Home Blog Page 40

Me, the “Greatest Montenegrin Separatist”

0
Foto: Mediabiro

Commentary

Me, the “Greatest Montenegrin Separatist”

By: Miodrag Vlahović

I didn’t forget to add quotation marks to yesterday’s accusation leveled by Serbian pro-regime media.

Had I forgotten, the Morača River wouldn’t have been enough to wash away the stain in the eyes of the editors and directors of the “most Montenegrin” Montenegrin media outlets. I would have “stood out” again! And that is the ultimate sin—unacceptable behavior in the petty-bourgeois Montenegrin political culture, which prizes nothing more than someone employing a new version of the “Don’t pick me, comrades!” attitude. That’s the kind of figure deemed acceptable.

(Nota bene: I am not the greatest, of course—nor am I a separatist. I cannot be one today, nor could I have been—even theoretically—during the years when we fought for the restoration of Montenegrin independence. There is nothing for us to separate from—neither then, nor now. Serbia was, and remains, a different country.)

So—I cannot allow myself such a “compliment,” or rather, such useful “self-praise”—not even if, in some corner of my mind, I were tempted to accept that “honor” and “title” bestowed by Serbian regime propagandists.

I repeat—not even for a split second. Montenegrins would never forgive me for that—even though they know full well that what the Serbian media writes has nothing to do with the facts. Nor ever will.

The reaction of the regime-aligned outlets in Belgrade reminded me of an incident from twenty years ago—because there is a “tiny” similarity to yesterday’s “greatest title” conferred by Belgrade.

It was September 2006 (the day I, on behalf of the Government of Montenegro, sent a letter to the Allies expressing our country’s readiness to join the Partnership for Peace—PfP—that antechamber to NATO), and we were hosting the late Budimir Leko Lončar. I was waiting for him in the antechamber of Prime Minister Đukanović’s office to take him to lunch, accompanied by young staff members from the then-Ministry of Foreign Affairs.

Two high-ranking state officials were there as well; the late Dragica Ćeranić—that wonderful, capable woman and the Prime Minister’s closest long-time associate—and I were joking with her that all we had left to do was finish the job and… join NATO. Just as those two very well-known figures jumped in—all at once—to explain to Ms. Dragica and me why we absolutely shouldn’t join NATO (“PfP is enough—just like the Russians!”), the office doors opened, and out stepped Lončar and Đukanović.

After the greetings and pleasantries, Leko—Minister Lončar—said, unprompted: “I just told Milo—you have the best foreign minister in the region; he shouldn’t be replaced for at least ten years!”

Dead silence!

For the officials present, that compliment from the last foreign minister of the SFRY came as a greater shock than the very idea of ​​Montenegro joining the Alliance.

Later, at lunch, I said to the Minister: “You’ve sealed my fate today. Montenegrins will never forgive me for this—Leko Lončar has praised me!” We laughed—the damage was done!

They didn’t forgive me, of course, nor will they. So be it.

Montenegro

The most staunchly Montenegrin media outlets didn’t publish a single word about the all-out attack launched by Kurir and Politika—and even TV Pink (with its “Minute-or-Two” segments on movie channels!)—against the “greatest Montenegrin separatist.”

For I am banned from those “media outlets”—from CdM, Antena M, TVE, and Analitika to the rest—not to mention the decades-long ostracism by Vijesti (I was the one who gave them their name, in vain!) and the RTCG—a service that is anything but public—where the flagrantly unlawful Raonić still hasn’t explained who “fired at the police” at Belvedere… Pobjeda won’t turn my way either; my criticisms of PES and the Bosniak Party were deemed excessive…

To all of them, it simply doesn’t matter, and it isn’t news.

It is hardly worth mentioning—the fact that the media of a neighboring state is waging a targeted smear campaign against that presumptuous, self-absorbed, unpleasant, and conceited Vlahović. That insufferably self-confident man who thinks he knows everything… and so on.

Nothing happened!

On top of that, some hapless propagandist from Serbia let slip the “ultimate” epithet for me. How embarrassing!

I joke with friends: it isn’t a case of a faded national flag on some village school; rather, the media from the land of malignant influences has set its sights on the very person whom the most “Montenegrin” and pro-regime media outlets fail to mention. Had it been the former, we would have read the same tedious “patriotic” piece for the thousandth time. Since it is the latter—we will read nothing at all.

It is a professional affliction. One known as “independent journalism.”

And for that—as things stand for our dear and only Montenegro—there is no cure. A hopeless case. Do not expect Montenegrin intellectuals—whether acting individually, in pairs, or in cells of three or four—to think to say anything about this provincial and Stalinist practice.

No, those cliques have other priorities. Besides, as a “consolation,” I am not the only one being boycotted. There are other journalists, analysts, and columnists who particularly get under their skin, demonstrating almost daily just how much better, more interesting, and more serious they are than the editors, directors, and journalists—or “journalists”—of the most “Montenegrin” and regime-aligned media outlets.

Oh Montenegro, mother of millions! [Petar II Petrovic Njegos verse]

Serbia

In “brotherly-sisterly” Serbia, things are much simpler.

There, any resistance to the regime is ruthlessly crushed, even if it comes from the Serbian nationalist camp.

Whoever opposes the regime’s boss opposes Serbia—it makes no difference whether they are a local or a foreigner.

That is why my ironic remark on X—regarding a certain Dr. Srdanović, who heads a student list—served as a perfect opportunity for the BIA’s on-duty operatives and other hatchet men to tear me to shreds in Serbia’s heavily polluted and toxic media landscape.

And what I wrote, with good intentions, was “A fine fellow, indeed!”—because the Srdanovićs are, without a doubt, a Montenegrin family. A good one, too.

I also added—something that clearly irritates AV—that it is only fitting for a Montenegrin to lead Serbia.

I admit I forgot to add—once again!

Milošević hailed from Lijeva Rijeka; we all know that. Koštunica (born Damjanović) traces his ancestry to Čevo, though some are unaware of this. Tadić Jr. is a native of Piva—a fact he is aware of, albeit to no avail.

These Montenegrins—if it even needs saying—pursued a Greater Serbian, nationalist agenda following four lost Serbian wars, a string of political defeats, and historically disastrous decisions. They serve more as proof of how Serbian nationalist ideology utilized outsiders for its dirtiest work—tasks they failed to execute properly. Alas.

That is why Dr. Srdanović’s “Montenegrin identity” is a detail we can joke about in an atmosphere of freedom and democracy. We shall not criticize this Montenegrin until he has earned it.

And after yesterday’s propaganda avalanche, I now hope he ousts the corrupt and out-of-sorts AV. It is time.

We ought to give new nationalists a chance—since there is no one else, that is, since Serbia is not (yet) ready to support a civic, pro-European agenda.

That is a sad fact for Serbia and for all sincere friends of a normal Serbia. And I have always been one of them. Whether I will live to see it free and normal is, unfortunately, another question.

And finally, a correction for the BIA propagandists and the Serbian regime’s lackeys: I do not hate the “SPC” [Serbian Orthodox Church]; rather, I deeply despise the Church of Serbia.

I also wrote this on X: The Church of Serbia is a usurping and occupying church in Montenegro. Its “heroes” and “saints” are the worst criminals and cutthroats, murderers and Quislings—from the priest Maca Vukojičić and the Hitler-sympathizers Nikolaj Velimirović and Pavle Đurišić, all the way to the notorious war criminal who croaked a few weeks ago, and another Sarajevo-based Montenegrin in their service who disgraced us for all time.

As for my alleged “celebration” of Kosovo’s independence—I won’t bother correcting that.

I didn’t celebrate it; I participated in it. As the Minister of Foreign Affairs of Montenegro.

If only Politika, Kurir, and Pink TV had remembered that I was born in Kosovo! Or would that have interfered with the narrative about that “enemy of Serbia”?

So, I’m afraid that’s just too bad for you—gentlemen from Serbia, and editors and directors from Montenegro.

And OPREM DOBRO, just so I don’t forget!

Grupa NVO i aktivista: Umjesto napada na civilni sektor, PES da jasno osudi veličanje ratnih zločinaca

2
Foto: HRA

Grupa NVO i aktivista: Umjesto napada na civilni sektor, PES da jasno osudi veličanje ratnih zločinaca

Umjesto da je predsjednik Vlade i Pokreta Evropa sad (PES) Milojko Spajić ili neki drugi predstavnik te političke partije – najodgovornije za ulazak naše države u EU – juče konačno saopštio da osuđuje telegram saučešća predsjednika Skupštine Andrije Mandića povodom smrti ratnog zločinca Ratka Mladića, to se nažalost još nije dogodilo, navodi se u saopštenju koje potpisuje 48 nevladinih organizacija i 19 građanskih aktivista i aktivistkinja.

Foto: HRA

Standard

“Umjesto toga, dobili smo politički performans kojim je Jelena Nedović predstavljena kao žrtva napada iz civilnog sektora. Umjesto da se PES izvinio ili ogradio od onoga što je Nedovićka izgovorila, o čemu postoji snimak – da PES neće podržati smjenu Mandića, koji je izrazio saučešće zbog smrti osobe odgovorne za genocid u Srebrenici, jer podržavaju odluke međunarodnih sudova u Hagu ali poštuju i žrtve u Bratuncu – napadnuti smo da izmišljamo da se takvom formulacijom relativizuje i opravdava genocid u Srebrenici”, kazali su u saopštenju.

Kažu da ostavljaju javnosti da o tome sama prosudi, i to uz pomoć stručne literature, na primjer besplatno na internetu dostupne knjige “Gubljenje ljudskosti – Srebrenica kao istorijska činjenica” dr Dragana Popovića, u kojoj su opisani tipični narativi poricanja tog genocida, uključujući taj.

“Nesporno je da sve civilne žrtve, u Bratuncu i na drugim mjestima, zaslužuju pijetet, istinu i odgovornost. Međutim, zločin, kao što je genocid u Srebrenici, i veličanje onih koji su zbog toga osuđeni, ne može se relativizovati bilo kakvim “ali”, kako je to Nedović učinila”, dodaje se u saopštenju nevladinih organizacija i aktivista.

Ponovo pozivaju Milojka Spajića, predsjednika PES-a i predsjednika Vlade, da jasno osudi slanje telegrama zbog smrti ratnog zločinca Ratka Mladića.

“Pozivamo da se smjenom Andrije Mandića, koji je taj telegram poslao, pošalje telegram podrške majkama Srebrenice. Pozivamo Vladu da odricanjem podrške i svakom drugom javnom funkcioneru koji glorifikuje bilo kog ratnog zločinca, izrazi podršku i porodicama žrtava tog zločinca. To su te evropske vrijednosti, ništa drugo. Ukazujemo da agresivna kampanja koja je buknula protiv predstavnika civilnog društva od strane funkcionera PES-a i naloga na društvenim mrežama bliskim vlasti ipak pokazuje da je neprijatno braniti podržavaoce ratnih zločinaca i da se pokušava skrenuti tema na druge ratne zločine koje niko ne osporava”, zaključuju u saopštenju.

Potpisnici:

Nevladine organizacije:

Akcija za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc Prelević

Centar za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević

Centar za zensko i mirovno obrazovanje ANIMA, Ervina Dabižinović

Juventas, Ivana Vujović

Udruženje „Štrpci – protiv zaborava“, Demir Ličina

Asocijacija SPEKTRA, Jovan Ulićević

Centar za ženska prava (CŽP), Maja Raičević

PRIMA, Aida Perović

Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Zorana Marković

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG), Milka Tadić Mijović

Dr Martin Schneider-Jacoby Association, Zenepa Lika

Udruženje LBTQ žena “Stana”, Ana Dedivanović

Ženska akcija, Slavica Striković

Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, Velija Murić

Antifašisti Cetinja, Filip Kuzman

Sigurna ženska kuća, Budislavka Mira Saveljić

Građanska inicijativa 21. Maj, Rade Bojović

Prvi ženski ekološki pokret u Crnoj Gori – Ecopatriotizam, Ivana Čogurić Rašović

Centar za kulturu Bihor, Mirsad Rastoder

Ikre Rožaje, Velida Hodžić

Centar za romske inicijative, Fana Delija

Centar za demokratsku tranziciju (CDT), Milica Kovačević

35mm, Darko Ivanović

Ipso Facto, Milena Popović Samardžić

Centar za monitoring i istraživanje (CeMI), Zlatko Vujović

Crnogorski PEN centar, Boban Batrićević

Crnogorsko filološko društvo, Milan Marković

Institut za medije CG, Olivera Nikolić

Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro, Staša Baštrica

Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), Nevenka Vuksanović

Green home, Azra Vuković

Udruženje za zaštitu i promociju prava građanina “Pravozastupnik”, Budislav Budo Minić

Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje, Lidija Guberinić

Romska organizacija mladih “Koračajte sa nama – Phiren amenca”, Elvis Beriša

Forum Bošnjaka Crne Gore

Bonum – Pljevlja, Milan Medenica i Ruždija Strujić

Ul-Info, Mustafa Canka

Multimedijal, Željko Đukić

Fond za progresivne politike, Ćazim Lisičić

Husein Paša, Denijal Geljić

Expeditio, Tatjana Rajić

Inicijativa za regionalnu saradnju Crne Gore (Igmanska inicijativa)

Crnogorsko društvo nezavisnih književnika

Alternativna teatarska aktivna kompanija (ATAK)

Udruženje pravnika Crne Gore

STEGA – Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru

Crnogorski ženski lobi, Aida Petrović

Aktivna zona, Miloš Marković

Građanske aktivistkinje i aktivisti:

Jovana Marović

Dina Bajramspahić

Paula Petričević

Milena Bešić

Aleksandar Dragićević

Darko Saveljić

Emir Pilav

Nikoleta Đukanović

Milica Kankaraš Berber

Sabina Talović

Goran Đurović

Almedina Dodić

Danijel Kalezić

Biljana Maslovarić

Mato Kankaraš

Veselin Radulović

Mladen Ivanović

Milo Perović

Porodice pritvorenika traže podršku države, Begović poručio optuženi ne mogu imati status presuđenih

0
Sa protesta ispred Višeg suda (Foto: Portal ETV)

ODRŽAN PROTEST ISPRED VIŠEG SUDA

Porodice pritvorenika traže podršku države, Begović poručio optuženi ne mogu imati status presuđenih

Porodice pritvorenika okupile su se ispred Višeg suda u znak podrške članovima koji već 18 dana štrajkuju glađu u Istražnom zatvorom jer su im, kako tvrde, uskraćena elementarna ljudska prava, pravo na pravično i fer suđenje i jednakost oružja.

Protest je počeo u 10 sati.

Na protestu su se mogli vidjeti transparenti: “podrška štrajku” “Fer i pravično suđenje” “Drže nas u pritvoru da se ne sazna istina”.

Slađana Dragojević
Slađana Dragojević(Photo: Portal ETV)

U ime porodica okupljanih ispred Višeg suda obratila se Slađana Dragojević koja je poručila da žele samo pravdu i istinu.

– Ako treba da se sudi neka se pravedno sudi svima, a ne da se silovateljima daju samo inicijali. Sa druge strane oni koji su počinili manaj krivična djela daju im se puna imena i prezimena – navela je Dragojević.

Ona je pozvala državu da stane uz pritvorenike i da ispoštuju njihova prava.

Dragojević smatra da u državi nema reda, da se ne za ko je predsjednik a ko premijer.

– Novinari rade svoj posao i njih podržavam. Nekada će novinari prije da zaštite građanina ili nekoga ko je u zatvoru…Advokati većinom uzimaju pare ali ih ne vidim, gdje su oni danas? Zašto ih nema, zašto se kriju – upitala je Dragojević.

Ona je dodala da je danas ispred Višeg suda da zastupa svoje prijatelje, kumove…

Ispred Višeg suda danas su se se obratili i advokati Zdravko Begović i Marko Radović.

Advokat Begović je kazao da da članovi porodica pritvorenika i njihovi prijatelji danas nijesu došli da vrše pritisak na sud, već da pokažu crnogorskoj javnosti da zakon i Ustav moraju da se poštuju.

Zdravko Begović
Zdravko Begović(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)

– Došli su da pokažu da sva ona rješenja o određivanju i produženju pritvora i rješenja o odbijanju jemstava i određivanja alternativnih mjera nijesu u skladu sa Ustavom i zakonom. Mi smo danas tu da im poručimo da se mora poštovati pretpostavku nevinosti. Svaki sudski postipak i sumnja treba da se dokazuje pred sudom, ali pritvorenici ne mogu da imaju status presuđenih – naglasio je Begović.

On je dodao da ljudi ne uzimaju hranu i da se nalaze u jednoj vrsti agonije, pate zajedno sa svojim porodicima i advokatima koji ih brane.

– Ovo je apel i poziv ovima koji rade u ovoj zgradi da na jedan kvalitetan način odlučuju o našim predlozima, da nas više ne definišu kao figure u sudnicama, nego kao ravnopravne stranke u postupku. Došli smo da pokažemo da smo uz te ljude koji su na granici iscrpljenosti – poručio je Begović.

On je rekao da traže sastanak sa onim ko je srpeman da ozbiljno odgovori na ove zahtjeve – da se pritvor mora definisati kao nužna mjera radi nesemetanog vođenja krivičnog postupka, a nikako kao kazna.

– Tražimo i da se alternativne mjere, počev od kućnog pritvora, uzmu u obzir. Da se jemstvo prihvata u svakoj situaciji kada je to zakonom definisano. Da se sve moguće komunikacije sa skaja i anoma i koje su zavile u crno mnogo ljudi u Istražnom zatvoru, da im se da šansa da se angažuje vještak informacione tehnologije koji će dati stručno mišljenje o tome kako su pribavljene, koliko su kvalitetne, a prije svega da li su autentični – naglasio je Begović.

Njegov kolega, advokat Radović kazao je da su poslije prva dva štrajka očekivali da će se stvari promijeniti, ali se to nije desilo.

– Nažalost mi od tada imamo veći broj pritvorenih – kazao je Radović.

On je naveo da su tu kako bi pružili podršku svojim branjenicima i njihovim porodicama u njihovim legitimnim pravima.

– Ne traže ni manje ni više od onoga što im je zagarantovano Ustavom, ZKP-om i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima što je u ovoj zgradi postala misaona imenica – rekao je advokat Radović.

Na protestu su bili prisutni i predstavnici iz NVO Evropski centar za zaštitu prava pritvorenika.

„Cilj“ ne „posvećuje (opravdava) sredstvo“

4

„Cilj“ ne „posvećuje (opravdava) sredstvo“

Finis sanctificat media – svrha posvećuje sredstvo

(Niccolò Machiavelli)

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Na ovoj, po svemu „raštimovanoj“ i očigledno već „rashodovanoj“ političkoj sceni, izgleda da nas više ništa ne može iznenaditi, izuzev ljudskog, korektnog i zakonima i Ustavom propisanog djelovanja! „U ime naroda“ naravno! Pitanje je samo kojeg i čijeg naroda!

Nekadašnji govornik na mitinzima  LSCG śetio se njegove časne uloge (dajući riječ Oskaru Huteru u Parlamentu) u ratnom vremenu i onom  kada su Momirovi i bojovnici „Vojvode od  Kolenice“  pucali u vazduh kroz Tuzi, želeći isprovocirati albanski i malisorski živalj na oružanu reakciju, a nakon što su  ispred Skupštine Crne Gore u Podgorici napravili haos!

Sve se odigralo nakon predsjedničkih izbora 1997. (eskalacija haosa 15. januara 1998.godine) između Momira Bulatovića i Mila Đukanovića, kada su Bulatovićeve pristalice u bombaškom napadu ranile više desetina vlastitih ljudi, demonstranata, i policajaca! Tada su jedino Cetinjani, patriotski orijentisani Podgoričani i Nikšićani dežurali u Podgorici kako bi  zaštitili patriote i svoju albansku i malisorku braću! Eto, vremena se mijenjaju! Oni sa śevera su „zaboravili“ zločine u pljevaljskom, rožajskom kraju, Štrpce, Srebrenicu, pa se sada „grle“ u ničim ograničenoj partitokratskoj i nepotističkoj vlasti sa svojim nekadašnjim, egzekutorima a ovi ovđe (nadam se, manjina), opijeni „Camajevštinom“, sanjaju o Crnoj Gori koju čine  Cetinje i 4 nahije, prije nego su ih stanovnici te teritorije, neštedimice prolijevajući krv, oslobodili od Turaka. Sada odbijaju da glasaju za smjenu „Vojvode od Kolenice“,  glorifikatora presuđenog ratnog zločinca, a to im naravno daje za pravo da „aboliraju“ i one svoje, prije nego što  je i izrečena  konačna presuda!

Odnos prema zločinu treba biti isti, prema svima koji su ga počinili! Zvanična Srbija je kazala svoju riječ, ispratila presuđenog  ratnog zločinca sa najvećim državnim i crkvenim počastima i time „žigosala“ svoj narod kao „genocidan“, a potvrdila da je Crkva Srbije suučesnik u genocidu i etničkom čišćenju, što je pravosnažnom presudom potvrdio i sud u Parizu 1995. godine! Što da se radi sa ostalima, osumnjičenima za ratne zločine!? Čak i ako se radi o odbrambenom ratu, zločini su mogući! Što razlikuje zlikovca od beskrupuloznog osvetnika? Samo činjenica ko je prvi počeo! Kada jedan čovjek počne gađati blatom drugoga, a ovaj mu uzvrati na isti način, na kraju su obojica prljavi, blatnjavi!

Crnogorci su vodili nebrojene oslobodilačke ratove, ali se nikada nijesu iživljavali nad zarobljenikom, civilima, ili ne daj Bože nad starcima, ženama i nejači! Naprotiv, gladovali su i u  cetnjskom polju (Vladičinoj bašti), što je istorijski potvrđeno, donosili posljednji zalogaj zarobljenim turskim vojnicima, nakon bitke na Grahovcu, i zbjegovima civila iz Hercegovine! Nakon oslobađanja Nikšića, uz garancije pobjedničke crnogorske vojske, da svi mogu  bezbjedno ostati u svojim domovima, u svojoj vjeri i običajima, neki su ipak odlučili napustiti grad!

Jatagan Novaka Vujadinovića (1)

Po običajima ratovanja protivnička vojska se razoruža! Međutim, Crnogorci nijesu dozvolili da Turci napuste Nikšić osramoćeni, bez oružja (rečeno im je: „Vi nijeste poraženi! Nije vas poslužila ratna sreća!“)! Onima koji su željeli otići dozvoljeno je da pod oružjem napuste Nikšić, sa svojim zastavama! Crnogorke su im pjevale pri odlasku: „Zbogom sablje i barjaci, zbogom Turci i junaci!“

Današnja crnogorska nevesela zbilja bi u dobrom dijelu,  makar kada se tiče vladajuće većine, zahtijevala drugačije pjevanje:

„Zbogom čojstvo i junaštvo…“ Nastavak neka spjevaju akteri ovoga zla!

Piperović pita predsjednicu Pavličić: Što rade još u pritvoru Spičanović i Mijajlović?

0
Zoran Piperović (Foto: TV E)

Frapantno: Vijeće suda SDT-u poslalo na izjašnjenje predlog o ukidanju pritvora

Piperović pita predsjednicu Pavličić: Što rade još u pritvoru Spičanović i Mijajlović?

Što rade još u Istražnom zatvoru Drago Spičanović i Aleksandar Mijajlović, pitao je njihov branilac, advokat Zoran Piperović predsjednicu Vrhovnog suda Valentinu Pavličić.

Podsjećamo, podgorički Viši sud obustavio je postupak i odbacio zbog nedostatka dokaza optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv Mijajlovića, Spičanovića, Vladana Lazovića, Milovana Pavićevića, Andrijane Nastić i Predraga Boškovića.

Advokat se pita zašto vijeće Višeg suda, u danu kada je obustavilo postupak, donijelo rješenje o ukidanju pritvora. Piperović je naglasio, da iako nije trebalo s obzirom da je postupak obustavljen, pisao je dopis I urgenciju da se Mijajlović iSpičanović puste iz pritvora.

“Juče je obustavljen krivični postupak protiv Spičanovića, Mijajlovića i drugih zbog krivičnih djela datih u predmetnoj optužnici, da ih sada ne ponavljam. Ali su obojica još u Istražnom zatvoru. Samo pitam šta oni još tamo rade? Zašto vijeće onoga dana kada je obustavilo postupak nije donijelo rješenje o ukidanju pritvora? Jutros mi se traži da pišem dopis u kojem bih tražio da se isti ukine. Iako nisam morao da pišem dopis, a napisao sam ga, čak je i predata urgencija jutros, i još su u pritvoru”, rekao je on.

Piperović je pitao zašto bi uopšte trebalo da podneskom traži ukidanje pritvora.

“Predsjednice Pavličić, kada se neko lice oslobodi ili kada se donese oslobađajuća presuda, pišu li branioci podnesak u kojem traže ukidanje pritvora ili to sud sam uradi. Koja je razlika između odbijajuće, oslobađajuće presude ili/i obustave postupka? Jesu li u ovom predmetu oni i dalje zbog nečega još osnovano sumnjivi”, pitao je on.

Međutim, Piperović je saopštio još, kako kaže, frapantniju stvar, a to je da je vijeće Višeg suda poslalo na izjašnjenje Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) predlog da se ukine pritvor.

“Predsjednice Pavličić upravo sam saznao frapantniju stvar – da je vijeće Višeg suda poslalo predlog da se pritvor ukine SDT-u na izjašnjenje. Može li ovo, predsjednice. Najbolje bi bilo da, kada tužilaštvo kaže da se protivi ukidanju, oni ostanu u pritvoru iako je vijeće toga suda reklo da ne postoji osnovana sumnja i obustavilo postupak da su izvršili krivično djelo”, istakao je Piperović.

Branilac Mijajlovića i Spičanovića pita o čemu se ovdje radi.

“Ne znam da li je špekulacija, ali čujem da neko drugo lice treba da odluči da li će se ukinuti pritvor ili ne. Ako nećete da ukinete pritvor, što bi napisali kao razlog zašto se ne ukida. Mene, gospođo predsjednice, uopšte ništa nije jasno. Ljudi trenutno borave u Spužu bez ikakvog pravnog osnova i razloga. Pišem Vama da bi, ne znam na koji način, stupili u kontakt sa vijećem Višeg suda, možda vama kažu da je nešto ZKP normirao što meni nije poznato. I da kažem ljudima da jeste protiv njih obustavljen krivični postupak, ali da oni zbog nečega moraju i dalje da budu u Spužu”, naglasio je advokat.

Volio bi, kaže, da zna pravni osnov (član ZKP-a ) zbog čega su još tamo.

“Napominjem da sam čak, kao što sam rekao, i urgenciju predao jutros, iako nije bilo potrebe ji za urgenciijom ni za dopisom kojim tražim ukidanje pritvora”, ponovio je Piperović.

Ja, “najveći crnogorski separatista”

4
Miodrag Vlahovic foto Huan Fernandez
Miodrag Vlahovic foto Huan Fernandez

Komentar

Ja, “najveći crnogorski separatista”

Piše: Miodrag Vlahović

Nisam zaboravio da dodam znake navoda na jučerašnju optužbu srpskih režimskih medija.

Da jesam – Morača me ne bi oprala pred urednicima i direktorima najcrnogorskijih crnogorskih medija. Opet bih se “isticao”! A to je posljednji grijeh, nedopustivo ponašanje u malograđanskoj crnogorskoj političkoj kulturi, koja najviše cijeni kada neko iskoristi novu verziju obrasca “Nemojte mene, drugovi”! E, onda je to ispravan kadar.

(Nota bene: Nisam najveći, naravno – a nisam ni separatista. Niti to mogu biti danas – a nisam, ni teoretski, mogao to biti ni u godinama kada smo se borili za obnovu crnogorske nezavisnosti. Nemamo od čega da se odvojimo – ni tada, ni danas. Srbija je bila i ostala – druga zemlja.)

Dakle – takav “kompliment”, to jest korisnu “samohvalu” sebi ne smijem da dozvolim – čak i da krajičkom svijesti mogu pomisliti da prihvatim tu “čast” i “titulu” od strane srpskih režimskih propagandista.

Ponavljam – ni u primisli. Crnogorci mi to nikada ne bi oprostili – mada dobro znaju da pisanje srpskih medija ionako nema veze sa činjenicama. Niti će.

Reakcija režimskih glasila u Beogradu me je podsjetila na jednu zgodu od prije dvadeset godina – jer postoji jedna “sitna” sličnost sa jučerašnjom “najvećom titulom” iz Beograda.

Septembar je 2006 (dan kada sam, u ime Vlade Crne Gore poslao Saveznicima pismo o spremnosti naše zemlje da se priključi Partnerstvu za mir – PfP/PzM – tom predvorju NATO) i u gostima nam je pok. Budimir Leko Lončar, kojeg čekam u predkabinetu premijera Đukanovića, da ga vodim na ručak, zajedno sa mladim kadrovima tadašnjeg Ministarstva inostranih poslova.

Tu su i dva visoka državna funkcionera, sa kojima se šalimo pok. Dragica Ćeranić, ta divna i sposobna žena, dugogodišnja najbliža saradnica Premijera, da nam još preostaje da završimo posao i – uđemo u NATO. I taman su ta dva vrlo poznata lica skočila, “jedanak”, da gospođi Dragici i meni objašnjavaju kako nipošto ne treba u NATO, “dovoljno je PzM – kao Rusi!” – otvaraju se vrata kabineta i izlaze Lončar i Đukanović.

Pozdravi i sitne kutroazije, a onda Leko ministar Lončar kaže, ničim izazvan: “Sad sam rekao Mili – imate najboljeg ministra vanjskih u regionu – ne treba ga mijenjati bar deset godina!”

Muk!

Zvaničnicima je taj kompliment posljednjeg ministra vanjskih poslova SFRJ bio veći šok od ideje o Crnoj Gori u Alijansi.

Poslije, na ručku, kažem Ministru: “Danas ste mi presudili. To mi Crnogorci nikada neće oprostiti – Leko Lončar me je pohvalio!” Smijemo se – bi mu ga rabota!

Nisu mi oprostili, naravno, niti će. Da smo zdravo.

Crna Gora 

Najcrnogorskiji crnogorski mediji nisu objavili ni riječ o frontalnom napadu Kurira i Politike, pa čak i TV Pink (“Minut-dva” na filmskim kanalima!) na “najvećeg crnogorskog separatistu”.

Jer, ja sam zabranjen na tim “medijima” – od CdM, preko Antene M i TVE, Analitike i ostalih – da ne pominjemo višedecenijsko izopštenje od strane Vijesti (uzalud sam im dao ime!) i na nejavnom servisu RTCG, u kojem višestruko nezakoniti Raonić i dalje nije objasnio ko je “pucao na policiju” na Belvederu … Pobjeda se takođe neće okrenuti: moje kritike PES i Bošnjačke stranke su bile pretjerane …

Za sve njih nije bitno i nije vijest – pa nije ni vrijedno pomena – da mediji susjedne države vode ciljanu harangu protiv tog nadobudnog i samoživog, neprijatnog i umišljenog Vlahovića. Tog nepodnošljivo samouvjerenog, koji misli da sve zna … I tako dalje.

Nije se dogodilo!

Pa, povrh svega, nekome se nesrećnom propagandisti iz Servie omaklo da me časti “najvećim” pridjevom. Neprijatno!

Šalim se sa prijateljima: nije izblijeđela državna zastava na nekoj seoskoj školi, nego su se mediji iz zemlje malignih uticaja ostrvili baš na onoga kojeg ti najcrnogorskiji i režimski mediji ne pominju. Da je prvo, pročitali bismo isti dosadni “patriotski” tekst po hiljaditi put. Pošto je drugo – nećemo pročitati ništa.

Muka je to, profesionalna. I ona koja se zove “nezavisno novinarstvo”.

A tu, kako stvari stoje i dragoj nam i jedinoj Crnoj Gori – nema lijeka. Beznadežan slučaj. Ne očekujte da se crnogorski intelektualci, pojedinačno, u parovima i u ćelijama od tri i četiri, sjete da nešto reču u vezi te provincijalne i blago staljinističke prakse.

Ne, te klake imaju druge prioritete. Uostalom, za “utjehu”. nisam jedini pod bojkotom. Ima tu i novinarki i novinara, analitičara i kolumnista koji ih posebno nerviraju, gotovo svakodnevno im pokazujući koliko su bolji, zanimljiviji i ozbiljniji od urednika, direktora i novinara/“novinara” najcrnogorskijih i režimskih medija.

Crna Goro, mati meleonah!

Srbija

U bratsko-sestrinskoj Srbiji su stvari mnogo jednostavnije.

Tamo se bjesomučno bije po bilo kakvom otporu režimu, čak ako on dolazi i sa srpske nacionalističke bande.

Ko je protiv šefa režima – taj je protiv Srbije, bio tuzemac ili inozemac, svejedno.

Zato je moja ironična opaska na X, povodom činjenice da je izvjesni dr Srdanović, koji je na čelu studentske liste, bila zgodna prilika – u teško zagađenom/zatrovanom medijskom prostoru Srbije – da me dežurni BIA i ostali egzekutori napadnu na pasja (paśa, to jest!) kola.

A napisao sam, dobronamjerno, “O’ dobrija, bogome!” – jer su Srdanovići crnogorsko bratstvo, nesumnjivo i definitivno. I dobro.

I još sam dodao, što očigledno iritira AV, da je red da Srbiju vodi Crnogorac.

Zaboravio sam, priznajem, da dodam – opet.

Jer, Milošević je bio iz Lijeve Rijeke, to svi znamo. Koštunica (rođen kao Damjanović) je starinom sa Čeva, mada to neki ne znaju. Tadić Junior je rodom iz Pive, što i on zna, mada uzaludno.

Ti su Crnogorci, ako i to treba reći, poslije četiri izgubljena srpska rata i serije političkih poraza i istorijski pogrešnih odluka, vodili velikosrpsku i nacionalističku politiku, pa su više dokaz o domorocima sa strane koje je srpska nacionalistička ideologija upotrijebila za najprljavije poslove – koje nisu obavili kako treba. Avaj.

Zato je “crnogorstvo” dr Srdanovića detalj o kojem se, u slobodi i demokratiji, možemo našaliti. Nećemo kritikovati tog Crnogorca prije nego što zasluži.

A poslije jučerašnje propagandne lavine – sada mu želim da smijeni korumpiranog i indisponiranog AV. Vrijeme je.

Treba dati šansu novim nacionalistima – kad već nema ko drugi, to jest kada Srbija (još) nije spremna da podrži građansku i evropsku politiku.

To je tužna činjenica za Srbiju i za sve iskrene prijatelje normalne Srbije. A ja sam od tih, oduvijek. Da li ću dočekati da je vidim slobodnu i normalnu, drugo je pitanje, nažalost.

I, na kraju, jedna korekcija za BIA propagandiste i sužnje srpskog režima: ne mrzim ja “SPC”, već duboko prezirem Crkvu Srbije.

Napisao sam i na X: Crkva Srbije je uzurpatorska i okupatorska crkva u Crnoj Gori. Njeni “junaci” i “sveci” su najgori zločinci i koljači, ubice i kvislinzi, od popa Mace Vukojičića i hitlerovaca Nikolaja Velimirovića i Pavla Đurišića, pa sve do teškog ratnog zločinca koji je krepao prije koju sedmicu, i još jednog upregnutog sarajevskog Crnogorca, koji nas je obrukao za vječna vremena.

Ono o mom “slavljenju” nezavisnosti Kosova nećemo ispravljati.

Nisam slavio, nego sam učestvovao. Kao ministar inostranih poslova Crne Gore.

Još da su se Politika, Kurir i Pink sjetili da sam rođen na Kosovu! Ili bi to smetalo narativu o tom “neprijatelju Srbije”?

Žalim, dakle, slučaj, gospodo iz Srbije, i urednici i direktori iz Crne Gore.

I oprem dobro, da ne zaboravim!

Ima li razlike između Mandića i Đeljošaja?

0
Đeljošaj i Mandić Foto: UGC
DVOSTRUKI ARŠINI: Lider AF poštovanje odluka međunarodnih sudova predstavio kao osnovnu vrijednost, pa kritikovao presudu suda u Hagu protiv komandanata nekadašnje OVK

Ima li razlike između Mandića i Đeljošaja?

Đeljošajeva glorifikacija OVK i kritika na račun odluke suda u Hagu dolazi u trenutku kada zvaničnici u Briselu poručuju da slavljenju ratnih zločinaca nema mjesta u Evropskoj uniji niti zemljama kandidatima za članstvo u toj zajednici i kada se lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić suočava sa mogućnošću razrješenja dužnosti predsjednika Skupštine zbog telegrama saučešća koji je uputio porodici nedavno preminulog haškog osuđenika Ratka Mladića

Autorka:Đurđica Ćorić

Presudu Specijalnog suda u Hagu, kojom su vođe nekadašnje Oslobodilačke vojske Kosova osuđene za ratne zločine počinjene tokom 1998. i 1999. godine, lider Albanskog foruma i potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj smatra „krajnje nepravednom“, a dan kada je donijeta „danom žalosti za Albance“.

Specijalni sud u Hagu juče je prvostepenom presudom Hašima Tačija i Jakupa Krasnićija osudio na po 25, a Kadrija Veseljija i Redžepa Seljimija na 18 i 13 godina robije, proglasivši ih krivim za ratne zločine na Kosovu i u Albaniji.

Đeljošaj je na vijest o osuđujućoj presudi reagovao na svom Fejsbuk nalogu, navodeći kako „danas može biti dan žalosti za Albance“, ali da „dostojanstven stav optuženih daje snagu albanskom narodu da izdrži ovaj bol“.

On je u objavi napomenuo da je osuđujuća presuda protiv četvorice pripadnika nekadašnje OVK prvostepena, te izrazio nadu će ta „strašna presuda“ biti oborena pred višim instancama.

– Sudski proces nije završen. Vjerujemo da će se, do potpunog okončanja procesa, dokazati nevinost svih – kazao je Đeljošaj.

On je poručio i da je rat OVK bio „samoodbrambeni, oslobodilački i pravedan“.

– Bio je to rat za opstanak, slobodu i državu Kosovo, uz podršku naših zapadnih saveznika. Agresor ne može i ne smije biti izjednačen sa onim ko je bio prinuđen da se brani. Albanci i sami optuženi poštovali su međunarodne institucije. Nijesu ni pobjegli, niti su se skrivali, već su se pojavili pred pravdom i nastaviće svoju pravnu bitku do kraja – poručio je Đeljošaj.

Dodao je i kako svaki Albanac u srcu nosi „svetu borbu OVK i legendarnog komandanta Adema Jašarija“.

– Svaki Albanac vjeruje u njihovu nevinost. Sloboda i nezavisnost imaju jedan pečat: OVK i Amerika – naveo je Đeljošaj.

Poručio je i kako nikada nije vjerovao da međunarodni sudovi mogu činiti nepravdu, ali i kako se borba za pravdu nastavlja. U tom kontekstu je pomenuo i nekadašanjeg hrvatskog generala Anta Gotovinu koga je Haški tribunal 2011. godine osudio za zločine počinjene nad Srbina tokom operacije „Oluja“, a potom, zbog nedostatka dokaza, oslobodio odgovornosti.

– I Ante Gotovina je doživio nepravdu u prvom stepenu, ali je u drugom stepenu pravda pobijedila. Vjerujemo do kraja. Borba za pravdu se nastavlja – zaključio je Đeljošaj.

Đeljošajeva glorifikacija OVK i kritika na račun odluke suda u Hagu dolazi u trenutku kada zvaničnici u Briselu poručuju da slavljenju ratnih zločinaca nema mjesta u Evropskoj uniji niti zemljama kandidatima za članstvo u toj zajednici i kada se lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić suočava sa mogućnošću razrješenja dužnosti predsjednika Skupštine zbog telegrama saučešća koji je uputio porodici nedavno preminulog haškog osuđenika Ratka Mladića.

Odluku Mandića da porodici Mladić izrazi saučešće kritikovao je i sam Đeljošaj i najavio podršku poslanika Albanskog foruma inicijativi za njegovu smjenu, koju je Skupštini predala Demokratska partija socijalista.

Sličnu poruku ponovio je i preksinoć kada je, gostujući na televiziji Vijesti, najavio da će oba poslanika Albanskog foruma biti u plenarnoj sali 24. septembra kada se bude odlučivalo o Mandićevoj smjeni.

Đeljošaj je istakao i kako će tom prilikom glasati o vrijednostima, te pojasnio kako se osnovne vrijednosti svode na to poštujete li odluke međunarodnih sudova.

– Naše vrijednosti su da je Mladić ratni zločinac i da ne smije da se glorifikuje. Nema kompromisa – poručio je Đeljošaj.

Iz ovog proizilazi da priznanje i poštovanje odluka međunarodnih sudova u Đeljošajevom slučaju zavisi od toga na koga se te odluke odnose i čiji se zločini njima osuđuju.

Na Đeljošajevu izjavu juče, do zaključenja ovog izdanja Pobjede, nije reagovala nijedna politička partija čiji su poslanici potpisima stali iza inicijative za smijenu Mandića.

Interesantno je i da se niko iz grupe 70 nevladinih organizacija i aktivista koje su ranije, povodom Mandićevog slučaja, apelovali na Vladu i premijera Milojka Spajića da uskrati podršku funkcionerima koji veličaju ratne zločince i predstavljaju ih kao heroje, takođe nije oglasio i osudio navode kojima je Đeljošaj odluku suda u Hagu predstavio kao „krajnje nepravednu“, a borbu OVK i njenog komandanta kao „svetu“.

Reagovao je jedino šef države Jakov Milatović poručujući da poštovanje odluka međunarodnih krivičnih sudova nije stvar političkog izbora, te da je nedopustivo pravdu tumačiti selektivno i po principu „prihvatam ono što mi odgovara, a odbacujem ono što mi ne odgovara“.

Skočile svjetske cijene hrane, u Vladi tvrde da ozbiljno sagledavaju situaciju

0
Foto: Ilustracija
Zabrinjavajući podaci Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija

Skočile svjetske cijene hrane, u Vladi tvrde da ozbiljno sagledavaju situaciju

Na pitanje da li preduzimaju određene mjere kako bi se prevenirao značajniji rast cijena u Crnoj Gori, iz Ministarstva poljoprivrede navode da rade na uspostavljanju sistema za praćenje tržišta poljoprivrednih proizvoda, sa posebnim naglaskom na redovno prikupljanje, provjeru i analizu podataka o cijenama 

Podaci Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) u vezi sa povećanjem indeksa svjetskih cijena hrane za 2,5 odsto u odnosu na avgust prošle godine, upozorenje su na rast pritisaka na međunarodnom tržištu hrane koje već sada ozbiljno sagledavamo, posebno iz perspektive države sa izraženom uvoznom zavisnošću kakva je Crna Gora – kazali su Pobjedi iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV).

Prema posljednjim podacima FAO, indeks svjetskih cijena hrane u avgustu je iznosio 133,3 poena, što je povećanje od 1,9 odsto u odnosu na jul, odnosno 2,5 odsto u odnosu na avgust prošle godine. Rast je, kako dodaju, zabilježen kod svih pet grupa proizvoda koje indeks obuhvata, žitarica, ulja, mesa, mliječnih proizvoda i šećera, uz značajne razlike između pojedinih grupa.

– Međutim, važno je objasniti da FAO indeks prati međunarodne cijene osnovnih prehrambenih proizvoda, a ne cijene kompletne potrošačke korpe u prodavnicama. Njegovo povećanje ne prenosi se automatski, istovremeno i u istom procentu na maloprodajne cijene u Crnoj Gori. Obim tog prenosa zavisi od nabavnih ugovora, postojećih zaliha, zemlje porijekla robe, troškova transporta, energije i prerade, kao i uslova konkurencije na domaćem tržištu – objašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede.

U resoru Vladimira Jokovića su, kako kažu, svjesni da se zaštita od rasta cijena ne može prepustiti isključivo građanima i njihovoj sposobnosti da prilagođavaju kupovinu.

– To zahtijeva kombinaciju stabilnog snabdijevanja, djelotvornu konkurenciju i podršku domaćoj proizvodnji, kao i ciljane pomoći domaćinstvima koja najveći dio prihoda izdvajaju za hranu. Kratkoročno je važno obezbijediti različite izvore nabavke, transparentnost cijena i sprečavanje nezakonitih tržišnih praksi. Ministarstvo tome doprinosi kroz unapređenje regulatornog okvira za uređenje tržišta poljoprivrednih proizvoda i uspostavljanje sistema za praćenje tržišta, uz saradnju sa institucijama nadležnim za trgovinu, zaštitu konkurencije i inspekcijski nadzor – navode iz Ministarstva.

Naglašavaju da je povećanje domaće ponude u sektorima u kojima imamo proizvodne mogućnosti najvažniji doprinos poljoprivrednoj politici. Dodaju da zato podržavaju unapređenje produktivnosti gazdinstava, pouzdaniji otkup, povezivanje proizvođača sa trgovinom i turizmom i smanjenje gubitaka tokom skladištenja i distribucije. Za to je, kako navode iz Ministarstva, važan i rad savjetodavnih službi, posebno u kontekstu edukacije u vezi sa racionalnijim korišćenjem vode, đubriva i energije, prilagođavanja proizvodnje klimatskim uslovima i primjene rješenja koja mogu smanjiti troškove i gubitke.

Mjere

Na pitanje Pobjede da li preduzimaju određene mjere kako bi se prevenirao značajniji rast cijena u Crnoj Gori, iz Ministarstva poljoprivrede navode da rade na uspostavljanju sistema za praćenje tržišta poljoprivrednih proizvoda, sa posebnim naglaskom na redovno prikupljanje, provjeru i analizu podataka o cijenama.

– U okviru pripreme informacionog sistema definisane su njegove ključne funkcionalnosti, koje obuhvataju elektronsko dostavljanje podataka, provjeru njihove potpunosti i ispravnosti, objedinjavanje i obradu, kao i izradu izvještaja, grafikona i analiza. Predviđeno je i praćenje dostavljanja podataka u propisanim rokovima, slanje podsjetnika i vraćanje podataka na dopunu ili ispravku – kazali su Pobjedi iz Ministarstva.

Cilj tih aktivnosti je, kako dodaju, da dođu do pravovremenih i pouzdanih informacija kako bi mogli ranije prepoznati promjene na tržištu i kvalitetnije pripremiti mjere poljoprivredne politike. Paralelno rade na unapređenju razmjene podataka sa drugim institucijama, uključujući podatke o uvozu i izvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

– Povezivanje informacija o domaćim cijenama sa podacima o količinama, vrijednosti i porijeklu uvoza omogućiće potpunije sagledavanje tržišnih kretanja i izloženosti Crne Gore promjenama na međunarodnom tržištu – kazali su iz Ministarstva.

Podrška

Iz Ministarstva poljoprivrede ukazuju da osnovu podrške poljoprivredi čine agrobudžet, pretpristupna podrška kroz IPARD i drugi međunarodni programi, kojima se podržavaju proizvodnja i ulaganja u gazdinstva i preradu.

– Za smanjivanje izloženosti budućim poremećajima posebno su važni navodnjavanje, proizvodnja u zaštićenom prostoru, skladišni i rashladni kapaciteti, energetska efikasnost i bolja organizacija otkupa. Ove mjere doprinose stabilnijoj ponudi i konkurentnijoj proizvodnji, ali njihov efekat nije trenutan. Zato, uz podršku proizvođačima, unapređujemo osnovu za praćenje cijena i sagledavanje uslova snabdijevanja. Eventualne dodatne mjere zasnivaćemo na utvrđenim poremećajima i usmjeravati tamo gdje mogu dati najveći efekat, u saradnji sa resorima nadležnim za trgovinu, finansije i socijalnu zaštitu – kazali su iz resora Jokovića.

Evropski sistem podrške

Ukazuju i da će članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji omogućiti pristup zajedničkom sistemu podrške poljoprivredi i odgovora na tržišne krize.

– Danas se oslanjamo na nacionalne mjere i pretpristupne programe, dok će se nakon pristupanja otvoriti mogućnost korišćenja instrumenata Zajedničke poljoprivredne politike, u skladu sa uslovima pristupanja i pravilima koja tada budu važila. Za naše proizvođače posebno će biti značajna podrška dohotku, uključujući direktna plaćanja, koja doprinosi održivosti gazdinstava i kontinuitetu proizvodnje. Evropski sistem predviđa i posebne oblike podrške mladim i malim poljoprivrednicima, kao i određene oblike podrške osjetljivim sektorima. Drugi važan pravac jesu ulaganja u modernizaciju, prilagođavanje klimatskim promjenama i upravljanje rizicima. Za Crnu Goru to znači mogućnost snažnije podrške projektima koji povećavaju produktivnost, unapređuju korišćenje vode, smanjuju troškove i pomažu proizvođačima da lakše podnesu posljedice nepogoda – navode iz Ministarstva.

U tom kontekstu će od posebnog značaja biti evropski mehanizmi za reagovanje u kriznim situacijama, uključujući vanrednu pomoć pogođenim sektorima i sredstva poljoprivredne rezerve.

– U postojećem okviru EU takvi instrumenti služe ublažavanju posljedica ozbiljnih tržišnih poremećaja. Interventni otkup i podrška privatnom skladištenju prvenstveno štite proizvođače od izrazitog pada cijena i tržišnih viškova. Njihov doprinos građanima ogleda se u očuvanju proizvodne baze i stabilnosti tržišta, dok ne predstavljaju automatske mjere za snižavanje maloprodajnih cijena. Članstvo u EU ne znači da će Crna Gora biti zaštićena od svakog rasta cijena, ali donosi šire mogućnosti za očuvanje proizvodnje, ulaganja i reagovanje na krize. Naš zadatak je da te mogućnosti dočekamo sa spremnim institucijama i informisanim proizvođačima, kako bi podrška dala što veći doprinos održivosti domaće poljoprivrede i sigurnosti snabdijevanja građana – zaključuju iz Ministarstva poljoprivrede.

Marojević: Realno bi bilo da cijena brašna bude viša

Kada je riječ o cijenama brašna, one su u Crnoj Gori u posljednjih skoro godinu stabilne. Direktor preduzeća Monteklas iz Nikšića Predrag Marojević, koje se bavi uvozom i distribucijom brašna i dodataka za pekarstvo, za Pobjedu komentariše da bi, imajući u vidu rast cijena goriva zbog krize na Bliskom istoku, te cijene trebalo da budu i više.

– U posljednjih devet mjeseci cijena brašna je porasla za deset eura po toni, pa je cijena po kilogramu u trgovinama oko 55 centi, dok je cijena za pekare između 350-360 eura po toni. U odnosu na prošlu godinu kod većine uvoznika i distributera cijena je porasla isključivo radi rasta troškova transporta, ali to se nije desilo u mjeri u kojoj je trebalo. Mislim da bi bilo realno da cijene budu više za još deset do 20 eura po toni, ako imamo u vidu da je od početka krize na Bliskom istoku cijena goriva porasla za oko 40 odsto – kazao je Marojević.

Naglasio je da njegovo preduzeće nije na cijenu brašna dodalo trošak goriva prilikom isporuke od magacina do kupca, što bi, kako ocjenjuje, cijenu podiglo za dodatnih deset do 20 eura po toni. Smatra pak da bi država u ovom trenutku trebalo da reaguje.

– Jasno je da je cijena nafte nešto s čim Crna Gora ne može da kalkuliše, ali bi država sada nakon sezone trebalo da smanji akcize na goriva, jer je to jedini način da se smanje troškovi transporta i distribucije, a cijene, ako ne snize, onda barem ostanu na istom nivou – smatra Marojević.

Dodao je i da je cijena brašna u Srbiji stabilna, da je žetva ove godine bila dobra, te da zbog uvozne zavisnosti u svakom slučaju cijene zavise od toga šta se dešava na tržištima zemalja iz kojih uvozimo hranu.

Piperović: Pravda je zadovoljena, sud dao pravu mjeru onome što je u predmetu

1
Zoran Piperović (Foto: TV E)

ADVOKAT NAKON ODBACIVANJA OPTUŽNICE PROTIV MIJAJLOVIĆA I JOŠ PET OSOBA

Piperović: Pravda je zadovoljena, sud dao pravu mjeru onome što je u predmetu

Viši sud u Podgorici dao je pravu mjeru onome što je u predmetu – a u predmetu nije bilo ništa, ocijenio je advokat Zoran Piperović u razgovoru za TV E, nakon što je obustavljen postupak i zbog nedostatka dokaza odbačena optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv Aleksandra Mijajlovića, Draga Spičanovića, Vladana Lazovića, Milovana Pavićevića, Andrijane Nastić i Predraga Boškovića. U krajnjem, istakao je, najvažnije je da je pravda zadovoljena.

Branilac Mijajlovića, advokat Piperović smatra da, s obzirom na prirodu predmeta, do ovoga nije trebalo da dođe te da nema ni pobjednika ni poraženih nakon obustave postupka. Dodao je da je istu sudbinu trebala da ima optužnica protiv bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, jer, kako kaže, nema ništa i ne može se na silu.

„Niko nikoga nije dobio, niko nije ni od koga nije izgubio. Prosto, sud je odradio svoj posao koji treba da radi stalno, uporno, i onomad i sada i ubuduće“, rekao je Piperović.

Nada se, kaže, da ovaj predmet može da bude prekretnica za sud, da se nekritički ili kritički odnose prema onome što dođe iz tužilaštva.

„Tužilaštvo ima pravo legitimno da ganja svoju priču. A ta je priča gonjenje onih koji počine krivično djelo za koje se gone po službenoj dužnosti. U ovom konkretnom slučaju – ničega nije bilo. Zašto je ovakva izvedba, pa medijska i politička hajka, ne znam. Bitno je jedno da je sud dao pravu mjeru onome što je u predmetu. A u predmetu nije bilo ništa“, istakao je Piperović.

Naglasio je da se obustavom postupka ništa strašno nije dogodilo, ni sudu ni tužilatvu. Međutim, smatra da zbog obustave potupka tragediju osjeća samo jedan politički subjekt a to su Demokrate.

„Ovo nije ni prvi ni poslednji put da će neka optužnica biti obustavljena. Zato postoji ZKP. Ovdje će samo da bude tragedija po jedan politički subjekat, a to su Demokrate. Demokrate su ovaj predmet iskoristile za najbezočniju hajku na jednoga čovjeka koju sam ja vidio. Možda je bila gora hajka protiv mene kod Moldavke S.Č. Ovo je negdje bilo približno isto. I nemate ojma što to znači za čovjeka, njegovu porodicu, njegove prijatelje, kumove“, kazao je branilac Mijajlovića.

Mijajlović nezakonito boravio u pritvoru

Ponovio je da u predmetu potpuno i apsolutno ništa nije bilo.

„Čak i onako kako je napisana, prosto ne može da prođe. Ovo nije trebalo da traje 11 mjeseci, ovo se odmah vidjelo. I vijeće kada je prvi put vratilo, znali su da ne mogu da je isprave. Mislim da se trebalo samo povesti računa da je neko u pritvoru“, rekao je on.

Piperović ocjenjuje da je, nakon što je danas odbačen postupak, Mijajlović nezakonito boravio u pritvoru 11 mjeseci.

„Ne samo on nego i Drago Spičanović. Ovo je bio jedini predmet gdje je neko u pritvoru, neko u kućnom pritvoru, nekome izrečena mjera da ne napušta mjesto prebivališta, neko na apsolutnoj slobodi, a svi su u jednom OKG-u. Ali naravno, meni je bilo jasno da je sve ovo urađeno zbog Aleksandra Mijajlovića i da, ne mogu da tvrdim ali tako ispada, da je neko napravio takav narativ da je ovo moralo da bude. Da je takav bio presing i od Demokrata i od dijela štampe, da je prosto i taj istražni sudija onako prihvatio i odredio pritvor“, naglasio je Piperović.

Prema njegovom mišljenju, ravno je zločinu kada neko radi politike i prilike za partiju, želi da neko bude u pritvoru.

„To što neko iz Skupštine, politike, želi da neko bude u pritvor, jer je to konjukturno za njegovu partiju, to je ravno zločinu. Dakle ti svjesno guraš ljude da budu u izloaciju, po samicama, da budu po sobama gdje ih je 10oro, da bi tvojoj partiji bilo drugačije. Ne postoji ništa gore od toga. Čovjek je skroman dok se ne primakne vrhu nečega čemu teži. Kada dođe do vrha, znate li šta najviše prezire – svoju pređašnju skromnost“, podsjetio je Piperović na staru misao.

“Niko neće da pobjegne, treba da budeš dobro ajvan da bi od ovakve optužnice pobjegao”

Tužilaštvo, kaže, može da radi ono što mu je posao, ali „ne može da radi na način na koji oni misle da je krivično-pravno relevantan“.

„Tome mjeru daje sud. I uporno ponavljam – svaki istražni sudija treba dobro da vidi da li zbilja ima nečega što bi impliciralo da neko treba da ide u pritvor. Jer nije samo fazon prihvatiti tu osnovanu sumnju za koju tvrdi tužilaštvo, nego je glavna stvar ne lišiti čovjeka slobode, ne ograničiti mu pravo kretanja koje mu je Ustavom zagarantovano. Ima, kolokvijalno, milion mjera drugih, alternativnih mjera da to ne bude pritvor. Ne mora da čovjek tamo pati, neće niko da pobjegne, a posebno – ko bi pobjegao od ovakve optužnice. Zbilja treba da budeš dobro ajvan da bi od ovoga pobjegao. I oni su znali da neće da pobjegnu ni Mijajlović ni Spičanović, ali su bili u pritvoru. Spičanović po tačci 3, da ne ponovi djelo, a nikada nije osuđivan. Kako neko može da ponovi djelo ako nikada nije osuđivan? Kako znaš da je sklon vršenju krivičnih djela“, upitao je advokat.

Kada je u pitanju Mijajlović, Piperović kaže da je jasno da je to više ličilo na politiku.

„Ne kažem da je tužilaštvo htjelo da ima političke premise, ali je neko to dobro iskoristio da istambura koliko je mogao. Naravno neće prestajati. Po meni bi bila velika greška tužilaštva da sada traži krivicu u sudu. U tužilaštvu su iskusni profesionalci, posebno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, koji je po meni najveći profesionalac i koji najbolje zna taj posao“, ocijenio je on.

„Pravda je zadovoljena – to je najvažnije“

Najvažnije je, poručuje advokat, da je pravda zadovoljena.

„Cilj svih nas, i advokature, tužilaštva i suda, treba da bude da konačno pravda bude zadovoljena. Nečiji lični interesi, nečije lične želje, animoziteti, politički, sudski, tužilački poeni, sve je moralo da padne u vodu. Cilj svih je jednako prema svima i samo se ponašati prema onome što je u spisu. To je pravi tužilac, sudija i advokat, ako koristi samo ono što mu je dato iz spisa. I sve je u redu“, naglašava Piperović.

Sa druge strane, Piperović smatra da je situacija, kada je pravosuđe u pitanju, u Crnoj Gori pobrkana.

„Ovdje ako branim Pera, Đura, Marka, ja sam advokat mafije. Ako sudija ne uradi nešto što se nekome ne sviđa onda je on kod medija plaćenik DPS-a. Ne možemo tako. Ovdje je sve pobrkano. Mi ne vidimo suštinu od nečega drugog. Bitno je da li ima „krivično-pravnog mesa“ u predmetu da to zaslužuje pritvor, osudu, izdržavanje kazne itd. Ili ima ili nema. Ovo su tako proste stvari“, rekao je Piperović u razgovoru za TV E.

Na kraju advokat poručuje da sud samo treba da bude jedno – sud.

„Jer pravna država ima samo jednu definiciju to je kada sud radi svoj posao nepristrasno i na osnovu zakona. Uostalom sjetite se da je moj profesor Vladimir Lukić još 1962.godine kazao – od tužilaptva i narodne milicije mogu samo da vas spasu sud i advokati. Ovdje su advokati mafijaši a sud je DPS. I sad vidite gdje ste vi“, zaključio je Piperović.

Odbačena optužnica protiv Mijajlovića i ostalih

1

Nema dokaza

Odbačena optužnica protiv Mijajlovića i ostalih

Podgorički Viši sud odbacio je zbog nedostatka dokaza optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv Aleksandra Mijajlovića, Draga Spičanovića, Vladana Lazovića, Milovana Pavićevića, Andrijane Nastić i Predraga Boškovića, jer nema dovoljno dokaza

U odluci suda se ističe da u spisima predmeta nema dovoljno dokaza da je Aleksandar Mijajlović organizovao kriminalnu organizaciju tako što je „radi ostvarivanja kriminalnog plana, koristeći komunikacione platforme Vajber i Vocap lično angažovao i u kriminalnu organizaciju uključio Predraga Boškovića, Draga Spičanovića, Vladana Lazovića, Milovana Pavićevića i Andrijanu Nastić, kao i druga za sada neidentifikovana lica niti dokaza da im je odredio uloge i zadatke, kao ni da su oni iste prihvatili.

Uskoro opširnije…