DVA UDRUŽENJA PENZIONERA: Penzioneri ne smiju biti relativni gubitnici „evropskih plata”
Penzioneri ne smiju biti relativni gubitnici „evropskih plata”, navodi se u saopštenju koje potpisuju Udruženje „Pokret penzionera Crne Gore” i Udruženje penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka”.
Standard
Udruženje „Pokret penzionera Crne Gore” i Udruženje penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka” obratili su se javnosti, Skupštini, Vladi i socijalnim partnerima povodom Euro modela: doprinosi za PIO na nula odsto, češće usklađivanje penzija i istovremeni rast minimalnih i ostalih zarada.
,,Pozdravljamo svaku mjeru koja diže standard. Penzioneri nijesu protiv rasta plata. Protiv smo da se taj rast gradi ukidanjem jedine izvjesne prihodne osnove sistema od kojeg živi više od 130.000 korisnika, bez javne analize održivosti, uz dalje zaostajanje već niske prosječne penzije za prosječnom zaradom”, navodi se u njihovom saopštenju.
Oni su u saopštenju pojasnili kako predloženi evropski model urušava, kako kažu, penzijski sistem.
,,Fond PIO već nije samoodrživ. Ukidanje doprinosa ne ukida obavezu prema penzionerima — skida namjenski prihod i prebacuje cijeli teret na trezor, dakle na sve građane. To nije reforma. To je premještanje rupe”, saopštili su iz Udruženja „Pokret penzionera Crne Gore” i Udruženja penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka”.
Kako dalje navode, obaveze rastu, prihod nestaje.
,,Ako plate rastu, a penzije formalno prate plate, rashod Fonda PIO raste baš kad izvorni prihod padne na nulu. U demografski staroj zemlji to ugrožava sigurnost penzija i ostavlja buduće naraštaje bez modela”, dodaju u saopštenju.
Prema njihovim riječima, prosječna penzija ovim predlogom pada sa već niskih 54 odsto na 43 odsto prosječne zarade.
,,To je srž paketa za penzionera. Zamjenska stopa plate za penziju se ne podiže već se lomi na istorijski minimum. Ovo relativno osiromašenje prema aktivnom radniku je za oko 20 odsto: manje mesa i lijeka, teža kirija i režija, veća zavisnost od porodice i humanitarnih organizacija, tanja rezerva za zimu i bolest. Jednokratnih 100 eura to ne nadoknađuje, jer se cijene i društveni standard vežu za novu, višu platu — ne za staru penziju”, istakli su.
Nominalni rast, poručuju, nije dostojanstvo.
,,Najniža penzija danas je 456 eura, prosječna 562. Većina prima ispod ili oko prosjeka. Ako se, kao poslije prethodnih paketa Evropa sad, rasplamsa inflacija i uvoz — jedini logičan ishod ovog modela — penzioner će na papiru imati veću penziju, a u prodavnici, apoteci i ambulanti sve manje. Dostojanstvo se ne mjeri saopštenjem Vlade, nego korpom, lijekom i grijanjem”, ukazuju iz dva udruženja penzionera.
Kako su naveli, evropski put ne trpi fiskalnu improvizaciju.
,,Članstvo i pretpristupna sredstva nijesu zamjena za domaće prihode iz kojih se plaćaju penzije, zdravstvo i socijala. Evropski fondovi grade put i institucije — ne tekuće penzije. Tranzicioni deficit od četiri do pet odsto BDP-a 2027. ide nasuprot pravilima koja država prepisuje iz evropskog okvira”, dodaju.
Dalje su objasnili i šta model ne rješava a penzioner to, kako navode, živi svakog mjeseca.
,,Vještačkih 60 odsto sa minimalnom penzijom – Uz to osam od deset korisnika prima minimalnu ili penziju do visine prosjeka. To nije slika radnog vijeka, nego lošeg obuhvata, netačnog vrednovanja staža, niskog minimuma i politike koja je minimum pretvorila u standard. Euro model to ne dira. Ako se minimum samo pomjeri naviše, a formula ostane ista, većina ostaje sabijena uz dno samo sa nešto većom nominalom”, saopštili su iz udruženja penzionera.
Ostale penzije, dodaju, ostaju niske.
,,Ko nije na minimumu penzije, često je tek neznatno iznad. Jaz između 40 godina rada i iznosa na penzijskom računu ostaje. Rast plata aktivnih ne popravlja već odobrene penzije. Bez revizije osnova, bodova i najnižeg iznosa, praćenje zarada ostaje parola”, poručuju iz Udruženja „Pokret penzionera Crne Gore’ i Udruženja penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka”.
Dalje ukazuju na netačan obračun usklađivanja i kašnjenje do isplate.
,,Usklađivanje se računa na zastarjelim ili nepotpunim podacima, pa penzioner dobije manje nego što zakon obećava. I to malo što dobijaju kasni od dana kad rast plata i cijena uđe u život do dana kad korekcija stigne na račun penzionera, prođu mjeseci. Četiri usklađivanja godišnje to ne liječi ako ostanu isti netačan obračun i isti zastoj. Takvim načinom gubi se 200 dana u godini ionako na štetu niskog godišnjeg usklađivanja. Češće pogrešno usklađivanje nije reforma – to je češće i nominalno veće kašnjenje. Penzija svakog mjeseca kasni oko 20 dana – To nije tehnika. To je kirija, lijek, struja i hrana koje treba prvog, a novac stiže pred kraj druge dekade. Dvadeset dana puta dvanaest mjeseci znači stalni život na dug, pozajmicu ili sramotu da se pitaju najbliži. Dok se isplata ne vrati na početak mjeseca, priča o evropskom standardu je prazna”, dodaju u saopštenju.
Izvjesno je, navode, značajno uvećanje inflacije zbog naglog skoka zarada.
,,Crna Gora uvozi hranu, gorivo, ljekove i gotovo sve iz penzionerske korpe. Nagli rast minimalaca i neto plata diže potražnju brže od domaće ponude. Dio novca ide u uvoz, dio u cijene. Penzija se usklađuje sa zakašnjenjem dok cijena hljeba, lijeka i režija ne čeka”, saopštili su.
Prema njihovim riječima, penzioner prvi plati inflaciju, a posljednji dobije nadoknadu.
Priče o “uspješnosti” nekih pojedinaca i njihovom “pošteno zarađenom” bogatstvu su priče za malu djecu. Još gore je, kada nas se hoće uvjeriti, da moramo takovima zahvaliti, što su nam stvorili posao. To je vrhunac ljudskog bezobrazluka! O tome, da se nečija “uspješnost” i bogatstvo mora zahvaliti određenom broju “mrava-radnika”, koji su svakog trenutka izloženi otuđenju velikog dijela vrijednosti svog rada u korist takovih “uspješnih”, niti spomena. Bez obzira kako je netko započeo: da li od nule (što je nemoguće) ili od 100, do nikakvog bogatstva, radeći sam, ne bi nikada došao, osim u iznimnim slučajevima (npr. dobitka na lutriji, nalaza blaga i sl.). Do bogatstva se dolazi, većinom, eksploatacijom radnika u procesu rada. To je najmasovniji i najčešći oblik bogaćenja. Pa čak i oni slučajevi, kada se netko obogati preko interneta, ili prodajući svoju sliku ili neko drugo cijenjeno djelo. Jer iza svih tih sredstava stoji prethodna eksploatacija čovjeka, bilo u procesu rada, bilo u trgovini, u uslugama, itd. Krađom ljudi, netko sebi pribavi bogatstvo i potom radi što hoće (kupuje skupocjene predmete, plaća skupe usluge, itd.). Sve je to omogućeno krađom. Ako promatrate samo kompjutere ili programe, to je, istina, netko morao izmisliti i to je vrijednost. Točno! To je rezultat određenog ljudskog rada. Taj rezultat – vrijednost treba platiti i točka. Ali problem nastaje, kada ti isti od tog proizvoda neprestano zarađuju u obliku rente, što znači, da netko neprestano mora biti okradan, kako bi netko stalno živio od jednog radnog pothvata. To nije pravedno, kada znamo, da i taj neki pronalazak je bio rezultat rada prijašnjih pronalazača, koji su se nadograđivali. Netko također mora doprinjeti drugim radom, kako bi mogao biti izrađen kompjuter. Rudar mora iskopati rudu, radnik u industriji ju mora preraditi, drugi izraditi dijelove, netko montirati, netko prodati, itd. Tu je uključen cijeli lanac, bez kojeg od pronalaska ne bi bilo ništa. I svatko u tom lancu je neophodno potreban, kako bi nešto bilo i djelovalo. I zato taj komunistički zahtjev za jednakošću svih ljudi. Svatko mora u početku investirati neka sredstva. Ako je startao od “nule”, to znači, da je morao dići kredit. To su tuđa sredstva, koja treba u određenom roku vratiti. Radnici odrade za kapitalistu, proizvodi se prodadu i sa dobivenim sredstvima se vraće kredit i podmiruju ostali troškovi a ostatak ide kapitalisti u džep. Nakon nekog vremena se kredit vrati i kapitalista postaje “vlasnik” projekta. To “vlasništvo” proizlazi iz toga, što su “njegovi” radnici, vrijednošću svog rada, njemu otplatili kredit i financiraju ga i dalje a on je, de facto, na temelju njihovih sredstava postao “vlasnik”, jer mu je to omogućio kapitalistički sistem. On može biti vlasnik samo i isključivo nad sredstvima, koja je ostvario svojim osobnim radom, ukoliko isti osobno radi. Sve drugo je vlasništvo drugih radnika, u djelu koji su opredmetili svojim radom. Priče o početku iz “nule” su priče za ljude, koji nemaju znanja iz ekonomije. Marx je to lijepo razradio u svom djelu Kapital. Cijeli kapitalizam se zasniva na stvaranju profita, stvorenog iskorištavanjem radnika u procesu rada. I samo vlasništvo kapitaliste nije vlasništvo u pravom smislu. To je lažno vlasništvo, temeljeno na legaliziranju iskorištavanja tuđeg ljudskog rada, čije je pravo zadržati vrijednost svoga rada ugrabljeno. I zato je ona pjesma: Pravo naše ugrabljeno, amo natrag dajte nam …..
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].