Anđušić: Izjašnjenje o Mandiću je elementarno pitanje demokratije, ovu vlast pobijedićemo na izborima

08/10/2026

“Vlast može za pet minuta da stavi tačku na aktuelnu političku krizu”

Anđušić: Izjašnjenje o Mandiću je elementarno pitanje demokratije, ovu vlast pobijedićemo na izborima

“Tačno je da do nas dolaze informacije o navodnim planovima većine da se prijevremeni izbori održe u februaru ili martu. I ovim putem ih pozivamo da ne produbljuju političku krizu – o tom pitanju potreban je dogovor”, poručuje sagovornik Analitike

Autor: M.P.

Izvor: Portal Analitika

Malo je reći da je septembar na crnogorskoj političkoj sceni bio dinamičan. U središtu je bila izjava saučešća predsjednika Skupštine Andrije Mandića upućena povodom smrti ratnog zločinca Ratka Mladića. Ili, bolje je reći – saučešće je bilo ‘okidač’ za niz događaja koji će uslijediti u zakonodavnom domu, a povodom kojih su se oglašavali i akteri iz znatno širih krugova.

Elem, danas u crnogorskom parlamentu gotovo da imamo nepomirljiv jaz, a situacija je takva da se čeka da neko popusti. Da li će to biti Mandić i znatan dio većine, time što će dopustiti da bude održana rasprava o njegovoj smjeni? Ili će to, pak, biti veći dio opozicije , koji bez rasprave ne želi da učestvuje u glasanju o izmjenama Ustava, koje će se naći na dnevnom redu u petak?

Najzad, pitanje svih pitanja je da li danas u crnogorskoj politici imamo status-kvo. I to u momentu kada i sama šefica Evropska komisije Ursula fon der Lajen ističe da je zajedništvo svih političkih faktora izuzetno bitno zbog finiša evropskog integracionog procesa.

Vlast ovu situaciju može da riješi za pet minuta

„Ono što se dogodilo 24. septembra u Skupštini Crne Gore ogolilo je suštinu – umjesto velikog vojvodu, za kakvog se predstavljao Andrija Mandić, crnogorska javnost je vidjela kukavicu koja se grčevito drži za fotelju. Upravo iz opravdanog straha da ne ostane bez te fotelje, Mandić je onog dana pod ključem držao koalicione partnere, prvenstveno Pokret Evropa sad, kojem su prvobitno bile oduzete i skupštinske kartice, što predstavlja nezapamćeno poniženje poslanika, kako bi onemogućio obezbjeđivanje kvoruma, jer je odlično znao, ukoliko ta sjednica počne, da bi bio smijenjen. Zato, nakon što je onog dana izvršio udar na Ustav, na Poslovnik, na ugled Skupštine Crne Gore, na dostojanstvo poslanika vlasti, na slobodu medija i na pravo javnosti da zna, Mandić je utekao i iz plenarne sale kao nedorasli, nelegitimni i nedostojni predsjednik Skupštine“, tim riječima politički direktor Demokratske partije socijalista Mihailo Anđušić započinje osvrt na minula dešavanja.

Sudeći po Anđušiću, DPS neće mijenjati stav – u glasanju za zakonske i ustavne izmjene neće participirati sve dok se poslanici, kako on ističe, „slobodno, bez straha i pritisaka ne izjasne o inicijativi za smjenu Andrije Mandića“.

„Ovu parlamentarnu krizu koju je proizvela vlast, u namjeri da silu na sramotu sačuva fotelju Andrije Mandića, vlast može i da riješi za pet minuta – da prihvate da se na prvoj sjednici redovnog zasijedanja dnevni red dopuni inicijativom, da se o toj inicijativi raspravi, da se o istoj poslanici izjasne, kakav god rezultat izjašnjavanja bio – idemo dalje. Kad dođe do smjene Andrije Madnića, i pitanje nedostatka predsjednika Skupštine se rješava jednostavno – zakažu novu sjednicu i izaberu novog predsjednika parlamenta iz redova parlamentarne većine. Mi ne tražimo nikakve prečice do funkcija, ne želimo da budemo dio ove vlade, spremni smo da idemo na parlamentarne izbore na kojima ćemo ih pobijediti. Do tada – ovo je stvar političkog i moralnog principa“, naglašava sagovornik Analitike.

Sa Mandićem ne možemo ući u EU, svi iz Brisela ga izbjegavaju

Na opasku da je Fon der Lajen prilikom prošlondjeljne posjete Podgorici nedvosmisleno apelovala na političko jedinstvo, Anđušić ističe kako je riječ o univerzalnim porukama koje diplomate po prirodi stvari moraju da šalju i poruke koje je potrebno da se čuju sa najviših evropskih adresa u ovoj fazi evropske integracije Crne Gore.

„Ipak, dozvolite da podsjetim da je s istih tih najviših evropskih adresa decidno saopšteno da za one koji veličaju ratne zločince i ne poštuju pravosnažne presude međunarodnih sudova, u EU nema mjesta. Da prevedem – jedini teg na vratu Crne Gore na njenom evropskom putu je Andrija Mandić i politika koju on predstavlja. Da budem još precizniji – Crna Gora ne može ući u EU sa Andrijom Mandićem na čelu parlamenta“, ocjenjuje on.

Fon der Lajen: Potrebna politička stabilnost i široka…

U to, dodaje Anđušić, dodatno uvjerava i činjenica da se upravo Fon der Lajen prilikom posjete Crnoj Gori nije sastala sa Mandićem.

„Izbjegla ga je i komesarka za proširenje. Šef Odbora za evropske poslove Bundestaga se sastane sa poslanicima, ali ne i sa predsjednikom Skupštine. Taj predsjednik Skupštine, od 24. septembra nelegitimni predsjednik, ali legitimisani uzurpator te funkcije, dva puta kreće za Brisel i dva puta biva vraćen. Ako nekom i nije bilo jasno, sad mu je jasno kakav i koliki kredibilitet na evropskim adresama ima Andrija Mandić, koji, zahvaljujući Milojku Spajiću i PES-u, sjedi na čelu parlamenta države koja teži da bude prva sljedeća članica EU“, dodaje on.

Teško je, ipak, ne čuti i poruke partija većine. A one nerijetko znaju uperiti prst ka DPS-u, optužujući ih da imaju ambiciju da budu ‘kočničari’ na evropskom putu Crne Gore.

“Ko nas u konkretnom slučaju predstavlja kao kočničare evropskog puta? Ko je odgovoran za mrlju na obrazu Crne Gore koju je svojim anticivilizacijskim činom doveo Mandić? Odgovorni su i Spajić i njegov PES, koji su u vlast i Vladu uveli politiku koja ne poštuje vrijednosti na kojima se zasniva ustavni poredak Crne Gore, koja veliča lik i zlodjelo Ratka Mladića i koja negira da je u Srebrenici počinjen genocid“, smatra Anđušić.

Otud, on ima poruku i za Evropu sad.

„Umjesto što ovih dana zamajavaju javnost, Spajić i njegov PES treba da odgovore na pitanje da li je za njih Mladić zločinac ili heroj i da li je u Srebrenici počinjen genocid time što će, za razliku od četvrtka kad su, pretpostavljam, bili oteti, biti u sali kad na dnevnom redu redovnog zasijedanja bude inicijativa za smjenu Mandića i time što će se o istoj pred cijelom crnogorskom javnošću izjasniti“, dodaje on.

Iz većine planiraju izbore za februar ili mart, upozoravamo ih da ne produbljuju krizu

Kada žele izbjeći neugodne teme nalik toj, iz dijela većine izgovoriće već čuveno – „nemojmo gledati u prošlost“. A pogledamo li u bližu budućnost, tamo stoje – izbori. Ipak, kako sada djeluje, moglo bi se dogoditi da građani Crne Gore dogodine izlaze na dva izborna ciklusa u svega dva mjeseca.

Jer, po najnovijoj, doduše sasvim nezvaničnoj ‘kombinatorici’, parlamentarni izbori mogli bi biti održani prije lokalnih.

„Kad je postignut dogovor između vlasti i opozicije u vezi sa izbornim zakonodavstvom, neformalno je dogovoreno da, ukoliko tok stvari bude redovan, izbori budu održani u jednom danu 2027. godine, te da je za lokalne izbore za datum preciziran 13. jun. Tačno je da do nas dolaze informacije o navodnim planovima većine da se prijevremeni parlamentarni izbori održe u februaru ili martu naredne godine“, kaže Anđušić.

Ističe i kako nije potrebno dodatno objašnjavati šta se krije iza takve namjere.

„Ona je očigledna – da se sa nekoliko stotina eura većim platama u prvih nekoliko mjeseci pokuša spasiti posrnuli rejting partija aktuelne vlasti. Ipak, i ovim putem pozivamo predstavnike vlasti da ne produbljuju političku krizu, da se ne igraju sa legitimitetom izbora i time ne uvode zemlju u ozbiljnu političku i institucionalnu nestabilnost koja bi dodatno usporila proces evropskih integracija. Dakle, o ovom pitanju je potreban dogovor, a svaki jednostran potez vlasti imao bi ozbiljne posljedice“, ističe on.

U Demokratskoj partiji socijalista, dodaje naš sagovornik, već su počeli pripreme za izbore, i to kroz neprestanu komunikaciju sa građanima u svim crnogorskim gradovima.

„Slušamo građane, mapiramo probleme na koje nam ukazuju i kreiramo rješenja za iste koja će biti predstavljena kroz prezentaciju izbornog programa s kojim ćemo izaći pred građane Crne Gore“, poručuje Anđušić.

No, zasad je, kako dodaje, rano govoriti o tome da li će nastupiti samostalno.

„Finalnu odluku o formi nastupa donijeće organi DPS-a. Ono što je važno da kažem da mi potpuno spremni dočekujemo te izbore, svjesni da uživamo najveće povjerenje građana Crne Gore, koje, ni pod koju cijenu nećemo prokockati. Vrijeme je da se na pozicije odlučivanja o sudbini države vrati ozbiljnost i odgovornost, kakva nije postojala u ovih šest godina upravljanja Crnom Gorom od strane posttridesetoavgustovskih oslobodilaca“, naglašava on.

Za Novicu Vukovića jedini častan izlaz je ostavka

Anđušić je proteklih dana u niz navrata govorio o predloženom „Euro modelu“. No, mišljenje jednog čovjeka još se čeka. Ministar finansija Novica Vuković prije ravno 17 dana najavio je da će detaljnije analizirati dokumenta koja bi, prema mišljenju mnogih analitičara i stručnjaka, mogla izazvati tektonske promjene u fiskalnom sistemu. Do danas se nije oglašavao.

„Zaista gotovo bizarno zvuči činjenica da do danas, 20 dana nakon usvajanja programa “Euro model” na Vladi, nijesmo čuli osvrt na isti od strane resornog ministra Vukovića. Evidentan izostanak podrške, a potom i komentara nekog ko upravlja državnom kasom, čije mišljenje je bilo zakonski uslov za proceduru glasanja na Vladi, daje najbolji prilog ozbiljnosti cjelokupnog programa, kvalitetu njegove pripreme i povjerenju koje treba pridobiti od građana za isti. Evidentan je zaključak da do momenta prezentacije tog programa ministar finansija nikada nije ni vidio isti. Nakon svega toga, sve sem osim ostavke resornog ministra ne može biti realan i častan izlaz iz ove situacije“, poručuje Anđušić.

Osvrće se i na mjere koje se odnose na penzionere.

„Penzioneri su ovim i sličnim programima prevareni po treći put. Prvi put kada im je obećana prosječna penzija u iznosu od 600€, koja do današnjeg dana nije dostignuta. Prevareni su i na način što je narušena međugeneracijska solidarnost, gdje su oni sa VSS, koji su preko 40 godina izdvajali za svoje penzije, dovedeni u neznatno bolju ravan od onih koji su to radili svega petnaestak godina. I sada, po treći put, kada je neki prosječan iznos uvećanja njihove penzije sveden na pedesetak eura“, navodi on.

To znači, dodaje Anđušić, da će penzioneri, za razliku od nekih drugih kategorija kojima su plate uvećane po nekoliko stotina eura, sa najbrutalnijim talasom inflacije koji slijedi već krajem godine, morati da se izbore sa tih 50 eura i 100 eura jednokratne pomoći.

Niko vam ne može reći šta će biti sa vašim dosadašnjim izdvajanjima za PIO

I sam dodaje kako je mnogo nepoznanica povodom „Euro modela“. A jedna od njih je i – ukidanje doprinosa za PIO.

„Što se tiče penzionog fonda, odgovorno tvrdim da danas ne postoji nadležna osoba ili institucija u državi koja vam može dati odgovor na pitanje koliko će iznositi vaša penzija po osnovu dosadašnjih izdvajanja u taj fond. Takođe, niko vam ne može kazati da li će vam, nakon ukidanja doprinosa, iznos koji ste do sada izdvajali, biti na raspolaganju kako bi ste ga preusmjerili u neki drugi fond ili iskoristili onako kako biste vi htjeli“, smatra on.

U najkraćem, dodaje, ukida se koncept koji punih 100 godina traje u Crnoj Gori i koji kao takav funkcioniše gotovo neizostavno u čitavoj Evropi.

„Na kraju krajeva, postavlja se suštinsko pitanje, na koji način ćete popuniti rupu napravljenu ukidanjem doprinosa i postojećeg deficita fondova, za program koji teži gotovo milijardu eura, uz dodatnu milijardu eura duga koji pristiže naredne godine? Sve to u ambijantu izostanka domaćih kapitalnih i direktnih stranih investicina i momentu kada u Crnoj Gori ne postoji nikakvo stvaranje nove ekonomske vrijednosti“, zaključuje Anđušić.

Krapović u Zagreb stiže (ne)obavljenog posla u vezi sa nazivom bazena u Kotoru

08/10/2026

Pokušaj ispunjavanja jednog od zahtjeva Hrvatske razotkrio pozicije i podjele unutar Demokrata, ali i nespremnost DPS-a da podrži ideju Vladimira Jokića

Krapović u Zagreb stiže (ne)obavljenog posla u vezi sa nazivom bazena u Kotoru

Gospodin Jokić, kojeg podržava 20 odbornika u lokalnom parlamentu, nema snagu, želju, volju i hrabrost da donese tu odluku. On je pokušao da to obezbijedi kod DPS-a. Juče tokom dana tražio je od DPS-a da li možemo prisustvovati sjednici kako bismo obezbijedili kvorum i glasamo za tu odluku, jer on nema dovoljno svojih glasova. Mi smo jutros dali saopštenje i kazali da u tome nećemo da učestvujemo, pogotovo što je plasirano prvo preko medija, a onda tek jutros saznajemo neke druge informacije – izjavio je odbornik DPS-a Željko Avramović

Autor:Kristina Jerkov

Ministar odbrane Dragan Krapović, jedan od visokih funkcionera Demokratske Crne Gore, predvodi crnogorsku delegaciju koja danas u glavnom gradu Hrvatske treba da razmatra neka od bilateralnih pitanja između dvije zemlje. No, izgleda da će na pregovore stići sa mnogo manje ponuda nego što se tome nadala izvršna vlast u Podgorici zbog, izgleda, pogrešne procjene odnosa snaga u Kotoru.

Mnogo toga je, na prvi pogled, proteklih mjesec ukazivalo na „približavanje stavova“ u bilateralnim pregovorima između naše zemlje i susjedne članice Evropske unije (EU), koja nam trenutno zadaje mnogo nevolja.

Nakon što su pokušaji razgovora uglavnom tapkali u mjestu, a jedini doprinos tome davalo je Ministarstvo vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade Ervin Ibrahimović na čelu tog resora, konačno su formirane specifične komisije koje se tematski bave otvorenim pitanjima.

Gradski bazen u Kotoru nosi ime „Zoran Džimi Gopčević”Hrvatska je prije skoro dvije godine Crnoj Gori dostavila „non pejper“ kojim je traženo da ih naša zemlja riješi. Među njima se, između ostalog, pominje promjena imena bazena u Kotoru koji od 2021. godine nosi ime nekadašnjeg proslavljenog vaterpoliste Zorana Džimija Gopčevića, koji je bio među čuvarima logora u Morinju. Traženo je da obezbijedimo „pravednu i dostojnu naknadu svima koji su bili zarobljeni u logorima u Crnoj Gori tokom Domovinskog rata“, te da ona podrazumijeva „sveobuhvatnu naknadu za sve logoraše“. Preciznije, za nekadašnje zatočenike logora Morinj, čiji se broj kretao od stotinak do više od 300, traženo je oko 17 miliona eura. Uz to, podsjećamo, traženo je da školski brod „Jadran“ (p)ostane hrvatski, da se definiše granica na moru između dvije zemlje, ali i ispune zahtjevi hrvatske manjine u našoj zemlji koji se odnose na njihova manjinska prava i vraćanje imovine oduzete nacionalizacijom sredinom 20. vijeka, za vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Jedna od ključnih kočnica bio je lično ministar odbrane Krapović, koji se često trudio da isprovocira diplomatske note Hrvatske potezima u vezi sa statusom ploče na ulazu u bivši logor Morinj, ili vlasništvom nad brodom „Jadran“. Nakon što su ljetos formirane pomenute komisije, a Krapović dobio možda najteža zaduženja da pregovara upravo o ovim stvarima, ovaj visoki funkcioner Demokrata je počeo da daje konstruktivne izjave. Tako je, između ostalog, najavio da će već do kraja godine biti isplaćen najavljeni iznos sredstava nekadašnjim logorašima, a nije više insistirao na budućnosti „Jadrana“. Čak ni kada je organizacija Miholjski zbor, bliska Sprskoj pravoslavnoj crkvi, organizovala prikupljanje potpisa da taj brod ostane u Crnoj Gori, koji su potpisali ne samo angažovani na tom plovilu, već i predsjednik opštine Herceg Novi Stevan Katić, takođe iz Demokrata, Krapović nije krenuo tim putem…

A u susret današnjem sastanku u glavnom gradu Hrvatske, juče je dao optimistične i pomirljive izjave.

– Crna Gora u Zagreb ide u dobroj vjeri i sa spremnošću da čuje argumente hrvatske strane. Do sada je sve bilo u domenu javnih, prije svega političkih izjava. Idemo u Zagreb u dobroj vjeri da održimo prvi preliminarni sastanak i da čujemo i vidimo sve argumente koje pominju naše kolege – naveo je on, te potvrdio da i dalje nije stigao formalni zahtjev te zemlje za isplatu odštete u vezi sa vojnom imovinom.

Riječ je o nepristojnom iznosu od čak 2,7 milijarde dolara procijenjenih tokom određivanja pitanja vojne sukcesije država nastalih raspadom SFRJ, koju je senzacionalno iznio ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman tokom nedavnog boravka u Crnoj Gori iako je sukcesija potpisana još prije više od 20 godina.

Krapović je, pak, ponovio raniji stav Crne Gore u vezi sa školskim brodom „Jadran“.

– Moje je ubjeđenje, i siguran sam, da Crna Gora u svom posjedu drži „Jadran“ legalno i legitimno i da se potpuno legalno i legitimno crnogorska zastava vijori na njegovom jarbolu. Za takav stav postoji uporište i postoje argumenti – poručio je Krapović.

Pojasnio je i da komisija koja će razgovarati sa hrvatskom stranom nema mandat da se bavi pitanjima granice, sukcesije vojne imovine ili nestalih lica, već da su za te teme nadležne druge komisije i resori.

Možda je Krapović ostao „čvrst“ u odnosu prema hrvatskoj strani za brod „Jadran“ s razlogom, ali kojim?

Lokalne teme ili samovolja

Prema nezvaničnim saznanjima Pobjede, promjena naziva kotorskog bazena prije samo par dana bila je „nadohvat ruke“. Tim prije što je zahtjev za ovako nešto stigao iz samog vrha izvršne vlasti. Pa, iako tačka nije bila na dnevnom redu ranije otkazane sjednice lokalnog parlamenta, bilo je skoro izvjesno da će se razmatrati prijedlog za uklanjanje imena Gopčevića i promjena u Gradski bazen u Kotoru. Za tako nešto, izvjesno je, glasao bi najveći dio opozicije, ali i dio vladajućih odbornika.

Vladimir Jokić

Neposredno pred početak jučerašnje sjednice, javnosti je svoje stavove o najavljenim izmjenama predočio predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić iz redova Demokrata. On je, navodno, bio iznenađen objavom da će gradski bazen dobiti novo ime, te da je ta odluka već postojala na papiru i čekala njegov potpis. Ali ne i time da je juče trebalo da se o tome glasa.

– S obzirom na to da ovo pitanje već mjesecima pa i godinama opterećuje međunarodne odnose Crne Gore i konstantno je adresirano na Opštinu Kotor, otvorio se prostor za razgovor unutar političkog kruga u Kotoru. Razgovarao sam sa svim političkim partijama u Kotoru i jasno utvrdio da ne postoji većina za donošenje ovakve odluke u gradu. S tim u vezi, nijesam ni formalno predlagao bilo koju vrstu odluke. Dakle, formalno prijedlog te odluke ne postoji – rekao je Jokić.

Na tome je, kako je dodao, „zahvalio svim konstituentima parlamentarne većine, ali i opoziciji koja je iznijela svoje stavove“. A onda je sve prebacio upravo na opoziciju.

– Demokratska partija socijalista (DPS), koliko sam upoznat, donijela je političku odluku da neće učestvovati u radu Skupštine. Žalim zbog toga, jer vjerujem da bismo u jednoj raspravi mogli možda i da popravimo neke odluke, ali to je njihov izbor. To je legitiman politički izbor da, zbog državnih pitanja i pitanja u državnom parlamentu vezanih za raspravu o inicijativi za smjenu predsjednika Skupštine, oni bojkotuju ono što je lokalno pitanje – naveo je on, te pojasnio da nije saglasan s time da je „bitnija rasprava o Andriji Mandiću u Podgorici nego rasprava o ulici u Kotoru“.

Nije izostao i stav o „crnogorskim medijima“ koji, prema njegovom tumačenju, objavljuju neprovjerene informacije.

– Naprosto sam želio da otvorim prostor da se razgovara o pitanjima. Crnogorski mediji, kao i mediji svugdje u svijetu, traže informaciju više. Ponekad te informacije nijesu do kraja provjerene, ali to je to. Znam ja odakle je to došlo i znam iz kojih političkih razloga je to poslato i meni je jasno da je namjera cjelokupnog narativa bila da se nanese šteta najprije meni kao predsjedniku opštine i političaru, a potom i da se napravi neka vrsta pritiska – kazao je Jokić.

U sve je umiješao i lični odnos prema pojedinim sugrađanima, ističući da su predlagači aktuelnog imena bazena porodica Vičević, čiji je jedan od članova Mirko Vičević bivši vaterpolo reprezentativac, admiral Bokeške mornarice i predsjednik Hrvatskog građanskog društva u Crnoj Gori. Po Jokiću, oni su danas odgovorni što Crna Gora ima problem sa Hrvatima.

Stranačke teme

I predsjednik kluba odbornika DPS-a Željko Avramović juče je pred sjednicu potvrdio da njegove partijske kolege neće biti u sali. A otkrio je i ono što Jokić nije htio eksplicitno da kaže o razgovorima sa opozicijom. Po njemu, upravo je prvi čovjek Kotora „medijski pokušao da provuče odluku koja neće doći na dnevni red, jer je shvatio da nema većinu ni u svojim redovima“.

Željko Avramović / Foto: RTCG

– Gospodin Jokić, kojeg podržava 20 odbornika u lokalnom parlamentu, nema snagu, želju, volju i hrabrost da donese tu odluku. On je pokušao da to obezbijedi kod DPS-a. Juče tokom dana tražio je od DPS-a da li možemo prisustvovati sjednici kako bismo obezbijedili kvorum i glasamo za tu odluku, jer on nema dovoljno svojih glasova. Mi smo jutros dali saopštenje i kazali da u tome nećemo da učestvujemo, pogotovo što je plasirano prvo preko medija, a onda tek jutros saznajemo neke druge informacije – izjavio je odbornik DPS-a.

Zbog toga su, dodaje, odlučili da „ne daju legitimitet gospodinu, odnosno građaninu Jokiću“, kojeg smatraju i uzurpatorom mjesta predsjednika opštine, i to na osnovu glasova još sa izbora 2020. godine.

– Problem je što Vlada Crne Gore nije bila spremna da stane iza ministra Maraša Dukaja i da riješi pitanje njegovog ponašanja, odnosno obnašanja funkcije na koju nije izabran. Prema tome, bumerang se vratio i Vladi Crne Gore zato što nije ispoštovala volju građana – zaključio je Avramović.

No, prema saznanjima više podgoričkih medija, pravi problem bio je izostanak podrške unutar kluba odbornika Demokrata, gdje je od njih osam čak šestoro bilo protiv ovakvog prijedloga. Par sati kasnije, stigao je stav iz dijela kotorskog tabora Demokrata, naklonjenih Jokiću. U saopštenju koje potpisuju dvojica predstavnika u lokalnom parlamentu – Vuk Bojat i Radosav Tujković, te četiri stranačka funkcionera Ognjen Vukasović, Špiro Vulović, Mirko Božović i Darko Vorotović, potvrđuju ono što je prvi čovjek Kotora već kazao: bazenu ostaje naziv „Zoran Džimi Gopčević“ jer za njegovu promjenu nije bilo potrebne većine.

– Ovo smatramo važnom lokalnom pobjedom i potvrdom stava koji dosljedno zastupamo. Kotor ima pravo da odlučuje o pitanjima koja ga se neposredno tiču, a njegovi predstavnici imaju odgovornost da to pravo brane. Čuvajući dostojanstvo imena svakog našeg sugrađanina, dobrog čovjeka i svjetske vaterpolo legende, čuvamo dostojanstvo Kotora, Boke i cijele Crne Gore – navodi se u saopštenju.

Oni su podsjetili i na svoje nedavne aktivnosti, kada su početkom avgusta tražili izmjene Zakona o morskom dobru kako bi se ovim nacionalnim blagom upravljalo iz lokalnih samouprava, a samim tim bi i sredstva išla mahom u njihove budžete.

– Upozoravali smo na istu praksu, da se odluke dogovaraju u Podgorici, a od lokalnih zajednica očekuje se da ih prihvate i objasne svojim građanima. Danas se pokazalo da se na takvu saglasnost ne može unaprijed računati… Ne prihvatamo da se u dalekim kabinetima i partijskim centralama odrede i sadržaj odluke i rok za njeno usvajanje, a da odbornicima ostane samo da podignu ruku – dodali su.

Takođe su kazali kako od kotorske lokalne samouprave očekuju da „pokaže dostojanstvo i snagu upravo onda kada je najlakše prećutati i prepustiti odluku drugome“.

– Podržavamo evropski put Crne Gore i razumijemo odgovornost koju taj proces nosi. Upravo zato očekujemo da se uvažavanje lokalnih zajednica pokaže u praksi… Današnji ishod za nas je podsticaj da na tom stavu istrajemo. Svaki naredni razgovor o ovom pitanju mora uključiti Kotor od početka, uz otvorenu raspravu i poštovanje njegovih institucija. Na tome ćemo insistirati jednako kada je riječ o bazenu, obali ili bilo kojem drugom pitanju važnom za život Boke. O Kotoru se mora razgovarati sa Kotorom – zaključuje se u saopštenju kotorskih Demokrata.

Šest mjeseci u fioci

Finalno razrješenje mnogih nedoumica i, još više, dezinformacija stiglo je iz malog kluba odbornika Evropskog saveza. Tanja Popović i Tamara Lompar optužile su Jokića da je iznio brojne neistine, počevši od same inicijative za promjenu imena bazena za koju je tvrdio da „nema ime“.

– Evropski savez Kotora podnio je inicijativu za promjenu imena bazena još u martu. Dakle, punih šest mjeseci taj prijedlog stoji u fioci i ne stavlja se na dnevni red. Pola godine je izmišljena većina u kotorskom parlamentu imala vremena da reaguje na našu inicijativu i, u skladu sa demokratskim principima, stavi ovu tačku na dnevni red i omogući raspravu i glasanje – navele su one.

Takođe su ukazale da je zatražen novi naziv Gradski bazen, kako bi se „što prije skinuo teret sadašnjeg naziva koji, nažalost, moraju da trpe i VK Primorac i grad Kotor, ali i država Crna Gora“.

– Jedino što je poluistina u saopštenju predsjednika opštine jeste to da je juče pokušao da „izmoli“ kvorum za današnju sjednicu. U tom kontaktu, kao i na kolegijumu koji je održan prije nekoliko dana, jasno mu je saopšteno da odbornice ES neće biti u mogućnosti da prisustvuju sjednici, jer se ne nalaze u Crnoj Gori. Takođe, odbijen je prijedlog da se sjednica održi u utorak, dan ranije, uz obrazloženje da pojedini odbornici slave slavu. Ostaje ključno pitanje: zašto predsjednik opštine, koji tvrdi da ima većinu od 19 odbornika, nije sa svojim i koalicionim odbornicima i odbornicama izglasao inicijativu o promjeni imena bazena – stoji u saopštenju odbornica ES.

Iz svega se lako da zaključiti da je promjena imena bazena bila skoro pa moguća. No, izgleda da i Demokrate sada imaju problem sa time kada će ko i kako glasati – nešto slično situaciji u Skupštini Crne Gore kada, navodno, nije bilo kvoruma za glasanje o smjeni predsjednika parlamenta Andrije Mandića.

Vrlo je vjerovatno i da je Krapović trebalo u Zagreb da stigne sa novim nazivom kotorskog bazena kao „činom dobre volje“. No, da li je uticao – i na koji način – na izostanak jučerašnjeg odlučivanja o tom pitanju u kotorskom parlamentu, znaće se vrlo brzo. Neko će morati jasno da kaže zbog čega se ne ispunjavaju oni zahtjevi zbog kojih bi se krupna pitanja u odnosima sa Hrvatskom, možda, mogla lakše i brže riješiti.

Pobjeda

Zašto Nik ĐELJOŠAJ i Maraš DUKAJ od jula ne dolaze na sjednice Vlade

08/10/2026

Zašto Nik ĐELJOŠAJ i Maraš DUKAJ od jula ne dolaze na sjednice Vlade

Potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i ministar za javnu upravu Maraš Dukaj od jula nijesu prisustvovali ni jednoj sjednici Vlade, nezvanično saznaje Antena M. Svjedoče to i fotografije sa sjednica (koje nijesu održane u WhatsApp formatu), mada one nijesu neoboriv dokaz jer, uglavnom, bilježe samo početak zasjedanja. Zato je Antena M tražila i dobila potvrdu iz dva nezavisna izvora da članovi Vlade iz Albanskog foruma uopšte nijesu dolazili na sjednice Spajićevog kabineta.

Pretposljednji put, Đeljošaj i Dukaj bili su fizički na sjednici kad je Vlada rekonstruisana, 23. jula, a posljednji put na narednoj, sedam dana kasnije. Umjesto njih, potom, kad je bilo neophodno, sjednicama Vlade prisustvovali su njihovi pomoćnici ili sekretari ministarstava.

Da postoje šumovi na relaciji između premijera Spajića i potpredsjednika Đeljošaja, ponajviše povodom koncesije na Aerodrome CG, bilo je jasno na osnovu njihovih brojnih i često suprotstavljenih javnih oglašavanja. No, uzrok odsustva sa sjednica Vlade, tvrde naši izvori, nije tu. Zahtjevi što ih je Predsjedništvo Albanskog foruma nedavno adresiralo Premijeru pokazali su da u toj članici vladajuće koalicije postoji ozbiljno i široko nezadovoljstvo realizacijom koalicionog Sporazuma.

Premijer Spajić ima još pola mjeseca da odgovori na zahtjeve Albanskog foruma. Prema saznanjima Antene M, zvaničnom i javnom oglašavanju Predsjedništva AF prethodio je poziv predsjednika Nika Đeljošaja premijeru Spajiću da se sastanu i pokušaju da riješe set otvorenih pitanja. Navodno, odgovora nije bilo, a vrijeme kad je poziv (izgleda ne samo jedan) za razgovor upućen koincidira sa prestankom dolaska Nika Đeljošaja i Maraša Dukaja na sjednice Vlade. Ako je ta “praksa” u avgustu, mjesecu godišnjih odmora i isključivo telefonskih sjednica (četiri takve su održane – 7, 14, 17 i 24.) mogla ostati neprimijećena, nakon toga – nije.

Đeljošajeva javna podrška Spajićevom kontroverznom “Euro modelu” mogla je izgledati kao nagovještaj spremnosti Premijera da izađe u susret zahtjevima Albanskog foruma. Izvori Antene M, međutim, tvrde da, barem zasad, nema zvaničnih potvrda u tom pravcu. Koraka koji bi se tako, ipak, mogli razumjeti- ima: za neke projekte u Tuzima, koji su počeli da dobijaju status mrtvog slova na papiru, napokon su raspisani tenderi.

“Javno se to ne dovodi u vezu sa ispunjavanjem zahtjeva AF, nego se ‘komunicira’ kao agilnost jedne ministarke iz PES-a. Ali, važno je da se krenulo s mrtve tačke”, kaže jedan od izvora Antene M.

Izvor: AntenaM

SKIJALIŠTA CRNE GORE: Slavska plata za odabrane

07/10/2026

PREDNOST U ISPLATI ZA ONE KOJI SLAVE SVETOG ARANĐELA: Ilustracija (Foto: Ilusracija: Portal ETV )

ISTRAŽIVANJE ETV: ČELNIK DRŽAVNE KOMPANIJE BOJAN MEDENICA PRIZNAO DA JE NOVEMBRA 2025. ISPLATIO ZARADE SLUŽBENICIMA KOJI SLAVE SVETOG ARANĐELA, ALI NAPOMINJE DA SU KASNIJE I DRUGI RADNCI DOBILI PLATE

SKIJALIŠTA CRNE GORE: Slavska plata za odabrane

Kuloarske priče da je jedno državno preduzeće prošle godine isplatilo plate samo radnicima koji slave slavu, pokazale su se istinitim. Prema istraživanju Televizije E, Skijališta Crne Gore su novembra 2025. godine, u nedostatku novca za isplatu svih plata, zarade isplatili samo onima koji slave – Aranđelov dan. U izjavi za Televiziju E, Bojan Medenica, vršilac dužnosti Skijališta Crne Gore, potvrđuje da je dao nalog, ali da nije prekršio zakon i da je kasnije ipak svim radnicima dao zaradu.

Marija Mitrović, Draško Đuranović

Izvor: Televizija E

Direktor ste državnog preduzeća, kasne plate, nemate dovoljno sredstava na računu dok se bliži Aranđelov dan… Što da radite? Nećete vjerovati, ali ima rješenje – isplatite samo onima koji slave slavu.

Djeluje kao komedija, ali je to dio crnogorske realnosti.

NEKI SU JEDNAKIJI OD DRUGIH

Novembra 2025. godine Bojan Medenica, direktor Skijališta Crne Gore obavijestio je, preko vajber gupe, zapošljene o vlastitoj, neobičnoj, odluci.

OBAVJEŠTENJE DIREKTORA: Screenshot poruke Bojana Medenica, čelnika državnog preduzeća(Photo: Screenshot Portal ETV )

-Kolege, kako najveći dio slavi sv. Aranđela, da li ste saglasni da njima danas pustimo jednu platu (jer nemamo sredstava za sve) a ostalima sljedeće nedjelje.

Medenica, vršilac dužnosti izvršnog direktora Skijališta Crne Gore, naglašava u izjavi za Televiziju E da je državno preduzeće prethodne godine imalo izazova i da su ostali bez eura državne pomoći.

Smatra da je isplata plata za zaposlene kojima je bila slava Sveti Aranđel bila potez za svaku pohvalu i da su Skijališta pokazatelj kako se trenutno odgovorno upravlja jednom državnom firmom.

MEDENICA: BRIGA ZA PORODICE ZAPOŠLJENIH

Napominje da je tačno da su se novembra prošle godine susreli sa teškom situacijom jer su zapošljenima kasnile plate par mjeseci. Zato su morali preduzeti vanredne radnje.

BRIGA ZA RADNIKE, A NE NEZAKONITOSTI: Bojan Medenica, v.d. direktora Skijališta Crne Gore(Photo: Mediabiro)

-Tačno je damo u novembru prethodne godine dijelu zaposlenih uplatili zarade, iz razloga što su išle slave. Ali je takođe tačno da su svi ostali zaposleni, nakon dva dana, primili svoje zarade. Opet, negdje smo kao menadžment, imali obzira prema ljudima da imaju, prije svega, porodice i, negdje, mislim da je to jedan dobar pokazatelj kako se treba odnositi u teškim situacijama prema svim zaposlenima – kazao je Medenica za ETV, smatrajući da nije ništa nezakonito urađeno.

NEPOSREDNA I POSREDNA DISKRIMINACIJA

Ipak, Zakon o radu u članu 7 izričito zabranjuje neposrednu i posrednu diskriminaciju zaposlenih, između ostalog, po osnovu vjere ili uvjerenja, a član 8 istog Zakona definiše neposrednu diskriminaciju kao postupanje kojim se zaposleni po takvom osnovu dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na drugog zaposlenog.

Nije tu kraj pravnog uređenja pitanja diskriminacije: član 9 Zakona o radu dodatno propisuje da je diskriminacija zabranjena upravo u pogledu uslova rada i prava iz radnog odnosa.

Ipak, Medenica tvrdi da nije prekršen Zakon o radu, jer se prije odluke konsultovao – ne sa pravnicima – već sa finansijskom službom u preduzeću.

KAD DRŽAVNO PREDUZEĆE SELEKTIVNO POMAŽE SLUŽBENIKE: Logo Skijališta Crne Gore(Photo: Screenshot Portal ETV)

,,Jasno je da bi bilo diskriminacije da svim zaposlenima nijesam isplatio zarade. Ali, s obzirom na to da jesu – nema nikakvog osnova za priču o nezakonitim postupanjima“, decidan je Medenica.

Napominje da je možda poenta priče da, kao i pred svaku zimsku sezonu, Skijališta budu na udar.

Ipak, mislim da smo državno preduzeće koje gradi svoj dobar imidž – zaključuje vršilac dužnosti izvršnog direktora Skijališta Crne Gore.

Informaciju o slavskom dijeljenju plata, bez preciziranja o kojoj se državnoj kompaniji radi, objavio je jedan portal u Crnoj Gori.

KO TO TAMO ŠPIJA

To je prouzrokovalo vrlo oštre redakcije pojedinih ljudi iz menadžmenta kompanije koji su na vajber grupi osuli paljbu po radnicima koji su, po njihovom mišljenju, špijali stvari o Skijalištima ljudima van kolektiva.

POTRAGA ZA ,,ŠPIJUNOM": Poruka iz vajber grupe zaposlenih u Skijalištima Crne Gore — POTRAGA ZA ,,ŠPIJUNOM”: Poruka iz vajber grupe zaposlenih u Skijalištima Crne Gore(Photo: Screenshot Portal ETV )

,,I što se mene lično tiče, u buduće će pojedini dobijati nogu umjesto ruke, pa skrinšotujte i šaljite, špijajte, špijajte, jer se i mene ovo tiče. Ošpijajte kako ste 400 puta otišli 5 sati ranije, raspadi…”, napisao je jedan od branilaca menadžmenta Skijališta.

Očito da se unutar Skijališta vodi interna istraga ko je u javnost plasirao priču o isplati slavskih plata novembra 2025. godine.

Prema ocjeni vršioca dužnosti izvršnog direktora Skijališta – ovog Aranđelovog dana neće se ponoviti situacija iz novembra 2025. godine, kada su plate isplaćene samo onima koji slave slavu.

Prema informacijama sa sajta Kompani vol, državna kompanija je prošlu 2025. godinu završila u minusu nešto više od 493 hiljade eura. Ti podaci baš i ne ulivaju optimizam o budućim redovnim isplatama zarada. Mada, kako je čelnik Skijališta Crne Gore Bojan Medenica je član Demokrata Alekse Bečića. I, ko zna, možda će, radi održanja parlamentarne većine, premijer Milojko Spajić odobriti novu državnu pomoć…

Reagovanje generalnog sekretara Skupštine Crne Gore Bobana Stanišića

07/10/2026

Povodom teksta „Mandić tvrdi da nema audio-vizuelnih uslova za sjednicu na Cetinju, iz Skupštine
Prijestonice tvrde da sve funkcioniše“ objavljenog na Portalu Radio Skala, 6. oktobra 2026. godine, reagovao je generalni sekretara Skupštine Crne Gore Boban Stanišić. Shodno Zakonu o medijima Portal Radio Skala integralno objavljuje reagovanje gospodina Stanišića.

Reagovanje generalnog sekretara Skupštine Crne Gore Bobana Stanišića

„Rukovodilac Službe za medije, komunikacije i audiovizuelne tehnologije obavijestio me je da,
imajući u vidu predviđeno trajanje sjednice, intenzitet rasprave i veliki broj glasanja, Služba ne može
garantovati pouzdano funkcionisanje postojeće konferencijske i AV opreme tokom Prve sjednice
Drugog redovnog zasijedanja, zakazane za 9. oktobar. O toj informaciji odmah sam obavijestio
predsjednika Skupštine Crne Gore.
Predstojeća sjednica biće znatno zahtjevnija od dosadašnjih zasijedanja na Cetinju. Vlada je
Skupštinu informisala da je za sjednicu zakazanu za 9. oktobar potrebno razmotriti i usvojiti najmanje
sedam zakona, od kojih se jednim mijenja više od 120 članova postojećeg zakona, kao i veći broj
tačaka koje se odnose na imenovanja. To podrazumijeva praktično cjelodnevni rad Skupštine.
Istovremeno, 9. oktobar predstavlja krajnji rok za usvajanje dijela zakona od značaja za
ispunjavanje obaveza Crne Gore u procesu zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Dodatni izazov
predstavljaju ograničeni prostorni kapaciteti na Cetinju za održavanje sjednica skupštinskih odbora,
što dodatno komplikuje organizaciju rada u periodu kada je pred Skupštinom veliki broj obaveza.
Problemi u funkcionisanju postojeće konferencijske i AV opreme evidentirani su i tokom
posljednje sjednice lokalnog parlamenta na Cetinju. Napominjem da ova oprema nije mijenjana od
2009. godine i da je, imajući u vidu njenu starost i sve izraženije probleme u radu, neophodno
pristupiti njenoj obnovi.
Do kraja godine obezbijedićemo potrebna sredstva za servisiranje postojeće opreme, kao i za
nabavku nove konferencijske i AV opreme, uključujući prateći softver i potrebne licence.
Naš cilj je da Skupštini Crne Gore obezbijedimo pouzdane, funkcionalne i savremene tehničke
uslove za rad na Cetinju, kako bi sjednice parlamenta i rad skupštinskih odbora mogli da se odvijaju
bez tehničkih poteškoća i u skladu sa značajem i obimom poslova koji su pred nama.“

Fidelity Consulting: Za ono što je uradila Ilinčić, u ovoj se državi ide na robiju

07/10/2026

Direktorica podgoričke biblioteke opet ih optužuje da iznose neistine

Fidelity Consulting: Za ono što je uradila Ilinčić, u ovoj se državi ide na robiju

Konsultantska firma Fidelity Consulting i direktorica Narodne biblioteke “Radosav Ljumović” Slavica Ilinčić opet su u ‘javnom duelu’.

Ovog puta povod je nabavka lektira za osnovne i srednje škole.

Iz Fidelity Consultinga prvo su ukazali na netransparentnost, navodeći kako je biblioteka nabavila dvije lektire uz iznos od 34.700 eura.

“Ponuda br. 146121, koju smo dobili preko MANS-ove aplikacije „Pitajte institucije“, ima dvije stavke koje zaslužuju posebnu pažnju. U stavci 400 piše „Lektira za osnovnu školu“, količina jedan komad, cijena 17.350 eura. U stavci 401 piše „Lektira za srednju školu“, količina jedan komad, cijena opet 17.350 eura. U ponudi nema naslova, nema autora, a postoje samo ove enormne cijene lektire”, navode iz Fidelity Consultinga.

Riječ je o tenderu iz novembra 2025, pri čemu je ponudu dostavila Nova knjiga.

Ilinčić: Naručili smo 30 kompleta od po 50 knjiga

Sa druge strane, Ilinčić naglašava kako je u pitanju “sukcesivna nabavka približno 2.000 knjiga raspoređenih u više desetina kompleta za osnovne i srednje škole, namijenjenih matičnoj kući i područnim odjeljenjima biblioteke”.

“Sukcesivnu nabavku knjiga predstavlja kao jednokratnu. Biblioteka je naručila 30 kompleta od po 50-ak knjiga – lektira za osnovnu i 15 kompleta od po 30-ak lektira za srednju školu. Dakle, naručili smo oko 2.000 knjiga, ne po jednu za osnovnu i srednju školu, kako to ova konsultantska agencija u svojoj nezasitosti za neistinama predstavlja. Takvi kao on su sigurno i kao đaci priželjkivali da što manje moraju da čitaju, ali razočaraću ga: da bi se osnovna škola kvalitetno završila, potrebno je pročitati na desetine domaćih lektira”, kazala je ona za Pobjedu.

Fidelity Consulting: Umjesto 9.000, komplete lektira platili ste 17.350 eura?

Međutim, iz Fidelity Consultinga danas su reagovali na navode Ilinčić.

“Direktorica JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović” u današnjem reagovanju tvrdi da je biblioteka naručila 30 kompleta lektire za osnovnu i 15 kompleta za srednju školu, čime je sama potvrdila da je uradila krivično djelo. Naime, dokumentacija javne nabavke 58/25 (ESJN 103391) kaže nesto drugo. Tenderska dokumentacija traži po jedan komplet lektire za osnovnu i za srednju školu. „Nova knjiga” DOO Podgorica, jedini ponuđač, ponudila je po jedan komplet, kako to tender i predviđa”, ističu oni.

Ako je biblioteci trebalo ukupno 45 kompleta, kako dodaju, to je moralo pisati u tenderu, da bi svi ponuđači mogli dati cijenu za istu količinu.

“Kako to nije pisalo, direktorica je time sama potvrdila da tenderska dokumentacija nije opisivala ono što je biblioteka stvarno kupovala. Objašnjenje je samo jedno: jedini ponuđač je unaprijed znao ono što u tenderu nije pisalo. A to se zove namještanje tendera i za to se u ovoj državi ide na robiju. Tužilaštvu za navedeno trebaju samo tri dokumenta (mi imamo sva tri): tenderska dokumentacija, ponuda Nove knjige i današnja izjava direktorice. Nakon toga, mogu lagano da formiraju predmet i procesuiraju direktoricu pred nadležnim sudom”, naglasili su oni.

Pozvali su Ilinčić da objavi narudžbenicu kojom je naručeno 30, odnosno 15 kompleta, jer ugovor predviđa da se roba naručuje narudžbenicom.

“Takođe, pozivamo direktoricu da objavi i prijemnicu ovih knjiga, sa datumima prijema. Inače, lektira za osnovnu školu košta 300 eura, a kako direktorica kaže da je naručila 30 kompleta, iste je trebala da plati 9.000 eura. Ona ih je platila 17.350 eura ili 8.350 eura skuplje od tržišne cijene (90% skuplje). Dodatno, apelujemo na direktoricu da nam dostavi dokumentaciju koji smo tražili na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama a koja će dodatno pokazati da se ustanovi kojom rukovodi javna sredstva nemilosrdno nezakonito troše. Jer prirodna inteligencija ipak nije isto što i neprirodna glad za tuđim novcem”, zaključuju oni.

Opet spašavanje turista po pestingradskim vrletima

07/10/2026

Spašavanje zalutalih turosta: Foto Služba zaštite i spašavanja Kotor

Opet spašavanje turista po pestingradskim vrletima

Ko po zna koji put ovoga ljeta kotorski spasioci su tragali za izgubljenim turistima po brdima i planinama iznad Kotora. Ako nije Vrmac, onda je Pestingrad.
Izgubili su se, a sigurno ne bi da su pratili obilježenu stazu sa koje se ne smije skretati. Znali su i rečeno im je da ne skreću, da je izuzetno opasno ako se ne nalaze na obilježenoj stazi i da ne čekaju mrak. Ali, valjda zanešeni nesvakidašnjom ljepotom skoči adrenalin, žele da pogledom upiju krasotu sa kojom nemaju prilike često da se srijeću, i eto nevolje za kotorske spasioce. Turisti znaju da će biti spašeni iako zalutaju. Dobro su obaviješteni da će u potragu za njima krenuti vatrogasci istog časa kad dobiju dojavu. Jave da su se izbubili na brojeve koje imaju za ovakve slučajeve i čekaju da do njih dođe sigurna ruka spasa. A kako je spasiocima da se noću penju po nepristopačnom i teškom terenu, gdje opasnost vrijeba na svakom koraku, nije potrebno govoriti. Oni su spremni i požrtvovani kao i svaki put kad god treba skočiti u pomoć, gasiti vatru, spašavati iz slupanih automobila, vaditi iz mora, tragati za zalutalim turistima. Njihov je broj otvoren za sve građane i goste koji dolaze u naš grad svakoga dana 24 sata.
Tako je bilo i ovoga puta. Sinoć u 20.10 sati OKC 112 je obavijestio kotorsku Službu zaštite i spašavanja da je na padinama brda Pestingrad, ispod Vilinih vrata, izgubljeno dvoje stranih državljana. Tročlana ekipa uputila se na odedište gdje su prethodno uspjeli da lociraju zalutale turiste. Penjanje je bilo izazovno. Trajalo je više od četiri sata.
Kotorski spasioci su zatekli par iz Velike Britanije koji su ih čekali kao ozebli sunce. Žena je bila premorena i bio je izazov spustiti se do podnožja. Uspjeli su i tek pred zoru doveli su britanske državljene u prostorije Službe zaštite i spašavanja gdje su se okrijepili i odmorili. Muškarac je star 66 godina a žena 64. Svaki komentar je suvišan.

CRNOGORSKO SLOVENAČKA OSVRTANJA / SLOVENSKO ČERNOGORSKA OZIRANJA 3

07/10/2026

CRNOGORSKO SLOVENAČKA OSVRTANJA / SLOVENSKO ČERNOGORSKA OZIRANJA
3

Uskoro iz štampe izlazi dvojezična zbirka eseja CRNOGORSKO SLOVENAČKA OSVRTANJA (SLOVENSKO ČRNOGORSKA OZIRANJA) 3, čiji je izdavač Savez „Kulturni centar crnogorskih društava Slovenije“. Tekstove u knjizi potpisuju: Peđa Ašanin Gole (Osvrtanja: sjećanje, glas i odgovornost pogleda (prolegomena),( Osmijeh prkosa Ljube Ćupića: vječnost uhvaćena u klinču sudbine), (Kad imena postanu pripadnost: između crnogorstva i srpstva), Remzo Skenderović (Slovenački stvaraoci crnogorskog porijekla: Bojan Labović), Jovo Grobovšek (Slovenački stvaraoci crnogorskog porijekla: Momčilo Momo Vuković), Željko Rutović (Miladin Šobić – tragač nade: Sunca žarkog ima svima), Božidar Flajšman (Bilješke s putovanja po Crnoj Gori: partizanski spomenici između istorije, sjećanja i sadašnjosti), Zoran Raičević (Crnogorci u dijaspori: Nema kraja od svijeta Crnogorac đe ne šeta), Iztok Simoniti (O pravoj i pogrešnoj strani istorije), Dejan Jelovac (Vještačka inteligencija kao temelj i horizont transmoderne kulture urbanog turizma i gostoprimstva), Selma Skenderović(Ko se boji tuđeg korova?), Remzija Cucak (Zašto slovenačka književnost).

Zbirku je sa crnogorskog na slovenački, ili obrnuto, preveo Peđa Ašanin Gole, naslovnu stranu uradila je Sandra Hrovat, za izdavača je potpijuje Nenad Martinović a knjigu je finansijski podržalo Ministarstvo dijaspore Crne Gore.

U uvodnom tekstu Peđa Ašanin Gole je napisao:

Osvrtanja: sjećanje, glas i odgovornost pogleda (prolegomena)

Dr Peđa Ašanin Gole

Na naslovnoj strani trećih Osvrtanja nalazi se bik. Njegova slika može prizvati snagu, tvrdoglavost, ranjivost ili bijeg. Značenje nastaje u susretu slike, našeg iskustva i priče koju o njoj ispričamo. U filmu »Bik«, o kojem u ovoj zbirci go- vori reditelj Bojan Labović, bijeg životinje iz klanice pokazuje koliko brzo javna priča borbu za život može pretvoriti u zabavnu vijest. Način pripovijedanja određuje čemu ćemo posvetiti pažnju, a prema čemu ćemo ostati ravnodušni.

Upravo pitanje odgovornosti pogleda povezuje tekstove pred vama.

U prvoj zbirci promišljao sam osvrtanje kao proces stvaranja značenja, u drugoj kao susret misli i duha. Treća otvara pitanje ko može da govori i čija riječ dobija priliku da se čuje. Biramo sliku, određujemo joj okvir, imenujemo je i prenosimo drugima. Pritom nikada ne obuhvatamo sve. Neko stoji iza foto aparata, neko ispred njega; nečije je ime uklesano u spomenik, dok rad drugih ostaje nevidljiv. Uredničko osvrtanje zato uključuje i preispitivanje sopstvenog položaja: koje smo priče umjeli da uključimo u knjigu, koje smo previdjeli i po kojim smo mjerilima procijenili da su vrijedne zajedničkog vremena.

Javna pažnja je ograničen resurs. Novine, film, izložba, komemoracija i digitalna platforma na različite načine određuju šta izbija u prvi plan, a šta prolazi nezapaženo. Zato komunikacija nije samo prenošenje već oblikovanih značenja. Značenja nastaju i izborom glasa, prizora i riječi, redoslijedom priča i odgovorom slušaoca. Ta moć obavezuje i onoga ko pripovijeda i onoga ko čita: prvoga na preciznost, drugoga na pitanje šta u uvjerljivoj priči nedostaje.

U prostoru između njih može nastati javnost sposobna za više od ponavljanja najglasnijih sudova.

Slovenački i crnogorski prostor dugo su se preplitali u zajedničkoj državi, u ustanovama, školama, radionicama, tokom vojne službe i u porodičnim pričama. Nezavisnost dvije države dala je tim vezama nove političke okvire, ali ih nije izbrisala. Razumijevanje tih odnosa traži pogled na svakodnevne prakse: jezik za porodičnim stolom, rad u drugom gradu, pjesmu koja putuje s ljudima ili način na koji mještani brinu o spomeniku. Etnologija nas podsjeća da i svakodnevna upotreba predmeta i riječi nosi istoriju. Identitet u tim okolnostima nastaje kroz postupke, navike i odnose. Čovjek može u sebi nositi više mjesta odjednom, a da ne mora svoju pripadnost dijeliti na jednake djelove niti je bilo kome dokazivati.

To se vidi u životnim putevima dvojice stvaralaca crnogorskog porijekla koji su djelovali u Sloveniji. Remzo Skenderović predstavlja filmskog reditelja Bojana Labovića, koji je još veoma aktivan, a Jovo Grobovšek vajara i konzervatora Moma Vukovića. Jedan posmatra kako mediji i film oblikuju naš odnos prema ranjivosti živog bića; drugi je život posvetio umjetninama na kojima vrijeme, vremenske prilike i ljudska upotreba ostavljaju trag. Njihove oblasti su različite, ali nas obojica suočavaju s pitanjem pažnje. Šta primijeti čovjek koji zastane pred sudbinom bika? Šta restaurator vidi u pukotini kamena pored koje drugi žurno prolaze? U oba slučaja sposobnost da vidimo povezana je s odlukom kako ćemo postupiti.

Vukovićevo djelo otvara i filozofsko pitanje trajanja. Starost sama po sebi ne čuva kulturnu baštinu. Za njeno očuvanje potrebni su znanje, prosuđivanje, sredstva i ljudi spremni da preuzmu odgovornost za svaki zahvat. Kopija Robove fontane čuva njeno prisustvo u javnom prostoru, dok se original može nalaziti u bezbjednijim uslovima. Između njih stoji odluka zajednice šta želi da pokaže, a šta je spremna da sačuva. Grobovšekovo sjećanje na saradnika otkriva i drugi sloj baštine: radne odnose, razgovore, sporove i pomirenja, koje nije moguće smjestiti u muzejski depo. I stručno znanje prenosi se među ljudima, uz strpljenje i povjerenje.

U Osvrtanjima se više puta susrijećemo sa znamenjima istorijskog sjećanja. Fotografija Ljuba Ćupića u eseju o njegovom prkosnom osmijehu bilježi čovjeka u trenutku krajnjeg nasilja. Pjesme Miladina Šobića, o kojima piše Željko Rutović, prenose iskustva slobode, tuge i nade s generacije na generaciju. Slika i pjesma mogu nadživjeti vrijeme u kojem su nastale, pa upravo zato traže pažljivo čitanje i slušanje. Ako čovjeka svedemo na simbol, gubimo okolnosti njegovog života i cijenu njegove odluke. Ako umjetnika proglasimo vlasništvom jednog mjesta ili naroda, osiromašujemo njegovu riječ upućenu svima koji ga osjećaju kao svoga. Sjećanje čuva snagu kada nam dopušta da se od simbola vratimo ljudskoj sudbini.

Božidar Flajšman kreće na put do spomenika Narodnooslobodilačke borbe. Fotografiše ih, razgovara s mještanima, bilježi njihovo stanje i prati kako se mijenja njihovo značenje. Terenski zapis pokazuje da isti spomenik različitim ljudima može značiti žalost, ponos, spor, ravnodušnost ili obavezu prema precima. Etnološki rad ovdje zahtijeva prisustvo na terenu, provjeravanje i slušanje ljudi čija se svakodnevica odvija uz ta obilježja. Njihova sjećanja nisu istovjetna, a ni njihova činjenična osnova nije uvijek podjednako čvrsta. Zato moramo razlikovati istorijski događaj, svjedočenje o njemu i današnju političku upotrebu njegove slike.

Od spomenika koji ostaju na svom mjestu, ponovno objavljivanje teksta Zorana Raičevića iz revije Monitor (1991) vodi nas za ljudima koji su odlazili. Tragove crnogorskih iseljenika prati u evropskim krajevima, uz Suecki kanal, na američkim kontinentima i drugdje; pominje i njihov rad na izgradnji željeznica na prostoru današnje Slovenije. Iseljavanje povezuje s oskudicom, radom, nasiljem i političkim prelomima, ali i s osnivanjem društava i održavanjem veza sa zavičajem. Taj tekst čitamo kao novinski izvor iz 1991. godine. Njegove brojčane procjene, nazivi i tumačenja govore i o vremenu u kojem su zapisani; bez dodatne provjere ne možemo ih uzeti kao današnju statistiku ili konačan istorijski sud. Ljudi su putovali, a imena pod kojima su ih bilježili mijenjala su se.

Tim imenima posvećen je esej Kad imena postanu pripadnost: između crnogorstva i srpstva. Političko tumačenje Sava Brkovića i etnogenetsko istraživanje Špira Kulišića sučeljava s različitim vrstama izvora: poreskim popisima, vladarskim poslanicama, novinama, udžbenicima i crkvenim aktima. Osnivanje Cetinjskog manastira prije obnove Pećke patrijaršije pokazuje zašto političke i crkvene okvire treba čitati u vremenu njihovog nastanka i ne s današnjim značenjima. Slična oznaka ne mora imati isto značenje u svakom vijeku i u svakoj ustanovi. Izvor pokazuje kako je riječ upotrijebljena, ali mnogo manje govori o uvjerenjima svih ljudi na koje se odnosila. Zato nastojim da s jednakom pažnjom razmotrim dokumentovanu srpsku samoidentifikaciju crnogorskih aktera i istorijsku crnogorsku političku posebnost. Oba teksta zajedno postavljaju pitanje ko je mogao da imenuje zajednicu i kako je to ime postalo javno mjerodavno.Pitanje kako živjeti s različitim tumačenjima prošlosti oštro otvara Iztok Simoniti u eseju o raskolu, laičnosti i odnosu vjerske i političke vlasti. Njegove tvrdnje pozivaju na raspravu, pa i na neslaganje. Javnom prostoru takva rasprava treba: ona zahtijeva argumente, provjeru izvora i mogućnost odgovora.

Kritikujući institucije, moramo sačuvati osjećaj za dostojanstvo ljudi koji im pripadaju ili vjeruju drugačije od nas. Demokratska zajednica svoju snagu pokazuje time što sporovima postavlja poštena pravila, a svima priznaje jednako pravo na javnu riječ. To je zahtjevan zadatak, naročito tamo gdje su istorijske rane još dio savremenog političkog govora. Dejan Jelovac pogled okreće budućnosti, gradu, turizmu i mogućnostima vještačke inteligencije. O urbanom prostoru razmišlja kao o mjestu susreta, a o tehnologiji kao o sredstvu koje bi moglo olakšati snalaženje i gostoprimstvo.

Njegova izrazito polemična teza u ovoj se knjizi susrijeće s terenskim razgovorima u selima i s radom stručnjaka u mjestima udaljenim od centara. Ta razlika je plodna: otvara pitanje gdje nastaje javnost i čije znanje uzimamo u obzir kada planiramo budućnost. Digitalni sistemi mogu otkriti puteve koje bismo inače previdjeli; odluke o tome koji su putevi važni uvijek se tiču ljudi. Ko je vidljiv u podacima, koji jezik usluga razumije, ko može da učestvuje, a ko postaje samo predmet preporuke? Tehnološka novina dobija društveni smisao tek kada odgovorimo na takva pitanja.

Najneposrednije nas na razmišljanje o glasu pozivaju Selma Skenderović i Remzija Cucak. Selma u tekstu koji ponovo objavljujemo piše o očekivanjima koja drugi vezuju za njeno ime, naglasak i pretpostavljeni maternji jezik.

Iskustvo književnice koja se u slovenačkom osjeća kao kod kuće otkriva težinu naizgled bezazlenog pitanja: ko ima pravo da drugome određuje koji jezik je zaista njegov? Remzija svoj put ka slovenačkoj književnosti započinje sjećanjem na profesorku koja je živjela s dva doma i svojim predavanjima joj otvorila novi književni svijet. Ove dvije priče dolaze iz različitih životnih iskustava. Zajedno pokazuju da jezik živi kroz upotrebu, učenje, naklonost i institucije. U njemu čovjek može pronaći dom, a drugi mu mogu osporiti pravo da u taj dom uđe.

Zato je dvojezičnost Osvrtanja urednički i komunikacijski čin. Svaki prilog obraća se čitaocu na slovenačkom i crnogorskom jeziku. Prevođenje traži odluke o tonu, ritmu, istorijskom prizvuku i značenju riječi koje u jednom prostoru zvuče blisko, a u drugom bude drukčije predstave. Prevod otvara tekst novom sagovorniku; pritom nas uči da isto iskustvo ne možemo podrazumijevati samo zato što su jezici srodni. Takav rad zahtijeva pažnju i spremnost na ispravku.

Posebno kada riječima ljude razvrstavamo prema porijeklu, vjeri ili jeziku, preciznost je oblik poštovanja.

Treća Osvrtanja, vjerovatno i zadnja, okupljaju sjećanja, lična svjedočenja, terenske bilješke, novinski dokument, istorijsku analizu i izrazito polemične rasprave. Njihovi autori govore iz različitih iskustava i pozivaju na različite odgovore. Čitalac ima priliku da uporedi njihove poglede, da im prigovori i uz njih izoštri sopstveni. U tome vidim smisao zajedničke knjige: da omogući susret u kojem se može govoriti jasno, slušati pažljivo i priznati i ono što još ne znamo. Kada okrenemo posljednju stranicu, osvrtanje će se nastaviti u našim razgovorima, u odnosu prema baštini i u tome kako ćemo saslušati čovjeka koji ulazi u naš prostor sa svojim jezikom i svojom pričom.

Oziranja: spomin, glas in odgovornost pogleda (prolegomena)

Dr Pedja Ašanin Gole

Na naslovnici tretjih Oziranj je bik. Njegova podoba lahko prikliče moč, trmo, ranljivost ali beg. Pomen nastane v srečanju med podobo, našimi izkušnjami in zgodbo, ki jo o njej povemo. V filmu »Bik«, o katerem v tej zbirki govori
režiser Bojan Labović, pobeg živali iz klavnice razkrije, kako hitro lahko javna pripoved boj za življenje spremeni v zabavno novico. Način pripovedovanja določa, čemu bomo namenili pozornost in ob čem bomo ostali ravnodušni.
Prav vprašanje odgovornosti za pogled povezuje besedila, ki so pred vami.
V prvi zbirki sem oziranje premišljeval kot proces ustvarjanja pomena; v drugi kot srečanje misli in duha. Tretja odpira vprašanje, kdo sme pomen izreči in kdo
ima možnost, da je slišan. Izberemo podobo, ji določimo okvir, jo poimenujemo in posredujemo drugim. Pri tem nikoli ne zajamemo vsega. Nekdo stoji za fotografskim aparatom, nekdo pred njim; ime nekoga je vklesano v spomenik, delo drugih ostane nevidno. Uredniško oziranje zato vključuje tudi premislek o lastnem položaju: katere zgodbe smo znali povabiti v knjigo, katere smo spregledali in po kakšnih merilih smo presodili, da so vredne skupnega časa.
Javna pozornost je omejena dobrina. Časopis, film, razstava, spominska slovesnost in digitalna platforma na različne načine določajo, kaj stopi v ospredje in kaj zdrsne mimo. Zato komuniciranje ni le prenos že izdelanih pomenov. Pomeni se oblikujejo tudi v izbiri glasu, prizora in besede, v vrstnem redu zgodb in v odzivu poslušalca. Ta moč nalaga odgovornost tako pripovedovalcu kot bralcu: prvega zavezuje k natančnosti, drugega k vprašanju, kaj v prepričljivi zgodbi manjka. V prostoru med njima lahko nastane javnost, ki zmore več od ponavljanja najglasnejših sodb.
Slovenski in črnogorski prostor sta se dolgo srečevala v isti državi, v ustanovah, šolah, delavnicah, na vojaških poteh in v družinskih zgodbah. Samostojni državi sta temu sobivanju dali nove politične okvire, starih povezav pa nista
izbrisali. Razumevanje teh razmerij zahteva pogled v vsakdanje prakse: v jezik za družinsko mizo, delo v tujem mestu, pesem, ki potuje z ljudmi, ali v način, kako domačini skrbijo za spomenik. Narodoslovje nas spomni, da je tudi vsakdanja raba predmetov in besed nosilka zgodovine. Identiteta v teh okoliščinah nastaja skozi ravnanje, navade in odnose. Človek lahko nosi več krajev
hkrati, ne da bi moral svojo pripadnost razdeliti na enake dele ali jo komur koli dokazovati.
To se pokaže v življenjskih poteh dveh ustvarjalcev črnogorskega porekla, ki sta delovala v Sloveniji. Remzo Skenderović predstavi filmskega režiserja Bojana Labovića, ki je še dejaven, Jovo Grobovšek pa kiparja in konservatorja Moma Vukovića. Eden opazuje, kako mediji in film oblikujejo naš odziv na ranljivost živega bitja; drugi je življenje posvetil umetninam, ki jim čas, vreme in človeška raba spreminjajo podobo. Njuni področji sta različni, vendar oba pred nas postavljata vprašanje pozornosti. Kaj opazi človek, ki se ustavi ob usodi bika? Kaj
vidi restavrator v razpoki kamna, mimo katere drugi pohitijo? V obeh primerih je sposobnost gledanja povezana z odločitvijo, kako ravnati.
Vukovićevo delo odpira tudi filozofsko vprašanje trajanja. Kulturne dediščine ne ohranja že njena starost. Zanjo so potrebni znanje, presoja, sredstva inljudje, ki sprejmejo odgovornost za poseg. Kopija Robbovega vodnjaka omo-
goča navzočnost podobe v javnem prostoru, izvirnik pa lahko živi v varnejših razmerah. Med obema stoji odločitev skupnosti o tem, kaj želi pokazati in kaj je pripravljena varovati. Grobovškov spomin na sodelavca ob tem razkrije še drugo plast dediščine: delovne odnose, pogovore, spore in sprave, ki jih ni mogoče shraniti v muzejski depo. Tudi strokovno znanje se prenaša med ljudmi, s potrpežljivostjo in zaupanjem.
V Oziranjih se večkrat srečamo z znamenji zgodovinskega spomina. Fotografija Ljuba Čupića v eseju o njegovem kljubovalnem nasmehu ujame človeka v trenutku skrajnega nasilja. Pesmi Miladina Šobića, o katerih piše Željko Rutović, prenašajo izkušnje svobode, žalosti in upanja med generacijami. Podoba in pesem zmoreta preseči čas svojega nastanka, prav zato pa terjata pozorno branje in poslušanje.
Če človeka skrčimo na znamenje, izgubimo okoliščine njegovega življenja in ceno njegove odločitve. Če umetnika zapremo v lastništvo enega kraja ali naroda, osiromašimo njegov nagovor vsem, ki ga prepoznajo za svojega. Spomin ohranja svojo moč, ko dopušča, da se vrnemo od simbola k človeški usodi.
Božidar Flajšman se k spomenikom narodnoosvobodilnega boja odpravi na pot. Fotografira jih, posluša domačine, beleži njihovo stanje in spremlja, kako se njihov pomen spreminja. Terenski zapis pokaže, da isti spomenik za ljudi
lahko pomeni žalovanje, ponos, spor, brezbrižnost ali obveznost do prednikov.
Narodoslovno delo tu zahteva navzočnost, preverjanje in poslušanje ljudi, katerih vsakdan poteka ob teh obeležjih. Njihovi spomini niso vsi enaki in tudi njihova dejanska podlaga ni vedno enako trdna. Prav zato moramo razlikovati med zgodovinskim dogodkom, pričevanjem o njem in današnjo politično rabo njegove podobe.
Od spomenikov, ki ostajajo na svojem kraju, nas ponatis članka Zorana Raičevića iz revije Monitor (1991) popelje za ljudmi, ki so odhajali. Sledi črnogorskih izseljencev išče v evropskih krajih, ob Sueškem prekopu, v Amerikah
in drugod; med drugim opisuje njihovo delo pri gradnji železnic na območju današnje Slovenije. Izseljevanje povezuje s pomanjkanjem, delom, nasiljem in političnimi prelomi, obenem pa z nastajanjem društev in vezi z domovino.
Članek beremo kot časopisni vir iz leta 1991. Njegove številčne ocene, poimenovanja in razlage govorijo tudi o času, v katerem so bile zapisane; brez dodatnega preverjanja jih ne moremo prevzeti kot današnjo statistiko ali dokončno zgodovinsko sodbo. Ljudje so potovali, imena, s katerimi so jih popisovali, pa so se spreminjala.
Prav k tem imenom se obrne esej Ko imena postanejo pripadnost: med črnogorstvom in srbstvom. Politično razlago Sava Brkovića in etnogenetsko raziskavo Špira Kulišića sooči z različnimi vrstami virov: davčnimi popisi,
vladarskimi poslanicami, časopisjem, učbeniki in cerkvenimi akti. Ustanovitev cetinjskega samostana pred obnovitvijo Pećke patriaršije je pomenljiv primer, zakaj je treba politične in cerkvene okvire brati v času njihovega nastanka, ne z njihovim današnjim pomenom. Podobna oznaka nima nujno istega pomena v vsakem stoletju in v vsaki ustanovi. Vir pove, kako je bila beseda uporabljena; o
prepričanju vseh ljudi, na katere se je nanašala, pove precej manj. Zato si prizadevam enako natančno obravnavati dokumentirano srbsko samoidentifikacijo
črnogorskih akterjev in zgodovinsko črnogorsko politično posebnost. Obe besedili skupaj sprašujeta, kdo je smel skupnost poimenovati in kako je to ime postalo javno veljavno.
Vprašanje, kako živeti z različnimi razlagami preteklosti, ostro odpre Iztok Simoniti v eseju o razkolu, laičnosti in razmerju med versko ter politično oblastjo. Njegove trditve vabijo k razpravi in tudi k ugovoru. Javni prostor takšno
razpravo potrebuje: terja argumente, preverjanje virov in možnost odgovora. Ob kritiki institucij je treba ohraniti občutek za dostojanstvo ljudi, ki jim pripadajo ali verujejo drugače od nas. Demokratična skupnost se izkaže v tem, da sporom določi poštene pogoje in vsem prizna enako pravico do javne besede.
To je zahtevna naloga, posebno tam, kjer so zgodovinske rane še vedno del sedanjih političnih govorov.
Dejan Jelovac pogled usmeri naprej, v mesto, turizem in možnosti umetne inteligence. Razmišlja o urbanem prostoru kot kraju srečevanja ter o tehnologiji, ki
bi lahko olajšala orientacijo in gostoljubje. Njegova izrazito polemična teza se v tej knjigi sreča s terenskimi pogovori iz vasi in z delom strokovnjakov v krajih, oddaljenih od središč. Ta razlika je rodovitna: odpira vprašanje, kje nastaja javnost in čigavo znanje upoštevamo, ko načrtujemo prihodnost. Digitalni sistemi lahko razkrijejo poti, ki bi jih sicer spregledali; odločitve o tem, katere poti
so pomembne, pa vedno zadevajo ljudi. Kdo je v podatkih viden, kateri jezik razume storitev, kdo lahko sodeluje in kdo postane zgolj predmet priporočila?
Tehnološka novost dobi družbeni pomen šele v odgovoru na takšna vprašanja.
Najbolj neposredno nas k premisleku o glasu povabita Selma Skenderović in Remzija Cucak. Ponatis Selminega besedila je o pričakovanjih, ki jih drugi pritaknejo njenemu imenu, naglasu in domnevnemu maternemu jeziku. Izkušnja pisateljice, ki se v slovenščini počuti doma, razkrije moč na videz nedolžnega vprašanja: kdo ima pravico določiti, kateri jezik je za drugega zares njegov?
Remzija svojo pot k slovenski književnosti začne pri učiteljici, ki je živela z dvema domovoma in ji je s predavanji odprla nov literarni svet. Ti zgodbi
govorita iz različnih življenjskih položajev. Skupaj kažeta, da jezik živi skozi rabo, učenje, naklonjenost in ustanove. V njem lahko človek najde dom, vanj pa mu lahko nekdo drug postavi prag.
Zato je dvojezičnost Oziranj uredniško in komunikacijsko dejanje. Vsak prispevek nagovori bralca v slovenščini in črnogorščini. Prevajanje zahteva odločitev o tonu, ritmu, zgodovinskem prizvoku in pomenu besed, ki v enem
prostoru zvenijo domače, v drugem pa zbujajo drugačne predstave. Prevod odpre besedilo novemu sogovorniku; ob tem nas uči, da enake izkušnje ni mogoče predpostaviti samo zato, ker sta si jezika sorodna. Takšno delo potrebuje
skrbnost, pa tudi pripravljenost na popravek. Posebno pri besedah, s katerimi ljudi razvrščamo po poreklu, veri ali jeziku, je natančnost oblika spoštovanja.
Tretja, najbrž tudi zadnja Oziranja združujejo spomine, osebna pričevanja, terenske zapiske, časopisni dokument, zgodovinsko analizo in izrazito polemične razprave. Njihovi avtorji govorijo iz različnih izkušenj in vabijo k različnim od-
govorom. Bralec ima priložnost, da njihove poglede primerja, jim ugovarja in ob njih izostri svojega. V tem vidim smisel skupne knjige: omogočiti srečanje, v
katerem je mogoče govoriti jasno, poslušati pozorno in priznati tudi tisto, česar še ne vemo. Po zadnji prebrani strani se lahko delo oziranja nadaljuje v naših pogovorih, v ravnanju z dediščino in v tem, kako bomo prisluhnili človeku, ki vstopa v naš prostor s svojim jezikom in svojo zgodbo.

Da li je pozicija Novice Vukovića na čelu Ministarstva finansija, pod ovim okolnostima, održiva?

07/10/2026

Ćutanje ostavlja utisak da se ključne odluke donose mimo ministarstva”

Da li je pozicija Novice Vukovića na čelu Ministarstva finansija, pod ovim okolnostima, održiva?

„Nema tu puno mogućnosti koje se mogu desiti. Ili će ministar na kraju izaći sa obrazloženjem i dati podršku planu premijera ili će otići sa svog mjesta”, ističe Maja Leković, novinarka Pobjede.

„Posao mu je da građanima objasni koliko najavljene mjere koštaju, odakle će se finansirati, kakve posljedice mogu imati po budžet i privredu. Pogotovo što je sve saopšteno u potpunoj suprotnosti sa onim što je Ministarstvo finansija do prije neku nedjelju poslalo u Brisel“, objašnjava Mladen Grgić za Antenu M.

Piše: Anđela Milović

Izvor:Antena M

Već je 20 dana od najave premijera Milojka Spajića da će od januara naredne godine sve zarade u Crnoj Gori, u javnom i privatnom sektoru, rasti prema novom Vladinom programu Euro model. No, analizu ovog modela crnogorska javnost još nije dobila priliku da vidi, a ministar finansija Novica Vuković kazao je novinarima da mu je potrebno vrijeme kako bi analizirao predloženi program povećanja plata.

Predugo čekanje na konačan stav ministra finansija o Euro modelu, prema kojem bi minimalna zarada u Crnoj Gori od januara, za srednji stručni kadar, bila 1.000 eura, a za visokoškolce 1.400 eura, izaziva određene sumnje. Glavno pitanje je: Da li je pozicija Novice Vukovića na čelu Ministarstva finansija, pod ovim okolnostima, održiva?

Mišljenje na ovu temu tražili smo od Mladena Grgića, doktora u oblasti međunarodne političke ekonomije, koji je za Antenu M, kazao da je pravi trenutak za reakciju ministra bio upravo onaj kada je Spajić javno predstavio Euro model.

“Populizam koji ignoriše institucije i odluke na bazi nečijih snova”

Ćutanje iz Ministarstva finansija, kako kaže Grgić, odaje utisak da odluke donosi neko drugi, a da ih resor Vukovića samo sprovodi.

„Ćutanje, čini mi se, ostavlja utisak da se ključne odluke donose mimo ministarstva, da se od ministra očekuje samo da ih naknadno sprovede. Da budemo realni, nažalost, i iz iskustava koje mi imamo, znamo da je tako i da nema tu nikakvog strukturiranog procesa donošenja politika kroz neki zakonom propisani institucionalni okvir“, ističe Grgić.

Pitali smo ga i da prokomentariše ocjene da se usvajanje Euro modela može sprovesti samo nezakonito: “Može se usvojiti, jer će promijeniti zakon. Shvatate li da kod nas te stvari nijesu suštinskog karaktera, nego samo kozmetičkog. Ljudi koji donose odluke, to doživljavaju kao tehničke stvari. Socijalni dijalog je za njih tehnička stvar, ne suštinska, odnosno dio jedne procedure koja bi trebala da usmjeri odluke“.

Grgić naglašava da se radi o procesu koji nije adekvatan demokratskom društvu.

„Ovdje imamo jedan proces koji nije adekvatan. Ne bih rekao samo za demokratiju, nije adekvatan ni za jedno društvo, pa makar bilo autokratsko. Način na koji se plasiraju javne politike bez ikakvog sučeljavanja sa ljudima, sa strukovnim udruženjima, sa onima koji će da budu glavni primoci te politike itd…“, rekao je Grgić.

Grgić ističe da se radi o urušavanju cijelog sistema.

„Bez obzira o kakvim se politikama radi ovo pokazuje koliki je jaz našeg deklarativnog zalaganja za EU i neke imaginarne evropske vrijednosti. Naša suština je ovo, jedan čisti populizam koji ignoriše institucije, koji stvari od suštinskog značaja doživljava kao tehničke i koji donosi ogromne odluke na bazi nečijih snova ili ne znam čega“, ističe Grgić.

Ministar finansija u situaciji “Ili, ili”?

Ministar finansija nema mnogo izbora u ovom trenutku, ocjena je Maje Leković, novinarke ekonomije u listu Pobjeda.

„Nema tu puno mogućnosti koje se mogu desiti. Ili će ministar na kraju izaći sa obrazloženjem i dati podršku planu premijera ili će otići sa svog mjesta. Ne očekujem da bi bilo zgodno u ovom trenutku da sam premijer Spajić odluči da smijeni ministara finansija, jer bi to bila poruka da neko ko bi trebao da bude najstručniji u Vladi, praktično ne vjeruje u taj program. To u ovom trenutku ne bi bilo politički zgodno, a ni za samo promovisanje Euro modela”, kazala je Leković.

Leković kaže da je opravdana nesigurnost i neizvjesnost javnosti po pitanju Euro modela.

„Dovode nas u sitaciju neizvjesnosti i nesigurnosti. Prethodnih dana imali smo prilike da čujemo mišljenje koje je gotovo nepodijeljeno kod stručne javnosti, koja nas upozorava i ukazuje na rizike ovog modela“, ističe Leković za naš portal.

Dok očekujemo analize koje objašnjavaju premijerov Euro model, stručna i laička javnost još nagađa kako bi one mogle izgledati. Jedno je sigurno: Spajić kao glavni motiv navodi zadržavanje mladih u Crnoj Gori.

Gdje izvozimo, odakle uvozimo i koje proizvode: Spoljnotrgovinski deficit i dalje na istorijskom minimumu

07/10/2026

Podaci za ovu godinu

Gdje izvozimo, odakle uvozimo i koje proizvode: Spoljnotrgovinski deficit i dalje na istorijskom minimumu

U prvih osam mjeseci ove godine, uvoz robe u Crnu Goru bio je za 2,62 milijarde veći od uvoza.

Izvor: Portal Analitika

To govori kako je naš spoljnotrgovinski deficit i dalje na istorijskom minimumu. Od januara do avgusta pokrivenost uvoza izvozom iznosila je svega 12,5 odsto.

Ili još preciznije – na izvezenu robu u iznosu od oko 373 miliona eura ‘dolazi’ uvoz vrijedan skoro tri milijarde.

Ove godine je uvoz robe u Crnu Goru za 70 miliona veći nego u istom periodu prošle godine, a izvoz je porastao za sedam miliona.

U Srbiju ide četvrtina uvoza, iz nje dolazi 17,5 odsto uvoza

Sve to govore podaci iz mjesečnog statističkog pregleda Monstata, pri čemu vodeći spoljnotrgovinski partner Crne Gore ostaje Srbija.

U tu državu ide gotovo četvrtina našeg izvoza. Kada je u pitanju uvoz, na proizvode iz Srbije otpada 17,5 odsto.

Što se izvoza i vodećih partnera tiče, u samom vrhu nema nikakvih promjena u odnosu na prošlu godinu – i dalje su, uz Srbiju, u pitanju Bosna i Hercegovina i Slovenija.

Kod uvoza, pored Srbije, i dalje prednjače Kina i Njemačka.

Najviše izvozimo gorivo i aluminijum, a uvozimo naftu i auta

Kada je u pitanju izvoz proizvoda iz Crne Gore, prednjače mineralna goriva i ulja. U prvih osam mjeseci ove godine izvoz tih artikala dostigao je vrijednost od 113.284 miliona eura.

Slijede aluminijum (31,9 miliona), drvo i proizvodi od drveta (25,4 miliona), piće, alkohol i sirće (23,1 milion) i meso (23 miliona).

Kod uvoza takođe prednjače mineralna goriva i ulja – vrijednost količina koje su od januara do avgusta ušle u Crnu Goru iznosi 342,6 miliona eura, što je gotovo 15 odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivano, u vrhu je i uvoz automobila (279 miliona eura).

U pogledu uvoza prednjače i reaktori, kotlovi, mašine, mehanički uređaji i njihovi djelovi (221,2 miliona), električne mašine, oprema i djelovi (186,3 miliona), te farmaceutski proizvodi (166,8 miliona).

1...212223...4,789 Page 22 of 4,789