Održano ročište po tužbi Radulovića protiv Demokrata
Radulović: Očekujem da Demokrate objasne jučerašnje prijetnje, niko ne smije biti izložen zastrašivanju zbog posla kojim se bavi
Demokratama poručuje: vidimo se na sudu
Izvor: Portal Analitika
Ročište u postupku po tužbi studenata protiv Demokrata i njihovih funkcionera zbog javnih optužbi da su protesti studentske grupe „Kamo śutra“ bili povezani sa kriminalnim klanovima održano je danas u Osnovnom sudu u Podgorici.
Jedan od tužilaca, student Marko Vukčević, dao je detaljan iskaz o protestima koje su studenti organizovali prošle godine, razlozima zbog kojih su protestovali i targetiranju kojem su bili izloženi nakon toga, kazao je advokat studenata Veselin Radulović.
“Ni danas tuženi nijesu predočili dokaze da su studentske proteste organizovali kriminalni klanovi. Razlog je jednostavan: takvi dokazi ne postoje. Upravo to je suština ovog spora, od koje Demokrate uzalud pokušavaju da pobjegnu prebacujući pažnju sa svojih ozbiljnih javnih optužbi na navodne pritiske i druga sporedna pitanja”, kazao je Radulović.
On je podsjetio daje javno pozvao Demokrate da, ukoliko zaista imaju dokaze da su studenti povezani sa organizovanim kriminalom, te dokaze dostave nadležnim organima.
“Ako ih nemaju, onda moraju biti spremni da snose odgovornost za iznošenje tako ozbiljnih i neistinitih optužbi. To nije pritisak na sud, već insistiranje na odgovornosti za javno izgovorenu riječ. A kada je riječ o njihovom jučerašnjem saopštenju, očekujem da Demokrate konačno skupe hrabrost i javno objasne kakav to odgovor, po njima, zaslužujem zbog posla kojim se bavim. Posebno očekujem da pojasne šta konkretno znači najava da će odgovor uslijediti nakon završetka današnjeg dana. Da li je riječ o političkoj prijetnji, pokušaju zastrašivanja ili samo još jednom pokušaju demonstracije sile? I zašto odgovor najavljuju nakon završetka dana? Da li to znači da nešto spremaju pod okriljem noći?”, pita advokat.
Ako imaju činjenice i argumente, ponavlja, neka ih iznesu javno, jasno i bez dvosmislenih poruka i primitivnih prijetnji.
“Jer “kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”. U demokratskom društvu niko ne smije biti izložen zastrašivanju zbog svog profesionalnog rada, a politička moć ne može biti zamjena za dokaze niti zaštita od odgovornosti”, kaže Radulović.
Demokratama poručuje: vidimo se na sudu.
“A vjerujem da će u budućnostioni imati još mnogo prilika da osjete ambijent sudnice. Ne kroz političke konferencije i saopštenja, već kroz suočavanje sa sopstvenim djelima i nedjelima i odgovornošću za njih”, poručuje advokat.
Bivši ministar odbrane Predrag Bošković danas je pred Višim sudom kazao da je otac specijalnog tužioca Vukasa Radonjić dobio stan od države po povoljnim uslovima što je, prema njegovim riječima “interesantan podatak”.
On je to saopštio na ponovljenom suđenju koje je u javnosti poznato kao slučaj Stanovi. Osim Boškovića na optužnici su Suad Numanović, Budimir Šegrt, Sanja Vlahović, Ivan Brajović, Dražen Miličković, Damir Šehović, Dragica Sekulić, Osman Nurković, Suzana Pribilović, Jelena Radonjić i Aleksandar Jovićević. Oni se terete da su prilikom dodjele stambenih kredita oštetili državnu kasu za 2,6 miliona eura.
Bošković je ponovio da način na koji su postupali prilikom dodjeljivanja stanova, bila je politika Vlade, a ne njegova. Bošković je ukazao i da je otac postupajućeg tužioca Vukasa Radonjića dobio stan od države po povoljnim uslovima.
– Ne osjećam se krivim. Poslije svih godina i procesa koji se vode protiv mene, danas sam siguran da su svi ti procesi politički motivisani i da su ostali optuženi samo kolateralna šteta – istakao je Bošković pred vijećem kojim predsjedava sutkinja Vesna Kovačević.
Nakon što je bivši ministar odbrane saopštio podatak da je otac tužioca Radonjića dobio stan od države, reagovao je advokat Velibor Marković i kazao kako bi postupajući tužilac trebalo sam da inicira izuzeće u ovom slučaju.
– Smatram da tužilac Radonjić treba da razmisli o tome da li od glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića treba da zatraži izuzeće od postupanja u ovom predmetu – rekao je advokat Marković.
Tužilac Radonjić je nakon toga objasnio da je njegov otac 1992. godine dobio stan od države, ali da ne zna pod kojim uslovima.
– Predmet ovog postupka nije dodjela stanova, nego dodijela kredita za poboljšanje uslova stanovanja, za koje smatram da je nezakonita. Imao sam šest godina kada je moj otac dobio stan i ne pada mi na pamet da istražujem po kojim uslovima ga je dobio – rekao je Radonjić.
Sutkinja Kovačević se obratila odbrani i saopštila da mogu zatražiti izuzeće tužioca Radonjića.
– Ovo vijeće neće tražiti spise predmeta o stanu oca tužioca – naglasila je Kovačević.
Nakon toga je advokat Marković zatražio izuzeće Radonjića.
– Tužilac nije sporio da je i njegov otac po istim uslovima i od strane iste Komisije ali u drugom personalnom sastavu dobio stan – kazao je Marković.
Tužilac Radonjić smatra da ne postoji razlog za njegovo izuzeće i da je odbrana odugovlači postupak.
Današnje suđenje odgođeno je za 9. novembara o zahtjevu za izuzeće tužioca Radonjića odlučiće glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.
Podsjećamo, svi optuženi 16. maja prošle godine oslobođeni su optužbi usljed nedostatka dokaza da su kao članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016. do 2020. godine zloupotrijebili službeni položaj. Presudu je tada izrekla sutkinja Višeg suda Vesna Kovačević, ali je Apelacioni sud ukinuo odluku i vratio sutkinji Kovačević na ponovno suđenje.
U obrazloženju prvostepene presude navedno je da je sud cijenio sve dokaze i utvrdio da je Specijalno državno tužilaštvo tokom postupka ključne dokaze predložilo u formi običnih kopija, bez ovjere nadležnog organa ili potvrde njene vjerodostojnosti. Predloženi dokazi, prema stavu prvostepenog vijeća, ne ispunajavaju standard potrebne dokazne vrijednosti u krivičnom postupku i s obzirom da ti dokazi predstavljaju jedini osnov optužbe, sud nije mogao zaključiti da su optuženi izvršili krivično djelo van razumne sumnje.
Ivan Vujović (arhivska fotografija) (Foto: TV E/Youtube)
“Mandić snosi odgovornost za svoje postupke, a Spajić za to što im, zarad opstanka svoje parlamentarne većine, ne postavlja jasnu političku granicu”
Vujović: Andrija Mandić je ogroman problem na putu Crne Gore ka EU, veličanjem ratnog zločinca – prešao crvenu liniju
Vučić ga drži u šaci. Zar neko misli da nakon godina vjernog služenja Vučiću Mandić može tek tako da napusti tu politiku? Jednim potezom Vučić može politički da ga sahrani – recimo, da dostavi informaciju o njegovom neustavnom srpskom državljanstvu, kao što je uradio Spajiću, kazao je jedan od lidera ES
Izvor: Portal ETV
Andrija Mandić je ozbiljna prepreka evropskom putu Crne Gore, a njegovo veličanje osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića razotkrilo je stvarne odnose unutar parlamentarne većine i pokazalo da navodno distanciranje od politike Aleksandra Vučića ne postoji, ocjenjuje jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović za Portal ETV. On poručuje da Mandić opstanak na čelu Skupštine duguje Vučiću, dok premijer Milojko Spajić, odbijanjem da podrži njegovo razrješenje, pokazuje da mu je očuvanje vlasti važnije od principijelnog odnosa prema evropskim vrijednostima.
“Andrija Mandić je ogroman problem na putu Crne Gore ka EU i jasno je da je posljednjim činom veličanja ratnog zločinca prešao crvenu liniju”, poručuje Vujović.
“Pale su sve maske navodnog distanciranja Mandića od Vulićeve politike”
Vujović smatra da je slučaj Mandićevog razrješenja razotkrio političke odnose koji stoje iza opstanka predsjednika Skupštine na toj funkciji.
“U ovoj sagi oko njegovog razrješenja pale su sve maske navodnog distanciranja Mandića od Vučićeve politike. Jasno je svima – on je i dalje šef Skupštine samo zahvaljujući Aleksandru Vučiću, jer ne misli valjda niko ozbiljan da Milan Knežević bilo koju odluku, a posebno takvu krupnu o sabotiranju razrješenja šefa parlamenta, donosi bez Vučićevog aminovanja”, kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, Mandićeva politička pozicija povezana je sa dugogodišnjim odnosima sa srpskim predsjednikom, koji, kako ocjenjuje, i dalje ima snažan uticaj na njegov politički opstanak.
“Sve su to dugovi koje će Mandić morati da plati, uz mnoge druge stvari zbog kojih ga Vučić drži u šaci. Zar neko misli da nakon godina vjernog služenja Vučiću Mandić može tek tako da napusti tu politiku? Jednim potezom Vučić može politički da ga sahrani – recimo, da dostavi informaciju o njegovom neustavnom srpskom državljanstvu, kao što je uradio Spajiću“, kazao je on.
“Mandić i dalje ima upotrebnu vrijednost za Vučića”
Vujović postavlja pitanje zbog čega Vučić, uprkos svemu, ne povlači poteze koji bi mogli politički ugroziti Mandića, a odgovor vidi u interesima koje, prema njegovoj ocjeni, predsjednik Srbije i dalje ima od njegovog političkog djelovanja.
“Zašto to ne radi – pa zato što Mandić i dalje ima upotrebnu vrijednost za Vučića. Možda to mnogi u Crnoj Gori ne vide ili ne žele da vide, ali to dobro vide i znaju neki naši međunarodni i regionalni partneri od kojih nam zavisi finalizacija članstva u EU”, poručio je.
Zbog toga Vujović smatra da aktuelna vlast, bez obzira na moguće rezultate u pregovaračkom procesu, ne može obezbijediti suštinski evropski preobražaj države.
“I zato mi kažemo da nas ovakva vlast s ovako podijeljenim ulogama nikada neće uvesti u EU. Ona najviše može da završi tehnički dio procesa sa zatvaranjem poglavlja”, dodao je Vujović.
“Spajić ne postavlja jasnu političku granicu”
Problem, prema Vujovićevoj ocjeni, nije samo u Mandićevim postupcima već i u odnosu premijera Milojka Spajića, koji, zarad očuvanja parlamentarne većine, ne pokazuje spremnost da se jasno politički razgraniči sa takvom politikom.
Kako dodaje, ne može se istovremeno govoriti o zatvaranju poglavlja sa Evropskom unijom, a prećutkivati pitanja odnosa prema presudama međunarodnih sudova i dostojanstvu žrtava genocida. Ne može se evropska budućnost graditi tako što će se svaki problem relativizovati kada dolazi od političkog partnera.
“Zato bih rekao vrlo jasno: Andrija Mandić snosi odgovornost za svoje postupke, a Milojko Spajić za to što im, zarad opstanka svoje parlamentarne većine, ne postavlja jasnu političku granicu. Jedan šalje poruku koja izaziva ozbiljnu zabrinutost, a drugi pokazuje da mu je politička stabilnost vlasti važnija od principijelnog odgovora”, kazao je on.
Vujović zaključuje da Crnoj Gori nije dovoljna deklarativna posvećenost evropskim integracijama, već vlast koja će evropske vrijednosti potvrđivati konkretnim političkim potezima.
„Crnoj Gori nije potrebna evropska politika na riječima, a nacionalistička kalkulacija u praksi. Potrebna joj je vlast koja će dokazati da nijedan politički partner nije iznad evropskih vrijednosti, istorijskih činjenica i dostojanstva žrtava. Evropski put nije samo pitanje zakona i pregovaračkih poglavlja. To je i pitanje vrijednosti koje država zastupa. A upravo na tom ispitu ova parlamentarna većina duguje građanima ozbiljne odgovore”, poručio je Vujović.
Građani Srbije i njihovi francuski prijatelji održali su jedanaesti protest u Parizu, u znak podrške studentskom pokretu u Srbiji Foto:BETAPHOTO/Vesna Ilic
Vlast se uplašila glasova dijaspore i sve uradila da im oteža izlazak na birališta: Ovo su priče ljudi koji ne odustaju
Organizovano na glasanje autobusima, vožnja biciklama više od 200 kilometara do biračkih mesta i noćno ubacivanje listića u kutiju – na sve to spremni su državljani Srbije u dijaspori kojima je uoči izbora koji se u Srbiji održavaju 25. oktobra, onemogućeno ili znatno otežano da ostvare svoje glasačko pravo. Ovo su njihove priče.
Prethodno je početkom oktobra RIK donio odluku da se na predstojećim izborima u inostranstvu glasa na 93 biračka mjesta, iako je, prema nezvaničnim podacima, za glasanje van Srbije prijavljeno više od 100.000 građana.
Odluka je izazvala burne rekacije u javnosti, imajući u vidu da će mnogim biračima biti otežano ili praktično onemogućeno da ostvare svoje biračko pravo, dok će neki morati da putuju stotinama, pa i hiljadama kilometara do najbližeg biračkog mesta.
Foto: Privatna arhiva
Posebno pitanje otvoreno je i zbog činjenice da su neka mjesta u kojima se ranije glasalo, ovog puta izostavljena sa spiska. To nije sve. Zbog odluke da se glasanje u inostranstvu uskladi s lokalnim vremenom u Srbiji, mnogi će na birališta u gluvo doba noći.
U prigovoru studenata koji je bio upućen RIK-u, navodilo se da su gradovi u kojima nema biračkih mesta, a iz kojih državljani Srbije nijesu raspoređeni na druga, Manama, Sofija, Santijago, Doha, Bukurešt, Temišvar, Bratislava, Istanbul i Ankara, kao i Abu Dabi i Dubai.
Kao gradovi iz kojih birači nijesu raspoređeni na postojeća biračka mesta u okviru države navedeni su u prigovoru: Grac, Insbruk, Nirnberg, Hanover, Keln, Firenca, Vićenca, Herceg Novi, Vankuver, Kalgari i drugi.
ANDREJ CUKIC / EPA
Posebnu pažnju javnosti privukla je i informacija da su birači iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugih zemalja Bliskog istoka ostali bez biračkog mjesta, uprkos rekordnom broju prijavljenih.
Emirati ostali bez mjesta za glasanje, građani pišu žalbe
Kako su ranije naveli predstavnici dijaspore iz UAE, ovo se dešava prvi put od otvaranja Ambasade Srbije u UAE 2013. godine, a do sada su naši državljani u njenim prostorijama mogli da glasaju na svim izborima, a jedini izuzetak bila je 2020. godina, zbog pandemije kovida 19.
Među onima koji su se prijavili za glasanje u Emiratima je i Nevena Dragoje iz Dubaija koja je poteškoće imala još sa prjavom za glasanje.
“Svi smo ispunili istu prijavu i dostavili kopiju pasoša. U međuvremenu nisam dobijala odgovor od naše ambasade. Tri puta sam ih zvala, ista žena se javljala koja nam je govorila da ne brinemo i da će sigurno svaki državljanin Srbije koji živi u Emiratima – moći da glasa i da to pravo niko neće moći da nam uskrati”, kaže Nevena.
Međutim, ubrzo se ispostavilo suprotno, Emirati su ostali bez mjesta za glasanje, pa su naši državljani počeli da upućuju žalbe Republičkoj izbornoj komisiji.
ElenVD / Shutterstock
“Sve vrijeme sam u kontaktu i sa svojom porodicom i prijateljima iz Srbije i oni su nas posavjetovali da se odmah žalimo RIK-u”, objašnjava dalje naša sagovornica.
Sagovornica Nove navodi i da su državljani Srbije koji ulažu žalbe na odluku RIK-a odlučili da svaki mejl dokumentuju zbog sumnje da neko briše njihove zahtjeve.
“Ljudi su do sada ovde mogli najnormalnije da glasaju. Ovo je prvi put da im to neko uskraćuje”, navodi ona.
Državljani Srbije u UAE ne sjede skrštenih ruku, napravili su veliku grupu od najmanje 400 članova gdje međusobno dijele najnovije informacije, savjete, rešavaju nedoumice…
“Prema nezvaničnim podacima, više od 800 ljudi se u Emiratima prijavilo da glasa. Najviše ljudi je iz Dubaija i Abu Dabija…I u Šardži ima dosta naših ljudi”, kaže Nevena.
Dodaje da se sa puno ljudi dogovarala da ide zajedno na glasanje, pre nego što su saznali da to neće biti moguće.
“Poslednje što znam da je više od 200 ljudi poslalo mejlove RIK-u”, navodi Nevena koja je u protekle gotovo dvije godine bila na svim velikim protestima koji su studenti organizovali u Srbiji.
Biciklom na glasanje u Italiji
Kako su ostali bez mjesta za glasanje koje su imali 2023. godine, građani Srbije koji žive u Vićenci u Italiji odlučili su da će biciklama na glasanje i to u Trst koji je udaljen više od 200 kilometara.
Kako je objavljeno na njihovim zvaničnim nalozima, plan je da se iz Vićence krene u petak, kako bi se stiglo na vrijeme za nedeljno glasanje.
Srpska dijaspora u Grčkoj autobusima ide do Atine
Bez glasačkog mjesta ostali su i državljani Srbije koji žive u Solunu, Grčkoj, iako tamo postoji konzulat naše države. Svi Srbi u Grčkoj preusmereni su na Atinu.
U izjavi za Novu, Ivana Stanojević koja dugi niz godina živi i radi u Solunu kaže da se za glasanje u tom grčkom gradu prijavilo više od 200 njih, ali svi su preusmjereni na Atinu. Zbog toga se ovih dana spremaju i organizuju kako bi na glasanje išli autobusima i automobilima.
“Procena je da će nas oko 100 otići u Atinu na glasanje”, navodi ona.
Dodaje da je srpski konzulat u Solunu nadležan za Srbe iz čitave sjeverne Grčke, do njenih centralnih delova.
“To je konzulat koji radi non-stop. koji ima do 10 zaposlenih, koji ima konzula, zamjenika, otpravnika…Postojali su tehnički uslovi za glasanje, ali nema glasanja, zato ćemo mi ljiude autobusima skupjati na putu do Atine, kako bi glasali”; kaže Stanojević.
Tokom prijavljivanja za glasanje u Grčkoj, naši državljani vodili su preciznu evidenciju ko se prijavio i ko je dobio rješenje o glasanju.
“Uprkos tome, imamo situaciju da ljudi ne znaju da neće moći da glasaju u Solonu. Konkretno, riječ je o čovjeku koji je sa više od 20 prijatelja hteo da 225. krene sa Svete Gore. Napisala sam mu da su nas sve prebacili u Atinu, na šta mi je rekao da u njegovom rešenju i dalje piše Solun. U našim rešenjima piše Solun, ali sada zakonska procedura kada su već određena biračka mjesta, nalaže da mi dobijemo nova rješenja gdje će pisati Atina”, kaže sagovornica Nove, koja vjeruje da se to neće desiti.
Najdrastičniji primjeri: Koliko će dijaspora morati da putuje da bi glasala
Na sajtu “Vote BnB” neformalne grupe građana Srbije iz dijaspore, navedeni su najdrastičniji primjeri koji pokazuju koliko će u pojedinačnim slučajevima građani morati da putuju do biračkih mjesta.
Tako će u Kanadi, na primjer, od Vankuvera do Toronta građani morati da pređu više od 4.000 kilometara. Od Majamija, gde nezvanično ima više od 300 prijavljenih, moraće da se putuje 1.730 kilometara do Vašingtona.
Srbe u Valensiji čeka put duži od 300 kilometara do Madrida. U Grčkoj će se od Soluna do Atine putovati ravno 500 kilometara.
Noćno glasanje
Zbog odluke RIK-a da glasanje u inostranstvu uskladi sa lokalnim vremenom u Srbiji, mnogi građani će u rasejanju na glasanje noću.
Tako će se za državljane Srbije u Los Anđelesu biračka mjesta otvoriti u 23 sata, u Otavi dva sata poslije ponoći, u Okladu u 19 sati, a u Braziliji tri sata poslije ponoći.
Podsetimo, više od 30 diplomata Ministarstva spoljnih poslova Srbije, u zajedničkom saopštenju kritikovalo je način na koji je organizovano glasanje državljana Srbije u inostranstvu za parlamentarne izbore koji se održavaju 25. oktobra, tvrdeći da broj predloženih biračkih mjesta nije srazmjeran velikom interesovanju birača, kao i da su pojedine odluke donijete mimo profesionalnih standarda. Njih je podržalo još 50 bivših diplomata.
Ističe rok za usvajanje izmjena Ustava: Vlast bi da političkim darovima slomi opoziciju
Ako su ustavne promjene zaista važne za evropski put, onda bi svi politički akteri trebalo da pokažu da su sposobni da prevaziđu partijske interese. Državnički odnos ne znači da opozicija treba bezuslovno da podrži vlast, već da svi budu spremne na kompromis kada je riječ o interesima države i građana, kazao je Perović
Izvor: Dan
Aktuelna Vlada došla je do tačke kada više nije u mogućnosti da osigura dovoljnu podršku u parlamentu za ono što je važilo za njihov najveći uspjeh, ali i prioritet svih političkih i društvenih aktera – dalji napredak u procesu evropskih integracija.
Naime, za nekoliko dana ističe rok za usvajanje promjena Ustava, jednog od ključnih koraka za poglavlje 23, a nakon revolta opozicije zbog neodržavanje sjednice na kojoj je trebalo da se razmaztra smjena šefa parlamenta Andrije Mandića, parlamentarna većina ne može da računa na njihove glasove. Pojedinim partijama nude i političke ustupke u zamjenu za glasove.
Da je parlament daleko od kvalifikovane većine potrebne za usvajanje ustavnih promjena bilo je jasno još prije nekoliko sedmica. Za sve to vrijeme nije bilo pregovora sa opozicijom, niti se razmatrao njihov uslov da se sporna sjednica ipak održi. Umjesto toga, u poslednji čas, parlamentarna većina apeluje na sve partije da se evropske integracije stave iznad partijskih interesa i da se najkasnije sjutra usvoje promjene Ustava. Posebno su se obratili GP URA, kojoj nude i političke ustupke u zamjenu za glasove.
“Očekujemo da će partija koja je opredijeljena za punopravno članstvo u EU dati doprinos za sprovođenje ustavnih izmjena, što predstavlja važan korak u jačanju vladavine prava, borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala”, navodi se u dopisu koji su uputili GP URA.
Iz te stranke juče nisu odgovorili ovom listu kakve će korake preduzeti i kako će odgovoriti na poziv većine.
Na odgovornost, okupljanje oko evropskih integracija i stavljanja državnog interesa iznad partijskih juče su pozvali iz gotovo svih partija većine. Iz Pokreta Evropa sad poručili su da će oni koji ne budu glasali za ustavne promjene biti krivci za usporavanje evropskog puta.
“Crnoj Gori trebaju institucije koje neće zavisiti od političkih interesa, već će raditi u interesu građana i države. Oni koji se zalažu za vladavinu prava moraju biti spremni da podrže i konkretne mehanizme koji će omogućiti njeno djelotvorno sprovođenje. Zato onaj ko ne glasa za ustavne izmjene preuzima odgovornost za usporavanje borbe protiv korupcije i evropskog puta”, poručili su iz PES-a.
Da li se poziv vlasti GP URA može tumačiti kao pokušaj političke trgovine, prema ocjeni Miloša Perovića iz NVO Alfa centra, zavisi od toga šta se krije iza tog poziva. Pokušaj takvih pregovora, kako smatra, nije sporan ukoliko uslovi opozicije budu usmjereni na opšte dobro.
“Nije svako političko uslovljavanje negativno, jer opozicija ima pravo da traži određene garancije i rješenja. Važno je da ti zahtjevi ne budu usmjereni na zadovoljavanje partijskih ili ličnih interesa”, kazao je Perović.
Kada je riječ o sinhronizovanim apelima partija većine, ističe da je sada jasno da se velike odluke ne mogu donositi bez šireg konsenzusa, što je realnost parlamentarne demokratije, a ne slabost većine.
“Pitanje je koliko je vlast spremna da prihvati argumente i zahtjeve opozicije, ali i koliko je opozicija sprema da preuzme odgovornost za odluke važne za državu. Ukoliko dogovor izostane, postavlja se pitanje da li je zaista postojala spremnost za kompromis ili su politički interesi prevagnuli nad javnim. Važno je da građani vide ko je bio spreman da razgovara, koji su zahtjevi bili na stolu i zbog čega eventualni dogovor nije postignut. Na kraju, ako su ustavne promjene zaista važne za evropski put, onda bi svi politički akteri trebalo da pokažu da su sposobni da prevaziđu partijske interese. Državnički odnos ne znači da opozicija treba bezuslovno da podrži vlast, već da svi budu spremne na kompromis kada je riječ o interesima države i građana”, zaključio je Perović.
Kako su istakli, javnost ima pravo da zna da li su eventualni razlozi za protivljenje ustavnim izmjenama konkretne pravne primjedbe, neslaganje sa predloženim modelom ili politička odluka koja može usporiti uspostavljanje snažnijih antikorupcijskih mehanizama.
“Crna Gora je u završnoj fazi pristupnih pregovora i svaki zastoj u sprovođenju neophodnih reformi može otežati ostvarivanje strateškog cilja – članstva u EU. Politička odgovornost mjeri se konkretnim djelima, a ne samo riječima”, naglasili su iz PES-a.
I Demokrate su poručile da nema prostora za odlaganja ispunjavanja evropskih obavaze i da niko ne smije da traži alibi za neglasanje za ustavne promjene.
“Evropska budućnost Crne Gore nije vlasništvo nijedne političke partije, nijednog lidera i nijedne parlamentarne većine. Ona je zajednički državni cilj i obaveza koju smo preuzeli pred građanima. Upravo zato ne postoji partijski interes, politička razlika, međusobni spor ili kalkulacija koja može biti iznad interesa Crne Gore da završi evropske integracije. Demokratska Crna Gora ostaje otvorena za razgovor, uvažavanje argumentovanih primjedbi i postizanje najšireg mogućeg političkog dogovora. Ali spremnost na dijalog ne smije se pretvoriti u pravo na beskonačno odlaganje, niti političke razlike smiju postati izgovor za blokadu državnih obaveza”, poručuju iz partije Alekse Bečića.
Poziv da se završe obaveze iz EU agende uputio je i šef kluba poslanika Bošnjačke stranke Amer Smailović.
“Vjerujem da smo svi svjesni momenta i onoga šta članstvo u EU znači za Crnu Goru. Potrebni su nam snažnija vladavina prava, efikasnije institucije, bolji životni standard i više prilika za građane. Zato evropski put mora biti iznad partijskih interesa i političkih razlika”, poručio je Smailović.
S druge strane, iz Evropskog saveza su saopštili da neće promijeniti stav pod bilo kakvim pritiskom.
“Da budemo u potpunosti i do kraja jasni: održite sjednicu Skupštine na kojoj će se raspravljati o pitanju povjerenja Andriji Mandiću i ne blokirajte Ustavom definisane mehanizme parlamentarne kontrole od strane opozicije. Nije valjda bježanje od rasprave i glasanja o Mandiću važnije od EU puta? Zasigurno nećemo dozvoliti onima koji su do 2020. godine u parlamentu opstruirali apsolutno svaku aktivnost na evropskom putu Crne Gore da nas danas uče evropskim vrijednostima”, navode iz ES.
DPS, koji je i pokrenuo inicijativu za smjenu Mandića, u petak je, uoči početka jesenjeg zasjedanja, poručio da se neće povući i da se o zajedničkom djelovanju sa partijama vlasti može govoriti tek kada se održi sjednica na kojoj će se razmatrati razrješenje predsjednika Skupštine.
Poziv na okupljanje svih političkih aktera oko evropskog puta Crne Gore uputio je ministar i lider Albanskog foruma Nik Đeljošaj. Međutim, on je tom prilikom naveo i da je na aktuelnoj Vladi da završi tehnički dio pregovora, a da će konačne korake do članstva u EU napraviti nova Vlada i novi premijer.
“Crna Gora se nalazi u trenutku kada odgovornost prema državi zahtijeva da se njena evropska budućnost stavi iznad političkih razlika. Do tada ostavimo po strani političke nesuglasice i posvetimo se ovom zajedničkom cilju. Važno je da se proces dovede do kraja, kako bi 44. Vlada završila zatvaranje pregovaračkih poglavlja, dok bi nakon parlamentarnih izbora nova vlada, na čelu sa novim premijerom, potpisala ugovor o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji. Nijedan pojedinac i nijedna funkcija nijesu i ne mogu biti iznad učlanjenja Crne Gore u Evropsku uniju”, naveo je Đeljošaj.
Vozni park crnogorskog parlamenta čini 38 automobila, od kojih su tri nezadužena, pokazala je posljednja tabela objavljena na sajtu Skupštine u septembru ove godine. Nove Mazde, koje je Skupština kupila prošle godine za 136.125 eura, voze potpredsjednici parlamenta Mirsad Nurković i Nikola Camaj, kao i predsjednik Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje Dejan Đurović. Takođe, ova vozila koriste i članovi obezbjeđenja prvog čovjeka najvišeg zakonodavnog doma Andrije Mandića.
Skupština je nabavila još jednu Mazda, model CX80, proizvedenu ove godine koju koristi vozač Službe crnogorskog parlamenta.
Osim Mazde, u garaži Skupštine nalaze se “audi”, “volksvagen”, “dačia”, “opel”, “reno”, “tojota” starosti od tri do 19 godina.
Pravo na stalnu upotrebu vozila ima predsjednik radnog tijela, ovlašćeno lice koje odredi predsjednik poslaničkog kluba za potrebe kluba i generalni sekretar i njegovi zamjenici.
Poslanici voze “astru” i “fluens”
Prema dokumentu iz septembra, Miroslav Štešević iz obezbjeđenja predsjednika Skupštine koristi “audi A6” iz 2007. godine, kao i “golf VI” iz 2010. godine.
Poslanici Demokrata Duško Stjepović i Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović zadužili su vozila marke “opel astra”, stara po devet godina. Isto vozilo iz 2015. godine je nezaduženo, nakon što je Jovan Jole Vučurović, koji ga je koristio, preuzeo funkciju ministra bez portfelja.
Među korisnicima “opel astre” nalaze se i Lana Popivoda iz Kluba poslanika Socijaldemokrata (SD) i Jelena Nedović iz Pokreta Evropa sad (PES), koje su dobile vozila iz 2018. godine.
Nezavisna poslanica Jevrosima Pejović na raspolaganju ima “reno fluens” staro 12 godina, a njena koleginica iz Demokratske Crne Gore i potpredsjednica Skupštine Anđela Vojinović koristi “tojotu korolu” staru tri godine.
Njihove kolege Artan Čobi iz Albanskog foruma i Velimir Đoković iz Nove srpske demokratije zadužili su “reno megane”, proizvedene 2023. godine.
Hibridni SUV MG EHS iz 2023. godine koristi se za Službu Skupštine. Nezaduženu su “reno fluens” star 12 godina i “dačia džoger” stara četiri godine.
Poslanik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović nije zadužio skupštinsko vozilo, ali koristi pravo na gorivo.
Pola miliona za bogatiji vozni park
Skupština je za četiri godine potrošila više od pola miliona eura kako bi “osvježila” vozni park.
Prošle godine kupila je pet automobila marke “mazda 3” za 136.125 eura sa PDV-om. Vozila su kupljena od firme Efel travel sa Cetinja.
Prema podacima koje je ranije analizirao Dan, Skupština je i tokom 2022, 2023. i 2024. za nova vozila dala 363.180 eura (439.446 eura sa PDV-om).
Kako je pisao Dan, u martu 2024. godine parlament je izdvojio 101.459 eura (i 21.306 eura PDV-a) za pet novih vozila. Prije toga je, u maju 2023, sklopljen ugovor za nabavku 10 novih automobila (od kojih je jedan na električni pogon) za 217.771 euro (PDV je iznosio 45.731 euro). U oktobru 2022. sklopljen je ugovor za nabavku dva vozila za iznos od 43.950 eura (PDV je iznosio 9.229 eura).
Predaja ključeva na kraju radnog dana
Upotreba službenih vozila definisana je Pravilnikom o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila u Skupštini Crne Gore.
Na kraju radnog dana korisnik je dužan da parkira vozilo i preda ključeve zaposlenom zaduženom za vozni park.
Izuzetno, kada se korisnik vozila vrati sa službenog puta, nakon isteka radnog vremena vozilo može parkirati ispred svog stana.
– Ako postoji potreba za obavljanjem službenih poslova u ranim jutarnjim časovima, odnosno prije početka radnog vremena, korisnik vozila može isto preuzeti dan ranije. Ukoliko se ukaže potreba za obavljanjem službenih obaveza tokom neradnih dana ili van radnog vremena, službeno vozilo može se koristiti samo uz odobrenje generalnog sekretara – objasnili su iz Skupštine.
(Četrdeset deveti Plavski književni susreti i 24. likovna kolonija „Plavsko jezero“ povezali su nasljeđe plavsko-gusinjske kotline sa savremenim stvaralaštvom, zavičajnim pjesnicima, učenicima i regionalnim programom)
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik
Četrdeset deveti Plavski književni susreti doveli su grad pred jubilarno, pedeseto izdanje. Bili su povod da opet budem u tom lijepom kraju i da sa dragim prijateljima budem u prilici da odgledam neke od programa. Tim se dolascima radujem i zbog razgovora za koje uvijek ostane premalo vremena, zbog poznatih lica i one bliskosti sa kojom me Plav dočekuje. Jezero i planine daju ljepotu predjelu, a ljudi razlog da mu se vraćam. Pred takvim jubilejom valja se priśetiti književnika koje je dala plavsko-gusinjska kotlina, njihovih pjesničkih i proznih stranica, ali i svih onih koji su godinama pripremali ove susrete, dočekivali goste i okupljali publiku. U razgovoru o književnosti često ostanu u drugom planu upravo ljudi zahvaljujući kojima se taj razgovor održava. I njima pripada dio priče o trajanju Plavskih književnih susreta.
Husein Bašić ostavio je romane, pjesme i dragocjen rad na prikupljanju usmene književnosti. Uz njegovo „Tuđe gnijezdo“ i „Vjetar s Prokletija“, uz „Gusinjsku godinu“ i „Davidovu zvijezdu“ Zuvdije Hodžića, ovaj prostor dobija književnu snagu koja se ne može obuhvatiti njegovom vanvremenskom veličinom. Radovan Zogović, ponikao u Mašnici, unio je u poeziju društvenu pobunu, a zatim i snažnu zaokupljenost predjelom i proticanjem vremena. Esad Mekuli, pjesnik i prevodilac rođen u Plavu, svojim djelom i uredničkim radom zauzeo je važno mjesto u albanskoj književnosti. Različiti jezici i poetike ovđe imaju zajedničko zavičajno uporište, sa svim razlikama koje njihovim djelima daju posebnost. U istoriji susreta ostala su i imena Dušana Kostića i Vukmana Otaševića. Kostićevo „Modro blago“, namijenjeno mladim čitaocima, podśeća koliko rano počinje veza čovjeka sa književnošću. Husein Bašić danas svojim imenom označava kuću u kojoj se plavski programi održavaju. To ime na ustanovi svijetli među brojnim plavsko-gusinjsko-limskim neimarima pisane riječi. Njegove knjige valja čitati, njegovu brigu za nasljeđe nastavljati, a piscima koji dolaze omogućiti da budu saslušani sa istom pažnjom. Tako śećanje na velikane ostaje djelatno među živim stvaraocima. A tu je i Jašar i Bajram Redžepagić i Todor Živaljević-Velički i mnogi drugi čija pisana riječ traje.
Lijevo Jakov Milatović, Vladimir Vlado Knežević i Nihad Canović, tokom posjete Centru za kulturu u okviru Plavske kulturne jeseni. Desno jedan od radova sa 24. likovne kolonije „Plavsko jezero“.
O toj odgovornosti pisao sam i 2020. godine, u portretu Alije Redžematovića, profesora, bibliotekara i hroničara plavskih književnih i likovnih susreta. Pažnju sam tada posvetio njegovom dugogodišnjem radu sa knjigama i mladim ljudima. I danas smatram da se kulturno trajanje grada najjasnije vidi kroz takvu posvećenost. Uz autora čije ime pamtimo stoji neko ko je knjigu sačuvao, predstavio je čitaocima i učinio dostupnom novoj generaciji. Ovogodišnju jesen zato posmatram i kao nastavak rada mnogih plavskih kulturnih poslenika.
Plavsko jezero, Lim i Prokletije pripadaju tom književnom prostoru koliko i kuće, porodične priče i govor ljudi. Oktobarske boje po obroncima Visitora mogu se prenijeti na platno, ali se zavičaj otkriva i u stihovima i pričama o majci, muhadžirstvu, zemlji, Limur, trajanju i opstajanju. U tome prepoznajem bliskost ovogodišnje kolonije i književnih večeri. Pred istim predjelom slikar bira boju, pjesnik riječ, a oboje pokušavaju da sačuvaju nešto što bi bez njihove pažnje prošlo nezabilježeno.
Lijevo aplauz publike u Velikoj sali. Desno okupljanje na programu u Galeriji Centra za kulturu „Husein Bašić“. Plavska kulturna jesen, oktobar 2026.
Plavska kulturna jesen 2026. obuhvatila je 49. Plavske književne susrete i 24. likovnu koloniju „Plavsko jezero“. Organizovao ju je JU Centar za kulturu „Husein Bašić“, na čijem je čelu Vladimir Knežević, uz podršku Opštine Plav i Ministarstva kulture i medija. Iza takvog programa stoji posao ustanove koja okuplja umjetnike, otvara prostor učenicima i omogućava publici da u svom gradu susretne autore iz različitih sredina. Njegova vrijednost postaje vidljiva kroz ono što se u tim susretima zaista dogodi.
Prvo veče među slikama i pjesmama
Manifestacija je otvorena 7. oktobra, a predsjednik Opštine Plav Nihad Canović govorio je o očuvanju kulturnog nasljeđa i njegovom prenošenju budućim generacijama. U Plavu te riječi podsjećaju na pisce i umjetnike uz čija su djela mnogi odrastali, na knjige koje bi vrijeđelo ponovo otvoriti i približiti mlađim čitaocima. Podsjećaju i na obavezu prema ljudima koji danas stvaraju, kojima treba pružiti podršku i prostor da svoj rad predstave sugrađanima. Volio bih da upravo takva briga prati ove susrete i kada se program završi, da se nastavi u biblioteci, školi i razgovorima sa mladima koji tek otkrivaju koliko je njihov kraj dao književnosti i umjetnosti.
Prva izložba, „Crnom Gorom“ Milene Mile Vladisavljević, otvorena je u Galeriji Centra za kulturu. Na fotografijama postavke razaznaju se predjeli, kuće, ulice i voda, motivi u kojima slikarstvo ispituje odnos prirode i prostora što ga je oblikovao čovjek. Naslov izložbe poziva na kretanje kroz Crnu Goru. U Plavu, okruženom planinama, takvo putovanje slikom dobija posebno polazište. Autorka pred publiku donosi svoj izbor viđenog, pa se poznati motiv može ukazati u boji i rasporedu koje mu dotada nijesmo pridavali. Izložbu je otvorio akademki slikar Mirko Dragović.
Lijevo predsjednik Opštine Plav Nihad Canović na otvaranju Plavske kulturne jeseni. Desno akademski slikar Mirko Dragović tokom otvaranja izložbe „Crnom Gorom“ Milene Mile Vladisavljević. Plav, 7. oktobar 2026.
Uz izložbu su predstavljeni učesnici 24. likovne kolonije. Prema oznakama zemalja u programu, Crnu Goru predstavljali su Angelina Janjušević, Mirko Dragović, Kaltrina Hoti, Arijeta Lucević, Žarko Plavšić, Senadin Pupović, Jana Rahović i Mile Albijanić. Jasna Pavlović predstavljena je kao umjetnica iz Srbije, a Milena Mila Vladisavljević iz Hrvatske. Desetoro stvaralaca našlo se pred mogućnošću da nekoliko dana rada veže za Plav, svako sa sopstvenim likovnim iskustvom i interesovanjem. Vladisavljević je samostalnom izložbom i učešćem u koloniji povezala dva oblika susreta sa publikom. Pupović i Hoti bili su zastupljeni i u pjesničkom programu. Ta podudaranja daju manifestaciji prirodnu unutrašnju vezu. Iza odvojenih satnica stoje ljudi čije stvaralaštvo prelazi iz jednog izraza u drugi, pa ih publika može upoznati potpunije nego na jednoj samostalnoj večeri.
Potom je u Velikoj sali održan akustični koncert Neše Galije. Izvještaj organizatora bilježi zajedničko pjevanje izvođača i publike. Na koncertnim fotografijama vidi se odnos pozornice i gledališta, podignute ruke i lica okrenuta prema muzici. Akustični nastup nosi poseban zahtjev, jer glas i gitara ostaju blizu slušaocu. U takvom susretu prepoznata pjesma lako izlazi iz okvira samog izvođenja i postaje dio zajedničke večeri. Prvi dan tako je imao jasan raspon, od slikarske postavke do pjesme koju publika poznaje. Književni susreti otvoreni su u društvu drugih umjetnosti. Riječ je kroz naredne programe preuzimala sve više prostora, zadržavajući vezu sa slikom i muzikom koja je ustanovljena već na početku.
Lijevo Neša Galija tokom akustičnog nastupa. Desno izvođači i publika u Velikoj sali Centra za kulturu „Husein Bašić“, tokom prve večeri Plavske kulturne jeseni. Plav, 7. oktobar 2026.
Umjetnost među prijateljima, Plavnik među svojima
Tokom manifestacije učesnici kolonije nastavili su rad u Plavu i njegovom okruženju. Jedan važan detalj spojio je slikare pred štafelajima, drugi zajedničko okupljanje kraj jezera. U takvim prizorima kolonija dobija svoju stvarnu sadržinu. Platno je pred umjetnikom, rad je još otvoren, a predio može promijeniti zamisao sa kojom je započet. Slika nastaje u vremenu koje se ne može svesti na svečano predstavljanje njenog autora. Organizator je zabilježio i održavanje likovne radionice kojoj je prisustvovao preśednik Crne Gore Jakov Milatović, upoznajući se sa radom umjetnika. Fotografije uz objavu prikazuju i mlade učesnike okupljene u prostoru Centra za kulturu. Prisustvo mladih uz umjetnike vrijedi njegovati upravo zbog neposrednog iskustva rada. Pred gotovom slikom posmatrač vidi rezultat, a uz onoga ko slika može da nasluti koliko izbora, pokušaja i strpljenja prethodi tom rezultatu.
Lijevo stvaralački rad učesnika 24. likovne kolonije „Plavsko jezero“ na otvorenom. Desno mladi učesnici likovne radionice u Centru za kulturu „Husein Bašić“. Plav, oktobar 2026.
Osmi oktobar donio je omaž Ismetu Markoviću-Plavniku u holu Centra za kulturu. O njegovom životu, stvaralaštvu i književnoj zaostavštini govorili su Senada Đešević, Aleksandar Laković i Faruk Dizdarević. Program je moderirala Aleksandra Laban. Veče posvećeno jednom piscu okupilo je sagovornike oko njegovog djela i vratilo ga u javni književni razgovor grada. Marković Plavnik, rođen 1948. u plavskom Prnjavoru, preminuo 2017. godine, djelovao je kao pjesnik, filozof i prevodilac. Sam dodatak Plavnik njegovom imenu nosi prepoznatljivu pripadnost. Grad se takvom piscu odužuje i kada otvori razgovor o složenosti njegovog rada, o knjigama koje su ostale i čitaocima koji će ih tek otkriti. Održani omaž pružio je priliku da se ta veza obnovi pred publikom.
Lijevo razgovor o životu i književnom djelu Ismeta Markovića-Plavnika. Desno publika na omažu u holu Centra za kulturu „Husein Bašić“. Plav, 8. oktobar 2026.
U godini pred pedeseto izdanje susreta, povratak Plavniku ima naročit smisao. Dugovječnost manifestacije vidi se i u njenoj sposobnosti da sačuva pojedinačnu književnu biografiju. Uz nova imena ostaje mjesto za autora koji više ne može stupiti pred mikrofon, ali čije djelo još može podstaći pitanje, neslaganje ili novo čitanje. Tu je najpouzdanija mjera književnog śećanja.
Petak u znaku knjige
U petak, 9. oktobra, učenici OŠ „Hajro Šahmanović“ iz Plava i OŠ „Petar Dedović“ iz Murina razgovarali su sa Sonjom Milovanović i Slobodanom Zoranom Obradovićem. Susret „Riječ koja raste“ održan je u holu Centra za kulturu. Uz pisce i učenike bili su nastavnici, a fotografije bilježe mladu publiku i učenice sa listovima pripremljenog teksta. Književnost je tog jutra imala lica onih kojima će sjutra pripadati biblioteka i pozornica.
Takvi susreti zaslužuju ravnopravno mjesto u hronici manifestacije. Pisac pred učenicima odgovara i za način na koji će im približiti knjigu. Važno je da dijete ośeti kako u jeziku postoji prostor za njegovu radoznalost, njegovu nedoumicu i vlastiti pokušaj. Učenicima iz Plava i Murina pružena je prilika da autora upoznaju kao sagovornika. Taj neposredni odnos može potrajati i kada se zaboravi tačan datum školskog izlaska.
Lijevo učenice tokom čitanja pripremljenih tekstova. Desno obraćanje učenika na književnom susretu „Riječ koja raste“. Centar za kulturu „Husein Bašić“, Plav, 9. oktobar 2026.
Večernji program donio je predstavljanje zbirke priča „Autograf“ Afana Latića. Za razgovor sa autorom program je najavio Slobodana Marunovića. Fotografije sa promocije prikazuju programski razgovor uz primjerke knjige i publiku okupljenu u holu. Poslije jutarnjeg susreta sa učenicima, ista ustanova otvorila je prostor savremenoj prozi i pitanjima koja ona postavlja odraslom čitaocu. Latić je o „Autografu“, na ranijem podgoričkom predstavljanju, govorio kroz odnos oca i sina, ćutanje u porodici i povratak kući odrastanja. U njemu prepoznajemo pitanja koja uvijek bude čitaoce ovako vrijednim djelima. Za kraj sa iskustvom odlazaka i povrataka takva proza ima jasan ljudski odjek. Čovjek može promijeniti grad i mjesto boravka, a da razgovor koji je ostavio kod kuće ostane itekako važan. Književnost se često vraća upravo takvim mjestima. Naslov „Autograf“ u tom čitanju dobija intimniji smisao, kao pitanje o tragu koji jedni u drugima ostavljamo.
Lijevo razgovor o zbirci priča „Autograf“ Afana Latića. Desno publika na promociji u holu Centra za kulturu „Husein Bašić“. Plav, 9. oktobar 2026.
Zavičaj u sedam pjesničkih glasova
U nastavku večeri svoju poeziju predstavili su Sajma Feratović, Afan Latić, Senadin Pupović, Kaltrina Hoti, Bajram Neljković, Rasim Rale Gutić i Asija Koljenović. Program su vodili i stihove kazivali glumci Slobodan Marunović i Slađana Bubanja-Merdović. Objavljeni izvještaj sa zavičajne večeri donosi sva ova imena, a zajednički prostor nastupa omogućio je da se različiti pjesnički putevi približe istoj publici.
Sajma Feratović je svojim pjesničkim nastupom dala posebnu draž večeri. Njeno jezgrovito kizvođenje može nas pratiti dok razmišljamo o poeziji i njenoj potrebi da unutrašnjem iskustvu nađe oblik. U osvrtima na Feratović zabilježena je i njena posvećenost usmenoj lirici plavsko-gusinjskog kraja. Pjesnikinja tako svojim autorskim radom i interesovanjem za naslijeđenu pjesmu učestvuje u istom razgovoru koji ova manifestacija nastavlja. Latić se poslije proznog predstavljanja našao među pjesnicima. Hoti i Pupović povezali su pjesničko veče sa likovnom kolonijom. Uz njih su svoj stih donijeli Neljković, Gutić i Koljenović. Zavičajna pripadnost u takvom društvu ostavlja prostor različitim iskustvima i izrazima. Svako ime nosi zaseban odnos prema kraju, a susret omogućava da se te razlike čuju jedne uz druge. Slobodan Marunović glumac i reditelj kao i Slađana Bubanja svojim su vođenjem i kazivanjem stihova toj večeri dali jasnu scensku cjelinu. U književnom programu glumačka riječ ima ośetljiv zadatak. Potrebno je čuvati ritam pjesme, razgovijetnost i prostor za pjesnika čiji je tekst pred publikom. Njihov doprinos pripada upravo toj kulturi snažne i emotivno prenesene riječi, od koje zavisi kako ćemo čuti i ono što smo ranije pročitali.
Lijevo kazivanje poezije tokom večeri zavičajnih pjesnika Senadin Pupović. Desno učesnici programa na sceni Centra za kulturu „Husein Bašić“. Plav, 9. oktobar 2026.
Senadin Pupović učestvovao je u zavičajnoj pjesničkoj večeri i u likovnoj koloniji. Ljekar, pjesnik i slikar, rođen u Plavu, u ovogodišnjem programu bio je prisutan u dva umjetnička izraza. Ta širina rada zaslužuje pažnju, ali mu se kao pjesniku najprisnije prilazi kroz same tekstove. U njima se zavičaj otkriva kroz vezanost za ljude, kuću i predio. Ljubav prema kraju dobija oblik koji čitalac može da vidi i prepozna. Pupović pripada i porodici u kojoj književno śećanje ima svoje ime. Njegov otac Ahmet Pupović bio je pisac i sakupljač usmenog stvaralaštva plavsko-gusinjskog kraja. Taj podatak približava kulturno okruženje iz kojeg Senadin dolazi, uz punu samostalnost njegovog pjesničkog rada. U književnom trajanju Plava važne su i takve porodične veze, način na koji interesovanje za govor i knjigu prelazi iz jedne generacije u drugu, dobijajući drugačiji autorski izraz. Kada njegove pjesme čitamo uz Pupovićevo učešće na zavičajnoj večeri, postaje jasnije zbog čega njegovom djelu pripada posebno mjesto u priči o Plavu. Vrt i rijeka, majčin dar i ośećanje pripadnosti nose iskustvo koje je istovremeno lično i blisko drugim ljudima. Pupovićev pjesnički glas ostaje uz glasove Sajme Feratović, Afana Latića, Kaltrine Hoti, Bajrama Neljkovića, Rasima Rala Gutića i Asije Koljenović. Njihov zajednički nastup potvrdio je da zavičajna književnost živi kroz autore koji danas pišu i izlaze pred svoju publiku.
Pred završnom pozornicom
Rad slikara bio je usmjeren ka izložbi 24. kolonije „Plavsko jezero 2026“, najavljenoj za 10. oktobar u 18 časova u Galeriji Centra za kulturu. Završno predstavljanje nastalih radova u programu stoji uz književno veče. Centralno veče 49. Plavskih književnih susreta održano je 10. oktobra u Velikoj sali. Zajednička promocija okupila je učesnike na pozornici, uz projekciju punog naziva programa i motive knjiga i pera. Bio je to susret pisaca i publike u gradu u kojem književnost ima svoje mjesto i vjerne čitaoce. Violina na pozornici upotpunila je ambijent večeri posvećene umjetnosti.
Lijevo zajednička fotografija učesnika i gostiju likovne kolonije „Plavsko jezero“. Desno okupljeni tokom programa u Galeriji Centra za kulturu „Husein Bašić“. Plav, oktobar 2026.
Regionalni obuhvat završnice jasno je određen objavljenim programom. Iz Crne Gore najavljeni su Violeta Manović, Gordan Čampar, Adnan Avdić, Mark Pashku Lucgjonaj, Jovan Drašković i Spasoje Bajović. Bosnu i Hercegovinu u programu predstavljaju Jasmina Hanjalić i Zehra Maksumić. Iz Srbije su učestvovali Emsura Hamzić, Izudin Ašćerić, Selvija Ferizović i Sonja Milovanović, a sa Kosova Shyqri Galica i Arbnesha Kelmendi-Draga. Za muzički dio najavljena je violinistkinja Eleonora Vujović. Hrvatska je u cjelini manifestacije zastupljena učešćem Milene Mile Vladisavljević u likovnom programu.
Taj krug zemalja pokazuje širinu poziva koji je Plav uputio. Posebno je dragocjeno prisustvo kosovske književnosti u programu grada kojem pripada i književno nasljeđe Esada Mekulija. Uz autore iz Bosne i Hercegovine i Srbije, i Crne Gore otvara se mogućnost razgovora o različitim književnim iskustvima prostora koji se međusobno dobro poznaju, ali imaju još mnogo toga da pročitaju jedni o drugima. Takvim susretima vrijedi dati nastavak kroz prevode, dostupne knjige i buduće programe. Poseban doprinos programu centralne večeri dalo je izvođenje pjesama plavsko-gusinjskog kraja u okviru obraćanja profesorice Senade Đešević. Uz savremenu autorsku riječ začuo se izraz usmenog nasljeđa, pjesma vezana za govor i život ovoga prostora. Taj dio večeri približio je gostima ono što se u zavičaju prenosi slušanjem, izgovorom i melodijom. U književnom susretu dobilo je mjesto i iskustvo koje je živjelo prije štampane knjige.
Brojna publika u Velikoj sali Centra za kulturu „Husein Bašić“ tokom programa Plavske kulturne jeseni 2026.
Dramski prvak Slobodan Marunović i Slađana Bubanja-Merdović svojim vođenjem, govornom kulturom i scenskim prisustvom dali su završnoj noći posebnu ljepotu i dostojanstvo. Njihova uloga pokazala je koliko književnom programu znači promišljeno vođenje. Najava usmjerava pažnju prema autoru, razgovijetna riječ približava tekst, a odmjereno prisustvo čuva cjelinu večeri. U tome je vrijedan doprinos ovo dvoje umjetnika plavskoj jeseni. Posebni vrijendi i lijepi segmenti na violini bili su od mlade Elenore Vujović. Posebno priznanje zaslužuju direktor Centra za kulturu „Husein Bašić“ Vladimir-Vlado Knežević i svi zaposleni, koji su velikim trudom, pažljivom organizacijom i srdačnim odnosom prema učesnicima iznijeli zahtjevan posao realizacije ovako sadržajne i složene manifestacije.
Iako nas je na završnoj večeri kiša zasipala svojim srebrnim kapljicama, bilo je teško poći iz Plava. Ostalo je još ponešto da se kaže, da se prijatelju pruži ruka i obeća novi dolazak. Plavska kulturna jesen privedena je kraju, a ja sam odlazio zahvalan za susrete, za stihove i za ljude zbog kojih mi je ovaj kraj odavno blizak. Sljedeći put okupiće nas pedeseti Plavski književni susreti. Do tada, neka knjige koje smo ovih dana predstavljali i pominjali nađu nove čitaoce. Biće to najljepši nastavak ovih večeri.
–Dok je nama Spajke, biće para ka kod majke, pjevao je vladin hor uz pratnju finansijskog orkestra kojim je, u nedostatku premijerovog meštra od šoldi, dirigovao ministar poljoprivredni, sveobuhvatni deficit.
-Biće, biće, poskakivao je moravac nenadmašni Jokaš, otvarajući novopristigle pakete 400 miliona teškog duga u blindiranoj vladinoj kamari, đe ni tica ne može da priviri. Sem ako ne prokopa nečesovi tunel neđe dolje duboko ispod. Ali ni to nije za brinut, jer ima ko će ga zatrpat čim sve razgrabe pojedinačni slučajevi. Da trag ne ostane i ne vidi se koliko je država oštećena. O kojoj brinu vladajući taman ka o lanjskom snijegu. Pozove se onaj provjereni grguravi kadar, spreman da zakopa stručno i ekspertski svaku istinu i stvar je riješena. Nema više strogo čuvane tajne, a ako novca zafali, tu je Spajke i eto odnekud opet žive pozajmice, koju ćemo mi vrćati, naša đeca i unučad, a ne on ni njegovi. Koji će biti zbrinuti đe god i kad god to bilo. A desiće se. Mora nekad.
Mnogo je važno što smo se uspješno zadužili, rekoše iz resornog ministarstva dubokoumni čimbenici. Nije lako dobiti uspješan kredit. Jer je između toga i onoga za sveukupnu propast tanka nit. Pa ako ne paziš, ka što nijesu oni prije, neće ti ni litije ni popovi pomoći. Jer, zborio je nenadmašni Joko(Ono), oni su prije sve to činjeli toliko neuspješno da niko nije znao što je čije iz tijeh paketa. Pa se dešavalo da neki uzmu što im ne pripada po evropskom paf-paf modelu, pa ga je onda đavo ponio. Prevario se. Znali su ali ni slučajno ovoliko koliko ovi danas znaju. Za njih su, prostim jezikom rečeno, bili obični amateri.
-Sad je jasno, sve je naše, konstatovao je na kraju (ili na početku) balade poljoprivredno, rječno, jezersko, morsko, šumarsko, stočni poklisar, ili osoba od najvišeg mogućeg premijerovog povjerenja. Etičar, estetičar, humanista, ekspert za filozofiju morala (skoro koliko Bećir), prefinjene umjetničke raskoši, dostojanstveni potencijal u obliku ljudskog bića, znameniti Joko tinjalica. Junak mašte za odrasle u datim situacijama. Ko upregne sive ćelije na valjan način, samo će mu se kazati o kakvom se kapacitetu radi.
Završio se tako prvi dan najnovijeg kreditnog zaduženja. Koji, valja spomenuti, neće biti potrošen za ono što mnogi misle da oće, no za specifične projekte koje su osmislili 27 ministara, sedam potpreśednika Vlade i premijer. Koji o tome, sem ovaj potonji niti su znali niti sad znaju slovo jedno. Njihov ih je veslač preveslao. Čak i gospodina Vukovića, koji je, reklo bi se, pod stresom i ne umije se snać baš nikako.
Pored svega utisak je da se lakše diše. Ima para ka pljeve. Kasica prasica nam se puni sporije no što se prazni. To smo mi krivi, a ne on, koji je sve uradio da nam olakša turoban i život bez ambicija. Pokrenuo je zamajac i naše je samo da ga pratimo. Ne uživo, na whatsApp-u, ka svi ostali iz Vlade.
Ovo što se dogodilo sa najnovijim zaduženjem treba tumačiti kao trening za ono veliko spasonosno milijardu teško, koje tek treba da uslijedi. Neće nas to omrčit, kako zbore dobroplaćeni ekonomski stručnjaci i tobošnji ekspertoliki preletačevići, no će nas blagosloviti i učiniti da konačno možemo bez straha uljest u trgovinu i dostojanstveno stat pred državne šaltere đe se porezi plaćaju i prikuplja finansijska opstojnost države. Naravno, taj ciljani programski sadržaj sadrži opšte blagostanje koje će čak dofatiti i umirene umirovljenike. Po nekoj računici koja je procurila, ovaj socijalni pogibelj koji broji 130.000 socijalne pojedinačne opskurnosti, dobiće po 50 € povećanja i još 100 € svako kao nadoknadu za božićnu trpezu. Ili, za ljekove, doktore privatne (jer se redovnim putem ne može privirit ni za šest mjeseci) po prioritetu bolesti, jer jedan pregled košta koliko i Spajićeva jednokratka nadoknada.
Valja se priśetiti, jer nam je pamćenje kratko, da nas je Spajić spašavao mnogo puta do sada. Do vijeka mu fala. Treba mu poperit spomenik neđe. Ne bi loše bilo tamo đe je bio onoga krvavog đenerala što je uteka s postamenta, pa ga ne može sva crnogorska policija nać. Ne iz ideoloških i nekih drugih pobuda, nego krajnje praktičnih, zato što postoji postolje koje bi se za ovu priliko moglo iskoristiti po mnogo nižoj cijeni. Spajić je praktičar, ne onaj kiropraktičar zadužen za diskus herniju, spondilozu, skoliozu, piriformis sindrom, glavobolju, no finansijski praktičar. Barata novcem ka nekadašnji mu lični prijatelj sa teniskim reketom, koji je darivao papi Lavu XIV. Mada se premijer izuzetno dobro razumije i u sve vrste reketa. Provjereno 100%.
A da je to baš tako i da ga treba poperit na taj postament, spomenik a ne njega, evo i zašto.
Od decembra 2020. godine do danas, Vlada Crne Gore se javno i direktno zaduživala najmanje 10 puta kroz velike aranžmane (emitovanje euroobveznica na međunarodnom tržištu, domaće obveznice i milionske sindicirane kredite), ne računajući redovne manje bilateralne kredite i povlačenja sredstava od međunarodnih institucija za specifične infrastrukturne projekte. Značajan je učinak današnjeg premijera i kad još skroz nije bio ministar finansija, ali se pripremao na litijama i uz pomoć blistavih ekopopova sa tamjanom koji je oštrio svijest i finansijski naum za buduća neka pokoljenja. Kojima je bilo namijenjeno vrćanje kredita, koji su toliko oslačali da su se počeli uzimat više puta godišnje.
Nećemo se baviti onim sitnim zaduženjima do 200 miliona. Samo onim od kojih više boli i tek će boljeti glava.
U decembru 2020. Milojko je uzeo 750 miliona kroz emitovanje državnih obveznica na međunarodnom tržištu. Rok dospijeća je 7 godina a kamatna stopa 2.875%. Navodno zbog izbjegavanja bankrota. To mu je bilo uhodavanje i pripremanje za mart 2024. kada je premijer zadužio Crnu Goru putem emitovanja državnih obveznica na londonskoj berzi u iznosu od 687 miliona eura s kamatnom stopom od 5,8%. Godinu kasnije istorijsko zaduženje, ono od 850 miliona eura, najveće ikad realizovano, stiglo nam je u martu, sa rokom otplate od 7 godina i kamatnom stopom od 4.875%. A što smo mogli s tom sumom da učinimo? Ništa baš. Zato je u decembru iste godine (2025) premijer nabavio uspješnih još 500 (od čega 450 miliona na međunarodnom tržištu) za potrebe fiskalne rezerve, kako su zborili, sa kamatom od 4,5. Najvažnije je kad mlađani premijer ima „prijatelje“ koji mu daju kad prifali u svako doba i dana i noći. Posebno noći.
Ono oko investicija i milijarde koje će nam stizati iz Singapura, Japana, Alabara i sl. ipak je bila samo šala.
Zaduženja je bilo ihaha još. Kroz razne aranžmane i ugovore krpile su se rupe. Inflacija je punila kesu, kao i akcize i pdv. Država je živjela bolje no narod, što je izvjesna Zdenka Petrol javno saopštila građanstvu. No je izgleda nijesu dobro razumjeli. Ono što jesu je jasnoća da se u Crnoj Gori moraju graditi crkve i hramovi. Za to treba novac. I to državni. A da bi se izgradio zajam za vrćanje, crkva koja je Spajića i družinu dovela na vlast potrebno je zadužiti se. Jer otetih 530 crnogorskih hramova i 57 manastira, uz posjede i groblja naših prađevova, đedova i očeva ne zadovoljava nezajažljive potrebe mnogobrojnih popova koji su razmilili po Crnoj Gori. Zato nam treba novca. Malo i za izbore, razumije se. I za partijska zapošljavanja. I za beneficije…
Živnućemo kad nam Spajić poveča plate 60% i penzije crkavicu. Ili ćemo krepat. Brzo će januar pa će nam sve biti jasno. Uz onu narodnu: Crkni magarče do zelene trave.
Skoro godinu i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe protiv Demokratske Crne Gore, zbog optužbi iznijetih na račun studenata neformalne grupe „Kamo Śutra“, glavna rasprava još nije počela, saopštio je advokat Veselin Radulović. On tvrdi da je postupak mjesecima odlagan zbog procesnih opstrukcija punomoćnika tužene partije i postupanja prvostepenog suda, te očekuje da na sjutrašnjem ročištu konačno počne rasprava o suštini spora.
Ročište je zakazano za sjutra u 9.30 sati, u Osnovnom sudu u Podgorici, pred sutkinjom Milenom Brajović.
Radulović, koji zastupa studente neformalne grupe „Kamo Śutra“, podsjetio je da je tužbu podnio 19. februara 2025. godine, zbog, kako navodi, neistinitih i javno iznesenih optužbi Demokrata na račun studenata.
– Umjesto da se sud u razumnom roku bavi suštinom spora, skoro godinu i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe glavna rasprava još nije počela – ukazao je Radulović.
On tvrdi da je gotovo godinu dana izgubljeno zbog procesnih opstrukcija punomoćnika Demokrata, ali i odluke prvostepenog suda da postupi po zahtjevima koje smatra nedozvoljenim.
Kako je pojasnio, spor se u jednom dijelu vodio oko urednosti tužbe, odnosno činjenice da se na njoj nalazio njegov faksimil.
– Četiri puta tokom ove godine ročište je odlagano jer se čekala odluka po žalbi Demokrata koja nije dozvoljena. Na kraju je Viši sud prihvatio navode iz mog odgovora na žalbu i utvrdio da je ona nedozvoljena, potvrđujući da je prvostepeni sud pravilno utvrdio urednost tužbe – naveo je Radulović.
Prema njegovim riječima, Viši sud je potvrdio i da se pogrešnom pravnom poukom ne može uspostaviti pravo na žalbu koje zakonom nije predviđeno.
Radulović je kritikovao i, kako tvrdi, praksu Demokrata da političke neistomišljenike i kritičare diskredituju povezivanjem sa kriminalnim strukturama ili bivšom vlašću.
– Manir da svakoga ko im uputi kritiku pokušavaju diskreditovati etiketirajući ga kao saradnika kriminalnih klanova ili ostataka bivšeg režima moraće jednom dobiti institucionalni odgovor. Ako Demokrate zaista imaju dokaze da su studenti saradnici organizovanog kriminala, neka ih dostave nadležnim organima. Ako takvih dokaza nema, onda moraju snositi odgovornost za iznošenje tako ozbiljnih klevetničkih optužbi – poručio je advokat.
On očekuje da sud ubuduće postupa efikasnije, spriječi eventualne procesne zloupotrebe i omogući da se konačno raspravlja o navodima iz tužbe.
– Tuženi imaju pravo da koriste zakonom propisana procesna sredstva, ali nemaju pravo da postupak pretvaraju u sredstvo za njegovo beskonačno odlaganje i izbjegavanje sudskog suočavanja za svoje nezakonito djelovanje – istakao je Radulović.
Naglasio je da politički položaj tužene partije ne smije imati uticaja na postupanje suda, niti biti osnov za povlašćen tretman.
– Od suda očekujem da svojim postupanjem pošalje jasnu poruku da politička moć tužene političke partije iz vlasti i njenih funkcionera ne može biti razlog za drugačiji tretman pred sudom. Zakonitost, profesionalnost i djelotvorna sudska zaštita moraju biti jednaki za sve, bez obzira na politički položaj stranaka u postupku – zaključio je Radulović.
Sa visoko u rukama podignutom crnogorskom i slovenačkom zastavom, trčećim korakom u susret, dočekao nas je u Kranju Čedo Đukanović, dugogodišnji predsjednik Crnogorsko kulturnog – prosvjetnog i sportskog društva “Morača” Kranj – Slovenija. Domaćinski, kako on to zna, na parkingu zgrade u kojoj živi dočekao nas je sa zastavama, crnogorskom kapom i zelenom majicom sa natpisom – Nikad više 1918. Njegova patriotska legitimacija sa kojom se ponosi. Nije krio emocije i radost u zagrljaju sa Alijom Šukuricom i Milankom Bunčić, uglednim i agilnim predstavnicima crnogorske zajednice – Društva “Montenegro” grada Zagreba, sa novinarom Draganom Mitovim Đurovićem te autorom ovog zapisa. Komšijski, kao i pogledi slučajnih prolaznika, nijesu krili pozitivnu reakciju ovakvog, ne baš svakidašnjeg susreta. A i Čedo nije svakidašnji. Istina je, kod Čeda i ne može drugačije.
Čovjek iznikao iz dubine crnogorskog bića, njegove časti i dostojanstva, na svakom koraku drži do tradicije i običaja svoje rodne crnogorske grude. Svjedočanstva i primjeri su brojni. U svim situacijama i (ne)prilikama. Zna to već dugo decenija Kranj i Slovenija, zna to naša najšira dijaspora, zna to Crna Gora, znaju to njeni mnogi zvaničnici, znaju to svi oni kojima su sjećanje i poštovanje jača strana.
I naravno, treba to (za)pamtiti, sve njegove napore, aktivnosti, vrijeme i trud za čuvanje kulturnog i duhovnog identiteta Crne Gore, posebno dimenzionirane u vremenu obnove nezavisnosti Crne Gore .
A u klubu Društva “Morača”, osnovanog daleke1988. god. toplom kutku suterena zgrade u kojoj živi, svojevrsnom arhivu višedecenijskog rada – crnogorsko znamenje, artefakti, biblioteka, simboli priznanja, zahvalnice, fotografije, hronološke tačke susreta i sjećanja kojima je Čedo dao svoj nemjerljiv pečat, svoju emociju i šarm. Kutak toplote i neprekinute komunikacije sa maticom. Sve je na svome kao i uvijek kad je u pitanju patriotski odnos ove zajednice i ovog Društva prema Crnoj Gori. Listanje uspomena, nostalgičnih sjećanja, sjete i radosti, tišine i uzdaha, nastavljeno je u Čedovom porodičnom domu u kome nam je otvorio svoj besprijekorni dokumentaciono-novinski arhiv na više stotina stranica, na kome bi mu pozavideli mnogi pedantni arhivisti. A u tom istorijskom spomenaru od zaborava je otrgnuto značajno istorijsko parče vremena, događaja, aktivnosti Drustva “Morača”, i Čedove posvećenosti u zastiti imena i znamenja viševjekovne crnogorske bastine. Vrijedna građa za prigodna monografsko – publicistička štiva, zapisa o nama. No…ostaje nam urezana slika koju nosimo u portfelj sjećanja na ime i imena zaslužnika koji su časno obilježili jedno vrijeme. Otuda, svako bilježenje tih stranica je slika naše prošlosti i nas u njoj. Zbog nas i naše buducnosti.
Zahvaljujući Čedu i Društvu, Morača teče Slovenijom šireći dah i duh mjesta iz koga dolazi i snage koja je nosi. Morača “krvotok” crnogorske dijaspore. Prolazili su kroz njen Klub mnogi, mnogi mnogo obećavali a samo rijetki obećano i ispunili. No…” svi oni dolaze i prolaze i proći će, samo je Crna Gora vječna”, kaže Čedo, onako iskustvom i mirom čovjeka koji je svojoj drzavi dao sve što je znao i mogao.
Prolaziće vremena, dolaziti nove generacije, donositi se novi planovi i strategije saradnje sa dijasporom, širiti se novi komunikacioni alati, ali ime Čeda Đukanovića ostaje primjerom onog izvornog tradicionalnog crnogorskog gostoprimstva koje sojski i čojski dočekuje, razgovara i prati svoga gosta. Ostaje Čedo imenom velikog crnogorskog patriote i bastadura, koji nikad i niđe nije uzmakao kad je ime Crne Gore bilo u pitanju.
Da je više takvih, koji bez interesa brane njenu duhovnost, ime, jezik i kulturu. A ko ne zna kako, neka se zapita kako bi Čedo reagovao. A Čedo – samo srčano, ljudski i crnogorsko patriotski.
I pozdrav i naš povratak, uz Čedov zagrljaj ispraćaj sa zastavama u rukama i crnogorskom kapom na glavi. Znamenja i ljudi. Ponos i čast!
