POVODOM SNIMKA KOJI SE POJAVIO U MEDIJIMA REAGOVALI IZ RESORNOG MINISTARSTVA I PORUČILI ĆE POSTUPATI U SKLADU SA ZAKONOM

MO i VCG: Pokrenut postupak protiv vojnika sa snimka, uniforma ne smije biti prostor za veličanje bilo koje ekstremističke ideologije

Ministarstvo odbrane saopštilo je da je vojnik sa snimka, koji je juče objavio Portal ETV a na kojom pjeva četničku pjesmu, duže vrijeme na bolovanju koje nije pravdao doznakama i da je pokrenut postupak prekida službe. Protiv drugog aktera snimka je, kažu u resoru Dragana Krapovića, pokrenut postupak za utvrđivanje odgovornosti.

Naš portal juče je objavio snimak na kome dvojica pripadnika Vojske Crne Gore, uz podignuta tri prsta, pjevaju pjesmu kojom veličaju četničku ideologiju i ratnog zločinca Dražu Mihailovića.

– Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore postupaju i postupaće prema svakom slučaju neprimjerenog, političkog, ideološkog ili drugog nedopuštenog ponašanja pripadnika Vojske. Važno je naglasiti da se različite pojave ne mogu uvijek izjednačavati po težini, motivu i posljedicama, ali je princip isti, uniforma Vojske Crne Gore ne smije biti prostor za veličanje bilo koje ekstremisticke ideologije, velikodržavnog projekta, partijskog djelovanja, niti za podršku licima iz oblasti teškog i organizovanog kriminala – istakli su iz MO.

Ipak, kako ističu u saopštenju, dio javnosti, pojedini mediji, NVO i političke partije takve incidente su prećutkivali ili relativizovali, jer im je, očigledno, opasno ponašanje bilo prihvatljivo kada je dolazilo iz njima politički bliskih krugova. Posebno je neprihvatljivo da danas lekcije drže oni koji su takve kadrove zapošljavali, angažovali, obučavali i od njih, po potrebi, pravili aktere političkog života ili dio kriminalnog miljea.

Naglašavaju da je ta praksa završena.

– Više se neće dešavati ono što se dešavalo za vrijeme prethodnog režima: da ljudi budu kažnjavani zato što ne pripadaju partiji, niti da budu zaštićeni oni koji veličaju ekstremističke ideologije, kriminalce, nacionalističke projekte ili bilo koji oblik ponašanja koji kompromituje čast uniforme- poručili su iz MO.

Ističu da u Ministarstvu i Vojsci Crne Gore ne prave razliku u primjeni zakona ni prema jednom slučaju i ni prema jednom pojedincu.

– U Vojsci Crne Gore nema mjesta za politizaciju, ekstremizam, veličanje kriminala, nacionalističke ili ideološke provokacije. Svaki pripadnik Vojske dužan je da službu vrši časno, profesionalno, politički neutralno i u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore- istakli su iz Mo.

Na kraju, iz Ministarstva odbrane su poručili da je vojnik sa snimka koji pjeva već duže vrijeme je na bolovanju koje nije pravdao doznakama i samim tim pokrenut je postupak prekida službe. Drugi vojnik je dao izjavu u odnosu na ove okolnosti i protiv njega je pokrenut postupak za utvrđivanje odgovornosti.

– Prema svima će biti preduzete mjere u skladu sa zakonom – zaključuje se u saopštenju.

ETV

Da li bi iz resora odbrane bili ljubazni da nam odgovore da li je tačno da pomenuti vojnik već sedam mjeseci ne dolazi na posao, na mreži X napisao je poslanik Socijaldemokrata, Nikola Zirojević.

– Kako to da potpukovnik V.B. drži dokumenta u fioci kako postupak nečasnog otpusta, koji je formalno pokrenut, ne bi bio završen? Da li je tačno da navedeni službenik, u međuvremenu, dok ne dolazi na posao, radi u turizmu i vozi turističke ture – dodao je Zirojević.

Da li će, dodaje on, u konačnom, zbog ovoga protiv potpukovnika biti pokrenut disciplinski postupak.

Pobjeda

Autorski tekst Željka Pantelića za Velike priče

U prethodnih par nedjelja došlo je do velike promene unutar EU, objašnjava novi „Georeport“ koji objavljuje portal Velike priče

Poraz Viktora Orbana na izborima u Mađarskoj je veoma bitan za države Zapadnog Balkana jer je sa njegovim prisustvom za stolom EU bilo gotovo nezamislivo videti u dogledno vreme proširenje na države našeg regiona. Nije slučajno da je došlo do novog zamajca u procesu proširenja EU kroz davanje zelenog svetla za kreiranje Radne grupe EU za pisanje Pristupnog ugovora sa Crnom Gorom, neposredno posle izbornog rezultata u Mađarskoj.

Svima je jasno da je Ukrajina velika geopolitička priča i da se tu Zapadni Balkan „šlepa“, sa velikom prilikom da pojedine države regiona iskoriste novonastalu situaciju i uđu u EU ili joj se približe, pre svih Crna Gora. Tu dimenziju Zapadnog Balkana nikako ne mogu da shvate lideri u regionu, pogotovo dugovečni, sa interesima koji se ne zaustavljaju samo na politici.

Imamo čitavu generaciju političara koji već godinama, a neki i decenijama, ponavljaju iste priče, iste poteze, očekujući drugačije rezultate. To važi pre svega za predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ali i za sve vodeće lidere u BiH, od dugovečnih Milorada Dodika i Dragana Čovića do plejade bošnjačkih političara, uključujući iskusne poput Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića, do nove generacije koju predvodi Elmedin Konaković.

Važi i za albanskog premijera Edija Ramu, ali i makedonskog Hristijana Mickoskog.

Izuzetak je crnogorski premijer Milojko Spajić, jedini koji nema san da doživotno vlada ili da iz premijerske ili predsedničke fotelje ode u penziju, i sa konkretnim ciljem da uvede svoju zemlju u EU.

Gotovo sva rukovodstva zapadnobalkanskih država su toliko zamorila istim pričama i igrarijama partnere u EU da je broj lidera i donosilaca odluka spremnih da ih i dalje ozbiljno slušaju sve manji i manji. Sastanci sa njima su postali forma u kojoj se čeka da istekne vreme jer, praktično, ništa novo, a kamoli značajno, ne kažu ili urade, a vrlo lako daju obećanja.

Kancelar Fridrih Merc je prvi put u Nikoziji, na samitu EU, jasno, bez ostavljanja prostora za tumačenja ili kreativna čitanja, rekao da se ide na punopravno članstvo sa Crnom Gorom. Merc je dugo vremena izbegavao da javno i direktno kaže da je punopravno članstvo jedini put za države kandidate za ulazak u EU.

U Nemačkoj je bila, i dalje jeste, veoma jaka struja koja zagovara kreativna rešenja za prijem novih članica. U toj igri je učestvovala i Francuska, budući da su se dve strane prosto takmičile u plasiranju ideja o novim tipovima članstva u EU.

Međutim, velika većina članica EU, ali i uticajnih ličnosti u Berlinu i Parizu, i pogotovo iskusnih evropskih funkcionera i diplomata, insistirala je da je jedino moguće rešenje punopravno članstvo u EU i da bi sva druga, uslovno rečeno, kreativna rešenja samo dovela u pitanje proces i smisao proširenja.

Treba naglasiti da je dobar deo rasprava i plasiranja zamisli bio proizvod opterećenosti EU problemom Viktora Orbana i pitanjem Ukrajine. Sve se vrtelo oko toga kako sprečiti da u EU uđe neka nova Mađarska i rešiti na adekvatan način pitanje Ukrajine.

Trampova administracija vrši veliki pritisak na EU da članstvo Ukrajine u Uniji bude deo sveobuhvatnog sporazuma sa Rusijom o zaključivanju mira. Međutim, EU nije spremna za takav potez, pogotovo ne u tako kratkom vremenskom roku na kojem insistiraju u Vašingtonu.

U prethodnih par nedelja došlo je do velike promene unutar EU kada je u pitanju odnos prema Crnoj Gori. Prema rečima naših kontakata, koji su veoma dobro upoznati sa crnogorskim dosijeom ili rade na njemu, u Briselu su svi shvatili da se „proširenje na Crnu Goru događa“, odnosno da su 2028. i 2029. godina realno dostižne za novo proširenje EU koje će obuhvatiti Crnu Goru i verovatno Island.

Nakon „zelenog svetla“ Nemačke i Francuske i njihovog odustajanja od nekog novog tipa članstva u EU, jedini veliki politički problem za Crnu Goru na poslednjoj milji do članstva u EU je spor sa Hrvatskom. U EU pokušavaju da objasnne crnogorskim partnerima da se teška politička pitanja ne ostavljaju za kraj jer ona oduzimaju mnogo više vremena i u Briselu, i u državama članicama, i na domaćem terenu.

Crna Gora ima priliku da zatvori sporna pitanja sa Hrvatskom u narednih nekoliko nedelja, i to na premijerskom nivou, gde bi Spajić i Plenković trebalo da odigraju glavne uloge. Tu šansu apsolutno treba iskoristiti, to jest rešiti spor do kraja proleća kako bi se do jula zatvorilo i 31. poglavlje koje blokira Hrvatska. To je veoma važno jer treba izbeći moguće provokacije početkom avgusta, kada će se u Hrvatskoj slaviti „Oluja“, a u Srbiji komemorirati proterivanje Srba iz Hrvatske, koje neizbežno ima svoje refleksije i na političke prilike u Crnoj Gori.

To što je bilateralni spor sa Hrvatskom zbir relativno malih ili, za one koji gledaju sa strane, trivijalnih pitanja, ne znači da ona ne mogu da naprave veliki problem. Bilo bi suludo da pitanje broda Jadran ili preimenovanje bazena u Kotoru posluže kao motiv za zaustavljanje Crne Gore na korak od članstva u EU, ili da ta dva spora budu pitanje principa crnogorske politike. Podgorica bi trebalo da proguta te „žabe“ jer oko pomenutih pitanja neće ići pritisak na Hrvatsku, već na Crnu Goru. U takvoj konstelaciji bolje je odmah rešiti problem pre nego što preraste u nešto mnogo komplikovanije.

Plenković je raspoložen za dogovor, jer zna da sporazum sa Crnom Gorom jača njegovu figuru u okviru EU i lansira ga kao političkog lidera regiona i svakako najjačeg aktera. Međutim, Plenković ima veliki problem na unutrašnjem planu, od desnog krila u njegovoj stranci (HDZ), ministra spoljnih poslova Gordana Grlića Radmana i te hercegovačke linije, plus Domovinski pokret i Zoran Milanović, koji igra neke svoje igre čije stvarne motive nije lako dokučiti.

Sve izvesniji ulazak Crne Gore u EU, sa strankama na vlasti koje u svom imenu imaju pridev „srpska“ (Nova srpska demokratija), direktan je dokaz da niko u Evropi nema ništa protiv Srba ili Srbije. Crna Gora je i primer da, kada postoji želja, motivisanost i rešenost onih koji vode državu da ispunjavaju uslove i da približavaju svoju zemlju članstvu u EU, rezultati postaju vidljivi i opipljivi. Srbija i Crna Gora su danas postale dijametralni primeri kako ne treba i kako treba raditi.

Miraš Dušević

„Od Topole pa do Ravne gore, sve su straže đenerala Draže…“ – tako, uz podignuta tri prsta, pjevaju pripadnici Vojske Crne Gore na snimku koji objavljuje portal ETV. Jedan glasno pjeva, drugi ga uz osmijeh podržava, bodri i snima.

Taj video govori više od hiljadu riječi.

To nijesu vojnici koji čuvaju dostojanstvo države, već ljudi koji u njenoj uniformi veličaju četničku ideologiju i ratnog zločinca Dražu Mihailovića.

Vojska Crne Gore postoji da brani ustavni poredak, nezavisnost i građanski karakter države — ne da služi kao pozornica za rehabilitaciju kvislinškog i zločinačkog pokreta.

Uniforma Vojske Crne Gore nosi se uz „Oj svijetla majska zoro“, a ne uz pjesme o četničkim vojvodama.

Jer, kada vojnik države koja je obnovila nezavisnost slavi ideologiju koja je negirala Crnu Goru, onda to nije „privatni stav“. To postaje pitanje bezbjednosti, lojalnosti i urušavanja vrijednosti na kojima država počiva.

Ako institucije na ovo ostanu nijeme, onda problem nijesu samo vojnici sa snimka. Problem je sistem koji dopušta da se četništvo i istorijski revizionizam nose pod državnim grbom.

Hoće li sada reagovati ministar odbrane kao u slučajevima kada su vojnici prisustvovali patriotskom skupu i pjevali pod crnogorskom zastavom?

Podsjetimo, ministar odbrane Dragan Krapović nedavno je u Skupštini pokazivao fotografije službenika Vojske Crne Gore koji su prisustvovali patriotskom skupu 2020. godine, kao i protestu na Cetinju 2025. godine. Ministar tvrdi da je riječ o partijskom djelovanju. Poslanik SD-a Nikola Zirojević optužio ga je da smjenjuje službenike samo zato što se izjašnjavaju kao Crnogorci. Kako tvrdi, više identifikovanih pripadnika Vojske koji su prisustvovali patriotskim skupovima razriješeno je dužnosti ili dobilo prekomandu.

Šta li će sada Krapović učiniti? Možda ovu družinu nagraditi, ako je već one kažnjavao?!

Isplatili više od 100 hiljada eura na honorare

Na TV A plus u srijedu, 06. maja 2026. godine u 20 sati emisija “Tamo i natrag sa Slavkom Mandićem”.

Tema emisije: Gura li nas Evropa jače nego što je otpor naše vlasti da u nju uđemo?

Gosti emisije režiser Danilo Marunović

Novinar smatra da je besmisleno govoriti o slobodi medija u Crnoj Gori jer medijske radnike nema ko da zaštiti

Mandić: Kontinuiran progon medija u Crnoj Gori, vlast nastoji da zaustavi svaku vrstu kritike

Progon medija u Crnoj Gori je kontinuiran, a vlast, prema ocjeni novinara Slavka Mandića, nastoji da zaustavi svaku vrstu kritike upućene na njen račun.

Gostujući u emisiji “Na kraju dana” na Televiziji E, Mandić je kazao da takvu atmosferu najbolje ilustruje slučaj sa biznismenom Aleksandrom Mijajlovićem, kroz, kako navodi, neformalno upravljanje navodnom mrežom medija.

Govoreći o 3. maju, Svjetskom danu slobode medija, Mandić je bio ironičan, ističući da je to “dan kad se novinarima u Crnoj Gori ne može ništa desiti”.

On podsjeća da je uobičajena praksa da novinari dobijaju sudske prijave kao vid komunikacije vlasti sa medijima.

– Kad ste novinar krivi ste na startu, tako da treba samo da vidite koliko iznosi to što će vas poslije obavezivati da vraćate na rate. Svjetski dan medija ja tako doživljavam – kao sprdačinu svake vlasti, a samo malo više danas nego što je to bilo prije uz značajne začine mnogih sa strane, istočnih, podrazumijeva se. Svaka je vlast po pitanju medija ista, ili je bila ista, neka je samo malo više “istija” od drugih. Kako bi narod kazao: “Lani pa ćeš viđeti kad ti bane na vrata” i kad ne pušta zvono dok ne otvoriš i dok s tobom ne izađe poslije vani. Zašto bi išta o tome zborili kad vidimo da istina odavno nikoga ne interesuje – rekao je Mandić.

On smatra da je besmisleno govoriti o slobodi medija u Crnoj Gori, jer, kako ističe, novinare nema ko da zaštiti.

– Čini mi se da zaista nikad nije bilo teško toliko novinarima kao što je danas. Progon medija u Crnoj Gori je kontinuiran, vlast traži način kako da zaustavi svaku vrstu kritike upućenu na njihov račun, to najbolje govori slučaj sa biznismenom Aleksandrom Mijajlovićem kroz neformalno upravljanje navodnom mrežom medija i radi se, čini mi se, o pet ili šest medija – portalima ETV, Analitika, Standard, Antena M i svi idu već na saslušanja kod specijalnog tužioca, jer su, navodno, uradili možda nešto što je teško krivično djelo – zaključio je Mandić.

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Postoje prostori koji vas vode snagom identiteta ka još većim usponima. Lovćen je jedan od njih. Njegove padine su otvorena knjiga prirode i kulture u kojoj se smjenjuju vjekovi. U njegovim šumama i kamenjarima opstaju rijetke i otporne biljne i životinjske vrste, dok se između njih jasno ocrtavaju tragovi čovjeka katuni, suvozidi i skromna arhitektura koja ne narušava, već prati prostor svojom ljepptom. Ovđe se priroda i kultura ne razdvajaju, već nadopunjuju, a legende i usmena predanja i danas žive kao u prošlim vijekovima.

U takav prostor, u utorak, 5. maja 2026. godine, stigli su učenici Srednje likovne škole „Petar Lubarda“ zajedno sa studentima Fakulteta likovnih umjetnosti, nakon što je njihov dan započeo upravo na FLU-u. Tamo je gostujući profesor sa Akademije „Jan Matejko“ iz Krakova, Slawomir Biernat, održao predavanje o procesu livenja medalje, otvarajući pitanja odnosa između materije, forme i umjetničkog izraza.

Njegove riječi nijesu ostale zatvorene u amfiteatru:

,,Umjetnost počinje tamo đe materijal prestaje da bude samo materijal. U procesu oblikovanja, bilo da je riječ o metalu ili kamenu, umjetnik traži suštinu isto kao što ovđe, na Lovćenu, priroda i čovjek zajedno oblikuju prostor koji nadilazi formu.”

Nastavak dana na Lovćenu dao je toj misli energiju i inspiraciju. Na Ivanovim koritima učenici i studenti doživjeli su mirise šuma bukve i bora  otvorenost pejzaža djelovali su snažnije od svake riječi dok ih je izvorska voda zasipala srebrnim kapima.. Sa vidikovaca na Veljem Bosturu i Kuku prema Mauzoleju, horizont se širio pogledima i to:  more, planina i nebo u jedinstvenom skladu koji se ne može prenijeti, već samo doživjeti. Kroz čarobne i magične prostore Lovćena, kao vodič koji otkriva, sve njegove ,,tajne” je stručni saradnik za edukaciju i promociju NP Lovćen, književnik i publicista Božidar Proročić, čije je kazivanje dodatno produbilo doživljaj prostora i otvorilo nove dimenzije razumijevanja prirodne i kulturne baštine.

Uspon ka Mauzoleju Petra II Petrovića Njegoša bio je susret sa posebnošću koja zahtijeva unutrašnju snagu, ljepotu i mir. Na tom mjestu, đe kamen čuva misao, učenike i studente dočekao je čuvar i kustos Lazo Radović. Njegovo kazivanje bilo je dostojanstveno, sa puno emocija i ljubavi prema poslu koji obavlja kao izuzetan kustos-čuvar nije tumačio samo istoriju otvarao je prostor razumijevanja. Uz učenike su bili njihovi profesori, među kojima i profesor Milivoje Đukić, čije je prisustvo ovom putovanju dalo dodatnu dimenziju onu koja spaja znanje, iskustvo i osjećaj odgovornosti prema prostoru i nasljeđu. U tom ambijentu, doc. dr Ivana Radovanović iznijela je misao koja je objedinjavala sve doživljeno: ,,Lovćen ne traži da ga posmatrate, već da mu se približite. Kada to učinite, shvatite da umjetnost nije izdvojena iz života ona je u načinu na koji prostor traje, u segmentima koje nosi i u odnosu koji čovjek sa njim gradi.

Na kraju, kao mudra završna misao, ostaje zapis poljskog profesora: ,,Lovćen nije prostor kojem prilazite, već prostor koji vas oblikuje. Jednom kada ga doživite, više mu ne pripadate samo vi već i on vama.”

Posebnu vrijednost ovom danu dala je i podrška Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore, koje je prepoznalo značaj ovakvih edukativnih posjeta i omogućilo učenicima i studentima da bez opterećenja pristupe ovom prostoru znanja. Njihov odnos nije bio samo organizacioni, već suštinski  podrška obrazovanju, mladima i razumijevanju prirodne i kulturne baštine, na način koji pokazuje odgovornost prema budućnosti.