uslijedio je naknadno, čini mi se, u strahu da će pritvor biti ukinut, pa da se nešto ne promijeni – kazao je advokat.
Jovanović je postupanje nadležnih doveo u vezu i sa nedavnim dešavanjima u predmetu protiv Mila Božovića, tvrdeći da je u tom slučaju došlo do kršenja zakona i ocjenjujući da nadležni organi sada pokušavaju da prilagode svoje postupanje novonastaloj situaciji.
– Ovakve situacije se ranije nijesu dešavale. Smatram da su posljedica nastojanja istražnih organa da se pritvor koji traje tri godine praktično produžava istim osobama nakon podizanja novih optužnica – naveo je Jovanović.
Jovanović je podsjetio da se Mijajlović, nakon polaganja jemstva, ranije branio sa slobode, uz mjere nadzora koje je, prema njegovim riječima, u potpunosti poštovao. Te mjere su postepeno ukidane, nakon čega je pokrenut novi postupak u vezi sa medijima.
Posebno je problematizovao optužnicu za krijumčarenje narkotika, tvrdeći da se ona zasniva na istih 12 poruka koje su već obuhvaćene drugim optužnim aktom, u predmetu koji je u fazi glavnog pretresa.
– Na osnovu istih 12 poruka jednu osobu teretite za različita krivična djela, u različitim vremenskim periodima. Možete zaključiti koliki je kredibilitet takvog optužnog akta – nema ga. Smatram da takve optužnice predstavljaju opasnost za naše društvo, bezbjednost i pravosuđe – ocijenio je Jovanović.
Istakao je da odbrana novo rješenje o pritvoru smatra neosnovanim, ali da će ga osporavati isključivo zakonskim putem.
– Odbrana Aleksandra Mijajlovića današnje rješenje o određivanju pritvora ne doživljava kao neku opasnost. Smatramo ga neosnovanim, imajući u vidu da se temelji na svega 12 poruka. Protiv takvog rješenja borićemo se onako kako je zakonodavac propisao – izjavljivanjem žalbe. Nećemo vršiti pritisak na sud niti na bilo koga, već ćemo postupati onako kako zakon nalaže – poručio je Jovanović.
Komentarišući najavu podnošenja krivične prijave zbog zadržavanja Mijajlovića i Spičanovića u pritvoru nakon obustave postupka, Jovanović je ukazao na različite okolnosti njihovih slučajeva.
Naveo je da je Spičanoviću pritvor ukinut i da se našao na slobodi, ocjenjujući da je takva odluka opravdana, ali i da je morala biti donijeta znatno ranije.
– Smatram da je Spičanović trebalo mnogo ranije da bude na slobodi, imajući u vidu da se nalazio u pritvoru po osnovu koji se nije mogao povezati sa njim – rekao je Jovanović.
Kada je riječ o Mijajloviću, izrazio je sumnju da će nadležni državni organi ispitati okolnosti njegovog dodatnog zadržavanja u pritvoru.
– Sumnjam da će se neko od državnih organa osvrnuti na to što je Aleksandar Mijajlović bio u pritvoru dan ili dva duže. Ono što bih želio kao njegov branilac jeste da vijeće obrati pažnju na argumente koje smo iznijeli tokom jučerašnjeg ročišta za kontrolu optužnice, posebno na činjenicu da se optužba zasniva na 12 poruka. To dovoljno govori o tome koliko je ona osnovana – zaključio je Jovanović.
Povećanje plata i penzija je glas za izborni spas?
Piše: Slavko Mandić
Jedva cekam da se svrši ljeto, dosta mi je vrele klime, zbogom, more, zbogom, more, odoh u planine…pjevušio sam kultnu pjesmu Bijeloga dugmeta koju je neko puštio s razglas trgovine. Iz moje mladosti, nasmiješih se diskretno, više za sebe, dok sam čekao red na kasi br 2, u samoposluzi koja je na jedvite jade uspijevala da opsluži bjelosvjetski niskobudžetni turizam, masovni, jeftini ili kako ga već ko zove. Onaj za duboki džep postoji i kod nas, ali je on smješten u enklavama odakle stidno izviruju rijetki primjerci. Nama ostaju redovi, kilometarske kolone od sunca unezvjerenog naroda koji u svaku uru neđe ide. Utisak je da se svi vrte u krug, mehanički, bez jasnog cilja. Trotineti, motori, bicikla, auta, kamioni, autobusi, cistijerne. Sve se surga u jednu ulicu. I tu migolji cio dan. Mic po mic, dok nam se pluća pune izduvnim gasovima različitih oktanskih vrijednosti. Turizam u ekspanziji, reče gospođa ministarka, resorna članica nečega što je preporučilo.
Vlast to ne ośeća. Kad ide na službene objede po cio božji dan, jer ne može mislit ako im drob nije nakrcan, uključe onu ni – nu – ni – nu zajebanciju, a drug u plavom, čelnik u koloni važnih, razgrće masovni auto-turizam i čini bezbijednim prolaz avgustovskim pobjednicima 2020. Ako zatreba da ih prebači na odredište đe krčka (vodo)kotlić, i helikopter je na usluzi. Tako to biva u litijaškoj državi, kojoj diriguju popovi i vode kolo naokolo.
Eh, kad bi mogao koji dan na planinu, pomislih i odagnah istoga časa tu nemoguću misao.
Dok čekam da se red pomjeri, prelistavam telefon i lice mi se odjednom ozari. Konačno, gotovo glasno izgovorih. Oglasio se premijer. Dobro je, prošaputah. Ipak ga imamo. Tu je još uvijek. Bogu fala, špekulacije da je od svega digao ruke i da nas je napuštio i neđe otplovio put dalekog istoka, lažne su. Naručeni botovi. Greota. ON, pun optimizma i lijepih želja trpi svakodnevno udarce: Direktne i bočne. Dobro je, rekoh opet. Ka da mi malo bilo jednom. Vljda da potvrdim radost što premijer nije uteka. Sad i red lakše podnosim. Nije preša. Stići ću. Naslijedio sam vrijeme i sad ga nemilice trošim u dugim redovima. Da bih platio na kasi bidon od 6 litara vode za piće, koje u česmama nije imao UNESCO-v Kotor gotovo cijelo ljeto.
-I grđe nam bilo, rekoh mimo poptrebne kontrole i viđeh kako se put mene okrenuše oči okolnih čekaša. Pogledaše me i kao da zbore: Viđi ovoga, pukao je. Što nije bilo daleko od istine. Ali, neka sila me vrnu na tekst đe je štrčala premijerova fotografija na po strane. Preko sredine vrišti tekst: Od januara sve zarade u Crnoj Gori rastu: Minimalna plata od 1.000 do 1.400, prosječne penzije preko 600 eura.
-Majko mila, rekoh naglas. I nije me bilo briga ko sluša niti što će pomisliti.
-E ovo je premijer! Vođa, izgovorih dok su me raznobojni u redu začuđeno gledali.
Gledajte, rekoh. I čudite se. Vi ovakvoga nemate. Niko ga nema, sad već osokoljen premijerovom foto porukom, jače prozborih. Sto eura veća penzija. Znate li vi jadovi jadni što to za penzionere znači. Koliko će moći masla i brašna, pasulja i oriza za te novce da kupe? Nemate pojma, rekog ponosno. Primijetih da sam u redu bio jedan od najvažnijih.
-Pa što ako nemamo vode, nastavih. Gužve pravite vi a ne mi, okrenuh se ka zabezeknutim najviše dvodnevnim turistima. Vi ste bruka i sramota, rekoh.
-Ima mene, neko iz reda reče: Zar su ti oči ispale? Zar ne vidiš da je počela sezona lova na glasove. Izbori će u junu naredne godine. To je śutra. Nije se ovaj nepomenik pojavio tek tako. I obećao sve ovo. Populistička prdoklačina, reče. Od kojih para će ovo učinjet kad ništa ne radi. Laže svaku kad zine. Ka i sve do sad. Nema novca. Ne stvara se nova vrijednost, pa ga ne može ni bit. Prodaće pola Crne Gore, ako bude trebalo. I cijelu, što da ne. Cvjeta šverc i korupcija. Država živi od akciza i poreza. Narod se grči. Doveo ga je ovaj isti stručnjak do pucanja. I sad će da mu nekakvim lažnim programom Evropa 3. učini život ljepšim i bogatijim. Ma nemoj mi reć, prosikta gnijevini uredni čekač reda i napušti revoltiran svoju poziciju. Ode iz trgovine, a onaj koji je bio iza njega, samo se pomaknu mjesto naprijed. I na tome se sve završi.
Meni pred očima nekakvi kolutići. Nešto se ovđe nije uklapalo, razumjeh. Śetih se tada veličanstvenog Bora Miranovića, jugoslovenskog i evropskog prvaka u boldibildingu, dobrog i plemenitog čovjeka, iskrenog i dragog prijatelja ljudi, nadaleko čuvenog kandita za preśednika Crne Gore, poznatog Bora Kralja. Koji je bio borac u tim teškim vremenima za suverenu Crnu Goru, za dobro čovjeka, za opšti preporod i zajednički suživot svih vjera i nacija. Na konju, sa mačem u ruci koji oslobađa od svega što ne valja, ovom borcu za sveopšta prava nijesu dozvolili da se oproba. Plašili su se njegove popularnosti. Volio ga je narod. Skandirali su mu, nosili ga na rukama, prikupljali mu potpise. Bilo je to 1994. godine.
Zanimljivo je, rekoh sebi, njegov slogan bio je: „Ja znam kako – Crna Gora ka’ Monako“! Pa zar tako nije zborio i današnji premijer? On je dodao još evropskih država. Govorio je da će nam standard 2024. biti jednak Slovencima. Svašta je govorio, ali se ništa nije ostvarilo.
Kralj Boro, kome nijesu dali da se kandiduje, jer je bio lik Ramba i Konana, obeća je da će izgraditi žičaru Lovćen – Kotor. Htio je da preporodi sport. Tražio je da svi rade svoj posao i budu profesionalci. Htio je napravit vojsku malobrojnu ali efikasnu i profesionalnu. Namjeravao je da napravi stazu za Formulu 1. Glumio je u nekoliko filmova, a postoji i dokumentarni film o njemu. Bio je Jugosloven. Ukoliko ne uspije za godinu da promijeni što je mijenjat trebalo, obećao je da će podnijet ostavku.
„Ja znam kako – Crna Gora ka’ Monako“, slogan Kralja Bora koriste i ovi današnji. Sve su kadri da pozlate, ali o trošku naroda. Izgleda da će i ovaj obećavajući to isto da učini. A već smo prezaduženi i lično i kako god još. Pa su čim ćeš pred Vučića, kukala ti majka, retoričko je kripto pitanje?
Bez sumnje da će premijer podići plate i penzije. Gotovo će izjednačiti one sa osnovnom školom i doktore nauka. Naravno da će partijski uhljebi zasluživat posebnu finansijsku pozornost. Iako su u avgustu imali jednu radnu nedjelju, 34 poslanika crnogorskog parlamenta ostvarili su varijabilu, dodatak za ekstra rad za taj mjesec, u iznosima od 202 do 810 eura.
“Milava je otelila vočića Zekonju, mašala” čuvena je rečenica iz kultne jugoslovenske TV serije Đekna još nije umrla, a ka’ će ne zna se. Ali se izgleda sve drugo dobro zna. A da ćemo se otelit, oćemo bez brige. Garanciju smo dobili juče. Pažljivo je pročitajte.
FIDELITY Consulting: Spajiću, imate veliku rupu u obračunu
Nakon što je premijer Milojko Spajić najavio Euro model, prema kojem bi od januara trebalo da dođe do povećanja minimalnih zarada, mjere o kojima je govorio nijesu baš svi dočekali sa optimizmom.
Foto: Milojko Spajić/X
Standard
Oglasili su se i iz konsultantske kuće Fidelity Consulting, koja se primarno bavi oblašću ekonomije i finansija.
“Imate jednu veliku rupu u predstavljenom obračunu”, saopšteno je iz kuće koju vodi ekonomista Miloš Vuković.
Nakon toga je, bez daljih detalja, upućen i poziv Spajiću.
“Pozivamo Vas na debatu da pojasnimo neke stvari”, dodali su.
Podsjetimo, prema Spajićevoj najavi, minimalna zarada za zaposlene sa osnovnim ili nižim obrazovanjem bila bi povećana na 1.000 eura, za one sa srednjom spremom na 1.250, a za zaposlene sa visokim obrazovanjem na 1.400 eura.
Piperović podnosi prijavu zbog protivpravnog lišenja slobode Mijajlovića i Spičanovića
Piperović smatra da su pojedine pravosudne i političke strukture iznenađene odlukom Višeg suda i da se zbog toga, kako tvrdi, odugovlači sa puštanjem Mijajlovića i Spičanovića.
Branilac biznismena Aleksandra Mijajlovića i bivšeg funkcionera policije Draga Spičanovića, Zoran Piperović, kazao je Anteni M da će podnijeti krivičnu prijavu zbog protivpravnog lišenja slobode ukoliko njegovi klijenti danas ne budu pušteni na slobodu.
Viši sud je prije dva dana odbacio optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva u takozvanom medijskom predmetu, u kojem je obuhvaćeno šest crnogorskih kritičkih medija.
Piperović tvrdi da nakon odluke Višeg suda više ne postoji pravni osnov za pritvor njegovih klijenata.
– Čekam da se dozovu pameti. Ako ne, nema ništa drugo osim da podnesem krivičnu prijavu zbog protivpravnog lišenja slobode, jer su oni tamo već dva dana bez pravnog osnova. Nijednog sekunda, nijednog minuta, u bilo kojoj državi, ne mogu da budu u pritvoru. Odmah moraju da budu pušteni, po sili zakona – kazao je Piperović.
On navodi da nije potrebno da on podnosi poseban zahtjev za ukidanje pritvora, već da je to, kako smatra, trebalo da bude urađeno nakon odluke o obustavljanju postupka.
– Oni su to morali da urade kada su obustavili postupak. Trebalo je da donesu rješenje kojim se ukida pritvor i da ga pošalju Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, kako bi ih pustili – kazao je Piperović.
On smatra da su pojedine pravosudne i političke strukture iznenađene odlukom Višeg suda i da se zbog toga, kako tvrdi, odugovlači sa puštanjem Mijajlovića i Spičanovića.
– Mislim da su šokirani odlukom suda. Valjda im je nešto sporno, ili postoji neka buduća izvedba koju planiraju, pa sada kupuju vrijeme jer ne znaju kako da je izvedu. A ljudi zbog toga ispaštaju – rekao je Piperović.
On dodaje da, ukoliko postoji namjera da se protiv njegovih klijenata ponovo pokrene postupak, to ne može biti razlog da ih se, kako tvrdi, zadržava u pritvoru bez pravnog osnova.
– Ako ti je neko sporan i želiš da ga vratiš u postupak, neka izađe i ide kući. Postavi mu policajca ispred vrata i reci mu: ‘Večeras ću da te vodim u SDT, u SPO, pred sud’, bilo gdje. Ali ovako… Konkretno, Spičanović je zatočen. Zatočen je i Mijajlović, ali ovaj čovjek je klasično zatočen – kazao je Piperović.
Piperović je rekao i da je o slučaju pisao ministru pravde Bojanu Božoviću, kao i da je pitao šefa Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johana Satlera da li bi takva situacija bila moguća u Austriji.
– Pisao sam ministru pravde. Pitao sam i Satlera da li je ovo moguće u Austriji. I njega treba pitati. Pošto vidimo da napredujemo u vladavini prava, a mi smo najpoznatiji po tome. Držati ljude bez pravnog osnova u pritvoru, u predmetu koji je obustavljen – ovo ne postoji – kazao je Piperović.
On je situaciju ocijenio kao pitanje koje, kako smatra, prevazilazi pravosudni nivo.
– I ovo da gleda Evropa, a mi kažemo da ćemo da uđemo u Evropsku uniju – ovo je sada klasična bruka. Ali nije više pravosudna bruka. Ovo je državna bruka – poručio je Piperović.
Ovog ljeta terasa nikšićkog hotela ” Onogošt ” nije bila ista. Jedno mjesto ostalo je vječno prazno. Prazninu je svojim odlaskom ostavilo veliko ljudsko i književno ime. Na njoj nije bilo kao svih prethodnih ljeta Boža Koprivice. Davao je on toj starinskoj terasi plemstvo duha, tu otmenost, tu gospodstvenu auru mistične harizme. Onako, na njegov način nalik polurečenicama i asocijacijama toka svijesti, kao nedovršenim, ali lucidnim mislima i kulturološkim reminiscencijama, otvarao bi dijalog, teme, ideje, fenomene, spajajući vremena, prostore i ljude. A i kada bi ćutao, to bješe za one koji su ga dobro poznavali,veoma govorljivo. Ćutnja kao metafizička poruka. Ćutnja kao sociološki esperanto. Oni koji znaju sa riječima znaju i sa ćutnjom.
me Željko Rutović
Trebalo je slušatu njegovu ćutnju, isto kao i učiti iz njegovog antičkog jedinstva duha i tijela, igre i riječi, etike i estetike.
Kao što to obično biva kod Nikšićana, bio je čitavim bićem u svom gradu, na njegovom, kako je znao reći, ” mediteranskom trgu “, u svojoj Vardarskoj, Karađorđevoj, Narodnih heroja, Ljubljanskoj ulici, u Sočici, ovjenčan mitom o gradu kojeg je i sam visoko uzdigao dajući mu onu pripadnost i ono neprolazno svojstvo bez kojeg nema grada. Božo, kako je sam zborio – Nikšićanin, Crnogorac, Jugosloven. A Nikšića nema i ne može biti bez Boža Bote Koprivice. Jedino je tako prirodno. On je u temeljima nikšićke pisane rijeci, bez koje nema priče o toj velikoj književnoj baštini, čije ime kroz vrijeme, za buduća vremena nosi Božo, od milošte Bota – dramaturg, književnik, ljevičar, antifašista, erudita….esejista, čiji i koji originalni žanr treba izučavati kao rijedak primjer izraza moći ljudskog duha.
Otišao je u prostor onog veličanstvenog sjećanja u ime čije je ljudske i civilizacijske vrijednosti ispisao antologijsku hroniku esejističko – književne riječi.
Božo – Bota Koprivica, pisac, ljudska biblioteka- čitalačka i stvaralačka, koja je strogo i pažljivo studirala ko će biti u tom biranom društvu rukopisa, emocija, matičnih izvoda te kolektivne memorije.
Od rodenja do smrti dribling i tijela i duha. Sociologija igre čiju je dramaturgiju, čiju je himnu, čiji je bluz on ispisao. On od – igrao. Između zemlje i neba, tamo visoko gdje “samo bogovi mogu obećati. “Estetika tijela i estetika riječi. Neuhvatljiv i originalan, uvijek držeći loptu u svojim nogama, baš onako kao na crvenoj šljaci Partizanovog pomoćnog terena kada je na prijemnom treningu omladinaca predriblao čitavu odbranu i dao gol. Svjedočiše tome njegovi prijatelji Nikšićani i Cetinjani koji su godinama kasnije pričali o toj majstoriji.
Putanja njegove lopte, lopte kao metafore života, uvijek je bila virtuozno laboratorijska. Po dijagonali od Puškaša do Kiša. Sve u pokretima, od čari fudbala do čari riječi.” Volej i sluh ” ili možda ” Kiš, Borhes, Maradona ” i naravno “Dribling 1001 noć ” – književne i bravure i gravure, originalnog žanra, kao što je on bio jedan od najoriginalnijih nikšićkih fudbalera. Savršenstvo magije duplog pasa književnosti i fudbala. Ostaće generacijska sjeta koja je Botu, da ga povreda nije spriječila, zamišljala vođom velikog fudbalskog tima.
Njegov dribling, baletska minijatura između Šostakoviča i Mocarta. Ostaju kazivanja Željka Cerovića, košarkaškog juniorskog virtuoza, Botinog velikog Prijatelja, i njihovi dugi razgovori u podgorickom Lovcu, nikšićkom DIT- u…Veliko Nikšićko. I kreće narativni triling – fudbal, košarka, pozorište.
Sjećaju se dva barda na godine kada su na turniru jugoslovenskih gradova u Nišu 1965. u finalu pobijedili Kvarner iz Rijeke, gdje je Željko bio najbolji strijelac. Ili sjećanje na juniorsko prvenstvo SFRJ gdje su na čelu sa trenerom, profesorom Vojom Jovanovićem pobijedili Olimpiju i Jugoplastiku, a u finalu izgubili od kraljevačke Sloge, za koju je igrao veliki Duci Simonović. Sjećanje ide do dvorišta nikšićke Gimnazije.” Stojan Cerović ” i imena društva sa kojim su igrali basket – Bale Baletić, Gašo Vukajlović, Duško – Žuti Mijatović. Veličine vječne tišine. Nebeska petorka. U sazvježđu ljudskih i košarkaških visina i veličina.
A u epi – centru razgovora, naravno Nikšić, odlasci na plažu Manitovac i između ostalog i ostalih, Botino sjećanje na duh nikšićkih oriđinala, poput Jova Džade…Nikšić, početna tačka neprekinutog kretanja. Nostalgijom u đir, od Vardarske, pa do rivala malog fudbala. Pa redom ko je bio u timu…ko polutka, a ko plej….
I tako razgovor između sjećanja i Botine upitanosti i zagledanosti u Nikđić, njegovo duhovno i vrijednosno sjutra, u Nikšić koga pamti po kulturi, gospodstvu, manirizmu i patriotizmu. Po vrlim ljudima. Kosmopolitama. Građanima.
I posle svega ostaju nam Botina djela i riječi koja će nadživjeti buku svakog ( ne)vremena. I da, niko kao Bota, taj partizanovac i sportski i civilizacijski, nije prićao tako nadahnuto, tako slikovito o Galićevom driblingu, ili majstorstvu Velibora Vasovića, pa nadahnutog slova o Jusufijevoj lucidnosti, Šoskićevim bravurama, ili o gorostasu Branku Rašoviću… i ne samo..dug je to niz. Fudbalski i književni. Boemski. Urbani. Pjesnički. Strast i eros. Tu alhemiju životnog logosa i erosa, imao je, sa njom znao i rukovao samo Bota. Baš kao u fudbalu njegovi miljenici Garinča, Tostao, Žerson i Pele. Nit i niz, prije i poslije, samo bi sa Botom bio (d)očaran
Konačno, za njega važe riječi koje je Oden napisao povodom Frojdove smrti ” nama on vise nije osoba, već čitava klima mišljenja “.
U ime te klime koja nam vidno nedostaje, klime koja nas je ljudski, misaono, duhovno, stvaralački lucidno držala u emancipatorskom sazvjezđu visina, vrijednosti i vrlina, sa kojih se ne pada, treba se pokloniti i poštovati, biti zahvalan za svaki provedeni tren sa njim, za svako sjećanje i riječ koju nam je ostavio.
Bota – kulturuloško sazvježde duhovnog univerzuma u kojem lopta, kako je govorio, ima božanski oblik.
Ostaće vječno prazna ta stolica na terasi hotela “Onogošt”, baš kao i ona na Danima Mirka Kovača u podgoričkom Book caffeu, gdje Bota bijaše traženi i rado očekivani najupečatljivi besjednik, ili ona stolica na ulcinjskom sportskom “Mundijalu prijateljstva “. Tek, njegov dres – boja pobjede i slobode, etike i estetike, ostaje visoko na nebesima a književna riječ velikim imenom velike biblioteke. Takva originalnost kosmogonijski je dar koji se jedino i samo u autentičnosti traje i prepoznaje.
Bota – sa boemsko – prosvjetiteljskom dimenzijom doživljaja svijeta, knjige, fudbala, čovjeka i kafane, ostaje uzvišenim imenom epohe kojoj je na ponos pripadao.
Srećne i vječne su terase, gradovi, prostori i vremena, na i u kojima su ovakvi ljudi boravili i besjedili, jer upravo i između ostalog, kako je znao reci Bota “Harizmu imaš ili nemaš, ta bolest nije prelazna “.
Od januara sve zarade u Crnoj Gori rastu: Minimalna plata od 1.000 do 1.400, prosječne penzije preko 600 eura
RTCG
Od januara sve zarade u Crnoj Gori, u javnom i privatnom sektoru, rastu prema novom vladinom programu EURO MODEL. I to: 1000 eura – minimalna neto zarada zaposlenih na radnim mjestima sa osnovnim i nižim obrazovanjem; 1.250 eura – za zaposlene na radnim mjestima sa srednjim obrazovanjem; 1.400 – za zaposlene na radnim mjestima sa visokim obrazovanjem. Obuhvat programa je za više od 250.000 zaposlenih.
Pored ovoga, dodatno povećanje zarada će se desiti i ukoliko socijalni partneri prihvate zahtjev Vlade da se povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta jednako primjeni na javni i privatni sektor.
Penzije će se od 2027. usklađivati četiri puta godišnje. Aprilske prosječne penzije će porasti preko 600 eura. Minimalna penzija će preći cifru od 500 eura.
Dodatno, u decembru svaki penzioner dobija dodatnih 100 eura za zimu.
Vlada je ovaj model usvojila na današnjoj sjednici i biće proslijeđen Skupštini Crne Gore.
Izjavu premijera prenosimo u cjelosti.
“Poštovane građanke i građani,
U savremenom svijetu države se ne dijele na velike i male, već na one koje se prilagođavaju aktuelnom momentu ubrzano planirajući budućnost i one koje su konstantno opterećene problemima iz prošlosti.
Crna Gora je dugo bila u lavirintu feudalne ekonomije niskih zarada, kao i balkanskog nacionalizma i ratova- sistema u kojem se rad nije isplatio i nije se ni podsticao. Obeshrabreni, mladi su odlazili u talasima.
Nakon dugo godina krenuli smo da mijenjamo taj model sprovodivši niz uspješnih reformi, pokazujući da ekonomija može da bude tema broj 1 u crnogorskoj politici. Takođe, shvatili smo da su najbitniji resurs naše države – naši ljudi. Pojedine zemlje su olako shvatale gubitak tog resursa ulazeći u EU, gorko se kajući kasnije kada su pojedine izgubile preko 20% svog stanovništva. Nećemo dozvoliti da se takav egzodus desi nama i da zasjeni sav benefit EU integracija.
Juče smo u Parlamentu usvojili set zakonskih izmjena kojima ispunjavamo sva završna mjerila iz IBAR procesa: za samo dvije godine, od nule do praktično sto odsto, završavajući tehnički dio posla pristupanja EU. Ubrzane ekonomske reforme i jačanje vladavine prava daju prve rezultate i snažan ekonomski rast u drugom kvartalu. Uzimajući u obzir informacije da je Evropska komisija našoj zemlji dosad odobrila oslobađanje ukupno 89,3 miliona eura iz Plana rasta, da bilježimo sjajnu sezonu sa turistima iz čitavog svijeta, kao i da je najavljena ekspanzija reputabilnih domaćih i stranih kompanija imamo dodatne razloge za optimizam.
I dok u Briselu ubrzano zatvaramo poglavlja, u Crnoj Gori otvaramo nova. Ona koja donose evropski standard i evropske ekonomske benefite, čak i prije formalnog ulaska u Evropsku uniju.
Sa velikim zadovoljstvom obavještavam javnost da su se stekli uslovi da se od početka naredne godine, zarade u Crnoj Gori obračunavaju prema obavezujućim kriterijumima vladinog programa EURO MODEL. Ovaj inovativni program garantuje da će minimalna neto zarada radnika koji ima osnovno obrazovanje i niže iznositi 1000 EUR, oni koji imaju srednje obrazovanje primaće najmanje 1250 EUR, dok će zaposleni sa visokim obrazovanjem mjesečno dobijati minimalnu neto platu od čak 1400 EUR.
Istovremeno, dolazi do značajnog rasta zarada koje su iznad minimalne, od svakog eura koji poslodavac izdvoji za vas – zadržaćete 92 centa u slučaju velikih primanja, pa sve do 97 centi za najniže zarade. Konkretno: poslodavac koji danas za neto zaradu od 1600eura izdvoji 1980eura, od januara sa istim izdvajanjem radnik prima 1870eura. Kako? Vlada će ići korak dalje u smanjenju poreskog opterećenja na rad – omogućavajući i poslodavcima da izađu iz reforme kao pobjednici. Zadrzaće zadovoljne radnike, uz prosperitet jedinstvenog trzišta EU i pristupa EU fondovima.
Na sve ovo, dodatno povećanje će se desiti i kada socijalni partneri prihvate zahtjev Vlade da se povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta jednako primjeni na javni i privatni sektor. U tom slučaju data neto zarada bi prešla čak 2000 eura.
Na ovaj način, plate rastu svima – i u privatnom i u javnom sektoru, i onima sa minimalnim, i onima sa prosječnim i višim zaradama. Prema obračunima programa, više od 250 hiljada zaposlenih bilo bi obuhvaćeno povećanjem, a procentualno najviše onima koji su najugroženiji.
Posebno želim da naglasim da brinemo i o onima koji su ovu državu gradili decenijama. Penzije će se od 2027. usklađivati četiri puta godišnje, kako bi u potpunosti pratile rast zarada – aprilske prosječne penzije najzad će porasti preko 600 eura, a minimalna penzija će značajno preći cifru od 500 eura. I da budem sasvim jasan ovo važi za sve penzionere. A već u decembru ove godine, ne čekajući 2027, svaki penzioner dobija dodatnih 100 eura za zimu.
I odmah da odgovorim na pitanje: ko i kako sve to plaća?
Reforma je pažljivo isplanirana i u potpunosti pokrivena rastom potrošnje i zapošljavanja, suzbijanjem sive ekonomije, očekivanim povratkom dijaspore, rashodnom disciplinom, kao i aktivnim poreskim mjerama koje ne tangiraju standard siromašnih i srednje klase. Dodatni prihod države predstavljaće i efikasnije oduzimanje protivpravno stečene imovine kroz zakonske mehanizme borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. U periodu pred nama sa posebnom pažnjom tretiraćemo porez na prazne tercijarne nekretnine tj, one kuće i stanove koje vlasnici drže zatvorenim, dok mladi koji žele da formiraju porodice i započnu novi život nemaju gdje da žive ili plaćaju nerealno visoke kirije. Da se o svemu pažljivo vodilo računa svjedoči i projekcija deficita koja pokazuje da ćemo kroz tranzitnu 2027. godinu proći sa oko 4-5%, da bi već u 2028. Deficit bio oko 3%, što zadovoljava Mastriške kriterijume onda kad je to najbitnije.
Znamo koji izazovi predstoje: uvezena inflacija pretežno zbog ratova u Ukrajini i na Bliskom Istoku, rast cijena energenata i hrane, te i dalje nepredvidiva geopolitička situacija. Upravo zato je Euro model neophodna reforma jer subvencije i prodajne akcije imaju kratak rok, a otporna struktura zarada i poreza ostaje trajni odbrambeni mehanizam. Euro model je prije svega moderni ekonomski program i odgovor na pozive socijalnih partnera i zaposlenih, ali i nadpolitička inicijativa koja mora biti vezivno tkivo svih struktura koje žele dobro Crnoj Gori.
Sve analize pokazuju da će u našoj zemlji, na ovaj način za vrlo kratko vrijeme, prosječna neto zarada porasti sa sadašnjih oko 1.000 na preko 1.400 eura – što je više nego u Grčkoj, Bugarskoj, Rumuniji i Mađarskoj, a u našem regionu zdravu konkurenciju imamo samo u Hrvatskoj sa kojom ćemo ubrzo i formalno biti u evropskom društvu najboljih.
I na kraju jedna poruka, za one koje će najava ove reforme zateći u Minhenu, Beču, Dablinu, Cirihu ili Čikagu, više ne morate birati između porodice i pristojnog života. Vratite se.
Crna Gora vas čeka. Vrijeme je za život po EURO MODELU!”, poručio je premijer Spajić.
