Šarec: Očekujem kvorum u četvrtak – ne volim kad se unaprijed preda meč, smjena jednog čovjeka ne bi smjela da prouzrokuje krizu vlasti
Standard
Izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marjan Šarec očekuje da bude kvoruma za održavanje sjednice na kojoj će se razmatrati inicijativa za smjenu predsjednika Skupštine Andrije Mandića, navodeći da ne voli kad se unaprijed “preda meč”.
Grupa poslanika EU parlamenta upozorila je juče evropsku i crnogorsku javnost da potez predsjednika Skupštine Andrije Mandića da uputi saučešće porodici presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića ne doprinose evropskom putu Crne Gore.
– Treba naglasiti da za nas u EU Ratko Mladić nije ni heroj, ni general. Kad vidimo njegove postupke na to se ne može zažmuriti. Mandić je na poziciji predsjednika Skupštine 24 sata i morali smo upozoriti na njegove postupke da bi ljudi znali kakav je naš stav. On nije funkcioner samo svojih birača, nego svih građana. Ista je priča sa Hašimom Tačijem, sa Slobodanom Praljakom u Hrvatskoj. To ne doprinosi ničemu sem zastojima, umjesto da se bavimo tim da što prije zatvorimo poglavlja i da Crna Gora što prije postane članica EU. Tome smo svi posvećeni. Nije sigurno da će momentum koji postiji u EU vječno trajati. Ovo je sad ili nikad. Skupština će glasati kako će glasati. Nije najbolje da nema kvoruma, ne volim kad se preda meč, volim da ga odgledam. Kakva god odluka bude – poštovaćemo je. Ali morali smo upozoriti i reći: “Dosta više” – rekao je Šarec u emisiji “Eurozona” na Televiziji E.
Na pitanje zašto su se baš sad odlučili na pismo javnosti, te zašto nije bilo konkretnih reakcija iz EU, Šarec je rekao da su u EP često brži od ostalih u Briselu i to ne samo u vezi Crne Gore.
– Bio sam član Evropskog savjeta, pa znam kako se tamo odlučuje. Što se EP tiče dali smo svoj stav koji smo više puta iznijeli. U Crnoj Gori se mnogo toga radi dobro, moram pohvaliti Ministarstvo evropskih poslova i glavnog pregovarača, ne smijemo se baviti pričama koje su balkanske. Balkan je priča o istoriji, vrijeme je da se gleda u naprijed – poručio je Šarec.
Na pitanje može li eventualna smjena Mandića ugroziti parlamentarnu većinu, Šarec kaže da pojedinac ne može biti iznad sistema.
– Zašto bi smjena jednog čovjeka prouzrokovala krizu ako nema volje za njom. Ako je većina kakva mislimo da jeste do toga neće doći. Kako neko glasa – to je njegovo pravo. Ali želim da postupak ide, da se iznesu stavovi, da se rasčiste stvari i da se ide dalje. Za nas dileme nema – Crna Gora mora da uđe u EU – naglasio je Šarec.
Neke zemlje nijesu oduševljene zbog samog EU procesa
Komentarišući to što Međunarodna konferencija još nije zakazana i navode da je nekoliko članica Unije zatražilo zastoj u eurointegracijama Crne Gore, Šarec je za TV E rekao da uvijek neko nađe razlog za usporavanje EU procesa.
“Sigurno je da ima puno hibridnog dejstvovanja i svih propagandnih trikova, a biće ga još. Nije svima stalo da Crna Gora uspije. Blizu su izbori, to je odlična prilika za one koji se služe tim metodama. Što se izbori budu bližili, više će tih prijetnji i biti. Crna Gora mora biti na to spremna. A što se tiče kočenja i blokada pojedinih zemalja – uvijek se nađe razlog za nekog da uspori procese, ali ako se bude radilo kako treba doći će se do te svetinje zvane članstvo u EU”, smatra Šarec.
On navodi da je Crna Gora puno toga uradila i da podrške ima. Neke zemlje, ističe, nijesu oduševljene, ne zbog Crne Gore, nego samog procesa.
“Neki sebe vide kao ekskluzivni klub kom se ekskluzivitet smanji kada neko uđe u EU. Podrške ima i ona je opravdana i treba nastaviti svom snagom na EU putu. Nije lako ni crnogorskoj Vladi, ulazak u EU je kao neki projekat do kraja se ne vjeruje da li će uspjeti, ili ne. Uvijek može neko nešto da poremeti, zato želim da što manje bude tih poremećaja u Crnoj Gori”, kazao je Šarec.
Svakog dana se vidi napredak u poglavljima jer da ga ne postoji, ističe Šarec, Crna Gora ne bi toliko odmakla u pregovorima.
“Možda se vama u Crnoj Gori ne vidi napredak, ali mi izvana vidimo. Nije sve odlično – pravosuđe, borba protiv korupcije – to će biti duga borba”, kazao je Šarec.
Šarec je rekao da se iz medija informisao za “Euro model” premijera Milojka Spajića i nada se da će moći da bude sproveden u djelo.
“Ideja nije loša, vjerujem da premijer kao ekonomista sigurno vodi računa. Znam što hoće da postigne i kakvi su mu planovi, ali ekonomija jedne zemlje zavisi od vanjskih okolnosti. Crna Gora zavisi od inostranstva i kao mala zemlja teško to rješava unutrašnjom potrošnjom”, kazao je Šarec.
DO KRAJA NE DIŽEMO RUKE U ZNAK POBJEDE
Osvrćući se na otvorena pitanja Crne Gore i Hrvatske, Šarec je rekao da vidi trud sa obije strane da se ona riješe. Ne bi želio, kako kaže, da se proces EU opterećuje tim pitanjima.
“Nije da se nešto odgađa. Reći ću praktično mišljenje – dobro je da se rješavaju ta pitanja, ali ako je moguće da se riješe prije ulaska Crne Gore u EU onda svaka čast. Ja ipak mislim da to nije moguće, jer to su kompleksna pitanja. Ko god će previše odstupiti od svojih argumenata biće izdajnik u svojoj zemlji. To je i u Sloveniji ista priča, do danas nijesmo riješili pitanja sa Hrvatskom je oni ne priznaju Arbitražni sud. Mislim da se rješavaju ta pitanja, intencije ima, ali su to bolna pitanja”, kazao je Šarec.
Vjeruje da Crna Gora može u EU do kraja 2028. godine, ali, kako navodi, nije sve do naše zemlje.
“Niko ne zna kojom brzinom će se odvijati proces ratifikacije. Želio bih da se to ostvari, ali dok nije kraj ne možemo da dižemo ruke u znak pobjede”, zaključio je Šarec.
Hrvatski analitičar upozorava da bi prvi čovjek najvišeg zakonodavnog doma zadržavanjem kontrole nad parlamentarnom procedurom mogao ozbiljno opstruirati evropski put zemlje
Đenero: Mandić na čelu Skupštine je rizik po Crnu Goru, „tempirana bomba“
Šta ako Andrija Mandić i nakon 24. septembra ostane na čelu Skupštine Crne Gore? Pitanje više nije samo pitanje parlamentarne funkcije, već i političke poruke koju bi Crna Gora time poslala, posebno nakon Mandićevog iskazivanja saučešća nakon smrti ratnog zločinca Ratka Mladića. Hrvatski analitičar Davor Đenero za Portal ETV ocjenjuje da bi njegov ostanak na čelu parlamenta predstavljao “rizik za Crnu Goru” i upozorava da bi Mandić, zadržavanjem kontrole nad parlamentarnom procedurom, u pogodnom trenutku mogao ozbiljno opstruirati evropski put zemlje.
– Andrija Mandić je vrlo vješto uspostavio poziciju “kontrolne vlasti” u Crnoj Gori. Nije uvjerljivo da je osoba koja je bila na vezi s ruskim i srpskim službama i koja je 2016. godine učestvovala u pokušaju državnog udara kojim je trebalo spriječiti pristupanje Crne Gore NATO savezu, odjednom postala iskreno evropski orijentisana – kaže Đenero za Portal ETV.
Prema njegovim riječima, Mandić “objektivno destabilizuje proevropsku većinu u crnogorskoj parlamentarnoj areni”, iako to, kako navodi, čini “vještije i pametnije nego njegov dojučerašnji najbliži saradnik Milan Knežević“.
– Ako ostane u sistemu, ako ostane kontrolor parlamentarne procedure, Mandić će uvijek biti u poziciji da u, za njega i njegove gospodare povoljnom trenutku ozbiljno, opstruira crnogorsku evropeizaciju – ocjenjuje Đenero.
On smatra da Mandićeva pozicija na čelu Skupštine predstavlja rizik za Crnu Goru.
– Na poziciji šefa parlamenta on predstavlja rizik za Crnu Goru, kao što je to jasno pokazao izražavanjem saučešća porodici najgoreg ratnog zločinca nakon Drugog svjetskog rata u Evropi – navodi Đenero.
On eventualni ostanak Mandića na čelu Skupštine opisuje i kao potencijalni rizik koji bi se mogao aktivirati u politički osjetljivom trenutku.
– Preživi li političkom igrom na poziciji šefa parlamenta, ostaje opasnost da se ta “tempirana bomba pod evropskom perspektivom Crne Gore” aktivira u trenutku kad to nosiocima patogenih koncepata i uticaja režima iz Rusije i Srbije najviše odgovara, a kad je to za Crnu Goru najopasnije – kaže on.
Proces eventualne smjene i razrješenja Mandića, prema njegovoj ocjeni, predstavlja svojevrsno smanjivanje političkog rizika.
– Proces smjene i razrješenja Mandića svojevrstan je proces “deminiranja” Crne Gore, smanjivanja rizika – smatra Đenero.
Ipak, hrvatski analitičar upozorava da, kada je riječ o stanju u Crnoj Gori, ne treba pretjerivati u ocjenama o “putinizaciji”.
– Ipak, ne treba pretjerivati u ocjenama o “Putinizaciji”. Crnogorska parlamentarna arena je pluralistička, u njoj postoji uvjerljiva proevropska većina, održiva i bez ustupaka akterima iz bivšeg DF-a – navodi Đenero.
Prema njegovim riječima, politički uticaj Mandića i njegove opcije na političko tijelo Crne Gore zapravo je ograničen.
– Realni politički uticaj Mandića i njegove opcije na političko tijelo Crne Gore je zapravo minoran i nije ga moguće pretvoriti u političku većinu, a kamoli uz pomoć tog uticaja stvoriti političku dominaciju i autoritarnu ili totalitarnu vladavinu – zaključuje Đenero.
DUNJA SAMARDŽIĆ O SAMOSTALNOSTI I PRAVU NA SOPSTVENE IZBORE
Razgovor o odrastanju sa oštećenjem vida, obrazovanju, radu i majčinstvu
Razgovarao: Božidar PROROČIĆ, književnik
Dunja Samardžić je pravnica, majka i žena čija interesovanja povezuju pravo, muziku i svijet mirisa. Odrasla je u Kotoru, učila klavir i solo pjevanje, nastupala u operi, a profesionalni put potom pronašla u pravu. U razgovoru otvoreno govori o životu sa oštećenjem vida i o uslovima koji su joj omogućili da razvija svoje sposobnosti, donosi odluke i gradi samostalnost.
U njenom śećanju posebno mjesto pripada roditeljima, učiteljici koja ju je ohrabrivala i ljudima koji su razumjeli koliko je važno da učestvuje u životu svoje generacije. Iz tih iskustava otvara se i pitanje odgovornosti zajednice. Koliko su obrazovanje, zaposlenje, javne usluge i kulturni sadržaji zaista dostupni osobama sa oštećenjem vida? Dunja o tome govori kroz konkretne situacije, od školske klupe i odlaska na ekskurziju do upotrebe čitača ekrana i kretanja sa psom vodičem.
Posebno ličan dio razgovora posvećen je majčinstvu, porodičnoj podršci i iskustvima sa institucijama. Govoreći o predrasudama, Dunja ističe i potrebu da osobe sa invaliditetom budu prisutne u redovnim medijskim sadržajima i različitim oblastima društvenog života. Takav pristup podrazumijeva da se čuju njihova stručna mišljenja, upoznaju njihova interesovanja i poštuju njihovi izbori. Ovaj razgovor daje prostor upravo toj širini njenog iskustva, kao doprinos razumijevanju i podršci osobama sa invaliditetom, posebno osobama sa oštećenjem vida.
Dunja, kako je tekao Vaš put od odrastanja u Kotoru i muzičkog obrazovanja do studija prava?
Zovem se Dunja Samardžić. Rođena sam 17. juna 1994. godine u Kotoru, đe sam završila Osnovnu školu „Njegoš“, kao i osnovnu i srednju Muzičku školu „Vida Matjan“, na odsjeku za solo pjevanje. Šest godina sam se bavila klavirom, paralelno sa redovnim osnovnim obrazovanjem. Bila sam veoma posvećena muzici i svake godine učestvovala na više takmičenja. Nastupala sam i u Pučinijevoj operi Sestra Anđelika (Suor Angelica), u ulozi sestre Zelatrice.
Pravni fakultet u Podgorici upisala sam 2013. godine i završila ga u roku. Potičem iz pravničke porodice, nas četvoro smo pravnici, pa me je pravo oduvijek zanimalo. Kasnije se nijesam profesionalno vraćala muzici, ali i danas volim da poslušam dobru muziku, pročitam dobru knjigu, pogledam kvalitetnu pozorišnu predstavu. Umjetnost je ostala važan dio mog života.
Neka zanimanja se, sa aspekta osoba sa oštećenjem vida, još uvijek posmatraju stereotipno, pa se unaprijed pretpostavlja da će se osobe sa oštećenjem vida baviti, recimo, pravom, politikologijom, pjevanjem ili sličnim profesijama.
Kada je prepoznato Vaše oštećenje vida i kako se porodica suočila sa tim saznanjem?
I moj brat i ja rođeni smo sa urođenim oštećenjem vida, distrofijom retine. Kada sam ja imala dvije, a brat sedam godina, ljekari su našim roditeljima objasnili da lijek ne postoji i savjetovali im da energiju ne troše na bezuspješno liječenje. Tu energiju naši roditelji usmjerili su na našu socijalizaciju, obrazovanje i osamostaljivanje.
Roditelji su kod mog brata i mene primijetili da se orijentišemo prema svjetlosti i da instinktivno pružamo ruke ispred sebe. Kod mene im je bilo lakše da prepoznaju problem jer sam rođena pet godina poslije brata. U maloj sredini kakav je tada bio Kotor sve je to predstavljalo veliku nepoznanicu. Nijesu znali kako će se stvari razvijati.
Svi uspjesi koje smo brat i ja ostvarili u velikoj mjeri duguju se ljubavi i upornosti naših roditelja, počev od obrazovanja i socijalizacije, pa sve do našeg osamostaljivanja.
Kako pamtite odrastanje i školovanje i čija Vam je podrška posebno značila?
Prije svega želim da istaknem neizmjerno podršku svojih roditelja. Moja majka Ljiljana Samardžić, rođena Petrović, porijeklom je sa Njeguša i pravnica je. Moj otac Zoran Samardžić završio je studije u Beogradu, dok je majka studirala u Novom Sadu. Oboje su bili sudije u Kotoru i tako su se upoznali. Otac je danas advokat, a majka pravnica. Dobar dio ljeta tokom odrastanja provodili smo na Njegušima i to su uspomene koje su ostale važan dio mog života.
Dunja Samardžić s bratom Andrijom na otvaranju Don Brankovih dana muzike.
Školski sistem u to vrijeme nije bio dovoljno razvijen niti prilagođen djeci sa oštećenjem vida, tako da je veliki dio odgovornosti bio na roditeljima. Učitelji i profesori nijesu uvijek bili pripremljeni za rad sa djecom sa oštećenjem vida, pa je moja majka neprestano komunicirala sa prosvjetnim radnicima.
Podrška je bila različita i često je zavisila od senzibiliteta pojedinca prema drugom čovjeku. Ponešto sam mogla da vidim ako bih koristila jaku hemijsku olovku, a na mojoj klupi bila je postavljena i jaka lampa kako bih mogla da pišem.
Posebno pamtim učiteljicu Tanju Lalošević. Imala je mnogo strpljenja i podsticala je drugu djecu da se druže sa mnom. Ohrabrivala me je, a nije me sputavala. Svake dvije nedjelje mijenjala je druga ili drugaricu koji bi śeđeli sa mnom, kako bi me djeca bolje upoznala i navikla se na mene. Nije me sprečavala da idem na izlete i ekskurzije, već me je u tome ohrabrivala. Ta podrška mi je mnogo značila.
Šta Vas je motivisalo da nastavite obrazovanje i završite fakultet?
Bila sam pričljiva, druželjubiva i voljela sam da se dokazujem. Nijesam željela da neko pomisli da nešto ne mogu da naučim zbog oštećenja vida.
Poslije četvrtog razreda promijenila sam školu. U sredini se već znalo za mog brata i još jednu osobu sa oštećenjem vida, Miju Ivanović, koji su svojim primjerom pokazali da osobe sa oštećenjem vida mogu mnogo toga da postignu. Zbog toga sam osjećala da je preda mnom još veći zadatak i da su očekivanja škole bila veća.
Trebalo je prevazići i stereotip: „Iako ima oštećenje vida, uspjela je.“ U maloj sredini takve predstave nijesu rijetke.
Upisala sam Pravni fakultet i osamostalila se. U tom trenutku nijesam imala mogućnost da nastavim studije solo pjevanja na način na koji sam željela, pa sam svoj profesionalni put usmjerila ka pravu.
Kako je tekao Vaš profesionalni put i šta Vam iskustvo zaposlenja i aktivizma govori o mogućnostima za samostalan život osoba sa invaliditetom?
Danas radim u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, u Direktoratu za građevinarstvo, kao pravnica i zadovoljna sam svojim poslom.
Mi, osobe sa invaliditetom, težimo realnom i samostalnom životu. Nekada je suština upravo u prilagođavanju i stvaranju uslova za samostalan život i prihvaćenost u društvu.
Pripravnički staž odradila sam u Crnogorskom narodnom pozorištu. Iako veoma volim taj kolektiv, nakon završetka pripravničkog staža za mene tamo nije bilo mjesta. Smatram da se osobama sa invaliditetom mora davati prostor da pokažu svoje znanje i sposobnosti.
Kasnije sam se pronašla u upravnom pravu. Aktivistkinja sam i koristila sam psa vodiča. Moj pas zvao se Uran i, nažalost, više nije sa nama. Kretanje sa psom vodičem donosilo je i određene prepreke, jer ljudi nijesu uvijek upoznati sa ulogom psa vodiča. Život aktivistkinje nije jednostavan.
U državnim ustanovama i državnoj upravi mora se više prostora pružati osobama sa invaliditetom. Ja taj prostor u CNP-u nijesam dobila, ali se na kraju pokazalo da je za mene možda bilo i bolje jer sam se pronašla u upravnom pravu.
Ljudi su uglavnom oduševljeni psom vodičem, ali ne svi. Potrebno je mnogo strpljenja i energije da se različiti nesporazumi objasne i prevaziđu.
Sa kojim se predrasudama suočavate i kako ih, prema Vašem mišljenju, možemo prevazilaziti?
Potreban je obostrani rad društva i pojedinca. Imali smo relativno dobar zakonski okvir, ali često nedostaje njegova primjena. Zakoni jesu važni jer ako nešto nije jasno propisano, kao da ne postoji, ali bez njihove stvarne primjene nema suštinske promjene.
Samostalan život i socijalizacija su ključni. Taj proces je dvosmjeran.
Ne može društvo preko noći prihvatiti osobe sa invaliditetom, ali ni osoba sa invaliditetom ne može jednostavno „banuti“ u društvo i očekivati da sve odmah funkcioniše. To je proces koji se uči odmalena. Djeca treba da odrastaju zajedno sa djecom sa invaliditetom, dok djecu sa invaliditetom istovremeno treba osnaživati za samostalan život.
To je ona socijalizacija o kojoj sam govorila na početku i koju su ljekari preporučili mojim roditeljima. Znate li šta sve to znači? Druga djeca gledaju crtane filmove, a Andrija i ja nijesmo mogli. Onda tetka śedne pored mene i čita mi sadržaj. Socijalizacija nije samo otići u samoposlugu ili obaviti svakodnevnu obavezu. Ako je, recimo, popularan Hari Poter, onda ga treba učiniti dostupnim i u audio-formatu.
Sa druge strane, nijesu svi roditelji u mogućnosti da se u toj mjeri posvete svojoj djeci. Moja majka je pravnica, ali je zbog nas odlučila da odustane od svoje karijere i posveti se nama.
Dunja s ćerkom Gabrijelom.
Kada govorimo o predrasudama i načinu njihovog prevazilaženja, mediji imaju ogromnu ulogu. Nije dovoljno samo praviti što više priloga i emisija o osobama sa invaliditetom. Mnogo je važnije uključivati ih u redovne teme, emisije i sve oblasti društvenog života.
Ljudi se teško stavljaju u položaj osobe sa invaliditetom, osim, nažalost, kada se sa tim neposredno susretnu u sopstvenoj porodici. Upravo zato osobe sa invaliditetom treba uključivati svuda.
Kako ocjenjujete odnos institucija i poslodavaca prema zapošljavanju osoba sa invaliditetom i primjeni zakonskih obaveza?
Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom pokušavalo se ograničiti određene subvencije, zbog čega je među OSI populacijom postojala spremnost i za proteste ukoliko bi takav predlog bio usvojen. Zato smatram da smo posljednjih godina u pojedinim segmentima imali i nazadovanje kada je riječ o pravima osoba sa invaliditetom.
Kvota za zapošljavanje lica sa invaliditetom definisana je Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom. Poslodavac koji ima od 20 do 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje jedno lice sa invaliditetom, dok je poslodavac koji ima više od 50 zaposlenih dužan da zaposli najmanje pet odsto lica sa invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih.
Pogledajmo oko sebe i zapitajmo se koliko se to zaista primjenjuje, naročito među institucijama i donosiocima odluka.
Koliko su Vam u svakodnevnom životu dostupni javni prevoz, usluge institucija i digitalni sadržaji?
Situacija je veoma različita. Na primjer, kada putujem iz Kotora u Podgoricu, red vožnje na autobuskoj stanici nekada je dostupan samo kao PDF tabela koju moj čitač ekrana ne može da pročita. Ni aplikacije gradskog prevoza nijesu uvijek dovoljno prilagođene.
Mi koristimo čitače ekrana i zbog toga sajtovi i aplikacije moraju biti tehnički prilagođeni. Čitač omogućava kretanje kroz sadržaj pomoću različitih komandi. Neki sajtovi su dobro prilagođeni, neki nijesu.
Sa druge strane, osobe sa invaliditetom u institucijama imaju pravo na određeni prioritet, što je posebno vidljivo kod osoba koje koriste bijeli štap. Međutim, u posljednje vrijeme primjećujem promjene. Sve češće se dešava da ne dobijemo prioritet koji bi trebalo da imamo u banci ili nekoj drugoj ustanovi. Čini mi se da i ljudi sve teže prepoznaju tu potrebu.
Neki portali i društvene mreže su pristupačni. Facebook, Instagram i druge platforme dugo su bile relativno dobro prilagođene, ali nakon pojedinih reorganizacija pojavili su se određeni problemi sa pristupačnošću. To pokazuje koliko brzo i velike kompanije mogu da izgube iz vida potrebe osoba koje koriste asistivne tehnologije.
Šta Vam je donijelo majčinstvo i sa kakvim ste se razumijevanjem i podrškom susretali kao majka sa oštećenjem vida?
Slično je kao sa školovanjem. Imam sreću što vaspitačice u vrtiću razumiju potrebe majke sa oštećenjem vida.
Imam ćerku Gabrijelu, koja ima četiri godine. Ona je jedna prava veselica i mamina marljivica. Već uočava da ja i njen ujak imamo oštećenje vida. Imam i veliku podršku porodice u podizanju djeteta.
Majčinstvo donosi mnogo obaveza i tada zaista shvatite koliko ste odgovorni za život drugog bića. Dijete stavljate ispred sebe i ono postaje prvo mjesto u vašem životu.
Još tokom trudnoće počela sam da uočavam da zdravstveni sistem nije dovoljno pripremljen za majke sa oštećenjem vida i da naše društvo još uvijek ne percipira dovoljno žene sa oštećenjem vida kao majke.
Uspjela sam da zadržim starateljstvo nad svojim djetetom. Sve je bilo veoma stresno i bolno. Kroz sudska vještačenja i iskustvo sa pravosudnim sistemom stekla sam utisak da sistem još nema dovoljno povjerenja da majka sa oštećenjem vida može biti jednako dobra majka. To je jedan od tabua sa kojima se suočavamo.
Dunja s ćerkom Gabrijelom i psom vodičem Uranom
Dok sam bila trudna, djelovalo mi je da je sve jednostavnije. Tek kasnije sam iskusila određene nedostatke sistema. Majki sa oštećenjem vida nema mnogo u Crnoj Gori i teško mi je da kažem šta bih institucijama konkretno savjetovala, osim da nijesam osjetila onu vrstu sistemske podrške koju bi majke sa oštećenjem vida trebalo da imaju.
Čemu biste željeli da posvetite više vremena i kakvu budućnost priželjkujete za sebe i svoju ćerku?
Imam jedan parfemski hobi. Na Instagramu vodim profil „Miriši kao Dunja“. Voljela bih da imam više vremena da se bavim parfemima i mogu reći da sam parfemska hobistkinja.
Onaj ko se ozbiljnije interesuje za mirise mora dobro da poznaje arome biljaka i različite mirisne note. Ljubav prema biljkama prenijela mi je majka. Pratim parfemsku industriju i voljela bih da se više posvetim tom hobiju.
Bavljenje društvenim mrežama iziskuje vrijeme. Kreatori sadržaja danas moraju da budu sažeti jer veliki broj svakodnevnih obaveza ljudima ne ostavlja mnogo vremena i pažnje za duže sadržaje.
Istovremeno želim da nastavim da se bavim pravom u oblasti građevinarstva, kao i do sada.
Što se tiče moje ćerke Gabrijele, najviše bih voljela da i dalje bude tako vesela i nasmijana. Želim i da naš obrazovni sistem, koji se suočava sa brojnim problemima, uspije da očuva kvalitet kako bi naša djeca sticala adekvatno znanje, ali i sačuvala moralne vrijednosti koje ubrzan način života ponekad potiskuje.
Posebnu pažnju treba posvetiti vršnjačkom nasilju, jer je to nešto čega se, vjerujem, pribojava svaki roditelj. Voljela bih da ga bude što manje i da naša djeca mogu mirno i bezbjedno da odrastaju.
Jednom riječju, uz svoje dijete i porodicu, posao u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, u Direktoratu za građevinarstvo, svoj hobi, prijatelje i ljude koje volim, u budućnosti prije svega želim miran i ispunjen život.
Šta biste željeli da čitaoci razumiju iz Vašeg iskustva i koju biste poruku uputili ženama koje grade svoju samostalnost, karijeru i porodicu?
Voljela bih da moja priča bude podsticaj drugim ženama i zato uvijek otvoreno pričam o sebi, realno i bez uvijanja. Trudim se da ne uljepšavam stvari i da ih ne kitim, već da kažem kako zaista jeste, kao što sam govorila i sada.
Savjetovala bih ženama, i onima sa invaliditetom i onima bez invaliditeta, da prije svega preispitaju šta one zaista žele od života i da ne dozvole drugima da im to određuju.
Prvo procijenite šta volite da radite, čime želite da se bavite i u čemu se pronalazite. Zavirite u svoju dušu i oslušnite sebe. Zapitajte se šta vas ispunjava. Tek tada možete da definišete cilj koji je zaista vaš.
Svi imamo veliku energiju. Samo je treba pravilno kanalisati i usmjeriti ka stvarima koje su nam važne.
Intervju realizovan u okviru projekta Glasovi jednakosti i podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.
Paket mjera u okviru Euro modela koji je prošle sedmice predstavio premijer Crne Gore Milojko Spajić prouzrokovaće nesagledivu štetu za privredna društva, ocijenila je ekonomistkinja Mila Kasalica.
Ona je gostujući u Drugačijoj radio vezi naglasila da najveći teret sada pada na crnogorski realni sektor od čijih rezultata se Vladine politike finansiraju, a na koji se stvara dodatni pritisak.
„Crnogorska ekonomija mora sad da izvuče rezultat koji je nemoguće izvući. Taj rezultat znači da mora da se zadrža timovi, da moraju da se ‘nabiju margine’, a ne smiju da se mijenjaju cijene. To znači da se matematika isključuje iz ekonomije, iako je to nemoguća misija“, rekla je Kasalica.
Naglasila je političku dimenziju najavljenih mjera, dodajući da se ovim još više usporava integracioni proces Crne Gore.
„Ovo je, naravno, u svrhu izbora. Moja lična bojazan je da je ovo u svrhu da se zamaskira ovo što će da se desi za dva-tri dana, tiče se eventualnog glasanja o povjerenju crnogorskom predsjedniku skupštine, gospodinu (Andriji) Mandiću, iako on ne bi volio da ga ovako definišemo, i te kako ga građanski odgovorno tako definišem. Međutim, moja strukovna, razvojna i sistemska bojazan je da smo usporili pridruživanje Evropskoj uniji i toga sad već neće biti ni do 2035. godine“, pojasnila je.
Upozorila je na to da je riječ o Vladinom pristupu koji međunarodne institucije poput MMF-a nijesu imale priliku da komentarišu zato što nije postojala dokumentacija na osnovu koje bi to radile, iako je ovaj potez građanima predstavljen kao reforma.
„A ova navodna reforma je otimačina od crnogorske ekonomije i od svih koji rade u realnom sektoru Crne Gore i to takva otimačina da je to postalo gore od grabeži, a ne možete im reći da je njihovo zastiđe jer oni ne znaju ni šta su stid, ni šta je sramota, ni šta je znanje, ni šta je odgovornost u sprovođenju javnih politika“, dodala je sagovornica Antene M.
Istakla je da će ovakav odnos prema minulom stažu stvoriti još veću štetu penzionom sistemu nego što je to bio slučaj nakon usvajanja programa Evropa sad 2.
„Suština varke je, po mojem mišljenju, veoma jednostavna. Već se 2024. kad su se smanjili, doprinosi za PIO, ubacila hidrogenska bomba u ono što se odnosi na minuli staž. Sad će ta bomba potpuno da napravi devastaciju do kraja“, dodala je.
Procjenjuje da bi ovakav pristup tržištu rada mogao prouzrokovati dugoročne posljedice.
„Ovo ako se usvoji uticaće na tržišta rada sljedećih 10 godina“, zaključila je Kasalica.
Ovo je priznanje da Crna Gora nije pravna država i da odluke suda počivaju na strahu.
21.09.
23:33h
Gospodine Satler, da li ste čuli šta je izjavio predsjednik Višeg suda u Podgorici – Radović, u jednoj TV emisiji?
Kazao je da je u predmetu okrivljenih Spičanovića, Boškovića, Mijajlovića, vršen pritisak na sud sa svih strana, valjda da se optužnica potvrdi.
On je rekao istinu.
Koju sam ja znao i da to nije izustio.
Frapantno zvuči to priznanje. Da frapantnije ne može.
Kazao je predsjednik Višeg suda u Podgorici da je vršen pritisak sa svih strana, gospodine Satlera.
Rekao je nešto o čemu ja pričam godinama. I ovo nije moja pobjeda. Ovo je moj poraz koji sam ja nagovještavao. Poraz države Crne Gore. Poraz pravnog poretka. Poraz da ne živimo u pravnoj državi.
Ovo je priznanje da Crna Gora nije pravna država i da odluke suda počivaju na strahu. Pitanje je ko izaziva strah. Ko su mračne sile koje vrše pritisak na sudije.
I Vi znate da ja govorim istinu.
Ali gurate Crnu Goru u EU. Sa sve stezanjem oko vrata sudija na pedeset metara od Vlade.
Radović nije kazao, a morao je, ko je vršio pritisak, zašto, kako je vršen pritisak, da opiše tačno kako je to verbalno izgledalo i da to prenese predsjednici Vrhovnog suda, ona Evropskoj komisiji, Marti Kos i Vama.
Skandal je ovo prve vrste, o kojem Vi nećete ništa reći, a ne znam zašto imam osjećaj i da bi ste ga rado prečuli.
Koliko je ljudi u zatvoru, gospodine Satler, zbog pritisaka za koje ne znamo, makar javno, a znamo da su bili stvarni.
Vi znate ko vrši pritiske, znate političku grupaciju koja skoro to i da ne krije.
Znate ko su.
Da li bi Vlada u Austriji preživjela da ovo kaže predsjednik Okružnog suda u Beču.
Ne bi. Neko bi tamo odmah ostavku dao.
Političari bi odma bili izopšteni iz politike, bebjednjaci iz sektora bezbjednosti, i tako redom – ko god da je učestvovao u pritiscima.
Ovdje će vuk pojesti magarca. I to povećeg.
I Vi ste znali, i mi smo znali da je Apelacioni sud za vrijeme eks predsjednice bio komotan po pitanju prijetnji.
Ščepan je bio u kandže vrlo brzo.
I dijelio u fazi produženja pritvora pritvorske osnove kao na švedskom stolu.
Mogli su zainteresovani da uzmu šta hoće i da isporuče želju.
Pisao sam, pričao sam, lajao sam na glas.
Evo lajem i sada.
Namjerno ne kukuričem da ne bih baš odmah završio u loncu. Kada sve izađe na vidjelo, neka i završim.
Često ispadao telal koji telali po čaršiji, kojem su se i kolege smijale.
Možda i zbog dara da neke stvari vidim, ovolicno bolje i dublje. I da znam ovolicnije malo više neke stvari iz pravnih nauka.
Brzo sam zavrijedio iznova S.Č.
Svi znaju zašto i meni je to komično.
Ali sve polako dolazi na svoje.
Svi će na kraju priznati ko je, zbog koga i šta radio, a da je morao.
Svjesno sam izigravao Džoni Vajsmilera (Tarzana) i navukao na sebe jad i bijedu.
I to je u svemu ovome apsolutno nebitno.
Radović treba da kaže tri stvari, a hvala mu za priznanje.
a) ko je vršio pritisak povodom zadnjeg slučaja?
b) ko je stiskao da je on morao sa vijećem da potvrdi optužnicu protiv Lazovića, koja se ni u najgorem scenariju nije smjela potvrditi?
c) ko mu je rekao da mi saopšti da napišem predlog za ukidanje pritvora Spičanoviću i Mijajloviću kada dobro zna da je on morao biti ukinut po sili zakona? Ko je kupovao vrijeme zarad Mijajlovića, da bi Spičanović zajedno sa njim bio dva dana nezakonito lišen slobode?
Biće lakše svima. I njemu. I Crnoj Gori.
Dužan je to. Makar iz penzije da kaže.
I makar zbog ovoga što pišem i meni zakucali na vrata večeras.
Gospodine Satler.
Priznajte da sve ovo znate. Znate i ko sve to radi, znate kakvi su pojedini političari, posebno neki iz Skupštine. Slušate ih kao i ja.
Spasite i Vi dušu.
I recite.
P.S: Ono što bi Vas jako boljelo u Austriji, neka Vas makar malo zaboli u Crnoj Gori.
Ne pravite se “mrtvi”, kada vidimo da ste vrlo živi.
DVA UDRUŽENJA PENZIONERA: Penzioneri ne smiju biti relativni gubitnici „evropskih plata”
Penzioneri ne smiju biti relativni gubitnici „evropskih plata”, navodi se u saopštenju koje potpisuju Udruženje „Pokret penzionera Crne Gore” i Udruženje penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka”.
Standard
Udruženje „Pokret penzionera Crne Gore” i Udruženje penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka” obratili su se javnosti, Skupštini, Vladi i socijalnim partnerima povodom Euro modela: doprinosi za PIO na nula odsto, češće usklađivanje penzija i istovremeni rast minimalnih i ostalih zarada.
,,Pozdravljamo svaku mjeru koja diže standard. Penzioneri nijesu protiv rasta plata. Protiv smo da se taj rast gradi ukidanjem jedine izvjesne prihodne osnove sistema od kojeg živi više od 130.000 korisnika, bez javne analize održivosti, uz dalje zaostajanje već niske prosječne penzije za prosječnom zaradom”, navodi se u njihovom saopštenju.
Oni su u saopštenju pojasnili kako predloženi evropski model urušava, kako kažu, penzijski sistem.
,,Fond PIO već nije samoodrživ. Ukidanje doprinosa ne ukida obavezu prema penzionerima — skida namjenski prihod i prebacuje cijeli teret na trezor, dakle na sve građane. To nije reforma. To je premještanje rupe”, saopštili su iz Udruženja „Pokret penzionera Crne Gore” i Udruženja penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka”.
Kako dalje navode, obaveze rastu, prihod nestaje.
,,Ako plate rastu, a penzije formalno prate plate, rashod Fonda PIO raste baš kad izvorni prihod padne na nulu. U demografski staroj zemlji to ugrožava sigurnost penzija i ostavlja buduće naraštaje bez modela”, dodaju u saopštenju.
Prema njihovim riječima, prosječna penzija ovim predlogom pada sa već niskih 54 odsto na 43 odsto prosječne zarade.
,,To je srž paketa za penzionera. Zamjenska stopa plate za penziju se ne podiže već se lomi na istorijski minimum. Ovo relativno osiromašenje prema aktivnom radniku je za oko 20 odsto: manje mesa i lijeka, teža kirija i režija, veća zavisnost od porodice i humanitarnih organizacija, tanja rezerva za zimu i bolest. Jednokratnih 100 eura to ne nadoknađuje, jer se cijene i društveni standard vežu za novu, višu platu — ne za staru penziju”, istakli su.
Nominalni rast, poručuju, nije dostojanstvo.
,,Najniža penzija danas je 456 eura, prosječna 562. Većina prima ispod ili oko prosjeka. Ako se, kao poslije prethodnih paketa Evropa sad, rasplamsa inflacija i uvoz — jedini logičan ishod ovog modela — penzioner će na papiru imati veću penziju, a u prodavnici, apoteci i ambulanti sve manje. Dostojanstvo se ne mjeri saopštenjem Vlade, nego korpom, lijekom i grijanjem”, ukazuju iz dva udruženja penzionera.
Kako su naveli, evropski put ne trpi fiskalnu improvizaciju.
,,Članstvo i pretpristupna sredstva nijesu zamjena za domaće prihode iz kojih se plaćaju penzije, zdravstvo i socijala. Evropski fondovi grade put i institucije — ne tekuće penzije. Tranzicioni deficit od četiri do pet odsto BDP-a 2027. ide nasuprot pravilima koja država prepisuje iz evropskog okvira”, dodaju.
Dalje su objasnili i šta model ne rješava a penzioner to, kako navode, živi svakog mjeseca.
,,Vještačkih 60 odsto sa minimalnom penzijom – Uz to osam od deset korisnika prima minimalnu ili penziju do visine prosjeka. To nije slika radnog vijeka, nego lošeg obuhvata, netačnog vrednovanja staža, niskog minimuma i politike koja je minimum pretvorila u standard. Euro model to ne dira. Ako se minimum samo pomjeri naviše, a formula ostane ista, većina ostaje sabijena uz dno samo sa nešto većom nominalom”, saopštili su iz udruženja penzionera.
Ostale penzije, dodaju, ostaju niske.
,,Ko nije na minimumu penzije, često je tek neznatno iznad. Jaz između 40 godina rada i iznosa na penzijskom računu ostaje. Rast plata aktivnih ne popravlja već odobrene penzije. Bez revizije osnova, bodova i najnižeg iznosa, praćenje zarada ostaje parola”, poručuju iz Udruženja „Pokret penzionera Crne Gore’ i Udruženja penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka”.
Dalje ukazuju na netačan obračun usklađivanja i kašnjenje do isplate.
,,Usklađivanje se računa na zastarjelim ili nepotpunim podacima, pa penzioner dobije manje nego što zakon obećava. I to malo što dobijaju kasni od dana kad rast plata i cijena uđe u život do dana kad korekcija stigne na račun penzionera, prođu mjeseci. Četiri usklađivanja godišnje to ne liječi ako ostanu isti netačan obračun i isti zastoj. Takvim načinom gubi se 200 dana u godini ionako na štetu niskog godišnjeg usklađivanja. Češće pogrešno usklađivanje nije reforma – to je češće i nominalno veće kašnjenje. Penzija svakog mjeseca kasni oko 20 dana – To nije tehnika. To je kirija, lijek, struja i hrana koje treba prvog, a novac stiže pred kraj druge dekade. Dvadeset dana puta dvanaest mjeseci znači stalni život na dug, pozajmicu ili sramotu da se pitaju najbliži. Dok se isplata ne vrati na početak mjeseca, priča o evropskom standardu je prazna”, dodaju u saopštenju.
Izvjesno je, navode, značajno uvećanje inflacije zbog naglog skoka zarada.
,,Crna Gora uvozi hranu, gorivo, ljekove i gotovo sve iz penzionerske korpe. Nagli rast minimalaca i neto plata diže potražnju brže od domaće ponude. Dio novca ide u uvoz, dio u cijene. Penzija se usklađuje sa zakašnjenjem dok cijena hljeba, lijeka i režija ne čeka”, saopštili su.
Prema njihovim riječima, penzioner prvi plati inflaciju, a posljednji dobije nadoknadu.
,,Penzioneri ne smiju biti relativni gubitnici ‘evropskih plata’. Ako plate oštro skaču, a prosječna penzija sa 54 odsto umjesto da ide prema 60 odsto pada na 43 odsto prosječne zarade, sistem poručuje da se radni vijek manje cijeni od tekuće plate. Odbijamo ideju da će budući penzioneri starost rješavati milošću vlasti i rizičnim privatnim fondovima. Javni penzijski sistem je civilizacijska tekovina, ne usluga za one koji mogu da plate privatno penzijsko osiguranje. Konačno pitamo — nas, ne vas — da li je moguće da sve ovo prolazi ‘ispod radara’ dvojice ministara koji ‘brinu’ o socijalnom sistemu i novoimenovane potpredsjednice Vlade Crne Gore?”, zaključuju u saopštenju.
Mandića su ipak čekali u Briselu: EP potvrdio da je bio planiran dolazak šefa Skupštine u posjetu
Izvor: Vijesti
Iako su iz kabineta Andrije Mandića (Nova srpska demokratija) tvrdili da predsjednik Skupštine nije planirao nikakav put u Brisel, “Vijestima” je iz Evropskog parlamenta (EP) potvrđeno da je posjeta bila u planu, ali da do nje neće doći jer je za isti dan zakazana sjednica najvišeg zakonodavnog doma Crne Gore.
– Obaviješteni smo da predsjednik Skupštine više ne dolazi u Brisel zbog plenarne sjednice Skupštine Crne Gore zakazane za isti dan – piše u odgovoru EP-a redakciji.
Za četvrtak, 24. septembar, zakazana je vanredna sjednica parlamenta na kojoj bi trebalo da se raspravlja o Mandićevoj smjeni, zbog saučešća koje je nedavno uputio povodom smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
List je pitao i Evropsku komisiju da li je posjeta Mandića bila planirana za ovu sedmicu i s kim je trebalo da se sastane u Briselu. Iz te institucije nisu precizno odgovorili, kazavši da “sastanak s komesarkom za proširenje (Marta Kos) u Briselu nije bio potvrđen”.
– Komesarka Kos je u redovnom kontaktu s predsjednikom Skupštine, kao što je i s predsjednicima parlamenata drugih zemalja kandidata. Svi oni igraju ključnu ulogu u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU) – navodi se u odgovoru.
Iz Mandićevog kabineta nisu juče odgovorili na pitanja “Vijesti” za koje dane je posjeta bila planirana, zašto je otkazana, da li će se realizovati u drugom terminu, te s kim je šef parlamenata trebalo da se sastane u Briselu i o čemu da razgovara.
Izvor redakcije iz Skupštine kazao je da je posjeta Mandića bila planirana u sklopu međuvladine konferencije Crne Gore i EU, koja je trebalo da se održi 22. septembra, ali je (konferencija) u međuvremenu odgođena.
Sagovornik tvrdi da je Mandić planirao da u Brisel “isprati” partijskog kolegu i ministra saobraćaja Radoša Zečevića.
– … Jer bi to bio prvi put da je ministar iz redova Nove trebalo da zatvori neko poglavlje u pregovorima s EU – Poglavlje 14 (saobraćajna politika) – pojasnio je on.
Spekulacije da je čelnik parlamenta trebalo da putuje u Brisel, negirao je prekjuče šef Mandićevog kabineta Mirko Miličić. On je naveo da je Mandić okrenut najavljenom usvajanju drugog paketa ustavnih amandmana, kao i sjednici zakazanoj za 24. septembar.
– … Isprepadani, nervozni i suočeni s još jednim političkim porazom ove sedmice, u DPS-u (Demokratska partija socijalista) su, izgleda, počeli da skaču i na sopstvene sjenke. Predlažemo im da narednog puta sebi uštede resurse i trud i direktno pitaju kabinet predsjednika Skupštine. Znamo da su adrese koje su angažovali za svoj uzaludni naum poprilično zainteresovane da zaustave Crnu Goru na evropskom putu. Za razliku od njih, mi imamo drugi plan koji brine o budućnosti ove države i svakog njenog građanina – saopštio je Miličić.
Poslanici EP kritikovali Mandića
Na pitanje da li će biti kvoruma za sjednicu na kojoj bi trebalo da se raspravlja o razrješenju Mandića, izvor iz Skupštine odgovorio je da, “kako sad stvari stoje, kvoruma neće biti”, te da je u saznanju da pojedini poslanici koji su stavili potpis na inicijativu za Mandićevu smjenu – navodno neće biti u plenarnoj sali u četvrtak.
Predlog za Mandićevo razrješenje, koje je inicirao opozicioni DPS, ima, prema dosad javno saopštenim stavovima, podršku 38 poslanika. Za njegovu smjenu nije potrebna apsolutna većina (najmanje 41 glas od ukupno 81), već većina prisutnih poslanika na sjednici kojoj prisustvuje više od polovine ukupnog broja njih.
U javnosti se već neko vrijeme spekuliše da vladajuća većina razmatra da uskrati kvorum za tu sjednicu, kako bi “sačuvala” Mandića.
O čemu se ovđe radi?
Manje države a većih prevaranata, foliranata i šljatina u vlasti i okolo nje nema.
U 21. stoljeću Crna Gora priča priču o saučešću i žalovanju Ratka Mladića presuđenoga, potvrđenog i pečatiranog ratnog zločinca. Te o spomenicima i glorifikovanju ostalih fašista i četničkih vođa, neprijatelja i negatora Crne Gore i njene časne i herojske borbe za slobodu.
Pritom im je jedan spomenik ( sa likom i ne djelom) utekao i ne zna mu se strva. Ni do dana današnjega. Ako i njega za izbore ne prirpremaju, baš kao što narodu najavljuju plate i penzije, povišice i zimnice, ali i povećanje goriva svako malo, onako od šponde.
Misli li crnogorska takozvana oslobodilačka, avgustovska vlast da smo svi suludni, beštije i budale?
Što je najgore i povećat će dondo Spajke i plate i penzije, štimajući harmoniku za narodno veselje na koji mjesec prije izbora.
I ko zna što sve smišlja i koja će nam brda i doline pozlatiti, kakva Potemkinova sela ograditi ta paf-paf ekipa sveznajućih, poštenih, čistih i umnih“ patriota“ do juna, kad ponovo laste krenu na ove bande.
Onda će se zelje od dijela puka i njihovih genijalaca, koje su lopatama zaposlili, diviti premiji od premijera.
Niko kao iz Evrope sad, reći će obožavateljke i obožavaoci naše Vlade i vojvodinog parlamenta.
I opet po pravilu ne mogu reći više sreće no pameti, nego ću kazati više a najviše interesa od te iste u mnogo čemu gnjile Evrope koja oće i ovakvu Crnu Goru u svoju Uniju. Oće pa oće. Što bi Vučićev pipun rekao oće, pa da će se kokotom orati.
Zaorali brazdu „oslobodioci“ za sve same jazavce pred sudom, a sudovi otuđeni i slijepi u dobrom dijelu za stvarnost našu nesretnu. Niđe Davida Štrpca da im doskoći pameću i lukavstvom. Siromašnom narodu vlast „jede ljetinu“ i istinu, dodajem.
Tu i tamo glas razuma i glas srca iz redova opozicije, ali nedovoljno da se horski zagrmi i ne pušta.
Što će biti u četvrtak, 24. septebmra (za kada je zakazana sjednica crnogorskog parlamenta), sa vojvodom i inicijativom DPS-a, najbrojnijom opozicionom partijom ( koju su podržali svi iz Evropskog saveza ali i manjinski narodi, ne i svi pojedinci njihovi) za smjenu predsjednika crnogorskog parlamenta zbog javnog izraza saučešća familiji Ratka Mladića. Dok se prerušavao sve ovo vrijeme u evropejca numero uno, Mandić ipak nije mogao a da ne zažali za Mladićem jer je zaboga to tradicija i red.
No, red je red, a jed je jed. Kako i ne bi bio jed i muka strašna, zbog svih majki Srebrenice čiji cvjetovi bijeli sa zelenim tučkom nikada neće uvenuti, dok je časnih koji njihovu muku pamte da se takav pogrom više nikada ne ponovi.
Kako ne bi bilo jeda, bunta, revolta i otpora Mandićevoj depeši koja znači direktno uperen prst u oko svim žrtvama Mladićeve sulude politike, koju podržava spski svet, oni isti koji ni Crnogorke i Crnogorce, koji imaju iskonsko i prađedovsko dostojanstvo, čojstvo i junaštvo, ne mogu da svare. Otuda su im udarni, nazovi mediji, koje bukvalno u fluerescentnom bustiću – grudnjaku i najminimalnijoj kotulici vodi perjanica srbijanskog pink novinarstva Jovana Jeremić, prepuna mržnje i monstruoznih laži koje protiv Crne Gore izgovara kako zine.
Takvi, zajedno sa vojvodom iz Crne Gore, žale ratnoga zločinca, a ko to ne čini grdni je neprijatelj naroda srpskog i svekolikog srpstva.
O mantijama popova, ispod kojih je teća jagnjetine i vreća šoldi, ne mogu da trošim ni pero ni kartu. Nevoljno sam potrošila redak na Jovanu zvanu brus-skraćenica od brushalter, kao i dva minuta uz TV Pink da vidim od kurioštine koliko može i dokle da pljune sa „izabranim“ gostima.
Vraćam se našoj prokletoj avliji.
U susret četvrtku kada se mjeri istina, patriotizam, evropeizam, iskrenost, vrijednost, dostojanstvo.
Ko će koga nadmudriti? Ko će doći, ko neće činiti kvorum na sjednici crnogorske skupštine. Koga će naprasno zaboljeti stomak a ko će podići ruku za smjenu vojvode od saučešća.
Kome ljudi. Onome što nam je lomio bagrenje.
I na kraju , što bi se mučila tražeći zaključak, kad je to vječni Đole Balašević davno kazao:
…I prekardašilo
Imo sam bagremovu šumu
Tamo dole prema drumu
Polako komšije
Ne može samo da se uđe
Da se ruši tuđe
Ne pitaj šta bi sad bilo
kad bi se ponovo zbilo….
Veliki požar u naselju Sv. Stasije ugašen. Jedno lice privedeno zbog sumnje u podmetanje požara
U požaru je izgorjela jedna montažna kućića koja se nalazila u šumi, dva automobila i nekoliko košnica.
Služba zaštite i spašavanja Kotor dobila je dojavu u 23.15 sati da je izbio požar većih razmjera u naselju Sv. Stasije. Vatra, koja je po svoj prilici podmetnuta, izbila je u šumi iznad naseljenog dijela i opasno zaprijetila stambenim objektima. Tim prije što je gašenje onemogućavao jak sjeverni vjetar koji je duvao do samog jutra, kazao je za portal Radio Skala komandir Službe Maksim Mandić.
Vidno umoran, ali istovremeno zadovoljan što su vatrogasci uspjeli da ugase požar i pored jakog vjetra i konfiguracije terena koja pogoduje širenju požara, Mandić je posebno naglasio zadovoljstvo što niko nije stradao i što su uspjeli da odbrane stambene objekte koji su bukvalno bili ugroženi. „Bilo je kritično, u više navrata, kazao je komandir kotorskih vatrogasaca. Požar se širio velikom brzinom nošen jakom burom. Gasili smo objekat po objekat i uspjeli da ih sačuvamo, osim jednog montažnog objekta koji se nalazio u samoj šumi. Izgorjela su i dva automobila i nekoliko košnica“.
Mandić se zahvalio svima koji su pomogli i bili od koristi. Posebno mještanima naselja koji su primjerom pokazali kako se u ovakvim i sličnim situacijama može pomoći vatrogascima. „Bili su za primjer, i hvala im na tome“, kazao je on.
Ono što je očigledno, brzom intervencijom vatrogasaca spriječeno je širenje požara. Spašeni su i ljudi i objekti. Kompletna jedinica sa svim vozilima, osim smjene koja je ostala da čuva grad, bila je na terenu. Tu su bili i dobrovoljci iz Perasta sa dva vozila.
„Požar smo uspjeli da stavimo pod kontrolu oko 1. 40 sati, ali smo, zbog jakog vjetra koji je prijetio da rasplamsa vatru, ostali do iza 6 sati, natapajući teren vodom i budno motreću kompletnu trasu požara“, kazao je komandir Mandić. On je naglasio ne malu opasnost kojoj su bili izloženi vatrogasci prilikom gašenja požara, njihov požrtvovani i profesionalni odnos.
Na pitanje da li je tačno da je objekat podmetnut i da je jedno lice privedeno Mandić je kratko odgovorio da ne bi bilo prvi put da neko namjerno podmeće požar, ali da to nije posao kojim se bave vatrogasci već neke druge službe. Nada se i vjeruje da će, ako se ustanovi da je neko namjerno izazvao požar, za taj čin odgovarati.
Vatrogasci su nakom čitave noći konačno u jedinici. Ekipe će i dalje obilaziti i kontrolisati teren kako bi bili sigurni da je vatrene stihija u potpunosti zaustavljena.
Očekuju da se ispita ko je događaj u Istorijskom institutu odobrio i ko ga je platio
Crnogorski PEN centar pisao Vladi i ambasadama država EU: Zgroženi smo djelatnošću rektora UCG Vladimira Božovića
Ovđe nije riječ o naučnoj debati niti o suprotstavljenim mišljenjima, već o tome da je državna naučna ustanova, o trošku građana i u prisustvu ambasadora države agresora, otvorila vrata i najavila saradnju s organizacijom koju je EU sankcionisala upravo zato što širi propagandu i uticaj režima koji vrši agresiju na Ukrajinu, poručuju iz PEN-a
Izvor: Portal Analitika
Crnogorski PEN centar obratio se otvorenim pismom Vladi Crne Gore i ambasadama država članica EU u našoj zemlji tražeći da reaguju povodom skupa održanog juče u Istorijskom institutu UCG, na kojem su, kako navode, učestvovali saradnici ruskog Fonda Gorčakov, uz prisustvo ambasadora Rusije.
Njihovo obraćanje prenosimo integralno:
Prema informacijama koje je objavila renomirana crnogorska NVO Centar za građansko obrazovanje (CGO), Istorijski institut Univerziteta Crne Gore ugostio je Ekaterinu Entinu i Marka Entina, saradnike fonda Gorčakov, instrumenta ruske spoljne politike koji se nalazi pod sankcijama Evropske unije.
Izlaganja je otvorio direktor Instituta, istoričar Radenko Šćekić, a skupu se obratio i ambasador Ruske Federacije Aleksandr Lukašik, dok je Entina crnogorskim naučnim ustanovama otvoreno ponudila saradnju s fondom Gorčakov. Prema CGO-u, rektor Univerziteta Crne Gore Vladimir Božović bio je upoznat s održavanjem događaja.
Poruke koje su se tom prilikom mogle čuti s najstarije naučne adrese u zemlji su sramotne. Ruski ambasador govorio je o „snažnom pritisku Zapada na Rusiju i potrebi još snažnijeg odgovora”, Entina je Balkan tumačila kroz pojam „srpskoga sveta”, a direktor Instituta ustvrdio je da su Crnoj Gori evropske integracije nametnute te da akademska saradnja mora ostati sačuvana, uprkos svim “drugim okolnostima”.
CGO: UCG da objasni otvaranje vrata Putinovim promoterima…
Ovđe nije riječ o naučnoj debati niti o suprotstavljenim mišljenjima, već o tome da je državna naučna ustanova, o trošku građana Crne Gore i u prisustvu ambasadora države agresora, otvorila vrata i najavila saradnju s organizacijom koju je Evropska unija sankcionisala upravo zato što širi propagandu i uticaj režima koji vrši agresiju na Ukrajinu.
Akademska sloboda ne podrazumijeva pravo da se institucija koristi kao produžena ruka tuđe državne politike, a „druge okolnosti” koje Radensko Šćekić tako lako odbacuje zovu se genocidna politika u Ukrajini i ruski uticaj koji širom Evrope podriva evropski način života. Zato najoštrije osuđujemo organizovanje ovakvoga događaja i smatramo nedopustivim da buduća članica Evropske unije na svome univerzitetu ugošćuje i promoviše nosioce te politike.
Podśećamo da je 2015. godine Vladimir Božović javno izlagao „analizu vektora ruske meke moći u Crnoj Gori”, u kojoj je Crnu Goru odredio kao „zemlju srpske pravoslavne, proruske i panslovenske duhovne suštine”, a razvoj srpskih i ruskih kulturnih institucija kao „apsolutni garant” da će se ona „vratiti svom originalnom, istorijskom duhovnom toku”. Da to nije bila analiza uticaja, već program njegovoga širenja, dokaz je I gostovanje fonda Gorčakov.
Zato od Vlade Crne Gore i Upravnoga odbora Univerziteta ne tražimo objašnjenje, jer ga je Božović sam dao 2015. godine, na što smo i ranije ukazivali, ali tražimo jasan odgovor može li osoba s takvim javno iskazanim programom voditi jedini državni univerzitet zemlje koja pregovara o članstvu u Evropskoj uniji.
Od Vlade očekujemo i da ispita ko je ovaj događaj odobrio i ko ga je platio. Ambasade država članica EU, a naročito ambasadu Francuske, koja je rektora Božovića odlikovala ordenom Akademskih palmi, pozivamo da se podrobno upoznaju s onim što se događa na Univerzitetu Crne Gore i Istorijskome institutu, s javno dostupnim stavovima njegova rektora, i da to imaju u vidu u svakoj daljoj saradnji s tim ustanovama pod ovakvim rukovodstvom.
Očekujemo i reakciju akademske zajednice i šire javnosti, jer je ovo sraman udar na nasljeđe Instituta i njegovih osnivača, na pionirsku naučnu misiju njegova prvoga direktora Jagoša Jovanovića i čitave plejade crnogorskih intelektualaca koji su još 1948. godine jasno kazali šta misle o imperijalnim planovima Moskve. Za razliku od današenjeg Instituta, oni su tada znali đe je Crna Gora.
